ISPOD OBRUČA fullcourtpress – basketball lunatics inc.

6Mar/150

BY-WEEKLY RANKINGS

Posted by Gee_Spot

Poveznica između momčadi u donjem domu? Mnoge su pretumbale rotaciju u završnici prijelaznog roka. Korealaciju između tradeova i očajnih izvedbi teško je promašiti.

22. WOLVES (-2.8)

Dolazak Garnetta možda je i pomogao cimeru Wigginsu (mislim, valjda su cimeri, tako bi patetična strana tradea bila potpuno zaokružena), ali nije momčadi. Nakon što su bljesnuli okupivši Rubia, Martina i Pekovića, Wolvesi su opet ispodprosječni na oba kraja parketa, dovoljno taman za 2-5 nakon all-stara (pobjede su ostvarili protiv klimavih Sunsa i opasno nakrivljenih Wizardsa). Naravno, nije problem Garnettovih 20 minuta tijekom kojih stara kanta i dalje donosi dobro poznati intenzitet u obranu, već limitirane uloge Martina i Pekovića koji su zbog razno raznih ozljeda (a i pažljivo doziranih minuta kako se ipak ne bi ugrozilo situaciju u lutriji) pružili puno manje nego u onom prvom naletu nakon povratka.

23. CELTICS (-4.3)

Obzirom na to kako igraju, njihovih 4-4 zvuče više nego dobro. Usprkos dovođenju Thomasa, Stevens nije previše dirao u relativno uspješnu kombinaciju s Turnerom na playu i Bradleyem i Smartom uz njega u spot-up situacijama, iako je Thomas odradio svoje i kao instant napadač s klupe i kao udarna opcija u završnicama. Uglavnom, Celticsi kao i do sada izvlače nešto iz ničega, jedino što će gubitkom Sullingera to sada biti znatno teže. Bass, koji je trebao biti glavni ulov u zadnjim danima tržnice kao veteran za kojim bi se polakomilo desetak playoff momčadi, odjednom je postao bitan dio rotacije, a to teško da može biti dobra vijest za nade Celticsa koji u ovom periodu osim njega i Zellera doslovno nisu imali visokog igrača za poslati na parket (Olynyk se tek vraća nakon ozljede).

24. BUCKS (-4.9)

Obrana je ostala elitna, ali napad je potonuo na samo dno povukavši sa sobom i rezultat (samo 2-6), a sve valjda zbog poljubca smrti zvanog šut Micheala Cartera-Williamsa. Jasno, uzorak je premalen, a uz to je MCW ostvario najbolji napadački učinak u momčadi uz Ilyasovu i Plumleea, tako da definitivno nije glavni krivac, ali od simbolike je nemoguće pobjeći - Bucksi su postali Sixersi prema naprijed čim su dodali playa Sixersa i to je jednostavno istina, koliko god kontekst bio puno kompliciraniji. Naime, Bucksi su tijekom cijele sezone imali problema s napadom baziranom na skok-šutevima iz driblinga gomile igrača koji su trenutno van ritma - puno veći problem od igre novog playa leži u činjenici da Mayo, Bayless i Dudley više ne mogu ubaciti šut da se postave na glavu (očito su odmori na Pacifiku tijekom all-star pauze uzeli danak). Prednost koju su izgradili je poprilična, ali trend bacanja cigli će se uskoro morati promijeniti ako ne misle završnicu dočekati u panici.

25. GRIZZLIES (-5.1)

4-3 uopće ne zvuče loše, ali koš-razlika im je brutalna iz jednostavnog razloga što su ih namlatili Clippersi, Jazz i Kingsi, dok su sve četiri pobjede ostvarili s jednim ili dva posjeda razlike. Na uzorku poraza očit je trenutni glavni problem - Randolph i Gasol su daleko od idealne forme (Z-Bo je čak i propustio utakmicu zbog zdravstvenih problema), toliko da su brutalno izgubili dvoboje protiv Jordana, Goberta i Cousinsa. Jednostavno, ako dva medvjeda ne funkcioniraju kao do sada, Memphis nema plan B, a da stvar bude gora, Tony Allen je u pokušajima da na svoj način razbudi momčad odredio kako je Calathes novi Mayo i tako zaradio suspenziju. Da li je pri tome i Nick zaradio šamar, ne zna se.

26. SUNS (-5.2)

Ne računamo li pobjedu u produžetcima protiv Thundera, od all-stara praktički nisu dobili ozbiljnu utakmicu, zaustavivši se na 3-5 i izgubivši bilo kakve naznake momentuma koji bi ih pogurao u borbi za playoff. Knight i Bledsoe još se traže, ali najveći problem u ovom kaosu u koji su se uvalili prije svega je igra u obrani koja jednostavno ne funkcionira. S Knightom je problem bekova još izraženiji nego s Dragićem, a trenutno ni Tucker ni Green ne pružaju dovoljno da pokrpaju bokove. Ponekad trade u zadnji tren pomogne, ali kada ovako naglo napraviš ovoliko promjena koliko su to oni izveli, stvari se teško mogu posložiti preko noći. Polovična rješenja na ovakvom Zapadu ne prolaze.

27. SIXERS (-8.8)

Pa, ako je cilj bio srušiti ono malo kvalitete što su imali, u tome su definitivno uspjeli. Od prosječne NBA obrane koja je znala pružiti elitne partije spali su na razinu Knicksa, što uz poslovično tragičan napad znači da idu po taj visoki pick. U ovih 1-7 nakon all-star ugrađeno je čak 6 utakmica u kojima su primili preko 100 poena, a usporedbe radi prije toga im trebalo čak 16 utakmica za takav "uspjeh". Razlog je očit - bez Carter-Williamsa njihova obrana jednostavno nema onu elitnu opciju na perimetru (MCW je držao protivnike ispod 30% za tricu, a igrača s loptom na pick & rollu na samo 0.68 poena po posjedu, što su vrhunski učinci koje jednostavno ne mogu nadoknaditi). Ako su vam ove detaljne brojke previše, imamo tu i puno bazičniju podvrdu - bez njega na parketu Sixersi su primali čak 9.6 poena više na 100 posjeda, što praktički čini razliku između 1. obrane lige s njim u postavi i 26. bez njega. Ili još banalnije da shvati svatko bez mašte - bez njega u postavi score im je 2-21 (3-32 u dvije sezone). Svim manama usprkos, on je bio daleko najbolji i najvažniji igrač na rosteru koji bez njega gotovo da nema igrača s u ovom trenutku iskoristivom NBA vještinom.

28. WIZARDS (-11.3)

Govorilo smo na početku sezone da bi se ovako nešto moglo dogoditi jer ovaj roster još nema potrebne temelje, ali teško da je itko očekivao španjolsku inkviziciju. Wizardsi trenutno ne mogu dobiti nikoga, imaju mizernih 1-6 uz drugi najgori napad u ligi i očajnu obranu, a razlog za to nije lako izolirati jer ih je gomilu i traju već neko vrijeme. Prvo, ključan je pad učinka klupe koja je od više nego solidne postala problem - Seraphin i Butler su nestali s lica zemlje, Webster više ne izgleda kao NBA košarkaš, Temple to nikada nije ni bio, a na ovo su se nadovezali i problemi Humphriesa i Beala s ozljedama. S tim da je ovaj potonji ključan - dobar dio skepse prema rezultatima Wizardsa na početku sezone bazirao sam na činjenici da će Beal propustiti popriličan broj utakmica, a s ovom novom pauzom to se i dogodilo, čime se anulirao izuzetno rani povratak na parkete prvi put (a možda se ovim i pokazalo da se radilo o preuranjenom potezu).

Uz sve ovo, možda je i najgore što se, usprkos toliko pažnje uložene u opreznu raspodjelu minuta, pokazuje da ni Nene ni Gortat ni Pierce ne mogu dići igru na višu razinu i nadoknaditi loše igre klupe, već su se uklopili u sivilo. U takvoj situaciji dvije stvari postaju kristalno jasne - prvo, Wizardsi nemaju pošteni plan igre i drugo, John Wall je iscrpljen. Ovo prvo se očituje u činjenici da Washington ima odlične i izuzetno efikasne visoke igrače za pick & roll, ali ih umjesto u screen igri puno, puno više koriste u post-up akciji u kojoj su puno, puno manje efikasni. Ovo drugo je pak vidljivo u činjenici da je Wall odmah uz Paula i Westbrooka po postotcima asistiranih ubačaja suigrača, da samo Kemba Walker češće dodiruje loptu po utakmici, ali je nitko ne drži u rukama duže od Walla. Kada imate takvu odgovornost za gotovo svaku loptu dok ste na parketu, svaki pad forme ostavlja traga, a nakon 60 utakmica u punoj brzini, Wall je daleko od idealne forme. Sad, dati mu odmor bilo bi sjajno, ali kako to izvesti u situaciji kada je alternativa Sessions?

29. NUGGETS (-13.2)

Nanizali su šest poraza u nizu, da bi onda u klasičnoj NBA maniri izvukli dvije pobjede čim je Shaw dobio zasluženu pedalu. Njegov dojučerašnji pomoćnik Melvin Hunt tako je započeo karijeru glavnog trenera s dvije pobjede, ali ovdje ne treba očekivati nikakva čuda (ipak se radilo o utakmicama protiv Bucksa i Wolvesa). Momčad koja time-out završava odbrojavanjem dana do kraja sezone baš i nije oličenje stabilnosti, kao što to uostalom nije ni cijela franšiza koja je tako ipak priznala poraz u natezanju s igračima torpediravši trenera koji niti je imao, a niti si je dao pravu šansu. Sada čekamo ljeto da vidimo nove poteze za rebuilding.

30. KNICKS (-14.1)

Moram priznati da trokut djeluje solidno, puno fluidnije nego u ranijim fazama sezone. Vježbaju i dosta čiste 2-3 zone, što nije loše - tako im se Okafor može fino uklopiti jer Duke je upravo zbog njegovih slabosti u zaštiti reketa pribjegao sličnom receptu. Imaju i Alexa Shveda, čovjeka koji je postao samo Shved nakon ovog urnebesnog trenutka koji me ne prestaje nasmijavati ni nakon stotog gledanja. Urnebesnije čak i od ove jump & shout akcije.

Filed under: bball No Comments
6Mar/153

BI-WEEKLY RANKINGS

Posted by Gee_Spot

Nadam se kroz današnji dan završiti osvrte na post all-star događanja u ligi (do večeri ću pokušati napisati po crticu i o 9 najgorih), s tim da nas događaji stižu iz sata u sat. Vezano uz momčadi kroz koje smo već prošetali, najnoviji šok je svakako ozljeda Matthewsa koji je sredio ahilovu. Nakon ovog raspleta dovođenje Afflala pokazuje se potezom koji spašava sezonu, iako istovremeno izbacuje Blazerse iz ozbiljnijih kombinacija jer opet vraća manjak dubine u prvi plan. U svakom slučaju, Afflalo će morati zaigrati agresivnije nego u ovim prvim utakmicama, a Blazersi su pak osjetili kako je to kada se okrene sreća. U NBA se stvari uvijek poravnaju na duži rok, pa je tako, nakon lanjske rijetko viđene sreće kada su ozljede u pitanju i koja je najvećim dijelom bila zaslužna za odlične rezultate, karma u ovoj sezoni sve naplatila s kamatama (LMA i Batum igraju u komadima, Lopez je svoju kalvariju prošao, a sada je na red došao i Wes). Najgore od svega, ova ozljeda itekako će utjecati na tržnicu jer sam siguran da je barem deset momčadi s prostorom na capu imalo u nekim kombinacijama opciju ponuditi Matthewsu 50 garantiranih milja. Zaraditi po karijeru opasnu ozljedu u momentu kada si trebao financijski maksimizirati sav dosadašnji trud, e to se zove nesreća. S druge strane, agent Dannya Greena sigurno trlja ruke.

14. BULLS (+0.5)

Obzirom na kontekst, 5-3 koje su ostvarili nakon all-stara su odličan rezultat. Uz Roseovu ozljedu, koja je više udarac na psihološki profil momčadi nego što predstavlja problem na parketu (ovogodišnje Roseovo izdanje bez problema mogu zamijeniti Nateom Robinsonom ako to žele, a očito ne žele jer se nadaju da će Rose biti spreman za playoff, što god to značilo), gubitak Butlera zbog problema s laktom (također vrlo vjerojatno do samog playoffa) i Gibsonovi kronični problemi sa zglobom natjerali su ih da opet zaigraju na kartu autsajdera koju toliko dobro jašu zadnjih nekoliko godina (nije čudo da im je nakon dugo vremena obrana bolja od napada). Noah je taman uhvatio nešto nalik na formu i sada mu je opet natovaren teret kojega je nosio lani kroz sezonu, onaj glavnog igrača u obrani i napadu, što prevedeno znači da će do playoffa i on biti spreman za bolovanje (Gasol je već premoren ritmom koji mu je nametnut kroz veći dio sezone). Dok Bullsi svaku utakmicu igraju kao da je zadnja, smiješi im se ista sudbina ranog ispadanja iz playoff kao i svih ovih godina, što otvara neka puno interesantnija pitanja od trenutne forme.

Do kada misle vjerovati u ovu bajku s Roseom kao franšiznim igračem i do kada misle biti jedna od momčadi s najgorim medicinskim kartonom koja uporno ignorira potrebu da se igračima limitira minutaža, odnosno rola u određenom kontekstu? Za riješiti oba pitanja potrebna je samo snaga volje, a nju ova uprava Bullsa po svemu do sada viđenom nema. Jasno mi je da neće otpustiti Rosea jer time si mogu samo natovariti nepotrebne probleme na vrat (plus, uprava uvijek za probleme može kriviti lošu sreću, što skreće pažnju s njenih propusta), ali u 2015. je stvarno krajnje vrijeme da se malo ozbiljnije pristupi načinu na koji se tretira igrački oporavak. Reinsdorfova škrtost tako nije uzimala samo danak po pitanju plaćanja poreza za roster, već i na činjenici da su Bullsi principima rada uprave bliži '90-ima prošlog stoljeća nego '10-ima ovoga, što je očito i po zdravstvenim neuspjesima koje imaju iz sezone u sezonu, ali i po evaluaciji igrača (McDermott i Gasol su zadnji primjeri u kojima je njihov old school skautski pristup bez previše upliva analitike doveo do nesrazmjera između uloženog i dobivenog, dakle nisu u pitanju potpuni promašaji, ali stvarnost i očekivanja vezana uz ove poteze definitivno nisu kompatibilni).

15. HORNETS (+0.1)

Pristojnih 4-3 uz iznadprosječnu obranu i začudo prosječan napad te uz pobjede, recimo to tako, protiv momčadi koje su morali skinuti i poraze od onih koji su dokazano bolji. Ako ništa drugo, dokaz je ovo da su pronašli stabilnost, a to je nešto što ih može ostaviti u trci za playoff do samog kraja. Dovođenje Williamsa stabiliziralo je vanjsku liniju (Walkerov skori povratak tako je prestao biti imperativ, ali će svakako postati bonus), a stabilnost je ključna riječ - uz zdrave Jeffersona i Kidd-Gilchrista, Clifford je konačno mogao posložiti rotaciju na koju može računati iz večeri u večer i u kojoj je uz dobru startnu petorku bitnu ulogu odigrala i jasno definirana klupa s Robertsom, Stephensonom, Williamsom i Biyombom. Ovakvih mirnih perioda nisu imali previše u sezoni.

16. MAVS (-0.2)

Prosječna obrana i ispodprosječni napad rezultirali su sa skromnih 4-4, ali od polovičnih rezultata puno su važniji blijedi dojmovi obilježeni ispadima Ronda koji se nikako ne može pronaći u Carlisleovom napadu. Rizik koji su preuzeli trejdom za istrošenog playa tako se pokazao prevelikim, a ništa to bolje ne pokazuje od pada s prvog mjesta po napadačkoj učinkovitosti u bolnu prosječnost. Rondo se stilom igre ne uklapa u pokretni napad Mavsa u kojem je za playa jednako važno znati igrati bez lopte kao i s njom, a ni Carlisle s druge strane ne pokazuje previše interesa okretanju iz klasičnih postavljenih setova s Dirkom i Chandlerom na laktu koje u 2 na 2 akciji podjednako koriste sva tri napadača s perimetra prema više akcije u kojoj isključivo Rondo ima loptu u slash & kick kombinacijama.

Interesantno, sistem Mavsa s gomilom pick & rolla i dva idealna visoka za bilo koji tip screen igre trebao bi biti više nego dovoljan za uklopiti bilo kojeg driblera (nitko nije ni blizu Mavsima ove sezone po broju poena iz pick igre), ali cijeli problem ove priče upravo je u tome što Rondo osim driblinga nema što drugo za ponuditi u napadu, a taj manjak šuta za tri, pa i napadanja obruča radi finiširanja, jednostavno mu ne dozvoljavaju da bude ravnopravni sudionik u napadu. U suštini je tako ovo puno više primjer nekompatibilnog igračkog kadra nego sistema, što otvara neke zanimljive scenarije. Prvi je svakako vezan uz Ronda koji u današnjoj NBA, bez elitnog all-round učinka, jednostavno više nije u stanju biti igrač koji radi razliku, što znači da će mu u ligi u kojoj su GM-ovi sve svjesniji važnosti kompatibilnih vještina kod slaganja rostera, na ljeto biti izuzetno teško pronaći idealnu situaciju (posebice financijski). Drugi je vezan uz nešto što mi često pada na pamet, a tiče se ovoljetne akvizicije Parsonsa (čije ozljeda zgloba, spomenimo i to, u ovom periodu nimalo ne pomaže Dallasu da stane na noge).

Naime, cijeli ovaj eksperiment s Rondom možda bi bilo malo lakše izgurati da umjesto Parsonsa imaju klasičnijeg stretch swingmana, catch & shoot bočnog koji ne treba loptu u rukama da bi bio koristan, dakle nekoga kao što je Trevor Ariza. Kako Houston istovremeno ima problema upravo zbog manjka kreacije i nalazi se u situaciji u kojoj su opasni samo kada Harden ima loptu u rukama, dakle treba im upravo netko poput Parsonsa, pitam se kako bi stvari danas izgledale da Cuban nije osjetio potrebu zabiti ga konkurentima straga, odnosno da je samo pustio da se tržnica odvrti sama od sebe. Ne bi li i jedna i druga momčad u ovom trenutku izgledale bolje? Upravo zbog ovakve kompleksnosti i utjecaja na kontekst baš svake interakcije individualnih dijelova, nema tog produkta mašte koji može nadmašiti zabavni aspekt NBA. Jasno, ako ste potpuni idiot.

17. KINGS (-0.5)

Imali su brutalan raspored s kojim se nije lako bilo proslaviti, ali dobili su dvije utakmice koje su morali (protiv Bostona i New Yorka) te jednu za hvaliti se (protiv Grizlija koji baš nisu imali sreće naletjeti u ovom lošem periodu i na Cousinsa i na Goberta koji im dobrim dijelom oduzimaju fizičku prednost u sredini). U ovom razdoblju imali su najbrži napad u ligi, a ujedno su samo Wolvesi češće iznuđivali slobodna bacanja. Osim ta dva očekivanja detalja nekih većih pomaka pod Karlom nije bilo. Thompson je i dalje važan dio rotacije, a usprkos povremenim bljeskovima, Karl ne koristi previše postavu s Casspiem na trojci i Gayem na četvorci iako se vjerojatno radi o najboljoj stretch kombinaciji koju trenutno ima. Casspi inače igra odlično kad god dobije priliku i ovaj njegov novi neustrašivi stil (kojega zbog ozljeda nije stigao demonstrirati u većem dijelu sezone), u kojem se svakom prilikom juri na obruč bez obzira na posljedice, trebao bi odlično leći u ono što Karl traži od igrača. Uz solidne partije McLemorea koje su dobar znak za budućnost, svakako treba istaknuti i prve naznake da Stauskas može biti koristan oblik života, ali u situaciji u kojoj si do kraja sezone ostao bez Collisona (koji je, spomenimo to još jednom, igrao košarku života) i moraš trošiti startne playmakerske minute na McCalluma (Dre ipak ne može igrati više od 20-ak po večeri) definitivno nije lako plivati.

18. SPURS (-0.8)

Spojili su tri pobjede čim je raspored postao malo lakši, ali četiri poraza prije toga, od čega tri protiv playoff konkurencije na Zapadu (naravno, momčad koja se ugurala među Clipperse, Blazerse i Warriorse bila je Utah), jasno ukazuju da su još uvijek daleko od forme potrebne za uključiti se u borbu za vrh. Score 4-5 na tradicionalnom rodeo tripu na koji su Spursi prisiljeni zbog sajma stoke prvi je negativan rezultat u 13 godina dugoj povijesti postojanja istog, što vjerojatno ne znači ništa, ali opet se teško oteti simbolici i činjenici da nisu pronašli brzinu više u momentima koji su im prijašnjih godina služili upravo da otresu prašinu i upale motore. Po svemu sudeći, mogu se pozdraviti s domaćim parketom u prvoj rundi jer trenutna razina igre na kojoj su Parker, Manu, ali i Leonard i Splitter, ne obećava potrebni povrat.

19. PISTONS (-2.0)

Prvi rezultati ere Reggiea Jacksona baš i nisu ohrabrujući, naime napad je potonuo na razine na kojima nije bio od ere Josha Smitha. Krenuli su odlično nakon all-stara, Monroe je uništio i Wizardse i Bullse pod košem, obrana je djelovala kvalitetno (Jackson je tu definitivno ogroman plus u odnosu na Augustina), ali najnoviju rupu na boku očito neće biti moguće zakrpati s Princeom i Butlerom koji u prosjeku donose 35 godina i 27% za tricu. Kada to dodaš na očajno šutersko Jacksonovo izdanje (momak očito osjeća popriličnu nervozu u sudaru s ovolikim odgovornostima i promašuje zicere, što će se vjerojatno popraviti s vremenom, ali ovih 21% za tricu ipak su podsjetnik što je realnost za čovjeka koji u karijeri gađa 29% s perimetra), očito je da su Pistonsi okrenuli sezonu u krivom smjeru i to baš u trenutku kada su Miami, Charlotte, Indiana, pa i Brooklyn, napravili korak naprijed. Prevedeno, ništa od hambača koliko god Greg Monroe nosio sve pred sobom. Samo da i preporod Pistonsa ne bude jedno veliko ništa, a to je direktno vezano upravo uz to koliko će Stan The GM potrošiti ovoga ljeta od mučnog stečenog salary capa na Jacksona, pa i Monroea.

20. MAGIC (-2.1)

Očajan napad, dobra obrana i porazi koji se gomilaju, to je slika Orlanda o kojoj smo već pričali nakon promjene trenera. Dobra je vijest da se nakon bojkota Vaughna barem trude i da su bili u igri i protiv Atlante i protiv Phoenixa i protiv Miamia, ali više od 2-4 teško je izvući s ovakvim napadom predvođenim playmakerom koji je nakon all-stara uspio iz igre gađati 31%, sa slobodnih 44%, a sve to bez ubačene trice. Kada dodamo tome da je i Harrisova forma nakon ozljede potonula, ispada kako su jedine dobre vijesti minute koje su se odjednom pronašle za Harklessa i Nicholsona, odnosno činjenica da konačno mogu dati priliku i Gordonu.

21. RAPTORS (-2.5)

U sezoni punoj uspona i padova uspjeli su dodirnuti novu dno, s mizernih 2-6 nakon all-stara i nizom od 5 poraza zaključenim sramoćenjem u New Yorku. Uz već tradicionalno katastrofalnu obranu, glavni razlog je, naravno, izostanak Lowrya koji je dobio LeBronovsku poštedu ne bi li se nekako sabrao jer bez njega u all-star izdanju ova momčad stvarno izgleda bezveze i prema naprijed (dobrim dijelom jer se u njihovom napadu sve vrti oko izolacije ili pick & rolla, što znači da kada lopta nije kod Lowrya imamo jednostavno previše Williamsa, Vasqueza i DeRozana u takvim situacijama). Sad, može li odmor pomoći Lowryu da otrese ozljede prepona i lista koji imaju običaj biti izuzetno duge i dosadne?

Teško, isto kao što teško ova momčad, a posebice Valanciunas i Ross, mogu naprijed s Caseyem za kormilom - defanzivni guru već gotovo cijelu sezonu nema rješenja za obranu, a i pokretni napad koji je sa sobom donio iz Dallasa baziran na raširenom reketu, s visokima izvučenim vani, kretanjem, šuterima na boku i penetraciji s loptom, vremenom ostaje bez zraka zbog konstantnog pimplanja na perimetru - Raptorsi su ne samo momčad s jednom od najnižih stopa asistiranih pokušaja, već općenito imaju problema s dodavanjem i kruženjem lopte, a sve zato jer imaju čak četiri davitelja lopte kod kojih će stvari uvijek stati čim je dobiju u ruke (kada je Lou Williams čovjek koji je od svih bekova najmanje minuta s loptom u rukama po utakmici, a njegova igra je čistih 1 na 5, onda znate da imate problem).

Filed under: bball 3 Comments
4Mar/158

BI-WEEKLY RANKINGS

Posted by Gee_Spot

7. WARRIORS (+6.2)

Napad je odličan, za divno čudo najefikasniji u ovom periodu nakon all-stara, ali obrana je potonula ispod prosjeka, što je pak rezultiralo sa za njih mizernih 4-3 uz poraze od Cavsa, Netsa i Pacersa. Ipak, olakotna okolnost je što su odigrali 6 utakmica na gostovanjima u 9 dana, a to nije lako odraditi ni s boljom klupom od njihove. Također, igrali su tek 8. ritmom u ovom periodu, što je još jedan dokaz da su i oni od krvi i mesa i da NBA ritam kad-tad mora slomiti i najčvršće.

8. NETS (+6.1)

Drugi najučinkovitiji napad nakon Warriorsa i prosječna obrana bili su dovoljni da dođu do odličnih 4-2 i nakon dugo vremena se nametnu kao potencijalni kandidat za zadnja dva playoff mjesta na Istoku. Pobjede nad Nuggetsima i Lakersima nisu vrijedne spomena, ali odradili su odličan posao protiv Warriorsa i Mavsa. U hrpi raspoloženih igrača najvažniji posao napravili su ipak veterani Williams i Johnson. Deron je konačno izgledao kao čovjek čije tijelo može izdržati promjenu smjera kretanja što je odmah rezultiralo trpanjem gomile koševa, a dobri stari Joe je uz pomoć Younga pokrivao minute na četvorci, davši Netsima stretch postavu koja je konačno malo podsjetila na lanjsku s Pierceom. Hollins više nema namjeru slati na parket zajedno Lopeza i Plumleea, a da tako i ostane brinu se dovođenje Younga i Johnsonova sposobnost da krpa poziciju četvorke (Joe je ogroman, a s ovim koljenima nekako mu i bolje odgovara gurati se u sredini nego ganjati mlađe igrače po perimetru, uostalom u napadu mu je post-up ionako odavno najveće oružje).

9. HEAT (+4.8)

Iznadprosječni napad i obrana rezultirali su skromnim rezultatima (4-3 na relativno laganom rasporedu koji im do kraja sezone postaje sve lakši i lakši), slično kao što je euforiju dovođenja Dragića brzinski prekinuo šok gubitka Bosha na cijelu sezonu. Međutim, čak i bez svog all-stara Miami ima dovoljno za ostati u trci za osmim mjestom dok god je ostatak momčadi u komadu, što je bio slučaj u ovom periodu u kojem su i Deng i Wade, a onda i Whiteside i Dragić, igrali u punom pogonu. Tanka klupa malo je podebljana dovođenjem NBA veterana koji su prvi dio godine proveli izvan NBA, solidnog swingmana Walkera (odradio solidnu rolu spot-up šutera u Knicksima prije nekoliko godina dok ga nisu izdala koljena) i vječne Rileyeve rane, Beasleya. Ali, ovdje sve ovisi o tome koliko može Wade. Uz čiji odnos s Dragićem je vezana i jedna zanimljivost koja upada u oči čim ih vidite u akciji.

Naime, ironija trenutne situacije nalazi se u činjenici da je Dragić i nakon promjene sredine na ispodprosječnoj potrošnji, odnosno da Wade ima veći postotak asistencija od novog playa nakon 6 utakmica zajedno. U principu, s Wadeom kao primarnim playmakerom Dragić je u Miamiu u gotovo identičnoj situaciji koju je imao u Phoenixu s Bledsoeom, osuđen na puno više off the ball akcije nego bi želio. S jednom bitnom razlikom - Spoelstra je svjestan potencijalnog problema, stoga Dragiću omogućuje skoro 10 minuta po utakmici bez Wadea u kojima ovaj, po običaju, rastura. A upravo ova mogućnost da igraju 48 minuta s elitnim playmakerom itekako će dobro doći Heatu u lovu na playoff.

10. PELICANS (+3.7)

Raspored s gomilom gostiju s Istoka bio je daleko od teškog, ali, svejedno, dobiti 4 u nizu bez Davisa (rame očekivano gnjavi) i Andersona (istegnuće koljena izbacuje ga iz akcije barem na mjesec dana) za odličnih 5-2 nakon all-stara nije mala stvar. I uspjelo im je to klasičnom Pelicans formulom, bez obrane, s odličnim napadom kao osloncem. Uz već poslovično fenomenalnog Evansa koji nastavlja briljirati u roli playmakera napadajući obruč, ali i bacajući povratne Gordonu i Pondexteru, odlične partije pružili su i Ajinca i Cole s klupe. Također, bez Davisa i Andersona nije im preostalo ništa nego vratiti Cunninghama na poziciju četvorke čime su zadržali stretch formaciju neophodnu da bi Evans stroj držao podmazanim.

11. BLAZERS (+2.4)

Odigrali su samo 5 utakmica, koje su osim skromnim 3-2 scoreom obilježili i lošim obrambenim izdanjima, ali i odličnom šuterskom formom. Raspored je bio razvodnjen, ali ne i lagan, tako da nekih većih razloga za brigu nema. Petorka je u komadu i u formi, to je ključno, a Afflalo odrađuje solidno minute iza Matthewsa i Batuma u isključivo spot-up roli (u 4 utakmice ima samo dva pokušaja iz reketa).

12. HAWKS (+1.5)

Izvedba nije bila sjajna, posebice ne napadački (obrana je ostala odlična), ali scoreu 5-1 nemoguće je naći zamjerku. Posebice jer nitko nema namjeru dati popust all-star četvorki koja sada i službeno ima metu na leđima i spada u kategoriju onih momčadi čije ime na rasporedu je samo po sebi dovoljno za motivaciju. Uglavnom, usprkos slabijoj šuterskoj izvedbi, kotrljaju se, a to je odlika vrhunske momčadi.

13. LAKERS (+1.1)

Odličnih 3-3 uz sjajnu napadačku izvedbu jedan su od boljih momenata sezone im, a zasluge za to idu borbenoj klupi na čelu s Hillom i Davisom koji su se tako opet potvrdili kao najbolje što Lakersi imaju na rosteru ove godine. Uz dva centra, kvalitetne minute dobivaju i od Lina i Johnsona, taman dovoljno da maskiraju mizeran učinak petorke u kojoj Scott npr. vrti akcije kako bi oslobodio Kellya na vrhu posta. Doduše, ima i tu svjetlih točaka, Clarkson igra sve solidnije i pokazuje fini kreatorski potencijal (za combo beka je ključno da posjeduje osjećaj za asist, a Clarkson to ima, što znači da u njemu imaju potencijalnu dugoročnu opciju).

Filed under: bball 8 Comments
3Mar/153

BI-WEEKLY RANKINGS

Posted by Gee_Spot

Za ove post-gripa rankingse pokušat ćemo nešto malo drugačije, naime umjesto da rangiramo momčadi na osnovu cijele sezone (što je i dalje najrealniji pokazatelj kvalitete kojem se vraćamo za dva tjedna), posložit ćemo ih od 1 do 30 prema rezultatima ostvarenim nakon all-star pauze (u zagradama je koš-razlika na osnovu koje smo to odradili). Krenimo odmah na posao jer sam se u ovih tjedan dana ležanja toliko odvikao od tastature i buljenja u ekran veći od onoga na tabletu da me boli glava već nakon ovih par rečenica (glavni razlog zbog kojega ćemo ovaj put priču o kretanjima u ligi razvući preko cijelog tjedna).

1. JAZZ (+12.2)

Ostvarili su odličnih 4-1 (skinuvši pri tome i Spurse i Blazerse), s tim da je bez Kantera i s Gobertom kao neprikosnovenim starterom ovo sada neka druga momčad, puno više oslonjena na obranu. Bilo je i kroz sezonu ovih momenata, posebice kada je Kanter bio ozljeđen, međutim sada više sumnje nema kako im Gobert daje puno više nego što uzima - u ovih 5 utakmica držali su protivnike na 87.1 poena na 100 posjeda s Gobertom kao članom startne petorke, dovoljno za titulu najbolje defanzive u NBA u ovom periodu (bilo s Burkeom, bilo s Exumom, ako je Gobert na parketu udarna postava ne prima preko poen po posjedu).

Napad malo šteka, bili su tek dvadeseti što je u odnosu na do sada prikazano značajan pad (Snyder je tijekom cijele sezone usprkos svim problemima s rosterom uspijevao nekako generirati prosječan NBA napad), ali u široj slici to je ionako stavka koju će biti puno lakše popraviti - uzmemo li u obzir da trenutno na rosteru na pozicijama od 1 do 3 imaju samo jednog jedinog igrača koji im donosi startnu produkciju (a da ne spominjem kako su Exum i Ingles među najmanje učinkovitim igračima na pozicijama u ligi), mali napredak na tom dijelu rostera lansirat će ih u playoff borbu već dogodine. Da, Zapad dobiva još jednu legitimnu playoff momčad, baš ono što im je trebalo.

2. CAVS (+10.1)

Nastavili su tamo gdje su stali prije all-star pauze, kao jedna od najvrućih momčadi u ligi, dok ih ozljeda Irvinga nije malo uzdrmala (doduše, protiv Indiane su igrali i bez Jamesa koji po običaju nikada nije previše sretan kada ima Hibberta na rasporedu). Međutim, izbjegne li Kyrie komplikacije s ramenom bit će ovo nevažano iskakanje s kolosijeka u njihovom razvoju koji je stvarno fascinantan. U ovom periodu nakon all-stara su bili top 6 u oba smjera i to usprkos malo zaoštrenom rasporedu, a uopće od tradeova za Mozgova, Smitha i Shumperta imaju drugi napad lige uz prosječnu obranu, što znači da su tek tako ostvarili predsezonska očekivanja iako je u jednom trenutku izgledalo da su totalno pogubljeni.

Sad, kako je moguće da netko ovako klikne u hodu i ostvari 18-6 bez da trepne? Od kada je razvoj košarkaške momčadi sličniji vlaku smrti u nekakvom zabavnom parku nego racionalnom procesu u kojem su ključne riječi kultura, kemija i uigranost? U biti zaboravite ovo potonje, u NBA su stvari itekako stihijske, a razlog je onaj vječni - u igri deset igrača na parketu, najbolji individualac često čini razliku između pobjede i poraza. Tako da, iako moramo uzeti u obzir ekstra lagan raspored (samo deset utakmica bile su protiv momčadi s pozitivnim scoreom) koji definitivno služi kao idealan inkubator za razvoj bombastičnih narativa, glavni razlog eksplozije Cavsa je vezan uz činjenicu da LeBron nakon "odmora" odjednom igra brže, više i bolje nego u razdoblju prije toga. Možda su ga prisustvo pravog centra i uopće kvalitetnija rotacija s puno manje rupa preporodili, možda je jednostavno odlučio ubaciti u višu brzinu svjestan trenutka, možda je stvarno samo zdraviji, ali ovaj čovjek koji napada svaki mismatch, ide u post po poene kad god se sjeti te svojom masom i eksplozivnošću donosi kvalitetu više čak i u obrani, nema previše veze s onim umornim bekom koji je radije uzimao šut preko ruke nego napadao ne zaboravljajući napomenuti da ostatak karijere želi provesti na perimetru sukladno čemu je i gubio kilograme (da bi ih sada opet samo tako nadoknadio).

Podsjetivši kakva sila prirode zna biti kada hoće, LBJ je tako vrlo brzo vratio Cavse u igru, a za ostalo se pobrinuo kontekst. Bullsima očito nije suđeno da se poslože ove sezone, Raptorsi i Wizardsi se raspadaju po šavovima i u ovom trenutku teško je zamisliti išta osim sudara Hawksa i Cavsa u finalu Istoka. Posebice Washington nema nikakve šanse protiv LeBrona i kompanije jer im matchup nimalo ne odgovara. Kao što je u ovoj nedavnoj utakmici postalo bolno očito, nemaju dovoljno fleksibilnu obranu da brane 4-1 raspored Cavsa, dok je s druge strane ova redizajnirana obrana Cavsa s Mozgovom kao stvorena da zaustavi njihovu igru na blokovima kroz Nenea i Gortata.

Uglavnom, spomenimo i promjene u dizajnu igre kako ne bi bilo samo da je uspon Cavsa rezultat slučaja i puno boljeg rostera. Obrambeni pomaci su ključni, Lue je odustao od presinga i pick igru brani puno jednostavnije, s oba visoka parkirana pod košem, a posebice malo traži od Lovea čija plivanja u agresivnijim rotacijama su predstavljala ogroman problem u prvom dijelu godine. Ako sada i šalju čovjeka iz reketa, to obično biva Mozgov koji je odličan u tom patroliranju i koji masom, kad već ne može brzinom, oduzima ogroman dio prostora gdje god se nalazio. Uglavnom, oduzevši protivnicima prilike na obruču i slobodna bacanja, odnosno natjeravši ih da uglavnom uzimaju šuteve preko ispruženih ruku Lovea, Thompsona i Mozgova (a sada i Perkinsa), dobili su kičmu koju do sada nisu imali. I dalje je ovo obrana koju je moguće izrešetati, posebice jer protiv momčadi koje poput Hawksa igraju s 4 vani parkiranje centara u sredini nije rješenje, ali za dobiti ih sada morate ubaciti svoje skok-šuteve, a ne polaganja, što je ogromna promjena u odnosu na prvi dio godine kada nije bilo tog visokog koji se ne bi gostio protiv njih u pick igri.

Napad? Pa, tu je trend rasta smislenijih košarkaških akcija i dalje prisutan iako i dalje ne toliko koliko bi trebalo. Love ostaje prvenstveno stretch igrač i ne dobiva loptu na laktu ni približno koliko bi htio, ali je barem postao dio standardnog plana. Ne vrte kroz njega akcije kao što je bio slučaj s Varejaom, ali hand-offovi s Irvingom i Jamesom izuzetno su efikasni. S tim da su Cavsi i dalje isključivo iso momčad - nitko u ligi im nije ni blizu po količini akcije koju tako završavaju (doduše, samo su Clippersi efikasniji, tako da im je teško zamjeriti na izboru), a od Jamesa i Irvinga više poena kroz soliranje zabili su samo Harden i Carmelo. S tim da su Harden i James daleko ispred svih po količini akcije koju završavaju 1 na 5 (preko 25% svih lopti koje potroše). A koliko su Cavsi i dalje statični napadački, najbolje govori podatak da i JR Smith, dakle čovjek čija rola je isključivo ona spot-up šutera i sporedne opcije, u postotcima češće završava akciju 1 na 5 od jednog Duranta ili Lawsona kada dobije loptu.

Naravno da usred sezone nije moguće puno toga mijenjati i uigravati novi roster, ali, ako su već mogli odraditi ove minimalne promjene u defanzivi, mogli su iskazati malo više mašte i prema naprijed. Ovako jednostavno previše ovise o tome u kakvoj će formi biti James kada dođe playoff, a znamo kako je to završavalo svih onih prijašnjih sezona u Clevelandu. Uglavnom, čisto sumnjam da Cavsi mogu igrati bolje nego igraju u ovom trenutku, a iako im to daje šansu, i dalje ih ne vidim kao prijetnju momčadima sa Zapada u seriji od sedam.

3. CLIPPERS (+9.3)

Drže se odlično bez Griffina, a razlog tome je noga na gasu svih uključenih. Rivers je odavno srezao rotacije, a sada je to još izraženije, što praktički znači da ima Jordana i Paula u playoff izdanjima (koliko god su Jordanove brojke van pameti u ovom periodu bez Blakea, CP3 ne igra ništa slabije, dapače). Clippersi se bore za goli život (imali su 4. napad i 7. obranu nakon all-star pauze), tako da sada pitanje više nije hoće li izdržati bez Blakea, već hoće li im ostati išta za doigravanje obzirom na intenzitet kojega trenutno pokazuju. Jordan je veličanstven i u pohodu na zasluženi max, Paul opet u naponu snage i to je bilo dovoljno za skinuti Memphis, Spurse i Bullse, kao i za izgubiti od Memphisa i Rocketsa.

4. PACERS (+7.2)

Nastavili su s odličnom formom, odnosno kombinacijom standardno elitne obrane s prosječnim napadom kojega su dobili šuterskom eksplozijom. Pokušava Vogel ovaj odlični posao koji radi razvući što više može prebacivši na klupu i Milesa uz Watsona i Stuckeya, a ovoj ubitačnoj drugoj postavi nisu mogli odoljeti ni Warriorsi. Iako, raspored je puno lakši nego se čini na prvu - uz Warriorse koji su u padu forme, Sixersi dva puta i Cavsi bez Jamesa i Irvinga su tri zicera, dok je poraz od Oklahome pokazao da se kad-tad moraju ohladiti s trice. Sada čekaju Georgea da im uštrca dodatnu dozu adrenalina, taman su uhvatili zamah za playoff kojega bi jednim takvim potezom možda i zakaparili.

5. ROCKETS (+6.3)

I dalje se kotrljaju na isti način kao veći dio sezone, prosječnim napadom i top 4 obranom. Odličnih 5-1 ipak su obilježeni s 5 utakmica doma protiv ranjenih Clippersa i Cavsa, tako da nekih većih razloga za euforiju nema, osim sjajnih partija Terrencea Jonesa koji je u ovom periodu bio najraspoloženiji Hardenov sidekick - njihova pick igra ekspresno je postala glavno oružje Rocketsa za koje trenutno nitko nema rješenja jer Jonesova sposobnost realizacije u sredini, ali i otvaranja na šutu prema perimetru, čini Hardena s loptom još opasnijim i ostavlja mu još više prostora.

5. THUNDER (+6.3)

Izgledali su odlično dok nisu izgubili dvije završnice (protiv Sunsa i Blazersa) zbog klasičnih problema poput činjenice da svi znaju kako će Westbrook odigrati 1 na 5 u tim momentima (i koliko god u moćnoj formi bio, neće ubaciti svaki šut iz driblinga). Sve prinove pokazale su se pojačanjima (posebice Kanter koji je odličan u pick igri, daje im oružje kakvo do sada nisu imali jer je puno svestraniji od Adamsa u otvaranju nakon bloka), ali Westbrookova dominacija nad loptom sve to svela je na pozadinsku buku. Prije nego je i sam propustio utakmicu protiv Lakersa zbog udarca u lice, Russ je bez Duranta u blizini (odigrao samo prvu utakmicu nakon all-stara prije nego je opet završio na ledu zbog problema sa stopalom) doslovno bio odgovoran za svaki napad Thundera kada je bio na parketu - uz potrošnju od 39% koja uključuje svaki pokušaj šuta ili prekid napada zbog slobodnog ili izgubljene, usput je asistirao na 54% pokušaja suigrača, što znači da je, ugrubo, 9 od 10 napada Thundera kad je na parketu nosilo njegov pečat.

Koliko god ovo bio fantastičan opis njegove neizmjerne energije (statistika mu je stvarno zastrašujuća iz kojega god kuta je želite gledati), pravo pitanje je čemu sve to pored rostera na kojem danas ima 15 iskoristivih NBA košarkaša? Čovjek očito mora pasti kada dođe na vrh kako bi se razvio, okolnog puta nema, tako da sada samo mogu utvrditi da, gledajući fanatičnu energiju s kojom igra u oba smjera i čistu fizičku moć koju iskazuje, spada u kategoriju sa Shaqom i LeBronom kao silama prirode koje već fizičkom pojavom utječu na utakmicu na do tada neviđene načine, uz jednu bitnu napomenu - Shaqa u naponu snage nije mogao zaustaviti nitko, LeBrona je mogla i može masivna petica, a Russa može već vrhunski swingman što je Leonard više puta dokazao.

Filed under: bball 3 Comments
21Feb/1518

TRADE DEADLINE PODCAST

Posted by Gee_Spot

Ako vam još nije dosta mlaćenja prazne slame, štogod to značilo, Kreha i Gee prolaze kroz trade deadline u novim noćnim razgovorima. Pa slušajte. Ako morate. Na netu to radite pritiskom na veliki play ispod, a ako pak želite skinuti podcast, "save link as":

https://s3.amazonaws.com/PODCAST1415/tdpod.output.mp3

Undeadline podcast by Ispodobruca on Mixcloud

Filed under: bball 18 Comments