ISPOD OBRUČA fullcourtpress – basketball lunatics inc.

30Oct/140

291014

Posted by Gee_Spot

Za pravog fanatika nema ništa slađe od ovakve ponude na league passu - nigdje sudara kojega baš moraš pogledati (Thunder bez Duranta nije toliko interesantan protiv Blazersa, kao ni Wizardsi protiv Heata s onom kolekcijom antitalenta na boku - pobogu, startao je Temple kao drugi bek, a na rosteru su zadržali Amon-Rasuala Butlera kako bi imali nekoga sposobnog za zabiti korner tricu u pričuvi - a Hawksi i Raptorsi još nisu na toj razini da njihove sudare svrstamo pod "must see"), pa onda možeš birati između gomilu interesantnih narativa.

Odlučio sam izbjeći Pistonse dok je aktualna suspenzija Monroeu jer bez njega u rotaciji nemoguće je steći dojam koliki im je plafon, a isto tako nisam bio lud baciti pogled na Knickse protiv jedne od dvije najbolje momčadi Istoka - i njih će prilike biti gledati u akciji protiv ostalih koji spadaju u skupinu srednjih žalosti pa će se nešto moći i zaključiti o tome u kojoj su fazi, ali protiv osvježenih Bullsa momčad koja se tek uči košarci nema što tražiti.

Tako da se izbor sveo na utakmice Bucks @ Hornets i Rockets @ Jazz. U prvoj me prije svega zanimalo kako je to Kidd zamislio rotirati ovu duboku klupu i uopće na što to sliči i prvi dojam je solidan. S Dudleyem i Middletonom u petorci imaju taman dovoljno ozbiljnosti na boku, a i Sanders ne djeluje loše - teško je sakriti njegov manjak mišića protiv Jeffersona, ali on i nije igrač koji se gura na bloku već pokretljivi libero koji zatvara zadnju liniju. Kidd mu nažalost nije dao priliku uz Pachuliu ili Hensona, iako su on i Henson previše slični/nekompatibilni da bi mogli funkcionirati dugoročno.

Takvih "sličnih" ima gomila na svim pozicijama i stvarno im neće biti lako naći svima minute - svjetlo dana su tako vidjeli i Bayless i Mayo kao combo strijelci s klupe, što je zatvorilo vrata Woltersu i Marshallu. Ali, svi su bili solidni potvrdivši tako da ova momčad ima talenta kojega će sada samo trebati usmjeriti. Klupa s Giannisom i Ilyasovom bila je tako izazov Hornetsima, a nije da se tri četvrtine nisu mučili i sa starterima.

Knight je ulazio u reket kad je htio protiv poprilično šupljeg reketa domaćina u kojem više nije bilo one pomoći s perimetra u zatvaranju sredine jer je Stephenson bio previše zabavljen ganjanjem lopte, a Williams uopće percepcijom onoga što se oko njega događa. O problemima Hornetsa u sredini sve govori činjenica da je Clifford na parket poslao Maxiella samo kako bi imao masu u reketu dok se Big Al odmarao.

Parker nije impresionirao, iz driblinga nije napravio ništa i svi pokušaji su mu bili ili klasični smetlarski ili spot-up šutevi s poludistance koje Bobcatsi ionako nisu imali namjeru braniti. Ono što je izgledalo zanimljivo je dužina ove momčadi Milwaukeea koja bi definitivno mogla biti od koristi u obrani, ali iz nekog razloga niti su trčali niti su igrali presing. Ovo prvo nije lako bez pravih playmakera (dva najbolja kontraša im sjede na klupi), a za presing im ipak treba više Antetokunmpa i Hensona.

Uglavnom, potencijal je tu. Kod Hornetsa pak stara priča, sve ide preko Ala na desnom bloku, dakle i dalje je ovo bolno neinventivan napad iako u Williamsu imaju pravog stretch igrača. Problem je što taj novi prostor nitko nije koristio jer su i Walker i Stephenson u fazi ispitivanja što i kako treba igrati, pa su se probudili tek u završnici kada je Kembi počeo upadati šut i kada je Neal donio drugu opasnost iz driblinga (ako će i ubuduće trebati ovoliki doprinos Maxiella i Neala, to neće biti dobro). Odigrali su obrambeno moćnih zadnjih 12 minuta, s odličnim pritiskom ovog combo dvojca na loptu i trojkom Jefferson-Williams-MKG u zoni pod košem.

Jedino što je bilo fascinantnije od činjenice da 5 minuta nisu primili koš iz igre (što je i razlog zbog kojega su izborili produžetak, a ne par Walkerovih krumpira koji su eto upali u pravom trenutku) je način na koji je Milwaukee igrao tu završnicu, ne samo kao momčad bez poštenog playmakera, već i poštenog trenera (Kidd je tri minute gledao kako mu se momčad muči prenijeti loptu protiv presinga i udvajanja uz aut liniju bez da je zvao time-out ili napravio ikakvu promjenu).

Tu se u biti vidjelo koliko su Hornetsi željeli ovu pobjedu, a koliko je Bucksima ovo bila tek jedna utakmica na dugom i čudnom putu koji ih čeka. Solidan dojam usprkos porazu, potencijal stvarno imaju, ali trebat će se riješiti što prije ovih veterana koji samo uzimaju minute. S druge strane Hornetsi su pokazali više loših nego dobrih strana, i dalje je ovo šuterski limitirana momčad, s lošijom obranom i klupom nego lani, a i Lance je na kraju izašao iz igre zbog ozljede prepona koju vuče već neko vrijeme.

U drugoj utakmici nadao sam se sličnoj drami, nešto su stilu "Jazz pred svojom publikom u novom izdanju, ispalit će gomilu trica i iznenaditi Rocketse, a ovima je ovo druga utakmica za redom i možda neće imati volje trčati uokolo i sve zatvarati". Samo, jebiga, nisam računao na to da postoji razlika između ispaliti trice i pogoditi ih (Utah u tome nije dobra), kao i da se Rocketsi nisu umorili dan ranije jer su igrali protiv Lakersa.

Ali barem je bilo zabavno. Od Kantera kako šutira iz kornera preko simpatičnih rola Exuma i Hooda u drugoj četvrtini do Favorsa kao osnove napada (non-stop je igrao visoki pick & roll, postavljao sjajne blokove koje je Burke odlično koristio ili da zabije ili da mu namjesti solidne prilike - i dalje je to dosta drveno, ali i učinkovito i raznovrsno, od kvalitetnog šuta s lakta do realizacije u sredini mekanom udicom).

Međutim. Rocketsi su ovdje od početka jasno pokazali da su tri galaksije bolja momčad, mirno su spuštali loptu Dwightu u sredinu da izbaci iz igre oba centra domaćina, što je ovaj radio lakoćom. Nije ih baš vozao kao Hakeem, ali se iskupio za nervozu iz prethodne tekme i dokazao da je dominantan igrač na bloku. Bez Dwighta u blizini Jazz bi živnuo, Burke je solidno držao ritam uz stvarno dobre minute na kraju treće četvrtine, ali ova formula s Dwightom u sredini i preciznim tricašima uokolo bila je jednostavno previše za ovu obranu Jazza koja je još daleko, daleko, daleko od ozbiljne (prvenstveno im fali elitnih fizikalija i atleticizma na perimetru, nigdje nema ni na vidiku stopera i to će biti ogroman problem tijekom sezone).

Uz Houstonovih 12 trica pogođenih s preko 50% treba istaknuti i sjajnog Arizu koji je razbio Haywarda 1 na 1 (imao je i motiv u nepotrebno visokoj razlici ugovora koje su potpisali), uvijek bio spreman dotrčati na udvajanje i tako izazvati kaos, a uz svu tu lakoću obavljanja defanzivnih zadaća (stvarno je u top formi), zabio je sve što je trebao. Nastavi li ovako, tko će se sjećati Parsonsa za par mjeseci.

Filed under: bball No Comments
30Oct/141

THUNDER

Posted by Gee_Spot

NAPAD: 110.2 (6.)

OBRANA: 104.3 (3.)

KOŠ-RAZLIKA: +5.9

RASPORED: 13.

SCORE: 57-25

THAT WAS THEN

Thunder se u drugoj sezoni nakon poraza u Finalu suočio s istim problemom koji im je pokvario i prethodnu godinu - Westbrookovom ozljedom. Bez Russa su ispali od Memphisa u polufinalu Zapada, a iako se vratio na parkete ekspresno i praktički bio spreman već za start nove sezone (što je iznenadilo većinu NBA promatrača obzirom da je imao i drugu manju operaciju istog koljena usred kampa), krajem prosinca zbog problema s operiranim koljenom završio je opet izvan pogona. Propustio je 27 utakmica i nakon povratka je bio limitiran na 30-ak minuta po večeri, a tu situaciju je iskoristio Durant da odigra najbolju košarku karijere i zasluženo dođe do prve MVP titule.

U sjeni ovih događanja Oklahoma je po treći put zaredom završila iznad 70% uspješnosti potvrdivši status izazivača. Napad nije bio elitan kao prethodne dvije godine iz jednostavnog razloga što su zbog manje Westbrooka ubacivali puno manje s linije slobodnih, ali je i dalje bio debelo iznad prosjeka usprkos već opjevanom manjku kreativnosti. Jedina playoff momčad koja je igrala statičniju košarku s manje kretanja lopte od njih bili su Warriorsi, ali, za razliku od njih, gomila izolacija nije smetala Oklahomi da ostvari potencijale - s tako dominantnim 1 na 1 igračima koji si uvijek mogu kreirati šut, nisu imali problema nalaziti načina zabiti.

Obrana je također postala vrhunska učinkom - protiv Miamia prije dvije godine još nisu bili spremni, ali sada je to već izgledalo odlično i to baš u Miami stilu. S fenomenalnim Ibakom koji je stizao pokrivati sve u sredini, plan igre funkcionirao je bez većih zastoja iako je bio poprilično riskantan. Izuzetnom dužinom za vanjske pozicije (kombinacija raširenih ruku Sefoloshe, Duranta i Ibake uokolo reketa stvarno je bila nešto posebno) igrači Thundera igrali su agresivno na loptu, istovremeno s još dubljom zonom na strani bez lopte koja je držala sredinu pod kontrolom - manje poena od njih na obruču primili su samo Pacersi - ali i ostavljala previše prostora za šut iz vana. S nekim drugim igračima ovakav riskantan stil ne bi završio dobro, ali kombinacija atleta na perimetru i Ibake u sredini bila je dovoljna da prežive iako su dozvoljavali previše otvorenih šuteva za tri (manjak izazvanih šuteva bio je problem koji se provlačio cijelu godinu, a u završnici sezone kada ih je savladao umor već je postao kroničan, međutim na lopti i u reketu su bili toliko dobri da ih problemi s branjenjem sekundarnih spot-up opcija nisu mogli izbaciti iz takta). Također, u Adamsu, Perkinsu i Collisonu imali su tri klasična gurača u sredini koja su bez problema mogli čuvati 1 na 1 svaku post-up visoku opciju u ligi - bez potrebe za udvajanjem u sredini svi ostali su imali dovoljno vremena za posvetiti se trčanju, rotiranju i pokrivanju ostatka parketa.

U napadu talenta po običaju nije bilo na bacanje, ali Jacksonov combo stil igre poslužio je kao pristojna zakrpa i tijekom izostanka Westbrooka, a i kasnije kada im je trebao strijelac s klupe koji može ponijeti dio tereta kada na parketu nema idealnih postava. Spomenuti rookie Adams dodao je još jedno aktivno tijelo u sredini, a i Lamb i kasnije dodani Butler su imali momenata, iako nitko od njih nije bio na razini Martina, kamoli Hardena. Obzirom na manjak opcija i situaciju u kojoj istovremeno razvijaš mlade igrače i pokušavaš se boriti za naslov, uspjeh Oklahome dodatno govori o veličini Duranta, ali i pristupu ove momčadi - Brooks definitivno nije trenerski genije, međutim ne može mu se osporiti da iz momčadi izvlači maksimalnu količinu energije.

Uglavnom, s iznadprosječnim učincima na oba kraja parketa, Durant i društvo su još jednom ušli u playoff kao rasni izazivači, da bi, nakon osvete Memphisu za izbacivanje godinu ranije i fenomenalne serije protiv Clippersa u kojoj se njihova trojka potvrdila kao nadmoćna protivničkoj, u sudar protiv Spursa ušli u sličnim okolnostima koje su ih već zadesile lani - sa šokantnom ozljedom, s tim da je ovaj put umjesto Westbrooka iz rotacije ispao Ibaka. Trebao je Serge zbog ozljede lista propustiti cijelu seriju, ali se vratio već u trećoj utakmici što je bilo otprilike jednako izenanađenje kao i oni ekspresni Westbrookovi povratci. Međutim, šteta je već bila napravljena, bez Ibake da čisti greške u sredini i pokriva ogroman komad parketa Spursi su ih doslovno uništili u prve dvije utakmice, pokazujući tako kako ni u obrani ova momčad nema pravu strukturu već živi od talenta isto kao i u napadu. I iako je Brooks u prve dvije serije pokazao netipičan smisao za pravovremene promjene u minutaži i zadatcima igrača, ti osnovni sistemi koje je koristio jednostavno nisu imali zaštitnu mrežu ni u jednom smjeru da nadoknade ovakve gubitke. Tako je Thunder propustio priliku otići do kraja i drugu godinu nakon što su otvorili vrata takvoj mogućnosti.

THIS IS NOW

Nevjerojatno, ali bit će ovo još jedna sezona obilježena ozljedom nositelja, s tom razlikom da su ovaj put ostali bez igrača prije prve utakmice regularnog dijela pa postoji nada da će barem u playoffu biti spremni uključiti se u borbu za naslov. Durantov lom stopala zahtijeva popriličnu rehabilitaciju i čak i ako bude spreman za playoff, igranje bez njega vjerojatno će ih postaviti puno niže nego priželjkuju, a samim time će im donijeti i teži put do kraja. Ovakva ozljeda definitivno mijenja cijelu koncepciju i postavlja čak i pitanja o budućnosti, ali, ako ništa drugo, ovo vrijeme bez najboljeg igrača mogu iskoristiti da doznaju na koga mogu računati ubuduće. Jer, htjeli ne htjeli, čeka ih svojevrsni rebuilding.

Da je Durant ostao u komadu, glavne priče ljeta bile bi odlazak Sefoloshe i preseljenje Perkinsa na klupu, ovako se sve mora promatrati kroz prizmu potencijalno propuštene još jedne prilike i uopće eventualnih posljedica koje takva ozljeda može ostaviti i na igrača i na franšizu, što kratkoročno, što dugoročno (i ne mislim pri tome samo na upitan Durantov učinak, već prije na mogućnost da napusti klub kada za to dođe vrijeme, umoran od ustajalosti i razočaranja). Uglavnom, OKC se umjesto bacanja u pojačavanje jezgre iskušanim veteranima koji bi mogli pomoći udarnom trojcu i tako barem mrvicu smanjiti teret koji nose, opet bacila u nabavku jeftine, svježe krvi kako bi sistem popunili istim profilom igrača zadatka kakve imaju oduvijek. Draftiranjem McGarya očito traže zamjenu za Collisona isto kao što su godinu ranije draftiranjem Robersona tražili zamjenu za Sefoloshu, a u šuterske role Fishera i Butlera uskočit će jednako jednodimenzionalan veteran Morrow.

Oklahoma ima čak 6 igrača na rookie ugovorima, od čega su od minimalno trojice računali dobiti ozbiljne minute i s Durantom u idealnoj formi. U ovim posebnim okolnostima trebat će im doslovno svi (osim McGarya koji jedini ima luksuz polaganog uključivanja u rotaciju). Jasno da u ovakvoj situaciji postoji jednostavno previše varijabli koje mogu utjecati i na plafon momčadi što se tiče borbe za naslov, a kamoli u ovom periodu preživljavanja bez Duranta. Iako je lani odigrao solidno kao starter dok su bili bez Sefoloshe, što ako je Roberson puno slabiji igrač? Da li je Adams stvarno dobar ili je Perkins bio toliko loš da se činio boljim nego što stvarno je? Mogu li od Jonesa koji je fizički na Durantovom tragu dobiti makar i nekakvu ultra-light verziju onoga što KD donosi na oba kraja parketa učinkom?

Obrambeno, ovo vjerojatno ostaje iznadprosječna momčad, ali teško ih je zamisliti kao elitu s toliko novih igrača u rotaciji. Preživjeti odlazak Seofoloshe je jedno, ali istovremeno morati nekoliko mjeseci igrati i bez Durantove dužine, nešto sasvim drugo. A onda je tu i utjecaj Durantove ozljede na rotacije - Brooks neće moći samo tako na parketu držati idealnu obrambenu petorku već će morati puno više nego što preferira koristiti niže petorke. I to ne samo one s Westbrookom i Jacksonom koje su obrambeno poprilično kilave, već i još ofenzivnije s Morrowom ili Lambom na trojci. Što je više ovakvih postava, veće su šanse da OKC poklekne pod baražom trica.

Međutim, morat će preuzeti dodatni rizik ako misle nešto zabiti jer, maknemo li Westbrooka iz jednadžbe, na ovom rosteru nema drugih kreatora iz driblinga osim Jacksona i Lamba. I dok će Russ ionako suludu potrošnju dignuti na još veću razinu, iako ne previše jer jednostavno nema kamo obzirom da je čak i lani usprkos ozljedi u prosjeku trošio više napada od Duranta kada bi bio u igri, prilika će ovo biti za Jacksona da zaradi novi ugovor i možda dokaže da je više od midlevel igrača, odnosno za Lamba da dokaže da je sposoban odraditi rolu strijelca s klupe ako Jackson odšeta na ljeto. Uglavnom, manjak kreacije morat će nadoknaditi šutiranjem više trica, a tu imaju dovoljno opcija za nadati se da taj plan može držati vodu (Morrow bi trebao biti ogroman plus u odnosu na lanjski veteranski dvojac, a posebice Fishera). Jasno, ovakva situacija stavlja i veći naglasak na Brooksa koji će morati igrati s puno više kretanja igrača i lopte kako bi oslobađao prostor za šut sada kada nema dva vrhunska potrošača koja ga mogu kreirati 70% vremena. Iako pokazuje sve veću sklonost eksperimentiranju s postavama i puno brže reagira na matchup probleme, to kako će prilagoditi plan igre u oba smjera za ovu nešto drugačiju momčad dosta će reći o tome kakav je stvarno trener, prosječan ili petokolonaš.

Dok je Ibake i Russa, ova momčad će imati sasvim dovoljno za održati se u playoff trci, a vrati li se Durant tijekom prosinca i bude spreman odmah nositi dobar dio tereta (s tim da je to potpuno optimistična prognoza, nitko nije lud riskirati dugoročno zdravlje radi nekoliko pobjeda manje-više u regularnoj sezoni), ovo je i dalje top 4 momčad na Zapadu. Bude li komplikacija i budu li niže od toga pred start playoffa, opet nije kraj svijeta - obzirom da su na Zapadu ionako ih čeka tri paklene runde ako misle do Finala, svejedno krenuli kao prvi ili osmi u doigravanje.

TOP 10 IOR

Durant 166, Westbrook 106, Ibaka 90, Jackson 41, Morrow 40, Lamb 30, Collison 18, Jones 15, Adams 13, Telfair 8.

PLUS

Dolaskom Adamsa konačno je i simbolično stigao kraj jedne ere. Čak ni Brooks, zakleti pobornik konstatnosti i protivnik naglih promjena (a takav smireni pristup je i nužan na rosteru s ovoliko mladih igrača koje treba razvijati u pobjednike kroz sve ove godine, što nikako nije lako i za što Brooks zaslužuje pohvale kao što i zaslužuje kritike za apsolutni nedostatak vizije i kreativnosti u upravljanju s veteranskom jezgrom) više nije mogao držati glavu u pijesku i Perkins, najgori starter lige zadnje dvije sezone (minimalno) konačno je na klupi u primjerenoj roli back-up centra čije minute će varirati o matchupu određene večeri. Kada i ako budu u punom pogonu, za Thunder neće biti mala stvar što u utakmice, posebice na gostovanjima, neće ulaziti s minusom odmah na startu. A onda je tu i činjenica da na rosteru imaju tri vrhunska igrača koja im u top formi uvijek garantiraju šansu u borbi za naslov, bez obzira koliko kontekst bio nepovoljan. Jasno, za to se treba poklopiti i da svi budu zdravi u pravo vrijeme što zadnjih godina nije bio slučaj, stoga je teško prigovoriti njihovoj logici da jednostavno nisu miljenici sreće (iako se teško oteti dojmu da je fiskalnim oprezom baš i ne izazivaju).

MINUS

Potroše li i treću sezonu za redom bez povratka u Finale, čak će i zen majstori iz Oklahome morati početi pokazivati znakove nervoze. Medeni mjesec je dugo trajao jer se publici željnoj bilo kakvog vrhunskog sportskog proizvoda moglo prodavati ovaj štedljivi smjer kojim idu kao jedini recept, ali sada je već i najzadrtijim fanovima jasno da nije problem u manjku novca koliko u manjku želje da se isti troši. Mislim, umjesto da u sezonu ulaze s potvrđenom skupinom igrača zadatka koji dokazano znaju nadopunjavati njihovu jezgru, oni se nadaju iskoraku nekolicine klinaca kako bi uopće ostali na prijašnjoj razini. Zadržati kvalitetu u oba smjera u kontekstu u kojem godinama nisu bio u stanju povećati marginu pogreške (dapače, dalo bi se govoriti o tome kako je iz sezone u sezonu smanjuju) nikada nije lako, posebice kada ti je najvažniji igrač na štakama. Najgore od svega, čak ni iduće ljeto usprkos brisanju suvišnog Perkinsovog ugovora iz knjiga, neće biti u mogućnosti značajnije se pojačati - čak i da cap bude veći od projiciranih 66 milja (postoji mogućnost da ga liga poveća kako bi ublažila skok do kojega će doći 2016. zbog novog TV ugovora) i stane negdje oko 71 milijun, s već postojećim obvezama, dakle bez uračunatog eventualnog produženja Jacksonu, Oklahoma je na oko 64 milje. Tek 2016. mogli bi biti u situaciji ozbiljnije se pojačati, ali tu se javlja jedan problem - u sličnoj situaciji s gomilom prostora na capu biti će većina NBA momčadi, što će povećati i cijene slobodnim igračima (ako ne razvuku ovu svježu lovu na više godina, to ljeto bi cap mogao skočiti na 85 milja, što znači da nas čeka ljeto najglupljih ugovora u povijesti, a čak i blaža verzija uključuje skok barem do 80 milja). Dobar dio prostora pojesti će Durant s većim maxom koji se ionako određuje obzirom na visinu capa, ali sada se već može govoriti i o nečemu što se do prije nekoliko godina činilo nemogućim - tko im u takvom kontekstu, u kojem će gotovo sve franšize moći ponuditi max, garantira da Durant jednostavno neće izabrati najbolju situaciju za sebe, odnosno za novi lov na naslov? Zato su ove dva sljedeća playoff nastupa ključna - ne dođu li do prstena, stres će biti sve izraženiji iz dana u dan, kao i sve manje pozitivan smjer u kojem se franšiza kotrlja.

Filed under: bball 1 Comment
29Oct/143

281014

Posted by Gee_Spot

Ako se netko sjeća, lani sam bio na roditeljskom dopustu taman nekih prvih mjesec dana sezone pa sam uz gledanje gomile košarke pisao i dnevne osvrte na manje više sva događanja. Ove godine pak nemam ni približne ambicije, ali kako ionako svaki dan odgledam barem jednu tekmu, rekoh - pa zašto ne voditi svojevrsni dnevnik sezone pisanje kojega ti neće oduzeti više od pola sata dnevno? Dakle, samo nabacati hrpu zapažanja (ako ih bude), misli, dojmova (one najzanimljivije, jasno, ipak bi čuvao za power rankingse koji ostaju udarni tjedni post) i uopće rečenica vezanu uz igru i eventualne događaje u ligi kako bi u hodu pratio razvoj situacije.

Prvo krenimo s retoričkim pitanjem - kako ovaj Orlando misli dobiti utakmicu? Ima li veće simbolike u tome da su sezonu otvorili s akcijom koja otvara Vučevića The Russiana na dugoj dvici? Vaughn stvarno nema ideja, koliko god roster bio sakat njegova bilježnica s akcijama i dalje je tanka poput best of kolekcije Aljoše Šerića i Ivana Dečaka (jebote, kad god naletiš na neku emisiju u kojoj se govori o glazbi kod Hrvata garant će na ekranu bit jedna od ove dvije spodobe koje izgledaju kao reklama za second hand shop u Koblenzu i stvarno mi nije jasno zašto im se toliko ulazi u probavni trakt - ovaj prvi u karijeri nije napisao pjesmu koja bi ostala u uhu duže od lopte u rukama JR Smitha, a drugi toliko krade od Nationala, što je samo po sebi totalna besmislica svuda u svijetu osim u Zagrebu, da bi u uređenoj zemlji već bio u zatvoru, ako za ništa drugo onda za nedostatak ikakve originalnosti).

Ipak, posebice je zabavno bilo gledati rookiea Paytona prilikom svakog ulaska u reket (momak je inače lokalna legenda još od srednje). Njegova partija stvarno je dala novo značenje izrazu vatreno krštenje, bilo je sjajno gledati klinca kako samouvjereno dribla ni ne sluteći da ovo nije ništa nalik košarci u Sun Belt konferenciji. U jednoj akciji tako je krenuo na drugi obruč navikao da mu je prednost koju je stako dovoljna, da bi se odjednom pojavio Tyreke Evans i zalijepio mu bananu kao da je u pitanju najlakša stvar na svijetu. Mislim, Tyreke sa svojim stopalima pored navodnog atletskog frika izgledao je kao tata kada na vrijeme spriječi dijete da ubaci daljinski u wc školjku. Uglavnom, idealan podsjetnik koliko život rookiea nije lak - šok koji neiskusni um doživljava u sudaru s novom stvarnošću u kojem odjednom shvaća da nije ništa posebno već tek broj, sigurno je ogroman udarac i svi oni koji ga prežive zaslužuju NBA mirovinu.

A kad smo već kod Evansa, izgleda da mu je startna rola garantirana, a Williams očito ima namjeru stavljati ga u gomilu screen akcije kako bi ga oslobodio na perimetru i dao mu prostora za slash & kick akciju. To nešto govori i o formi u kojoj se nalazi Holiday, ali i u kojoj je fazi Gordonova karijera. Kao i o idejama o tome kako Monty misli raširiti napad s Asikom na parketu - otvarati Davisa kroz flex akcije na vrhu posta kako bi ispaljivao cigle iz okreta baš i ne izgleda kao maksimalno korištenje resursa. Akcija bi Browa trebala usmjeravati prema obruču, ne dalje od njega, a kako će naći taj balans s Asikom bit će zanimljivo gledati. Napadački uopće nisu impresionirali - s Andersonom je to naravno puno bolje jer onda i Brow može raditi ono u čemu je najbolji, zabijati u reketu zicere i otpatke, ali Monty je i lani muku mučio kako posložiti minute kad su svi bili u komadu. Kao plus ipak spomenimo Asika defanzivno, čovjek je samo svojim prisustvom u sredini olakšao život svima u obrani, a posebice Davisu koji sada ima prostora letjeti uokolo i sijati paniku kao bloker iz pozadine, ali i kao presing igrač - kada takav kondor zatvara linije dodavanja, ovi infantilni napadi kao što je ovaj Magicov osuđeni su na bolnu i polaganu smrt.

Lakersi su bolni za gledati, a posebno u kombinaciji s Dwightom čija emotivna nezrelost je fascinantna - od cigli sa slobodnih do koškanja s Kobeom (koji je jedva dočekao priliku da na nekome iskali frustracije), taj čovjek je jedno ogromno dijete kojem treba pošteni psiholog puno više od ikakvog sistema. Uz to što smo imali prilike vidjeti kako McHale ozbiljno misli gurati kroz sezonu s Terryem i rookiem Blackom kao zakrpama za probleme na perimetru i pod košem (neshvatljivo je dati minute klincu i otpustiti veterana poput Adriena u kontekstu borbe za playoff), a i podsjetiti se kakvom Harden lakoćom može zabiti, najvažnije što možemo ponijeti iz ovog susreta je saznaje o besmislu ovakvih rostera kakav su skrpali Lakersi. Mislim, sada su na parketu barem mogli imati klince pred kojima je budućnost (što je nešto za što se npr. jedan Orlando uvijek može uhvatiti kao slamku spasa), umjesto što troše minute na olupine poput kralja praznih brojki Boozera ili Pricea (ozljeda Randlea, zbog koje će vjerojatno propustiti cijelu sezonu, vrhunska je ironija u njihovom slučaju). Uostalom, kada postaviš razvoj igrača kao cilj, onda se i ne živciraš toliko kao što će se živcirati Kobe i Scott u pokušajima da pobjeđuju na silu. Jebiga, tako je to kada u franšizi nemaš jasno vodstvo, već ti smjer diktira igrač koji sigurno ne vodi računa o onome što je najbolje za klub dugoročno.

I za kraj još nekolik rečenica o derbiju, onom klasičnom NBA sudaru dviju odličnih momčadi koji gotovo nikada ne ponudi lošu košarku. Zabavna utakmica u kojoj su Spursi, vidno ležerni i rijetko u višoj brzini, nalazili načina zabiti ili zaustaviti Mavse svaki put kad je trebalo. Dallas je imao momenata, ali ne i konstatnost, međutim već sada se dalo vidjeti da će biti zeznuti u napadu. Carlisle je posegnuo za niskom postavom s tri combo beka (uz startni dvojac tu je bio i Harris) i Parsonsom uz Chandlera već polovinom prve četvrtine, koristio je Jeffersona skoro više nego Crowdera i Aminua zajedno potvrdivši tako da više od svega voli veterane koji znaju svoju rolu i da neće davati prednost nikome reda radi samo zato što je potencijalno bolji obrambeni igrač, a Harris je pokazao da će biti itekako bitan ove sezone - s njim na parketu ovo je druga momčad, čovjek je jednostavno bolji kreator i strijelac iz driblinga od Nelsona, a to onda dodatno otvara prostor Ellisu i Dirku. Obrambeno pak ostaju slične rupe kao lani, Chandler je prečesto bio sam kao zadnji čovjek obrane i prelako je kupio osobne. Opet, odigrao je otprilike planiranu minutažu, slično kao i Dirk - Carlisle će sigurno tempirati rotacije kako bi imao ovu dvojicu relativno svježu u završnicama jer se oko njihova učinka ionako vrti njihov plafon. Kod domaćina samo treba istaknuti sjajnu Popovichevu bradu, moram Starom pokazat neku tekmu Spursa prije nego je obrije jer je uvijek ponosan kada se on i Pop poklope izgledom.

Filed under: bball 3 Comments
29Oct/144

PROTO POWER RANKINGS

Posted by Gee_Spot

Ne znam za vas, ali meni kao da se odjednom sve u životu posložilo na svoje mjesto. Da, definitivno sam najgora vrsta ovisnika i kažem to bez ikakve zajebancije - samo pogled na NBA parket bio je dovoljan da se nađem u stanju testosteronskog zena i da se jutros osjećam kao kombinacija Rentona i Tarzana. Prava zabava je krenula (jasno, koliko zabavno može biti gledati ekipe poput Magica i Lakersa s kojima sam započeo dan - Mavse i Spurse sam ostavio za poslijepodne, a o biserima iz ove dvije slabije tekme u zasebnom postu kasnije tijekom dana), tako da ćemo prekinuti malo ove najave koje su se već opasno odužile (znao sam da je trebalo pisati diviziju po diviziju uz puno manje detalja, ali ne mogu si pomoći, uživam u seciranju lige do te mjere da me boli briga što će, dok završim najavu, neke ekipe već i matematički ispasti iz playoff trke) kako bi se posvetili najnovijim projekcijama, ujedno i finalnima što se tiče IOR sistema.

Svi rosteri su finalizirani, 450 uloga je podijeljeno (točnije, 447), imamo i hrpu ozljeda koje treba dodati u kombinacije, a i neke nove informacije o tome kako treneri misle koristiti rotacije, pa je samim time i ovo fiktivno dodijeljivanje minuta i potrošnje kako bi se odredio budući učinak barem mrvicu realnije (naravno, ne i puno smislenije iako je sve smislenije od tvrdnji baziranih na nečijem "osjećaju" ili, još gore, odgledanoj utakmici predsezone).

Također, za razliku od prvih projekcija gdje smo momčadima score dodijeljivali po učinku, sada smo ga prilagodili stvarnom broju utakmica (zbroj poraza i pobjeda mora biti 2460), tako da sam nekim momčadima skidao pobjede, a drugima dodavao poraze, kako bi dobili točniju sliku. Ono što je vidljivo na prvu je izjednačenost u sredini. Iako statistički tako počinje svaka sezona, ova je još za nijansu neizvjesnija tako da će svaka ozljeda i svaki krivi potez imati dodatnu težinu ako ste momčad koja se bori za playoff.

01. SPURS 59-23

Leonardovi problemi su već ranije uzeti u obzir, kao i Millsov dugotrajan oporavak, ali Splitterove komplikacije s listom zaslužuju možda i najveću pažnju dugoročno.

02. CLIPPERS 56-26

Farmar i Davis su i ranije bili na skromnim projekcijama pa njihovi problemi s ozljedama ne čude, tako da je Barnesova smanjena rola (i učinak) najveća promjena.

03. CAVS 54-28

Kod Cavsa sam dirao u projekciju čak i manje nego kod gornje dvije momčadi, odavno je bilo jasno koja će imena završiti na finalnom rosteru, a i Haywoodovi problemi sa stopalom su potpuno očekivani, tek je nešto malo manje LeBrona po utakmicama i nešto malo manje Lovea po učinku. Također, izgubili su i nešto produkcije bazirano na laganom rasporedu te je ovaj score puno bliži koš-razlici od prvotnog.

04. THUNDER 52-30

Ozljeda Duranta skinula je 5 pobjeda dobrano uzdrmavši napad. Nisam pretjerivao s podjelom posjeda uokolo, Durantovi su uglavnom završili kod igrača koji će uskakati umjesto njega tako da nisam uračunao potencijalnu opasnost da Westbrook i Ibaka zbog veće potrošnje ostvare drastično slabije postotke šuta. Jasno, to bi dodatno utjecalo na score, što nikako nije dobro u situaciji u kojoj dosta konkurenata, a prije svih Warriorsi, prijete iskorakom. Također, nije dobra vijest što su ostali i bez Morrowa - iako sam ga u startu stavio na prilično skroman broj utakmica, teško je odrediti koliko će sada više nedostajati u kontekstu u kojem nema ni Duranta. A da ne govorimo koliko će njegov očekivani učinak biti slabiji obzirom da će mu nakon povratka trebati vremena da uhvati noge i izbori mjesto u rotaciji. Spomenimo kao sezonu načeti počinju i Lamb i Jackson i jasno je u kakvoj se situaciji na startu nalazi Brooks koji ima problema pronaći idealnu rotaciju i kada ima izbora. U svakom slučaju, godina za Thunder nije krenula u dobrom ritmu, u ovakvoj konkurenciji gdje je svaka pobjeda bitna za playoff poziciju, sve ovo što se događa sada može otežati život kasnije tijekom godine.

05. BULLS 51-31

Malo prilagodbe oko minuta i utakmica za Noaha i Butlera, malo rezanja scora na osnovu laganijeg rasporeda i evo ih u nešto skromnijem izdanju.

06. WARRIORS 50-32

Ozljede su već aktualne (Livingston i Rush prije svih, a i Bogut i Lee već su osjetili prve probleme), ali sve je to u njihovom slučaju očekivano. Puno važnije je ionako da su tu u vrhu kako god okrenuli - trenutna koš-razlika nije velika pa je i score ovako nekako konzervativan, ali je šesta u ligi što je dovoljno za koristiti slabosti ostalih i rasti. Znamo kao činjenicu da svake sezone ima barem 7-8 momčadi koje se vrte 55 pobjeda. Warriorsi bi definitivno mogli postati jedna od njih, posebice uz situaciju u Oklahomi.

07. MAVERICKS 49-33

Sve po starom, u što se i simbolički uklapa i želja da vrate svježe otpuštenog Bareu.

08. RAPTORS 47-35

Lowry nije u idealnom stanju, ali i dalje su izdvojeni kao treća momčad konferencije.

09. BLAZERS 47-35

Kod njih sve štima i izgleda da nas čeka još jedan klasični vrhunski ulazak u sezonu Blazersa koji se u ova prva dva mjeseca redovno čine kao izazivač.

10. ROCKETS 47-35

Zanimljiv pristup slaganju rostera odricanjem od Adriena i Smitha. Sada ostaje samo čekati sljedeći Moreyev trade.

11. GRIZZLIES 46-36

Zaokružuju ovu suludu situaciju na Zapadu u kojoj svih 8 top momčadi možete postavljati i preslagivati kako želite.

12. HEAT 45-37

Recimo samo da ima puuuuno Shannona Browna. Wadeu utakmice nisam dirao u odnosu na prvu projekciju, ali jesam učinak McBobu.

13. HAWKS 44-38

Horford je već bio na skromnom broju utakmica, tako da većih potresa nema. Po sistemu ovo je sigurna playoff momčad na Istoku.

14. WIZARDS 43-39

Bealova ozljeda nije ni najmanje utjecala na prognozu jer mu je već uračunata gomila propuštenih utakmica. Ista stvar i s Humphriesom, tako da se nisu makli s mjesta. Ono što sam im uzeo zbog rasporeda vratio sam im na račun boljeg obrambenog scorea koji je rezultat određenih promjena minutaže (napad pak ostaje jednako kilav kao i u prvoj projekciji).

15. SUNS 42-40

Malo je naglašeniji obrambeni pad, ali koš-razlika ih i dalje smatra devetom ekipom Zapada.

16. KNICKS 42-40

Dodao sam gomilu minuta za Acya, još više Smitha, dakle puno manje stretch postava s Melom, ali napad i dalje nikako da ispadne iz top 10. Razina talenta je očito dovoljna za ostati konkurentan, a obrana se čak i mrvicu poboljšala tako da više nije najgora već druga najgora. Jeeee. Dakle, po sistemu su i dalje playoff momčad, međutim u to ne vjerujem dok ih ne vidim u ozbiljnoj akciji.

17. HORNETS 42-40

Uskočili su na mala vrata u playoff, nakon nove podjele minuta napad je izgledao nešto bolje, obrana nešto lošije, ali manje-više ostaju u istim gabaritima.

18. PISTONS 41-41

Osobno ih vidim u playoffu i prije Knicksa i prije Hornetsa, ali ozljeda Meeksa je skinula nešto postotaka u napadu, a zbog toga jer sam uključio u projekciju i puno više Josha Smitha na trojci (jasno, to neće biti dominantna postava, ali će je ipak biti puno više nego sam se nadao) te Joela Anthonya u rotaciju, pad je popriličan.

19. NUGGETS 41-41

Slično im se piše kao i Sunsima, konkurencija je predobra da bi s jedva pozitivnom koš-razlikom mogli računati na više od osrednjosti.

20. PELICANS 38-44

Više minuta za Asika i Evansa dodatno ih je približilo Sunsima i Nuggetsima u skupinu prvih do.

21. NETS 37-45

Ozljeda Lopeza odavno je uračunata u projekciju (dapače, ostaje i dovoljno mjesta za puno veće pauze) tako da Netsi ni nisu smatrani ozbiljnom playoff konkurencijom. Tako je i ostalo.

22. PACERS 33-49

S njima počinje zona šrota, nakon svih prilagodbi napad je totalno potonuo, a i obrana je nešto slabija. Uostalom, kao da treba što dodati na činjenicu da, uz već opjevane gubitke, u sezonu startaju bez Hilla i Watsona na duže vrijeme, kao i da je West out minimalno tjedan dana. Nastavi li sve ovaj trend, ovo bi se moglo pokazati i kao poprilično pozitivna projekcija.

23. WOLVES 33-49

Sistem voli njihove veterane, ali ovo je momčad koja bi mogla odlučiti ići ispod 30 (dodajmo i Pacerse u tu skupinu) i tako ubaciti u bazen bonus utakmice koje će dijeliti ovi s vrha. Drugim riječima, onaj tko izgubi od njih u prvom dijelu sezone grist će se do kraja.

24. KINGS 32-50

Sve su dalje od ozbiljnog iskoraka, ali barem su i dalje iznad 30. Očekujte trade u stilu lanjskoga za Gaya u slično doba sezone.

25. JAZZ 32-50

Napravili su zanimljiv posao na kraju predsezone, dodali su iskoristive igrače za na bok u Inglesu i Hamiltonu od kojih će Snyder sigurno izvući poneku dodatnu tricu (plus, dodali su pajdu s kojim Exum može na rundu Fostera poslije tekme), ali, jasno to im život ne čini ništa lakšim. Osobno sam presretan što su i dalje iznad 30 (mogu oni i puno bolje, čak i na ovakvom Zapadu), ali ne treba isključiti ni mogućnost tradeova, kao ni borbu za još bolju poziciju u lutriji. Isto kao što svake godine 6-7 momčadi sakupi 55 ili više pobjeda, tako ih 6-7 završi ispod 30, a Jazz je dio te klike, htjeli ne htjeli.

26. BUCKS 29-53

U predsezoni se nije znalo tko pije, a tko plaća, tako da je pogađati rotacije i raspodjelu minuta ove momčadi besmislen posao. Jedino što znamo je da će Parker opravdati dobru projekciju.

27. MAGIC 28-54

Ozljeda Oladipa možda je najveći udarac predsezone nakon Durantove, a na Fryeve probleme smo računali (iako bi ovi mogli biti ozbiljniji nego što se itko nadao). Minus je i previše Paytona i još više Gordona Bena - kako ova momčad misli zabijati nemam pojma, tako da možemo očekivati kako će i oni dati poneku pobjedu u zajednički bazen.

28. CELTICS 26-56

Nije se mijenjalo puno toga, ostat će u ovim okvirima dok ne odrade poneki trade.

29. LAKERS 26-56

Nasha sam ionako projicirao na pola sezone, a i bez nekog učinka, tako da njegov gubitak ne znači previše. Problem ove momčadi je očajan roster, s time idu i očajni rezultati (ozljeda Randlea u prvoj utakmici sezone tome definitivno ne pomaže).

30. SIXERS 18-64

A kad smo već kod očajnih rostera, novi gubitak Richardsona (koji je vjerojatno gotov s košarkom) popriličan je udarac za momčad bez NBA igrača. Možda i izvuku nešto iz svih ovih nepoznanica, ali bojim se da je i ovih 18 još uvijek preoptimistično.

Filed under: bball 4 Comments
28Oct/140

HEAT

Posted by Gee_Spot

NAPAD: 107.9 (12.)

OBRANA: 105.9 (10.)

KOŠ-RAZLIKA: +2.0

RASPORED: 27.

SCORE: 48-34

THAT WAS THEN

LeBron i društvo krenuli su po treći naslov za redom u nešto drugačijim okolnostima. Prvo su amnestirali pouzdanog Millera kako bi uštedjeli na porezu (pokazat će se to kasnije crnim oblakom koji se zadržao u svlačionici tijekom cijele sezone), zatim su odlučili odmarati Wadea u back to back utakmicama (iako to nije previše pomoglo da se izbjegnu ozljede te je Dwyane propustio čak 16 utakmica više nego godinu prije), a onda su usput ostali bez produkcije Haslema i Battiera koji su, već načeti zubom vremena, postali uglavnom beskorisni. Praktički, spremali su se odigrati sezonu bez 4 od 9 najvažnijih igrača iz prethodne godine, a bez da su našli adekvatne zamjene - pokušaji da ožive karijere Beasleya i Odena završili su onako kako je i priličilo, još jednim velikim ništa.

Uglavnom, u ovakvom kontekstu nešto slabiju all-round košarku igrali su i James i Bosh, prvi zbog doziranja energije u obrani kako bi imao dovoljno za nositi momčad iz večeri u večeri u napadu, a drugi zbog dodatne prilagodbe Spoelstrinom sistemu koji ga je u ovoj sezoni dodatno izvukao izvan reketa, praktički ga pretvorivši u stretch igrača kako bi nadoknadio manjak šutera u rotaciji. Heat je tako ostvario čak 12 pobjeda manje u odnosu na godinu prije, što je bio prvi znak da ovaj eksperiment dolazi kraju. Da je bilo vrijeme za fazu dva, potvrdila je i obrana koja je potonula u prosječnost, kao i napad koji je počeo zaostajati za onim naj-elitnijima. Defanzivno se Miami od prvog dana okupljanja trojke mučio u pokušajima da agresivnim pritiskom na loptu i zonskim presingom na perimetru sakrije manjak centimetara u sredini, a kako je nestajalo snage i uopće korisnih tijela, otvaralo se sve više rupa.

I dok su održali vrhunsku razinu u presingu i tranziciji, više jednostavno nisu stizali na vrijeme rotirati se u svim smjerovima. Najbolje se to vidjelu u branjenju korner trice - Heat ih je stilom igre uvijek dopuštao previše, ali su agresivnim zatvaranjima stizali držati postotke pod kontrolom, dapače, bili su jedni od najuspješnijih u tom segmentu. Lani su pak jednostavno potonuli, i dalje su ih dopuštali previše, ali ovaj put nije bilo brzih rotacija koje bi naštetile postotcima i protivnici su uglavnom šutirali potpuno otvoreni. U napadu je LeBron šuterski igrao maestralno, kao uostalom i cijela momčad (točnije, onaj njen dio na koji se moglo računati), ali ni to nije bilo dovoljno - gubili su previše lopti i nisu to mogli nadoknaditi skokom u napadu (samo Lakersi su uopće imali gori skok od njih u cijeloj ligi, tako niska momčad se jednostavno ne može sakriti), a uz sve to nisu imali ni dovoljno elitnih šutera za tri kao godinu ranije (od elitne tricaške momčadi potonuli su u prosjek, samo Allen i James su ostali na razini, Bosh je pokušao dati ono potrebno, ali bez Millera i s upola slabijim učinkom Battiera, ali i Chalmersa, jednostavno se nije moglo bolje).

Uglavnom, ovako izmrcvarena momčad prošla je Istokom bez puno muke zbog nikada slabije konkurencije (imali su sreću protiv Pacersa što im je protivnik bio na izdisaju, kao i što je Spoelstra guranjem u petorku Rasharda Lewisa dobio dovoljno prostora u napadu za lakše disanje), ali protiv Spursa nisu imali nikakve šanse - Popovich je lakoćom razotkrio sve njihove mane suprostavivši dobro održavani stroj sklepanom. Skrpana obrana ne donosi naslove, to je dobro poznato pravilo, a poslije takvog suočavanja sa stvarnošću Rileyu nije ostalo ništa drugo nego da krene u drugu fazu projekta.

THIS IS NOW

Sve je počelo izlascima na tržnicu velike trojke, ali i neočekivanim obratom koji je donio LeBronov povratak u Cleveland. Od ovakvog šoka Riley se pokušao oporaviti razbijanjem banke na Boshu i gospodskim dogovorom s Wadeom, a u prostor nastao LeBronovim odlaskom ubacio je ranije zakaparene McRobertsa i Grangera (koji, začudo, nisu bili dovoljna garancija Jamesu da ova momčad može opet po naslov) te Denga. Granger je u ovoj priči nebitan, ali Deng i McRoberts automatski upadaju u idealnu petorku. Sad, nije to baš bajna zamjena za Jamesa, ali kratkoročno svakako Heat ostavlja u playoff kombinacijama. Dugoročno ova momčad ionako nema budućnost, a ovaj Boshev ugovor vrlo lako bi mogao postati muka već dogodine bez obzira na pumpanje capa. Međutim, oni su ovo slagali za danas, ne za sutra, kako bi preboljeli razvod i kako bi svim onim kupcima sezonskih karata ipak ponudili konkurentnu momčad umjesto brutalnog rebuildinga.

I dalje ovo nije roster koji ima centimetara na bacanje, ali dvojac Bosh-McRoberts može dobro zatvoriti reket. Za očekivati je da Spoelstra odustane od agresivnog zonskog presinga i udvajanja na perimetru sada kada nema LeBrona da uskače u sredinu, a posebice od onih visokih izlazaka na pick & rollu te da čuva energiju visokima igrajući konzervativniju obranu. McBob je nešto krupniji i on bi trebao biti zadužen za petice, a Bosh bi se mogao vratiti na prirodnu poziciju, iako će u obrani vjerojatno i jedan i drugi bez problema preuzimati zaduženja i igrače - imaju i dužinu i pokretljivost. Solidna je ovo osnova pod košem, a ni bok s Dengom i Wadeom nije loš. Da vrati samo dio prijašnje forme, Deng će biti plus u odnosu na većinu LeBronovih partija prošle godine (jasno, od Denga će se manje i tražiti ako odustanu od presinga), a Wade je, ako ništa drugo, još uvijek opasnost po loptu i linije dodavanja.

Dodajmo još Spoelstrinu sposobnost prilagodbe i realno je očekivati da će obrana biti minimalno prosječna i ne znatno lošija od lanjske, ako uopće. Napad predstavlja puno veći izazov i iako teoretski ne bi trebao biti grozan, tko zna koliko će im trebati da na toj strani parketa pronađu identitet sada kada su ostali bez dominante opcije. S dva visoka koje se mogu izvući na perimetar, ali koji se isto tako ugodno osjećaju kao kreatori s lakta, Spoelstra će imati dovoljno prostora da oslobađa Wadea i Denga bez lopte i namješta im ugodne 1 na 1 situacije u blizini obruča. Također, nema sumnje kako će 2 na 2 akcija Wadea i Bosha biti temelj napada. I jedan i drugi znaju finiširati na obruču, a s Boshom kao poperom i McBobom već izvučenom na perimetar, reket bi trebao biti dovoljno otvoren da i ova istrošena Wadeova verzija ima dovoljno čistih situacija u sredini. Osim toga, sada kada nema Jamesa možemo očekivati i nešto klasičnije NBA akcije, poput izolacija za Bosha i Wadea u postu - obojica su kvalitetni post-up realizatori, a posebice Wade ima osjećaj kako biti triple threat iz tih situacija.

U principu, sve je ovo više nego solidno i više nego dovoljno za osigurati si mjesto u playoffu, ali razlog zbog kojega će Heat dobar dio sezone provesti pod stresom je kontekstualan - velike mogućnosti problema s ozljedama i tanka klupa. Spoelstra je izgleda već sada odredio Chalmersa kao rezervu, ne zbog toga što je Cole naročito dobar košarkaš, dapače Chalmers je i dalje za dvije klase bolji, već zato što mu treba kreator na parketu kada nema Wadea ili Bosha. Cole je ionako više spot-up igrač koji može funkcionirati uz dva takva potrošača, odnosno tri ako računamo da će i Deng imati puno veću rolu u napadu. Chalmers, iako je prošle sezone odigrao ispod svoje razine od početka do kraja, ima solidne combo-kvalitete i dovoljno je dobar dribler da drži sporedne obrane na petama. Međutim, jasno je i iz ovoga da klupa neće igrati bitnu ulogu - Birdman je uvijek solidan u roli podizača energije i s Chalmersom će predstavljati svojevrsnu ultra-ligth kopiju onoga što će u udarnoj petorci predstavljati Wade i Bosh, ali Birdman je čovjek za 15 do 18 minuta u ovoj fazi karijere i to samo ako je relativno zdrav.

Riley je dao Haslemu room iznimku kao nagradu za vjernost i spremnost na suradnju, ali Udonis također više nije igrač za rolu veću od desetak minuta s klupe. Međutim, za njega barem znamo što je i koliko je beskoristan u široj slici, a tako nešto je nemoguće reći za Grangera. Uspije li Danny oživjeti barem kao spot-up šuter i dati im nekih 20 minuta s klupe to će biti sjajno, ali obzirom na ono što smo gledali lani, Granger je bliži Haslemovoj razini nego Chalmersu ili Andersenu. Eventualna Wadeova zamjena, dakle na poziciji na kojoj je za očekivati da će im trebati netko sposoban startati minimalno 15-ak utakmica, nigdje se ne nazire - Shannon Brown je potrošeniji od Grangera i već dvije godine nije niti na razini za sjediti na klupi (angažman njega i twennera Williamsa koji bi trebao dati još jednu stretch opciju na četvorci kao da šalje poruku kako Riley uopće nije pratio što se događa s talentom u ligi zadnjih nekoliko sezona), tako da će Spoelstra vjerojatno morati gurnuti u vatru rookieje Ennisa i Dawkinsa čisto da nekako popuni minute na bokovima. LeBronov miljenik Napier pokazao je i u predsezoni probleme sa selekcijom šuta, ali barem je živo tijelo i mogao bi vidjeti akciju u combo kombinacijama s Chalmersom i Coleom koje će Spo sigurno biti prisiljen testirati.

Uglavnom, ovdje sve doslovno ovisi o tome koliko će zdravlje služiti startere. S Wadeom barem na 70 utakmica (ove godine ga sigurno neće odmarati u back-to-back situacijama), s Birdmanom dovoljno zdravim da se može kretati te spremnima Dengom (leđa su u penzionerskom stanju i to nikada nije dobro) i McRobertsom (ne zaboravimo da je čovjek prošle sezone prvi put u karijeri odigrao više od 2000 minuta, a ovdje je već propustio trening kamp i priliku da se bolje uigra s novim suigračima), Heat će imati veteransku družinu koja zna kako se pobjeđuje i kako se gura kroz NBA sezonu. Problemi će pak nastati ako svo to znanje ne budu u stanju prezentirati zbog boravka na tribinama.

TOP 10 IOR

Wade 98, Bosh 81, Deng 63, Chalmers 47, Andersen 45, McRoberts 40, Granger 35, Williams 12, Cole 6, Napier -6.

PLUS

Kada imaš dva all-star igrača, uglavnom nemaš brige prema naprijed - čak i da vrte samo niz pick & roll akcija tijekom cijele večeri, Bosh i Wade naći će načina zabiti. Naravno, neće to biti super-efikasno, ali kotrljat će se. Dobrim dijelom za to će biti zaslužna činjenica da su na Istoku - iako imaju relativno tešku diviziju, ukupno gledajući oko njih je gomila momčadi sa sličnim problemima u potrazi za identitetom koje se može eksploatirati. Srce prvaka, veteranska lucidnost, kvalitetna obrambena egzekucija i jezgra koja je uglavnom u košarkaškoj nirvani, dakle u fazi kada je košarkaško umijeće na vrhuncu ili u najgorem slučaju na zalazu, u takvoj konkurenciji može profitirati. Jasno, ako taj zalazak potraje u većini individualnih slučajeva barem još ovu godinu.

MINUS

Svima su jasni potencijalni problemi koji se vežu uz ovakvu skupinu veterana sklonih ozljedama i koji uz to nemaju dubinu na rosteru kao zaštitnu mrežu. Međutim, uz sve to Heat ima i jedan manje opipljiv, ali košarkaški puno izraženiji problem - ova momčad uopće nije slagana s namjerom, odnosno da odgovara određenom stilu igre ili košarkaškoj filozofiji. Na rosteru je premalo šutera da rašire reket za Bosha i Wadea u 2 na 2 akciji (oduzmi Jamesa i Allena i sve je jasno, McBob i Deng ipak nisu igrači za koje po defaultu znaš da će zabiti preko 100 trica po sezoni), a sa slabijim presingom i bez skoka u napadu, pitanje je kako će nadoknaditi eventualno slabije realizatorske postotke. Do sada je roster bio jednako disfunkcionalan, ali imali su Jamesa, ljudsku zakrpu, kojom su mogli maskirati sve slabosti. Bez takve igračke, teško je očekivati da Spo može ovaj napad dignuti dalje od prosječnosti (ako i to).

Filed under: bball No Comments