ISPOD OBRUČA fullcourtpress – basketball lunatics inc.

13Aug/1418

CROATIAN HEAT WAVE PODCAST

Posted by Gee_Spot

Gee se vratio s godišnjeg, Kreha na isti upravo kreće, dakle idealan moment za pretresti neke događaje u NBA, dotaknuti se predstojećeg SP-a i prije svega uhvatiti se u koštac s hr košarkom. Na mladima svijet ostaje, a na mladima je baziran i ovaj podcast - ima tu čak i nesuđeni post na temu uspjeha U-18 repke. Tko voli, nek' izvoli.

Filed under: bball 18 Comments
4Aug/1414

THE WAY TOO EARLY (EVEN FOR SUMMER) RANKINGS

Posted by Gee_Spot

Prva faza odmora je završila, nakon tjedan dana potpunog hedonizma tijekom kojega nije raspoznavao sate, a kamoli dane, (bez)um je već počeo raditi na novim temama za postove (dva, vezana uz SP u Španjolskoj i U-18 u Turskoj, su već u nacrtima). Ipak, ozljeda Paula Georgea poslužila je kao fitilj za posvetiti se onome što zbog zanosa ne mogu završiti već danima, znači definitivno je vrijeme za prve (ili ako hoćete nulte) rankingse nove sezone. Za koje je bitno znati samo da se baziraju isključivo na IOR razini talenta. Dakle, bez detaljnog izračuna napadačke i obrambene efikasnosti i bez prilagodbe kontekstu (unutarnjem ili izvanjskom) čime ćemo se baviti prije početka sezone. Znači da ovaj zbroj pobjeda i poraza ekipa služi isključivo okvirno (kao na kraju krajeva i onaj puno detaljniji), čisto radi lakše orijentacije u jednom poprilično turbulentnom trenutku povijesti NBA (ne događa se baš svaki dan da najbolji igrač na svijetu mijenja klub, kao i da potencijalni izazivač preko noći ostane bez dva najbolja igrača s rupom na boku većom od one kakvu je zaradio Titanic nakon poljupca sa santom leda). Iako je ovo sve skupa precizno poput selfiea Steviea Wondera, za ovo doba godine valjda i ne treba bolje. Plus, uvijek je jednako zabavno.

WEST PLAYOFFS

1. SPURS 59-23

1. CLIPPERS 59-23

Talentom je očito kako su ovo dvije najbolje momčadi u ligi – rotacija od 1 do 10 popunjena dokazanim NBA klasama pobrinut će se da učinak u oba smjera opravda očekivanja i da se ostvare rezultati dostojni statusa izazivača. Jasno, hoće li Clippersi ikada napraviti onaj iskorak iz pretendera u contendera to će pokazati samo vrijeme, odnosno dodatni razvoj Griffina i Jordana koji se mora poklopiti s Paulovim ostankom u zenitu (taj prozor im postaje sve manji iz sezone u sezonu). Jasno, tu je i pitanje bočnog stopera. Spursi su pak top 5 momčad u oba smjera kad god to žele, obzirom da sistem izvlači još više od talenta nego papir, još jedna sezona iznad 60 ne bi bila ni najmanje iznenađenje.

3. WARRIORS 55-27

Kerr i njegov trust mozgova u nasljedstvo dobivaju momčad koja s pravom može računati na borbu za sam vrh i određene preinake u stilu igre, prije svega u napadu (što manje post-upa, što više slash & kick igre), trebale bi se za to pobrinuti. S tim da postoji i jedan potez koji mogu povući i koji bi ih automatski lansirao u sam vrh bez uzimanja u obzir sistemskih preinaka – zamijenimo li Thompsona i Leea s Kevinom Loveom, po IOR-u Warriorsi postaju momčad za score 59-23. Teško je ih čak i tada zamisliti kako preskaču Spurse, Clipperse i Thunder, ali šanse im definitivno postaju veće nego što su s trenutnim rosterom.

4. THUNDER 53-29

Uvijek skromni rezultati u računanju čisto po talentu ne trebaju čuditi ni ovaj put, Thunder je momčad s tri igrača all-star razine i gomilom prosječnih i ispodprosječnih koji čine ostatak kostura. Taj top heavy raspored itekako pomaže dobiti utakmice jer je u završnicama bitnija kvaliteta top 3 opcije nego dubina rostera, ali neosporno je kako njihov sistem ne pomaže rastu učinka sporedne bande kao što je slučaj u sistemu Spursa (većim dijelom je tome razlog slabija selekcija talenta, a dijelom svakako i nedostatak sistema samog). Uglavnom, kada u najavi sezone dodamo učinke koji će ih postaviti kao top 5 momčad u oba smjera, očekivani omjer će svakako rasti do šampionskih 60-ak pobjeda, a do tada ovo neka bude još jedan pokazatelj koliko su tanki nakon udarnih opcija i na koliko krhkim temeljima i ove sezone planiraju onaj završni iskorak.

5. GRIZZLIES 51-31

Dodali su nešto šuta, ali ovo i dalje ostaje momčad koja će pobjeđivati na mišiće i kojoj playoff ne može izmaknuti osim u slučaju novog niza nesretnih okolnosti (a jedan poprilično otežavajući, kao što je gubitak najboljeg igrača na početku prošle sezone, su preživjeli, dakle teško je očekivati da ove godine može biti teže).

5. MAVS 51-31

Pojačavanje jezgre i dodatak Parsonsa i Chandlera potpuno očekivano su ih izdigli iz jednolične mase, od momčadi koja se borila za playoff Mavsi su realno skočili u skupinu onih čiji izostanak iz doigravanja može biti samo slučajan. Jasno, pod uvjetom da obrana ne bude gora od lanjske što nije nemoguće.

7. NUGGETS 49-33

Lani se formula deset jednakih baš i nije pokazala idealnom, ali s dodatkom Afflala koji stabilizira najslabiju poziciju u momčadi, povratkom Gallinaria u rolu closera i s godinom iskustva Farieda i Lawsona u Shawovom sistemu, Denver bi se mogao još jednom pretvoriti u momčad koju je izuzetno teško dobiti na njihovom parketu. Jasno, dosta toga ovisi o tome može li Mozgov ponoviti onako kvalitetnu sezonu i hoće li Lawson nastaviti s graničnim all-star partijama usprkos sve većem pritisku godina i ozljeda na specifičnu tjelesnu građu, ali Nuggetsi su definitivno u igri za playoff i ove godine, s puno manjim izgledima za poskliznuće nego lani.

8. ROCKETS 47-35

Sudeći po IOR-u, neke pretjerane drame na Zapadu ove godine ne bi trebalo biti. Ako će Afflalo i Gallinari lansirati Nuggetse, a Parsons i Chandler pogurnuti Mavse, Ariza bi trebao stabilizirati Rocketse, koji su upravo ostali bez 3 od 7 najvažnijih igrača, među 8 najboljih i tako zaokružiti donji dom Zapada. To je ogroman gubitak dubine kojega neće biti lako interno nadoknaditi (posebice jer su i lani nakon top 7 bili šuplji), a obzirom na manjak opcija na tržištu, ne vidim načina što još Morey može napraviti. Ipak, dvojac Harden-Howard trebao bi garantirati jednu od donje četiri pozicije čak i u ovakvoj konkurenciji.

WEST LOTTERY

9. WOLVES 45-37

Ovaj score još je jedan razlog zašto bi Love i Wolvesi trebali prekinuti suradnju što prije. Naime, u ovakvom okruženju nema nikakve garancije da će ugledati playoff, dakle teza po kojoj bi rezultatski uspjeh mogao popraviti narušene veze baš i ne drži vodu jer će do njega objektivno teško doći. Naravno, imamo i projekcije za Wolvese bez Lovea u slučaju oba tradea. Iako je ovaj s Cavsima sve izvjesniji, spomenimo kako im je projicirani score s Thompsonom i Leeom 42-40 (dovoljno za 12. ili 13. mjesto ovisno o raspletu situacije s Bledsoeom i Sunsima), dok bi nakon tradea s Clevelandom s 36-46 definitivno potvrdili titulu jedne od 3-4 najgore momčadi na Zapadu i povećali si šanse dodati još jedan visoki pick nakon Wigginsa. U svakom slučaju, a to je ono najluđe, neće vidjeti playoff ni u ovoj sezoni, dvanaestu godinu za redom.

10. BLAZERS 44-38

Lani ih je IOR projicirao rezultatski slično zbog mizerne dubine rostera, ove godine je situacija nešto bolja jer je i klupa takva, ali očito ne dovoljno zbog rasta Mavsa i Nuggetsa. Jasno, Blazersi mogu nadmašiti ovaj rezultat ako će opet ponoviti rijetko viđenu kombinaciju zdravlja startne petorke i najboljih sezona karijere svih njenih članova – svedu li minute rezervi na minimum, sigurno će opet imati šanse uhvatiti 50 pobjeda i sigurno mjesto među 8. Opet, očekivati tako nešto dvije godine za redom pomalo je iluzorno, zato treba držati oko na njima i posebice LaMarcusu – lanjska bajka učinila je njegov ostanak "sigurnim", ali nekakav kolaps vrlo brzo bi mu pogled mogao okrenuti prema tržištu, posebice obzirom na sve milijune koji će ležati na njemu. Uostalom, kao što je serija protiv Spursa pokazala, ova jezgra je daleko od toga da se uključi u borbu za naslov, a hvatanje potrebnog dodatnog zamaha ipak neće biti moguće bez većih promjena i zahvata na rosteru.

11. PELICANS 43-39

Asik će svakako pomoći obrani, uz malo sreće mogli bi dobiti i dovoljno od Andersona, ali izgurati sezonu s tri vanjska neće biti lako. Holiday će biti zdraviji, ali računati na Gordona i Evansa nikada nije pametno, a to sve skupa znači da će u najboljem slučaju biti ugodna priča poput Sunsa lani, momčad koja će dobro igrati u oba smjera, samo bez potrebne kvalitete za napraviti onaj ključni korak. Praktički, za izboriti mjesto među 8 u ovakvoj konkurenciji, Anthony Davis bi trebao skočiti na razinu Duranta i Jamesa (to bi im dodalo potrebnih 4-5 pobjeda da se uključe u borbu za playoff). Što nije nemoguće, ali nije baš ni realno.

12. SUNS 38-44

Odmah da razjasnimo, ovo je score bez Bledsoea koji još nema ugovor. Ako ćemo uračunati i njega obzirom da je izgledno da će se vratiti ako ne smisle neki trade, postaju momčad sa scoreom 44-38 što je priključuje u skupinu bubble momčadi koje se bore za sedmo-osmo mjesto na Zapadu. Ali, ni njegov ostanak definitivno ne garantira ništa – tanji su nego lani, bez itekako bitnog Fryea, a nakon što su mnogi odigrali sezonu karijere godinu ranije, sada se može očekivati i određeni regres prema realnom stanju stvari.

13. LAKERS 36-46

S njima počinje skupina fodder momčadi, dakle franšiza koje već unaprijed mogu planirati roster za iduću godinu, određivati draft ciljeve i fokusirati se na razvoj mladih. Bit će interesantno gledati kako će Kobe reagirati na rolu trojke koju će morati češće igrati zbog manjka velikih swingmana na rosteru, zatim koliko minuta misle dati Randleu pored Boozera, odnosno kako će tankirati (i hoće li uopće morati) da bi zaštitili pick kojem prijeti opasnost da završi u Phoenixu.

14. JAZZ 35-47

Hrpa klinaca s novim trenerom definitivno će biti zanimljiva NBA priča na koju će se potrošiti sati league passa, ali, na značajniji rezultatski iskorak u odnosu na ono što smo gledali pod Corbinom, zaboravite. Igra bi se pak trebala popraviti, ostati među 5 najgorih u oba smjera i totalno gubiti tlo pod nogama u nekim fazama sezone je scenarij koji bi pod Snyderom trebalo izbjeći.

15. KINGS 34-48

S jedne strane Cousins se razvija u top 5 napadača u ligi, s druge nelogičan roster, nejasna vizija i potezi poput zamjene drugog najboljeg igrača Thomasa prosječnim NBA playmakerom poput Collisona. Sve skupa dovoljno da ih još jednom zadrži na dnu, dok se povećava imperativ pronalaženja pravih suigrača s kojima Cousins može napraviti korak naprijed.

EAST PLAYOFFS

1. BULLS 55-27

Ako će Rose izgurati sezonu na 80% prijašnje razine igre što IOR predviđa, ako će Mirotić i McDermott odmah dati dubinu rotaciji, ako će Gasol opravdati ulaganje, ovo je momčad koja neće imati konkurenciju na Istoku gledajući trenutno stanje (dodatak Lovea u konferenciju to bi promijenio). Previše toga se treba poklopiti što jasno govori da Bullsi ipak nisu šampionski materijal u rangu ekipa sa Zapada, ali barem si imaju šansu pružiti iskustvo velikog Finala.

2. WIZARDS 50-32

Lani je polufinale bilo sjajan uspjeh, ove sezone već bi sve ispod toga bilo razočaranje. Takva je slika Istoka danas – sredina se malo pojačala, ali vrh je i dalje otvoren za svakoga i tu se javljaju Wizardsi. S dovoljno talenta na perimetru i dovoljno tijela pod košem da prežive one utakmice bez Nenea, kroz ovu sezonu bi se trebali nametnuti kao sila. Koja se javlja iznenada, ali baš i ne spašava stvar.

2. CAVS 50-32

Ovaj skromni score definitivno nije obilježje potencijalne šampionske momčadi, ali stvari se bitno mijenjaju dolaskom Lovea – ubacimo njega u formulu umjesto Wigginsa i Bennetta i ova momčad skače na score 58-24 koji ih automatski pretvara u najbolju momčad na Istoku te automatskog predstavnika u Finalu. S tim da je kontekst očekivano dosta fluidan – s jedne strane obrambene slabosti petorke i manjak dubine skrivaju potencijalne opasnosti koje itekako mogu narušiti ovu projekciju, ali s druge slabašna konkurencija definitivno može poslužiti za podebljati score. Onda opet, ako je najgori slučaj taj da u prvoj sezoni novog projekta izguraš do Finala i onda izgubiš od dokazanih sila poput Spursa ili Thundera, nemaš se pravo na što žaliti.

4. RAPTORS 49-33

Pojačani za nekoliko igrača i godinu iskustva, Raptorsi su spremni napraviti korak naprijed i ova projekcija se s tim slaže. Slično kao i s Wizardsima, lani je plasman u playoff bio uspjeh, ove godine bi pak sve osim toga bilo ogromno razočaranje.

5. HORNETS 48-34

Postojala je opasnost od koraka unazad, ali dovođenje Stephensona poslužit će kao sjajan osigurač od regresa. Na papiru je ovo sigurna playoff momčad na Istoku, potencijalni sudionik polufinala i definitivno puno tvrđi orah u prvom krugu nego lani.

6. HAWKS 46-36

Potpisima Scotta i Macka riješili su pitanje dubine i sada je ovo momčad s plafonom sličnim lanjskim, dakle definitivnog playoff potencijala, ali teško za nešto više od prve runde.

7. HEAT 45-37

Sistem nije baš oduševljen izgledima Heata, posebice pričom po kojoj bi Bosh odjednom trebao postati sila kakva je bio u Torontu. Čovjek će popraviti golu statistiku, ali pri tome će gubitkom učinkovitosti i obrambenog značaja ostati na istoj razini talenta, a to je ona druge banane koja je uvijek i bio po naprednoj statistici (dakle čak i onda kada se pored Jamesa i Wadea činio tek kao osigurač i sporedna opcija). Wade i Deng su u padu kojeg se može zaustaviti, ali ne i okrenuti prema nazad, na rosteru i dalje nema centra koji može držati obranu, a uloga playmakera i dalje je u rukama rubnog startnog talenta. Spoelstra će imati pune ruke posla da pronađe idealnu rotaciju i stil igre, posebice u obrani. Playoff je realan, uspon u top 4 moguć, ali uz ogromnu količinu parametara koji bi se trebali poklopiti (Wadeovo zdravlje, Dengova forma, Boshova kombinacija potrošnje iz dana Raptorsa i učinkovitosti iz dana Heata, kvalitetne role sporednih igrača).

8. NETS 44-38

Trebalo bi im ostati dovoljno da izbore nastup u playoffu, posebice ako će Lopez odraditi veći dio sezone, a raspad Pacersa svakako pomaže u ostvarenju tog cilja. Koji je poprilično mizeran za momčad s ovolikom platnom listom.

EAST LOTTERY

9. KNICKS 42-40

Melo garantira borbu za playoff, postoji potencijal solidne rotacije u Hardawayu, Shumpertu i Smithu koja bi mogla nadmašiti očekivanja. Ključne će biti promjene u stilu igre u oba smjera, donese li sistem napredak u učinku u oba smjera, moguće je da će ozbiljno izazvati Netse za osmo mjesto.

10. BUCKS 38-44

Nemaju jasnu sliku rotacije i pouzdan stil igre prema naprijed, ali s dovoljno tijela trebali bi igrati solidnu obranu i jahati dubinu rotacije do puno bolje sezone od lanjske. Naravno, ključno će biti da Kidd zadrži stvari pod kontrolom, u suprotnom je moguć i puno slabiji rezultat – ne zaboravimo da je i lanjski roster trebao biti težak 30-ak pobjeda pa je spletom najgorih mogućih okolnosti završio u podrumu.

11. PACERS 37-45

Po onome što znamo o ozljedama poput one koju je doživio George (najbolji približan primjer nam je dobro poznat, nešto slično se dogodilo i Eduardu u Arsenalu ako se sjećate i trebala mu je točno godina dana da se vrati na travnjake) je da lom sam po sebi nije ni upola težak i brutalan kako izgleda na snimci – vijci, šarafi i mlade koste napravit će svoje i noga će biti spremna već za 6 mjeseci. Zatim slijedi period rehabilitacije koji bi također trebao trajati dovoljno dugo da bi otklonili svaku sumnju u spremnost noge na napore, što znači da će PG najvjerojatnije propustiti cijelu sezonu. Obzirom na trenutak, dakle ozljedu usred ljeta, za onu sezonu nakon trebao bi biti potpuno spreman jer će u međuvremenu proći čak 15 mjeseci, znači možda ćemo ga gledati od prvog dana bez ikakvih vidljivih posljedica, samo s godinom odgode (Dudu nikada više nije bio isti, ali to ne znači da George neće vratiti istu razinu igre jer je ipak puno mlađi).

Ironija situacije je u tome da bi Pacersi sa Stephensonom puno lakše podnijeli ovakav razvoj događaja – bez njega ne samo da nemaju nikoga na boku tko može pomoći da se momčad ne raspadne, već su, a ovo je vrhunac, prisiljeni potrošiti i vjerojatno platiti porez ako žele pokušati izbjeći pad u lutriju, dakle isti onaj porez koji pod svaku cijenu ne žele platiti (u teoriji mogu dodati midlevel ugovor kao iznimku zbog ozljede, ali on ih prebacuju preko cifre od otprilike 2 milje koliko im je ostalo ispod poreza). Obzirom na ono što znamo o njima, a i obzirom na manjak opcija na tržištu, sumnjam da će napraviti išta više od dovođenja veterana za minimum i tako ostati ispod poreza. I naravno ispod potrebnog broja pobjeda za uključiti se u lov na playoff jer nema tog brzinskog rješenja koje im može donijeti potrebnih 4-5 utakmica da se bore za osmo mjesto. Zanimljivo, s Georgeom je ovo bila momčad za score 47-35, dakle čak i tad tek šesta na Istoku te je možda pad u lutriju najbolje što im se može dogoditi. Na kraju krajeva, ovakav razvoj situacije mogu iskoristiti za pokušati se riješiti svih veterana poput Hilla, Westa i Hibberta i okrenuti potpuno novu stranicu jer, dok su oni odlučili ostati na mjestu, liga se ionako već okrenula i ostavila ih po strani. Izgleda da ni karma ne voli škrtce.

11. PISTONS 37-45

Ovo je trenutna projekcija bez Monroea, a dodamo li njega, momčad je ovo za 44-38 i automatski najveći konkurent Netsima za osmo mjesto. Još ne znamo što će sve Van Gundy napraviti po pitanju rostera i definitivno treba računati na ogroman iskorak u defanzivnom pogledu tako da se ta borba za osmo mjesto čini itekako realnom. Svi ovi potpisani igrači ne doprinose previše na razini talenta, ali zbog specifičnih rola mogli bi popraviti i napadački učinak, tako da je se kod Pistonsa progres čini neminovnim. Jasno, u slučaju da Stan odradi bolji posao kao trener nego što je bio slučaj do sada kada je funkcionirao isključivo kao GM.

13. CELTICS 35-47

14. MAGIC 30-52

15. SIXERS 23-59

Uračunamo li i nesretne Pacerse, ovo je skupina momčadi koje su fokusirane na lutriju i koje nemaju nikakve šanse u lovu na playoff (eventualno Boston ako dovedu nekakvo pojačanje). Magic bi mogao igrati zanimljivu košarku dodaju li obrambenim pomacima i napadačke (što neće biti lako s ovoliko malo šutera iako je dodatak Fryea zanimljiv), ali Boston i Sixersi su trenutno osuđeni na kaos izazvan nejasnim stilom igre i nedefiniranim rotacijama igrača, što vjerojatno znači da će podbaciti čak i ove skromne projekcije (Celticsi bi mogli pronaći utjehu u obrani kao i Orlando, to im je lani davalo stabilnost, ali pitanje je neće li stalna mogućnost trejdanja Ronda i Greena kao najboljih igrača previše utjecati na kemiju i pozitivnu energiju potrebnu da se nadmaši ono što talent realno donosi).

Filed under: bball 14 Comments
26Jul/148

FREE AGENCY – EAST RECAP

Posted by Gee_Spot

BUCKS

Istok je krcat zanimljivim situacijama i evo nam jedne odmah na startu. Usprkos činjenici da bez problema mogu otvoriti desetak milja prostora (13 ako bi otpustili i tri igrača na negarantiranim ugovorima), Bucksi se i dalje vode kao momčad iznad capa zbog holdova za Sessionsa i Udoha koji iznose preko 17 milja. U praksi to ne znači ništa jer nema šanse da ih zadrže za makar i približne iznose, dakle svaki eventualni novi potpis Bucksi će ostvariti kroz prostor, nikako putem iznimki (npr. čak i da potpišu nekoga za midlevel iznos, naknadno će ga ubaciti u prostor kao što je bio slučaj s McRobertsom u Miamiu). Trenutno imaju 11 igrača pod ugovorom za 52 milje, odnosno 12 za 53 ako ćemo uzeti u obzir kako su šanse da otpuste solidnog Middletona ravne nuli, a bit će ih 13 za 56 kada potpišu Baylessa s kojim odugovlače baš zbog ove situacije s prostorom u koji se nadaju ubaciti Bledsoea. Otpuste li Chrisa Wrighta, što je realno za očekivati, otvorit će još milju prostora, a isto mogu napraviti i s Kendallom Marshallom tijekom kampa. Uglavnom, na kraju balade u kojoj se i dalje nadaju Bledsoeu, vjerojatno će potpisati još par minimalaca kako bi zadovoljili cap minimum i izgurati sezonu bez većih odstupanja od trenutnog stanja.

BULLS

Od starta su ciljali na prostor iako to nitko nije htio vjerovati do zadnjeg trena, odnosno dok amnestija Boozera nije postala stvarnost. Plan s dovođenjem Carmela nije uspio, ali ovaj rezervni ne izgleda ništa lošije, dapače. Mudrim manevriranjem s ugovorima u nastali prostor umjesto Mela ubacili su Mirotića i Gasola, room iznimku su dali Hinrichu, a potpisima Brooksa i Bairstowa za minimalce došli su do okvira od 12 garantiranih ugovora (plus jedna sitna stretch rata za Richarda Hamiltona) i capa teškog 65 milja. To je za roster koji u ovom trenu izgleda kao definitivni top 3 na Istoku fantastično ostvarenje, sada ga samo trebaju popuniti s pažljivo odabranim minimalcima. I nadati se najboljem, odnosno poklapanju svih mogućih parametara koji su potrebni da se probiju do Finala. Dodatni razlog zašto je rezervni plan bolji od direktnog dovođenja Mela pak krije se i u činjenici da su i dalje u mogućnosti licitirati za Lovea - koliko su u tome ozbiljni, a koliko tek otežavaju posao konkurenciji teško je reći, ali imaju resursa za takav trade i dobar roster istovremeno, što je fleksibilnost na koju s Carmelom pod ugovorom nikada ne bi mogli računati.

CAVS

Apsolutni pobjednici tržnice i dalje pokušavaju sve ne bi li doveli Lovea i tako još dodatno naglasili trijumfalan učinak. Novi GM LeBron zanimljivo slaže momčad i definitivno zna procijeniti talent, ali pljesak definitivno zaslužuje i David Griffin koji u ovoj stihiji vuče pravi potez svaki put. Zadnji primjer je ovaj trade sa Jazzom u kojem su se riješili nebitnog, ali garantiranog ugovora, u zamjenu za tri negarantirana ugovora koja mogu poslužiti u tradeu za Lovea kako bi se izjednačile plaće (npr. sada ne moraju uključiti Thompsona ili nekog drugog u trade kako bi stvar štimala).

Naravno, stvar se očito neće napraviti preko noći, ali to je bilo i očekivano (Wiggins bez potpisanog ugovora nema težinu, da su poslali samo njegova prava u Minnesotu negdje bi morali pronaći 5.5 milja za ubaciti u trade) tako da eventualno čekanje od dodatnih 30 dana nije problem (ili 60 ako će put Minnesote u paketu i Thomas koji je došao u zamjenu za Felixa preko capa dok su Lucasa i Murphya dodali u preostali prostor). A da Cavsi rade punom parom na tradeu jasno govori i činjenica da su u Jazzu i Sixersima već vjerojatno našli partnere koji su spremni preuzeti loše ugovore Wolvesa za adekvatnu kompenzaciju (Warriorsi na primjer nisu pokazali ovakvu sposobnost ni želju za pronalaskom rješenja kada su se na tapetu našli problemi zvani Martin i Barea).

U teoriji, Sixersi su spremni preuzeti Martina ako će usput dobiti i Waitersa kao nadoknadu za trud, a Barea bi mogao u Jazz pod uvjetom da Cavsi još podebljaju ponudu s 2 milje keša (toliko im je ostalo za podmićivanje nakon što su već 1.3 poslali u Utah prilikom ovog ranijeg tradea) ili slanjem Joea Harrisa koji je upravo dobio garantirani rookie minimalac i koji bi dobro došao rosteru Jazza u svakom pogledu, ponajprije manekenskom (a nije da se ne bi dobro uklopio i u Minnesotu).

Međutim, o tome ćemo kada se stvar realizira, za sada je bitno utvrditi da se svi ovi potezi realiziraju u namjeri da se dovede Love. Kakva je pak trenutna situacija s rosterom Cavsa? Pa, za njih sezona teoretski može početi već sutra jer imaju 15 ugovora pod kontrolom od čega su ova tri pristigla od Jazza negarantirana (Dellavedova je neki dan dobio punu zaštitu). Ako ćemo na Varejaov ugovor računati kao na u potpunosti garantiran, a na Mikea Millera kao potpisanog (dobio je room iznimku, ali je nije mogao potpisati dok god je bilo prostora na capu), Cavsi imaju 12 igrača pod garantiranim ugovorom za ukupno 63 milje. Obzirom da su tradeom s Jazzom ostali bez prostora na capu, Rayu Allenu eventualno mogu ponuditi samo minimum, ali to ne bi trebao biti problem ako je Ray stvarno voljan odigrati još jednu sezonu.

Za kraj još jedan dokaz da Griffin vidi nekoliko poteza unaprijed. Totalni slijepac kakav jesam, nikako nisam mogao skužiti zašto im je toliko bitan bio Haywood da su dva puta odrađivali isti trade kako bi ga doveli (i pri tome dobili i prava na rookiea Powella koji također može dobro doći za poslove s Jazzom i Sixersima). Naime, taj vjerojatno neupotrebljivi balvan ima negarantiranu plaću od 10.5 milja iduće sezone, što znači da ga Cavsi u ljeto 2015. mogu zamijeniti za istu vrijednost u nekom tradeu. Nije idealna opcija za pojačati se jer takvi poslovi u kojima mijenjaš financijsku slobodu za dugoročni ugovor obično budu smrt po cap (pitajte samo Netse), ali je opcija za dovesti pojačanje, dakle ono što franšiza koja gradi šampionski roster i koja će uglavnom biti limitirana na iznimke itekako treba.

CELTICS

Ne samo da su debelo preko capa već su probili i granicu poreza za 2 milje i to prije nego smo im uopće uračunali dogovor s Turnerom (s njegove navodne 2 milje došli bi do aprona). Koji bi im ujedno trebao biti 15 garantirani ugovor uz još 3 negarantirana koja trenutno imaju na raspolaganju. Teoretski, u tom slučaju nemaju pravo ni na aktivaciju iznimki poput punog midlevela ili čak bi-annuala jer ih svaka od njih odvodi preko aprona (dakle, ostaje im jedino porezni midlevel ako baš žele dodatno trošiti što zasigurno nije slučaj).

Situacija je katastrofalna u kontekstu ovakve momčadi koja nema ni jezgru ni viziju, stoga možemo očekivati kako će Ainge poduzeti sve mjere barem kako ne bi plaćao porez. Dakle, izvjesno je kako su Johnson, Babb i Bogans bivši i kako ih drže na rosteru čisto ako se pojavi mogućnost nekog tradea u kojem njihove navodne plaće mogu pomoći postići balans (nemaju nikakvu garanciju i ta fiktivna buduća momčad može ih odbaciti bez posljedica). Za doći do 77 i izbjeći porez pobrinut će se pak ugovor poput Bassovog ili Thorntonovog. U najgorem slučaju jednoga od njih će poslati Sixersima uz podmazivanje tradea pickovima (što je katastrofa u kontekstu u kojem prodaju priču kako su pickovi valuta), a u najboljem će ga uvaliti u nekom tradeu (i dalje se nadaju da je akvizicija Lovea mogućnost, ali realnija je opcija da ga pošalju negdje u paketu s Rondom).

Uglavnom, dok ne vidimo konačni rasplet teško je dati pozitivnu ocjenu za ovoljetnu tržnicu - draft izbori i dovođenje Tylera Zellera nisu dovoljni za opravdati ovakav računovodstveni kaos.

HAWKS

Sjajan primjer za uočiti sve kompleksnosti cap upravljanja (ili ako hoćete sav njegov bullshit). Hawksi su u tržnicu ušli sa svim opcijama otvorenima - s cap holdovima za slobodne igrače bili su momčad preko capa i bez prostora, ali su istovremeno mogli lakoćom napraviti 12 ili više milijuna za loviti slobodne igrače. Problemi su počeli kada su svi swingmani nestali s tržišta i kada su se barem odlučili pojačati Sefoloshom prije nego ostanu i bez njega. Tu je trebalo donijeti prvu odluku.

Naime, dovođenje Sefoloshe putem midlevela nije dolazilo u obzir jer bi to značilo da prije toga moraju zadržati sve igrače čije holdove su imali poput Ayona i Branda. Dakle, trebalo se odreći ponekog prava (oni su se odrekli midlevel iznimke koja se također računa u cap) kako bi ga potpisali pod prostor. Kada aktiviraš prostor, postaješ momčad bez prava na iznimke osim na room, stoga su Hawksi i Thunder dogovorili sign & trade (koji je usput OKC-u donio trade iznimku koju može iskoristiti tijekom sezone što su platili s nešto keša).

U teoriji, Hawksi su ovim potezom dobili igrača kojega su mogli ubaciti i preko capa da su prije toga iskoristili prostor npr. dovođenjem Denga ili u slučaju da su zadržali holdove. U stvarnosti je pak Deng završio u Miamiu te je postalo očito da se prostor neće moći potrošiti, pa su Hawksi odlučili Sefoloshu ubaciti u njega i tako si ostaviti puno manje mogućnosti za manevar, ali i za nepotrebni trošak (jebote, ovo stvarno zvuči ko epizoda Zvjezdanih staza, toliko prostora, fali samo kontinuum). Dakle, ovim uključenjem Oklahome u posao praktički nisu dobili ništa (Thabu su direktno mogli potpisati u prostor) osim što su aktivirali hard cap - momčad koja dovede igrača putem sign & tradea ne smije preći apron. To je u njihovom slučaju nebitno, kao što je cijeli proces na kraju ispao nebitan, ali u tom trenutku činilo se to dobrim potezom i nečim što im daje dodatne opcije.

Da su ciljali na oba scenarija jasno ukazuje i cifra koju su navodno dogovorili s Bazemoreom i koja upada točno u bi-annual iznos. Dakle, u manje vjerojatnom slučaju da su ostali iznad capa, ubacili bi ga u tu iznimku, a ovako se još razmišljaju da li ga ubaciti u prostor ili čekati da prostor popune nekim pojačanjem kako bi Kentu dali room iznimku. Jasno, ako ga ubace u prostor, smanjit će ga za 2 milje, međutim postavlja se pitanje čemu ga čuvati kada na tržnici više nema nikoga. Također, taj prostor prvo treba stvoriti, a Hawksi to još nisu napravili jer i dalje drže prava na Scotta, Macka, Ayona i Branda.

Prvu dvojicu će gotovo sigurno zadržati jer su im odavno dali kvalifikacijske ponude, ali čekaju s potpisom službenih ugovora jer, ovisno o prostoru, mogu im dati i određene povišice (definitivno više ne čekaju kako bi sačuvali njihove holdove za neko pojačanje). Za potrebe ovog posta recimo da će ih ostaviti na razini kvalifikacije, dakle praktički na minimalcu, to bi značilo da, uz njih i još 10 garantiranih ugovora (Antić je sada i službeno zaštićen), plus Bazemore i još plus negarantirani ugovor Muscale koji će vjerojatno ostati, imaju 14 igrača pod ugovorom i cap negdje oko 54 milje (53 za aktivne ugovore plus 1 milja koju su dužni Salmonsu). To znači da u slučaju odricanja od Branda i Ayona ostaju s oko 9 milja prostora koje onda mogu potrošiti na prihvat nekog ugovora (obzirom da se bore za playoff, mogli bi npr. prihvatiti Greena od Bostona i zauzvrat Celticsima poslati tek razglednicu u vidu prava na nekog igrača druge runde, plus u tom slučaju i dalje im ostaje room iznimka od koje više baš i ne bi imali koristi).

Opcija dakle ima, a ovako niska platna lista za momčad koja se bori za playoff definitivno nije najgora stvar koja se može dogoditi. Problem je eto samo što iz ljeta u ljeto Hawksi nisu u stanju taj prostor potrošiti na ništa bolje nego na produženje nade u bolje sutra.

HEAT

I oni su na tržnicu krenuli kao momčad bez prostora, ali odlaskom LeBrona stvari su se posložile same od sebe. Odjednom su postali momčad s gomilom prostora (osim LeBronova odlaska tome je pridonio i Wadeov popust) u koji su utrpali ugovore McRobertsa i Grangera (koji su bili dogovoreni po ciframa za midlevel i bi-annual koje Heat nakon otvaranja prostora više nije imao pravo imati), a zatim i Denga. Nakon toga ostalo je samo produžiti s Chalmersom, Boshom i Birdmanom, nagraditi Haslema room iznimkom i tako potpuno ispucati opcije. Dodali su još Ennisa na negarantiaranom kamp ugovoru, Hamilton je na negarantiranom još do 1.8. i obojica će vjerojatno ostati među 15 obzirom na sve prikazano tijekom ljeta (ujedno i obzirom na manjak tijela na rosteru), a to znači da trenutno imaju 12 igrača pod ugovorom i cap negdje oko 70 milja. Daljnja pojačanja bit će isključivo minimalci - imali su šansu spasiti još mrvicu prostora jer je Birdmanov hold bio dosta niži od novog ugovora i da su odugovlačili do kraja mogli su u te 2 milje uvaliti Haslema i tako ostaviti room praznim za pojačanje, ali, obzirom na ogromni Boshov hold i još veći novi ugovor koji otežava manevriranje capom, radije su odlučili nagraditi Udonisa s dodatnih 700 tisuća.

HORNETS

Dovođenjem Stephensona oni su svoj cilj ispunili, dodali su ozbiljnu opciju na bok koja može zaokružiti igru Walkera i Jeffersona. Uz Lancea, prostor su potrošili na Marvina Williamsa kao na zamjenu za McRobertsa i Tollivera, a izgleda i na Briana Robertsa koji je trebao dobiti room iznimku, međutim Cho je odlučio da nema smisla čekati - mjesta za njega ima, a room mogu potrošiti na još jedno pojačanje. Trenutno imaju 12 igrača pod ugovorima i 61 milju na capu zauzetu, dakle tehnički još imaju prostora u koji će izgleda ubaciti dva svoja igrača. Naime, kada dodaju Parga čiji povratak za malo više od minimuma je gotova stvar (to mu je izgleda nagrada jer je dobar s Big Alom) i kada potpišu Hairstona (ako ga potpišu - momak je hodajući problem, ne samo da je od drafta uspio upasti u nove probleme sa zakonom, već je koristio i usluge lažnog NBA agenta zbog čega Hornetsi i da su htjeli nisu mogli potpisati ugovor s njim do sada) imat će 14 igrača i pun cap, dakle ostat će im isključivo room iznimka za pronaći 15. člana rostera.

KNICKS

Obzirom da su bili preko capa prije nego što su išta napravili s Carmelom, odnosno obzirom da bi ostali preko capa čak i da je Melo potpisao npr. za Bullse, jasno je da Knicksi nisu ni trebali biti ozbiljan trgovac ovoga ljeta. Trade s Dallasom i draft aktivnost bili su dovoljni da Phil pokaže zašto je najplaćeniji operativac u ligi i kupi simpatije fanova, ali sve je to tek obična šminka. Jedino bitno bilo je odrediti smjer franšize, odnosno potvrditi da li se u budućnost, koja počinje s idućim ljetom i brisanjem Amareova i Bargnanieva ugovora s capa, ide s Melom ili bez njega. Jackson je tu pak odradio posao krajnje konzervativno, odustavši čak i od one priče kako će tražiti od Carmela značajan popust (one mrvice koje je Melo ostavio na stolu definitivno ne spadaju u tu kategoriju), što znači da su Knicksi s njegovim ugovorom automatski postali i porezni platiše.

Obzirom da je ovo treća godina da će platiti porez od kada je novi CBA na snazi, a ne četvrta (tog zadovoljstva su se odrekli Miami i Lakersi kao jedine momčadi koje su plaćale porez u svakoj sezoni od 2011.), ne kači ih repeater tax (on ih čeka dogodine kada bi ga trebali moći izbjeći), ali svejedno će na svaki potrošeni dolar iznad 77 milja morati platiti bonus. Budući da trenutno imaju 14 igrača i cap negdje oko 90 milja (tu računam i ratu za Artesta koji je pristao na otkup ugovora za pola milje te dva negarantirana ugovora, minimalac za Tylera i dodatne 2 milje za Dalemberta), to znači da su 13 milja iznad granice, a to pak preračunato u porez znači da će platiti još skoro 24 milje ligi (5x1.5 za prvih 5 milja preko, 5x1.75 za drugih 5 i onda još 3x2.5 za ostatak). I sve to za roster koji vrlo vjerojatno neće uspjeti biti osmi na Istoku. Produženje s Melom ih tako u principu košta puno više od cifre koju plaćaju samom igraču - 9 milja njegovog ugovora otišlo je preko capa, što znači da je odgovoran za još barem 14.5 milja troška uz onih 23 koje će dobiti.

Isto tako, Smith na kojega je Phil potrošio porezni midlevel nije koštao 3.3 milje već preko 8, a minimalac za Aldricha gazdu će u biti koštati 2 milje. Isto tako će svaki eventualni budući potez, poput dodavanja 15. igrača u vidu Earlya ili Antetokounmpa biti 2.5 skuplji nego što će biti prikazano u capu. Kada stvari gledaš iz ove perspektive, jasno je zašto svaka normalna franšiza izbjegava plaćati porez i zašto ovaj sistem za većinu praktički predstavlja hard cap.

MAGIC

Imali su ogromnu količinu prostora na startu tržnice, ali jednostavno je nisu htjeli aktivirati radije odgađajući aktivnosti na tom polju za neka bolja vremena (dogodine treba potpisati Vučevića i možda Harrisa, međutim to ne bi značajnije trebalo utjecati na još jednom ogromnu količinu prostora koju će imati). Tako da su na brzinu trošili novac uzalud, tipa bacanjem dolara na Bena Gordona i Lukea Ridnoura (Gordon je dobio 4.5 milje, a Ridnourova cifra kreće se u okvirima room iznimke iako će ga ubaciti u prostor pošto ga imaju više nego dovoljno). Čak i kad ga nisu trošili uzalud, kao prilikom potpisa Fryea za kojega se nadaju da će im pomoći da postanu novi Phoenix (momčad od koje se ništa ne očekuje, ali koja stilom igre, dubinom i pristupom debelo probija očekivanja), trošili su previše.

Uglavnom, imaju 13 igrača pod garantiranim ugovorom (svježe potpisan je rookie Marble, a ugovori O'Quinna i Greena postali su garantirani) i samo s njima uračunatima u cap nalaze se na oko 37 milja. Razliku popunjavaju dugovanja igračima poput Davisa, Harringtona, Nelsona i Randolpha - s njihovim plaćama cap se penje do 51 milje. Znači, čak i kada ubace Ridnourov ugovor i Deadmonov negarantirani minimlac, jedva dolaze u blizinu 55 milja, znači ostaje im još 2 milje dok popune makar i onaj minimalni cap, odnosno čak 8 milja prostora (i room iznimka). U svoj ovoj škrtosti dakle barem nisu ostali bez prostora za ubaciti se u neki trade i to je glavni plus - Jazz i Sixersi, pa i Hawksi i Sunsi, ostali su u mogućnosti dočepati se ponekog resursa iznajmljivanjem prostora, a tu je i Magic. Pa neka pobjedi bolji u ovoj bitci luzera.

NETS

Slično Knicksima i oni su u ovu tržišnu priču ušli kao totalni autsajderi. Debelo u poreznim vodama čak i prije nego su povukli ikakav potez, Netsi su napravili najbolje što su mogli pretvorivši Thorntona u korisnijeg veterana i potencijalnog zanimljivog klinca, usput kupivši i nekoliko pickova na draftu. Dakle, opet slično Knicksima, napravili su čisto kozmetičke poteze, ali barem su se sudržali od dubljeg ukopavanja u prosječnost ne produživši s Pierceom i Livingstonom, a izgleda i Blatcheom (još drže prava na njega, ali Kingu navodno nije ni na kraj pameti potpisati ga). Problem je pak što za razliku od Knicksa svoju katarzu ne mogu doživjeti iduće ljeto već moraju čekati barem dvije godine da nakon Garnetta izbrišu i Johnsona i Lopeza iz knjiga (doduše, potonjega uvijek mogu ponovno potpisati ako se pokaže da je u stanju još uvijek igrati košarku).

Uglavnom, nakon što su potrošili porezni midlevel na Bogdanovića, produžili s Andersonom i dali garantirani ugovor rookieu Brownu, imaju 13 sigurnih imena na rosteru teškom oko 93 milje, a dodamo li im i dva negarantirana ugovora za Gutierezza i Jeffersona, ispada da imaju zaokruženu momčad s 15 imena tešku 95 milja. Kao i Knicksi, izbjegli su titulu repeatera pa će plaćati manju, ali svejedno popriličnu poreznu taksu.

Primjera radi, kao momčad 16 milja iznad granice od 77, platit će čak 32 milje poreza na luksuz (5x1.5, 5x1.75, 5x2.5, 1x3.25), znači eventualni ulazak u sezonu s Gutierezzom i Jeffersonom koštat će ih umjesto 1.3 čak 4.3 milje. Nije problem izračunati ni da ih u tom slučaju ovaj rookie minimum za Browna košta 1.6 milju, a da će za Bogdanovića u biti potrošiti čak 8.3 milje. Jedino po čemu su u prednosti pred Knicksima je činjenica da su ipak relativno sigurna playoff momčad.

PACERS

Ekspresno su ušli na tržnicu, još brže s nje izašli. Odmah nakon što je Stephenson odbio ugovor koji su mu ponudili, potrošili su midlevel na Milesa i Rudeža poslavši poruku da nemaju namjeru pregovarati. U teoriji su čak i nakon svega ovoga mogli zadržati Stephensona, pogotovo jer je on kasnije pristao na još manji ugovor s Hornetsima, ali, očito je njihovo nepisano pravilo da ni pod koju cijenu ne prelaze granicu poreza važnije od eventualne borbe za mjesto na vrhu Istoka. Što je poprilično otužan stav, ali što se može - Indiana je bolje tržište za NCAA nego NBA košarku i dok je ova konzervativna vlasnička struktura na čelu kluba financijska stvarnost će uvijek biti ispred rezultatskih želja.

Dodavši još naknadno Stuckeya i Allena za minimalce zaokružili su roster na 15 imena, od čega 12 garantirano (Scola ima samo jednu milju garancije i mogli su ga otpustiti kako bi napravili prostor za Lancea da su htjeli), Sloan postaje garantiran nakon 15.8. dok su negarantirani ljetni ugovor dali Shayneu Whittingtonu (ironija situacije je da će ovaj zbog ozljede propustiti kamp, ali kakva bi to bila momčad Pacersa da na rosteru nema potencijalnog nasljednika Crosherea, Hansbrougha i McRobertsa).

Gledajući samo garantirane, cap im je na 69 milja (dakle, više nego dovoljno za smjestiti Lancea da se htjelo - par milja poreza ne bi trebali predstavljati problem momčadi koja se pokušava boriti za naslov), sa Scolinim kompletnim ugovorom penje se na 73 milje. Midlevel su ispucali, bi-annual još lani na Watsona, dakle to je to, roster koji će pokušati još jednom otići barem do finala konferencije i koji će toliko ovisiti o Georgeu da će ovaj biti ljubomoran na minute koje Thibodeau daje Butleru.

PISTONS

Stan The Man i pomoćnik mu Bower dobili su pristojnu priliku igrati se već prve sezone, ali djelovali su uglavnom oprezno, dodavajući tek igrače zadatka (u njihovom slučaju isključivo šutere) i pripremajući se za trade Smitha, odnosno produženje s Monroeom, više nego tražeći pravo pojačanje za buduću jezgru. Dodavši Meeksa, Butlera i Augustina u prostor i otpustivši Harrelsona i Sivu, došli su do brojke od 12 garantiranih ugovora, postavivši cap taman na oko 51 milju. Obzirom da Monroeov hold jede još 10 milja, teoretski imaju tek još 2 milje na raspolaganju i one su obećane veteranima Martinu i Grayu, odnosno rookieu Dinwiddieu (iako još ništa nije službeno). Navodno sva trojica imaju spremne garantirane ugovore što dovodi do zanimljive situacije - novčano bi ih se još nekako dalo uklopiti u cap dok god Monroe ne potpiše za ugovor veći od cap holda i tako pojede ostatak prostora, ali po pravilima baš i nije moguće imati 16 igrača na rosteru. Iako je Stan novi u poslu, sumnjam da se preračunao i u pitanju je vjerojatno gomilanje resursa koji će biti dio nekog tradea, vjerojatno za Smitha. U svakom slučaju, dok se ne riješi situacija s Monroeom i Smithom (milijun je tračeva u opticaju, od toga da Pistonsi ne žele dati max, do onoga kako Monroe ne želi ništa potpisati dok se ne riješe Smitha) očito je kako nećemo znati kakav je cilj svega ovoga. Ako ga ima, jasno.

RAPTORS

Ujiri je brzinski posložio roster koji može pratiti i nadmašiti lanjski rezultat, ujedno i roster koji iz godine u godinu pruža fleksibilnost capa i nudi mogućnost potpisivanja vlastitih rookie ugovora, ali i nadmetanja na tržnici pa i u tradeovima upravo zbog svih tih resursa (od igrača na rookie ugovorima, preko pickova, do veterana u zadnjim godinama ugovora, Raptorsi imaju sve i sva vrata drže otvorenima). Dakle, nakon produženja s bitnim lanjskim igračima poput Lowrya, Vasqueza i Pattersona, trejdanja za Williamsa i prava na Nogueiru te trošenja dijela midlevela na Jamesa Johnsona, završili su sa 13 garantiranih ugovora (onaj Amira Johnsona slično kao i Varejaov ili Dalembertov računam kao garantirani, jednostavno nema smisla da itko otpusti tako produktivne igrače ako im nakon toga mora platiti pola ili više ugovora) i s capom negdje oko 74 milje (u to je uračunata i rata koju su dužni Cambyu za davni otkup ugovora).

To znači da im ostaje oko 3 milje do granice poreza što je dovoljno za potpisati Nogueiru (nakon ne baš briljantnog izdanja u ljetnoj ligi veći su izgledi da ga ipak neće potpisati ove godine, što pak otvara vrata Blatcheu da ipak dođe u Kanadu za ostatak midlevela, oko 2.8 milje, ili za bi-annual) i eventualno rookiea Danielsa iako im ne bi zgorega bilo pronaći još jednog beka koji može zabiti tricu, svejedno da li više combo ili swingmana (doduše, otpustili su Buycksa usprkos odličnom izdanju na ljetnoj ligi tako da možda i ne traže dodatne opcije za driblanje svjesni da ionako neće biti dovoljno minuta za sve solidne rotacijske igrače koje su okupili).

SIXERS

Oni su svijet za sebe, njima tržnica praktički počinje kada svima ostalima završi. U potrazi za superstarom i odlučni da riskiraju s talentom kako bi našli specijalne igrače (Noela i Embiida su draftali usprkos ozbiljnim ozljedama, Šarića iako najmanje dvije sezone neće put NBA) čuvaju prostor i strpljivo gomilaju poraze. Sad, što bi ih koštalo da su npr. dali 7-8 milja, koje će ionako potrošiti na ovaj ili onaj način, jednom Morrowu na godinu dana i tako doveli igrača koji pouzdano može odraditi 25 minuta na poziciji dvojke, ne znam i ne želim se petljati u njihove planove, međutim ne bi ih omelo u planovima da istovremeno uz razvoj talenta i čuvanje resursa na parket pošalju barem gro NBA talenta.

Ovako, trenutno imaju samo 6 igrača pod ugovorom od čega su 4 rookiea, a jedan je Jason Richardson koji se vraća nakon gadne ozljede i pitanje je hoće li uopće igrati (šesti je, pogađate, nesretni Young). Njih 6 plus ugovor Erica Maynora kojega su otpustili prošle godine čine jedva 26 garantiranih milijuna, s Embiidom kojega će valjda uskoro potpisati to će se popeti do 30, a tu je još 6 negarantiranih ugovora praktički bez ikakve zaštite kojih se mogu riješiti kada požele (redom pripadaju Wareu, Williamsu, Simsu, Varnadu, Daviesu i Thompsonu, dakle redom najnižoj klasi igrača koji su jedini dovoljno očajni potpisati takve ugovore u nadi da će dobiti i iskoristiti svoju NBA šansu).

Skoro pa jedini garantirani minimalac koji imaju je onaj potpisan prije par dana s Pierrom Jacksonom u čijem slučaju su se stvarno pokazali kao gospoda (a nije da su imali drugog izbora obzirom na način kako se odnose prema ostatku rostera) - čovjek je polomio ahilovu na ljetnoj ligi taman kada se činilo da će konačno doći do NBA prilike koju zaslužuje, a Sixersi su mu sredili maksimalnu zdravstvenu podršku i dovoljno novca da ima za život ako se stvari više nikada ne vrate na pravi put. Ako se pak mlada noga potpuno oporavi, nabavili su sebi odličnog combo strijelca za klupu koji će možda biti sposoban pomoći već iduće sezone (u najboljem slučaju možda već u sijećnju).

Uglavnom, pokušati prognozirati što će oni napraviti stvarno nema smisla. Čak i da sve ove ugovore ostave netaknute, to im daje 14 imena koja zauzimaju jedva 36 milja capa. Da kao petnaestog potpišu nekog od rookiea na kojega imaju pravo poput McDanielsa ili Granta, odnosno da zadrže Adonisa Thomasa čiji cap hold čuvaju, ne idu preko 37 (s uračunatom ratom za Maynora), što znači da će im ovim tempom ostati čak 26 milja prostora (ima li smisla uopće napominjati da neće upotrijebiti room iznimku?), a kada bi otpustili negarantirane igrače ta cifra bi otišla debelo preko 30 milja (praktički, imaju na raspolaganju pola capa ako žele). Drugim riječima, nema tradea u ligi koji će se dogoditi, a da obje momčadi neće biti na telefonu s Hinkiem kako bi dogovorili neko odbacivanje suvišnih ugovora.

Uzimimo za primjer situaciju s Loveom. Ako bi Sixersi stvarno bili spremni prihvatiti Martinov ugovor i Waitersa kao nagradu, sve što trebaju je otpustiti Warea i Williamsa i otvoriti im mjesta na rosteru. Ukratko, na taj način će slagati momčad tako da je nemoguće znati kako će izgledati do početka sezone (reda radi, recimo da bi s Martinom i Waitersom već bili na 48 milja, što je još uvijek 8 milja ispod cap minimuma, ali barem ne bi izgledali kao NBDL roster).

WIZARDS

Totalna suprotnost od Sixersa, ambiciozno su odlučili kapitalizirati kaos na vrhu Istoka i prometnuti se u potencijalnu silu. Ovaj old-school pristup i priliči agresivnom vlasniku poput Leonsisa i GM-u naviklom paliti dolare poput Grunfelda, ali im se mora priznati da su ne potpisavši Arizu za još jedan ugovor iznad midlevela pokazali za njih netipičnu razinu racionalnosti. Razvoja Portera i Ricea uz podršku Piercea bit će dovoljan da zakrpaju nedostatak lani itekako bitnog šutera i stopera (iako je na kraju relativno skroman ugovor koji je Ariza potpisao s Rocketsima, barem u kontekstu iduće sezone gledano, možda i smisleniji od midlevela Pierceu, ali, opet, dugoročno je ovo bolji potez).

Nakon što su dali midlevel Pierceu (na bi-annual nisu imali pravo jer su je potrošili lani na Maynora kojega su se onda riješili škartvaši ga u Sixerse - takav potez se jednom Hinkieu nikada ne bi dogodio), nastavili su tražiti načine da troše pa su potpisali Blaira kroz sign & trade kako bi mu mogli dati više od minimuma, odnosno Humphriesa također kroz sign & trade kako bi uopće došli u šansu ponuditi mu više od minimuma. Usput su produžili i sa Seraphinom i Goodenom što im je osim duboke unutarnje linije dalo i poprilične probleme s financijama - sada imaju 13 igrača pod ugovorom i cap na oko 76 milja, a ako dodamo i minimalac Glena Ricea koji nije garantiran, ali je gotovo sigurno da ga neće otpustiti nakon ovakvih partija u Vegasu, govorimo o 13 igrača i skoro 77 milja. Kada otpuste Elya, čiji ugovor 1.8. postaje garantiran, bit će sigurni od poreza, ali očito je kako ih dodatak eventualnog 15. igrača može koštati. Sad, obzirom da drugačije razmišljaju od Pacersa vjerojatno im nikakav problem ne bi predstavljalo popeti se još 4 milje do aprona (preko ne mogu jer su potrošili midlevel) i platiti porez, ali pitanje je zašto bi se uopće time bavili? Prava ionako imaju još samo na nebitne igrače poput Singletona i Harringtona (koji se i dalja nada ostanku u klubu makar u roli trenera), Templea su već vratili kao trećeg playa, a na boku su ionako krcati.

Filed under: bball 8 Comments
25Jul/1411

FREE AGENCY – WEST RECAP

Posted by Gee_Spot

Zanimljivo razdoblje, naizgled se ništa ne događa osim što se pune rosteri, ali postoji gomila situacija koje zaslužuju biti spomenute, naravno pod uvjetom da vas zanimaju sitnice koje se uglavnom vežu uz upravljanje capom. U dva nastavka da bude preglednije, prvo Zapad pa onda Istok, bacit ćemo pogled na svih 30 momčadi, njihovo trenutno stanje na capu, poteze koje su odradili i odluke koje ih još čekaju.

Uz jednu NCAA opasku prije svega - prije par dana Emanuel Mudiay potpisao je ugovor u Kini postavši tako prvi visokorangirani prospekt nakon Brandona Jenningsa koji zbog problematične akademske situacije preskače sveučilišnu razinu. S tim da je ovo ipak događaj od većeg značaja jer je Mudiay ipak prvo bekovsko ime generacije, momak koji je, barem po ovome što sam vidio na snimkama s kampova i turnira, apsolutno imao potencijala biti prvi pick dogodine (na mom trenutnom eye of the donkey testu, na broju dva je odmah nakon Karla Townsa). Bez bivanja u centru medijske oluje ipak su manje šanse da ostvari tako nešto, a da ne govorimo koliko će sada teško biti napraviti očekivani iskorak Larryu Brownu i njegovom SMU programu koji bi s Mudiayom bio top 16 materijal.

BLAZERS

Blazersi su od starta tržnice kristalno jasno bili preko capa što su i potvrdili iskoristivši obje iznimke na Kamana i Blakea. Od midlevela im je ostalo oko 500 000 koje mogu potrošiti na rookie minimalac ako slučajno otpuste Willa Bartona u idućih tjedan dana. S prvim danom kolovoza njegov ugovor postaje također garantiran čime Blazersi kompletiraju roster s 15 imena i zaokružuju cap na oko 70 milja, ugodnih 7 milja ispod poreza, ujedno i s gornjom granicom od 81 milje zbog korištenja midlevela.

Dakle, u teoriji mogu zadržati Mo Williamsa za kojega još drže cap hold ako otvore mjesto otpuštanjem Bartona. Imaju non-Bird prava s kojima mu ne mogu dati više od 3 milje, što je i iznos kojega je otprilike nudio Dallas kroz room iznimku i koji je pripao Nelsonu. Sve ovisi o tome koliko povjerenja imaju u McColluma kao treću opciju na jedinici i uopće kao prvog beka s klupe - ako nisu baš sigurni, onda bi ovaj potez mogao imati smisla. Uostalom, sve ćemo znati do kraja mjeseca. Još imaju i cap hold za Watsona koji uokolo žica posao trenera, ne umirovi li se vjerojatno će ga se odreći, sumnjam da bi njega pretpostavili Williamsu ili Bartonu.

CLIPPERS

Slično Blazersima odmah su ispucali adute s tim da se nalaze u puno težoj situaciji - potpisavši Hawesa i Farmara za midlevel i bi-annual ne smiju probiti apron, a već su na skoro 80 milja s 12 igrača pod ugovorom. Što znači da im ostaje jedino još jedan minimalac (njega će teško potrošiti na Turkoglua ili Hollinsa na koje još uvijek drže cap holdove). Još jedan visoki im je definitivno potreban i tu moraju pogoditi jer će morati izgurati sezonu s 13 igrača i bez fleksibilnosti za manje tradeove.

GRIZZLIES

I oni su bili debelo preko capa, a potpisima Cartera za dio midlevela i Udriha za bi-annual završili su s 14 igrača pod ugovorom i na oko 76 milja, dakle eventualnim potpisom Stokesa na kojega imaju prava i koji je odradio solidnu ljetnu ligu mogli bi plaćati porez ovisno o tome ostvari li Randolph neke brojke koje mu donose bonus zaradu (vjerojatno se to neće dogoditi, ali bilo bi blesavo riskirati postati porezni obveznik ako to baš ne moraš radi kasnijih penala). Najluđe od svega, mogli bi Stokesa uvaliti bez problema u cifru na rookie minimalcu da nisu iskoristiti stretch proviziju na Fab Meloa zbog čega taj prostor za minimalnu plaću jede upravo njegova rata. Iako je i ugovor Carteru takav baš da bi se stvar držala pod kontrolom (cifra od 3 milje, 900 tisuća i 981 dolar nije slučajna, sve su to računovodstvena nastojanja da se ostavi i najmanja mogućnost za neki budući potez), zbog spomenutog bonusa rizik s rookie minimalcom postoji, a gotovo sigurno ne mogu dodati klasični veteranski minimalac bez da pređu porez.

JAZZ

Trenutno imaju 12 igrača pod ugovorom, nakon dodatka Bookera doveli su i Felixov garantirani ugovor od Cavsa koji su usput poslali dovoljno dolara da se pokrije njegova plaća u nastojanjima da završe trade za Lovea (o detaljima ćemo više kada Cavsi dođu na red). Ian Clark, koji je izbjegao selidbu u Cleveland, vrlo vjerojatno će završiti s garantiranim ugovorom što uzima još jedno mjesto (Jazz ima tjedan dana da ga otpusti i tako si otvori prostor i na capu i na rosteru). Dakle, ako ćemo računati da imaju 13 igrača koji zauzimaju 57 milja, ispada kako im ostaje 6 milja prostora (7 ako otpuste Clarka) i room iznimka za popuniti roster. Definitivno im fali dubina na jedinici, možda i još jedan visoki, iako je upitno koliko prostora misle potrošiti - vjerojatno će ga ostaviti za kasnije kako bi sudjelovali u nekom tradeu i zaradili pick (npr. idealni su partneri upravo još jednom za Cavse koji im mogu poslati pick kako bi prihvatili Barein ugovor kojega se Minnesota želi riješiti, a time bi donekle riješili i pitanje back-up playa).

KINGS

Također spadaju u skupinu koja nije imala prostora za trgovinu, spucali su midlevel na Collisona (kao i Kaman ostavio je ratu taman za jedan minimalan rookie ugovor) i tako se zaustavili na 12 garantiranih ugovora i capu od skoro 75 milja. S tim da, ako ne otpuste Acya, njegov ugovor postaje garantiran i dodatno smanjuje razliku do granice poreza (imali su opciju u ugovoru otpustiti ga do danas, ali su u dogovoru s igračem odlučili produžiti rok za tri tjedna za slučaj da se otvori mjesto, dakle Acy im se stvarno sviđa iako ne toliko da riskiraju platiti porez zbog njega). Postoje priče oko angažmana Casspia za minimalac i one donekle drže vodu jer bi se još jedan veteranski ugovor dao ugurati do granice poreza, ali postoji rizik da se ona probije - koliko god čudan bio, Vivek valjda neće pristati na tako nešto za momčad koja ne ide nigdje. Dakle, vjerojatnije će otpustiti Acya ako dovedu Casspia i u taj prostor ugurati rookiea na minimalcu (opcija je Eric Moreland koji je odlično odigrao ljetnu ligu upravo u roli kakvu inače igra Acy).

Njihova prva želja su ionako tradeovi, a popune li roster s Acyem, Casspiem, nekim trećim ili svima skupa, manje je bitno. Naravno, kako se situacija oko toga tko je porezni obveznik definira tek na kraju sezone, Kingsi mogu relativno mirno potpisati sve pa se onda tijekom sezone kroz neki trade ili stretch proviziju (Terry ionako samo to čeka) osloboditi te milja viška, ali realnije je očekivati da guraju kroz sezonu s 14 igrača i bez da potroše bi-annual. Uostalom, njihov plan uključuje napredak, a tu su puno važniji eventualni tradeovi nego popunjavanje dna rostera.

LAKERS

Imali su dosta prostora kojega su kao što znamo propustili iskoristiti. Trenutno imaju zakapareno 12 igrača za cap od 67 milja s tim da su Kellya umjesto za minimum potpisali dijelom room iznimke tako im je i od nje ostalo tek milja (zašto su to napravili i zašto su mu dali više od minimalca, to je jasno samo njima, kao i zašto su trošili prostor na Younga kada su mu mogli ponuditi ugovor preko Bird prava - istina, taj se ne bi približio midlevelu, ali što je u tome loše?). Drugim riječima, za popuniti ova tri mjesta ostaju im samo minimalci (jedan bi trebao pripasti Jordanu Clarksonu), ali, ako ništa drugo barem se ne moraju brinuti oko poreza - da ga plaćaju i ove sezone radili bi to kroz status repeatera, dakle opalila bi ih ona najveća moguća taksa. Uglavnom, čudno ljeto i gomila nejasnih poteza (sjetimo se Marshalla) koji ukazuju da je čak i Kupchak izgubio busolu s Bussom nad glavom.

MAVS

Oni su svoje izgleda odradili, otvorili su dovoljno prostora za potpisati Parsonsa, potrošili su room na Nelsona i odustali su od minimalca Rashardu Lewisu zbog problema s koljenom te su umjesto toga potpisali Aminua, čime su ostali bez solidne zamjene za Dirka, ali su barem dodali čovjeka koji donekle može odraditi Marionovu rolu kao stoper na perimetru. 14 igrača je pod ugovorima za samo 66 milja, a za 15. mjesto borit će se prije svih Eric Griffin kojemu su dali negarantirani ugovor za kamp.

NUGGETS

Još jedna momčad bez prostora koja je svoj posao odradila tradeom za Afflala i draftiranjem Harrisa. Nakon solidnih partija u ljetnoj ligi potpisali su Ericka Greena, a izgleda i Jusufa Nurkića koji je pomeo konkurenciju na U-20 prvenstvu Europe, što im daje 15 imena za zatvoriti roster. Jedno mjesto mogu otvoriti ako otpuste Quincya Millera koji ima samo 150 000 garantirano (rok za ovaj potez je do početka NBA sezone). Imaju cijeli midlevel na raspolaganju (bi-annual su potrošili lani na Robinsona) i dio njega bi definitivno mogli iskoristiti, ali cijeli će teško - em na tržnici više nema igrača vrijednih takvog novca, em će probiti granicu poreza ako potroše svih 5.3 milijuna (ako je Greenov ugovor rookie minimalac, bit će negdje malo ispod 74 milje). Vesely je izgleda sve dogovorio u Turskoj tako da je očito kako na njega ne računaju.

PELICANS

Imali su opciju biti iznad capa i iskoristiti prava na midlevel i bi-annual, usput i zadržati prava na zanimljive rotacijske igrače poput Morrowa, Smitha i Aminua, ali ta opcija jednostavno bi bila preskupa - dodati Asika preko capa i onda još potrošiti midlevel te zadržati nekoga od slobodnih igrača kroz Bird prava zasigurno bi ih odvelo preko granice poreza. Dodaj tome još da gazda Benson mora platiti Asiku onu razliku u ugovoru izvan capa (skoro još 7 milja bonusa) i jasno je da takav scenarij nije dolazio u obzir za momčad na ovako malom tržištu.

Stoga su odrekli svega, napravili gomilu tradeova kako bi što manje opteretili knjige, stvorili dovoljno prostora za ubaciti Asika i zaključili stvar. Room iznimku su potrošili na Salmonsa (taman nakon što je pokazao da je majstor kada su u pitanju financije, Demps nije mogao ne podsjetiti da ima problema s evaluacijom talenta) i tako su završili s 12 igrača pod ugovorom i capom od 67 milja. Casspia su otpustili, Babbitt će možda u Španjolsku gdje ga zove Unicaja iako se Pelicansi i dalje misle zbog rupe na trojki da li da ga zadrže (samo 100 000 mu je garantirano u ovom trenutku, to je fini bonus uz još jedan dobar ugovor u Europi), a nakon solidne igre u ljetnoj ligi poziv u kamp na negarantiranom ugovoru dobio je Patric Young. To je to za ovu sezonu, ali barem nisu dugoročno dodatno opteretili cap - dogodine obnove s Asikom, popune bok midlevel igračem i onda sezonu nakon, kada konačno istekne ugovor Gordonu i kada otpišu Andersona, ostaju s dovoljno prostora za max produženje s Davisom i eventualno neko novo pojačanje (ovisno i o tome koliko će se cap povisiti s novim TV ugovorom).

ROCKETS

Pa, njihovo ljeto svelo se na puno buke nizašto, ali ne možeš uvijek biti pobjednik - prije dvije godine Harden, lani Howard, dakle bilo je i vrijeme da malo padnu na zemlju. Sada ih čeka drugi dio posla, jednako važan kao i prikljupljanje talenta, a taj je razvoj momčadi. Na pitanja o tome da li su Brada, Dwight i McHale materijali za lidere dobit ćemo odgovor uskoro i to će biti sjajno fanovsko iskustvo, sada je bitno samo zaključiti da im igra s otvaranjem prostora za Bosha nije uspjela, pa su na brzinu u trade za Asika uvalili ugovor Arizi kako bi ostali iznad capa i zadržali pravo na midlevel i bi-annual. Imaju 11 igrača na garantiranim ugovorima i čak 5 na negarantiranima za ukupno 60 milja (nemaju prostor jer iznimke i cap holdovi za Garciu i Hamiltona pokrivaju razliku), a u teoriji mogu otpustiti ovu petoricu i tako stvoriti 8 milja prostora.

Jasno, kako bi koristili taj prostor trebali bi se odreći i prava na spomenutu dvojicu slobodnih igrača i svih iznimki što jednostavno ostavlja puno manje manaverskog prostora i zato je za očekivati da će ostati iznad 63 milje na ovaj umjetan način (ako već nisu mogli potrošiti novac, onda su ga odlučili uštediti ovim minimalističkim pristupom, a to rade dobro - zbrojite samo koliko je gazda Alexander uštedio time što ne mora platiti Asiku i Linu one bonuse izvan capa).

Uglavnom, primjer je ovo dobrog upravljanja capom jer su si ostavili razne mogućnosti što ne bi bilo moguće da su Arizu potpisali direktno u prostor. Obzirom da na tržištu baš i nema opcija na koje vrijedi trošiti novac, za očekivati je da će, ako ne uspiju uvaliti ugovore Geea, Hopsona, Powella i Covingtona u nekom tradeu koji će im dovesti veterana (Beverleya se sigurno neće odreći i njegovu plaću možemo računati pod garantiranu), jednostavno još potpisati rookiea Johnsona i par veterana te tako zaokružiti roster na 15 imena, a cap na nekih 58 milja ako će dovoditi samo igrače na minimalcu. Iznimka za Lina pokrivat će razliku do 63 milje i tako opravdati postojeći midlevel i bi-annual koje pak mogu aktivirati ako im minimum ne bude dovoljan za potpis nekog igrača. U svakom slučaju, nema šanse da Morey miruje iti sekunde dok ne ispita sve mogućnosti tijekom sezone (posebice će aktivan biti s ovom iznimkom teškom preko 8 milja) i tako se barem malo iskupi za fijasko s Boshom i Parsonsom.

SPURS

Nastavaljaju po starom iako su na kratko koketirali s Gasolom za kojega jednostavno nije bilo minuta u šampionskoj rotaciji visokih. Jedno pojačanje im ne bi škodilo, ali su vratili čak i Bonnera nazad tako da su praktički jedina nova lica rookiei Anderson i Cotton, s tim da potonji ima tek negarantirani kamp ugovor i ako otpadne tu se javlja mogućnost da Spursi nekoga potpišu kroz dio midlevela ili bi-annual koji im ostaju na raspolaganju. Svih ovih 14 garantiranih imena pak stalo je u 68 milja, dakle ne prijeti im nikakva opasnost od poreza čak i da su aktivirali obje iznimke. Primjer kako i jednostavnost može biti briljantna.

SUNS

I oni su bili puni očekivanja na početku tržnice obzirom na količinu prostora koju su imali, a do sada nisu uspjeli potpisati čak ni Bledsoea ili zadržati Fryea, odnosno naći mu poštenu zamjenu. Uglavnom, trenutno imaju 12 imena pod ugovorom (Ennisa još nisu potpisali jer nije isključeno ni da će ga trejdati ako vrate Bledsoea), stretch ratu za Beasleya i cap na negdje oko 42 milje. Cap holdovi za Bledsoea, Barbosu i Ennisa dižu priču na 51 milju, što znači da trenutno imaju čak 12 milja prostora i room iznimku (Christmasov negarantirani ugovor su upravo izbrisali iz knjiga, a nešto ranije ostavili su Shavlika Randolpha). Dakle, u ovoj situaciji i obzirom na količinu dolara koju imaju, sve osim Bledsoeava ostanka jednostavno nema smisla. Ili to ili će ga trejdati i onda možda ponuditi max Monroeu što je opcija koju ispituju, ali teško je reći koliko ozbiljno obzirom da se visoki koji živi u i oko reketa baš ne uklapa u sistem koji je uveo Hornacek osim kao petica, a to je rola u kojoj Monroe baš i ne nudi previše defanzivno. U teoriji mogu ponuditi Monroeu 52 milje na 4 godine i onda potpisati Bledsoea kroz Bird prava na sličan ugovor, u praksi pak trenutno izgleda nemoguće napraviti makar i jednu od te dvije stvari.

THUNDER

Kod njih je sve izgledalo jasno, nakon što su potpisali McGarya i dali ugovor Jerrettu samo su još trebali odraditi posao s Huestisom, otpustiti Thabeeta i imati roster za novu sezonu. Ali, onda se dogodilo nešto što je mnoge nepotrebno sablaznilo iako se radi o tek još jednom inventivnom načinu zaobilaženja pravila. Naime, ne vidim velike razlike u ovom što je napravio Presti u odnosu na ono što rade mnogi drugi klubovi koji troše pick prve runde na euro prospekte na koje ne računaju odmah ili nikad. U biti jedina razlika je što se ovdje radi o puno kompleksnijom zahvatu - umjesto da Huestisa izaberu u drugoj rundi i onda obave ovo što jesu bez puno pompe (tipa, mogli su ga izabrati onim pickom Heata koji su potrošili na Christona koji ionako nema šanse upasti na roster), dogovorili su jedinstvenu transakciju - kao nagradu za to što će biti izabran u prvoj rundi, u koju ne pripada ni pod razno, i tako dobiti prava na puno veću plaću i puno veća prava u budućnosti, Huestis je pristao na godinu dana odgode realizacije rookie ugovora.

Nije da bi taj ugovor Thunder doveo u nezgodnu situaciju što se tiče capa, ali ovako uz malo više prostora imaju i mjesto na rosteru koje mogu iskoristiti za igrača koji može pomoći, a kojega mogu dovesti za onu iznimku koju su dobili od Hawksa u tradeu za Sefoloshu, za preostali dio midlevala, bi-annul iznimku ili za minimalac. Imaju 14 igrača pod ugovorom (naravno, pod uvjetom da Thabeeta ne otpuste do 1.9. jer tada će ih imati 15) i 75 milja na capu, dakle ostaje im prostor do granice poreza u koji taman mogu ugurati malo više od minimalca ako se na tržišu pojavi neki novi Butler. Jasno, imaju opcija s kojima mogu preći tu granicu kad god požele, ali zar itko misli da bi momčad, koja je sposobna odraditi ovo što su oni odradili s Huestisom samo kako bi sačuvala jednu milju, ikada plaćala porez?

WARRIORS

Kod njih je od starta bilo jasno da, kao momčad preko capa i bez bi-annuala (lani ga potrošili na O'Neala), imaju tek midlevel na raspolaganju i njega su potrošili na Livingstona. Dodavši Rusha za minimalac ostali su na 12 igrača pod ugovorom (13 ako ćemo uzeti u obzir i Greena kojega sigurno neće otpustiti) i cap na oko 71 milju (72 s Greenom). Hilton Armstrong bi mogao preživjeti rok za rezanje negarantiranog mu ugovora ako se Ezelievo stanje ne popravi, možda vrate O'Neala na kojega i dalje drže prava, ali bez obzira na to kako će popuniti ova dva preostala mjesta teško će završiti iznad poreza, dakle nemaju razloga za strah od probijanja aprona koji je upotrebom midlevela postao granica njihova capa. Uostalom, njima je ionako trenutno najvažniji razvoj situacije s Loveom - u slučaju da se trade ostvari na onoj osnovnoj razini, dakle direktnom zamjenom Lovea za Leea i Thompsona, to bi im cap spustilo za još skoro par milja i tako prijetnju od poreza učinilo još manjom.

WOLVES

Iznad capa su od početka tržnice i imaju midlevel na raspolaganju (bi-annual su potrošili lani na Turiafa), a vraćanjem Hummela imaju 14 garantiranih ugovora i cap na oko 69 milja. U teoriji, mogli su potrošiti taj midlevel bez problema na pojačanje, imati pun roster i cap ispod poreza, ali očito u ovom trenutku najmanje razmišljaju o pojačanju momčadi. Puno više ih zanima kako se osloboditi Bareinog i Martinovog ugovora - u slučaju da Cavsi ili Warriorsi uspiju s momčadima poput Jazza ili Sixersa dogovoriti iznajmljivanje prostora, Wolvesi bi se mogli riješiti do 12 dodatnih milja koje im opterećuju cap. Npr. u tradeu s Cavsima u kojima bi se ovi odrekli Wigginsa, Bennetta i tri igrača pristigla iz Jazza, ostali bi na oko 55 milja (51 ako bi odmah otpustili tri negarantirana ugovora Murphya, Thomasa i Lucasa) što bi ih pretvorilo u momčad s prostorom pod uvjetom da se odreknu prava na Dantea Cunninghama i iznimke, a u tradeu s Warriorsima smjestili bi se negdje oko 59 milja i ne bi se morali odreći midlevela. I jedno i drugo ima smisla jer u prvom slučaju ionako idu na rebuilding i u interesu im je imati što manje troškove (minimalni cap je 57 milja, a to mogu pokriti potpisom nekog preostalog veterana ako baš žele), a u drugom slučaju midlevel im dobro dođe kako bi se eventualno pojačali u pokušaju da glume konkurentnu momčad na Zapadu (iako nije jasno kome ga još mogu dati).

Filed under: bball 11 Comments
22Jul/1411

SUMMER LEAGUE EPILOGUE

Posted by Gee_Spot

Prijatelj Silver ugasio mi je league pass preko vikenda tako da nisam stigao šaltati previše po preostalim utakmicama, ali sažetci će biti dovoljni za oprostiti se sa još jednom ljetnom ligom. Ujedno je istek godišnje LP pretplate idealan način za najaviti godišnji odmor koji će startati od subote i protegnuti se do 10.8. U tom periodu imam namjeru u divljini bez wirelessa (osim u obližnjem kafiću i preko T-com signala za mob) izbjegavati sve osim kupanja i dobre knjige (skupilo ih se desetak, od čega je pola naravno vezano uz košarku, a bit ću zadovoljan uspijem li pročitati pola) tako da će blog mirovati osim u slučaju nekog tradea koji zahtijeva hitnu intervenciju i komentar (ne, to nije potpis Evana Turnera, ali eventualni trade Monroea ili Bledsoea, odnosno Lovea, svakako će biti vrijedan lupkanja po tastaturi u birtiji).

Plan je do subote odraditi još dva posta, prvo pregled tržnice, odnosno salary cap stanja za svaku franšizu i igračke situacije na svih 30 rostera, a onda i prve ultra-rane rankingse čisto na bazi IOR vrednovanja talenta. Do tada zabavimo se još malo uz summer league.

POLUFINALA

Bajka Hornetsa završila je kako je i počela, Vonlehovim ciglama i Hairstonovim pretjerivanjem u uzimanju loših šuteva (kao što je jednom rekao jedan mudar čovjek, ne puca on uvijek, samo kada mu je lopta u rukama). Doduše, do zadnjih sekunda su se borbenošću koja im je postala zaštitni znak držali u utakmici, ali nedostajalo je kvalitetnije igre bekova i uopće kreacije da se u završnici odupru iskusnijim liderima Rocketsa. To kako su bez poštenog beka i bez ikakve dubine uopće došli među 4 ostaje misterij, ali Hornetsi imaju neka saznanja s kojima mogu biti zadovoljni. Vonleh još puno treba učiti o igri, ali od prvog dana će biti sposoban pomoći u skoku, a možda i u obrani u sistemu uz partnera poput npr. Biyomba koji je dovoljno pokretan da mu čuva leđa nakon što nepotrebno istrči prema perimetru. Aktivan je, međutim za sada ta aktivnost nije konkretna.

U napadu je potpuno nedefiniran, ima zanimljivih poteza u postu i očito je talentiran s loptom u rukama što nije mala stvar (dakle, ne ispada mu poput ovalne football verzije čim je spusti na pod), ali uglavnom se zadovoljava uzimanjem šuteva preko ruke - ovdje će definitivno trebati par sezona rada dok se ne pronađe njegov budući identitet na tom dijelu parketa. Hairston je dobar šuter i to je uloga na kojoj treba inzistirati, svo ovo divljanje s loptom ipak je pokazalo da kao strijelac i prije svega kreator nije na NBA razini. Od ostalih igrača treba tek spomenuti par dobrih Zellerovih partija, upornost i energiju Josha Davisa koji je nažalost prevelik tweener da ikada zaigra u ligi (nema šut ni pod razno da se prebaci na perimetar u rolu stopera kao što je to napravio njegov prethodnik s SDSU-a Kawhi) te ogromnog Bachynskog koji je u ono malo minuta što bi dobio iza Vonleha zauzimao cijeli reket (prespor je, ali ova loša prezentacija u Vegasu ne znači da ga netko neće angažirati kao nasljednika Aarona Graya).

Kod Rocketsa je sve kliknulo kada su proigrali Motiejunas i Canaan. Prvoga na ovoj razini jednostavno nitko ne može braniti, može doći do poena kad god poželi, a Motiejunas, iako nije dobro šutirao iz vana što bi mu trebala biti glavna NBA kvaliteta, je sve kompenzirao igrom pod koševima gdje je uz popriličan repertoar poteza iz pivota prije svega odradio pošten muški posao u skoku i čuvanju obruča. Pitanje je koliko obzirom na svoju građu to može prenijeti u NBA, ali nakon dvije godine ničega bilo ga je lijepo vidjeti u aktivnoj roli, ako ništa drugo kao znak da ga u Europi čeka lijepa karijera kada se odluči vratiti. Nakon njih dvojice nismo vidjeli ništa posebno. Johnson je dobro pratio Canaana u roli drugog playa, nastavivši tako školovanje za combo poziciju započeto u Orlandu, Black je odrađivao solidnu smetlarsku rolu, Hancock je zabio poneku tricu s klupe, a Covington, koji se sa šutom iz vana mučio više od Motiejunasa, pokazao je pak da su šanse da preživi još jednu godinu na rosteru minimalne (nisam kužio ni što su lani vidjeli u njemu da ga drže u blizini, sada još manje).

U drugom polufinalu još jednom je prevagnula dubina Kingsa. Uz sad već standardno dobru igru bekovskog dvojca McCallum-McLemore, opet je briljirala klupa - NBA veterani poput Cunninghama i Brooksa trpali su na sve moguće načine, a kao glavni podizač energije nametnuo se Eric Moreland, skakač i bloker s Oregon Statea koji je istaknuo kandidaturu za novog Jarvisa Varnada i to upravo protiv Kema Bircha, koji je prije početka turnira bio glavni kandidat za tu titulu. Birch se nije naigrao, nakon par grešaka u prvoj četvrtini više nije ni ulazio u igru do kraja, tako da Wizardsi ovaj put nisu imali ni onu minimalnu podršku pod koševima. Porter i Rice su zabili svoje kvote, ali protiv ovakve dubine se nije moglo, plus to su napravili na najmanje učinkovit način do sada (uzimali su i ranije loše šuteve, ali su ih uglavnom zabijali). Bez obzira, oni su definitivno u najboljoj petorci turnira.

FINALE

U finalu Kingsi ovaj put nisu odigrali na istu kartu, izostao je učinak 6-7 igrača, ali su se Canaanu i Motiejunasu suprostavili najboljom partijom turnira svog generala McCalluma koji je liderskoj roli dodao i sjajnu šutersku večer. McCallum standardno kvalitetan s loptom, u ovakvom kaosu od košarke njegova mirnoća, kontrola i pravilne odluke bile su ključni sastojak njihove igre. McLemore ovaj put nešto slabiji, ali najbolji kada je bilo najpotrebnije, opet solidan u ulazu i kao šuterska prijetnja. Najvažnije, konačno je spojio niz utakmica u kojima mu lopta ne bi ispala iz ruku kada bi pokušao driblati što je, složit ćete se, za beka itekako bitno. Bez Derricka Williamsa i s ne toliko moćnim Oriakhiem kao zamjenom, glavnu rolu u sredini preuzeli su fajteri Acy i Moreland, opet solidni, a i Stauskas je zabio nešto iz vana pokrivši tako izostanak značajnijeg broja koševa Brooksa i Cunninghama.

U najbolju petorku turnira tako upadaju Russ Smith (dajem mu malu prednost pred McCallumom na jedinici jer je eksplozivniji i bolji strijelac, a uz to je pokazao zavidnu razinu slash & kick igre), Glen Rice, Otto Porter kao sigurni, a za preostala dva mjesta se ne mogu odlučiti između Motiejunasa i Goberta na petici, odnosno Snella i McDermotta na drugom krilu. Uglavnom, ovih 8 igrača su bili najbolji i ostavili su poseban dojam, a još treba spomenuti zanimljive role Giannisa, Cherrya, Fellsa, Clarksona i McRaea. Hardaway i Warren su potvrdili da mogu trpati, a bljeskove vrijedne spomena su imali i Schroeder (u njegovom slučaju ne dovoljno jer se očekivalo puno više) i LaVine (više nego dovoljno jer se nije očekivalo puno).

Filed under: bball 11 Comments