ISPOD OBRUČA fullcourtpress – basketball lunatics inc.

12Feb/160

WALKING DEADLINE – SOUTHEAST

Posted by Gee_Spot

Dvije divizije na Istoku smo već prošli, Atlantic i Central, vrijeme je za najjužniju.

HAWKS

Obzirom koliko se priča o Teagueu i Horfordu u zadnje vrijeme, očito je da Hawksi barem puštaju pipke i ispituju opciju razbijanja trenutne jezgre. Što je potpuno racionalno kad uzmeš da je prošla godina bila vrhunac ovog rostera koji se neće reprizirati. Millsap se potvrdio kao klasa koja može ponoviti all-star razinu igre, ali Teague i Korver su svoju sezonu karijere odigrali i teško će opet bljesnuti takvim sjajem (za Korvera možemo reći kako je gotovo sigurno da se to neće dogoditi). Horford je tu posebno zanimljiv, veteran je to koji ne može iznad razine koju pruža već godinama i koji će uz to od idućeg ljeta postati preskup, ali također je u pitanju standardan all-star koji dobro dođe svakome. Dakle, ovdje imamo sve potrebne faktore za razviti klasični scenarij u kojem neugledna franšiza potpuno zaglavi u osrednjosti jer se drži nekoć kvalitetne jezgre duže nego bi trebala. Zato Hawksima treba skinuti kapu ako se odluče ne upasti u takvu zamku i ako iskoriste Teaguea i Horforda kako bi doveli resurse za stvaranje sljedeće generacije - malo je u povijesti bilo franšiza koje su odabrale bivanje na vrhuncu kao trenutak za rebuilding (baš zato što na povijest uči suprotno, skeptičan sam da će Hawksi išta pokušati prije ljeta).

E, samo ono što svima mora biti jasno je da Hawksi sigurno neće odustati od dokazanih igrača koji su ne tako davno igrali na all-star utakmici radi paketića s kakvim Jazz ili Knicksi misle da mogu napraviti posao. Atlanta samo skenira situaciju jer su to u stanju, ali naravno da će radije zadržati i jednoga i drugoga ako ne nađu trade koji im donosi korist. Kao što su pokazali ovo ljeto kada su uzeli Splittera pokazavši da nemaju namjeru razbijati glavu oko Carrolla, u stanju su povući hrabar potez, ali neće riskirati ako ne moraju. Uostalom, da lani nisu bili u situaciji da moraju posezati u prostor kako bi potpisali Millsapa jer nisu imali puna prava na njega, Carroll bi vjerojatno i dalje bio u Atlanti. Zanimljivo, sličan slučaj imat će i ovo ljeto, na Bazemorea također nemaju puna prava i ako ga misle ostaviti morat će posezati u prostor, što bi uz novi ugovor Horfordu značilo da im ni povišeni cap neće ostaviti previše prostora za dovođenje pojačanja.

Svjesni toga, možda i budu otvoreniji poslu tijekom prijelaznog roka, ali, opet ponavljam, neće se tek tako odreći jednog od nositelja. Ako se netko odluči dovesti jednog od njihovih startera, morat će opako isprazniti trezor, a nekako ne vidim momčad spremnu istrošiti se za Horforda i Teaguea. Tu se sada otvara ona mogućnost zamjene za Howarda koji i sam, navodno, želi zaigrati u Atlanti, što bi imalo smisla čak i košarkaški za obje franšize (Horford bi Rocketsima dao dodatnog šutera, Howard bi Atlanti riješio problem skoka i obrane reketa), ali teško da bi im značajnije podiglo plafon ove sezone (Hawksi bi još morali poslati i Splittera u Houston da bi trade financijski štimao, dok bi Rocketsi priču podmazali dodavanjem Motiejunasa koji je tip igrača s kojim bi Budenholzer sigurno znao što treba). Pošteno je i što bi zamijenili glavobolju oko ugovora glavboljom oko ugovora, ali ujedno bi imali i puna prava za ponuditi najveću moguću povišicu (s tim da je kod Howarda moguće da iskoristi opciju za dodatnu godinu i onda na tržnicu izađe godinu kasnije, kada će moći dobiti puno veći max jer će cap opet skočiti).

Iskreno, ovo mi se čini kao jedini potez koji Atlantu možda može učiniti boljom pred ovogodišnje doigravanje. Za Teaguea je teže naći ovako smislen trade u kojem bi Hawksi dobili igrača koji im može pomoći odmah, spomenuti Jazz i Knicksi kao navodni interesanti za usluge playa Hawksa mogu ponuditi prijelazna rješenja poput Burkea i Calderona, ali trebali bi i podmazati eventualnu transakciju pickovima i mladim talentima što u slučaju oba kluba ne bi trebalo doći u obzir. Jazzeri valjda Exuma ionako smatraju playom budućnosti, tako da trošiti resurse na Teaguea, koji je malen iskorak u odnosu na Burkea baš i nije najbolje rješenje, dok Knicksi jednostavno ne smiju trošiti resurse poput Granta ili picka 2018. na ovakve tradeove ako ne žele opet zaglaviti u vlastitoj guzici.

Plus, sumnjam da bi Budenholzer bio oduševljen perspektivom u kojem mu u predstojećem playoffu momčad ovisi o tome kakvu će večer imati Schroeder, koji je još daleko od razine potrebne za biti startni play ozbiljne momčadi. S druge strane, u epizodama pokazuje izuzetnu kvalitetu s loptom tako da ga je jednostavno blesavo iskoristiti kao resurs u nekom tradeu, nema šanse da nazad možeš dobiti približnu vrijednost koju ima njegov ugovor - ako dogodine eksplodira, Hawksi ga uvijek mogu zadržati, ako pak nastavi stagnirati, onda mogu razmišljati o tradeu. Ključno je prepoznati moment, a taj je da u ovom trenutku Atlanti jednostavno najviše odgovara status quo. Solidna su momčad, a za pojačati jedinu slabu točku rostera, nedostatak prave petice, morali bi se odlučiti na poprilično radikalan zaokret.

HEAT

Odmah na početku riješimo očito - bez obzira na sve priče oko Hassana, šanse da ga Miami trejda su minimalne jer jednostavno za njega ne mogu dobiti previše (što zbog ugovora koje budućoj momčadi ne daje puna prava, kao i zbog činjenice da su mu sami srušili cijenu jer cijelu godinu pričaju kako je debil), a uostalom potreban im je pod košem ako misle u playoffu igrati najbolju košarku. Što će biti na ljeto, to je drugo pitanje, ali, osim ako ne bi nazad dobili jednako kvalitetnu peticu, njegov trade nije nešto što Riley ima na pameti. E, sad, obično bi tu stale priče, međutim situacija s Howardom u Houstonu također nije idilična, dakle što ako bi Riley, koji je uvijek obožavao franšizne centre, posegnuo za Dwightom? Bi li paket oko Hassana i Denga bio dovoljan za Moreya? Jasno, morali bi se tu još ubaciti ugovori za Andersena i McBoba da stvar štima, tako da je stvar daleko od idealne jer McBob je praktički polomljen tip koji nakon ove ima još dvije garantirane sezone, međutim ako Morey ne bi riskirao s Hassanom tko će? Sad, obzirom da bi Heat ovim definitivno iskočio u prvi plan jer mainstream mediji vole ove zvučne priče, a i potencijalno zdrav Dwight svakako je bolje rješenje na maxu od Hassana, Morey bi pokušao izmusti i poneki pick, možda čak i Winslowa, a tu bi stvar trebala puknuti. Kažem trebala jer Rileyeva odlučnost da izvuče maksimum iz svake sezone očito ne vodi računa o budućnosti, tako da ni takav scenarij nije nerealan.

Drugi centar na kojega bi Heat mogao pucati je Brook, kojega Riley želi u momčadi još od davnih dana i koji je navodno bio njegova želja na draftu 2008. prije nego su ga nagovorili da uzme Beasleya. Za odraditi ovaj trade Netsima bi definitivno trebalo poslati Winslowa, to u njihovoj situaciji jedino ima smisla, a moguće je kako bi umjesto Denga preferirali Dragića koji im se također i ugovorom i pozicijom koju igra idealnu uklapa u period koji je pred njima. Sad, Dragić sigurno nije nedodirljiv, posebice sada kada znamo da je ovo definitivno Wadeova momčad i da mu se neće raditi ustupci, samo, ako bi ga se i odrekli, otvara se novo pitanje, kako pokrpati minute na jedinici do kraja sezone? Može li u tom slučaju Dengov ugovor donijeti Heatu novog playa? Nekako mi je ove previše kompleksna situacija da bi mogao zamisliti njeno razrješenje u korist svih strana, ali to ne znači da će Riley sjediti mirno. U biti, siguran sam da će nešto pokušati jer ako je itko sposoban razbucati franšizu usred sezone, to je nagelirani digić. Jedino što znam da neće moći je trejdati nove pickove jer ih je sve ispucao, tu ni on ništa ne može, pravila su pravila.

HORNETS

Na trenutak se činilo da su uhvatili val i da će surfati do kraja sezone, ali stvarnost je opet poremetila planove te se sada moraju pitati treba li im bolji swingman koji može pomoći maskirati novi izostanak Kidd-Gilchrista. Praktički, sve ostale pozicije su riješene, a čak i jedan Marvin Williams, koji bi se činio izglednim kandidatom za trade da je situacija lošija, igra toliko solidno i toliko im je potreban da je praktički nedodirljiv. Clifford je ovo toliko dobro posložio da čak ni razmišljanja o nekom poboljšanju na poziciji četvorke ne drže vodu, tipa sve što bi mogli dobiti da se uključe u lov na Andersona, potencijalno mogu izgubiti dok iznova traže kemiju. Izmislili su se već toliko puta iznova kroz ovu sezonu da im još jedan takav proces definitivno nije potreban.

Ironično, jedini sastojak koji im nije nužno potreban u lovu na playoff je Big Al. Mogu li možda pokušati doći do nekakvog ulova s njim i njegovom nargilom kao mamcima? Teško, nema previše momčadi kojima treba takav tip centra u ovom trenutku, iako se svakako isplati nazvati Dallas i Pelicanse koji bi možda i pokazali interesa za takvim žderečem posjeda. Jasno, u svim slučajevima koji padaju na pamet Hornetsi teško mogu profitirati, tako da je logičnije očekivati kako će zadržati Big Ala i onda se nadati da možda u finišu sezone može pomoći ako dođe do novih ozljeda visokih, odnosno ako naiđu na matchup u kojem može zaigrati važniju rolu.

Jedini igrač koji se čini kao da bi mogao leći na ovaj roster i koji bi bio plus u odnosu na Big Ala, čak i za napad, je Brook Lopez. Bi li paket oko Big Ala, njegove nargile, doživotne zalihe rizli, Lamba (čiji ugovor ne bi predstavljao problem jer je potpisao za mizerno produženje koje mu ne povećava prosjek plaća toliko da smeta u tradeu) i zaštićenog picka ove godine bio dovoljan? Možda, u svakom slučaju radi se o tradeu koji bi Hornetsi trebali pokušati realizirati, pa i po cijenu da moraju skinuti zaštitu s picka. Jer, dogodine su veliki izgledi da ostanu i bez Big Ala i bez Batuma, tako da bi Lopez imao vrijednost i kao budući oslonac, ne samo instant pojačanje.

WIZARDS

Još jedna momčad kojoj pod hitno treba startna stretch četvorka jer Dudley do kraja sezone teško da će moći nositi glavninu tereta na poziciji, još jedna momčad koja ima razloga uključiti se u lov na Ryana Andersona i, zašto ne, Markieffa Morrisa (postoje i slabije opcije, poput angažmana Fryea, mada bi i takav trade njima značio puno, barem ako bi Frye ostao u komadu). Kada su zdravi, pokazali su da na vanjskim pozicijama imaju više nego dovoljno dobru rotaciju, ali ako žele hvatati zadnji vlak za playoff trebat će razdrmati rotaciju pod košem i dobiti puno veću produkciju s pozicije četvorke. Dakle, pitanje je samo što mogu dati u nekom od potencijalnih tradeova.

Bi li trade oko Oubrea i prvog picka drafta bio dovoljan (uz dodatak Humphriesa kako bi štimale plaće) da zaintrigira Pelicanse? Ili bi ovi išli toliko daleko da možda traže Beala, nadajući se da je on partner koji može rasti uz Davisa? Možda bi u tom slučaju Washington mogao izvući čak i pick od Pelicansa, a usput se i riješiti glavobolje oko toga koliko love uopće dati Bealu ovo ljeto, odnosno da li matchirati eventualno max ponudu ako je ovaj dobije od neke nadobudne franšize? Kako god, Wizardsi su momčad koja stvarno ne bi trebala mirovati tijekom ovog prijelaznog roka. Iako se nalaze u solidnoj situaciji jer imaju dovoljno mladih na koje se mogu osloniti u budućnosti, istovremeno su i zrela momčad kojoj je prioritet doći do playoffa. Ako im za ostvarivanje potonjeg bude trebalo odreći se Oubrea ili picka, neće se raditi o tragediji.

Njihova najveća tragedija ionako je što ovakvu skupinu talentiranih košarkaša trenira Randy Wittman, ali to je za neki drugi post.

MAGIC

Slično Cliffordu, Skiles je toliko puta okrenuo ovu momčad da je pitanje koje je njihovo pravo lice, odnosno gdje im je glava, a gdje guzica. Međutim, za razliku od Clifforda, koji ipak ima koliko-toliko posloženu i iskusnu rotaciju s kojom se može nadati ostati do kraja u igri, Skilesa jedna ozljeda gležnja dijeli od nove drame, koje i ovako ima dovoljno zbog mladosti jezgre. U takvoj situaciji loviti playoff nije lako, ali u Orlandu izgleda namjeravaju nastaviti tim putem, što znači da bi se trebali okušati i na tržnici.

Da li je situacija u Orlandu došla do takvog zasićenja da su možda spremni odreći se i nekog od svojih igrača na rookie ugovorima koji bi se po logici stvari trebali smatrati nedodirljivima? Odnosno, ako imaš Hezonju, znači li to da je netko drugi potrošan? Kako raste utjecaj Skilesa u organizaciji, slabi onaj GM-a Hennigana, dakle možda je stigao i trenutak za trejdati Oladipa koji se cijelu sezonu muči nametnuti kao lider i koji najbolje funkcionira kao šesti igrač, odnosno combo-bek predvodnik druge postave. Ako su stigli u tu fazu, onda u Orlandu imaju izuzetnu kolekciju resursa s kojom mogu svašta, pa čak i loviti najveći mogući ulov, Cousinsa. Tipa, njihov paket oko Vučevića, Oladipa i prvog picka malo tko može nadmašiti (čak i Kingsima ovo ima smisla, Vučević je u stanju pokriti dobar dio Cousinsove produkcije, u Oladipu su riješili najveću rupu na rosteru, onu dvojke, a imaju i prvi pick koji će bez obzira na Cousinsov dolazak ostati relativno visok, možda ne završi u lutriji, ali neće ni pasti ispod 20. mjesta). Plus, Magic uvijek stvar može podebljati s pickom Lakersa koji ima velike izglede postati neupotrebljiv, ali Kingsima bi svakako dobro došao da spase nešto obraza.

Uglavnom, malo tko ima opcija kao Orlando i to im je najveći plus trenutno. Tako da ako i ne naprave ništa tijekom prijelaznog roka, u prvoj godini Skilesova mandata vidjelo smo dovoljno da znamo da se za budućnost ne trebaju brinuti. Payton i Hezonja mogu samo prema naprijed, Vučević je već sada legitiman all-star kandidat, a tu su i Harris i Gordon kao itekako interesantni dijelići slagalice. Pokaže li se da ova dvojica ne mogu zajedno, isto kao što ispada da Oladipo i Payton ne mogu funkcionirati skupa, Orlando jednoga uvijek može pretvoriti u novu vrijednost jer se radi o itekako kvalitetnim i korisnim individuama. S tim da će taj vjerojatno biti Harris koji se nalazi u nezgodnoj situaciji. Kao trojka nije ni upola uvjerljiv kao što je slučaj kada igra četvorku, a pored Vučevića teško može funkcionirati na toj poziciji jer dva defanzivna problema u rotaciji visokih ne trebaju nikome. Obojica trebaju nekoga da ih skriva, tako da bi Harris već sada bio dobar ulov za momčad kojoj treba stretch četvorka. Samo, obzirom na novi ugovor koji je dobio, teško da bi ga Orlando pustio za slične pakete koje će dobiti Anderson ili Morris.

Ako izostanu veći potresi poput tradea za Cousinsa ili guranja Harrisa u izlog, neki minimum koji bi trebali napraviti, kako bi Skilesu dali poštenu šansu da izbori playoff, je dovesti dva veterana, back-up playa (tko zna u kakvoj će formi biti Watson ako jednog dana konačno opet zaigra) i jednog defanzivi sklonog visokog, svejedno centra ili četvorku. Bitno da znaju da mogu svaku večer računati na njihov doprinos, što bi bilo itekakvo osvježenje na rosteru punom klinaca od kojih nikada ne znaš što ćeš dobiti.

Filed under: bball No Comments
11Feb/168

WALKING DEADLINE – CENTRAL

Posted by Gee_Spot

Nastavljamo najavu prijelaznog roka šetnjom po ligi, danas je na redu Centralna divizija (Atlantic smo već odradili).

CAVS

Oni svoj roster za lov na naslov imaju, a promjena trenera bila je njihov veliki potez ovog prijelaznog roka, tako da daljnje šokove ne treba očekivati. Pri tome prije svega mislim na trade Lovea koji je miran do ljeta, a vjerojatno i duže, osim ako toliko zakaže u Finalu da LeBron zaprijeti upravi kako neće potpisati novi ugovor dok ga se ne riješe. Cavsi će tako prije svega tražiti način kako se pojačati na rubovima, konkretno na poziciji back-up trojke gdje Jefferson, kakvog li čuda, baš i nije ispao najsretnije rješenje. Naravno, prvo ime koje pada na pamet je Tucker, ali kako su Sunsima već dužni pick prve runde na sljedećem draftu, sumnjam da su voljni uključiti i onaj 2018. u eventualni posao. Mladih talenata nemaju, nemaju ni naročito atraktivne veterane (Mozgov je u ovom trenutku ipak puno potrebniji njima nego nekoj momčadi koja se sprema ugasiti pogone za ovu sezonu), tako da je najrealnije od njih očekivati da prespavaju prijelazni rok, iskoriste ga za dodatne treninge i onda eventualno potpišu nekog veterana koji će prije toga bivša momčad otkupiti ostatak ugovora (Joe Johnson bi bio plus u odnosu na Jeffersona, ali pitanje je zašto bi Netsi slabili ionako već očajnu rotaciju radi sitne uštede). Neće se značajnije pojačati na taj način, ali obzirom koliko su potrošili na ovaj roster, ne vidim racionalnog razloga zašto bi i trebali, pa ne možeš stalno dobivati poklone poput prvih pickova na draftu tri puta u četiri godine ili povratka LeBrona.

Uz tanki bok, trenutno je najveći upitnik nad pozicijom petice, ne uspije li se Mozgov dići u formi, onda bi mogli zažaliti ako ništa ne pokušaju idućih tjedan dana, samo, pitanje svih pitanje je što napraviti. Varejaov ugovor je, očekivano, ogroman teret sam po sebi, on nema nikakvu vrijednost na tržištu ako ga ne možeš podmazati pickovima, tako da imaš dva skupa visoka koji ne pružaju ni djelić onoga za što ih plaćaš. Momčadi koje bi bile voljne dati Mozgovu šansu sigurno nemaju peticu koju mogu poslati natrag i koja je Cavsima neophodna, dakle ovo je situacija u kojoj bez dodatnih ulaganja Cavsi ne mogu izvući ništa. A kako sumnjam da bi itko bio spreman smatrati Smitha i Shumperta dovoljnima za podmazati trade, opet se vraćamo na Lovea koji u teoriji kroz trade Cavsima može zakrpati sve rupe - u paketu za njega možeš od npr. Sunsa dobiti i centra i četvorku i trojku. Samo, tu se opet vraćamo na početak, Cavsi teško da su spremni za još jedan šok nalik ovome samo kako bi zakrpali rotaciju.

Jednostavno, kad si već na putu za Finale, ne odričeš se najvećeg talenta u potencijalnom tradeu radi hrpe nepoznanica koje uopće nisu toliko bitne i koje ti u najboljem slučaju podižu plafon u jednom jedinom matchupu, doduše onom ključnom protiv Warriorsa, za par postotaka. Možda. Sad, tih par postotaka nisu mala stvar ako uzmeš u obzir da Cavsi neće imati još previše prilika otići do kraja, ali, kad uzmeš u obzir sve negativne aspekte koji se iz ovakve situacije mogu izroditi (očekivani poraz u Finalu opet će dovesti do pitanja u stilu što bi bilo da nisu dirali jezgru), definitivno je pametnije čekati ljeto kada će biti i više opcija i više manevarskog prostora (kada svi budu imali prostora na capu, bit će puno lakše raditi tradeove jer nećeš morati voditi računa o tome da plaće štimaju).

PACERS

Vjerojatno su i sami sebe iznenadili solidnim ulaskom u sezonu, sada im ne ostaje drugo nego loviti playoff pod svaku cijenu. Oni svoje pickove imaju i s te strane mogu podmazati svaki trade, ali obzirom koliko su pažljivi s tim tipom resursa i koliko dobro pogađaju kada imaju pravo na te pickove malo iznad lutrije, oko 15-og do 19-og mjesta, teško da su se spremni odreći takve opcije reda radi. Istovremeno se nalaze u situaciji da imaju roster bez značajnijih felera. Slično onome što smo pričali o Celticsima, dobro bi im došli kvalitetniji pojedinci na nekim pozicijama, ali i bez njih su dovoljno dobri da ne moraju ići u rasprodaju. Uostalom, iako se bore za playoff, ovo je momčad koja istovremeno gradi i buduću jezgru oko Georgea, kojoj su već u Turneru dodali jedan bitan djelić slagalice.

Jasno da bi najsretniji bili kada bi se mogli riješiti ili Ellisa ili Stuckeya koji su praktički smetnja jedan drugome za minute obzirom da igraju istu ulogu, ali teško da je previše momčadi u ligi zainteresirano za takav profil combo-beka. Hill definitivno ima najveću vrijednost od svih bekova, ali sumnjam da su se spremni odreći najsolidnijeg igrača na rosteru uz Georgea u bilo kakvom manjem tradeu, a na nešto više teško da mogu pucati jer jednostavno nemaju paket koji mogu složiti (tipa, čak i da su se spremni odreći Turnera, njihov pick nije dovoljno visok da bi zaintrigirao nekoga tko u rukama ima nezadovoljnog all-stara kojega se treba riješiti). Ugovori Jordana Hilla i Mahinmia također se mogu poslati negdje, ali, i oni i Allen su im potrebni u rotaciji. Tako da odreći ih se ne dolazi u obzir, posebice Mahinmia, jer dobar posao pod obručima do sada su napravili dijelom i na račun toga što su uvijek imali raspoložene visoke. Stanjiti taj dio rostera stoga nije uputno, kvantiteta im je tu važnija od kvalitete.

Ne vidim čak ni neki trade za igrača poput Stephensona koji je zapeo u lošoj situaciji, iako bi Clippersi bili zadovoljni već time da ga se riješe za npr. Budingerov ugovor, koji je jedini resurs Pacersa kojega bi se odrekli bez većih premišljanja. Iako im treba swingman s potencijalom, nakon što su se ne tako davno opekli s Turnerom, sumnjam da su Pacersi voljni dodavati talent samo radi talenta, bez da imaju direktnu potrebu za nekim igračem. Uglavnom, oni će u svom stilu, polaganim rastom iznutra, vjerojatno mirno stajati do ljeta.

BULLS

Ozljeda Noaha ostavila ih je u nezgodnoj situaciji, bez njega u akciji teško da mogu naći momčad koja će samo zbog bird prava odraditi neki veći trade koji uključuje Joakima. Obzirom da su u zoni taxa, eventualno korištenje usluga Sixersa kao odlagališta ugovora u zamjenu za pick druge runde također nema smisla jer s tim ne kreiraju nikakav prostor na capu koji bi im pomogao u nekom drugom poslu. Tako da im samo ostaje nadati se da za prava na prvi pick Kingsa, koja bi obzirom kakva je situacija u Sacramentu lako mogla ostati neiskorištena, te eventualno nekog od svojih mlađih igrača na rookie ugovorima (Snell i McDermott prije svega), mogli dovesti veterana spremnog pomoći na bekovskim pozicijama. Prije svega na jedinici gdje leži većina njihovih problema, koliko god to sami sebi ne žele priznati.

Obzirom da se drže kao playoff momčad, trejdanje Gasola i Gibsona vjerojatno ne dolazi u obzir kao opcija, ipak moraju imati konkurentnu rotaciju ako misle nešto napraviti jednom kad počne doigravanje, a i teško je zamisliti da se slabe baš sada kada su na duže vrijeme ostali bez Butlera i kada im je u pitanje dovedena sezona. Da su se raspali malo ranije, onda ok, ideš u totalnu rasprodaju, ali oni su uhvaćeni u momentu kada se treba boriti za doigravanje i u tom kontekstu teško da će prodavati.

A kao što smo rekli, teško da se mogu i ozbiljnije pojačati obzirom na slabašne resurse. S tim da uvijek ostaje to pitanje jedinice otvoreno, kao da ne žele dovesti boljeg back-up playa kako ne bi razotkrili koliko je Rose loš (ovako se pored Brooksa i Hinricha još uvijek može prodavati kao spasitelj), a bez pomaka na toj poziciji, teško da mogu ostaviti traga u playoffu. Onda opet, nije da mogu dovesti čovjeka koji će ih lansirati u rang izazivača sve i da žele, tako da bi se trebali fokusirati na nešto drugo. Sada možda ne mogu pojačati roster, ali na ljeto će imati novu priliku, a puno lakše će im biti manevrirati kroz nju ako ne budu imali Roseov ugovor na grbači. Stoga, ključna točka na dnevnom redu uprave ovih dana trebala bi biti samo jedna, a to je pokušati pronaći nekoga dovoljno naivnog da uzme Roseov ugovor, kako bi otvorili što je moguće više mjesta za ljetni prijelazni rok, ali i kako bi konačno mogli krenuti u novo doba s Jimmyem kao franšiznim igračem.

PISTONS

Iako bi i njima dobro došli iskoraci na nekim pozicijama kako bi ojačali poziciju u playoff borbi, obzirom na mladost bočnog dvojca KCP-Morris, kao i na manjak two-way igrača na tim pozicijama u ligi, nema šanse da SVG uopće prčka nešto u tom smjeru (čitaj: nema šanse da su ova dvojica dostupna osim ako u suprotnom smjeru ne šaljete all-stara). Uostalom, oni s Jacksonom i Drummondom čine ekstra mladu jezgru koja Pistonsima sama po sebi garantira konkurentnost idućih deset godina (jasno, kad bi ostali zajedno, što je ponekad nemoguće izvesti zbog činjenice da solidan starter često na tržištu može dobiti puno više nego što mu njegova momčad može ponuditi).

Uglavnom, samo je Ilyasova iz startne petorke dostupan, a i njega će se Van Gundy odreći vjerojatno samo u slučaju ako bude mogao doći do Andersona, stretch četvorke koja bi idealno kompletirala njihovu petorku na idućih nekoliko sezona (najvažnije, pomogao bi im i ove sezone). Sad, tu se javlja problem što je Anderson jedno od zvučnijih imena na tržnici i što Pelicansi, pod uvjetom da ga uopće budu spremni trejdati jer i njima dobro dođe takav igrač obzirom da ipak moraju Davisa držati okruženog nekakvim talentom ako ne misle Unibrowa slati na terapije, za njega možda mogu dobiti i više od Ilyasove i budućeg picka Detroita. Nema šanse da se Pistonsi odreknu Johnsona, dakle eventualno ovogodišnji pick bez zaštite je sve što mogu ponuditi (zaštita kojom bi se Pistonsi sigurno pokušali osigurati od potencijalnog posrtanja u završnici sezone vjerojatno bi bila trn u oku Pelicansima). Što nije malo, ali, opet kažem, ako će Anderson biti na tržištu, Pelicansi možda mogu pronaći i nešto bolje.

Ako ne upali lov na vojnika Ryana, s kojim SVG ima dobar odnos još iz dana u Orlandu, taj pick može poslužiti u pokušaju jačanja klupe. Obzirom da postoji šansa da Pistonsi na ljeto baš zbog te veze Andersona i Van Gundya potpišu stretch četvorku svojih snova direktno, možda je ovo trenutno i bolji način za potrošiti pick jer bez pojačanja Pistonsi teško mogu izdržati ritam koji je nametnuo SVG. Već pucaju po šavovima, a svaka dodatna ozljeda stavlja pritisak na klupu koja je kroz sezonu postala sve bolja, ali na kojoj i dalje nedostaje mesa, prije svega u vidu jednog poštenog post-up strijelca koji može igrati i uz Drummonda i umjesto Drummonda.

Dakle, može li Markieff Morris biti rješenje? Obzirom na sezonu, dobiti makar i zaštićeni pick Pistonsa (obavezno se treba osigurati jer eventualna duža ozljeda Jacksona baca Pistonse u lutriju, a tamo je uvijek poželjno imati tiket) za igrača koji do jučer nije imao vrijednost Sunsima bi se činilo ravno dobitku na bingu (istom onome kojega u staračkom domu igra Hinkie), a pri tome se možda ne bi trebali odreći Ilyasove (dosta bi bilo ubaciti ugovore igrača koje uopće ne koriste, eventualno još i Tollivera), odnosno njega onda možda mogu usmjeriti u neki drugi trade. Samo, pitanje je želi li SVG potencijalne glavbolje koje dolaze s blizancima, pogotovo sada kada je dokazano da Marcus nema nikakvih problema igrati solidno bez brata u blizini (a Kieffu bi definitivno trebali otvoriti hrpu minuta, što je rizik jer nije toliko dobar šuterski kao dvojac Ilyasova-Tolliver koji su baš specijalci potrebni sistemu Pistonsa).

BUCKS

Nisu napravili korak naprijed kojem su se nadali, dapače, doživjeli su popriličan regres defanzivno, tako da su im izgledi za ponovni plasman u playoff poprilično sitni. Sad, iako se radi o razočaranju, u Milwaukeeu su svjesni da razloga za paniku nema i sigurno neće napraviti nekakvu glupost radi instant fiksa koji bi im povećao mizerne izglede da se možda i ove sezone plasiraju u doigravanje. Lutrijski tiket ove godine neće dirati, pogotovo obzirom na kontekst u kojem će ga vjerojatno iskoristiti, kao ni jezgru na rookie ugovorima (sve i da su definitivno zaključili da MCW nije njihov play budućnosti, zašto bi se odrekli prava da ga i dogodine koriste za smiješan novac, pa i da je tek novi Shaun Livingston, za tu ratu ima više vrijednosti na klupi u manjoj roli nego u nekom tradeu, pogotovo zato jer sigurno ne bi našli momčad voljnu odreći se picka prve runde za njega kao što su to napravili oni kada su ga doveli iz Sixersa).

Henson je također nedodirljiv, ponajviše zbog produženja ugovora koje stupa na snagu dogodine zbog čega postaje totalna komplikacija trejdati ga (već smo o tome pričali u slučaju Valanciunasa jučer, s tim da je Henson još veći problem zbog puno manje zadnje godine rookie ugovora, dakle i puno veće razlike između cifre koju Bucksi šalju u tradeu i koju mogu primiti nazad). Monroe, na čiji potpis su bili toliko ponosni ovo ljeto jer su konačno nešto napravili na tržnici, također vjerojatno nije dostupan, osim ako za njega ne bi mogli dovesti boljeg centra. Ali, naći takvoga i da pri tome želi igrati u Milwaukeeu, što je Greg definitivno želio pa makar na dvije sezone, jednako je realno kao i zaplet nekog filma Ridleya Scotta.

Dakle, Bucksi će vjerojatno mahati tek ugovorima Mayoa, Baylessa i Vasqueza, možda i Plumleea, u namjeri da za njihove usluge od neke dovoljno očajne momčadi izvuku zaštićeni pick prve runde ili nedokazanog igrača na rookie ugovoru. Ako budu i dalje usmjereni na potencijalni playoff, možda dovedu i nekog veterana koji može pomoći u skoku, njihovoj definitivno najvećoj slabosti. Opet, teško da će ciljati startnu četvorku jer to im je pozicija na kojoj mogu naći minute za Parkera, koji je najslabija karika u ovom trenutku, ali ne vidim kakve bi koristi imali od toga dugoročno da ga sjednu na klupu u korist Kieffa Morrisa. Ili čak Ryana Andersona, takav profil igrača bi im odlično legao, ali uložili su u Parkera puno, ne samo pick već i nadu, da bi ga tek tako gurnuli sa strane. Znači, treba tek pojačati klupu, konkretnije zamijeniti jednog od nebitnih bekova viška za boljeg čovjeka od Johnnya Bryanta.

Filed under: bball 8 Comments
10Feb/1610

WALKING DEADLINE – ATLANTIC

Posted by Gee_Spot

Gdje su, što žele, što imaju. To su tri pitanja kojim ćemo se ravnati dok šetamo kroz ligu kako bi najavili trade deadline. Ovo prvo se naravno odnosi na rezultate, odnosno na to da li se radi o franšizi koja diže ruke od sezone ili ima još razloga boriti se do kraja. Drugo pitanje bavi se potrebama, koje, ovisno o tome gdje su, mogu biti različite - ako već planirate za iduću sezonu, onda želite mladost i pickove, ako želite loviti playoff ili naslov, onda se želite pojačati na problematičnim mjestima (tu će nam pomoći IOR koji će detektirati slabosti rostera). Treće, jasno, kazuje što uopće imate za dati zauzvrat kako bi došli do nečega što vam treba. Idemo od Istoka prema Zapadu, diviziju po diviziju, franšizu po franšizu, uz korištenje ESPN-ovog trade machinea po potrebi. S tim da ćemo glavnu temu idućih dana prekinuti power rankingsima u subotu.

RAPTORS

Imaju povijesnu priliku napraviti najveći rezultat franšize ikada, dakle definitivno se trebaju fokusirati na pronalazak pojačanja. Imaju fantastičnu dubinu, ali nedostaje im par igrača startne kvalitete koji bi omogućili iskorak. Tko zna, uz dosta sreće možda bi s njima imali šanse i protiv Cavsa. Jasno, obzirom da već sada imaju jezgru sposobnu doći do finala konferencije, ne moraju pristajati na prevelike kompromise, ali svakako treba pokušati zamijeniti dio pickova i mladih talenata koje imaju na rosteru za igrače koji mogu pomoći odmah. Tu je Ujiri napravio sjajan posao jer, čak i da se tijekom ovog prijelaznog roka odreknu dijela resursa, ostat će im sasvim dovoljno da svake godine nadograđuju potencijal momčadi dodavanjem svježe krvi.

Pojačanja bi im dobro došlo na boku (na poziciji trojke, gdje su zbog ozljeda Carrolla i Johnsona sada posebno tanki, a i kako bi mogli dugoročno prestati maltretirati DeRozana da igra obranu protiv većih od sebe, kao i da se riješe postava s Josephom kao drugim bekom između Lowrya i DeMarra jer te neće proći u playoffu) i pod košem (na poziciji četvorke prije svega jer Patterson je solidan u 3&D roli, ali nije ozbiljna opcija koja će kazniti obranu kada se fokusira na jednog od playmakera, dok je Scola voljan potrošač, ali budimo realni, kako izazvati ikoga ako vam je Luis povremena treća opcija).

Obzirom na pick prve runde Knicksa/Nuggetsa, koji će izgleda definitivno biti lutrijski, mogu ciljati i na najveće mete poput npr. Lopeza ili Gallinaria. Problem u tom slučaju postaje skupiti dovoljno plaća za odraditi trade, praktički jedino uključivanjem Carrolla u kombinaciju mogu doći do najvećeg ulova, a u tom slučaju slabe potencijal obrane na perimetru. Sad, iako je upitno u kakvom će se Carroll izdanju vratiti na parket, odreći ga se tek tako bio bi u suštini loš potez jer razlog zbog kojega si ga uopće potpisao bio je taj što si smatrao da će pomoći obrambeno tamo gdje si najtanji.

Eventualno, ako bi npr. Denver i pristao na zamjenu Galloa za Carrolla (iako sumnjam da bi njima čak i ovaj pick Knicksa, s kojim su ionako usko povezani, predstavljao dovoljan poticaj da zamijene svog prvog strijelca za solidnog 3&D igrača na lošijem ugovoru), Raptorsi bi istovremeno morali odraditi trade s npr. Sunsima u kojem bi za kasni pick prve runde, ili svoj ili onaj Clippersa, dobili Tuckera. Ta kombinacija Tuckera i Galloa definitivno bi bila upgrade u odnosu na ovo što sada imaju na trojci, plus bi im dala dodatnih opcija za igrati još više smallballa. Uglavnom, to bi izgledalo nekako ovako, uz napomenu kako pickove kojima podmazujemo proces morate zamisliti jer se na Trade Machineu ne vide.

Ako bi išli u smjeru pojačavanja pod košem, tu onda imaju opciju pronaći bolju stretch četvorku od Scole ili Pattersona, ili se možda odlučiti za zaokret na poziciji petice i hvatati Lopeza. Sad, Netsi sigurno ne bi imali ništa protiv toga da dobiju Valanciunasa i pick prve runde (s tim da im sigurno ne bi dali ovaj lutrijski, već možda ova dva kasna, njihov i onaj Clippersa), ali problem je Valanciunasov ugovor. Naime, kako je u međuvremenu potpisao produženje s Raptorsima, JoVal se više ne vodi u tradeu kao igrač s ratom od 5 milja, već od 10 (otprilike toliko iznosi prosjek svih zbrojenih rata koje su mu dužni Raptorsi), znači Netsi ga uračunavaju u svoj cap pod tom cifrom. Sad, to ne bi bio nikakav problem da istovremeno Raptorsima ne ostaje onaj iznos od 5 milja kojega treba popuniti, dakle tehnički zamjenu ovakvih igrača možeš napraviti samo ako bi se uključila treća strana koja ima prostor na capu za posuditi i koja je voljna sudjelovati u razmjeni.

I tu opet na scenu stupaju Sunsi. Jer, ako bi Raptorsi morali uključiti i Carrolla u trade, a morali bi jer ne mogu drugačije prihvatiti ogromnu Lopezovu ratu (razlika koje ne postaje manja jer Valanciunas i dalje vrijedi samo 5 milja za Toronto), onda bi Netsi sada bili ti koji negdje moraju rezati da strpaju ova dva ugovora pod cap (Carrollov + dupli iznos za Valanciunasa ne stanu u direktan trade). A to bi mogli napraviti slanjem npr. Bogdanovića u Phoenix. Sad, rekli smo kako Netsi u mladom centru i par kasnih pickova imaju dovoljno razloga za odreći se svog najboljeg igrača, ali što tjera Sunse da prihvate Bogdanovića i odreknu se Tuckera? E, tu bi Toronto morao opet podmazivati ili pickom (iako je ovaj Knicksa velika cijena za Tuckera) ili nekim mladim igračem, vodeći još uz put računa o tome da štimaju plaće, za što bi se morali odreći Pattersona u zamjeni za Leuera. Što nije tragedija, pitanje je samo vrijedi li plus na petici ovolikog rasipanja resursa i onda još uklapanja dva sporedna igrača u rotaciju. Kako god, to bi izgledalo otprilike ovako nekako.

Obzirom kako je Toronto trenutno u dobroj situaciji, puno realniji scenariji su oni manje kompleksni, dakle koji uključuju što manje diranja u status quo. To bi značilo pojačati se ako je moguće na boku da bi bio siguran ako Carroll zakaže, odnosno dovesti bolju stretch četvorku. Tu imamo potencijalni trade s Pelicansima koje Raptorsi definitivno mogu zasuti kombinacijom pickova i mladih igrača koja se ne odbija. Ovo je čisto ogledni primjer eventualnog tradea , ali naravno da se tu može puno kombinirati s pickovima. Kako god, Anderson umjesto Pattersona (ili još bolje Scole) bio bi iskorak vrijedan odricanja. S tim da Raptorsi imaju još jednu opciju, a to je riskirati s Markieffom Morrisom i pri tome u istom tradeu dovesti i Tuckera (jasno, do njega mogu i nekim solo tradeom). Sad, pitanje je koliko Morris, u ovakvoj sezoni kakva je iza njega, može predstavljati iskorak u odnosu na Pattersona koji ipak ima kakvu-takvu definiranu rolu, ali sama činjenica da je on uključen u trade može olakšati Ujiriu poziciju (može rušiti cijenu pozivajući se na problematični karakter) te mu ne bi trebalo ni uključivati pickove, već možda tek jednog mladog igrača kao u ovom zamišljenom scenariju. Doduše, kako ni Tucker nije preveliko pojačanje u odnosu na Jamesa Johnsona (pod uvjetom da ovaj nastavi pogađati tricu kao u ovom periodu nakon ozljede Carrolla), pitanje je ima li smisla dirati u kemiju pobjedničkog rostera radi marginalnih popravaka. Tako da mi se fokus na Ryana Andersona čini jedino logičnim i opravdanim ciljem.

Poslovi sa Sunsima definitivno spadaju u rubne, ali Raptorsi su u takvoj situaciji da im ništa drugo i ne treba nego brusiti rubove i biti strpljiv. Ovo što je Ujiri izgradio ima potencijal trajati još dugo, dugo vremena.

CELTICS

Na putu su da se nametnu Raptorsima kao najveća prijetnja za poziciju drugog nositelja u konferenciji, a takav scenarij bi dodatno olakšalo dovođenje jednog pojačanja. Ako već ne mogu do franšiznog igrača, što je uvijek prvi cilj, onda svakako treba barem pojačati neke slabije dijelove momčadi, prije svega pod košem gdje ni na jednoj poziciji nemaju idealno rješenje. Također, ne bi bilo zgorega imati dodatnog šutera na boku (idealno bi bilo zamijeniti Bradleya elitnom šuterskom opcijom, ali nije da uokolo leže igrači poput Klaya Thompsona koji bi na ovaj roster legli savršeno), što će u budućnosti biti još teže odraditi nego pronaći novog all-star startera pod košem (koliko god mi pričamo o tome da se liga okreće perimetru, ne sjećam se da ikada bila ovoliko krcata kvalitetnim visokim igračima, postoji barem po jedan granični all-star visoki skoro za svaku franšizu).

Ključni moment njihovog prijelaznog roka bit će pokušati dovesti Cousinsa, koji se urušavanjem morala u Sacramentu opet čini dostupnim, a pri tome ne ostati bez ključnih igrača. Poput Crowdera, koji je bitan ne samo zato što je odličan 3&D igrač, već i zato što ima ugovor koji debelo premašuje produkcijom zbog čega mu je vrijednost još veća - uzmite samo u obzir koliko Raptorsi plaćaju 3&D igrača od kojega do sada nisu imali koristi (Carrolla), a i pitanje je hoće li uopće, a za koliko je Boston zakapario Crowdera koji će definitivno nadmašiti produkciju pojačanja Toronta.

Dakle, ako bi Kingsi pristali na onaj već opjevani paket koji uključuje prvi pick Netsa i ugovor Davida Leea, uz dodatak par mladih igrača poput Zellera i Roziera, Boston bi završio s rebuildingom i automatski bi se lansirao u prvog izazivača Cavsima. Na mjestu Kingsa pak ne bi pristao na ništa manje od tog picka jer ti povećava šanse da dođeš do Simmonsa i Ingrama, a ako bi Ainge bio iz istog razloga tvrdoglav, radije bi čuvao Cousinsa za ljeto i neki novi paket. S tim da ni vjerojatnost da Ainge na stol baci najveći čip u ovom trenutku ne stoji najbolje, naime u Bostonu postoji jaka struja koja baš i nije oduševljena Cousinsovim karakterom i s razlogom se pita da li bi njegovo priključene momčadi možda i srušilo sve što Stevens gradi. Kako god, to je sigurno još jedna karta na koje će Ainge zaigrati u pokušaju da sruši cijenu.

Cavsi vjerojatno neće trejdati Lovea koji bi bio sljedeći ulov na kojega Boston cilja ovim pickom, isto vjerojatno vrijedi i za Clipperse i Griffina, dakle ostaje im tek pokušati zamijeniti neki slabiji pick za nešto manje pojačanje. Samo, kada bolje pogledaš uokolo, pitanje je koliki bi Anderson bio iskorak u odnosu na Olynyka? Definitivno nije vrijedan lutrijskog picka, dakle čemu se zamarati. Isto bih rekao i za Horforda, koliko god Al bio odličan igrač, reket Celticsa s njim ne bi bio zatvoreniji nego sa Sullingerom, plus je pitanje da li želiš radije njega na maxu idućih 5 godina ili potencijalno Ingrama na rookie ugovoru? Ako možeš birati, uvijek ćeš radije uzeti ovo drugo, zato ne vidim Aingea u situaciji kao lani kada je u Thomasu i Crowderu našao ekstra vrijednost. Lopez? Howard? Monroe? Vidim smisao da Celticsi posegnu za jednim od ove trojice kao iskorakom u odnosu na Sullingera, ali ne vidim da bi se bili spremni odreći prvih pickova Netsa, tako da teško da će u ovom slučaju doći do posla (možda bi eventualno mogli nešto dogovoriti ako bi Rocketsi ili Bucksi pristali na prvi pick Dallasa ili Bostona, odnosno ako bi Netsi pristali tek na povratak picka iz 2018.).

Ova momčad je sada dovoljno dobra za playoff, imaju gomilu potencijala i resursa koji garantiraju rast iz sezone u sezonu, stoga je to ono gdje treba usmjeriti sve snage, nikako ne u trade tek radi tradea. Ako pak uskoči neki solidan posao kojim bi se pojačao u hodu bez previše odricanja, onda možemo pričati i o tim sitnijim preinakama, ali stvarno u ovom trenutku ne vidim vani previše igrača, barem ne među ovim imenima koja se najčešće spominju, koji bi Bostonu donijeli nešto više od ovoga što trenutno imaju, a da ne govorim kako bi im potencijalno veće promjene bez znatnog iskoraka u talentu mogle narušiti kemiju. Ovo je playoff momčad s ili bez tih rubnih pojačanja, njima je važnije od malo kvalitetnijeg sudionika playoffa postati rasni izazivač, a tu im nikakav Anderson ili Morris neće pomoći.

Stoga, ako već ne bude prilike tijekom ovog prijelaznog roka, očekujem da će Ainge sačuvati svu municiju u obliku pickova prve runde i mladih talenata za neka bolja vremena.

KNICKS

Oni će pokušati loviti playoff, s ovako starom momčadi nemaju drugog izbora, što uostalom potvrđuje i otkaz Fisheru (da sebe smatraju klasičnom momčadi u rebuildingu za tako nešto se ne bi odlučili, dati otkaz skupom treneru usred sezone nakon niza poraza, bez promjena rostera i filozofije igre, znači tek da želiš dodatno motivirati i razdrmati momčad jer smatraš da su zapali u rutinu). Kako nemaju pick prve runde dogodine, to je i jedino logično. Pri tome razvijaju i Porzingisa tako da mjesta prigovoru nema, a hoće li ga biti nakon prijelaznog roka? Knicksi nemaju previše resursa, a bili bi blesavi da se u ovoj situaciji tek tako odreknu picka prve runde 2018. (ni jedan od njima dostupnih igrača nije vrijedan takve cijene), tako da eventualno za ponuditi imaju nekoga od visokih. Bi li Hawksi pristali trejdati Teaguea u zamjenu za O'Quinna i Jeriana Granta? Teško, ali pitanje je koliko bi Knicksi uopće dobili ovakvim potezom, odnosno koliko je Teague bolji od dvojca Calderon-Galloway. Mislim, bolji je individualno, ali teško da bi dovođenje takvog playa, čija vrijednost leži isključivo u pick & roll igri i koji bi se teško uklopio u trokut kao 3&D opcija, predstavljalo razliku između lutrije i playoffa.

Bolji bek-šuter od Afflala dobro bi došao, ali takvi ne leže uokolo dostupni, pogotovo ne za paket koji oni mogu složiti. Na ostalim pozicijama imaju dovoljno i teško da ih mogu poboljšati, tako da je smjer na koji bi se Jackson trebao fokusirati onaj pronalaženja resursa. Dakle, pitanje kojim se treba voditi tijekom prijelaznog roka je mogu li za O'Quinna ili Williamsa, iz kojih su izvukli dosta, ali koji su i svojevrsni višak, dobiti nekog mladog igrača ili barem par pickova druge runde?

NETS

Jadan čovjek koji ovdje preuzme rolu GM-a jer u startu nema glavne resurse koje momčad u rebuildingu treba, a to su pickovi prve runde. Iduća tri drafta vjerojatno će biti lutrijska momčad, a umjesto da tijekom tog perioda stvore nove jezgru, omogućit će Celticsima da krcaju ionako već dobar roster. Ted Stepien, nekadašnji vlasnik Cavsa, postao je sinonim za loše NBA poslovanje, ali on je za ovo što je napravio Prokhorov mala beba - čovjek je svojim apetitima složio takvu situaciju da ima momčad koja ne može ni u rebuilding, već mora čekati tri sezone da uopće počne graditi novu jezgru, što je jednostavno suluda situacija.

Uglavnom, oni će morati kroz kvazi-rebuilding na "konkurentan" način jer ne mogu računati na draft (osim ako ne zamjene Lopeza i Younga za pickove), dakle trebat će trošiti novac na osrednje igrače kako bi se iduće dvije godine barem pokušali boriti za playoff i kako ne bi proživjeli još dva puta ovakvu sezonu. Stoga je i logično očekivati da će trejdati Lopeza ili Younga samo ako zauzvrat mogu dobiti garantirano visoke povrate u vidu kvalitetnih lutrijskih pickova (koji im eventualno mogu omogućiti da skrate rok početka rebuildinga, odnosno da umjesto za tri godine mogu početi s obnovom za jednu ili dvije sezone) ili barem, kao u onom scenariju s Raptorsima ranije navedenom, kvalitetne igrače koji mogu odrađivati dio posla kojega odrađuju Lopez i Young plus nešto kasnijih pickove prve runde u kojima možda pronađu ekstra vrijednost.

Inače bi momčad u njihovoj situaciji, bez ikakvih šansi za iskorakom iz lutrije, mogla trenutnu situaciju iskoristiti pa izvući pick druge runde za igrača poput Bogdanovića, u kojem neki playoff izazivač možda vidi pojačanje za klupu, ali, oni su u specifičnoj situaciji jer će oni biti ti koji traže takva rubna pojačanja ne bi li do kraja sezone izvukli poneku pobjedu više i tako smanjili vrijednost picka Celticsa. Svakako će tražiti bolju opciju na poziciji playa da izguraju godinu - definitivno su jedna od opcija, ako ne i jedina, koja bi mogla ciljati Lawsona kao startnog playa, ako ne tijekom ovog prijelaznog roka, onda na ljeto kada će ga moći ubaciti na cap i tako još usput nešto izvući od Rocketsa (sada bi do njega eventualno mogli u tradeu za Younga u kojem bi dobili i Jonesa, dok bi uz Thaddeusa put Houstona krenuo i Bogdanović koji je dvije možda i ponajbolje partije sezone odigrao upravo protiv Rocketsa, daleko je ovo od idealnog, međutim trade sličan ovako nečemu barem bi im donio potencijal za budućnost u Jonesu koji u ovom tradeu predstavlja vrijednost osrednjeg picka i nadu da u Lawsonu imaju startera za godinu i pol, dok bi Rocketsima već promjena sama po sebi godila).

Obzirom na ono čega će se biti spremni odreći u takvom ili sličnom tradeu, bit će nam vidljivo koliko su se, ako jesu uopće, opametili (u što čisto sumnjam, sudeći po profilu kandidata s kojima razgovara, Prokhorov očito nije spreman za nuklearnu opciju koja uključuje nekoliko sezona pustoši, već samo želi nastaviti po starome i doći do rezultata prečicom što u NBA ne prolazi). Ne zaboravimo da nemaju ni GM-a, dakle ne smiju s ovom prijelaznom upravom dodatno pogoršati posao čovjeku koji dolazi, osim ako taj čovjek sam ne bude bačen u situaciju da odlučuje o tako bitnim stvarima čim bude zaposlen, što je u njihovom slučaju svakako opcija. Navodno Prokhorov želi GM-a odmah upravo da odradi prijelazni rok, ali čak i ako ga nađe, to ne bi trebalo značajnije utjecati na odluke, jednostavno nisu u situaciji da se s ovo malo resursa koje imaju razbacuju u tradeovima koji ne donose dugoročnu vrijednost.

SIXERS

Njihov prijelazni rok će biti zanimljiv čisto da vidimo hoće li i dalje ostati aktivni tek kao momčad koja iznajmljuje prostor u zamjenu za pick druge runde ili će konačno pokušati dovesti nešto talenta, makar mladoga i nedokazanoga, da učine završnicu sezone zanimljivijom iz kuta razvoja buduće jezgre? Tu će dosta ovisiti u kojem smjeru želi ići Colangelo stariji, eto ironija cijele situacije je da su si već, pojačavši se sa Smithom, otežali šanse za dokopati se Ingrama i Simmonsa, što bi u njihovom slučaju trebao biti prioritet. Stoga je ipak realnije očekivati da će razum prevladati, da neće koristiti svoju gomilu pickova kako bi se pojačavali, već da će možda i rasprodati nešto talenta što ga trenutno imaju kako bi si osigurali što bolje pozicije u lutriji (iako, uz Boston imaju vjerojatno najatraktivniji pick na raspolaganju, onaj Lakersa, s kojim teoretski bez problema mogu loviti najveće zvijerke ovog prijelaznog roka, tipa ako ih Divac nazove i, u zamjenu za Cousinsa, zatraži taj pick plus povrat svega što su im Kingsi dali ovo ljeto kada su čistili cap, nisam siguran da bi tek tako prekinuli razgovor bez obzira što im Cousins ne znači ništa s ovakvim rosterom kakvoga imaju). Realno je tako da do ljeta potraje status quo, a onda će vjerojatno krenuti u nabavku i veterana i talenta, sumnjam da su radili ovakve promjene u upravi da bi i dogodine nastavili loviti loptice kao da igraju bingo u staračkom domu.

Filed under: bball 10 Comments
7Feb/163

NO-STAR GAME 2016.

Posted by Gee_Spot

Prije nego se idući tjedan, uz neizbježni osvrt na tjednu akciju, bacimo na analizu potreba svih 30 franšiza tijekom trade deadlinea, što je tema na kojoj će biti fokus tijekom all-star pauze, red je da odradimo i No-Star izbor.

Da lista bude reprezentativnija, ovaj put ćemo dodatno podignuti donju granicu minuta, na 1000 (uz napomenu kako u slučaju da nam bude nedostajalo opcija za popuniti roster, unutra upada i netko s ponekom minutom manje), a i IOR minimum ćemo postaviti na 29. Cilj je riješiti se svih onih veterana i rookiea koji igraju manje važne role u rotaciji kojima nisu dorasli, ali isto tako nisu ni toliko bitni za rezultate momčadi. Ovim okvirom pak osigurali smo se da u izbor uđu starteri ili barem članovi najuže rotacije, dakle itekako bitni igrači, koji svojim lošim učinkom više štete nego koriste momčadi. Jasno, i ovdje će opet većinu mjesta zauzetu veterani kojima je prošao rok i klinci koji se traže, ali barem nećemo gurati na roster očito istrošene Piercea i Cartera, koji su ionako marginalne opcije svojih momčadi, umjesto jednog Johnsona koji je još uvijek možda bolji igrač od ove dvojice, ali koji definitivno nije više dorastao roli koju nosi u Brooklynu i koji je puno odgovorniji za (ne)uspjehe momčadi od Piercea i Cartera zajedno.

Dakle, puno minuta i loš IOR kombinacija su koja vas vodi na no-star, a što veći raskorak bude između ovo dvoje, to ste bolje plasirani. Pa da vidimo tko predvodi ovogodišnju kolekciju meteora.

EAST

KYLE KORVER, 1498 MIN, 26 IOR

DERRICK ROSE, 1420 MIN, 22 IOR

JOE JOHNSON, 1777 MIN, 25 IOR

Tri najzvučnija imena, tri najveća negativca trenutno u redovima vlastitih momčadi. Prijašnjih godina bi izbjegli izbor u no-star jer smo gledajući širu rotaciju propuštali unutra puno manje talente, međutim sada im nema spasa. Iako i dalje imaju čime pomoći NBA rosteru, definitivno ne zaslužuju role koje igraju. Korver je danas tek prosječan šuterski specijalist kojega je sve teže sakriti u obrani kako svoje jedino oružje u napadu, tricu, gađa sa 38%. Što je više nego dovoljno za biti dio rotacije, ali, s njim kao članom jezgre i trećim igračem po minutaži na rosteru, nećete daleko stići.

Roseov slučaj još je teži, tamo nije jasno da li Bullsi i dalje vjeruju da iz njega mogu izvući nešto približno prijašnjim igrama ili jednostavno nemaju karaktera priznati kako su vlasnici jednog od najgorih ugovora u ligi. Što god bio razlog, s potrošnjom i slobodom u igri koju ima, Rose je kamen oko vrata njihovom napadu i sve ove minute koje je odigrao, ako ih izuzmete kao uspjeh same po sebi obzirom na sve što je prošao, bitan su razlog zašto je Chicago, usprkos dovođenju navodnog trenera genijalca (iako je i to nakon pola sezone sve veći upitnik, koliko je Hoiberg sposoban biti NBA trener) i sjajnim sezonama Butlera i Gasola, opet ispodprosječna napadačka družina.

Johnson ima cijeli niz olakotnih okolnosti, prvenstveno vezan uz očajan kontekst u kojem se nalazi i gdje je od ozljede Jacka primoran još više kreirati nego što bi trebao, tako da je šteta što ga nemamo prilike gledati na nekom ozbiljnom rosteru gdje bi vjerojatno još uvijek bio iskoristivo oružje s klupe kao sekundarni playmaker sposoban igrati iz post-upa, ali i kao spot-up šuter. Ali, maknemo li to na stranu, objektivno u ovom trenutku nije dorastao onome što Netsi traže od njega.

ELFRID PAYTON, 1399 MIN, 26 IOR

JABARI PARKER, 1317 MIN, 23 IOR

Nekakvu imaginarnu petorku zaokružio bih s ova dva mlada igrača koji nisu novaci, ali definitivno još traže mjesto pod suncem. Payton je solidno izgledao u nekim trenutcima, ali s Oladipom uz sebe jednostavno je beskoristan. Praktički, da bi iz njega izvukao učinak dostojan ozbiljne role moraš sve podrediti njemu kao playu, od rostera do stila igre. To može funkcionirati ako si Rondo, ali po svemu viđenom u ove dvije sezone Payton teško da je Rondo. Radi na šutu, ima dobru slash & kick igru i može igrati više nego solidnu obranu na poziciji tako da ga ne treba otpisati, međutim za sada se čini da će budućnost u ligi imati isključivo kao back-up. A što tek o Orlandovom rosteru kazuje činjenica da su se raspali kada je ispao iz momčadi zbog ozljede gležnja, to ovom prilikom nećemo posebno naglašavati.

Parker za razliku od Paytona nema poštenu NBA sezonu u nogama, tako da je praktički rookie, ali u ovim više nego reprezentativnim minutama koje je skupio ove sezone nije pokazao doslovno ništa. Možda je problem u tome što je zadnja opcija u napadu, što mu definitivno ne odgovara kao igraču koji je prvenstveno strijelac s loptom, međutim ne vidim momčad koja će nekome tko je ovako loš obrambeni igrač i šuter dati šansu igrati značajniju rolu. Parker uopće ne puca trice, što je u jednu ruku čudno, a u drugu potpuno razumljivo ako uzmemo u obzir da trenutno ne može ubaciti ni šut s poludistance (to se još lani činilo kao nešto na čemu će bazirati veći dio repertoara ovih prvih nekoliko sezona). Dakle, kao ispušni ventil nema nikakvu vrijednost ako ne završi ulaz na obruču. Defanzivni problemi su dobrim dijelom vezani uz to što igra izvan pozicije veći dio vremena i što nikako ne može čuvati četvorke, ali ni na perimetru nije ništa bolji.

BOJAN BOGDANOVIĆ, 1376 MIN, 5 IOR

Dok su svi ovi igrači iznad barem pokazali nešto kvaliteta ili potencijala za zadržati mjesto u ligi, Bogdanović u popriličnom broju minuta nije pokazao ništa osim onoga što smo već znali, a to je da sve bolje gađa tricu iz spot-upa. Jebiga, sad ću završiti u registru izdajnika jer ću ovo napisati, ali činjenica je da malo koji igrač u NBA ima gore defanzivne individualne brojke od Bogdanovića. Očekivao bi čovjek od nekoga tko fizički stvarno ima preduvjete u visini i masi da će barem bolje braniti u postu, da ne govorim da ima već godine i godine iskustva koje bi mu trebale pomoći da ne tom dijelu parketa barem zna kako se postavljati, ali Bogdanović je defanzivno povoljan matchup na svim dijelovima parketa i to svi protivnici itekako koriste. Samo zbog toga teško da je upotrebljiv na više od 20-ak minuta, ali još veći problem nastaje zato što u napadu ne donosi ništa osim šuta za tri, što je dokazao i u ovogodišnjoj puno većoj roli u kojoj se nikako nije uspio nametnuti kao kreator. Praktički, ako izbacimo one šuterske bljeskove svakih par tjedana, njegova sezona je jedno veliko ništa. Sad, obzirom na smjer u kojem ide liga, ti šuterski bljeskovi će mu biti sasvim dovoljni za novi ugovor, a ako ikada postane konstantan realizator, možda bude i dio ozbiljnije rotacije kao specijalist s klupe. Samo, ovdje bi se držao pravila Brucea Willisa, da može iznad razine 8-9 igrača, već bi to pokazao. Starog psa je teško naučiti nove trikove.

HOLLIS THOMPSON, 1315 MIN, 14 IOR

Evo, već treću sezonu lagano u sjeni pokazuje da je solidan 3&D igrač za dno rotacije, problem je samo u tome što ga Sixersi guraju u puno važnije role.

STANLEY JOHNSON, 1225 MIN, 13 IOR

Rookie ima trenutaka i kako sezona odmiče igra sve bolje i prije svega konstantnije. Tako da njegov izbor ovdje nije nikakva dugoročna kritika, dapače igrači koji se još navikavaju na NBA obično su glavni kandidati za no-star. Njegova budućnost je svjetla, jednostavno ovo je samo podsjetnik da je velik problem Pistonsa mladost i tanka klupa zbog čega je Stanley isplivao kao šesti igrač. Od čega će puno više koristi imati dogodine nego što su imali do sada.

ISAIAH CANAAN, 1232 MIN, 20 IOR

Pa, sada već možemo zaključiti kako definitivno nije u pitanju ozbiljan potencijal za NBA playmakera. Canaan je klasični combo koji još uvijek igra kao da je u NCAA, a nije ni približno učinkovit kao strijelac da opravda značajnu minutažu u ulozi koja mu najviše odgovora, onoj revolveraša s klupe.

DOUG MCDERMOTT, 1073 MIN, 0 IOR

Nije Rose jedini problem Bullsa, to je i manjak poštenih bočnih igrača nakon Butlera. U užem izboru za no-star bio je i Snell, kojega sam poštedio ulaska među 12 zbog manje minutaže. Dok je Snellov najveći problem napad, Doug je već sada šuterski specijalist kakvoga mnoge momčadi sanjaju. Samo, problem je što ne radi apsolutno ništa drugo na parketu sada kada su obrane uglavnom skužile da je dovoljno malo striktnije ga pokrivati kako vas ne bi mogao napasti iz driblinga ili u postu. Uglavnom, u napadu može funkcionirati, ali problem obrane je nešto što će ga vjerojatno stajati ozbiljnije NBA karijere. Kao što smo očekivali kada je izlazio na draft, Doug je čak i za bijelca minus atleta, praktički kada sam maloprije rekao da malo koji igrač ima gore defanzivne brojke od Bogdanovića, mislio sam prije svega na njega. Njih dvojica bi trebala valjda igrati 10 godina da zajedno skupe 100 blokada. U ligi veterana u kojoj igra Čutura. Uglavnom, kada imate ovakav hodajući mismatch na parketu, uzalud vam svi planovi, nema tog napada koji u playoffu može sakriti ovakve rupe u iole ozbiljnijoj minutaži.

GERALD GREEN, 1159 MIN, 22 IOR

Mislio sam se između njega i Winslowa, ali na kraju sam dao prednost na rosteru Geraldu iz više razloga. Iako ni Winslow ne briljira, prvenstveno zbog činjenice da u napadu može zabiti samo zicere iz čistih kontri, barem odrađuje ozbiljan posao u obrani. Na kraju krajeva, klinac je i rookie, tako da je sve što daje praktički plus ako uzmemo u obzir da je dio veteranske momčadi s ambicijama koje sežu puno više od pukog plasmana u playoff. Ali, Gerald, za toga lika nema opravdanja. Istina, čim ga je doveo kao prvog šutera s klupe i Riley je znao da se igra s vatrom, odnosno da ako ne bude u stanju gađati tricu s visokim postotcima, Green više šteti na parketu nego koristi. 32% su jedva podnošljivi obzirom na minus koji Green predstavlja u oba smjera ako mu ne upada šut, povremeni bljeskovi to teško mogu maskirati. S tim da su greške u obrani još i podnošljivije od skok-šuteva iz driblinga kojima prekida napade.

PJ HAIRSTON, 936 MIN, 3 IOR

Mogao sam umjesto njega ubaciti spomenutog Winslowa, nebitnog Ellingtona ili sirotog Stauskasa, ali odlučio sam iskoristiti pravo i gurnuti ga među 12 čisto kao podsjetnik koliko bi Hornetsi bili bolji da su ove njegove minute mogli dati boljem igraču, na primjer Kidd-Gilchristu. Clifford je pokušao krpati rotaciju gurajući ga u 3&D rolu, sakrivao ga je u postavama gdje je mogao najmanje štetiti, a kada svi vanjski uhvate formu i ako budu na okupu, konačno ga može gurnuti na dno klupe gdje mu je i mjesto.

OSTALI

Već smo spomenuli Winslowa, za njega vrijedi isto što i za Johnsona - ogromna minutaža koju je odigrao teško da je Miamiu ove godine bila od velike koristi, ali ubuduće bi im se ovo ulaganje trebalo vratiti s kamatama. Ellington nikada i nije bio igrač za ozbiljne minute i u Netsima igra čisto zato jer nema nikoga drugoga (mislim, od njega ni Carlisle nije uspio izvući poštene minute), a Stauskas je tako bezličan da mu ni Sixersi nisu bili u stanju pronaći poštenu rolu. Doduše, njegov najveći problem do sada su bile ozljede, ako dođe u poštenu formu možda i njemu relativno kompetentan playmaker pomogne malo popraviti učinak, barem iz spot-upa. U obrani Stauskas očekivano nije faktor, ali nije ni totalno dno kao ranije spomenuta bijela braća, dok u napadu puno veći problem od nerealiziranog šuterskog potencijala predstavlja sekundarna kreacija. Stauskas je u NCAA bio itekako u stanju kreirati iz driblinga, to je još jedan aspekt igre koji nikako nije u stanju prenijeti na višu razinu i što prije odustane od toga i fokusira se isključivo na catch & shoot bit će bolje za momčad. Dugoročno pak ni napredak u tom smjeru ne treba isključiti, ipak mu je ovo tek druga godina, a pretalentiran je da ne izvuče barem nešto iz svih oružja koja ima.

Spomenuo bih još dvojicu igrača. Kaminsky bi dobro došao ovom rosteru kojem nedostaje visokih, ali dosta visok IOR i ne prevelika minutaža (i još manja rola, da su imali manje problema s ozljedama Frank The Tank nikada u rookie sezoni ne bi skupio ovoliko minuta) pokazuju da je u pitanju solidan rotacijski igrač koji će u budućnosti biti u stanju odrađivati tu rolu bez većih problema. OJ Mayo je, umjesto da iskoristi priliku i nametne se kao prvo ime s klupe Bucksa, zbog kombinacije ozljeda i vlastite kurcubolje (ili jednostavno limitiranih dometa, osim one sezone u Dallasu kada je Carlisle iz njega izvukao učinak prosječnog beka-šutera, nikada nije igrao na razini većoj od trećeg beka) opet podbacio, a kako nije skupio dovoljno minuta nije ni pravi kandidat za mjesto među 12.

WEST

TYSHAUN PRINCE, 1112 MIN, 2 IOR

Nešto veća je gužva na Zapadu, ovoliko igrača u bitnim rolama koji su podbacili definitivno objašnjavaju dio razloga zašto je konferencija u slabijoj formi nego lani. Opet, netko tko nije podbacio već igra očekivano očajno je Prince, kojega definitivno ubacujem u startnu petorku. Može Mitchell smatrati koliko želi da njegovim prisustvom pomaže mladima, ali ne vidim nikakve koristi u tome da zombi igra ovoliko minuta. Odnosno, ako su već smatrali da Wiggins nema fizikalije za igrati trojku veći dio vremena (što je istina, usprkos tome što iznuđuje gomilu slobodnih njegova igra u kontaktu je katastrofalna zbog manjka mase, ako ne osvari prednost prvim korakom nema šanse izgurati se za poziciju, a to je jednako velik problem i u obrani), onda su mogli naći i bolje rješenje.

KOBE BRYANT, 1253 MIN, 18 IOR

Nadam se da ovih nekoliko dobrih šuterskih partija za redom neće utjecati na odluku da ode u mirovinu.

DION WAITERS, 1423 MIN, 17 IOR

Ovaj čovjek ima četvrtu minutažu na rosteru koji se nada boriti za naslov, što nikako nije dobro za taj roster. Ono što je dobro je da ga drže pod kontrolom, iako je četvrti potrošač troši debelo ispod prosjeka, ali ni to mu ne pomaže da bude učinkovit strijelac. Waiters nema spot-up kvalitete iako je trenutno podnošljiv s 36% za tricu, a, najgore od svega, debelo je u minusu kao slash & kick kreator. Iako ima gomilu prostora napadati s loptom, njegovi učinci su ispodprosječni, prvenstveno jer po običaju uzima više dugih dvica iz driblinga nego ulaza. Klasičan primjer igrača koji ruši svaki napadački sistem, sreća je samo što ničega sličnog u Oklahomi nema.

ALONZO GEE, 1076 MIN, 10 IOR

Kada Anthony Davis za 4 godine bude tradeom odlazio iz New Orleansa, jedna od dražih uspomena sigurno će mu biti ova sezona u kojoj je mogao s Alonzom provoditi gomilu minuta na parketu. Čovjek kojem je jedina košarkaška vještina energija, s tim da i nju ne koristi baš najbolje, igrom slučaja ima petu minutažu na rosteru i to govori sve što treba znati o sezoni Pelicansa i problemima s kojima se suočavaju zbog loših odluka Dempsa i epidemije ozljeda.

TY LAWSON, 1099 MIN, 3 IOR

Ok, postojala je šansa da neće biti pojačanje i da će se ovo pokazati lošim potezom kockara Moreya, ali koliko vas je mislilo da će do toga doći zbog očajne igre? To da će završiti u nekom jarku s bocom Jacka u rukama bilo je realnije očekivanje od toga da će zaboraviti igrati košarku čak i u situacijama u kojima je primarni kreator (kojih, istina, nema previše jer se u Houstonu sve vrti oko Brade). Njegova prezentacije do sada je tako loša da je teško vjerovati kako u ligi postoji franšiza spremna riskirati s njegovim povratkom kao što su to Kingsi napravili s Rondom. Jer Rondo ni u najgorim danima u Dallasu nije bio totalno neupotrebljiv u bilo kojoj roli kao što je to Ty trenutno u Houstonu.

COREY BREWER, 1123 MIN, 4 IOR

To što često igra na četvorci i što je ova momčad Houstona bez ikakvog obrambenog sistema sigurno mu ne pomaže, ali njegova očajna igra u 1 na 1 jedan situacijama je potpuno razotkrivena, ako ne ukrade loptu u pritisku na linije dodavanja, Brewer je u obrani totalno beskoristan. Dodaj tome katastrofalan šut i sramotnu realizaciju u reketu za nekoga tko uglavnom trči kontre i dolaziš do jednog od najgorih ugovora u ligi. Čim ga je potpisao bilo je jasno da je Morey pretjerao, očito je i on bio pomalo opijen prošlosezonskim rezultatima, ali ovakvu katastrofu teško je bilo naslutiti. Time je još manje jasno zašto ne mogu pronaći koju minutu za McDanielsa, nije da mogu igrati gore nego kada je Brewer na parketu. Najgore od svega, Brewer se do sada u karijeri često izvlačio iz ovih nizina, uvijek bi bljesnuo nakon očajne sezone, ali obzirom da ima 30 godina i da znamo kako stare wingovi koji se uglavnom oslanjaju na atleticizam, a puno manje na BBIQ i šut, bojim se da mu je sljedeća postaja Kina.

BEN MCLEMORE, 1031 MIN, 9 IOR

MARCO BELINELLI, 1271 MIN, 8 IOR

Morao sam staviti obje dvojke Kingsa na roster jer malo koja momčad ima tako lošu produkciju na nekoj poziciji kao oni na ovoj.

Marco, Marco. Horror koji predstavlja njegova igra u obrani (neke od najgorih brojki na koje sam naišao u slaganju ovogodišnjeg IOR-a, otužne čak i za niskog i sporog bijelog beka, u rangu Bojana i Douga - njima je definitivno trebao netko barem u trećem koljenu da posudi koji atletski gen) ove sezone dodatno su naružene činjenicom da Marco nakon povremenih bljeskova na startu sezone nije u stanju nositi teret prvog kreatora s klupe. Izgleda da su Bullsi i Spursi bili u pravu kada su ga gurali u manje role, one petog beka, šutera specijalista ili playa za posebne trenutke. Igrajući uglavnom iz driblinga Belinelli je katastrofalan ove sezone, dakle ne odgovora mu ni volumen ni stil uloge. Da igra više bez lopte, uz Ronda, kao čista catch & shoot opcija, bilo bi bolje i za njega i za momčad, ali teško će Karl odustati od svog stila po kojem svaki vanjski igrač mora biti u stanju svakom prilikom napasti u slash & kick svojstvu.

McLemore s druge strane ne igra uopće s loptom, što mu također otežava boravak na parketu, ali najveći problem je što u 3&D roli nije ništa posebno. Dapače, kao što brojke kazuju još je daleko od Courtney Lee zone. Za razliku od Marca mlad je i bolji atleta, tako da postoji šanse da u drugoj fazi karijere negdje bljesne, ali plafon mu je očito taj rang Lee-Bazemore-KCP bekova koji nisu pravi swingmani, nisu dovoljno dobri da budu sekundarne opcije, ali šut za tri i podnošljiva obrana na bekovima otvara im vrata ozbiljnim minutama zbog manjka rasnih bočnih u ligi.

TERRENCE JONES, 1003 MIN, 18 IOR

Evo nam još jednog Rocketa. Houstonu je dosta Jonesa kao četvorke budućnosti, Jonesu je dosta Houstona, tako da je najbolje da se ova vrtnja u krug koja traje već nekoliko godina prekine tijekom skorog prijelaznog roka. Momak je neupitno talentiran, ali teško da je startni materijal zbog manjka inteligencije i elitne vještine. Međutim, kao solidan šuter iz vana i dobar atleta koji može biti od koristi u konzervativnijem obrambenom sistemu (ili je u slučaju Houstona dovoljno reći bilo kakvom sistemu), sigurno ima potencijal postati važan dio uspješne rotacije. Samo, očito se to neće dogoditi u Clutch Cityu.

EMMANUEL MUDIAY, 1107 MIN, 10 IOR

Rookie je, u zadnje vrijeme igra bolje, sve su to olakotne okolnosti. Međutim, ono što je prezentirao u prvom dijelu sezone bila je neučinkovitost kakva se rijetko viđa, posebice za regularni dio NBA sezone. Nakon all-stara bi trebao nastaviti rasti s formom i potvrditi da se navikava na NBA igru, a nije da više ima prijetnju na poziciji - Malone je davao gomilu minuta Nelsonu kao iskusnom playu, ali stari Jameer je toliko gotov da je i sam zamalo završio na ovom rosteru (nije jer sam odlučio prednost dati jednom drugom članu Nuggetsa).

RANDY FOYE, 1001 MIN, 0 IOR

A taj je Randy Foye. Ne može ubaciti tricu ligaškim prosjekom, dakle apsolutno nema nikakvu vrijednost na rosteru osim kao veteran u svlačionici, što je doslovno i jedini razlog zašto ga Malone trpi. Sada kada su Mudiay i Harris uhvatili tlo pod nogama, stvarno nema razloga stavljati ga više u igru.

RAUL NETO, 991 MIN, 5 IOR

Slično kao i s Hairstonom, ovdje sam isto iskoristio pravo ubaciti igrača koji još nije odradio 1000 minuta, ali koji je itekako velik problem svojoj momčadi. Nikada nije bilo jasno što Jazz vidi u njemu dugoročno, osim što su morali probati još jedan svoj internacionalni projekt prije nego dignu ruke od njega. Neto ima solidan šut iz spot-upa i igra agresivno u obrani, bio bi solidan 3&D playmaker da ima makar približne NBA fizikalije. Može ga se sakriti sa ovim zidom koji ima iza leđa, ali baš zbog toga zida Jazzerima na ovoj poziciji treba bolji strijelac i kreator, dakle što prije ovdje dovedu makar prosječnog igrača, prije će moći poletjeti. Nema razloga da dogodine ne budu top 4 momčad na Zapadu samo ako riješe taj detalj.

OSTALI

Mogao sam ubaciti ovdje veterane poput Hibberta, Allena i Crawforda, ali bili su za malo na granici podnošljivog rotacijskog igrača s bodovima tako da sam im u ovoj konkurenciji ipak progledao kroz prste. Za Hibberta se nema što reći, u najboljem slučaju čeka ga još nekoliko godina u ligi kao back-up peticu, sumnjam da će ijedna momčad oko tako nepokretnog čuvara obruča graditi igru (treba ti poseban roster za maksimizirati njegovu jedinu kvalitetu, ne samo da moraš imati četiri odlična šutera koji će ga sakriti u napadu, već i četvorku koja će biti u stanju skakati kao petica i pokrivati pola obrane, što znači da je danas jedini suigrač s kojim bi možda mogao igrati 25 minuta Anthony Davis).

Tony Allen više nije dominantan u obrani, a sada više nitko i ne pokušava pretvarati se da igra obranu na njemu, tako da bi i on mogao početi razmišljati o mirovini. Crawford je u padu, ni on neće još dugo vremena moći zauzimati mjesto u ligi mlađima, što je samo još jedna potvrda da je klupa Clippersa i dalje katastrofa, možda i veća nego lani (Austin Rivers je također bio ozbiljan kandidat za zadnje mjesto, ali sam ga radije dao playu Jazza koji je puno veći problem jer igra zato što nema drugih opcija, Rivers pak igra samo zato što ga otac forsira i za Clipperse je u biti totalno nebitan). Pierce, Mbah A Moute, Stephenson, svi igraju puno gore nego prošle sezone (ili u slučaju Lancea jednako loše), a to ne može biti slučajno, zar ne. Praktički, osim Aldricha i Prigionia na toj klupi nema igrača na kojeg se možeš osloniti, a ovoj dvojici su role ionako limitirane na desetak minuta po večeri obzirom da mogu igrati samo kao zamjene Paulu i Jordanu tako da ne donose nikakvu fleksibilnost s postavama i ne predstavljaju ozbiljne opcije.

Meyers Leonard i Shabazz Muhammad također su imali ocjene bliže rotaciji i ne previše bitne role pa sam ih poštedio iako su obojica donekle razočaranja. Leonard nije pružio što se od njega očekivalo kao stretch visokog koji može čuvati obruč, nema jasnu poziciju u obrani, a u napadu je potpuno jednodimenzionalan, tako da nije nikakvo čudo da je ostao bez startne role i da mu minutaža ovisi isključivo o matchupu. Nije dakle oslonac za budućnost, ali kao rotacijski igrač ima vrijednost dok god može ubacivati tricu visokim postotcima, što nije bio slučaj prvi dio sezone.

Shabazz je priča za sebe. Igrač manje u obrani, loš spot-up šuter, ne vidi parket osim pravocrtno. Prije 20 godina solidnom igrom iz driblinga i kombinacijom šuta s poludistance i ulaza bio bi opak strijelac s klupe, danas pak nitko nema potrebe za ovakvim tipom igrača u sporednoj roli. Opet, Wolvesi su dobro napravili što su mu dali Martinove minute jer istrošeni veteran nije ništa bolji ni korisniji, dapače i on bi se našao u ovom izboru da je kojim slučajem imao dovoljan broj minuta.

Nelsona sam već spomenuo kao još jednog potencijalnog kandidata, a među 12 bi vjerojatno završio i Norris Cole da ima dovoljan broj minuta. Ovako, obzirom da je propustio veći dio sezone, teško ga je smatrati jednim od glavnih krivaca za rezultate Pelicansa, iako im naravno neće ni pomoći sada kada je u punom pogonu. Onaj Cole koji je lani zaigrao nakon dolaska iz Heata pristojna je back-up opcija, ali ovaj sada previše podsjeća na ono što smo gledali tijekom tri i pol godine u Miamiu i kao takav nema što raditi u užoj rotaciji.

Za kraj spomenimo kako bi i Sunsi trebali imati predstavnika na ovoj utakmici, ali nitko nije zadovoljio kriterije. Morris, jedan od najvećih negativaca sezone, ipak je odigrao premalo minuta (dok ga je Hornacek držao na dnu klupe) da ozbiljnije našteti svojim očajnim igrama i srozavanjem učinka do razine člana treće petorke (zato je naštetio kemiji u svlačionici, ali to nažalost ne možemo računati osim brojem poraza). Booker je pak solidan, još uvijek nije blizu granice od 30 bodova, ali pokazao je dovoljno da ga poštedimo izbora, u svakom slučaju puno više od Mudiaya. Za njega kao i za većinu rookiea ionako vrijedi ona da je ulaganje minuta u njih sada prvenstveno ulog u budućnost.

Filed under: bball 3 Comments
4Feb/1617

POWER RANKINGS, WEEK 14.

Posted by Gee_Spot

Napomena kako je ovog tjedna period kojim se bavimo iznimno nešto duži, u obzir uzimam 8 dana, kako bi nam ovo vrijeme do all-stara stalo u dva osvrta umjesto tri, odnosno kako ovaj sljedeći osvrt ne bi bio preopširan zbog većeg broja utakmica.

30. SUNS

Hornacek je konačno dobio nogu iako nikome osim Sarveru nije jasno zašto takav potez nije povukao odmah (ako se nadao da će Hornacek sam dati otkaz i tako se odreći dijela ugovora, onda je stvarno zadnja gnjida, samo, prežilav je Hornacek, ako je mogao živjeti godinama s Jerryem Sloanom, što mu je trpiti jednog Markieffa Morrisa), a Earl Sateliti Watson je tako ekspresno od igrača i pomoćnika postao glavni (usput su na njegovo mjesto doveli starinu Boba Hilla da malo pomogne iskustvom, iako pojma nemam što će im čovjek koji je bio 10 godina izvan lige i koji je kao trener najpoznatiji po tome što je konstantno bio u problemima s Rodmanom dok je ovaj bio u San Antoniu).

Nešto mi se motalo po glavi kako su upravo pomoćnici odigrali bitnu rolu u smjeni bivših Hornacekovih glavnih asistenata (ovi niži asistenti su najbliži igračima i služe kao most između njih i vrha štaba, dakle što ako je Watson takav karijerist da je pomogao puč kako bi si otvorio mjesto bliže oltaru, to isto ne bih isključio), ali sve je to sada nebitno. Sunsi idu po Ingrama ili Simmonsa, nadaju se nekome uvaliti Chandlera ili možda čak Morrisa (kojega je Hornacek vjerojatno suprotno uputama uprave držao zakopanog na klupi, s pravom, što mu je dalo ultimativnog jokera - ako su željeli pumpati vrijednost Morrisu do kraja prijelaznog roka, morali su poslati Jeffa na rani godišnji), a usput će gubiti gomilu utakmica kao što je slučaj bio i u ovom "dužem" tjednu kada su ostvarili 0-5. I u kojem su ostali i bez Warrena koji je sredio stopalo 😉 (mig nije zbog Warrena, žao mi čovjeka, već zato što sam vidjevši inicijale pomislio da su ostali bez Pi-Đeja, što mi je odmah pokvarilo iščekivanje trade deadlinea).

29. LAKERS

Nema previše pozitivnoga za reći, Randle je uhvatio finu formu i stvarno solidno šljaka u postu, kupi skokove i zabija ponešto iako uglavnom ore u izolacijama. Da ga je staviti u više pick & roll akcije kao finišera sigurno bi bolje iskoristio snagu i pokretljivost nego u ovim post-up pokušajima koji obično završe šutom iz okreta, ali što je tu je, već to što ima pristojnu minutažu u ovakvom kaosu od franšize uspjeh je. Do pobjede nad Wolvesima imali su 0-4, dakle ovaj period su završili pozitivno, iako je teško previše dobroga izvući i iz ovakve večeri. Zamalo su prokockali 16 poena prednosti u zadnjih nekoliko minuta kada su Wolvesi počeli nešto zabijati, ali izvukao ih je Kobe tricama u stilu Currya.

Očekivano loša košarka tako je ipak imala dozu draži, eto Kobe je haklao za publiku, a Wolvesi su toliko nesposobni da stvar nisu priveli kraju iako su imali gomilu prilika. Nisu znali iskoristiti činjenicu da je Wiggins toliko brži od Bryanta da mu može pobjeći kad god poželi da ga uposle ponekim cutom (tu je Kobe haklao još više nego u napadu), a način na koji su u završnici ignorirali Townsa na kojem su obično bili ili Bass ili Randle je smiješan. Sudar dva definitivno najgora trenera u ligi, s tim da Scotta barem kužiš, Kobe je šef i on je tu samo da sluša. Ali, Mitchell, pobogu, način na koji su Wolvesi odigrali ovu utakmicu od početka do kraja sam po sebi razlog je za otkaz.

28. NETS

I oni su trebali izvući barem jednu pobjedu, ali to što imaju 0-4 isto nešto govori, zar ne. Lopez je sjajan u zadnje vrijeme, trpao je i preko Drummonda i preko Davisa i preko Zaze, u biti protiv svih osim protiv Heata gdje je iz nekog samo njemu znanog razloga isključivo visio na perimetru iako je Miami često na njemu držao Winslowa obzirom na manjak visokih koje imaju na raspolaganju. Hollins bi čupao kosu kad vidi koliko vremena provodi izvan reketa u ovom ležernijem izdanju, ali očito mu to odgovara, a i ima smisla. Od promjene trenera duge dvice gađa sa sjajnih 47%, čime otvara reketa za Younga i Johnsona, koji nemaju problema s igrom u sredini.

Zdrav je, trpa lakoćom i iz post-upa i iz spot-upa, tako da je možda upravo on, obzirom da su Cousins i Love nerealne mete, igrač koji bi mogao utjecati na sliku lige nakon prijelaznog roka. Netsi moraju iskoristiti ovu situaciju, cijena mu nikada neće biti veća, dakle uz malo sreće mogli bi vratiti nešto resursa što su rasuli uokolo. Problem je samo što nema previše momčadi koje mogu preplatiti Lopeza, jedna od njih je Boston, koji ima i interesa u tome da dodatno oslabi Brooklyn, ali istovremeno bi Netsi vjerojatno inzistirali na vraćanju picka koji može postati Simmons ili Ingram, tako da ništa od toga, tu kvaku 22 teško da će razriješiti.

27. SIXERS

Nastavili su sa solidnim igrama ostvarivši u ovom tjednu neutralan učinak, doduše dobrim dijelom zbog činjenice da su pregazili Phoenix (da, Sunsi su trenutno u takvom stanju da bi im Ish Smith bio lider, jer Goodwin definitivno nije NBA playmaker), čime su anulirali težak poraz od Pistonsa. Ipak, vrhunac tjedna je bila nesuđena pobjeda protiv Warriorsa gdje su presingom u zadnjim minutama izneredili Warriorse (koji su izgubili 4 lopte u zadnje 3 minute, okrunivši tako katastrofalnu playmakersku večer), činilo se da imaju produžetak, a onda su primili tricu iz kornera nakon što su poklonili Barnesu otvoren šut (gosti ovdje nisu ni odigrali pošteni pick & roll, valjda je i njima bilo nejasno gdje je nestao onaj intenzitet od ranije tako da je malo nedostajalo da zakasne šutnuti koliko im nije bilo jasno zašto nitko ne igra obranu i zašto su sve opcije otkrivene).

Tu se vidjela mladost ove momčadi, ali barem se radi o mladosti koja u zadnje vrijeme igra sve bolje (i zbog čega će opet propustiti doći do top 2 picka, sram bilo Colangela što je upropastio Hinkiev maestralno sastavljen roster). Okafor je zbog zdravstvenih problema zaigrao tek protiv Warriorsa, ali je i tu nastavio trpati s izuzetnim postotcima od kako sve više igra 2 na 2 sa Smithom (umjesto loših šuteva preko ruke na koje je često bio prisiljen dok je momčad igrala bez playa sposobnog ući u sredinu, sada zabija puno više lopti odmah nakon dodavanja koja ga nalaze u kretanju), odnosno od kada dosta minuta provodi u drugim postavama s više šutera i gdje protiv slabijih protivnika može dominirati snagom. Jasno, obzirom na stanje momčadi zasigurno će i dalje igrati gomilu izolacijskih akcija u kojima će nerezonskim šutevima gađati obruč (njegovi pokušaji iz kontakta su ponekad urnebesni, mnogi bekovi ne bi bacali takve krumpire kad naiđu na rampu, ali tu se vjerojatno radi o strahu od blokade), ali kombinacija pokretljivosti, realizatorske kvalitete kada igra u prostoru i mase, čini ga osloncem u pick & rollu, što nije mala stvar (definitivno me sve više podsjeća na Monroea iz mlađih dana, jedino što nije tako moćan smetlar).

Noel je pak još bolji na svojoj strani parketa, od kada su ubrzali i zaigrali riskantnije u obrani odlično se snalazi u roli korektora u reketu, ali i kada ostane na perimetru nakon preuzimanjima. Njegova pokretljivost i spretnost u presingu na loptu i linije dodavanja baš su ono što bi trebala imati svaka momčad koja misli braniti Golden State, on na rosteru Cavsa ili Spursa bi već danas bio veliki plus za te franšize. A da je tek u Bucksima na poziciji petice umjesto Monroea, možda bi ovi zadržali dio lanjskog obrambenog identiteta. Uglavnom, nakon lošeg ulaza u sezonu, sada su pokazali da neke stvari iz prošle godine ipak ostaju i da obrana neće biti katastrofalna. Jasno, teško je igrati ovako agresivnu obranu s Okaforom, ali u onim minutama dok ga nema na parketu, mogu sijati kaos igrom s 5 dugonja.

26. WOLVES

Njihova apsolutna nesposobnost iskazana protiv Lakersa zasjenila je neke pozitivne stvari viđene ovaj tjedan. A njih je bilo usprkos 0-4 scoreu, posebice u načinu kako je Towns igrao dok ga u ovoj zadnjoj utakmici nisu odlučili tretirati kao Mozgova koji je zaspao u solariju. Da su imali boljeg trenera, imali bi barem jednu pobjedu na kontu (osim protiv Lakersa, imali su itekakve šanse i protiv Thundera, dok su, iako rezultat drugačije sugerira, protiv Blazersa u završnici tek kozmetički popravili koš-razliku), a uz Townsa je razinu igre opet podigao i LaVine. Nakon što je pao u pozadinu, sada je opet eksplozivnim šuterskim partijama trgnuo momčad, a, ono što je najbolje od svega, radio je to uglavnom u roli drugog beka uz Rubia.

25. NUGGETS

Najavili smo prošli tjedan da neće biti kante za napucavanje kao ovih 5 momčadi iza njih (ili u današnjem slučaju ispred njih), što se i potvrdilo, zamalo su ostvarili 3-1 usprkos nezgodnoj turneji po Istoku. Uz sve boljeg Mudiaya ključni su po običaju bili Gallinari i Jokić, ovaj trio lakoćom je nadigrao Washington, pogotovo u onim trenutcima dok su na parketu imali Gortata i Nenea, zatim su još jednom iznenadili Toronto na leđima partije karijere Jokića, a umalo su skinuli i Indianu kojoj je trebao produžetak da se provuče.

Nakon cijele sezone traženja i miksanja rotacije, Denver sada ima jezgru, imaju solidnu dubinu i imaju jasnu podjelu uloga, uz dodatan potencijal za novi iskorak već tijekom ove sezone u Nurkiću. Ovakav brz razvoj mogao bi značiti da će već dogodine igrati aktivnu ulogu u lovu na playoff, a ne zaboravimo da će pri tome imati i novi visoki pick na raspolaganju. Uz nešto sreće, to im je kupon za doći do još jednog člana jezgre, bilo putem drafta ili putem tradea, kako bi odradili ekspresni rebuilding nakon kojega će ne samo biti konkurentni, već i s potencijalom da iz godine u godinu rastu iznutra.

24. BUCKS

Pa, izgledalo je kao da hvataju zalet, još su dobili i Orlando na početku tjedna kao direktnog konkurenta. Stali su iza Middletona kao udarne opcije ispred Monroea, ali i kao primarnog kreatora u završnicama, pokušavajući raširiti reket stavljanjem Baylessa u završnicama umjesto Parkera, a zatim i Carter-Williamsa. Uzalud sve, Memphisu nisu dorasli, kao ni Blazersima čiju sjajnu igru u napadu ne mogu braniti ni pod razno s ovako kaotičnom obranom.

Međutim, šanse su imali protiv Miamia i Sacramenta, obje su prokockali, opet zbog obrane, ali i zbog manjka te jasne podjele u napadu. Middletonu svaka čast, ali i on je kao i Monroe u roli prve opcije debelo izvan zone ugode, za razliku od Wadea koji je u svom stilu ulazio u sredinu iznuditi slobodna kad god je trebalo momčadi. Ili za razliku od Ronda i Gaya koji su i bez Cousinsa priveli utakmicu u Sacramentu pozitivnom ishodu.

23. MAGIC

Način na koji su ih naprašili Bucksi i Celticsi ukazivao je da stvari ne idu na bolje i Skiles je morao povući neki novi potez. I je, već u sljedećoj utakmici, opet protiv Bostona, povećao je minutažu Hezonji i Fournieru na štetu Oladipa i Paytona. I ne samo to, već ih je koristio zajedno u postavi bez playa kao dva beka-šutera koji su raširili obranu Bostona. Napad se više vrtio kroz Vučevića, dok su ova dvojica šuterskim dometom širili obranu Bostona i otvarali prostor za ulaze Gordona i Harrisa.

Fina prilagodba, fascinantna jer se još jednom pokazalo da Oladipo i Payton nisu nikakav bekovski par budućnosti ove franšize. Protiv Spursa su očekivano poraženi, ali pitanje je trenutka kada će Skiles opet zamijeniti uloge Oladipu i Fournieru, a tko zna, možda i Paytona gurnuti na klupu pa jahati Oladipa koji je i bolji defanzivac na poziciji, ali i opasniji šuter. Također, Hezonja teško može ostati bez minuta, čak i nakon eventualnog povratka Watsona, dok god je u stanju gađati tricu blizu 40%.

22. KNICKS

I bez Carmela su izvukli produžetak (ne i pobjedu) protiv Duranta i Westbrooka, čiju obranu su zasuli koševima u reketu, usput odličnom kontrolom lopte držeći ritam pod ručnom (jedna od najvećih ljepota trokuta je što nema haklera koji će pimplati loptu i izgubiti je u pokušaju driblinga).

To je bila najbolja prilika u teškom tjednu da dođu do bonus pobjede, nije im uspjelo, a protiv Raptorsa (opet bez Mela) i protiv Warriorsa nisu je ni dobili. Celticsi su izgleda isto prevelik zalogaj u ovom trenutku tako da im je raspored stvarno bio paklen, jedina utakmica u kojoj nisu bili autsajderi bila je ona sa Sunsima i tu su posao odradili bez problema. Sada slijedi jedan period lakših utakmica i tu će se lomiti njihova sezona, trebali bi dobiti barem 4 od idućih 6 ako žele da ih ozbiljno shvatimo kao playoff prijetnju.

21. WIZARDS

Nakon što ih je Toronto pregazio i nakon što su ih iznenadili Nuggetsi, Wittman je odlučio da je dosta igre s visokom petorkom (ostvarili su 1-4 od kada mu se učinilo da je opet 2014, a i ta jedna pobjeda je bila protiv one desetkovane postave Heata), vratio je Dudleya u akciju i odmah su zaigrali bolje. Ne u obrani, naravno, što nije ni bitno obzirom kako je očito da ni s dva centra nisu više defanzivna sila, već u napadu - izrešetali su Rocketse u Houstonu u run and gunu, a zatim su pali protiv Oklahome jer nisu mogli ponoviti sličnu šutersku partiju u još jednoj bezglavoj trci.

Nema veze, ono što je očito je da mogu zabiti dovoljno samo ako imaju tri šutera na parketu oko Walla i Gortata (ili Nenea), a obzirom da imaju višak swingmana i manjak visokih, odluka Wittmana imala je još manje smisla (to je ta njegova logika kojom oduševljava već godinama, play oko kojega nam se sve vrti je usporen, kako mu pomoći, pa tako što ćeš u reket natrpati dodatnog balvana). Ako im na kraju bude nedostajala pobjeda ili dvije za ući među 8, znaju gdje tražiti krivca. Ako pri tome unište Wallovo koljeno uzalud, još gore.

20. PELICANS

Kako su dobili Sacramento bez Davisa i Evansa to im valjda ni samima nije jasno, ali ovom pobjedom su si definitivno podigli moral spotaknuvši nogu direktnom protivniku (što se utakmice tiče, problem je bio Anderson, dok su Kingsi makli s parketa Cauley-Steina koji ga nije mogao čuvati ni na perimetru ni na vrhu reketa, Pelicansi su već napravili prednost, bila je ovo večer gdje bi Gay dobro došao).

Netse su jedva dobili, Memphis nisu mogli, tako da je očito kako im je playoff i dalje dalek san, što nije ni čudo kada koristiš startnu petorku kakvu oni trenutno šalju na parket, s Davisom okruženim Geeom, Coleom, Asikom i otpadom iz trening kampa zvanim Dejean-Jones. Sam pogled na ovu petorku dovoljan je da se Dempsu doživotno zabrani pristup NBA ligi, ovakvu katastrofu ni Garnett nije trpio u najtežim danima u Sotti (dva NBDL igrača, rezervni NBA centar i peti bek na normalnom rosteru, to su Davisovi suigrači dobar dio utakmice). Ipak, Davis je dovoljno dobar da ovo vuče, a Holiday i Anderson po defaultu dobivaju bitke klupa i sudjeluju u završnicama, tako da je Gentry ovdje izvukao koliko se može.

19. KINGS

Izgubili su od Blazersa i Pelicansa, dva direktna protivnika, što nikako nije dobro. Pri tome se pokazalo da je ovaj eksperiment s Cauley-Steinom ipak samo eksperiment, ne samo da s njim na parketu imaju čovjeka manje u napadu, već su imali problema braniti stretch postave obje momčadi (Leonard i Anderson bili su sami na perimetru kao rijetko kada ove sezone). Protiv Memphisa igra s dva visoka ima smisla, ali nisu je stigli prezentirati obzirom da su ostali bez Cousinsa koji je sredio gležanj, tako da su nakon tri poraza koja su definitivno narušila uvijek upitan moral svlačionice spasili stvar pobjedom protiv Bucksa bez Cousinsa.

Gay u ove zadnje dvije utakmice nakon povratka u kojima je preuzeo rolu prve opcije izgleda dobro, ali šanse Kingsa za playoffom bez obzira na sve svakim danom su sve manje. Možda se stanje popravi do all-star pauze ako ih poštede ozljede, samo, čeka ih mini-turneja po Istoku i ako tu opet ostvare negativan score, možda ne bi bilo zgorega aktivirati se tijekom završnice prijelaznog roka.

18. BLAZERS

Dok su Kingsi u padu i dok Pelicansi ostaju u purgatoriju, njihove šanse i razina igre rastu. Ovaj tjedan ne samo da su odigrali standardno solidno u napadu, već su prezentirali i iznadprosječnu razinu igre u obrani, što je rezultiralo 4-0 scoreom. Istina, raspored je bio izuzetno lagan (4 utakmice doma, sve protiv momčadi s negativnim scoreom), ali ostaviti Kingse ispod poena po posjedu i razbiti Hornetse u utakmici u kojoj ubaciš manje trica od njih izuzetan je uspjeh.

Raspored sada postaje puno teži i ovaj niz pobjeda će im svakako dobro doći, ali obzirom kako dobro igraju u ovom trenutku i koliko su u stanju izvući iz ovoga što imaju na raspolaganju, nije isključeno da do all-star vikenda izvuku barem još dvije pobjede u pet utakmica koje preostaju.

17. HORNETS

Povratkom Kidd-Gilchrista našli su način uštrcati dodatnu dozu energije u roster, ali to im u ovom trenutku nije bilo od velike koristi obzirom na gadan raspored. Protiv razbuđenog Jazza nisu imali šanse s Hawesom u sredini, a ništa bolje se nisu proveli ni u Portlandu usprkos priključenu MKG-a momčadi. Bacili su ga odmah u vatru, fizički je očito potpuno spreman jer već duže vrijeme trenira punim intenzitetom s prvom momčadi, tako da Clifford nije previše razbijao glavu oko njegove role.

Razbili su Lakerse, turneja po Zapadu je s tim završila, a sada ih čeka 5 utakmica na Istoku do pauze, od čega 4 doma, u kojima će pokušati izvući maksimum i spasiti sezonu. Samo, obzirom da su načeti Kemba i Batuma, da je izgleda ovo forsiranje već ostavilo traga i na Kidd-Gilchristu, bojim se da je sve uzalud i da će u završnom dijelu sezone imati prevelik zaostatak za najboljom osmorkom na Istoku.

Izvuku li barem dvije pobjede, trebaju iskoristiti pauzu prvenstveno za oporavak, a onda s Hawesom ili Kaminskim na petici, uz Williamsa i dva beka sposobna ubaciti tricu, mogu pokušati zaigrati s Kidd-Gilchristom u postavi (ubacio je prve dvije trice u sezoni, možda se i on popravio pa neće gušiti napad) i tako možda dobiti balans u oba smjera koji im je potreban.

16. MAVS

Provukli su se protiv Lakersa s Mejriem u sredini, ali već u sljedećoj utakmici protiv Warriorsa švercanje nije dolazilo u obzir. Protiv Netsa se vratio Zaza i imali su na raspolaganju najbolju petorku, vjerojatno u najboljem ukupnom izdanju ove godine (Zaza odmah double-double, Parsons sjajan, Dirk pouzdan), a protiv Sunsa su čak odmorili Dirka. Sve ove zicere su apsolvirali bez većih problema.

Ipak, već protiv Atlante su se pokazali njihovi limiti, a i Deron je zaradio novu ozljedu, tako da je sada i on već u onom poznatom stanju u kojoj ga limitira gomila sitnih problema. Playeva imaju tako da će preživjeti, ali očito je da su sada u fazi u kojoj pobjeđuju isključivo u onim utakmicama u kojima su favoriti. Do all-star pauze neće biti zicera, ako izvuku 2-2 mogu biti presretni.

15. HEAT

Nakon najgoreg tjedna sezone našli su snage i bez Whitesidea (ili možda baš zbog toga) ukrasti utakmice Netsima i Bucksima kao gosti, prvenstveno zbog dobrih partija Bosha i Wadea (potonji je u završnicama prezentirao najbolju kopiju sebe koju može u ovom trenutku). I dok su za ovaj Miami i pobjede protiv ovakvih momčadi na strani uspjeh, skidanje Atlante događaj je tjedna (Hawksi doduše nisu pružali otpor, ali pobjeda protiv direktnog protivnika ima posebnu težinu). Vratili su se Dragić i McBob, Amare igra dobro kao zamjena za Hassana, tako da opcija nakon dugo vremena ima, sada je samo pitanje kako će svi skupa reagirati na puno težem rasporedu koji ih čeka. Houston ih je sredio bez problema usprkos dobroj partiji jezgre, a do pauze imaju četiri zeznute utakmice, tako da je još rano za zaključiti kako su bolja vremena ispred njih.

14. ROCKETS

Kao što smo i najavili prošli tjedan, usprkos sve boljoj igri u napadu, njihova obrana jednostavno nije na razini da se suprostavi top momčadima, što su pokazale i utakmice protiv Spursa i Oklahome. Dakle, ta dva poraza nisu problem, problem je što su dopustili Wizardsima da im ubace 123 poena (i to u utakmici u kojoj je Wall opet odigrao kriminalno, šutirajući 32% iz igre). Dobili su Heat, ali taj poraz od Washingtona je još jednom dokazao da nemaju kvalitetu koja im garantira miran put kroz sezonu.

Tipa, osim protiv Heata gdje je zbog suspenzije morao propustiti utakmicu, u svim ovim susretima igrao je Howard, bez prevelikog utjecaja, a kombinacije s Capelom su očito stvar prošlosti (momak po najnovijem igra isključivo rolu back-up petice, a kada ne igraju smallball, uz Dwighta ili Capelu na parketu je uglavnom Smith, što bi također trebalo sugerirati da je Jones uskoro bivši).

13. BULLS

Nakon poraza od Heata krenule su nove promjene, pa je tako Snell završio na klupi dok je mjesto u petorci dobio Moore. Jasno, za srediti Lakerse ova promjena nije bila ključna, ali već protiv Clippersa i Jazza pokazalo se da Bullsi ovim neće previše profitirati. U suštini, Snell definitivno nije imao što raditi na parketu kao starter, ali nije da ga mijenja išta bolji igrač.

Moore ima puls i žestok je u obrani, bez obzira što ovim gube na dužini vjerojatno im defanziva neće biti slabija (Butler će i dalje uglavnom preuzimati opasniju opciju na boku), ali ne vidim kako im ovo pomaže u problematičnom dijelu igre, prema naprijed (Moore je nominalno combo igrač, ali teško će baš on sekundardnom kreacijom i slash & kick igrom pokrenuti sistem na način kako to Hoiberg zamišlja). Dodatnu sjenu na cijelu priča baca dojam da su ovu promjenu izazvali igrači, prije svega Butler, čime se dodatno potvrđuje da Hoiberg nema nikakav autoritet nad ovim rosterom. Uz to, ostali su bez Mirotića do iza all-star pauze zbog operacije slijepog crijeva, što im dodatno slabi rotaciju koja već osjeća posljedice izostanka Noaha (rookie Portis je imao trenutaka, ali energiju veterana u obrani nije lako zamjeniti, a pogotovo nije lako Gasolu koji mora provoditi dodatne minute na parketu), međutim do iza pauze i on i Dunleavy bi trebali biti spremni pomoći.

12. JAZZ

Čim se Favors vratio na parkete, ovo je postala druga momčad. Kompletni su, Hood igra sve bolje, Favors tek treba opet uhvatiti all-star formu, a priča se i da imaju namjeru dovesti veterana kojim će zakrpati poziciju jedinice gdje u Netu imaju najgoreg startnog playa u ligi. Izbjegnu li daljnje drame s ozljedama, šokiralo bi me kad ne bi uhvatili playoff u konkurenciji s Pelicansima, Blazersima i Kingsima od kojih su ipak za klasu bolji. Kao što su za klasu bolji od Hornetsa i Wolvesa koje su sredili bez problema.

Protiv Chicaga su naišli na čvrstu zonu koja im je otežala život, to će im s ovom kombinacijom kreatora i šutera u idealnoj postavi biti problem još neko vrijeme, ali, srećom, protivnik je imao još goreg startnog playa od njihovog koji im je svaki put kada je trebalo pružio šansu da se provuku do 3-0 tjedna.

11. GRIZZLIES

Green, Barnes i Chalmers čine super klupu u zadnje vrijeme, klupu koja radi razliku, posebice kada se priključe Gasolu u smallball postavi protiv slabijih postava protivnika. Ova petorka možda nije mogla nositi teret na način kako to trenutno radi grit & grind jezgra, ali dobri su za promjenu ritma. Sad, možda je Joerger konačno sve posložio, a možda je stvar samo u tome što Green trenutno igra van pameti. Uglavnom, kad uračunamo i 3-0 u ovom tjednu, ispada kako su dobili 8 od 9 utakmica, ali problem je što su pri tome igrali samo jednom s protivnikom koji ima pozitivan score.

Drugim riječima, ovo je dio rasporeda kakav se samo mogao poželjeti i koji je odlično došao Memphisu da stane na noge. Dakle, bez obzira što su odradili posao, na osnovu ovakvih pobjeda teško je reći da su okrenuli stranicu. Do kraja godine raspored ostaje povoljan, ono najteže je iza njih, tako da ako nađu dodatnog šutera i pouzdanog back-up visokog možda mogu ciljati i na stizanje Clippersa. To bi bio sjajan uspjeh obzirom na to kako su ušli u sezonu.

10. PACERS

Imali su dobrih trenutaka ovaj tjedan (nakon dugo vremena pad je zaustavljen), ali mislim da su i dalje u najvećoj opasnosti da skliznu i otvore mjesto nekom iz kvarteta Washington-New York-Charlotte-Orlando, znači ne bi loše bilo kada bi okrenuli telefon tijekom trade deadlinea. Obrana je opet bila oslonac, s Mahinmiem u sredini i odličnom partijom Georgea zamalo su skinuli Clipperse, da bi Vogel u sljedećoj utakmici protiv Hawksa povukao novi odličan potez, gurnuvši Turnera u petorku umjesto Allena.

To im je dalo šutersku širinu, ali i dodatnu opasnost pod košem jer znamo da Hawksi presingom na perimetru ostavljaju gomilu prostora u sredini za lagane poene. Sredili su i Denver, što uopće nije jednostavno, a zamalo su skinuli i Cavse - propustili su dvije prilike za pobjedu u regularnom dijelu prije nego su poklekli u produžetku. S tim da su ove zadnje dvije tekme opet igrali bez Mahinmia koji nikako da se otrese problema s leđima.

9. PISTONS

Blesav raspored na osnovu kojega se nema što zaključiti, odradili su dva zicera protiv Sixersa i Netsa, izgubili dvije utakmice protiv lidera konferencije, Cavsa i Raptorsa. Ono što je sve očitije je da obrana opasno curi, a glavni krivci su Drummond i Jackson. Drummond je totalno van forme, momak je očito iscrpljen i fizički i mentalno i Van Gundy će morati iskoristiti ovu pauzu da ga vrati u život jer bez njega u napadu se još nekako i može, ali u obrani? Recimo samo kako nema šanse da Pistonsi uhvate playoff ako će Drummond do kraja sezone ovako čuvati obruč kao što to radi zadnjih nekoliko tjedana.

Jacksona je Stan odmarao tijekom sezone možda i najviše od svih startera, sada ima i Jenningsa, ali očito je i on mrtav umoran obzirom na teret koji nosi u napadu i jasno da u obrani ne može odraditi ništa. Obzirom koliko minuta su odigrali i KCP i Morris, pitanje je hoće li im ostati išta u tanku za zadnjih mjeseca dana sezone, imaju gadan raspored pogotovo u zadnja tri tjedna i ako će se tada odlučivati tko će u playoff, Pistonsi bi vrlo lako mogli puknuti.

8. HAWKS

Protiv Miamia još jedna utakmica u kojoj se nisu pojavili, nešto što se prečesto ponavlja u zadnje vrijeme i znak da se možda u toj svlačionici nešto kuha. A možda jednostavno ne mogu pronaći dovoljno energije s ovim stilom obrane da svaku večer budu konkurentni (pogotovo jer su protiv Heata imali Millsapa šepavog) - čim im ne funkcionira obrana na perimetru, Horford je u reketu doslovno ostavljen na streljani. Otvorili su tjedan s Clippersima i tu su imali šansu, problem je bio samo što je ovo bila jedna od onih povremenih večeri Jamala Crawforda kada tipa ne možeš braniti.

Onda se protiv Pacersa ozljedio Millsap, što automatski znači poraz, a onda je na red došla i ta slobodna večer koju su uzeli protiv Miamia. Iskupili su se donekle pobjedom protiv Dallasa na račun Teagueove utakmice sezone, ali, osim ako im play ne misli ovako igrati do kraja sezone, njihovi limiti postaju sve očitiji. U napadu pogotovo, ali, isto tako, bez obzira na odličan učinak veći dio sezone, kako vjerovati obrani bez skoka koja ima problema s branjenjem reketa? Krivi matchup i gotovi su.

7. CELTICS

Treći dobar tjedan za redom, ovo je već uzorak na osnovu kojega im se može garantirati mjesto u playoffu. Raspored nije bio naročito težak, ali način na koji su došli do 3 pobjede bio je uvjerljiv. Uz standardno odličnu obranu pružili su i nesto u napadu, posebice u prvoj utakmici protiv Orlanda. U drugoj su pak doživjeli jedini poraz u ovom periodu, nisu imali rješenja za nešto ranije spomenutu paljbu Hezonje i Fourniera.

Kompletni su, igraju dobro u oba smjera, brzi su i nesebični, a konačno imaju i posloženu rotaciju s ubojitim trojcem na klupi (Smart, Turner i Olynyk svaku večer donose kvalitetu u različitim aspektima igre, a nije na odmet i što konačno imaju konstantnu rolu, odnosno što Stevens već neko vrijeme nije imao potrebe rotirati startere i rezerve). Dok održavaju ovaj kontekst ne moraju se bojati za mjesto među 8. Još ako Ainge dovede poštenog visokog...

6. RAPTORS

Zaključili su niz od 7 utakmica doma s tri nove pobjede, obračunavši se relativno lako s Wizardsima, Knicksima i Pistonsima, sve protivnicima koji im pašu i gdje im je slučaj dodatno pomogao (Wizardsi su igrali s dva visoka kao da su htjeli olakšati protivniku, Knicksi su bili bez Mela, a Pistonsi bez Ilyasove na drugoj večeri back-to-backa).

Dakle, medeni mjesec od rasporeda bio je još lakši nego smo očekivali, ali zato su već kiksali na prvom gostovanju u Denveru, popravivši dojam donekle sutradan protiv jadnih Sunsa. Obzirom da su puni pozitivne energije zbog dva all-stara na rosteru, ne treba očekivati veće šokove na preostala tri gostovanja koja ih čekaju prije pauze.

5. CLIPPERS

Super tjedan, ostvariti nove 4 pobjede protiv nimalo laganog rasporeda u njihovom stanju definitivno je uspjeh. Provukli su se protiv Indiane i Atlante na račun pravih poteza u pravom trenutku bekova, poigrali su se s Lakersima, a onda su pregazili i Bullse. U svemu ovome im je, uz standardno sjajne partije Paula i Redicka, pomogao i Crawford. On nije toliko konstantan, ali tjedan u kojem je dva puta eksplodirao, protiv Hawksa i Bullsa, definitivno je nešto što ove sezone nismo doživjeli.

Čovjek je oživio u pravom trenutku, taman kada su naišli na nekoliko nezgodnih utakmica prije nego što se raspored opet malo razvodni. Idu na novu turneju nakon što su već imali dvije u zadnjih mjesec dana, a score im je odličnih 6-2. Neka uživaju dok mogu jer nakon pauze čekaju ih Spursi i Warriorsi u razmaku od 2 dana.

4. THUNDER

Spomenuli smo kilave pobjede protiv Knicksa i Wolvesa, to su bile utakmice gdje izazivači ne bi trebali imati problema, ali obrana im je i ovaj tjedan bila, blago rečeno, kilava. Nešto bolje su se snašli protiv smallball postava Rocketsa i Wizardsa, jedne i druge su uništili u skoku tako da su imali potreban oslonac u reketu. Ništa novo dakle, čekamo vikend i utakmicu protiv Warriorsa.

3. CAVS

Da razjasnimo odmah jednu stvar. To što su Cavsi dobili Spurse i uopće sve 4 utakmice u ovom periodu kojim se bavimo nema veze s promjenom trenera, već s tim što su Cavsi i što su u svim tim utakmicama bili favoriti, sve da ih trenira i Gloria James. Da, čak i protiv San Antonia kojega su ionako dobrano namučili prije nekoliko tjedana kao gosti, bivajući dobar dio utakmice čak i bolja momčad. Kao što smo rekli i tada, njihov roster ima puno više smisla protiv Spursa nego protiv Warriorsa iz jednostavnog razloga što je Love mismatch za obranu San Antonia, a istovremeno nije ni približno toliko velika rupa u obrani jer ga Spursi nisu u stanju izvući iz reketa i tako iskoristiti slabosti njegovog lateralnog kretanja.

Plus, kad dodamo još da Parker nije bio ni približno raspoložen (ili ako hoćete bolji od Irvinga) kao u prvoj utakmici, odnosno kad uzmemo u obzir da su Popove prilagodbe ovaj put bile više eksperimentalne prirode (smallball s Marjanovićem ili Westom kao jedinim visokima, čista zonska obrana kroz skoro cijelu četvrtinu) nego u svrsi postizanja rezultata kao prije dva tjedna, šanse Cavsima su još rasle. Da ne govorim kako je Duncan u ovom matchupu itekako bitan, puno važniji nego protiv Warriorsa jer, obzirom na spori ritam kojim Cavsi igraju, njegova post-up kvaliteta itekako može načeti njihovoj obrani. I da, apsolutno je i dalje najbolji defanzivni centar kojega imaju na rosteru, uz dužno poštovanje svima koje je u ovoj utakmici Pop isprobao na petici.

Znači, pobjeda nad Spursima nije po ničemu bila posebna (dobro, možda San Antonio nije smio dopustiti gaženje u drugom derbiju za redom), odnosno nismo vidjeli nikakav novi čarobni recept koji nas tjera da pomislimo kako Spursi nemaju rješenja u ovom matchupu. Tako da se treba fokusirati na nešto drugo, a to je dojam da su Cavsi odjednom proigrali napadački jer su puno više uključili Lovea u igru. Tu isto odmah treba razriješiti jednu stvar, Love je svakako dobio nešta veću kvotu lopti za razliku od ovog perioda kada se vratio Irving, ali tu se ne radi o značajnom porastu, pogotovo ne u odnosu na onaj prvi dio sezone kada su igrali bez Kyriea.

Također, ove priče da su se povećale lopte koje prima na laktu navode u krivom smjeru. Istovremeno su mu se smanjile lopte u post-upu, što je samo po sebi dobro, ali nije da to što ga sada u tih nekoliko akcija po utakmici stavljaju u situacije u kojima se ugodnije osjeća znači da su Cavsi promijenili svoj stil igre. Love i dalje igra kroz izolacije, kao i svi drugi, dakle to što prima nekoliko lopti više na vrhu reketa nego u reketu znači samo da je tome tako zato što su Cavsi tako interno odlučili, a ne zato što je njegova aktivnost na tom dijelu parketa rezultat sistema. Da se razumijemo, ovo je također korak u pravom smjeru (vući poteze kojima ćeš maksimizirati talente igrača uvijek je dobra stvar), ali daleko je to od tečnosti i uigranosti koja bi Cavsima garantirala napad na koji se mogu osloniti kad bude najgušće.

Tada će vjerojatno James i Irving, kod kojih je i dalje lopta, spriječiti njen protok do Lovea, tako da će se ovaj opet naći u ulozi stretch opcije koja će povremeno dobiti priliku iskoristiti mismatch u izolaciji. Loveov napadački iskorak tako je vezan čisto uz činjenicu da bolje realizira otvorene trice i ove duge dvice koje poteže više nego ranije (s tricom je na 40% od kada je Lue trener što je solidan iskorak, a dugu dvicu je od šuta kojega je bolje ignorirati i kojega je stavljao ispod 40% popeo na elitnih 50%).

Sad, da li to ima neke veze s promjenom trenera, boljim osjećajem u svlačionici i uopće boljim pasovima koji ga nalaze u boljim situacijama? Ima, sigurno, ali isto tako ništa ne garantira da će ovaj psihološki efekt dugo trajati jer nema temelja ugrađenih u sistem igre koji će ovu trenutnu šutersku formu održavati. Hoće li ona pasti kada se Love opet osjeti ugrožen od sklonosti Irvinga i Jamesa da prisvoje loptu?

Uglavnom, uz bolji napad koji je tako usko vezan uz bolju šutersku formu Lovea, ali i rast u formi Irvinga, bitno je primjetiti i angažiraniju igru u obrani. Recimo, Spursi su ih u onoj prvoj utakmici uništili kroz tranziciju, a u ovoj drugoj nisu mogli odraditi poštenu kontru, dakle očito je fokus zamjenom trenera izoštren. Ako je Blatt bio razlog zbog kojega nisu trčali u obrani koliko su trebali, a to je minimum koji ozbiljna košarkaška momčad mora prezentirati, onda, jebiga, bolje da su ga makli.

Znači, sredili su Spurse, imali su još zicer protiv Sunsa i izmorene Pistonse na rasporedu, tako da je najzanimljivija utakmica u biti bila ona protiv Indiane gdje ih je Kyrie izvukao u završnici. Sada kada se i on priključi u punoj formi, mogu uključiti autopilot za put do Finala.

2. SPURS

Poraz od Cavsa mora boliti bez obzira što će Pop na sve moguće načine pokušati umanjiti važnost jedne utakmice regularnog dijela. Međutim, isto kao što je činjenica da im Cavsi leže više od Warriorsa jer ipak imaju određene rupe (upitnu unutarnju liniju defanzivno prije svega, bez Mozgova ovo nije ista rotacija kao ona koja je lani u playoffu podigla zid u reketu), činjenica je i da Spursi nemaju individualnu razinu talenta kojom bi nadoknadili trenutke kada Leonard igra ispod elitne razine kao što je bio slučaj ovaj tjedan.

Duboki su, ali klupa u playoffu gubi na važnosti, a udarne opcije su ili odavno prošle zenit ili još ne znaju što bi točno trebale raditi u napadu. Stoga, možda je ključno dovesti Aldridgea u all-star formu i volumenom i učinkom jer bez njega će im opet u playoffu glavno oružje kad sve drugo stane biti Duncan u post-upu.

Uglavnom, nakon ovakvog poraza, još dvije dominantne pobjede protiv Houstona i Orlanda gotovo da su i nebitne, čekamo sredinu trećeg mjeseca kada će u dvobojima s Thunderom i Warriorsima morati pokazati nešto više od trenutne sposobnosti da nabijaju koš-razliku protiv mediokriteta.

1. WARRIORS

Ide se po rekord, nakon što su odradili posao protiv Dallasa bez Dirka i Zaze, protiv Sixersa su dobili klasičnu opomenu da se čak ni u ovakvim utakmicama ne možeš ponašati kao da si na haklu. Kad su takvu kriminalno odigranu partiju, u kojoj su umjesto da su dobili s 30 razlike na kraju jedva izvukli živu glavu, okrenuli sebi u korist, nije bio problem opet zaigrati s više energije protiv Knicksa i stvar riješiti u prvom poluvremenu bez opuštanja u nastavku. Imaju idealan raspored do pauze, s dovoljno dana odmora između utakmica, igraju s Oklahomom doma, svi su zdravi, a jedini back-to-back im je protiv Sunsa. Dakle, u završni dio sezone bi trebali ući s 48-4, a koje su onda šanse da izgube 8 puta u zadnjih 30 utakmica? Ne prevelike.

Filed under: bball 17 Comments