ISPOD OBRUČA fullcourtpress – basketball lunatics inc.

20Apr/145

DAY ONE – FULL RETARD

Posted by Gee_Spot

NETS @ RAPTORS

Netsi cijelu večer nisu zabili tricu (dobro, ako ne računamo Pierceove koje su poslužile kao upozorenja i pljuske, čisto da se zna s kim se ima posla, na startu i na kraju utakmice i par defaultnih Deronovih), ali svejedno su kontrolirali utakmicu od prve do zadnje sekunde. Iskustvo u završnici je bilo ključno, naravno (opet Pierce, koji se cijelu večer posvetio obrani da bi na kraju riješio utakmicu lakoćom kojom mi ostali tamanimo pogače), ali ništa manje važno nije bilo u svih 48 minuta utakmice tijekom kojih su Netsi imponirali mirnoćom i rješenjima u napadu. A ništa manje važna nije bila ni obrana, dapače - Netsi su preuzimanjima predstavljali neriješivu zagonetku za pick & roll Raptorsa svih 48 minuta, jednostavno se nije otvarao prostor za pokretanje akcije i sve se svodilo na individualne poteze.

U principu, Netsi su u obrani radili što su htjeli, sveli su DeRozana na promatrača (onu staru DeGrozan verziju) gurajući ga u izolacije do te mjere da je Toronto živnuo tek kada je umjesto njega u igru ušao Vasquez. Ta kombinacija s dva čista playa oživila je napad, a posebice dobar je bio Lowry u miksanju šuta iz vana s ulazima iz odjednom češćih spot up prilika.

Samo, problem je što osim Vasqueza i Lowrya druge akcije nije bilo (Vasquez će u ovoj seriji imati važnu rolu kao šesti igrač koji uskače na sve tri vanjske pozicije, to je bilo jasno, ali ako ima ovoliko bitnu to je znak da nešto nije u redu), Toronto nije koristio mladost da napravi nešto kroz tranziciju, a istjerani su i iz posta tako da su Netsi praktički savršeno odradili plan utakmice u defanzivi.

U napadu su pak igrali rutinski, svoju Zoran Čutura košarku iz lige veterana sa sporim napadima i pokretanjem akcije iz posta u kojoj svatko tko želi dobije priliku (jesu stari kao dinosauri, što je simpatično naglašeno i najavom serije "Raptors vs Dinosaurs", ali gledati njih ponekad je stvarno kao da gledaš NBA hardwood classics iz '80-ih). Strpljivo i pametno tražili su rupe koje su onda napadali kretanjem iza leđa obrane ili kroz blokove (posebice su odlično otvarali Williamsa u prvom dijelu, čovjek je praktički glumio Korvera). Ako bi Raptorsi sve ovo nekako pokrili, onda su ih napadali u 2 na 2 igri gdje su Williams i Livingston odlično koristili snagu i visinu pored Lowrya i Vasqueza (praktički, jedina loša strana njihovog plana je nepotrebno forsiranje Garnetta u postu, pokušali su s njim napasti Valanciunasa i malo ga istjerati iz reketa, ali bolje je i za njih i za Kevina da se u napadu drži razigravanja i postavljanja blokova).

Uglavnom, rutinska pobjeda da rutinskija ne može biti, sa svim ključnim igračima raspoloženima i potpuno koncentriranima na igranje košarke, uz samo jednu manu koja se na rezultatu nije osjetila, premalo trice (što sigurno neće potrajati, sada kada su osjetili puls serije računajte da će i Mirza i ostatak klupe dati šuterski doprinos). Toronto pak bez igre, osim dva spomenuta beka treba još samo istaknuti šljakersku rolu Valanciunasa koji je pored skakački limitiranih protivnika skupljao skokove i zabijao zicere, ali sve ostalo je bilo pretanko. Casey je odmah izvadio zbunjenog Rossa i nije mu ni dao šansu, a Pierce je očekivano učinak Johnsona i Pattersona sveo na nulu (Patterson je nešto zabio, ali obrana s njim nije ni upola solidna kao s Johnsonom).

Ukratko, ne smisle li Casey i Raptorsi nešto pametnije do iduće utakmice, obrana Netsa mogla bi ovu seriju učiniti manje zanimljivom nego se itko nadao.

WARRIORS @ CLIPPERS

Užasan početak utakmice, kako za oči nas koji smo ovo gledali, tako za obe momčadi. Warriorsi nisu mogli odigrati akciju da ne izgube loptu suočeni s pritiskom na perimetar Clippersa, a ovi su nakon početne prednosti bacali cigle i usput ostali bez Griffina koji je zaradio dva faula u napadu protiv O'Neala (koji je cijelu večer bio fantastičan s iznuđivanjem osobnih u napadu) i sjeo na klupu (s druge strane Warriorsi su iz istih razloga ostali bez Iggya tako da nema govora o trenutku koji je prelomio utakmicu). Reći da nije bilo ritma pretjerivanje je, bila je ovo čista atonalna glazba u kojoj bi uživali slušatelji studentskog radija. Utakmica je počela dobivati neke konture košarke kada su Warriorsi zaigrali s niskom postavom, kombinacija Leea s Greenom izgledala je dobro, ali svoje su odradili i Speights i Barnes. Ma Jackson je miksao kao lud ne bi li uzdrmao momčad i pronašao igrače koji mogu uskočiti umjesto Boguta, nakon što su trice počele upadati dao je priliku visokoj kombinaciji koju sumnjam da smo gledali ove sezone, s Leeom i Speightsom pod košem te Greenom na boku (i pronaći će nekoga, Barnes je priliku iskoristio ne samo dobrom igrom u drugoj četvrtini već i s par ključnih poteza u zadnjim minutama utakmice).

Doc s druge strane nije pokušavao ništa osim podsjetiti na Vinniea. U ono malo što je igrao na startu utakmice, kroz treću četvrtinu i u samoj završnici, Blakea su uglavnom koristili kroz 1 na 1 post up preko Leea, potpuno ignoriravši pick igru ili spot up akcije za Redicka, kao da je cijeli plan bio iskoristiti slabosti Leea i općenito manjak mišića u reketu Warriorsa. Samo, pri tome su umjesto protivnika uštopali vlastiti napad - čak i u periodu cijele treće, prije nego se Blake opet nakrcao osobnima i ispao iz igre, dakle kada su igrali s top postavom, zaostajali su za Warriorsima koji su hvatali dobar ritam u napadu kombinacijom šuta Currya i Thomspona s lucidnošću u sredini Davida Leea koji je, koristeći rupe u obrani reketa Clippersa, radio ono što je na drugoj strani trebao raditi Griffin, napadao obruč rolanjem nakon picka i razigravao ili zabijao.

Warriorsi su držali prednost do same završnice kada im je obrana malo popustila zamjenom O'Neala za Greena, Paul je uzeo stvar u ruke i počeo stizati minus ulazima i s dvije trice da bi onda promašio dva ključna bacanja koja su mogla donijeti ključnu prednost pred zadnju minutu. Ovako su Warriorsi izvukli pobjedu i to potpuno zasluženo, jednostavno su bili manje loši. Nastave li Clippersi ovim forsiranjem post igre, valjda u strahu da se serija ne pretvori u run and gun koji daje šansu Warriorsima, vrlo lako bi se mogli upucati u nogu - rekao bih da ne mogu lošije i da će drugi put imati Blakea u puno većoj roli, da to u neku ruku i nije problem, bez njega su izgledali puno bolje jer nisu ništa forsirali već su igrali košarku. S druge strane Warriorsi isto imaju rezervi, obrana Clippersa je dobra, ali bolje šuterske partije Currya uz ovakvog Leea itekako mogu predstavljati problem tijekom cijelog trajanja serije (stisnu li Leea na picku, ostaje više prostora Curryu, stisnu li Stepha, Lee ovo od sinoć može ponoviti).

Tu je i problem slobodnih bacanja, sinoć ih je promašio Paul, ali to ne znači da drugi put neće Jordan ili Griffin, a možda najveći je manjak raspoloženih igrača na boku. Doc je često posezao za niskom vanjskom linijom s Collisonom umjesto Barnesa uz Paula i Redicka, što je dalo određenu živost u presingu i više iskre u napadu, ali Klay Thompson će ovu postavu jesti za doručak u postu što je pokazao i sinoć ulazeći u sredinu kad je htio - Warriorsi su izbjegli pretjerano bacanje lopti u sredinu i nisu jahali O'Neala ili Barnesa reda radi, ali takvu priliku za old school košarku nisu mogli propustiti.

HAWKS @ PACERS

Još jednom se pokazalo da Pacersi nemaju rješenja za startnu petorku Hawksa, ovo je klasični playoff mismatch koji se neće riješiti sam od sebe. Teague i Millsap napadaju sredinu i bacaju povratne koje svi zabijaju, formula je to koja je donijela +7 na početku prve četvrtine i onda još +10 na početku treće (Hawksi su ispalili 30 trica koje su činile 40% njihovih šuteva, zabili su 11, što je protiv ovog napada očito dovoljno). Ovo sve između bilo je mučenje u kojem su Pacersi nekako plivali zahvaljujući individualnim potezima Stephensona, Georgea i Watsona, ali dok ne pronađu način kako ne upasti u rupe sa svojih 5 najboljih igrača protiv tricaške postave Hawksa, dobivat će po nosu jer jednostavno nemaju napadačke moći da stignu takve minuse.

Puno više od trica problem predstavlja lakoća kojom su Teague i Millsap ulazili u sredinu i dolazili do prostora, u ovoj obrani kao da više nema agresije, a to je bilo vidljivo i na načinu na koji je Korver dolazio do prilika - iako je zabio samo 12 poena uz 2-7 za tricu, radilo se uglavnom o dobrim šutevima pored ležernog Georgea, dakle nije bio prisiljen na bacanje cigli preko zastrašujuće obrane momka kojega smatramo jednim od najboljih stopera u ligi. West i Hibbert su prespori za pratiti stil igre kojim igra dvojac visokih Atlante, tu Vogel treba puno ranije ubaciti jednog pokretnijeg igrača, a kad na njihove teške noge dodamo ovakve beskrvne partije vanjske linije pored koje su i Teague i Korver, pa čak i Carroll, imali vremena za popiti kavu, sve postaje jasno. Ne promijene li pristup, a zatim i plan igre, odlaze na odmor prije nego što planiraju, što možda uopće ne bi bilo loše za nas dovoljno lude da ovo gledamo.

GRIZZLIES @ THUNDER

Kvalitetno otvaranje Thundera, da se zna tko je gazda u ovoj seriji - oduzeli su Grizlijima sredinu (ovi si nisu pomogli tražeći Randolpha koji je protiv Perka nemoćan umjesto da igraju na Gasola kojega čuva Ibaka), a usput su stiskali i Conleya bacajući na njega Sefoloshu i usput odmarajući Russa na Princeu. U napadu su pak zabijali kako su htjeli, kad bi udvojili Duranta napao bi ih Westbrook 1 na 1. Pokušali su to preživjeti uvodeći Tonya uz nadu da on može usporiti Duranta dovoljno bez pomaganja kako bi im ostalo tijela za zatvoriti Wesbtrooka, ali kako je Ibaka izvlačenjem na perimetar Randolpha učinio beskorisnim i u obrani, idealnog rješenja nije bilo. I onda još na sve ovo Memphis nema ni trećeg beka, Calathes je zaradio suspenziju pred početak playoffa (hm, možda doping objašnjava rast njegove forme u drugom dijelu godine) tako da su morali koristiti usluge Udriha koji nije bio playoffa vrijedan igrač ni u danima Spursa, a kamoli danas kada tek broji veteranske dolare.

Uglavnom, ovdje je sve teoretski bilo gotovo nakon prve četvrtine, iako je Memphis u trećoj dobio priliku vratiti se u utakmicu. I iskoristio je. Ne zbog nečega specijalnog što su izmislili jer nisu (i dalje su neshvatljivo hranili Z-Boa u postu), praktički jedina promjena je bila ubacivanje Allena u petorku. Joerger je tako krenuo u nastavak bez Princea koji nema što raditi u ovoj seriji (a kao što znamo ni u ovoj ligi) nadajući se da će plan 1 na 1 obrane s Allenom dati nekakav povrat, ali puno više koristi dobili su zbog užasnih desetak minuta Oklahome - u obrani je nestalo pritiska, Conley je lakoćom ulazio u sredinu i to je otvaralo prostor za napad Memphisa da prodiše (u trećoj su zabili tri poena manje nego u prve dvije četvrtine zajedno). U napadu je pak Westbrook upao u jedno od onih svojih katatoničnih stanja, igrajući 1 na 5 bez ikakvog rezona trošio je posjed za posjedom uzalud i bez ikakvog rezona.

Grizliji su tako visili u blizini, u više navrata bili su udaljeni samo četiri poena, pa tri, pa dva, ali OKC je pronašao način izbjeći dramu u završnici. Niska postava donijela je stabilnost sredinom četvrte, posebice Fisher i Jackson na bekovskim pozicijama koji su odradili odličan posao u obrani, ali i u napadu razigravajući suigrače (čitaj: nisu carinili loptu kao izvjesni Russ). Ibaka i Durant kao dvojac u sredini također su odradili lavovski dio posla, posebice u napadu, gdje su totalno izvukli obranu Grizlija na perimetar i omogućili prostor za akciju (Butler je solidno zaokružio ovu postavu u oba smjera). I samo tako Thunder je u par minuta opet otišao na dvoznamenkastu prednost koju više ni Westbrook nije mogao prosuti.

Usprkos jednoj očajnoj četvrtini Oklahome, nismo vidjeli ništa što bi Memphisu pomoglo da seriju učini dramatičnom osim one klasične borbenosti i upornosti. Solidna partija Allena u oba smjera svakako pomaže, ali ne mijenja drastično smjer kretanja (Durant je svejedno zabio preko 30, ali uz 25 lopti i samo 6 bacanja i uopće minimum ulaza u drugom dijelu). Brooks s druge strane samo treba zaigrati s više rizika na Conleyu jer Memphis osim njegovih ulaza nema drugih rješenja, jedino im preostaje spuštati loptu u post gdje OKC ima kontrolu (doduše, i to mogu izvesti puno bolje, s više Gasola na laktu i manje Z-Boa na bloku). I visoka i niska petorka Thundera funkcioniraju dobro u ovom matchupu, Durant je odradio svoje bez previše trošenja u ulazima i da nije bilo tog klasičnog Westbrookovog momenta kada čovjek ode u full retard (Brooks si to npr. sinoć nije dozvolio, zvao je time-outove na vrijeme, dobro miksao i općenito imao solidan plan), što znamo da se nikada ne smije, i da su dobili nešto više od klupe osim tih stabilizirajućih nekoliko minuta Fishera i Butlera, bila bi ovo rutinska pobjeda u rangu onoga što je izveo Brooklyn. Ili Hawksi.

Filed under: bball 5 Comments
19Apr/1412

WHERE AMAZING HAPPENS 2014.

Posted by Gee_Spot

Dva dana već razbijam glavu koje pickove odabrati (točnije, u onim slobodnim trenutcima prije 8 i nakon 22 kada stignem uhvatiti vremena), a bez da sam se maknuo s mjesta. U biti, jedino što se u tim kontemplacijama javilo kao konstanta je dvojba koliko će ova prva runda uopće biti zanimljiva obzirom da kolektivno na kraju dođemo do istih zaključaka koji se vrte oko toga da će skoro svi nositelji osim Raptorsa dalje (Brooklyn je ovdje očito favorit s razlogom, a i nije da su njihove 4 utakmice razlike u završnom scoreu ikakav pokazatelj stvarne kvalitete obzirom na to da je Kidd na kraju sezone potpuno podredio rezultate odmoru). Tako da se nadam da će košarka barem biti zabavnija od svih ovih najava (nisam naišao na zanimljivu, uključujući i svoje). Da ne duljimo, uz analizu prve runde slijede službene prognoze playoffa uz popunjen bracket do samog kraja (uz minimum komentara vezano uz kasnije runde, blesavo je ovako nagađati i o nečemu za što znamo da nas čeka, a kamoli o nekakvim fantomskim matchupovima). Uživajte što više možete u proljeću i košarci, a, ako vam se da, možete ostaviti i vlastite "brackete" u komentarima.

FIRST ROUND

PACERS VS HAWKS

Obzirom na stanje rostera Atlante, pravo pitanje u ovoj seriji nije tko će dalje, već mogu li je Pacersi iskoristiti da pronađu nešto nalik na formu koja bi im garantirala prolazak u sljedećoj rundi. U zadnjih nekoliko utakmica sezone su pokazali znakove života, napad je djelovao organizirano (makar isključivo preko Westa), lopta je puno više kružila i općenito je podignuta razina pristupa i koncentracije u oba smjera. Međutim, itekako sam skeptičan prema njihovim dometima dok ne vidim Georgea i Hibberta u formi s početka godine, za što ćemo, bojim se, ipak morati čekati neku drugu sezonu.

Uglavnom, Hawksi su se u završnici nekako stabilizirali, sezonu su završili s respekta vrijednih 7-3 u zadnjih 10 utakmica, ali uz popriličnu pomoć suparnika koji su uglavnom već okrenuli glavu u nekom drugom smjeru (prema draftu ili prema playoffu). Zdravstveno stanje i dalje je loše, Korver i Antić su na limitu minuta uzrokovanom problemima s leđima i zglobom, a čak i da budu spremni za veće role upitna je njihova forma. Korver iza sebe ima najgori mjesec u sezoni, a uz to ide na obranu koja ga je u lanjskom playoffu limitirala na 10 poena u prosjeku uz za njega mizernih 35% šuta za tri.

Naravno, ogromna je razlika između lanjske Drewove post up momčadi i ovog pick igrom i kretanjem obilježenog pokretnog i uvijek raširenog napada koji je uveo Budenholzer - usprkos svim problemima, Hawksi su sezonu završili kao druga najnesebičnija ofenziva lige (nakon Spursa imaju najviše asistiranih ubačaja), a uz to ubacuju najviše trica nakon Rocketsa. Kruženje lopte i šut iz vana su zeznuta kombinacija koja im daje šansu i zbog koje će sigurno dobiti jednu-dvije utakmice po defaultu, ali jednostavno nemaju dovoljno moći u sredini da se suprostave snazi Indiane čija obrana može oduzeti dobar dio ovih njihovih kvaliteta (imaju odlične defanzivce na svim pozicijama i ne ispadaju u obrani zbog jasnih 1 na 1 zaduženja, što otežava potragu za otvorenim šutevima).

Osim ako ne dobiju pomoć od samih Pacersa koji su prije dva tjedan izgledali tako loše da ih je ista ova Atlanta jednostavno izrešetala sposobnošću da šutira sa svih 5 pozicija. Budu li Antić, Millsap i Carroll ubacivali trice u startu utakmica i naprave li prednost u prvih 15-ak minuta, Pacersi bi mogli biti u problemima jer jednostavno nemaju napad koji čak i u idealnim uvjetima izdržava pritisak stizanja rezultata, a kamoli u ovom kontekstu u kojem do jučer više nitko nikome nije vjerovao i u kojem su psihe bile, blago rečeno, labilne.

Ne vjerujem da igranje na jednu kartu prolazi u playoffu stoga prednost dajem Pacersima, ali isto tako se ne bih čudio da ovaj matchup donese najviše drame na Istoku. Na kraju bi ipak najviše trebala profitirati Indiana u skladu s onom "što te ne ubije, to te ojača".

PACERS U 6

RAPTORS VS NETS

Sličnosti između ove dvije momčadi garantiraju dugu i neizvjesnu seriju. I jedni i drugi vole čuvati reket čak i po cijenu pretjeranog fauliranja, a uz to preferiraju i postavljene napade, posebice veterani iz Brookyna koji ne trče čak ni usprkos popriličnoj količini lopti koju osvoje svojom agresivnom igrom na loptu sa stalnim preuzimanjima i udvajanjima koja je često i kaotična i riskantna, ali, pokazalo se, i uspješna.

Netsi igraju sporu, unutar-van košarku, dok su Raptorsi klasična pick & roll momčad koja uglavnom napada u nekoj 1-5, 2-5 ili 3-5 kombinaciji, dakle s Valanciunasom kao blokom za bilo kojeg vanjskog dok preostala tri igrača u tom slučaju služe kao spot-up opcije. I to funkcionira zato što imaju dovoljno šutera (tu na scenu stupa važnost Pattersona) i jer lopta kruži do najboljeg od njih (tu na scenu stupa važnost micanja Gaya sa scene). Netsi pak prije svega brane reket svojom gotovo pa match-up zonom u kojoj stalno preuzimaju kako bi ostavili što manje prostora u pozadini. To zna dovesti do problema kod branjenja pick igre kada bek ostane na visokom igraču, ali fokus na zonu s loptom i usko postavljena obrana ionako uglavnom put kroz sredinu drže zatvorenim. Jasno, ovakva igra često ostavlja otvoren perimetar i to je detalj na koji će trebati paziti jer Raptorsi su solidna tricaška momčad kojoj se ne smije dozvoliti da postane sjajna (iako će nesumnjivo imati jednu ili dvije takve večeri u seriji).

Garnett ne može igrati više od 20 kvalitetnih minuta, ali tih 20 minuta su još uvijek škola unutar-van obrane, a Plumleeva sposobnost da u rookie sezoni igra veteranski pouzdano i tako izbaci Blatchea iz rotacije daje im 48 minuta kvalitetne i aktivne zaštite sredine. S druge strane, Raptorsi sve brane izlascima na pick osim kada je 1-5 igra u pitanju, Casey je tu konačno prestao maltretirati Valanciunasa s previše odgovornosti na perimetru i sada ga koristi isključivo u prostoru ispod koša kao zadnju crtu obrane. Imaju mišiće na svim pozicijama i dovoljno brzine i dužine da napadaju perimetar i tu Netsima neće biti lako pronaći mismatch kojega mogu iskoristiti, osim onoga očitog koji ih nosi drugi dio sezone, a to je Pierce u ulozi stretch četvorke koja definitivno može raširiti sredinu Toronta.

Uspije li Pierce razvući obranu Raptorsa više nego treba, defenzivno Toronto ne bi trebao imati nikakvu prednost na račun jače unutarnje linije koja bi trebala dominirati u skoku - Netsi su ispodprosječni u obje kategorije, Raptorsi iznadprosječni u obje. Tako da ispada kako će u slučaju obje momčadi presuditi šuterska forma. A tu Netsi ipak imaju prednost, ne toliko u planu igre koliko u individualcima. Pierce i Johnson su dokazane playoff klase kojima se neće tresti ruka u gustim završnicama (a sve miriše na to da će ih ovdje biti gomila), Deron je danas možda pola playa što je bio prije 3-4 godine, ali je i dalje odličan šuter, a tu su i Mirza, Anderson (koji itekako dobro poznaje igrače Toronta) i Thornton na klupi kao šuteri sposobni u 10-ak minuta razbiti obranu protivnika.

Raptorsi pak nude nestalnu formu Rossa i dvojca Johnson-Patterson te dvije udarne opcije koje često znaju uzeti više loših šuteva nego bi trebali. Lowry svoje pak uglavnom zabija, dok je DeRozan, iako puno korisniji all-round igrač od Gaya, zadržao neke od Rudyevih loših karakteristika, poput uzimanja previše nepotrebnih skok-šuteva s poludistance u izolaciji. Za očekivati je da će Kidd upravo postaviti igru tako da DeMarr dođe u više takvih 1 na 1 situacija nego bi trebao.

Važući ovako odnose, rekao bih da Toronto ima prednost u obrani, dok Brooklyn ima više opcija u napadu. I po svemu sudeći Brookylnov napad, točnije realizacija šuta iz vana, trebao bi biti prevaga u ovoj seriji koja će teško ići ispod 6 utakmica. Dominantni skok i rupe na perimetru Netsa daju šanse Torontu da zabiju dovoljno, ali, otvori li Pierce reket i raširi obranu, Netsi su itekako sposobni dizati letvicu. Iako ne treba očekivati rapsodiju u napadu, sklonost obiju momčad sporoj igri i čuvanju reketa ne garantiraju ljepotu, dapače.

Garantiraju neizvjesnost u kojoj će jedan detalj možda biti prevaga. Iskustvo. Toronto možda ima manje rupa u svojoj igri, ali sve će one biti pod povećalom u završnicama kada će jednostavno previše toga ovisiti o odlukama Lowrya i DeRozana. Ovi momci imaju all-star sezone, ali, uz dužno poštovanje, za njih je dobrim dijelom zaslužan i kontekst koji u playoffu prestaje važiti. Sada počinje biti bitna rutina egzekucije, a to Toronto nema. Imaju talent kojim mogu sakriti manjak učinkovitosti, zato i dalje mislim da je ovo 50-50 serija, ali prednost ipak dajem Netsima zbog ogromne razlike u playoff iskustvu koja gledajući samo startere iznosi 375 utakmica (Hansbrough je igrač s najviše playoff nastupa na rosteru Raptorsa).

NETS U 6

HEAT VS BOBCATS

Koliko god su Big Al i McBob stvoreni za guranje u sredini, toliko im ne leži pokrivanje prostora prema perimetru, a upravo na korištenju tog prostora Heat je izgradio naslove. Ili LeBron ili Bosh će uvijek imati otvoreni šut, a to nikako nije dobra vijest. Iako imaju petu obranu gledajući učinak, Bobcatsi su itekako skloni primati trice ili šuteve s poludistance, a tu Miami nema problema s realizacijom, posebice što će protiv Bobcatsa moći maksimalno koristiti Allena kojega mogu sakriti na nekom od swingmana i koji im je, u ovom svijetu bez Millera i sa zombi Battierom, postao ključan igrač. Čim Bobcatsi malo otvore reket u pokušajima da brane udarni visoki dvojac Miamia, James i Wade to će kazniti ulazima. Praktički, za Catse će od bilo čega što može njihova obrana biti važnije u kakvom je stanju rotacija Heata i kakve će Spoelstra postave koristiti - bude li previše ovih s Haslemom koje smo gledali u završnici sezone, imaju šanse ostati u igri i seriju učiniti zabavnom. Bude li LeBron na četvorki i posebice ako je još išta ostalo u Battieru, bit će rutinski pometeni.

Kemba je najvažniji pokretač igre na vanjskim pozicijama, ali obrana Heata doktorirala je branjenje pick igre i neće mu dozvoliti prostora da uđe u sredinu, a kako zbog manjka šuta Bobcatsi jednostavno nemaju naviku kružiti loptom i uopće nemaju plan B na perimetru, za očekivati je da se sve svede na bacanje lopti u post Jeffersonu i McRobertsu. Big Al bi trebao odraditi svoj posao, Miami nema igrača koji ga može čuvati 1 na 1 na bloku, ali jedan čovjek neće dobiti bitku, posebice ne post up igrač u ovoj eri NBA košarke. Što pak znači da Heat ima prednost u oba smjera, samim time i kontrolu nad serijom. Njihova originalnost - petica je najbolji šuter, četvorka je prvi playmaker, dvojka je ubojiti post up strijelac - još jednom će biti prevelik zalogaj, posebice obzirom na skromnost napada protivnika. Ipak, dajem jednu utakmicu Bobcatsima čisto zbog upitnika koji se nadvijaju nad šutersku formu Heata koji u ovom trenutku jednostavno nemaju onu tricašku moć u odnosu na lanjsko izdanje (s drugog su pali na 12. mjesto po ubačajima s perimetra).

HEAT U 5

BULLS VS WIZARDS

Za početak maknimo jednu stvar s dnevnog reda - solidnost obrane Wizardsa i rast njene forme kroz sezonu neće u ovoj seriji igrati nikakvu ulogu. Naime, Bullsi su najgora šuterska momčad lige, a kada si na dnu nema tog protivnika koji te može gurnuti još dublje, zar ne? Bullsi su navikli dobivati utakmice bez napada, to je cijela poanta, a dobivaju ih, uz dužno poštovanje Pacersima, na račun najbolje igre u obrani koja je kao stvorena za rastaviti na komade kroz playoff seriju jednostavan napad kao što je ovaj Wizardsa. Washington puca puno trica i puno ih i pogađa, posebice iz kuta, a iako su Bullsi zbog presinga na loptu skloni ostaviti jednu stranu terena otvorenom, Washington jednostavno nema takav protok lopte i tako raširen raspored u napadu da to kazni. Eventualno u postavama kada su Harrington ili Gooden na parketu, ali sama rečenica koja u 2014. uključuje Harringtona i Goodena ne djeluje ozbiljno, a kamoli takav plan igre.

Uglavnom, nema sumnje kako će Thibodeau iz utakmice u utakmicu napraviti dovoljno prilagodbi kako bi pomoć uvijek stizala na vrijeme i kako bi ionako elitna zaštita trice postala još bolja, usput tjerajući Wizardse da uzimaju još više loših šuteva s poludistance iz driblinga u čemu su ionako jedni od najvećih grešnika u ligi. Isto tako je upitno što može napraviti Wittman da njegova momčad bude više od ovoga što je, ekipa s dva trika u rukavu od kojih će im protivnik jednoga zasigurno oduzeti. Bez visokih postotaka trice nakon Wallovih povratnih, praktički ostaje im samo tranzicija kao nešto na što se mogu osloniti, ali dobiti playoff seriju na račun kontri neće biti lako bez obzira što će Bullsi zbog manjka bekova koji znaju driblati uredno gubiti svoju kvotu lopti - obzirom na kvalitetu presinga i odlično branjenje perimetra, posebice pick igre, Washington bi trebao opravdati svoju titulu najbolje tranzicijske momčadi lige nakon Heata, dodatno opasne zbog svih onih trica koje zabijaju dok obrane nisu postavljene.

Samo, ne vjerujem da im to može biti dovoljno za više od dvije pobjede u seriji, eventualno tri ako se Bullsi baš upucaju u nogu nekakvom čak i za njihove pojmove kriminalnom partijom od 70-ak poena (što nije isključeno). Jednostavno, egzekucija u obrani iz utakmice u utakmicu trebala bi dovoljno narasti da Washington ostavi bez ikakve nade. A za ostalo bi se trebalo pobrinuti iskustvo - iako nominalno u Arizi imaju čak i dokazanog šampiona, a u Neneu, Gortatu i Milleru iskušane playoff igrače, obzirom da im je igra bazirana isključivo na mladom bekovskom dvojcu, Wizardsi u praksi nisu testirana momčad. Prebaciti igru na višu razinu i rasti iz utakmice u utakmicu nije lako kada ti pola napada troše klinci skloni uzimati loše šuteve. Zaigrati više na post opcije nije opcija, em to jednostavno ovoj na bekove orjentiranoj momčadi nije u DNA, em su Bullsi ionako sposobni zaustaviti takvu igru, em je Nene daleko od prave forme (uostalom, činjenice da ga u ovom kratkom periodu nakon povratka drže na klupi kako bi i njemu i Gortatu dali više lopti do kojih ne mogu doći pored Beala i Walla sve govori, dva ovako dobra visoka se obično odvajaju kako bi se napadu dodala širina u vidu šutera, a ne kako bi Booker olakšao distrubuciju lopti među prvim opcijama).

BULLS U 6

SPURS VS MAVS

Na papiru sjajan old-school matchup dviju momčadi koje znaju igrati košarku i imaju jasne identitete, prava poslastica za oči. U praksi, samo Spursi su ovdje važni jer Dallasov sklepani roster ipak igra u samo jednom smjeru i tu cijela priča oko ove serije završava prije nego je i počela. Dallas ima odličan napad, gledajući učinak u sezoni čak i mrvicu bolji od onoga Spursa, ali u ovoj seriji San Antonio će biti ta momčad koja dolazi do koševa kad god poželi iz jednostavnog razloga što će oni Dallasu oduzeti dobar dio opcija, dok Dallas njima neće moći napraviti ništa. Uživao sam gledati njihove međusobne dvoboje u sezoni zbog majstorija svih uključenih, posebice Dirka i Timmya, ali dojam nakon svake utakmice je bio isti, San Antonio može ubaciti u brzinu više kad želi i dobiti utakmicu. Što potvrđuje i napadački prosjek u te 4 utakmice - 118.4 poena na 100 posjeda u prosjeku (npr. to je skoro 7 poena više nego što ih prima najgora obrana lige, ona Bucksa).

Parker i Manu mogu u sredinu kad god požele protiv vanjske linije Mavsa, a unutra jednostavno nema dovoljno tijela, pogotovo s Dirkom na parketu, da stignu zatvoriti sve rupe. Dallas bi jednu trebao dobiti čisto na račun toga što je teško izgubiti 8 utakmica za redom od istog protivnika, posebice kada imate ovako opasan napad. Neka se poklope jedna dobra Ellisova večer sa standardnim učinkom Dirka s visokog posta i Calderona s perimetra i eto razloga Popovichu da viče na svoje veterane.

SPURS U 5

THUNDER VS GRIZZLIES

Povratkom Sefoloshe obrana Thundera stabilizirala se, Butler im je dao siromašnu verziju onoga što je lani šuterski donosio Martin (i sakrio nestanak Lamba u kojega Brooks očito ne polaže velike nade), a Westbrook prije izgleda kao čovjek kojem su ugradili nova koljena razvijena u nekom SHIELD-ovom laboratoriju nego netko kome su po istima čačkali više puta nego se Angela Merkel sastala sa Zoranom Milanovićem. I da, imaju izvjesnog MVP-a na rosteru, čovjek koji je do te titule došao jednoglasno tijekom ere u kojoj je jedan od najboljih svih vremena, LeBron James, igrao na vrhuncu moći. Ukratko, Thunder u playoff ulazi kao rasni izazivač kojega smo i očekivali, sa svim svojim plusevima i manama. A Memphis se tu jednostavno ne čini kao protivnik koji može iskoristiti ovo potonje.

Thunder prima više trica višim postotkom od svih playoff momčadi na Zapadu osim Mavsa, ali Grizliji su usprkos dodatku Millera i Leea ostali momčad s uvjerljivo najmanje ubačenih trica u ligi. Dakle, ne treba očekivati da će ozbiljnije testirati obranu Oklahome i natjerati je da napusti reket u kojem se osjeća ugodno (da ne govorim da je ovo rijetki matchup u kojem boravak Perka na parketu neće predstavljati problem koji će kasnije postave morati ispravljati). S druge strane, obrana Memphisa igra na svojoj klasičnoj razini od kada se Gasol vratio u formu, ali ta razina ni u naponu snage nije bila dovoljna za zaustaviti kompletan Thunder - jednu opciju mogu zatvoriti, ali drugu? Kada su kompletni, Durant i društvo prevelik su problem zbog te elitne kombinacije dva igrača koji mogu kreirati šut sebi ili drugima kad god požele i hrpe ispušnih ventila koji samo čekaju zabiti otvoreni šut na čelu sa sjajnim Ibakom koji će zabiti svoju kvotu čak i protiv ovakvih protivnika dok god dobije dovoljno otvorenih šuteva s poludistance.

Uglavnom, ako Memphis ne može izazvati obranu Thundera i ako nisu u stanju značajnije zaustaviti napad (osim, naravno, u slučaju kao što je bio lani kada je Oklahoma igrala bez Westbrooka), zašto uvijek imamo dojam da će ovo biti gusta serija? Pa, nekako sam mišljenja da se jednostavno radi o situaciji kada narativ gura u stranu razum i to na bazi čistih simpatija. Memphisu toleriramo minuse koje nekim drugim momčadima ne bi zato što su simpatični zbog te svoje heart, grit & grind filozofije, a Oklahomi preuveličavamo minuse zbog toga što smatramo da su podbacili jer se uporno drže svoje upitne filozofije i upitnog kadra. Da, i jedno i drugo definitivno treba uzimati u obzir, ali u ovom dvoboju zbog razlike u talentu to ipak neće biti presudno.

Memphis je odigrao sjajnu završnicu sezone, ali treba uzeti u obzir količinu energije koju su potrošili usput da se uopće dočepaju playoffa (već u zadnjim utakmicama itekako se osjetilo da im nedostaje pare, vrlo lako su mogli i ispasti da Conley nije zabio nekoliko ključnih šuteva protiv sakatih obrana na koje su nailazili i koje su im ostavljale prostor koji Oklahoma u punom sastavu ipak neće). Randolph i Allen, dva igrača koja su tradicionalno predstavljali ogroman problem Oklahomi, više nisu i nikada neće biti na takvoj razini da mogu nositi igru u obrani i napadu tijekom cijele serije. Gasol nije u top izdanju u kakvom je bio tijekom lanjskog playoffa, što je i potpuno logično obzirom na ozljedu koja ga je koštala trećinu sezone. Hollins nije bio genije kada je vođenje utakmice u pitanju, ali čime je Joerger pokazao da je išta bolji? Jedna momčad u naponu snage, druga na zalazu, s tim da ovi prvi jedva čekaju osvetu za prošlogodišnje gaženje - meni ovdje ništa ne miriše na neizvjesnost.

THUNDER U 5

CLIPPERS VS WARRIORS

Ovo je trebala biti ljepotica prve runde, sve dok Warriorsi nisu s bojišnice preseljeni u M.A.S.H. Bez Boguta u sredini (a šanse da zaigra sa slomljenim rebrom, pogotovo tijekom prve runde, su nikakve), s usporenim Leeom i Iggyem na posebnom režimu zbog straha od nove upale koljena, Warriorsi stižu kao naručeni Clippersima čije dvije slabosti, skok i zaštitu obruča (od 8 playoff ekipa na Zapadu, od Clippersa više postotke na obruču dozvoljavaju, naravno, samo Mavsi, s tim da su Clippersi ukupno primili više poena čak i od njih, doduše dobrim dijelom zato što Dallas jednostavno previše faulira i radije protivnika šalje na liniju slobodnih nego što mu dopušta zicere) neće moći napasti s ovakvom unutarnjom linijom.

Golden State inače ima problema sa zabijanjem u sredini preko visokih čak i kada su kompletni, možete misliti kako će to izgledati sada, a posebice ako Lee, inače izuzetno spretan pick & roll igrač pogotovo protiv ovakvih obrana koje visoko izlaze na branjenje screen igre, bude manje pokretan nego inače. Praktički, to znači da će biti još ovisniji o Curryevim skok-šutevima u onom dijeliću sekunde kada dođe do preuzimanja od strane visokog ili odvajanja od direktnog čuvara - iako je Steph u ovim situacijama bez premca u ligi, ovisiti samo o njemu u situaciji kada ganjaš najbolji napad u NBA nije idealno.

Iako je za očekivati da će Thompson odraditi dobru seriju protiv Redicka ili Barnesa, kao i da će više Greena i uopće niskih postava podići napadačku učinkovitost, bez obrane teško će parirati Clippersima koji će elitnom obranom perimetra (najbolji u ligi kada je spriječavanje trica u pitanju) moći dovoljno smetati čak i stretch postavama, a kamoli onima s O'Nealom na petici koje će Jackson nedvojbeno koristiti. Uz to, čak i da slično lanjskoj seriji protiv Denvera sve karte bace na šut za tri, idu Clippersima u korist - više niskih postava Warriorsa znači da i Doc može posezati za lineupovima s Dudleyom ili Barnesom na četvorki koje su se u malim količinima pokazale ludo učinkovitima (čak i postava s Turkoglom kao stretch četvorkom bila je bolja od ikoje klasične visoke kombinacije koju ne čine dva startna visoka).

Naravno, to ne znači da će tako i napraviti - kao i Jackson, i ovaj bivši komentator nije sklon prevelikom miksanju i riziku, što znači da će trenerske odluke u ovoj seriji itekako odlučivati o brzini njenog raspleta. S tim da upravo zbog svega navedenog, a ponajprije zbog toga što Warriorsi bez Boguta u sredini jednostavno nisu ozbiljna playoff momčad, Clippersi ovo mogu izgubiti samo u slučaju potpunog brain farta svih ključnih aktera, naravno pod uvjetom da ne ostanu opet bez Blakea kao lani protiv Memphisa.

CLIPPERS U 5

ROCKETS VS BLAZERS

Najzanimljivija serija trebala bi biti ona između četvrte i pete momčadi, možda ne toliko zbog matchupova koji pretežu na stranu Rocketsa koliko zbog momentuma koji je na strani Blazersa.

Dakle, na jednoj strani imamo Portland koji je u pravo vrijeme uhvatio odličnu formu, solidno su kliknuli u obrani gdje izvlače maksimum iz formule čuvanja reketa i bokova (oba visoka zadržavaju se u pozadini bez obzira dolazio napad iz 1-4 ili 1-5 kombinacije, a Batum i Matthews drže se svog igrača u kutu puštajući prostor između perimetra i visokih slobodnim), uglavnom ostavljajući gomilu prostora igraču koji napada s loptom prisiljavajući ga da uzima šuteve s poludistance, dok istovremeno napad doživljava svojevrsnu mini-renesansu vrativši se na kratko na šutersku razinu iz prosinca. Dakle, obrana je naštimana najbolje što može biti s dva ne baš agilna igrača kakvi su LMA i Lopez, odnosno s playom koji još nije vidio blok u koji se ne isplati zabiti poput Lillarda, a napad povratkom Aldridgea u formu opet klika u svoj svojoj skok-šuterskoj kvaliteti.

Na drugoj strani pak nalazi se Houston s upitnom formom dva ključna obrambena igrača, Beverleya i Howarda, i vječnom dvojbom oko toga kako čuvati Aldridgea koji uredno uništava Jonesa u 1 na 1 igri. Rocketsi imaju apsolutnu premoć na bokovima jer su i Harden i Chandler vrhunski triple threat igrači kojima se ne smije ostaviti prostor i koji upravo napadanjem iz 2-5 ili 3-5 pick & rolla dodatno otežavaju komunikaciju obrani Blazersa. Dodaj da Howard uvijek napravi svoje kao roler ili 1 na 1 protiv Lopeza i jasno je kako čak i ova najbolja verzija obrane Blazersa nije dovoljna da zaustavi super-učinkoviti napad protivnika.

Pitanje je dakle mogu li zabiti dovoljno da seriju učine neizvjesnom? Ako će Beverley i Dwight igrati ispod najveće razine, kombinacija šuta iz vana i skokova u napadu koje donosi sjajni skakački dvojac LMA-Lopez pretvorit će ovo u čisto napucavanje. U kojem bi prednost trebale odnijeti sitnice poput laganih koševa. I dok Blazersi imaju prednost u kupljenju odbijanaca čak i kada je Dwight u top formi, lakoća kojom Rocketsi dolaze na liniju slobodnih bacanja mogla bi biti još važnija. Ni jedna ni druga momčad nemaju izrazitu presing igru, ali Rocketsi puno kvalitetnije brane pick igru, kičmu napada Blazersa iz koje proizlazi svo kretanje lopte i sve spot up šanse. S pravim Beverleyem i Dwightom u pokrivanju screen igre te aktivnim rukama i tijelima u pozadini spremnima napadati linije dodavanja, Houston može ostvariti ogromnu prednost u tranziciji i tako dodatno naglasiti brži ritam koji forsira čak i u postavljenim napadima (i koji često rezultira greškama koje Blazersi, s ovako slabim presing igračem kao što je Lillard i sporim visokima koji se zbog aktivne uloge u napadačkom skoku još sporije vraćaju nazad, teško mogu kazniti). Uglavnom, nametnu li ovakav stil igre i natjeraju li inače oprezne Blazerse na više trke i više izgubljenih posjeda, odradili su pola posla. Ne uspiju li, neće im biti lako smanjiti učinkovitost Blazersa obzirom na dodatne napade i šutersku kvalitetu diljem rostera. Stoga bi ovo trebala biti bitka do samog kraja u kojoj dosta toga ovisi o tome koliko dugo i u kojem izdanju će na parketu moći biti ključni obrambeni dvojac Rocketsa.

ROCKETS U 7

CONFERENCE SEMIS

PACERS VS BULLS

Uz dužno poštovanje obrani Bullsa, ovdje prednost ipak moram dati momčadi koja ima manje očajan šut. To je jedan put koji možete izabrati. Drugi glasi otprilike ovako, uz dužno poštovanje obrani Pacersa, prednost dajem momčadi koja bolja skače, u stanju je odigrati bolji presing na loptu, manje faulira i, ukratko, točno zna što je i kako dolazi do pobjeda. U ovom mučenju sve je moguće, posebice ako Pacersi nastave iskazivati slične slabosti koje gledamo zadnjih mjeseci. Mislim, ako George neće ostaviti ništa veći napadački utjecaj na seriju od Butlera, zašto bi Indiana bila favorit u ovom valjanju u blatu?

BULLS U 6

HEAT VS NETS

Pacersi predstavljaju problem Heatu zato što ih tjeraju da napuste svoju zonu ugode s niskom postavom i zaigraju s dva visoka, zbog čega pati napad Miamia. Zadnje dvije godine Haslem je zabijao svoje skok-šuteve i to je pomoglo odbiti Indianu. Tu je sve jasno. Samo, kako onda Netsi, sa svojom sličnom niskom postavom i obranom koja ostavlja dovoljno prostora da joj se pronađe rupa, dakle kao momčad koja Miamiu omogućuje da igra u top izdanju, imaju 4-0 u sezoni? Istina, njihova preuzimanja i fizička solidnost na svim pozicijama ne ostavljaju previše prilika za lagane poene, ogroman problem je i to što se parkiraju u reket i redovno udvajaju ili utrajaju ako treba čime oduzimaju LeBrona kao opciju u sredini i pretvaraju ih još više u šutersku momčad, ali, na drugoj strani ipak imamo LeBrona i Wadea koji su upravo to što jesu zato što znaju koristiti individualne akcije na najbolji mogući način iz triple threat situacija, odnosno zato što nešto, običnim smrtnicima teško, mogu prikazati laganim.

U napadu je jasno zašto mogu biti problem s kvalitetnim šutem, nesebičnim kretanjem lopte i četiri igrača koji mogu poslužiti kao prve opcije, što onemogućuje Heatu previše rotiranja (kad vas protivnik može napasti igrom kroz 4 podjednake opcije, teško je sakriti jednog minus obrambenog igrača poput Raya, a kamoli dva). Međutim, kako je ovo playoff, ne sumnjam da Heat u sedam utakmica može pronaći lineupove i stil igre kojim može zagospodariti serijom - makar ne pronašli način kako pokretati akciju iz reketa, na perimetru su dovoljno moćni da šutom dobiju seriju. Dobra stvar je da Netsi ne mogu iskoristiti slabosti Heata u sredini reketa i posebice skoku jer su i sami deficitarni po tom pitanju, zbog čega sve karte bacaju na branjenje tranzicije i reketa. Heat možda nema sjajnu tricu ove sezone i možda im Netsi ne dozvoljavaju lagane poene na obruču, ali Miami ima nešto na što je u ovoj potrazi za učinkovitim napadom zaboravio, individualnu veličinu i igru s poludistance. S dovoljno pick & popa za Bosha te dovoljno Wadea i Jamesa u starim, prije 2011. izdanjima u kojima dominiraju na laktovima skok-šutom, Miami ovdje može odraditi posao na nešto ružniji, ali ništa manje šampionski način.

HEAT U 6

SPURS VS ROCKETS

Ako nađu načina zauzdati Blazerse, Rocketsi bi trebali biti sposobni usporiti i Spurse koji će napad morati održati jahanjem Diawa kao stretch opcije. Obrana Spursa s dva odlična stopera na boku i Duncanom u sredini sigurno neće dozvoliti Hardenu i Parsonsu da iz napada u napad ulaze u sredinu i kreiraju za sebe i druge, ali u ovoj seriji Jones će imati puno više energije za igrati u napadu obzirom da krilni centri Spursa neće ni približno biti tako težak matchup kao Aldridge. Uglavnom, iako su zadnje dvije međusobne utakmice obzirom na postave koje je koristio Popovich nebitne, lakoća kojom su Rocketsi izborili pobjede u one prve dvije jasno ukazuje na to da Houston može pronaći načina zabiti. Problem Spursa u ovoj seriji je isti kao i protiv mladosti Thundera - ne mogu doći na liniju jer nemaju elitni 1 na 1 talent, ne mogu iskoristiti slabosti protivnika u kontroli lopte jer nemaju presing i ne mogu doći do dovoljno zicera jer nemaju skok u napadu. Njihova odlična šuterska igra donekle je usporena obranom pick igre Rocketsa koji s druge strane imaju više opcija u postavljenom napadu. Ipak, ključ bi trebao biti to što ni Spursi ne dozvoljavaju lagane poene i posebice što znaju kako braniti tranziciju - shvatite ovo kao fantastičnu školu iz koje izlaze budući šampioni koji su ovdje lagani autsajderi samo zbog dva faktora (jezgra nije dokazana u velikim utakmicama i nemaju klupu).

SPURS U 7

THUNDER VS CLIPPERS

Clippersi su obranu s razlogom bazirali na perimetar, svjesni da glavni konkurenti poput Oklahome i San Antonia nemaju igru kroz sredinu koja ih može kazniti. Međutim, niti Clippersi nemaju napad koji bi u svoj svojoj kvaliteti drastično kaznio rupe na perimetru Thundera - osim Redicka i povremeno Paula, tko je šuter na kojega se mogu osloniti? Udvajanja na perimetru mogu donekle usporiti Westbrooka, ali sav napredak u branjenju pick & rolla je uzaludan ako je najbolji stoper kojega možete poslati na Duranta - Barnes.

THUNDER U 6

CONFERENCE FINALS

HEAT VS BULLS

I evo Heatu protivnika po mjeri, momčadi koja nema napadačku moć da ih kazni, čak ni da ih natjera da igraju više nego bi htjeli visokom postavom. Bullsi će imati prednost u skoku i branit će reket po cijenu života, ali Miami je isti taj sistem znao kazniti u doba kada je bio manje uigran i kada je uz njega bio vezan puno bolji napad s izvjesnim Roseom.

HEAT U 5

SPURS VS THUNDER

Egzekucija protiv kaosa. Rutina protiv energije. Već smo se nagledali ovih sudara i znamo da stvar obično završi na strani na kojoj se nalazi najbolji igrač. Durant je ovdje ključ, pitanje je mogu li Spursi preživjeti drugu rundu za redom protiv energičnijeg protivnika. Nemam pojma, ali znam da jedva čekam vidjeti. Thunderov problem je manjak IQ-a diljem rostera i klupe, to mislimo, ali svejedno ih to nije spriječilo da iste ove Spurse na vrhuncu moći pregaze prije dvije sezone. Kada su valjda bili još manje pametni. Ili da ove godine imaju 4-0 u međusobnim dvobojima, bez obzira koliko taj podatak nebitan obzirom da u prvoj utakmici Spursi još nisu ni znali da je počela sezona, da u druge dvije nisu imali kompletne bokove i da je u četvrtoj Pop bacio ručnik nakon 3 trećine. Dajem prolaz Spursima čisto zato jer vjerujem da dalje ide bolja košarkaška družina, iako smo toliko puta do sada mogli vidjeti da je pojedinac isto tako važan (s druge strane, baš zato bi 40 minuta Leonarda uz Duranta moglo značiti razliku). Ali, valjda je ovo njihova godina. Valjda. Ma u biti dajem im prolaz samo zato što mislim da mogu skinuti Heat lakše nego Oklahoma iako je upitno kako im nakon ovog rusvaja po Zapadu može ostati išta energije, bez obzira koliko se čuvali kroz sezonu.

SPURS U 7

FINALS

SPURS VS HEAT

Osveta. Miami nije ni blizu lanjske razine i nema tog eliksira na putu kojega mogu naći da ostvare onu sinergiju. Koja im je jedva bila dovoljna da dođu do naslova uz dvije zadnje utakmice na vlastitom parketu. Ove sezone išli su stopama Spursa, čuvali su Wadea do samog kraja, ali ne možeš dobiti Popa u njegovoj igri. Ako u ovu seriju uleti Oklahoma, a šanse su 50-50, vjerujem da i oni mogu skinuti ovakav Miami, makar im trebalo dvije utakmice više. To bi bila finalna potvrda da je ovo Durantova godina.

SPURS U 5

P.S.

Iako Spursima dajem poneki promil više, iskreno držim fige Thunderu ili čak Rocketsima i Clippersima da odu do kraja. Naime, prođe li ovaj Popov model s čuvanjem snage u ligi u kojoj su mnogi (između ostalih i Heat) već počeli kopirati drastično doziranje minuta, možemo očekivati kako će s vremenom sve all-star klase igrati sve manje i manje tijekom regularne sezone. Mislim, sve je dozvoljeno kako bi si dao što veće šanse u bitnim utakmicama, to je način na koji možeš maskirati manjak individualne veličine (Spursi) ili salary cap ograničenja (Heat), ali da regularna sezona postane još manje bitna, e to definitivno kao pravi fanovi ne želimo gledati - ako će se sve bitno događati od sredine travnja, pa neću valjda gledati nogomet, football ili hokej kako bi si dao dozu poštenog sportskog fiksa.

Filed under: bball 12 Comments
19Apr/141

PLAYOFFS SNACK POD

Posted by Gee_Spot

U iščekivanju početka playoffa skratite vrijeme uz gostovanje Frančeksija u još jednom pretresanju matchupova prve runde.

Filed under: bball 1 Comment
18Apr/145

PLAYOFFS APPETIZER POD

Posted by Gee_Spot

Zagrijavanje do subote počinje, Kreha i Gee pokušavaju steći sliku playoffa koji ovako na prvu ne obećava previše drame barem u prvoj rundi. Plus individualne nagrade i Mason Plumlee. I naravno nezaboravni Michael Kidd-Williams.

Filed under: bball 5 Comments
17Apr/144

THE FINAL RANKINGS, WEEK 24.

Posted by Gee_Spot

Prije sutrašnjih playoff najava završni osvrt na sezonu kroz usporedbu IOR projekcija sa stvarnim raspletom. Sistem se pokazao više nego pouzdanim s 14 od 16 pogođenih playoff momčadi (jedino su Knicksi i Pistonsi ustupili mjesta Raptorsima i Bobcatsima), iako je od ovog vrlo dobrog prosjeka, koji ionako ovisi o toliko varijabli da ga nema smisla uzimati kao standard već čisti slučaj, važnije da je pravovremeno uočio trendove i putanje razvoja pojedinih momčadi. Tako da ispadanje Knicksa obzirom na očekivani regres i nije takvo iznenađenje iako je neočekivan ovoliki pad u ovako lošoj konkurenciji.

Raptorsi i Bobcatsi su pak doživjeli očekivani iskorak iako puno veći od projekcije zbog izuzetno povoljnih promjena konteksta, a jedine momčadi koje su totalno izigrale sistem su Pistons i Sunsi, prvi negativno, a drugi pozitivno (Detroit je pokopan zbog nesposobnog vodstva, dok je Phoenix upravo na račun briljantnih lidera nadmašio vlastite mogućnosti). Također, treba imati na umu da je zbog nedostatka vrhunskih momčadi na Istoku krema Zapada gomilala pobjede te im se prag pobjeda podigao za barem 4-5 pobjeda, do granice od 49 pobjeda koju je trebalo preći da se uđe u playoff što je jednostavno blesavo (drugim riječima, Dallasu je nedostajala jedna pobjeda negdje usred sezone da danas imamo 8 momčadi na Zapadu preko 50 pobjeda - jesam već istaknuo koliko je to suludo?).

Uglavnom, da ne gubimo dalje vrijeme na ćaskanje, usporedimo razvoj situacije od momčadi do momčadi po završnom rasporedu na rankingsima 4 faktora.

01. CLIPPERS 84.6

SCORE: 57-25

IOR: 57-25

Napad očekivano završio kao najučinkovitiji u ligi (iako bez pomoći Jareda Dudleya), obrana taman na rubu top 10. Ključne promjene koje je Doc uveo su puno bolja kontrola perimetra iako rotacije prema sredini i dalje ostaju problematične (visoki im jednostavno previše izlaze prema vani, a bočni igrači ne zatvaraju rupe) i način na koji koristi Griffina, puno više u tranziciji i spot up situacijama gdje dobiva loptu licem košu nego u klasičnoj post up akciji koja je obilježila eru Del Negro (što je i dovelo do toga da Clippersi igraju puno, puno brže nego prijašnjih sezona).

02. SPURS 84.5

SCORE: 62-20

IOR: 58-24

Ovdje se nema što dodati, Spursi standardno nadmašuju očekivanja zbog fantastične dubine i sistema koji uvijek izvlači maksimum iz skromnije razine talenta od one koju brojke korištene u projekcijama mogu formulirati. Obrana očekivano elitna s još jednim vanserijskim izdanjem Duncana u sredini, napad završio izvan top 5 što je popriličan šok, na "čak" 7. mjestu.

03. THUNDER 83.7

SCORE: 59-23

IOR: 56-26

Westbrook je odigrao manje utakmica od očekivanog, ali klupa je u prvom dijelu sezone bila bolja od projicirane, plus je Durant napravio još jedan korak naprijed, do MVP razine pored živog LeBrona.

04. ROCKETS 83.4

SCORE: 54-28

IOR: 54-28

Napad oko top 5, obrana oko top 10, to su bila očekivanja i manje-više su ostvarena. Prva faza projekta je završena.

05. BLAZERS 82.3

SCORE: 54-28

IOR: 42-40

Iako je playoff nastup i korak naprijed bio u sferi realnog, Blazersi su debelo nadmašili projekcije, prvo fantastičnim napadačkim izdanjem u prvom dijelu sezone, a onda i buđenjem obrane nakon all-star pauze. U cijelom ovom periodu pak ključna konstanta bio je Aldridge, koji je uz podršku Robina Lopeza odigrao najbolju košarku karijere i oko kojega se vrti sve u ovoj momčadi. Kojoj samo prosječna klupa nedostaje da održi, a možda i nadmaši ovaj iskorak.

06. WARRIORS 81.7

SCORE: 51-31

IOR: 46-36

Problemi s klupom su bili očekivani, kao i to da će obrana biti bolji dio momčadi od napada. Ono što nismo očekivali je da će Jackson svojim nesuvislim rotacijama dodatno naglasiti najveći problem koji ima na rosteru, odnosno da će obrana biti toliko dobra da izvuče poneku pobjedu viška.

07. HEAT 80.7

SCORE: 54-28

IOR: 60-22

Obzirom kako su igrali u završnici sezone score je odličan, problemi s ozljedama i regres bitnih igrača uzrokovan starenjem doslovno su ih doveli u situaciju da održavanje postane važnije od uigravanja. Što je dovelo do toga da prvi put u eri nakon Decisiona imamo Spoelstrinu momčad koja nije bolja ili barem drugačija od one prethodne.

08. PACERS 80.4

SCORE: 56-26

IOR: 55-27

Na kraju ispada kako su barem rezultatski i statistički pronašli zlatnu sredinu, razina igre s početka bila je neodrživo visoka, isto tako ove igre u završnici su bile neodrživo loše. Čudno je samo to što obično momčadi koje ovise isključivo o obrani imaju puno manje ovakvih fluktuacija od onih koje se oslanjaju na napad. To sve govori koliko je ova skupina bez jasne hijerarhije neobična i opasna po sve, pa tako i samu sebe.

09. RAPTORS 78.1

SCORE: 48-34

IOR: 38-44

Dio uspjeha može se pripisati vlastitoj kvaliteti i potezima poput zamjene Gaya šuterom poput Rossa što je odmah otvorilo napad, a dio padu Knicksa, Netsa i Bullsa, nekome su sve te utakmice izgubljene zbog ozljeda Lopeza i Rosea trebale pripasti.

10. MAVS 77.7

SCORE: 49-33

IOR: 42-40

Svjestan da obranu ne može dići na zadovoljavajuću razinu, Carlisle je sve podredio maksimiziranju napadačkog potencijala i to se pokazalo formulom koja je Mavse ostavila na playoff kursu. To što im je za to trebalo 49, a ne 42 pobjede, za neku drugu je priču.

11. SUNS 77.6

SCORE: 48-34

IOR: 17-65

Najveće i najugodnije iznenađenje sezone, ujedno i glavni razlog zašto je praćenje sporta, a posebice NBA, zabava bez premca - nije problem odrediti donju i gornju granicu nečijih mogućnosti na osnovu brojki kada vam je poznat kontekst, ali odrediti kako će ideje, karakteri i talenti funkcionirati na potpuno brisanom prostoru ostat će vječna misterija na koju odgovor može dati samo vrijeme. Bez obzira što im je na kraju izmakao playoff, svi znamo da su Sunsi bili jedna od desetak najboljih momčadi upravo završene sezone po svim ozbiljnim mjerilima. Zbog toga ćemo ih pamtiti puno više nego svu ovu gomilu playoff prolaznika koji su si kupili par tjedana života.

12. GRIZZLIES 77.4

SCORE: 50-32

IOR: 53-29

Obzirom na loš početak u kojem su još razmišljali što i kako, a zatim i onaj period bez Gasola, to što su zamalo ostvarili projekciju djeluje nestvarno. Ujedno i dovoljno govori o tome kako su dobro igrali jednom kada su se opet okupili pod istim sloganom heart, grit & grinda. Plus nikako ne zanemariti sjajne infuzije talenta tijekom sezone (Leuer, Johnson, Lee) koje su održavale organizam vitalnim.

13. BULLS 77.3

SCORE: 48-34

IOR: 54-28

Bez obzira na to koliko Istok bio tanak, micanje Rosea i Denga iz slike smanjilo bi svaku realnu projekciju za barem 15-ak utakmica manje. To što su Bullsi ostali kratki za pišljivih 6 dovoljno govori kakav je posao odradio Thibodeau i koliko su grizli Noah, Butler i društvo suočeni sa problemima. To je ogroman plus koji samo još jednom naglašava koliko je nepravedno što se ovaj roster već treću godinu za redom nije imao prilike pošteno boriti za vrh.

14. WIZARDS 75.8

SCORE: 44-38

IOR: 40-42

Obzirom da su ozljede napadale taman u skladu s očekivanjima, lagani rast treba pripisati lakšem rasporedu, ali i boljoj igri u napadu nakon all-stara, posebice klupe - ne treba zanemariti koliko je bolje ova momčad igrala (ili je bolje reći koliko je manje oscilirala) od kada je Maynorove minute dobio Miller.

15. WOLVES 75.7

SCORE: 40-42

IOR: 41-41

Dobar dio sezone se povlači priča kako su Wolvesi izrazito nesretna momčad koja statistički zaslužuje puno više pobjeda, ali nitko ne govori da se ta statistika koju spominju bazira isključivo na koš-razlici po kojoj su Wolvesi puno bolji nego što rezultati govore. I iako je koš-razlika nesumnjivo bolji pokazatelj nečije vrijednosti od scorea, gledajući njihove rezultate kroz prizmu 4 faktora dolazimo do puno manjeg razilaženja između stvarnosti i onoga što mislim da bi stvarnost trebala biti. Naime, Wolvesi su bili užasni u dva faktora koji imaju daleko najviše korelacije s uspjehom, a to su šutiranje i branjenje šuta. Bez dovoljno šutera u napadu i bez poštene zadnje linije jednostavno nije moguće igrati pobjedničku košarku, koliko god da vam je sistem kvalitetan i koliko god da ste talentirani. Kad još uz sve to imaš i trenera koji je i prije nego je sezona počela već čekao da završi...

16. BOBCATS 74.2

SCORE: 43-39

IOR: 29-53

Big Al je sam po sebi bio garancija malog napadačkog napretka, ali malo koji sistem je mogao znati da će novi trener instalacijom oprezne obrane donijeti ovoliko utakmica plusa. Čak i da je Istok bio nešto kvalitetniji i da nisu upali u playoff, njihov napredak na defanzivnoj strani lopte je impresivan i Cliffordov posao stavlja u najužu konkurenciju za uspjeh godine u svim sferama NBA bivanja.

17. NETS 74.1

SCORE: 44-38

IOR: 55-27

Ozljede su ih unakazile i izbacile iz skupine izazivača, ali se barem pokazalo da dovođenje nesebičnih profesionalaca kakvi su Pierce i Garnett ne može biti promašaj. Nakon početnih traženja idealnog stila Kidd je pronašao formulu koja je dovela do playoffa, ovih minus 11 utakmica u odnosu na projekciju obzirom na sve izgubljene utakmice sada se čine dobrim rezultatom. Posebice jer su igrači poput Livingstonea i Plumleea odradili sjajan posao.

18. NUGGETS 73.7

SCORE: 36-46

IOR: 41-41

Obzirom na ozljede i povremeni manjak čak i osnovnih uvjeta za rad (čitaj: bekova koji mogu prenijeti loptu), Nuggetsi se nisu raspali i to je uspjeh samo po sebi. Shaw je prije svega potezima u obrani održao momčad na razini donekle razmjernoj talentu što je obzirom na kontekst čak i uspjeh (u par navrata je stvarno izgledalo kao da je sezona otišla potpuno kvragu).

19. HAWKS 73.4

SCORE: 38-44

IOR: 43-39

Ozljede su ih uništile, posebice onaj period kada su igrali bez unutarnjeg igrača, ali su se izvukli zahvaljujući nedostatku konkurencije sposobne iskoristiti pad.

20. KINGS 73.3

SCORE: 28-54

IOR: 31-51

Bilo je povremenih bljeskova, posebice individualnih, ali prošla je još jedna sezona, a Kingsi jedva da su napravili nekakav napredak, čak se pri tome i srozavši za nekoliko pobjeda - ako ćemo se držati teze da je Istok poklanjao pobjede Zapadu, onda su Kingsi minimalno trebali opravdati projekciju, ako je ne i nadmašiti za par utakmica plusa. Uračunamo li i priliv talenta usred sezone i prije svega Cousinsov napredak, postaje očito kako nemaju nikakvih razloga za zadovoljstvo ukupnim dojmom kojega su ostavili.

21. PELICANS 73.1

SCORE: 34-48

IOR: 33-49

Projekcija se čini točnom, ali nije tako - da ih ozljede nisu osakatile sigurno bi imali 7-8 pobjeda viška. Obzirom da bi time direktno utjecali na score konkurenata, tko zna, možda bi bili i u borbi za playoff do samog kraja. Samo, ako su ozljede koštale toliko puno poraza, što je u prvom redu donijelo toliki napredak u odnosu na očekivani rezultat? Pa to što je Anthony Davis bio duplo bolji nego smo se usudili nadati. Franšizno dobar.

22. KNICKS 72.9

SCORE: 37-45

IOR: 48-34

Očekivani regres obzirom na stil igre i odlične prethodne sezone nestalnih pojedinaca poput Feltona i Smitha morao se dogoditi, a ozljede su učinile ostalo. Također, činjenica je da su upravo dva udarna beka najveći dio sezone odbijala uhvatiti ikakvu profesionalnu formu - regres je jedno, ovo što su oni pokazivali veći dio sezone bila je čista sabotaža. Mike Woodson je još jednom postavio krivu obranu, ali tako je bilo i lani pa se nitko nije bunio jer ih je napad mogao izvući. Ovaj put nije jer je Woodson petljao s provjerenom formulom Carmela na četvorci kako bi otvorio prostora Bargnaniu. Bila je to jednostavno klasična Knicks sezona nakon koje svima uključenima treba terapija. Zato je dobro da je stigao dr. Phil.

23. PISTONS 71.5

SCORE: 29-53

IOR: 39-43

Ovdje više nemam što dodati, da iskusniji i pojačani roster u odnosu na onaj od godinu ranije ostvari isti rezultat jednostavno je nevjerojatno. A sve se vrti oko još jedne hrpe krivih procjena Joea Dumarsa i u današnje vrijeme sve rjeđe viđenog pokušaja guranja prstiju u utikač za struju samo zato da bi se opravdao novac potrošen na aparturu koja ne podržava vašu električnu mrežu.

24. CAVS 71.4

SCORE: 33-49

IOR: 35-47

Ako je sistem negdje bio u pravu, onda je to u čitanju Cavsa kao momčadi koja će izbjeći značajniji napredak. Jednostavno, oslanjanje na Bynuma i Browna nikako nije bilo rješenje, sve je praktički bilo u rukama eventualne eksplozije nekoga od mladih, prije svih Irvinga, što je opet izbjegnuto. Poput Pistonsa imaju i dalje šansu okrenuti novu stranicu, ne smiju je propustiti jer ovo nije jezgra bez nade. Još.

25. CELTICS 69.3

SCORE: 25-57

IOR: 28-54

Manje-više sve očekivano obzirom na stanje franšize i očiti rebuilding, male obrambene pomake koje su dobili od odličnog stručnog štaba uništili su nemoćnom igrom prema naprijed, posebice od kada se ne baš raspoloženi Rondo priključio momčadi.

26. JAZZ 68.1

SCORE: 25-57

IOR: 29-53

Više od scorea zabrinjava što ni jedan od mladih igrača nije pokazao znakove napretka. Odnosno, vidi se da znaju, ali apsolutno nisu bili u prilici pokazati to. Stoga se nadam da je Tyrone Corbin jedan od onih kojima je vrijeme isteklo jer ovoj momčadi treba nekakav cilj i identitet.

27. MAGIC 68.8

SCORE: 23-59

IOR: 22-60

Sve po očekivanjima od valjda najmanje zanimljive momčadi u ligi. Afflalo je imao par dobrih šuterskih mjeseci, ali se na kraju sve svelo na prosjek. Vaughn pokazuje opasne limite u korištenju rotacija i igrača, ali teško je reći radi li se o svjesnim potezima kako bi se ispitalo što imaju na raspolaganju iz svakog kuta ili čistom lupetanju.

28. LAKERS 68.6

SCORE: 27-55

IOR: 33-49

Iako su podbacili, uzmemo li u obzir da nisu dobili ništa od Nasha i Kobea i da je Gasol odigrao jedva pola sezone na razini koja se od njega očekuje, možemo reći kako su dobro i prošli. Ako ništa drugo, D'Antoni je izvukao maksimum iz ovoga napada, ignorirali mi to ili ne.

29. BUCKS 64.6

SCORE: 15-67

IOR: 34-48

Gomila ozljeda, gomila krivih potpisa, potraga za identitetom i uopće funckionalnom postavom tijekom sezone. Bucksi su u principu kao i Pistonsi najveći problem napravili tijekom ljeta potpuno pogrešnim planom i pristupom. Za nadati se da će novi vlasnici kao prvi potez očistiti urede od Hammonda i njegovih ostataka. Šteta pak Drewa koji je i u ovoj očajnoj situaciji izvukao solidne role od nekih igrača i promovirao potencijalno zanimljiva imena.

30. SIXERS 62.4

SCORE: 19-63

IOR: 17-65

Na kraju je sve ispalo po planu, kao što bi se vjerojatno dogodilo i da nisu ostali bez Hawesa i Turnera. Obzirom da im je forma bila u padu jednom kada je liga shvatila kako napadati njihov presing i braniti jurnjavu, koliko su realno izgubili poslavši ih iz kluba? 2 pobjede? 3? Zar je bitno u situaciji u kojoj je i prije početka sezone jasno kako su im skromni dometi?

Filed under: bball 4 Comments