ISPOD OBRUČA fullcourtpress – basketball lunatics inc.

25Dec/141

THE BI-WEEKLY X-MAS RANKINGS

Posted by Gee_Spot

Sretan Božić svima i ovom prilikom uz standardno izdanje rankingsa da se malo skrati vrijeme prije početka utakmica (ili uz utakmice). Tu je i slika ovogodišnjeg božićnog drvca koje je uz standardnu dozu fleer kartica dobilo i pojačanje u obliku NBA loga izrađenih od gline, zapečenih u pećnici i ručno obojanih (hvala ženi na sjajnom poklonu).

1. WARRIORS 94.1

I dalje igraju bez Boguta, iza njih je uz to nekoliko brutalnih utakmica (Houston, Dallas, Oklahoma, Memphis), što prevedeno znači da su u protekla dva tjedna završili ispod prosjeka defanzivno (tek 17. učinak u ligi). Za utjehu ostaje da su usprkos svemu ostvarili sjajnih 3-1 u sudaru s konkurentima, a razlog za to je napad koji ni bez Boguta nije šuterski posustao (osim Memphisa koji ga je donekle zaustavio Curry je bio briljantan, a i Iguodala je oživio u pravom trenutku odigravši sjajne minute u završnicama kao dio niske postave bez centra s kojom je Kerr uglavno završavao utakmice). Također, u zadnje dvije utakmice vratio se Lee, što im daje dodatnu opciju u sredini dok čekaju povratak Boguta.

Obzirom da su se s njim u rotaciji prošetali protiv Kingsa i da su odigrali indisponirano protiv Lakersa (dok je Kerr istovremeno miksao postave kao lud u potrazi za raspoloženim igračima) teško je reći kako će ga uklopiti u rotaciju, ali za sada je očito kako će uzeti dobar dio minuta Ezeliu i Speightus na petici. Green je nedodirljiv kao starter za sada, međutim, već protiv Lakersa, Kerr je u završnici podredio do tada standardnu igru s ultra-niskom postavom s 5 vanjskih puno klasičnijem izdanju s dva visoka na parketu. Što je popriličan šok za sistem izgrađen oko brojnosti na perimetru.

Dodatni problem - bez Boguta u blizini da mu otvara prostor asistima i blokovima (ni Ezeli ni Speights ni Lee nisu u stanju u jednom napadu postaviti dva-tri čvrsta bloka za redom koja će dati dijelić sekunde prednosti Curryu i Klayu, bez obzira da li s loptom ili bez nje), Klay je pao na zemlju, sve više ostaje bez all-round kvaliteta kojima je otvorio sezonu i sve se više pretvara u onog jednodimenzionalnog igrača na kojeg smo navikli i koji tek profitira od povećane potrošnje. Problem je ovo za cijelu momčad, ali prije svega za Thompsona koji ipak nije dribler na takvoj razini da si može kreirati šut bez idealnog konteksta.

2. BLAZERS 92.3

Imali su gadan raspored koliko je to moguće, s četiri gostovanja u 5 dana, ostali su bez Lopeza na dva mjeseca, usred turneje i bez bolesnog Aldridgea na dvije tekme, a uz sve to Batumovi problemi s ozljedama prisutni od starta sezone opet su aktualni (zglob mu ne dozvoljava da zaigra kako zna). I usprkos svemu tome ostvarili su 6-1 od zadnjih rankingsa, uz jedini poraz protiv Rocketsa bez Aldridgea (koji je kao što znamo mismatch za koji Houston nema rješenja). I dok su Lillardove brojke fenomenalne (27 poena s 44% za tricu u ovom periodu), činjenice je da nije napad ono na što se oslanjaju (tu su pali na prosječnu razinu, što nije ni čudo s ovoliko problema unutar rotacije), već obrana. Nitko u ligi trenutno ne brani bolje perimetar, a da istovremeno uvijek pod košem ima dvije mrcine koje imaju taj luksuz da isključivo čuvaju sredinu.

3. RAPTORS 92.2

Lagan raspored dozvolio je njihovoj obrani da se malo pribere, naime od trenutka prije dva tjedna kada smo ih chekirali i kada su se raspali defanzivno, došli su sebi u utakmicama protiv Knicksa (dva puta), Magica, Pistonsa i Netsa. Dakle, ostvarili su 5-0 protiv 4 ispod-ispodprosječne obrane lige, potvrdivši se kao momčad sposobna odraditi posao, a onda su razbili zube na Bullsima. Sada imaju 1-5 protiv Bullsa i Cavsa, iako se dobro drže protiv druge jakosne skupine Istoka koju uz njih čine Hawksi i Wizardsi - tu imaju 3-0. Uglavnom, bez DeRozana nisu imali rješenja za vanjske igrače Bullsa usprkos tome što je James Johnson konačno došao do mjesta u petorci (Fields zaradio potres mozga i tako natjerao Caseya da se prestane zajebavati), a ni pod košem to po običaju ne izgleda lijepo čim nema Amira Johnsona na parketu (i dalje je uočljiv nedostatak poštenog trećeg visokog, kao i nemoć Valanciunasa u pokrivanju rupa čim nije parkiran ispred obruča).

4. GRIZZLIES 91.6

Tri poraza za redom strše kao govno u punču u ovom periodu (blagdanska referenca), ali ne zaboravimo kako ih je moglo biti i više da nije bilo tri pobjede koje su došle nakon ukupno šest produžetaka (nastavalju imati sreće i znanja u završnicama što je trend od starta sezone). Da Gasol nije protiv Spursa ubacio onu tricu sa sirenom s deset metara, sada bi imali 0-4 bez Allena. Bez Tonya, a zadnje dvije utakmice i Zacha, pa uz sve to i težak raspored, zadnja dva tjedna imaju ispodprosječan napad i obranu, što nas je samo podsjetilo koliko je teško bez idealnog konteksta gurati kroz žrvanj regularne NBA sezone.

5. MAVS 91.5

Tri utakmice i dalje nisu neki uzorak, posebice ne kada ti igrač sleti u momčad u ovom klasičnom NBA stihijskom stilu, ali napad Mavsa je već vidno počeo gubiti na efikasnosti (ovaj kratki period ispodprosječnosti s Rondom već ih je maknuo s prvog ukupnog mjesta). Obrana izgleda nešto bolje, iako je nakon solidnih partija protiv Spursa i Atlante i ona poklekla protiv svježijih i uigranijih Sunsa. Sve je to očekivano, posebice jer nakon netipičnog Ellisovog rešetanja Spursa s perimetra startni bekovski dvojac tricu gađa 4-14, a dodatni problem je što trenutno nema dubine koja može sakriti ove probleme s uigravanjem startera - postave sa Smithom i Villanuevom su očekivano neučinkovite, a Carlisle uz to previše koristi Jeffersona jer bez Crowdera gotovo da nema druge opcije na boku s klupe (staviti Aminua uz Ronda i Ellisa stvara čep kojega ne može raščistiti ni Dirk).

6. HAWKS 90.9

Kvalitetan napad uz pronađenu formulu za top 10 obranu ubitačna su kombinacija u prosincu, što su osjetili svi njihovi protivnici. Nakon sjajnog niza od 10 pobjeda i najlakšeg rasporeda u ligi, Hawksi su naletjeli na minu od rasporeda (Chicago, Cleveland, Houston, Dallas i Clippersi) koju su preskočili s fantastičnih 5-0 potvrdivši da u ovom trenutku u ligi nema stroja koji radi bolje od njih. Zanimljivo, dobar dio toga odradili su bez Teaguea, iskoristivši činjenicu da u Macku i Schroderu imaju odlične zamjene (u prošlim rankingsima smo spominjali kako je upravo igra ove dvojice itekako zaslužna za raniju seriju pobjeda). Naravno, ključ svega uz sistem i dubinu su Horfordova all-star forma, Millsapov odlični all-round učinak (uništava obrane igrom s lakta gdje je postao opasniji triple-threat od Horforda, što Alu ostavlja gomilu otvorenih šuteva, a uz to igra i najbolju obrambenu sezonu karijere) te Korverov šut za tri (u zadnja dva tjedna je na 48% što je ispod ukupne razine od 54%, ali, obzirom na konkurenciju koju su imali, i dalje ostaje nenormalno učinkovit).

7. CLIPPERS 90.8

Mučenje s Bucksima u dvije utakmice te porazi od Spursa i Hawksa pokazuju da problemi još nisu riješeni. Šuterska učinkovitost ih i dalje prati iako se Barnes nakon perioda solidne igre opet ohladio, napadački su i u ovom periodu djelovali odlično, ali obrana se još jednom raspala. Najluđe od svega, dobar dio razloga za to leži u nedostatku Spencera Hawesa. Od kada su počeli njegovi problemi s koljenom, Clippersi su ostali bez rotacije pod košem, a očito da minute potrošene na Big Babya i Hedu ne donose ništa dobro. Kad ti jedan teretnjak kao Hawes treba da bi ti funkcionirala obrana, onda znaš da ti nešto ozbiljno ne štima s rosterom.

8. SPURS 90.5

Užasan raspored kombiniran s hrpom problema s ozljedama (od kojih je ona Leonardova sa šakom dugoročno najteža i po svemu sudeći trebat će mu operacija nakon sezone - koliko će to utjecati na njegovu igru kroz sezonu, to tek ostaje da vidimo, ali na ovome treba držati oko) doveo je do netipična 4 poraza u nizu. Naravno, kao i svaki put u slučaju Spursa, donositi neke zaključke na osnovu toga nije preporučljivo. Poraz od Mavsa gdje su igrali s trećom postavom nije ni vrijedan spomena (osim zbog činjenice da su i tako zamalo dobili utakmicu igrajući zonu i ignorirajući Rondovo prisustvo na parketu), od Blazersa koji su tada još imali Lopeza su izgubili u gostima bez Timmya, Manua i Tonya, a, iako su slične šarene postave imali i doma protiv Memphisa i Portlanda, izgubili su oba susreta tek nakon 3 produžetka. Po utakmici, da ne bude zabune. Uglavnom, ovakav raspored je donio udarac obrani, ali interesantan je napadački napredak čak i u ovakvom kontekstu - u ovom periodu ostvarili su daleko najbolji tricaški učinak do sada u sezoni s 42%.

9. CAVS 90.4

Ako je i bilo nekakve nade da Cavsi mogu izgurati sezonu s prosječnom obranom i tako si dati šansu osvojiti Istok, nakon neizbježne ozljede Varejaoa ona je otišla niz zahodsku školjku. Nema te kombinacije na rosteru ni niske postave koja može nadoknaditi gubitak jedinog pouzdanog visokog defanzivca na rosteru. Kombinacija Love-Thompson definitivno nije u stanju braniti startne kombinacije konkurenata jer nemaju ni atletske ni fizičke kvalitete, kamoli još čuvati leđa momčadi u zahtijevnijim rotacijama. Ostatak visokih na klupi doslovno služi za grijati klupu i može ih se zamijeniti jednim telefonskim pozivom jednako nebitnom masom. Igrati s Jamesom na četvorci u kopiranju sistema Heata ni kratkoročno ni dugoročno nije rješenje (u situaciji kada nemaš šanse boriti se za naslov, nema ni smisla ubijati Jamesa i trošiti mu tijelo i energiju, pogotovo jer se odlično snašao u roli playmakera).

Praktički, jedino rješenje koje Cavse ostavlja u trci je trade za novog startnog centra. One priče oko Mozgova i Koufosa kao dodatnih opcija u rotaciji zvučale su sjajno u kontekstu eventualnog dodatka četvrtog čovjeka i automatskog povećavanja plafona, a sada pak zvuče kao nužna zakrpa na brodu koji tone. Samo, kako dobiti legitimnog NBA centra, odnosno kako pokriti poziciju koja je zbog deficitarne ponude uvijek precijenjena? Denver nema nikakvog razloga dati svog startnog centra za paket Waitersa i picka, a Memphis, iako će na ljeto vjerojatno ostati bez Koufosa, neće tek tako dirati u rotaciju u situaciji u kojoj smatra da ima legitimne šanse doći do Finala (iako bi njima pick mogao biti dodatno zanimljiv zbog činjenice da su dužni jedan od budućih pickova prve runde upravo Cavsima zbog tradea u kojem su se riješili ugovora Speightsa i Ellingtona).

Eventualne manje idealne opcije koje se trenutno spominju su Wright iz Celticsa i Dalembert iz Knicksa, što su puno realniji scenariji jer obje momčadi nemaju razloga ne testirati Waitersa. I dok Dalembert nema previše smisla kao rješenje zbog dobro znane nekonstantnosti i kriminalne napadačke igre, Wright zvuči kao puno bolja opcija. Njegove pick & roll kvalitete dobrim dijelom bi nadoknadile Varejaov značaj u napadu Cavsa, spriječivši barem pad na tom dijelu parketa. Obrambeno Wright nije centar, ali donosi barem pokretljivost koja bi omogućila Loveu i Thompsonu da većinu vremena čuvaju manje pokretnog visokog protivnika, odnosno da se baziraju na guranje u postu. To nikako nije idealno, pogotovo ne protiv igrača kao što je Pau Gasol koji bi ih masakrirao iz post-upa, ali nije nezamislivo da s takvom unutarnjom linijom izbace Raptorse, Wizardse ili Hawkse.

I za kraj još nekoliko rečenica o Andyu. Koliko god da smo znali smo da će se ovo dogoditi kad-tad, ovo je čak i za čovjeka koji je navikao na ozljede ogroman udarac. Jedno je propustiti pola sezone, a nešto sasvim drugo izgubiti cijelu godinu zbog stradanja ahilove tetive. S tim da oporavak u njegovom slučaju neće biti nimalo lagan jer centri i problemi sa stopalima nikako ne idu zajedno. Obzirom na godine i raubanja kroz koja je prošao, Varejao je moguće i gotov kao ozbiljan NBA igrač, što je vijest koja Cavsima nimalo ne odgovara ne samo zbog ove sezone, već i zbog produženja ugovora kojega je nedavno dobio. Doduše, samo je prva godina garantirana, ali tih 10 milja iduće sezone dodatno im otežavaju život i zatvaraju manevarski prostor praktički ih ostavljajući bez prostora na capu za pojačanja.

10. BULLS 89.9

Cijelu sezonu kvalitetnom napadu Bullsi su konačno dodali i rasnu obranu na tragu onoga što smo od njih navikli te stvari odmah izgledaju bolje. Tri kvalitetne pobjede za redom nad Memphisom, Torontom i Washingtonom (od toga protiv Memphisa bez Rosea i Gibsona) pokazale su za što su sposobni kad su makar malo blizu optimalne razine. Ono ključno je da Thibo konačno koristi rotaciju od četiri visoka čime otvara minute za Mirotića (koji ih je definitivno zaslužio), a usput odmara i Gasola i Noaha i Gibsona (a svoj trojici treba svaka raspoloživa minuta odmora obzirom da su svi načeti).

O Mirotićevim kvalitetama ne treba ništa dodati osim da je uspio uvjeriti jednog robota kao što je Thibo da promijeni plan igre zbog njega (Nikola ne samo da donosi stretch kvalitetu u napad već se kida u obrani igrajući svaku akciju kao da mu život ovisi o tome, što je poprilično siguran način da natjeraš trenera poput Thibodeaua da te primjeti - ne znam kako će u playoffu moći sakriti manjak atleticizma i fizikalija, ali u prosincu je jednostavno fantastičan). Rose je izgledao odlično u zadnja dva nastupa, gomilaju kvalitetne pobjede i još su Cavsi ostali bez Varejaoa - iako je još rano i još se puno toga u kontekstu može promijeniti, iz ovog kuta se čini kako im je mjesto u Finalu na dohvat ruke.

11. ROCKETS 89.5

Nakon Brewera dodali su i Smitha, zaokruživši tako roster i riješivši dva problematična mjesta u rotaciji. Doduše, daleko je ovo od idealnog - ni Brewer ni Smith ne mogu ubaciti skok-šut, što momčadi koja ima ogromnih problema s napadom zasigurno neće pomoći (sretno svakome tko pokuša igrati završnicu utakmice s parom visokih Smith-Howard i njihovim izvođenjem slobodnih bacanja). Međutim, ono gdje obojica donose kvalitetu više je obrana - ovim pojačanjima trenutno najugodnije iznenađenje sezone što se tiče defanzivnog učinka značajno povećava vlastite šanse da kraj regularnog dijela dočeka kao prva obrana lige (obzirom da su Warriorsi bez Boguta u padu, tu postaju glavna konkurencija Thunderu i Spursima u borbi za vrh defanzivnog poretka). Brewer dužinom donosi kvalitetu više u presing na perimetru, dajući McHaleu opciju za drugačije postave i još učinkovitija udvajanja, dok Smith u teoriji daje čovjeka sposobnog riješiti probleme u rotaciji iza Howardovih leđa, dodatnog elitnog pomagača koji može pokrivati prostor od perimetra do obruča.

Uglavnom, nisu ovo potezi koji automatski Rocketse stavljaju u prvu klasu izazivača, ali im svakako podižu plafon. U svakom slučaju bit će interesantno vidjeti kako i koliko će koristiti obojicu obzirom na napadačke nedostatke. Brewer ima tu izuzetnu tranzicijsku igru kojom može dodatno poboljšati već elitni segment napada Rocketsa, obojica će svakako pomoći održati napadački skok ključnim dijelom ofenzive novog kluba, dok je Smithova vrijednost prema naprijed vezana isključivo uz to koliko će ga moći koristiti kao razigravača na laktu. Uspostaviti nekakvu igru između njega i Dwighta ili njega i Hardena itekako je važno zbog već opjevanih problema koje Rocketsi imaju s organizacijom igre od kada nema Parsonsa i Lina - momčad je ovo s uvjerljivo najmanje asista u ligi koja osim Hardenovog ulaza i Dwightovih povratnih iz post-upa praktički nema kreativnih rješenja. Nakon onoga što smo gledali zadnjih godina od Smitha, očekivati od njega da nosi značajnu razigravačku ulogu u momčadi koja se bori za naslov čini se iluzorno, ali to je svakako dio igre u kojem bi njegov doprinos najprije mogao postati realnost.

S vremenom njegov dodatak omogućuje Rocketsima da Motiejunasa stave na klupu u idealnu rolu post-up strijelca, a eventualni povratak Jonesa dat će im stvarno sjajnu rotaciju pod košem u kojoj će ključno biti raspodijeliti minute i pronaći prave kombinacije. Upitno je koliko je Jones radio na šutu i u kakvoj će formi biti obzirom na zdravstvene probleme koji ga muče, ali nema sumnje kako bi s igračem sposobnim barem redovno zabiti s poludistance napad Rocketsa puno učinkovitije funkcionirao. Kombinacija Smitha i Dwighta, koliko god moćno zvučala defanzivno, ofenzivno je vjerojatno manje kompatibilna i od kombinacije Dwighta i Motiejunasa na duže periode utakmice zbog tog manjka šuterskog raspona koji neće nimalo pomoći Hardenu da napad drži podmazanim. Uglavnom, na stručnom štabu Rocketsa je ogroman posao u maksimiziranju potencijala.

12. WIZARDS 88.4

Njihov prosječni napad i odlična obrana već su klasika, a kako su imali lagan raspored u kojem su izgubili jedine dvije interesantne utakmice, protiv Bullsa i protiv Sunsa, nemamo ništa posebno za dodati. Osim da se to dogodilo usprkos povratku Nenea u rotaciju. Nego, na stranu njihov općeniti manjak inspiracije u napadu, Paul Pierce je 31 tricu udaljen od priključenja klubu 2000 (kojem se nedavno pridodao i Terry i kojega još čine Ray Allen i Reggie Miller), što znači da će biti jedini igrač s više od 25000 poena, 5000 skokova, 2000 trica i 1500 ukradenih u povijesti. Tko se nadao ovakvoj hall of fame karijeri daleke 1998. kada je debeljko s Kansasa pao sve do desetog picka (a legenda kaže da ga Pitino nije ni želio, ali nije imao izbora nakon što mu je Dallas ispred nosa uzeo Dirka i da, Dirk je te iste godine biran deveti).

13. THUNDER 87.3

Nakon 5 pobjeda u nizu od povratka Duranta, u protekla dva tjedan ostvarili su tek 3-3. Jasno, dobrim dijelom jer je isti taj Durant zbog uganuća zgloba protiv Warriorsa odigrao samo dvije i pol utakmice od 6 mogućih. Ono najvažnije je da su i bez njega, ali zato s Westrbookom po 35 minuta na parketu, ostvarili top 10 učinak u napadu uz standardnu top 10 obranu. Pratkički, score je tako rezultat više nesreće i teškog rasporeda (uz poraz od samo 5 poena protiv Warriorsa u susretu u kojem su na poluvremenu ostali bez Duranta, tu su i poraz od raspoloženih Blazersa u produžetku, a onda i poraz od 2 poena razlike doma od Pelicansa, koji im očito ne leže, u utakmici u kojoj 3 i pol minute do kraja nisu uspjeli zabiti poen dozvolivši protivniku samo 2 u istom periodu). KD bi svom oprezu usprkos uskoro opet trebao nazad na parkete, a samim time bi se trebao nastaviti i njihov uspon ka playoff poziciji.

14. PELICANS 87.2

Pelicansi doduše u zadnje vrijeme pokazuju da bi mogli imati što reći u vezi osmog mjesta na Zapadu, ali na svaku pobjedu kao što je ona protiv Thundera (protiv kojih imaju već 2-0 ove sezone) ili Rocketsa, dođu nepotrebni porazi protiv Indiane ili utakmica poput one s Blazersima koju su predali već nakon desetak minuta. Tako to biva kad imate lošu obranu koja je i u ovom periodu bila tek 25. u ligi, a zanimljivo kako je inače solidan napad potonuo ispod prosjeka. Što nije ni čudo jer ih je niz protiv Rocketsa, Blazersa, Pacersa i Thundera suprostavio ponajboljim obranama lige, tako da je score 2-2 u te četiri utakmice ogroman uspjeh i pokazatelj kakav potencijal se tu krije, makar usprkos dodatku Asika i Davisu na parketu nisu u stanju igrati barem prosječnu obranu.

15. SUNS 86.9

Nakon 6 poraza u nizu kojima su dodirnuli dno dosadašnje sezone, zaredali su s četiri pobjede koje su ih donekle vratile na pravi put. Razlozi za preokret dijelom se kriju u laganom rasporedu koji im je donio Hornetse i Knickse, a zatim i zbunjeni Dallas u back-to-backu, ali dijelom se radi i o nekim važnijim prilagodbama. Obrana je tako u ovom periodu bila itekako bitna, posebice protiv Wizardsa koje su razbili kvalitetnim minutama unutarnje linije. Sunsi su se izgleda pomirili s tim da su ove godine bitno drugačija momčad, puno klasičnija s dva centra koji praktički igraju 48 minuta pod košem (Len je zamijenio Plumleea kao starter, ali važnost obojice za defanzivu Sunsa i dalje ostaje ista kao i dok su role bile obrnute) i razbijačem poput Morrisa na četvorci veći dio večeri. Naravno, to ne znači da bježe od trke kad je god to moguće - nakon početnog privikavanja na novi sistem, Dragić i Bledsoe igraju puno bolje i s puno više samopouzdanja, tako da se ozljeđeni Thomas vratio u rolu s klupe kao pojačanje, a ne više prijetnja. Uz njegove standardne igre, Green sve manje oscilira šuterski, što su sve razlozi zbog kojih Sunse još nije pametno skroz otpisati iz bitke za osmo mjesto.

16. KINGS 86.3

Cousins se vratio u akciju, ali u centar zbivanja će teško biti vratiti Kingse. Ovih 2-8 bez najboljeg igrača ubacili su ih u rupu koju je situacija s Maloneom dodatno produbila. Stvari u Sacramentu tako ipak ne idu na bolje, a ova jedna pobjeda protiv Lakersa koji su još veći kaos od njih ne znači da Cousins može sam ispraviti sve što je pošlo krivo. Nakon Božića imaju interesantan niz utakmica, nakon Knicksa doma čeka ih mala turneja koja donosi Wolvese, Pistonse, Celticse i Netse - ne izvuku li ovdje pozitivan rezultat, sav momentum je vjeorojatno nepovratno izgubljen. Što će samo dati nove razloge Viveku i njegovom stručnom štabu da se petljaju u momčad više nego je u ovom trenutku potrebno - fascinantno je kako čovjek koji je trenirao ekipu osnovnoškolskih curica vjeruje da zna sve o košarci, međutim njegovi potezi i guranje u prvi plan svakom prilikom, od drafta do otkaza Maloneu, jasno govore kako Ranadiveov ego još neko vrijeme neće biti miran.

17. CELTICS 85.1

Igrali su samo 5 utakmica u periodu na koji se osvrćemo, od čega samo tri bez Ronda, tako da je neke nove trendove teško uočiti. Posebice jer je raspored bio toliko lagan da je teško išta što je proizašlo iz njega shvatiti ozbiljno - Celticsi su tako imali prosječan napad i drugu obranu lige u protekla dva tjedna, isključivo zato jer su igrali protiv Sixersa, Wolvesa, Heata i dva puta Magica. U sijećnju stiže brutalan raspored, a, ako ništa drugo, Stevens barem može računati da će obrana i u tom periodu ostati bolji dio momčadi - sa Smartom kao starterom i dodatkom energičnih atleta poput Crowdera i Wrighta u rotaciju, Celticsi imaju dovoljno za ostati u playoff borbi. Pitanje je samo da li to žele.

18. NUGGETS 84.9

Njihove toplo-hladno igre nastavile su se i u ovom periodu u kojem je napad dodirnuo dno - u 7 utakmica zabijali su samo 92.8 poena na 100 posjeda, što je ispod razine koju Sixersi ostvaraju u sezoni. Srećom, top 10 obrana tijekom dva tjedna im je pomogla da se ne osramote iako treba biti iskren i priznati da su imali jedan od najtežih rasporeda u cijeloj ligi - dva puta Rocketsi, Spursi i Clippersi na njegovom početku, a onda Pacersi doma (relativno lagana pobjeda uz partiju sezone Gallinaria koji se odmah nakon nje oprostio za ovu godinu zbog nove operacije koljena) pa let na Istok gdje su ih čekali Hornetsi i Netsi na back-to-backu, a sve to s načetim Lawsonom kojega su opet stisla leđa. Momčad je ovo za koju se i dalje može reći svašta, ali nakon početka sezone sada barem izgledaju kao da im je stalo svaku večer (ili barem svaku drugu).

19. PACERS 84.8

Nakon što su upali u niz od sedam poraza uzrokovan turnejom po Zapadu i lošijom formom Hibberta koji se taman vraćao u rotaciju nakon ozljede, u zadnja dva tjedna su opet uhvatili zraka s 3-3 scoreom. Razlog zbog kojega su opet u igri za playoff usprkos kriminalnom napadačkom učinku je najbolja obrana lige u ovom periodu - dok god imaju Hibberta u sredini i elitnu defanzivu, Pacersi se mogu nadati da ova sezone neće biti potpuni kolaps, makar se tu javlja standardno pitanje što je bolje - doći do rasnog talenta putem drafta i pridodati ga Georgeu i Hibbertu ili neslavno ispasti u prvom krugu playoffa.

20. BUCKS 84.3

Izgubili su Parkera na cijelu sezonu, Henson i dalje ima problema sa stopalom i out je do daljnjega, raspored je postao izuzetno težak, ali su svejedno zadržali 50-50 učinak s 3-3 u proteklih desetak dana. Razlozi su kao i do sada, duboka rotacija koju Kidd manje-više uspješno koristi (nakon ozljede se vratio i Ilyasova) te solidna obrana. Doduše, učinkom su malo pali u prethodnom razdoblju zbog gomile kvalitetnih napada na koje su naišli (dva puta Clippersi, Dallas, Phoenix i Portland), ali je razliku nadoknadila neočekivano dobra šuterska forma Baylessa, Dudleya i Middletona.

21. NETS 83.6

Netsi imaju 4-4 od kada je Hollins iskopa Plumleea s dna klupe i gurnuo ga u startnu petorku, odnosno od kada je "malo" ispremiješao rotacije u očajničkom pokušaju da pronađe energiju u obrani. Plumlee je tako od čovjeka koji je iz samo Hollinsu znanih razloga igrao mizernih 14 minuta po utakmici prvih 20 utakmica odjednom postao MVP momčadi koji ne izlazi s parketa (u prosjeku igra 35 minuta), a ništa manje radikalna nije ni nova rola Karaševa koji je zamijenio Bogdanovića unijevši živost u napad i obranu (Rus nema šuterski domet kao Boki, ali ima puno pokretnije noge u obrani i puno češće završava na obruču umjesto lošim šutem preko ruke). Jasno, ovo su sitne prilagodbe koje je dobrim dijelom omogućio i opet nešto lakši raspored. Međutim, očito da Netsi imaju taman dovoljno kvalitete (jasno, ako u međuvremenu ne trejdaju Johnsona i Williamsa) da ostanu u igri za playoff mjesto na Istoku. Uostalom, od svih momčadi u konkurenciji oni stvarno nemaju nikakvog razloga tankirati obzirom da im pick ionako ide put Atlante koja ima pravo na njegovu zamjenu.

22. HORNETS 83.5

Hornetsi nastavljaju s pobjedama bez Stephensona, nanizali su ih već četiri i sad već ulaze u onu zonu kada valjda i navijači i igrači počinju vjerovati kako im je Lance samo smetnja. Međutim, koliko god ovaj score danas zvuči puno bolje i vraća ih u borbu za osmo mjesto, teško je reći koliki je stvaran napredak dok ih ne vidimo u akciji protiv boljih momčadi od Sixersa, Jazza, Nuggetsa i Bucksa. Također, teško je razlučiti što je stvarnost u ovoj situaciji u kojoj nisu samo zaigrali bolju obranu zbog povratka Kidd-Gilchrista (došli su do prosječne razine zahvaljujući i činjenici da je Jazz jedini solidan napad na koji su naišli, a i to je bilo večer nakon što su mormoni odradili gostovanje u Orlandu), već i u kojoj su odjednom počeli zabijati trice zahvaljujući pronađenoj klupi. Koliko će moći koristiti ovu taktiku s dvije postave u utakmicama protiv kvalitetnijih protivnika upitno je, ali u ovom periodu je Clifford pogodio podjelom minuta i jahanjem druge stretch postave s tri beka i stretch četvorkom koju zaokružuje Biyombo na petici.

Roberts, Neal, Hairston i Williams tako su ubacivali gomilu trica dok je Biyombo služio kao korektor u sredini, ali realno ova postava teško da može koristiti u sudarima protiv kvalitetnijih napada koji mogu iskoristiti njene defanzivne slabosti na perimetru. Međutim, njen šuterski potencijal je taman ono što im treba da zaokruže solidnu startnu petorku, a za nešto više ne bi bilo loše u rotaciju npr. umjesto Hairstona ubaciti Stephensona i koristiti ga u roli šestog čovjeka jer očito je da lanjska startna postava s Hendersonom na dvojci ima određenu kemiju u koju ne treba dirati. Uspiju li s Lanceom dodati i tu dozu obrambene energije s klupe (a valjda će ovaj biti dovoljno pametan pristati na tu rolu), smiješi im se playoff iz istog razloga kao i Netsima - obzirom na ulaganja i prije svega euforiju koju su lanjskim playoffom i redizajnom izazvali kod navijača (dvorana je neprepoznatljivo puna), oni stvarno tankiranjem ne mogu dobiti ni približno kao playoffom.

23. JAZZ 83.1

Odigrali su šest utakmica od kada smo ih zadnji put chekirali, svih 6 na gostovanjima, što score 3-3 čini još većim uspjehom. Doduše, nisu baš imali ubitačnu kolekciju protivnika (čak im je i Memphis stigao ranjen, bez Allena i Randolpha, igrajući treću utakmicu u četiri dana), ali kad dodaš da su porazi od Pelicansa i Wizardsa došli bez Favorsa (s njim u postavi score je 3-1) stvari sjedaju na mjesto. Snyderova družina je solidna momčad koja će znati uzeti ponuđeno, a to je vidljivo i po tome da su šesta momčad u ligi po količini asistiranih trica. Prvi su Spursi, a treći Hawksi, momčadi čiju slash & kick igru Snyder pokušava kopirati u dobrom dijelu. Zanimljivo, peti su Sixersi, još jedna momčad koju vodi bivši Popovichev učenik.

24. HEAT 82.4

Heat je ogromnim ugovorom Boshu i potpisivanjem Denga sebi zacrtao sličan put kao Hornetsi ili Netsi, ali nakon poraza od Jazza i Sixersa na vlastitom parketu (gdje su izgubili već 10 od 15 utakmica) postaje sve realnija opcija tankiranja. McRoberts je otpao za sezonu, a Bosh je i dalje out, što ionako tanku unutarnju liniju čini doslovno smiješnom, a Wadea ostavlja na streljani kao jedinog kreatora. Obzirom na to kako je sezona počela i koliko nemaju sreće s ozljedama, još se dobro i drže. U principu, vrati li se Bosh i izbjegnu li daljnju kalvariju playoff im se može dogoditi po čistoj inerciji jer će biti jedna od nekoliko ekipa na Istoku zainteresiranih za njega, ali, s druge strane mogu odmoriti Bosha i Wadea i potonuti do razine koju neće moći pratiti ni Ainge ni Hennigan.

25. LAKERS 82.3

Kobe je prestigao Jordana po poenima i time je ostvario cilj ove godine, tako da nije ni čudo da je nedugo nakon toga počeo pričati o tome kako bi se povremeno mogao i odmoriti i nositi manji teret u napadu. Prvi odmor je dobio protiv Warriorsa u utakmici koju su Lakersi odmah dobili usprkos tome što je većina igrača bila šokirana količinom lopti koje su imali na raspolaganju u napadu (šalu na stranu, Golden State je izgubio utakmicu zbog Kerrovog eksperimentiranja, ali simbolične su ove situacije u kojima suigrači manjak alfa mužjaka nadoknade borbenošću - bila je to možda najbolja defanzivna partija Lakersa ove sezone).

26. MAGIC 81.4

Izgledalo je na trenutak da imaju ozbiljne šanse uhvatiti osmo mjesto, a onda je Frye nestao s lica zemlje jer su protivnici shvatili da je možda bolje pustiti njega da ubaci povremenu tricu nego dozvoliti Harrisu i Vučeviću da rade rusvaj u reketu. Harrisu se tako prepolovio broj skokova u napadu i broj slobodnih bacanja, a povećao mu se broj bezopasnih šuteva s poludistance, što Magic nema kako kompenzirati zbog problema na perimetru. Pokušao je Vaughn ubacivanjem Paytona kao jedinog donekle pokretnog i sposobnog slash & kick igrača malo olakšati Oladipu stavljanjem u spot-up situacije, ali uzalud. Payton zbog katastrofalnog šuta ne izaziva respekt obrana i upada iz greške u grešku umjesto da razigrava, tako da nije ni čudo kako im je napad opet potonuo na samo dno nakon jednog solidnog perioda.

A nije da su imali katastrofalan raspored, dapače - porazi od Bostona, Utah i Philadelphije definitivno im nisu trebali (posebice ova dva u vlastitoj dvorani). Obrana i dalje ostaje solidna čak i u ovom razdoblju, ali ne pronađu li opet načina kako malo raširiti reket, uzalud im sav trud. Što je možda i najbolje jer obzirom na ovo što imaju na perimetru još jedna doza talenta preko drafta im je nužno potrebna. Njima bi definitivno dobro došao jedan Mudiay jer imaju očajnu produkciju s pozicije playa, a, interesantno, iako živimo u dobu kada svaki prosječan combo strijelac može imati karijeru, 5 najvećih rupa u ligi nalaze se upravo na toj poziciji. Gledajući PER učinak igrača i PER učinak koji ostvaruje protivnički konkurent na poziciji, najviše štete svojoj momčadi rade playevi Wolvesa, Jazza, Heata, Lakersa i Magica što potvrđuje da, ako već nemaš poštenog napadača na toj poziciji, onda barem trebaš nekoga tko može igrati obranu. Jasno vam je koliko su stoga loši Oladipo i Payton prema naprijed u roli organizatora kada ni usprkos solidnom defanzivnom učinku ne uspijevaju barem malo kompenzirati ono što (ne)rade u napadu.

27. KNICKS 80.9

Ovdje još doslovno samo čekamo da pošalju Mela na odmor zbog problema s leđima kako bi zaboravili da uopće postoje. Imaju 5 poraza u nizu, a nakon Shumperta (kojem je otpalo rame) i Earla Smitha (koji ima problema sa stopalom) ostali su izgleda i bez Amarea (prvotno su govorili o danu odmora, ali u njegovom slučaju može biti da se radi o novim problemima s leđima ili koljenima). Dakle, ionako sakata rotacija sada je doslovno desetkovana i što je najtužnije nigdje mladih igrača koji bi ovu priliku mogli iskoristiti da se nametnu. Early je također završio na operaciji koljena (s tim da je ionako upitno koliko je on NBA igrač), Hardaway je previše jednodimenzionalan, a Aldrich, Wear, Larkin i Acy previše nebitni i zamjenjivi. Ali, barem su profesionalci, što će Fisheru svakako olakšati ovu sezonu za zaborav. Carmelo je ionako fokusiran na druge ciljeve pa se i ne uzrujava previše.

28. PISTONS 80.2

Vlasnik Pistonsa izgleda stvarno vjeruje Van Gundyu (a i mora obzirom kakav mu je ugovor garantirao) kad mu je dao zeleno svjetlo da ovako usred sezone odbaci Smitha. Rasplet je to situacije o kojem smo glasno razmišljali, ali ni u ludilu ne bih pomislio da će do njega stvarno doći, barem ne ovako rano u sezoni. Ono, obično se čeka do trade deadlinea, pa ako stvarno ne bi bilo boljeg paketa od onoga što nude Kingsi, onda je aktivacija stretch opcije podnošljivo rješenje. Međutim, Stan očito nema strpljenja čekati do veljače, možda pokušava spasiti što se spasiti da od sezone (obzirom na kvalitetu Istoka, još nije kasno loviti ni mjesto u playoffu), možda pokušava tek ispraviti odnose s Monroeom ili učiniti svlačionicu ugodnijom za Drummonda. Njegovom potezu se, kakvi god razlozi bili, nema što prigovoriti obzirom na učinak Smitha i rezultate Pistonsa, a zatim i zbog činjenice da je prethodni GM bio taj koji je bacio novac. Stan ga je samo rasporedio na idućih 5 godina, otvorivši usput cap dogodine za dodatnih 9 milja, što znači da će Pistonsi iduće ljeto na raspolaganju imati oko 25-26 milja (ovisno o tome koji pick dobiju) pa sve one priče kako je ovo loš potez koji ukazuje da je Van Gundy loš GM jer nije uštedio poneku milju baš i ne drže vodu (mislim, ako gazda nema ništa protiv bacanja dolara, što se tu promatrači sa strane imaju buniti). Uglavnom, to je već lova dovoljna za potpisati Monroea (ili zamjenu poput Millsapa koji bi bio idealan uz Drummonda u Van Gundyevom sistemu) i pronaći još jednog poštenog vanjskog igrača, uz dodatak elitnog rookiea (po mogućnosti swingmana poput Winslova ili Johnsona). Uglavnom, ovdje će nakon oluje zasigurno zasjati sunce.

Što se same prezentacije na parketu tiče, povratkom Meeksa u rotaciju dobili su dvije utakmice, ali onda i nanizali 4 poraza (jasno, uz nezgodan raspored koji im je donio Raptorse, Mavse i Clipperse). Napad je malo živnuo, ali se obrana srozala na najniže razine ove godine, što je zasigurno olakšalo Van Gundyu donijeti ovako drastičnu odluku. Uglavnom, Pistonsi sad imaju jednu finu pauzu tijekom koje se mogu posložiti i onda ih čeka ključni moment sezone - dobiju li 4 od 5 sljedećih tekmi, mogli bi se uključiti u kombinacije za playoff na Istoku. Izgube li tipa utakmice od Indiane i Orlanda, onda je stvar nepovratno izgubljena.

I za kraj nekoliko zanimljivih podataka, mada se iz njih ne može bog zna što iščitati. Gledajući kombinacije dva igrača, kad su Monroe i Drummond bili zajedno na parketu (malo više od 11 minuta u prosjeku po utakmici), Pistonsi su bili u minusu samo 0.6 poena. Kad gledamo kombinaciju Monroe-Smith (17 minuta u prosjeku), minus je 2.7, a kombinacija Monroe-Drummond (21 minutu u prosjeku zajedno na parketu) upadala je u rupu od čak -3.8 poena. Jasno, treba tu uzeti u obzir da je Smith, iako puno manje nego lani, ipak nekih 20-ak posto svojih minuta igrao van pozicije, kao i da je Monroe dobar dio minuta odigrao protiv drugih postava gdje je mogao ostvarivati bolje učinke. Tako da odlazak Smitha ne znači da će Pistonsi odmah zaigrati bolje - za to im je potrebno da i Drummond i Monroe pruže puno bolje partije nego do sada. Međutim, sa Smithom u blizini za to jednostavno nisu imali prilike i to je taj paradoks koji su Pistonsi poprilično hrabro razrješili.

Inače, da popuni rotaciju Van Gundy je posegnuo za Tolliverom iz Sunsa, poslavši u suprotnom smjeru Tonya Mitchella kojega je otpisao kao opciju još u predsezoni (da Gray nije završio sa srčanim problemima, Mitchell vjerojatno ne bi ni započeo sezonu kao član kluba). Tolliver se nakon lanjske solidne role na klupi Bobcatsa nije snašao u Sunsima kao light verzija Fryea, ali i bez stalnih minuta zabijao je tricu s 39%. Potez je ovo koji samo naglašava potrebu da se Drummonda okruži sa što više šutera, tako da će Smithove 32 minute vjerojatno dobrim dijelom između sebe podijeliti Jerebko i Tolliver (uz neizbježan rast minuta za Drummonda i Monroea).

29. WOLVES 77.4

5 utakmica, 5 poraza, ali i dvije solidne partije protiv Lakersa i Pacersa. Teško da se može više očekivati od momčadi s najgorom obranom lige u zadnje vrijeme koja je usput ostala i bez Brewera te u kojoj trenutno četiri klinca poput Wigginsa, LaVinea, Muhammada i Bennetta čine polovinu od top 8 rotacije.

30. SIXERS 76.5

Usprkos pomacima koje su donijeli MCW i Covington i dalje su ostali prikovani na dno napadačke učinkovitosti, s tim da vrijedi istaknuti kako je u protekla dva tjedan Denver potonuo ispod njih. Međutim, obrambeno su skočili na rub top 10 ukupno gledajući cijelu sezonu, s obranom koja je u spomenutom periodu bila top 5 i koja im je donijela 2 pobjede u zadnjih 5 utakmica (ako ćemo širiti priču, Sixersi nakon početnih 0-17 imaju 4-6 u zadnjih 10 tekmi). Lagani raspored je tome svakako pomogao, ali, da je njihov presing prava stvar i da je Noel u najmanju ruku budući Larry Sanders, nije upitno (Bucksi su i inače odlična usporedba zbog sličnog stila obrane koji uključuje gomilu presinga, preuzimanja i udvajanja). Nastavi li obrana s ovakvim igrama, ne moraju se bojati da će završiti ispod 10 pobjeda. Yeah.

Filed under: bball 1 Comment
23Dec/1413

XMAS PODCAST

Posted by Gee_Spot

Nakon dva mjeseca pauze i plaćanja dugova uzrokovanih planetarnom (čitaj: regionalnom) popularnošću podcasta (kako smo krenuli, još malo ćemo moći skupiti dovoljno potpisa za uključiti se u predsjednička sučeljavanja), vraćaju se mali noćni košarkaški razgovori. U ovom izdanju Sickre i Gee uzimaju predah od poslovnih i obiteljskih obveza (na koje se ne žale, ne daj Bože) kako bi pretresli stanje u ligi općenito, a usput se i dotakli konkretnih situacija poput otkaza Smithu ili tradea za Ronda. Ima tu i pokušaja lucidnih rasprava na razne teme (tipa, koliko su stvarno dobri Hawksi i Warriorsi), koji, naravno, ostaju samo na pokušajima. Kako je vrijeme Božića ujedno i vrijeme obilja, barem za neke, to nije imalo smisla rastavljati podcast na dva dijela, tako da će u više od 2 sata kaotičnog brbljanja valjda svatko naći razloga da nas pošalje u kurac. Sretan Božić!

Verzija za daunlod pronalazi se klikom na ovaj link

A ako slušate podcast na netu, od sada to činite na mixcloudu kako ne bi štetili proračunu autora.

Xmas podcast by Ispodobruca on Mixcloud

Filed under: bball 13 Comments
21Dec/1410

201214

Posted by Gee_Spot

Standardno švrljanje po utakmicama ovaj put ima određenu draž zbog mogućnosti da u novim dresovima ugledamo u akciji Ronda i Brewera. Na kraju to baš i nije ispalo idealno zbog navike Spursa da pokvare zabavu i nastupe bez doslovno 6 najboljih igrača, odnosno činjenice da Rocketsi još nisu aktivirali Brewera, ali svejedno ćemo reći par riječi o debiju Ronda i tradeu kojim su Rocketsi pokušali popraviti problematičnu dubinu rostera na bokovima. S tim da bi za početak krenuo s Knicksima, sve po sistemu jedna crtica, jedna utakmica.

- New York je stvarno u utakmicu protiv Sunsa startao s visokim dvojcem Acy-Aldrich, što je kombinacija od koje u ovom trenutku u Euroligi vjerojatno postoje 4 bolje. Acyu je ovo inače bio 18 start sezone, a utakmicu ranije Fisher je startao s Amareom (sinoć dobio dan odmora da se može u miru kupati u vinu), Aldrichom (kojem je to bio prvi start sezone) i Wearom. Šteta što rookie nije startao i sinoć jer ta trojka Wear-Acy-Aldrich definitivno bi bila gora od ijedne kombinacije u frontcourtu koju su ove sezone na parket poslali Sixersi. Ili CSKA.

Dakle, problemima Knicksa ne treba se čuditi, a stvar još tužnijom čini to što svo ovo ulaganje u "mlade" (čak i rookie već ima 24 godine) ne donosi ništa konkretno za budućnost jer sva trojica spomenutih su u najboljem slučaju igrači za dno klupe i činjenica da su proveli toliko sati na parketu u sistemu ne znači apsolutno ništa. Mislim, vrtiti akciju kroz Aldricha u postu ili gledati kako Acy ili Wear dugim pasovima mijenjaju stranu napada toliko je bizarno (i toliko neučinkovito jer uglavnom izgube loptu) da čovjek stvarno nema pojma što bi mislio. Sunsi su se tako doslovno trudili 5 minuta, a onda su jednostavno ubacili u brzinu niže svjesni da utakmicu mogu privesti kraju kad žele jer su potpuno kontrolirali ritam. Što su i napravili u završnici.

- Blazersi su pomeli pod s Pelicansima već u prvoj četvrtini, a sramota je tim veća što su domaćini imali dan odmora više od gostiju koji su večer ranije igrali tri produžetka protiv Spursa. Međutim, energije ni pod razno da pokušaju zaustaviti Blazerse koji su ih rešetali sa svih strana, u isto vrijeme odigravši briljantnu obranu. Pelicansima ne odgovara momčad koja igra ovako striktno 1 na 1 na bokovima, a Blazersi su poznati upravo po tome što rijetko kada šalju pomoć u sredinu gdje se oslanjaju na visinu ispod obruča.

Da je ovo idealan matchup za Portland potvrdili su i tako što su Lillarda defanzivno jednostavno sakrili na Babbittu pa su Matthews i Batum u miru mogli držati Evansa i Holidaya pod kontrolom. Bez slash & kick kreatora Davis nije imao prostora, morao je puno više igrati 1 na 1 u postu, a to protiv dužine pod košem Blazersa (koja ne pati čak ni bez Lopeza obzirom da su tu Aldridge i Kaman, pa i Freeland i Robinson koji su itekako sposobni gurati se) nije išlo. Tu se dalo vidjeti koliko je Brow još sirov u igri leđima košu, a također je ovo bio i ogledni primjer kako je zbog sklonosti pomaganju na sve strane u stanju kasniti izaći na svog igrača (što protiv Aldridgea nikada nije pametno, on je karijeru napravio od takvih situacija).

Pelicansi bi možda imali šanse uhvatiti priključak da je Monty pokušao okrenuti matchup u svoju korist stavljanjem Andersona umjesto Babbitta (tu Blazersi više ne bi mogli sakriti Lillarda), ali on se držao klasičnih rotacija i zamjene Asik-Anderson, koja je dodatno ogolila obranu u sredini i dozvolila Aldridgeu, a onda i Kamanu, da se goste. Šteta što Vivek nije vlasnik Pelicansa kojima bi definitivno dobro došao netko sklon jazzu na klupi.

- Hornetsi su iskoristili povoljan raspored da dobiju drugu utakmicu u dva dana (gostovanje kod Sixersa, a onda i Jazz na back-to-backu doma), što će naravno sada svi iskoristiti da ukažu na to kako su bolji bez Stephensona. Pričekajmo da dobiju neku ekipu s pozitivnim scoreom jer do sada su sa Stephensonom dobili i Knickse i Celticse, što samo hoće reći da su loši, ali da nisu toliko katastrofalni da će izgubiti od sličnih sebi. Naravno, ipak postoji razlika u rasporedu igrača u napadu kada imaš Stephensona na perimetru s loptom i Hendersona koji može cijeli napad trčati bez da je dodirne, a onda nakon catch & shoota ubaciti dugu dvicu, međutim to samo po sebi ne donosi ništa opipljivo u pogledu učinkovitosti.

Njihovi problemi sa zabijanjem su više problem Clifforda i dizajna napada nego talenta na raspolaganju - zašto ne vrte više akcija u kojima bi Lancea ili Kembu koristili kao finišere nakon screen igre ili cuta, to znaju samo oni. Sinoć su uglavnom izgledali solidno, ali protiv obrane Jazza mnogi ostave takav dojam. Burke i Burks su rupe koje je nemoguće sakriti sa sporim Kanterom i Favorsom (na lošem gležnju) zabavljenim Jeffersonom, tako da tu nekog uzbuđenja nije ni bilo. Doduše, uvijek je ugodno vidjeti ih kako igraju u napadu, posebice Haywarda (Favors zbog spomenutih problema i nije igrao previše, a Kanter je uzeo dan odmora šuterski).

- utakmica dana svakako je bila gostovanje Hawksa u Houstonu. Prilika je ovo Atlanti da dokaže kako nisu samo lešinari koji se goste lakim rasporedom na Istoku, a iako su i dalje bez Teaguea, u Schroderu i Macku imaju više nego pristojne zamjene koje znaju vrtiti njihov slash & kick sistem. S druge strane Rocketsi relativno kompletni, nema Jonesa i dvije svježe prinove, ali tu su uz Hardena i Arizu opet i Dwight i Beverley (tek deveta utakmica ove sezone da zajedno igraju četiri neupitna startera).

Prvo nekoliko rečenice o tradeu o kojem se šuška od starta sezone i koji je konačno realiziran. Rocketsi su do sada maksimalno jahali Arizu i Hardena, obojica igraju po 38 minuta u prosjeku, a koliko god da je njihovo prisustvo na parketu ključno, razlog zašto su stalno na njemu krije se i u činjenice da McHale na klupi nije imao poštenog swingmana koji bi ih mijenjao, pogotovo kada se ozljedio Papanikolau (tek se vratio u rotaciju). Grk je solidno uskakao umjesto Arize, posebice u obrani, ali i on se više nametnuo kao lažna četvorka u Parsonsovom stilu (to je rola koju Ariza ne može igrati jer nije dribler i slash & kick igrač), dok su umjesto Hardena uglavnom koristili Terrya. Koji je u fantastičnoj šuterskoj formi, ali nije dugoročno rješenje na dvojci (kao back-up play, posebice uz Hardena koji ga može maksimalno sakriti kao kreatora i omogućiti mu da igra spot-up rolu, itekako je koristan).

Uglavnom, kako je Garcia beskoristan (a sada konačno i bivši), a Daniels izgleda ni približno sposoban (osim što ne igra obranu, do sada je tricu gađao s 30% što je jednostavno premalo za specijalista), u periodu bez Papanikolau koristili su rookiea Johnsona kao swingmana, što jednostavno nema smisla, ne samo zato što Johnson nije bočni igrač, već zato što si momčad koja se namjerava boriti za naslov takvu rupu u rotaciji ne smije dozvoliti. Dovođenjem Brewera i Shveda sada tih problema više neće biti. Shved im daje još jednog igrača s loptom koji im u principu ne treba jer su krcati combo bekovima, ali im omogućuje trejdati nekog od skupine Terry, Johnson, Canaan, Shved dok traže još jednu četvorku koja može pomoći u napadu. Koliko god bi dobro bilo vidjeti Rusa u akciji u jednoj ovakvoj momčadi, toliko je jasno kako je itekako potrošan.

Brewer s druge strane može pomoći. Kao katastrofalni šuter za tri on definitivno nije rješenje svih problema za Houston i daleko je od idealnog člana rotacije, ali odlično se uklapa u agresivnu obranu perimetra Rocketsa koji sada mogu mirno povući s parketa ili Hardena ili Arizu znajući da intenzitet u obrani neće pasti. Daleko od toga da je Brewer stoper, ali definitivno je koristan u pojačanoj presing roli i stoga mu ova momčad idealno odgovara. Sad, problem će biti pronaći idealne postave, recimo Brewer i Ariza rijetko kada će moći igrati zajedno zbog manjka kreativnost s loptom, što znači da će Brewer ili igrati s Hardenom (što automatski smanjuje smisao njegovog dovođenja) ili u postavama s tipa Canaanom i Papanikolauom koji mogu ponijeti teret kreacije.

Dakle, s te strane je jasno da Brewer nije profil igrača koji će odmah uzeti sve minute na pozicijama 2 i 3 koje ostanu i nametnuti se kao nezamjenjivi član uže rotacije, već da je više dodatno oružje na klupi čije minute će dobrim dijelom ovisiti o kontekstu. Dva iskoristiva igrača nisu loš ulov, posebice kad se ne odrekneš ničega bitnog. Wolvesi su u fazi kada im se više isplati dati minute projektu poput Danielsa nego gotovom igraču poput Brewera, a pick i dolari su svakako dobrodošli. Pitanje je da li su mogli dobiti više za limitiranog igrača kao Brewer koji dolazi s teretom još jedne potencijalne godine ugovora nakon ove, što će odbiti većinu izazivača (Moreya nije jer on ne sumnja u svoje sposobnosti da ga ovo ljeto zamijeni za ležaljku na plaži i sunčane naočale), ali sada to ionako postaje nebitno.

Posao je odrađen, a da je do njega došlo treba zahvaliti i Sixersima bez kojih se valjda ne bi dogodila trećina tradeova u ligi. Posebice je interesantno kako Hinkie uskače kad god treba pomoći bivšem šefu Moreyu, nakon što ih je oslobodio Roycea Whitea, sada je napravio nešto slično prihvativši Turiafov ugovor (za još jedan pick druge runde i prava na osobu x). Vječno ozljeđeni Francuz u ovom trenutku karijere teško da može pomoći čak i momčadi poput Sixersa, možda bi njegovo prisustvo u svlačionici bilo od koristi u nekoj mentorskoj roli, ali sada kada su doveli Aldemira, najrealnije je očekivati da ga jednostavno otpuste.

Što se same tekme tiče, više nego kvalitetna izvedba obje momčadi. Horford je uhvatio all-star formu, leti na sve strane i to je ključno u ovom trenutku, sinoć je bio najbolji čovjek na parketu. Bez Teaguea još je značajniji bio njegov doprinos kao razigravača, a uz to je u svom stilu zabio sve što je morao igrajući usput centralnu rolu u obrani. Koja se fokusirala na spriječavanje poena u sredini, ostavivši domaćinu više nego dovoljno prostora za šut s perimetra koji sinoć nije bio dovoljan.

Hawksi su se kockali s Millsapom na Howardu i to je pristojno funkcioniralo zbog Millsapove brzine i spretnosti u izbijanju lopti protivniku iz ruke, dok bi problem u postu riješio Horford pravovremenim pomaganjem (situacije s Horfordom na Howardu bile su problematične i od toga su brzo odustali, Dwight je previše odvlačio Ala od role korektora). Tu se vidio problem Rocketsa s ovom visokom postavom u napadu, čim Motiejunas ne ubacuje otvorene šuteve (a obično tako biva) reket im se zatvori i napad stane. S druge strane, gurati njega da igra iz post-upa postaje podjednako neučinkovito jer Dwight također nije u stanju razvući obranu. Čak ni obrambeno ovaj dvojac nije idealan - iako Dwight bez problema može čuvati četvorke i tako omogućuje sporijem Litvancu da kampira u sredini, Motiejunas jednostavno nije tako dobar u zatvaranju i pomaganju, a i općenito kao 1 na 1 igrač, da igra kvalitetnu obranu, posebice protiv jednog Horforda.

- stigli smo konačno i do Dallasa protiv B postave Spursa. Jasno, sve zanima kako će Mavsi izgledati s novim playmakerom, a iako jedna utakmica nije temelje za ikakve zaključke, neke stvari se može iščitati. Tipa, da će Mavsi radije jahati nisku postavu s Parsonsom na četvorci nego Grega Smitha što je sinoć donijelo rezultata. Da li se tu radi o tome što u Rondu imaju dodatnog skakača i obrambenog igrača koji je u stanju maskirati manjak visine ili tek o slučajnosti, to ćemo još vidjeti, ali mislim da s popriličnom sigurnošću možemo računati na to kako će Dallas manjak visokih kompenzirati time što će nisku postavu promovirati u praktičku drugu najčešće korištenu petorku, sa svim dobrim i lošim što ide uz to. U napadu je bilo očekivanih grešaka, ali isto tako je bilo lako uočiti razliku u situacijama kada Rondo razigrava iz slash & kick situacija i kada igra bez lopte.

Naime, kad bi išao na obruč, obrana Spursa bi se logično stisla i ostavljala otvoren prostor na perimetru koji je preciznim Rondovim pasom, a onda i sjajnim kruženjem lopte, Dallas kažnjavao kao i do sada. Kad bi pak ostavio loptu Dirku na laktu ili Ellisu da kreira iz pick & rolla, Spursi su ga uglavnom ignorirali igrajući zonu s njegovim čovjekom. Sinoć protiv ovakve razine talenta protivnika to nije bilo toliko bitno, pogotovo jer je Ellis bio sjajan iz spot-up situacija gađavši trice 5 od 6 (kad bi tako bilo inače, ne bi bilo razloga za brigu). Ali, ubuduće je to stvar na koju treba obratiti pažnju, kako će Carlisle pronaći načina iskoristiti Ronda u situacijama kada je lopta kod Parsonsa i Ellisa. Problem s hvatanjem ritma u napadu mučio je Dallas sve do završnice, kada su se ipak provukli na račun Ellisa koji je tada praktički igrao 1 na 5 s loptom od početka do kraja napada jer ga na drugoj strani nitko nije mogao čuvati 1 na 1 bez Greena i Leonarda u blizini. Rondo je očekivano igrao obranu na većem beku, uglavnom Bellineliu i odradio je pristojan posao, posebice na pick & rollu gdje on i Chandler predstavljaju priličan problem zbog dužine i pokretljivosti (što je ogroman plus u odnosu na ono što je Dallas imao do sada).

- Denver je dobio drugu za redom u mučenju protiv Indiane. Gosti su jahali Westa u matchupu protiv Farieda koji u sporim, postavljenim napadima nije imao rješenja za Westovu igru licem košu, ali Denver je jednostavno imao više opcija. Lawson je odradio svoje, Mozgov potpuno izbacio Hibberta iz igre potvrdivši da je defanzivno jedan od boljih 1 na 1 centara u ligi kad je branjenje post-up akcije u pitanju, a onda su još dobili i finu šutersku rolu od Galinaria s klupe. Za ovakve Pacerse bilo je to jednostavno previše.

- u zadnjoj tekmi Bucksi su još jednom ostali u igri do samog kraja, ovaj put izgubivši od momčadi koju su dobili prije tjedan dana na svom parketu. Paul i Griffin bili su spremni za osvetu, ali nije im bilo lako, posebice jer ovaj put Barnes nije bio šuterski raspoložen koristiti rupe koje bi nastale na strani bez lopte nakon presinga Bucksa. Redick je odradio svoje, što je na kraju bilo dovoljno, ali svaki put kad ne bi bili na razini egzekucije i kada bi pokušali nekakvom improvizacijom, Clippersi su bili kažnjeni. Kako je Kidd u ovako kratkom roku ovako dobro uspio naštimati momčad (i to u ovako kaotičnom stilu igre) pojma nemam, ali usprkos svim problemima i Kiddovim forama poput startanja s O'Bryantom drugu večer za redom, oni igraju sve bolje.

Ovdje se još jednom vidjelo koliko je ta dubina ključna, gubitak Parkera te manjak Ilyasove i Hensona se uopće ne osjete. Klupa s Baylessom, Dudleyom i Middletonom opet je odigrala najvažniju ulogu, donijeli su veteransku kvalitetu i smirenost kad je bilo najpotrebnije. Sanders je odradio svoju standardnu rolu u sredini, ali sinoć je Kidd uglavnom mijenjao obranu za napad, igrajući veći dio utakmice s niskom postavom (praktički, osim 6 minuta koje je dobio O'Bryant, u svim drugim postavama četvorke su glumili Middleton ili Giannis, a u završnici je čak zaigrao s 5 vanjskih u postavi u kojoj je Giannis igrao centra). Čovjek se ne boji eksperimenta i pokušava okrenuti nedostatke u prednosti i očito to radi kako treba. Ponekad previše riskira, kao sinoć kada bi im na parketu dobro došao Zaza ili Sanders u sredini obzirom da su Knight, Dudley, Bayless i Middleton bili više nego sposobni zabiti, ali, da nije takav (neki bi rekli da previše voli jazz), teško bi Bucksi uopće bili u šansi dobiti utakmicu. Something gotta give. Bitno je samo da jednog dana nauči stati na loptu kad bude imao konkurentniju momčad, da pronađe balans, jer ponekad je manje više.

Filed under: bball 10 Comments
19Dec/147

181214

Posted by Gee_Spot

Konačno. Nakon višegodišnjeg natezanja u klasičnom Aingeovom stilu i tako patetičnih i očito lažnih izjava da je Rondova budućnost u Bostonu, sapunica je gotova. Njeno razvlačenje zasigurno je utjecalo na vrijednost koju su Celticsi dobili nazad (a realno su dobili tek odličnog back-up visokog u Wrightu i šansu da vide krije li se u Crowderu rotacijski back-up swingman), ali, isto tako je očito kako je do odugovlačenja i došlo upravo zbog činjenice da Ainge nije mogao dobiti ono što traži sve ove godine. Što zbog ozljeda koje su ga usporile i oduzele mu dio vrijednosti, što zbog činjenice da njegov specifični stil igre i specifični talenti (i nedostatak istih) traže posebnu skrb, Rondo očito nije bio toliko atraktivan koliko se Ainge nadao. Na kraju balade, ovakav skroman paket uz mašnu u obliku picka prve runde više je nego pošten ulov za čovjeka u zadnjim mjesecima ugovora koji trenutno igra malo iznad razine prosječnog NBA startera.

Iako je uvod u sezonu Celticsa prvenstveno služio tome da se Rondu pruži šansa za nabiti cijenu, rezultati su bili polovični. S jedne strane, Rondo je dokazao da je fizički spreman nakon ozljede koljena i da tu razloga za brigu nema - nakon skoro pa dvije godine pauze konačno je podsjetio na atletu kakvog znamo, upravljajući tranzicijom i obranom Bostona bez predaha. S druge strane, nezgodna ozljeda šake (makar se radilo o ruci kojom ne šutira) i manjak kvalitetnih suigrača dodatno su otežali stvar po pitanju zabijanja poena i šuterske učinkovitosti - Rondova legendarna drvena ruka dosegla je nove "visine" s 33% šuta sa slobodnih zbog čega je Rondo sve manje i manje ulazio u reket (od starta sezone do sada pokušaji šuta s poludistance su mu se povećali za 10%, dok mu se broj ulaza smanjio za toliko, što dovoljno govori o problemu slobodnih).

Nikada nije dobar znak da playmaker kojem je glavno oružje slash & kick igra smanjuje omjer onoga što radi najbolje, ali u Dallasu su se odlučili kockati s tim da se vjerojatno radi o stvari koju se s vremenom može ispraviti. Stručnost njihovog štaba i puno bolji kontekst u koji dolazi svakako će Rondu olakšati život, tako da Mavsi s te strane nemaju previše bojazni. Iz njihovog kuta najvažnije je ionako bilo dobiti potvrdu da je Rondo potpuno ok što se tiče koljena te da će produžiti ugovor na ljeto bez testiranja tržnice. Odnosno, nadam se da su dobili tu potvrdu jer ovo je potez koji ima puno više smisla dugoročno nego kratkoročno.

Naime, Mavsi su se našli u situaciji da im ni napadačka učinkovitost iznad svih očekivanja ne pomaže sakriti rupe u obrani, posebice na perimetru, što je dovelo do toga da imaju 0-5 protiv playoff konkurencije na Zapadu. I dok su protiv Spursa i Rocketsa još i imali šanse, način na koji su Blazersi, Warriorsi i Grizzliesi dominirali nad njima očito je pokazao da smjer u kojem idu baš i nije previše različit od lanjskoga. Stoga je jedan ovakav potez, koji im donosi kvalitetu više u obrani, više nego poželjan.

I sada nakon što smo posložili kontekst, možemo na sam trade i njegov utjecaj na budućnost gdje stvar postaje puno kompleksnija. Naime, koliko god petorka s Rondom izgledala moćnija defanzivno jer sada imaju igrača s kojim mogu igrati još kvalitetniji presing, ali i čovjeka kojega mogu staviti na opasniju bekovsku opciju i tako sakriti Ellisa, toliko je pitanje koliko će Dallas pasti napadački dok se podjele nove uloge i dok Carlisle ne pronađe idealnu rotaciju. Kao što smo već spomenuli, zbog Rondove kvalitete u obrani neće biti problema držati ga na parketu s Ellisom, ali napadački će trebati naći drugačiji ritam u kojem će dobar dio Ellisovih pick & roll prilika završiti kod Ronda. To će pak Ellisa staviti više u spot-up rolu u kojoj nikada u karijeri, pa ni u Dallasu pod Carlisleom, nije bio tako dobar kao u roli slashera.

U svakom slučaju Ellisu će pasti potrošnja, ali razloga za micanjem u rolu šestog igrača barem u ovom trenutku nema (nije da ne klupi čeka kvalitetan 3&D swingman) jer Carlisle tu jednostavno može podijeliti njihove minute na način na koji je to već radio u nekim utakmicama, posebice protiv kvalitetnijih protivnika, kada je Ellisa vrlo rano izvlačio s parketa kako bi ga mogao pustiti na druge postave i dati mu odriješene ruke u kreaciji. Umjesto da Dirk izlazi prvi s parketa kako bi napravio mjesta za Wrighta i kako bi se onda kasnije vratio kao lider protiv druge postave, sada tu rolu može preuzeti Ellis dok će više vremena sa starterima provoditi Harris (što je još jedan mali plus za defanzivu Dallasa).

Uglavnom, ne očekujem da će balansiranje između Ronda i Ellisa dovesti do problema u napadu, ali njih će svakako biti zbog gubitka Wrighta. Kada netko realizira sa 75% šuta iz igre, bez obzira što ne troši previše lopti, taj je definitivno itekako bitan u vašem napadu. A kada je taj netko još uz to i jedini visoki kojega imate na klupi i manje-više mijenja vaša oba visoka startera, onda znaš da stvari baš i neće biti idealne. Uostalom, ako ostaješ bez trećeg visokog koji nije bio nikakav genijalan obrambeni igrač, ali je itekako mogao igrati više rola u zadnjoj liniji i biti koristan (Wright 1 na 1 nije bio sjajan ni na perimetru ni pod košem, ali kao pomagač je itekako dobro odrađivao posao), doći će i do određenog defanzivnog pada pod košem koji će umanjiti plus koji Rondo donosi na perimetar.

Nemoguće je zamijeniti najefikasnijeg realizatora u NBA s nekim tko je, usprkos jednako skromnoj potrošnji, debelo ispod ligaškog prosjeka po napadačkom učinku i ne očekivati da napad ne zašteka, posebice kada u pozadini nemaš rješenja koja mogu odraditi Wrightovu rolu (usporedimo samo napadački učinak - Wright je zabijao suludih 149 poena na 100 posjeda, a Rondo je na sramotnih 96 poena na 100 posjeda). Greg Smith može malo pomoći (u Rocketsima je svojevremno odrađivao sličnu rolu smetlara i pick & roll finišera više nego kvalitetno), Villanueva je za otpad, tako da će teret uglavnom pasti na Dirka i Chandlera (koji su do sada upravo zahvaljujući Wrightu imali idealnu minutažu i uloge što je i njima pomoglo da budu učinkoviti), a zatim i na niske petorke koje su se do sada pokazale katastrofalnima (tu će Rondo malo pomoći skakačkom i obrambenom kvalitetom, ali postave s Parsonsom na četvorci jednostavno neće postati oružje Mavsa). Ni Powell kojega su Celticsi ubacili u trade neće pomoći po pitanju defanzive i skoka.

Dakle, plus u obrani i mali minus u napadu, barem na početku uigravanja, ali i velika rupa na klupi uz ogromni propuh u sredini, to je onaj realni rezime tradea u vidu onoga što nas čeka na parketu. Sve skupa Dallas neće previše maknuti s mjesta ni prema naprijed ni prema natrag (jasno, osim u slučaju Chandlerove ozljede koja je neizbježna, tko će tada igrati na petici veći dio večeri ostaje vidjeti). Obzirom na potrebu Cavsa za defanzivnim centrom, pa onda i Warriorsa i Mavsa za poštenom rezervom, ne treba čuditi ako će prezime Okafor biti jedno od spominjanijih od sada do trade deadlinea u NBA krugovima (ironično, više zbog Emeke nego zbog Jahlila).

Uglavnom, kao što bi rekao SAS, the bottom line je da su po većini projekcija, a tako i mojima, Mavsi prije sezone bili zacrtani kao momčad za 50+ pobjeda, a to je i put na kojem su bili i kojega su dijelom i nadmašili držeći se na oko 70% uspješnosti (što je negdje oko 56-57 pobjeda ukupno, jasno ako bi održali ovakav nivo). Koliko god će većina fanova pomisliti da im plafon raste jer su dodali jedno ovakvo ime, ključ je shvatiti da Dallas nema kamo obzirom da su napadački već bili elita (to je i najblesaviji aspekt ovog tradea, već vidim gomilu osvrta koji će se baviti time kako su se Mavsi pojačali na playu i kako će sada konačno imati jedinicu koja može dodati, a koji uopće u obzir neće uzeti da manjak tako nečega do sada nije utjecao na kvalitetu igre u napadu i da je Ellis ionako odrađivao taj kreatorski posao više nego solidno). Obrambeni pomaci pak teško mogu biti toliki, barem dok se ne saniraju problemi pod košem (možda tu pomogne i Feltonov ugovor), da dovedu do značajnijeg iskoraka.

Sad, to je onaj opipljivi dio stvari baziran na brojkama i razumu. Ako ćemo ići malo dublje kopati po kontekstu, onda se ukazuje i jedan bitan detalj, a taj je da Dallas nije bio ni približno elitan napad kad bi se s druge strane našla vrhunska obrana. E, tu je moguće da jedna dokazana klasa poput Ronda donese kvalitetu više u pick akciji s Nowitzkim i otvaranju prilika za napade Ellisa i Parsonsa iz spot-up situacija sa strane bez lopte jer ni Ellis ni Parsons to nisu mogli kad bi stvari postale dramatične. I tu vjerojatno Dallas vjeruje da može maksimizirati ovaj trade - ako će bolji kontekst vratiti Ronda na pravi put i tako održati napad pri vrhu, uz sve ono što Rondo donosi u obrani i kao lider, Mavsima se otvara prilika za postati nešto više. Pod uvjetom da pronađu centra za na klupu.

Kako god se stvar razvijala, sama pomisao na Ronda u novom dresu i uopće činjenica da se na obzoru pojavilo nešto novo na što treba obratiti pozornost me veseli kao NBA fanatika - Dallas je ovim potezom odjednom postao još zanimljiviji, a to nije mala stvar, pogotovo kad realno niste top momčad.

Još malo brojki. Nisam imao vremena za neke dublje projekcije, ali čisto stavivši trenutni IOR učinak nove petorke na papir (Nowitzki 90, Chandler 87, Parsons 70, Ellis 63, Rondo 52) dolazimo do baze talenta za nekih 50-ak pobjeda što, barem na ovom primjeru, nije puno drugačije od situacije s Wrightom. Ubacimo li pak stvar u projekciju napadačkog i obrambenog učinka, gdje također nisam išao u detalje već sam samo zamijenio jednog i drugog u projekciji s početka sezone, Dallas iz pozicije sigurnog top 3 napada pada u rang od 5. do 10. mjesta, što je još uvijek sjajno, dok obrambeno rastu skoro do prosjeka, smjestivši se u rang negdje između 15. i 20. učinka. Dakle, sve ukazuje na to da Dallas neće napraviti nikakav iskorak iz playoff momčadi u izazivača.

Barem ne ove sezone. I tu dolazimo do, barem po meni, onog bitnog. Ovim potezom Cuban je još jednom potvrdio da sjajno vodi klub jer je u nekoliko mjeseci s minimalnim ulaganjima došao do dva granična all-star igrača u Parsonsu i Rondu. Koji vam možda ne garantiraju naslov, ali vam garantiraju da ste svake godine konkurentni i dovoljno privlačni za privući onaj ekstra talent koji će vas možda lansirati korak dalje. Potpiše li Rondo novi ugovor, a nema razloga vjerojavati da bi ovog tradea bilo da mu to nije namjera, Mavsi su se osigurali i za život poslije Dirka što je ogromna, ogromna stvar.

Vrati li se Rondo na nivo igara od prije u novom, puno povoljnijem kontekstu, a onda i potpiše li novi ugovor za neku realnu cijenu (što bi u principu značilo dobiti malu povišicu u odnosu na ovo što je primao do sada čak i kada uračunamo rast salary capa), Dallas svakako ima riješenu bitnu stavku i puno lakši posao u pronalaženju elitnog talenta kojim će popuniti petorku i kojim će i dalje konkurirati na Zapadu. S te strane, ovo je odličan potez Mavsa koji može ispasti loše u perspektivi samo ako je trenutno Rondovo izdanje maximum kojega ćemo gledati ubuduće (uključujući i ovih 33% sa slobodnih).

Što se Bostona tiče, mogu biti zadovoljni izborom prve runde koji je postao zlatni standard u NBA (realno, ne donosi vrijednost na parketu, ali situacija je takva da ako kao GM možeš reći da si došao do picka, zaslužio si plaću). Uz to imaju priliku i dalje loviti playoff (ako žele, što je nakon ovog tradea upitno) jer u Nelsonu dobivaju igrača koji ima kakav-takav puls i može odraditi poneku minutu, a uz to imaju priliku snimiti što napraviti s Wrightom i Crowderom.

Doduše, na riješe li se Greena ili Turnera na boku ima previše opcija da se Crowder nametne kao nekakav podizač energije (teoretski se dobro uklapa u presing koji Stevens pokušava nametnuti i koji će i dalje biti aktualan jer su tu i dalje Bradley i Smart), ali obzirom da je još na rookie ugovoru i da ga mogu zadržati još godinu dana ako žele, trenutna gužva i nije problem jer uvijek postoji i dogodine da ga detaljno ispitaju. Wright je u malo delikatnijoj situaciji, njegov ugovor ističe i ako nastavi igrati kao do sada i, najvažnije, ne ozljedi se (a u to je teško povjerovati jer ozljede su jedina veća konstanta u njegovoj karijeri od odlične statistike), na ljeto bi moglo doći do licitacije. Jasno, Boston ga može iskoristiti i tijekom sezone da dođe do novog picka ako žele iskoristiti situaciju kroničnog nedostatka kvalitetnih visokih u ligi. Opcija je gomila, za sada je samo jasno da s njim na rosteru popravljaju krvnu sliku pod košem.

Wright nije pravi centar oko kojega ćeš posložiti obranu kao što to nisu ni Olynyk ni Zeller, ali sada im daje još jednu opciju u rotaciji i šansu da se poprave tamo gdje su najtanji. Napadački, bez zicera koje serviraju Ellis i Parsons, odnosno bez prostora kojega otvara Dirk, Wright će pokazati svoje limite, ali ustraje li Stevens na brzoj igri, njegov atleticizam i dužina bi mogli naći prostora za sebe. U svakom slučaju nemjerljivo je bolji od Faverania kojega su Celticsi konačno otpustili da bi otvorili prostor za igrača viška iz Dallasa.

Filed under: bball 7 Comments
18Dec/145

NCAA REPORT

Posted by Gee_Spot

Mega osvrt na NCAA akciju rezultat je gomile odgledanih tekmi nakon kojih sam promijenio mišljenje o ovogodišnjoj draft klasi - ima tu itekako zanimljivih igrača. To je ono najvažnije, a što se samih momčadi tiče, jedna skupina se odvojila i gotovo da ne mogu zamisliti scenarij po kojem bi do Final Foura došao netko tko ne spada u nju - Kentucky (koji je pak rang za sebe, debelo ispred svih), Duke, Wisconsin, Arizona i Louisville su očekivano njen dio, a tu su i Virginia i Gonzaga kao legitimni konkurenti. Kažem, obzirom na viđeno, bit ću šokiran ako među 4 dođe netko izvan ovoga kruga, a kamoli osvoji li naslov.

1. KENTUCKY

Imaju 11-0 i u prosjeku gaze protivnike s 28 koševa razlike, što samo po sebi ne bi bilo nikakvo specijalno ostvarenje ovako rano da neki od tih protivnika nisu bili Kansas, Texas i UNC koje su ispeglali sa "samo" 32, 12 i 14 poena izbjegavši ikakvu dramu. U svim utakmicama princip je bio sličan, prvih 20-ak minuta protivnik se još nekako i drži dok ne ostane bez snage, a onda jednostavno poklekne pred fanatičnom obranom Wildcatsa. Ono što bi posebno trebalo zabrinuti ostatak konkurencije je činjenica da su upravo ova tri programa bila možda i najviše osposobljena suprostaviti se Kentuckyu jer svi igraju s dva klasična visoka buduća profesionalca i imaju klupu na kojoj ne nedostaja mišića i visine. Usprkos tome, jednostavno su izgledali izgubljeno u sudaru s Caliparijevim projektom, koji je tako na tragu ne samo da ponovi lanjski rezultat Wichita Statea i završi regularnu sezonu bez poraza, već možda i da osvoji NCAA turnir bez kiksa.

Inače, dok ne vidiš očima na vjeruješ, ali Cal stvarno mijenja po svih 5 igrača odjednom u hokejaškom stilu i tako tijekom cijele utakmice, uglavnom se držeći zacrtanih petorki koje razbija tek da bi dao šansu igračima s dna klupe ili zajedno na parketu ostavio oba centra, Cauley-Steina i Johnsona, kako bi obrana reketa bila još čvršća (radi se o trenutno najboljoj kombinaciji visokih koju ima). Taj sistem dviju identičnih petorki sada je doveden u pitanje zbog ozljede Poythressa kojem su stradali ligamenti koljena, ali to će izgleda popuniti prebacivanjem Lylesa u startnu petorku kako bi zadržali visinu, dok će nakon toga nešto veću minutažu dobiti postava s tri beka (jedan od Harrisona morat će ostati malo duže na parketu uz drugi par bekova).

Poythrees nije bio naročito bitan na perimetru, ali sada su još tanji u rotaciji vanjskih i eventualna ozljeda jednog od preostala 4 beka može biti problematična. Spomenuti Lyles ionako je krilni centar koji je prebačen u rolu vanjskog kako bi se otvorile minute za Leea da radi ono u čemu je najbolji, trči i skače. Lyles ima igru licem košu i odličan je kao opcija na vrhu posta i kao cuter, tako da stvar funkcionira, ali nema šut za tri što aktualizira potencijalne probleme protiv zona. Sad će biti zanimljivo vidjeti kako će funkcionirati u puno više situacija s Townsom koji se također najbolje osjeća na visokom postu. Možda će si otvarati i dodatan prostor nešto širim ukupnim šuterskim dometom, a možda će si smetati zbog slične igre.

Šut je očekivano popriličan problem, osim para brucoša Bookera i Ullisa nitko ne može ubaciti tricu (pa ni braća Harrison), ali isto tako nitko nema rješenja ni za njihovu moć u reketu. U obrani su bez premca, imaju daleko najviše blokada u NCAA i primaju daleko najmanje poena na obruču (drže protivnike na smiješnih 30% šuta iz igre), a u napadu manjak šuta kompenziraju dominacijom u napadačkom skoku, poenima iz tranzicije i odličnom realizacijom u reketu gdje iznad očekivanja igraju i Johnson i Cauley-Stein (ne samo da zabijaju zicere već i ubacuju iz post-up prilika, posebice Johnson).

Razlog za dominantnu obranu nije samo moć u sredini već uopće kvaliteta na svakom dijelu parketa. Calipari je svjestan da su im puno veći problem od ovih programa koji igraju na istu kartu talenta i koje dokazano mogu dobiti jer uvijek imaju opciju više, manji programi bez visine koji znaju kontrolirati loptu i zabiti gomilu trica. Stoga ogromnu pažnju posvećuju i obrani perimetra - sva ova gomila atleta redovno preuzima protivnike bilo gdje na parketu, centri bez straha ostaju vani jer znaju da imaju nekoga tko im može čuvati leđa (Cauley-Stein je fantastičan u preuzimanjima i branjenju pick igre čime si je nakon loše godine opet digao cijenu, točnije draft poziciju), a s takvim stalnim pritiskom na igrača s loptom jednostavno ne dozvoljavaju otvorene trice.

2. DUKE

Međusobni dvoboj s Wisconsinom razriješio je dvojbe oko toga tko je broj 2. Ključna razlika između prošlogodišnjeg i ovogodišnjeg izdanja je očekivano obrana - s Okaforom na centru i praktički jedinim lanjskim centrom Jeffersonom na četvorci, ovo izdanje Blue Devilsa drži reket zaključanim. Također, obzirom da je brucoš Winslow odmah dobio prednost pred Sulaimonom u petorci, ovaj Duke praktički ima NBA unutarnju liniju - Sulaimon je perolaka kategorija za bok čak i na ovoj razini, dok je Winslov već sada spreman istrčati na NBA parkete i gurati se s većinom NBA startera (Krzyzewski ga koristi i na četvorci u stretch postavi). Momak je kvalitetan šuter, ne boji se kontakta i koristi snagu u postu kad god stigne, a uz to ima i ulaz i solidnu slash & kick igru potrebnu za pravog swingmana.

Praktički, s njim, Okaforom i playom Tyusom Jonesom imaju puno kvalitetniju momčad nego lani, dok starosjedioci poput spomenutog Jeffersona i Sulaimona te šutera Matta Jonesa, šljakera Plumlleea i combo beka Cooka donose potrebno iskustvo popunjavajući rupe. Ne samo da su puno bolji u obrani nego praktički u napadu nisu napravili korak nazad, dapače - iako šutiraju manje trica i više igraju kroz post, trenutno su gotovo na istoj razini kao i lani zbog gomile opcija u unutar-van igri. Okafor tako možda nije sila prirode na poziciji kakva je svojevremeno bio Greg Oden, ali stvarno ima zavidnu igru leđima košu i na ovoj razini je dominantan igrač u sredini. Uglavnom, sva tri brucoša su već sada fenomenalna, a što će biti u vrijeme turnira, e to jedva čekam vidjeti.

3. WISCONSIN

Frank The Tank nastavlja s elitnim partijama i, nakon što je nadigrao Okafora u međusobnom dvoboju, postavlja se pitanje o smislu NBA drafta ako čovjek neće biti biran u lutriji. Trenutno u NCAA mu nitko nije ravan ne samo po važnosti za momčad, već i po učinku - njegova kombinacija elitnog šuta s perimetra, vrhunskog skoka i masivne pojave koja zatvara reket osnova su igre Wisconsina na oba kraja parketa. Kao što smo i očekivali, njihova top 7 rotacija je u NCAA uvjetima gotovo garancija Final Foura - uz Kaminskog pouzdano igra i seniorski bekovski par Jackson-Gasser, dok je Dekker praktički dobio konkurenciju za drugo ime momčadi u igraču druge godine Hayesu koji je njegova all-round kopija, samo još snažniji i čvršći u reketu i na ulazu (s tim da je Dekker trenutno u slabijoj formi zbog ozljede i tu imaju šansu za dodatni rast tokom sezone).

Čak je i udarni dvojac s klupe Dukan-Koenig odličan u svojim rolama stretch visokog i combo beka (oni pokrivaju četiri pozicije s klupe po potrebi dok su na trojci isključivo ili Hayes ili Dekker). Ostanu li u komadu, teško je naći momčad s manje rupa u rotaciji. Osim one očite - s 6 igrača bijele boje kože u ovih top 7, atleticizam će uvijek biti problem i taj manjak talenta koji se osjeti u manjku ukradenih i blokada, odnosno skoku u napadu i broju slobodnih (sve aspekti igre koji uglavnom proizlaze iz kaosa, odnosno trenutka kada organizirana igra u oba smjera pukne i kada je potrebno osloniti se na čisti atleticizam), vjerojatno će ih opet doći glave u najvažnijem trenutku godine.

4. VIRGINIA

Stvarno su dobri, bez greške top 7 ekipa iako je raspored bio relativno lagan. Pobjede protiv VCU i Marylanda bile su kvalitetne i uvjerljive, ali nedostaje im barem jedan skalp vrhunskog programa da znamo koliki im je plafon. Dakle, morat ćemo čekati sve do konferencijskih sudara s Dukeom i Louisvilleom, pa i UNC, da dobijemo preciznije odgovore. Za sada je jasno da imaju unutarnju liniju s četiri čovjeka spremna odigrati ozbiljne minute (centar Tobey i energični Gill su ključni) plus imaju izuzetnu visinu dilje petorke. Dakle, za obranu nema straha, a dok Brogdon i Anderson igraju odlično, nema ga ni za napad. Brogdon je već kućno ime ovdje na blogu, ali ključan je napredak Andersona koji je bez problema uskočio u rolu Harrisa kao prvi šuter, pouzdani obrambeni igrač i bonus kreator u napadu koji ne zaustavlja loptu i uvijek je spreman dodati je slobodnom igraču. Držati oko na njemu jer ovo je NBA potencijal i nastavi li igrati na ovoj razini (a igra van pameti), borit će se za Final Four. Playmaker Perrantes nije napravio korak naprijed, dapače igra manje uvjerljivo nego kao brucoš, ali pored svih ovih opcija od njega ionako trebaju samo solidne partije na jedinici, što i dobivaju.

5. ARIZONA

Ne briljiraju (možda je to glupo reći za momčad koja ima 11-0 score), točnije ne djeluju onako moćno kako smo očekivali. Više je stvari problematično. Bekovski dvojac McConnell-Yorke nije onako ubojit kao lanjski McConnell-Johnson jer Yorke jednostavno nije tip igrača kao Johnson (čitaj - nije dribler), tako da previše toga ovisi o McConnellu koji se trenutno muči u roli prve opcije na vanjskim pozicijama (barem imaju solidnu rezervu u brucošu Jackson-Cartwrightu koji bi kroz sezone mogao preuzeti puno veću odgovornost). Zatim, nakon Tarczewskog nemaju pravog visokog, Ashley je više igrač finese nego šljaker, a koliko im treba čvrstina u sredini najbolje govori podatak da troše minute, pa makar one rezervirane za devetog igrača, na Ristića kojem bi odgovarao opis drveta kad bi bio u stanju smetati nekome na putu do obruča.

Hollis-Jefferson, iako donosi onu energiju koju je lani pružao Gordon, ne može sam zakrpati sve rupe rotacije pod košem i na perimetru. Rookie Johnson ima više nego solidnu all-round igru i zna i šutnuti i napasti obruč, njegov NBA potencijal je već sada neosporan (u principu prava je moćna trojka kao i Winslow s Dukea), ali daleko je to od razine koja im je potrebna - praktički, u ovoj situaciji od njega očekuju da bude prvi kreator, što će možda i postati tokom godine, ali sada toj roli još nije dorastao.

Uglavnom, ovo je više nego solidna momčad za NCAA uvjete, ali ipak nije na razini prva dva imena na ovom popisu. Razlog zbog kojega će do kraja biti u igri za Final Four je ta njihova visoka postava s Hollis-Jeffersonom na trojci i Ashleyem i Tarczewskim u sredini. RHJ će gotovo sigurno još bolje izgledati na sljedećoj razini kao sljedeći vrhunski atleta na bokovima (nešto kao uber Corey Brewer), kad im još dodaš Johnsona na dvojci, jasno je da malo tko može parirati ovoj visini i snazi. U ostalim postavama, s Yorkeom na dvojci ili bez Tarczewskog, pak djeluju kao klasičan NCAA program i to je mali problem u sezoni u kojoj se moraš boriti s Dukeom i Kentuckyem.

6. LOUISVILLE

Pitinova bojna trenutno ima prvu obranu NCAA zbog standardno vrhunskog presinga, ali i dva odlična visoka u sredini. Uz Harrella koji očekivano dominira na oba kraja parketa NBA atleticizmom (i još je uz to popravio šut i igru s loptom te sada izgleda kao kompletan košarkaš), tu je i ogromni centarski dvojac Onuaku-Mathiang s tim da je ovaj prvi pravo otkriće - u brucošu je Pitino dobio trenutno najdominantnijeg blokera u NCAA (samo Towns s Kentuckya blokira više šuteva dok je na parketu gledajući programe koji su dio naših top 32). Ovakva obrana je dovoljna za novi let prema Final Fouru, ali napad je ovom prilikom problematičan dio igre.

Imaju tri odlična combo-beka za presing, ali ni jedan nije vrhunski šuter ili strijelac kao što je to zadnjih godina bio Russ Smith. Također, iako Blackshear igra van pameti svoju seniorsku sezonu, ni on nije snajper poput Hancocka. Recept presinga i trica ne ide bez jednog sastojka i bit će zanimljivo vidjeti kako će reagirati kada zaigraju s Kentuckyem (27. prosinca) i Dukeom (s kojim od ove godine dijele konferenciju).

7. GONZAGA

Gazili su nedoraslu konkurenciju, ali su protiv Arizone dokazali da su for real. Ekipe Marka Fewa postale su poznate po tome da ne mogu dobiti ove najbolje protivnike, ali falilo im je samo malo sreće da dobiju Arizonu na njenom terenu što bi jednostavno bio fantastičan rezultat. Falilo im je u principu samo standardno izdanje Sabonisa koji je dosadašnjim partijama istaknuo kandidaturu za jednog od najboljih šestih igrača u NCAA. Arvidasov sin nije div poput tate ni staturom ni talentom, ali ima solidnu kombinaciju fizikalija i atleticizma, može podvaliti loptu s pinch posta i uživa u kontaktu i skupljanju skokova. Bez njega je Arizona prelako došla do prevage u mišićima, ali Gonzagu definitivno treba smatrati Final Four potencijalom jer, kad su svi na raspolaganju, nemaju mana.

Ostali su bez brucoša Perkinsa (slomljena čeljust) koji je trebao odraditi veći dio minuta kao jedan od tri beka, ali u njegovu rolu uletio je s USC-a transferirani senior Wesley, pokazavši tako kako je odluka da ove godine nakrcaju klupu bila opravdana. Uglavnom, Pangos i Wiltjer su solidni igrači i vrhunski šuteri, znaju što mogu dobiti od mrcine Karnowskog pod košem, tu je i spomenuti Sabonis, a iz ove stvarno solidne skupine treba izdvojiti Garya Bella, čovjeka koji je uvijek nekako bio u Pangosovoj sjeni tijekom ove tri prethodne zajedničke godine, ali koji sada izgleda sjajno u 3&D roli.

Fantastični šuterski učinak digao je na još veću razinu, ali pokazuje i da može napasti iz driblinga što otvara potpuno novu dimenziju igri Zagsa. Bell je granični NBA potencijal, ali od svih igrača koje sam gledao do sada upravo on uz Andersona s Virginie i Russella s Ohio Statea ostavlja najbolji estetski dojam, jednostavno igraju fluidno i uvijek u skladu sa situacijom.

8. VILLANOVA

Razbili su VCU i Michigan naglasivši tako da su ipak klasu iznad tih i sličnih programa s greškom. I oni je imaju, manjak elitnih visokih talenata, ali kad im je na parketu idealna petorka s centrom Ochefuom i šljakerom Pinkstonom (koji nema dovoljno centimetara, ali ima seniorsko iskustvo i NBA široko tijelo) i to je donekle pokriveno. Visoki su ključni za napad, kada ga zavrte iz posta onda traže uokolo idealnu priliku za jednog od svojih pouzdanih šutera (od kojih se ove godine najviše ističe lanjskih šesti igrač Ennis), dok u obrani najviše ovise o klasičnom presingu, često preko cijelog parketa, odnosno gomili ukradenih lopti i spriječenih šuteva za tri. Lani su bili postavljeni za drugog nositelja, dakle bili su top 8 momčad u NCAA (i onda naletili na UConn već u drugom krugu), a ove godine su zbog dodatnog iskustva i razvoja pojedinaca poput Ennisa još bolji.

9. TEXAS

Čvrsta obrana i gomila tijela pod košem nije im pomogla protiv Kentuckya, ali ostatak posla su odradili relativno mirno nošeni obranom u kojoj dominira još jedan sjajni brucoš, Myles Turner. Blokadama i skokovima odrađuje posao u reketu iako isključivo igra kao rezerva, a razlog zbog kojega je još zanimljiviji kao NBA prospekt je meka ruke koja se proteže sve do trice. Malo je drven s loptom u rukama i očito nije igrač finese, ali ta kombinacija obrambenih kvaliteta i pick & pop potencijal garantiraju mu uspješnu budućnost.

Što se Texasa tiče, imaju dovoljno talenta i iskustva, ali puno toga će ovisiti o igri bekova, a trenutno su bez najboljega. Isaiah Taylor sredio je zglob i bit će out minimalno do početka konferencijskih utakmica koje startaju nakon nove godine. O tome u kakvoj će formi biti kada se vrati na parket ovisi dosta toga u napadu jer je bio daleko najbolji slasher i uopće dribler (Texas bez njega čak i uz laki raspored gubi previše lopti), ali i u obrani jer bez njega Longhornesi nemaju nikoga sposobnog ukrasti loptu.

10. WICHITA STATE

Baker igra sjajno (kombinacija šuta i kreativnih kvaliteta daje mu NBA šansu), Van Vleet standardno solidan u slash & kick roli (iako mu šut nije sjajan u ovom trenutku) i to je dovoljno da se kotrljaju. Poraz od Utaha nije sramota, posebice jer su u utakmici bili do zadnje sekunde, dakle bez obzira na to što im je ove sezone trebalo 30 utakmica manje da dođu do prvog poraza, ovo je momčad za turnir od vrha do dna. Solidna obrana bazirana na presingu i čuvanju perimetra (tu do izražaj dolazi odlični stoper Cotton) u stanju je veći dio večeri sakriti manjak tijela u sredini (Utah ih je uništila skokom, možete misliti što bi im napravili Kentucky ili Duke), a odlična kontrola lopte i dobar šut više su nego dovoljni da se napad kotrlja. U svakom slučaju, zbog odličnog bekovskog para ih se isplati gledati.

11. OHIO STATE

Nakon prošlogodišnjeg mučenja stiže nam puno kvalitetnije napadačko izdanje Buckeyesa, a glavni razlog za to je fenomenalni brucoš D'Angelo Russell. Pojma nemam zašto nitko ne priča o ovom klincu i odakle je uopće ispao (doduše, malo po malo se pomiče na draft mockovima i sada je na većini pred ulaskom u top 10), ali za sada je, barem estetski, prvo ime generacije. Okafor je solidan u svakom pogledu i začuđujuće vitak (samim time i manje impozantan nego što je bio slučaj u srednjoj, dakle po nekoj logici u NBA bi trebao još manje dominirati čistom pojavom), Turner s Texasa, Alexander s Kansasa ili Towns s Kentuckya imaju izuzetno zanimljiv potencijal zbog određenih kvaliteta, ali Russell ih je sve nadmašio lakoćom haklanja.

Klinjo na prvi pogled izgleda kao još jedan Jeremy Lamb/Zach LaVine klon sa svim što uz to ide (combo epiteti i nedefiniranost pozicije, sklonost davljenju lopte i uzimanju šuta iz driblinga, krakatost koje ni najmanje ne smeta atleticizmu), ali usprkos tome što trenutno nema fizikalije buduće NBA dvojke, to je pozicija koju bi mogao odrađivati u budućnosti (teško je zamisliti da igrač sposoban za ovakve partije ovako mlad može na idućoj razini biti gora opcija od npr. Aleca Burksa). Pričalo se da ima problema s konstantnošću, da nema neki šut, da nije aktivan čim nije u prvom planu, ali gledajući ga teško je steći takav dojam. Prvo, iako je pravi brucoš (rođen 1996.) i nema masu koja bi ga odvojila iz gomile, od prve minute se nametnuo kao lider i najtalentiraniji čovjek na parketu kojega je stvarno gušt gledati i diviti se svim načinima kojima napada obruč dribble-drive igrom.

Tu treba odati zasluge i tati Matti koji je brucoša odmah bacio u vatru očito svjestan da ima dragulj u rukama. Russell tako troši čak 31% napada Ohio Statea što ga stavlja na prvo mjesto među svim igračima naših top 32. Podatak je to koji je još zanimljiviji kad uzmemo u obzir da je njegov suigrač Scott s omjerom asista od 41% također prvi u svojoj kategoriji. I sad ono najluđe - Russell je također član top 7 po omjeru asista s fenomenalnih 32%. Ovakva dva kreatora iz driblinga pokreću cijeli napad koji se bazira na još dva bočna šutera, Thompsonu i Lovingu, te pouzdanom defanzivnom centru Williamsu oko kojega je posložena opet vrlo solidna obrana.

12. NORTH CAROLINA

Ne izgledaju sjajno, bilo je tu već zamjerki Roya Williamsa na pristup visokih, Paige ne opravdava očekivanja igrajući za njega poprilično slabašnu košarku (postotci šuta daleko od solidnih, a iako nikada i nije bio pravi play, omjer asista i izgubljenih od 1:1 je dugoročno nepodonošljiv), ali nemoguće ih je zanemariti obzirom na sav talent kojega imaju na raspolaganju. Meeks i Johnson nisu ništa posebno kao NBA potencijali, ali kombinacija mase kod Meeksa i atleticizma kod Johnsona na ovoj razini predstavljaju uglavnom neriješiv problem u postu, posebice jer oba znaju igrati iz post-upa. Fizikalije su ključne i na bokovima gdje u Tokotu i dva elitna brucoša, Jacksonu i Pinsonu, imaju iznadprosječne sposobnosti, tako da obrana stvarno nije problem. Problem je pronaći balans između linija prema naprijed, ali kako Paige bude rastao s formom i to će se ispraviti. Zeznuta momčad kojoj potencijal ovisi i o razvoju spomenutih swingmana prve godine - ni Jackson ni Pinson još nisu pronašli role i ne izgledaju baš kao top 10 igrači generacije, ali pokažu li i oni dio potencijala koji im se pripisuje, svašta je moguće.

13. KANSAS

Maknemo li na stranu poraz od Kentuckya, izgledaju sasvim dobro usprkos svim problemima s vanjskom linijom i manjkom dubine te poslovično brutalnim rasporedom (po običaju Self je skrojio najteži mogući raspored svojoj momčadi). Praktički, Self ima samo dva beka na raspolaganju u Masonu i Seldenu s tim da ni jedan nije rasni kreator te svaki ima ozbiljne felere - Mason gubi previše lopti, a Selden nije dobar šuter. Dva rookiea koja su, iako na znatno manjoj razini, trebala biti ovogodišnji Embiid i Wiggins, daleko su od spremnosti za preuzeti značajnije role. Oubre uopće nije dio rotacije jer je svaku priliku koju je dobio koristio da gubi lopte i ne igra obranu što su dva najveća smrtna grijeha kod Selfa. Alexander je totalno sirov, ali barem donosi energiju s klupe. Nema talenta ni pod razno za išta više od skakanja u napadu i zabijanja zicera, obranu ne igra jer je očito da još ne shvaća što mu je činiti, ali fizički već sada imponira NBA pojavom. Kombinacija Amarea i Branda, široka ramena, elitni atleticizam i sposobnost da s tim limitiranim arsenalom ostavi utjecaj na igru zakucavanjima i blokadama. Za koji mjesec bit će još bolji. Elita, teško.

14. MICHIGAN STATE

Nema ovdje Izzo materijala, dakle materijala za ozbiljan rezultat. Trice je tek solidan NCAA play, Valentine se razvio u kvalitetnog šutera i uopće all-round bočnog (praktički, prvi igrač ove generacije Spartansa), transferirani Forbes solidno ispunjava rolu šuterskog specijalista u lanjskoj Harrisovoj roli, ali premalo je to playmakerskog talenta za kvalitetan napad. U obrani će uvijek biti žilavi, tu su pouzdani Dawson i još par fajtera u sredini, ali, porazi od Dukea i Kansasa, uz slabašni kreativni potencijal, otprilike već sada poručuju koji im je plafon.

15. FLORIDA

Imaju talent, to su pokazali načinom na koji su držali Kansas na konopcima, ali dva glavna igrača nemaju ni približno potrebno iskustvo. Walker je još jedan NBA prototip, trenutno previše tanak, ali kad se popuni stvarno će izgledati kao light Shawn Kemp. Međutim, za sada je njegova igra više bazirana na energiju nego na shvaćanje košarke, uostalom kao i playu Hillu. Težak raspored i par poraza sa zvukom sirene učinili su kontekst nepovoljnim, ali previše je tu solidnih igrača da Donovan uskoro ne bi posložio stvari kako treba. Na kraju krajeva, uvijek imaju presing.

16. IOWA STATE

Nemaju ni visine ni brzine za odraditi išta kako treba prema nazad usprkos zoni koju koristi Hoiberg, još su niži nego lani, dok u napadu igraju standardno učinkovito (kontre, trice i kontrola lopte), često s 5 vanjskih igrača na parketu. Niang je mozak operacije, a novodpridošli Dejean-Jones i napredak lani sporednih opcija poput Morrisa i Hoguea učinili su da se manjak Kanea i Ejima i ne osjeti. Ugodnu atmosferu mogao bi jedino narušiti upitan budući status Dejean-Jonesa koji je uhvaćen u dimu marihuane, opravdavši tako epitet problematičnog tipa s kakvima se Hoiberg inače kocka i to uglavnom s pozitivinim rezultatima (sjetimo se Roycea Whitea).

17. OKLAHOMA

Očekivalo se da dominiraju šutom s perimetra, a oni su stisli u obrani. Lon Kruger koristi puno više zone nego što bi htio, ali za roster bez poštenog blokera, s tek nekoliko prosječnih NCAA krilnih centara, ovo je dobro rješenje. Ostane li obrana na razini i poprave li se postotci šuta za tri na očekivane razine (a ispaljuju ih nemilosrdno), bit će ovo jedna od onih momčadi koju je bolje izbjeći u ožujku.

18. UTAH

Opravadaju relativno visoka očekivanja, poraz od žilavog San Diego Statea je očekivan, a pobjeda nad Wichita Stateom veliki plus za momčad Larrya Krystkowiaka. U Delonu Wrightu imaju stvarno vrhunskog čovjeka u combo roli, a to je znamo osnovni preduvjet za uspjeh u NCAA. Iako nakon njega nema izrazitog talenta, kombinacija pravih masivnih centara, energičnih tweenera, pouzdanih šutera i sporednih kreatora posložena uokolo itekako je solidna. Po svemu viđenom do sada, zbog te dubine bit će glavna prijetnja Arizoni za Pac-12 naslov.

19. SAN DIEGO STATE

Klasičan negledljiv napad Stevea Fishera (teško je vjerovati da je ovaj čovjek nekoć bio lider Fab Fivea) u kojem lopta 30 sekundi kruži oko reketa dok netko ne odluči poput running backa ući u sredinu i baciti ciglu nadajući se izboriti slobodno. S druge strane, obrana standardno moćna, s dužinom i mišićima na svim pozicijama. Shepard je iskočio kao glavni slasher, što je zanimljivo rješenje obzirom da je čovjek četvorka, ali daleko je ovo od lanjske razine s Thamesom koji je, usprkos svim minusima, ipak bio pouzdan bek.

20. VCU

Njihov score također nije idealan, ali mjesto u turniru im je zagarantirano, a Graham i Weber igraju više nego solidno. Problem je praktički samo u tome što obrana nije elitna - njihov recept presinga i duboke rotacije danas puno uspješnije koriste mnogi razvikaniji i manje poznati programi, dok momčad Shake Smarta rešetaju s perimetra svi koji stignu.

21. ARKANSAS

Djelovali su solidno dok nisu naišli na Iowa State, a onda se ipak vidjela razlika u klasi. Arkansas ima talenta, imaju playa, šutera i visokog, ali ne igraju ni približno efikasno ni na jednom kraju parketa da mogu računati na pobjedu protiv bilo koje od ove top 32 ekipe. Za očekivati je da se oni i LSU bore za treće mjesto u SEC konferenciji iza Kentuckya i Floride.

22. IOWA

Stvarno solidna skupina predvođena Aaronom Whiteom kao point-forwardom. Imaju i fizikalije i dubinu za kvalitetnu i raznovrsnu obranu s dosta zone (koja doduše stvara probleme s obrambenim skokom jer jednostavno usprkos svim centimetrima nemaju pokretne visoke), dok napad usprkos solidnim igračima pod košem nema idealan balans kreativnosti i šuta. Bekovi jednostavno nisu dovoljno dobri, Gesell je ok u kontroli ritma, ali nije strijelac, tako da i na perimetru najveći dio posla odrađuje White asistima i Uthoff šutom.

23. UCONN

4-3 ne zvuče dobro, a vjerojatnih 4-4 nakon susreta s Dukeom noćas zvučat će još gore, ali UConn je u suštini ono što smo očekivali. Obrana je i dalje glavni oslonac, a valjda će i napad proraditi kako se Boatright bude ugodnije osjećao u ulozi lidera i kada Purvis pronađe idealnu rolu uz njega.

24. NOTRE DAME

Ovo je i dalje show Jeriana Granta u kojem ćete se nagledati njegovih driblinga koji traju po 20 sekundi dok nešto ne napravi s loptom, ali Fighting Irish nisu samo to. U drugom beku Jacksonu imaju solidnu combo opciju, Connaughton je i dalje elitni šuter na ovoj razini (44% za tricu), a čak i pod košem imaju nešto u poprilično sporom i drvenom, ali velikom centru Augusteu (tu je i izvjesni brucoš iz Litve zvan Geben koji izgleda kao da je pojeo Colea Aldricha).

25. SYRACUSE

Obrana je standardno solidna, što zbog zone, što zbog veterana Christmasa i odličnog brucoša McCullogha u sredini (NBA fizikalije i dobra pokretljivost za visokog, na ovoj razini izuzetan skakač i bloker). Nema sumnje kako će potonji dogodine biti srce momčadi koja bi se mogla boriti za veće stvari jer ovom izdanju uspjeh nije suđen. Napadački su užasno tanki - nitko ne može zabiti tricu, a jedini čovjek od kojega se to očekuje, Cooney, trenutno s perimetra gađa 32%. Praktički, sve bacaju u post nadajući se da mogu nešto napraviti kroz visoke, ali nema tu finese ni u puno povoljnijem kontekstu, a kamoli u ovako zgusnutom rasporedu na parketu kad svaki protivnik zna da se uopće ne mora zamarati čuvanjem bekova.

26. UCLA

Poprilično lagano su izgubili tri utakmice protiv prave konkurencije, ali ostane li petorka u komadu imaju šanse biti treća najbolja momčad u Pac 12 i tako doći do turnira. Nakon prvih pet

Filed under: bball 5 Comments