AD 29

September 29th, 2016

Blog još nije srušen što je valjda dobra vijest. Prije nego se zaledi, možda i na duže, malo novosti iz kampa, barem onih koje mi se čine bitne za spomenuti.

Cavsi su u kamp poveli igrača kojega su dodali u zadnji tren, odnosno nakon što je post od ponedjeljka već bio gore. Kako je Mo Williams izabrao mirovinu, otvorilo se mjesto na rosteru u koje su odlučili ubaciti Jonathana Holmesa. Taj momak defintivno zaslužuje priliku jer je bio jedan od najboljih igrača uopće na prošlogodišnjim ljetnim ligama, sjajno se uklopivši među Celticse igrajući stretch četvorku u napadu i bez problema preuzimajući u obrani sve pozicije. Kako je Boston imao tradicionalnu gužvu na rosteru i nisu imali prostora za zadržati nedraftiranog rookiea, u priču su se umješali Lakersi koji su se nadali da su njemu pronašli još jednog člana buduće jezgre. I onda je nakon dvije utakmice predsezone slomio rame i praktički pauzirao do ovoga ljeta kada su mu Grizliji dali šansu da pokaže kako je živ.

Uglavnom, njegovo ispadanje iz top 60 na prošlogodišnjim draftu je bilo svojevrsno iznenađenje, ali ne i preveliki šok jer znamo kako kotiraju igrači četvrte godine koji nemaju jasno definirane kvalitete. A Holmes ih nije imao – iako je mogao ubaciti tricu, s postotcima baš nije oduševljavao, a isto tako, usprkos solidnim skakačkim učincima, nije imao visinu za igrati pod košem u NBA. Dakle, njegova karta za NBA je trebala biti eventualni prelazak na trojku ako se pokaže da može igrati obranu na perimetru i popravi šut iz spot-upa. Međutim, u ljetnoj ligi se pokazalo da s više prostora u napadu može lakše zabijati kao stretch četvorka, nije imao problema sa skokom i guranjem u reketu, a pri tome se posebice pokazao u obrani na perimetru, dajući naznake da možda nije specijalist u ničemu, ali da gomilu stvari može raditi na visokoj razini. I u kampu s Lakersima je nastavio na visokoj razini do ozljede.

Tako da, ako je oporavak od ozljede prošao dobro, Cavsi u njemu možda mogu pronaći budućeg Richarda Jeffersona, igrača koji može odraditi 3&D rolu u ulozi visokog bočnog, ali i igrača koji je dovoljno čvrst u sredini da pomogne i kao četvorka u postavama koje nužno ne moraju nositi oznaku smallball. Ono, takvih hibridnih krila koji podjednako solidno mogu odigrati dvije pozicije u oba smjera nema previše i to je samo po sebi razlog zašto Holmesu treba dati šansu.

Ostalo? Idem redom momčad po momčad pa ako mi padne na pamet nešto vrijedno spomena, neke ću i preskočiti. Btw, 1.10. već kreću utakmice, ako još niste obnovili league pass – što čekate (Adame, znaš broj tekućeg, očekujem uplatu svaki tren).

Hornetsi su u većim problemima nego je izgledalo prije kampa, osim Walkera koji i dalje osjeća posljedice operacije koljena, izgleda da je i Zeller još uvijek na ledu što se igranja košarke tiče (sjetimo se, on je seriju protiv Heata odigrao na jednoj nozi jer ga je također izdalo koljeno). Koliko mi je poznato nije imao operaciju, ali očito je dobro stradao kada dan-danas nije 100% spreman.

Heat je već ograničio McBoba zbog stopala, stvarno mi nije jasno zašto čovjeka jednostavno ne stretchaju jer očito će ga i treću godinu za redom dozirati na kapaljku.

Wall je navodno zakucavao na prvom treningu iako nije imao zeleno svjetlo igrati već se samo zagrijavao. Kako stvari stoje, za start sezone bit će potpuno spreman.

U Orlandu za sada osim lakše ozljede Paytona cvjetaju ruže, Vogelu je sve super kao Saši iz Big Brothera, igrači pozitivni kao da su u Disneyworldu.

Kidd se već počeo poigravati s glavama igrača, u prvoj međusobnoj tekmi na parket je poslao Plumleea kao startera umjesto Monroea, a dvojku je zakrpao Vaughnom. Ovo prvo mi je skroz ok, ovo drugo je neozbiljno. Za prve dane kampa pak više nego dovoljno, Bucksi će očito ove sezone nuditi hrpu materijala, makar previše toga neće biti vezano uz prezentaciju na parketu.

Simmons je navodno ojačao, ali razlog zašto uopće spominjem Sixerse je Šarić koji će izgleda kroz kamp dobiti dosta prilike pokazati može li igrati trojku kako ne bi rookie sezonu proveo uglavnom na klupi. Također, Noel se očito više ne vidi tu dugoročno kako Embiida guraju u startnu rolu. Treći balvan, Okafor, još ne trenira punom snagom zbog operiranog koljena.

Da manija smallball postava doseže vrhunac nakon kojega slijedi neizbježni pad dokazuju i izjave McMillana koji namjerava nakon Younga kao četvorku koristiti ili Milesa ili Georgea osim ako matchup ne bude nalagao drugačije. Izgleda da će čak i najtvrđi treneri u drugim postavama igrati sa samo jednim visokim kad god budu mogli, dakle onaj tko prvi skuži kako obrnuti ovaj trend može doći do određene prednosti (Thibs je već najavio mogućnost da, usprkos tome što ima gomilu visokih, među kojima i dosta onih koji imaju stretch kvalitete, dosta minuta dobiju postave s Wigginsom ili Shabazzom kao lažnom četvorkom). Uglavnom, back-up visoki će imati još manje minuta na raspolaganju, a poigravanje s postavama itekako će utjecati na rezultate. Pozitivno ili negativno, e to sad već ovisi o određenom kontekstu.

Pelicansi su prezentirali potencijalnu startnu petorku u kojoj iznenađenja nisu Frazier, Hill i Davis. Međutim, Hield i Ajinca imat će itekako problema obraniti pozicije koje su dobili na startu kampa. Dobra je vijest da nitko ne krije kako će dvojac s Kentuckya Davis-Jones dobiti gomilu prilika zajedno tijekom utakmice, često će završavati, a mogli bi tu i tamo i počinjati ovisno o matchupu.

Memphis očekivano tmurno u prvim danima kampa, Gasol limitiran, praktički tek nedavno je počeo trčkarati (Grizliji ne kriju da će ga dozirati kroz sezonu, dakle možemo očekivati manje minuta tijekom večeri i vjerojatno odmaranje na drugoj večeri back-to-backa), Parsons pak još nije ni u toj fazi. Prevedeno, nema šanse da bude spreman za start sezone iako je operacija koljena bila poprilično davno.

D’Antoni izgleda i dalje namjerava maksimalno srezati rotacije tako da je već izvjesno kako će s Hardenom kao playom rotirati još Beverleya i Gordona kao spot-up tricaše. Obzirom da znamo kako D’Antoni diktira minute, bojim se da Harden neće pasti previše s lanjskih 38 u prosjeku koje su predvodile ligu. O Motiejunasu još nikakvih novosti, ali Capela i Nene su izgleda spremni biti tag team na petici, navodno Nene izgleda toliko dobro da D’Antoni čak razmišlja o tome da ga stavi u startnu rolu.

AD 28 – PRESS PAUSE

September 28th, 2016

Kampovi se zagrijavaju i sve što se za sada ima prijaviti su ozljede. Izgleda da je i Kemba, iako su njegovi zahvati na koljenu bili puno blaži od Wallovih, u kamp ušao s popriličnim restrikcijama. Sad, pitanje je da li se radi samo o pretjeranom oprezu ili o nečemu što će se vući kroz sezonu, u svakom slučaju više ćemo znati kad krenu pripremne utakmice. Od ovih imena koja su u kamp ušla načeta svakako vrijedi istaknuti da je Cam Payne već osjetio probleme s operiranim stopalom, što je nešto što bi se definitivno moglo razvući i nakon pripremnog razdoblja.

A sada odoh na pauzu uz nadu da ćemo uskoro imati uvjete za početi s naplatama (vidim da vas gomila jedva čeka registrirati se, to je dobro). Ako bude problema u dogledno vrijeme s blogom, nadam se da će do sutra biti uklonjeni. Ako ne budu, e onda ćete dobiti post kukanja. Majke mi, nema razlika između fušera vodoinstalatera i fušera softveraša, samo što ovi potonji masnije naplaćuju.

AD 27

September 27th, 2016

Nije Cavsima lako na startu sezone, uz to što je Earl Smith propao u zemlju, sada se moraju nositi s u zadnji tren donesenom odlukom Mo Williamsa koji se nakon premišljanja ipak odlučio za mirovinu. To stavlja novi zadatak pred Griffina, a taj je pronaći zamjenu. Nije isključeno da u kamp naknadno pozovu i ponekog playa, prije svih Norrisa Colea koji ima barem tu prednost što poznaje LeBrona. Navodno su kontaktirali i Hinricha jer nekako se moraju pokrpati, barem dok Chalmers ne bude spreman uskočiti u akciju. Uostalom, imaju i onu iznimku preostalu od Varejaoa koju mogu iskoristiti za ubaciti još jedan ugovor na cap putem tradea. Kako god, ne treba ih žaliti, sami su se doveli u ovu situaciju time što nisu odmah reagirali nakon što su im Bucksi uzeli Dellya.

Toliko o vijestima, idemo sada na epsko putovanje po rosterima Zapada. Ostalo nam ih je samo 9, tako da će post biti mrvicu kraći od jučerašnjeg.

Idemo prvo na Sunse koji su u zadnji tren napravili neke promjene na popisu za kamp. Kako je zbog zdravstvenih razloga otpao Mike Moser, već poznato lice dobro znanih limita (old school krilni centar kao stvoren za niže razine igranja), odlučili su se dati priliku potpunom projektu, izvjesnom Gracinu Bakumanyai. Klinac iz Konga već duže vremena intrigira svojom dužinom i atleticizmom, čak je doveden da odradi srednju u Americi (prevedeno, da provodi vrijeme u kvazi-školama za sportaše), međutim kako nije stekao uvjete za otići u NCAA otišao je na godinu dana zagrijavanja u Belgiju gdje je igrao natjecanje juniora i gdje je logično dominirao. Jasno, kada netko ima potencijal biti novi Clint Capela, onda mu daš šansu, što su ovo ljeto prvo napravili Rocketsi u Vegasu, a evo sada i Sunsi.

Uz njega uspjeli su dodati jednog još opskurnijeg igrača, Dereka Cooka. Momak koji je nakon po ničemu posebne NCAA karijere imao neuspješnu epizodu u Grčkoj i minornu rolu u D-ligi iz nekog razloga znanog samo Sunsima dobio je poziv u kamp (klasični smetlar pod koševima koji nema NBA fizikalije za odraditi posao na petici). Sad, imam teoriju zašto su izabrali baš ovu dvojicu – naime, kako su im igrači koji će dobiti najviše minuta na četvorci na ovim pripremama Bender i Chriss, onda im ne možeš dovesti dokazane veterane u kamp pa da ih ovi nedajbože nadigraju i ubiju u pojam. Staviš protiv njih dva totalna autsajdera i neka pumpaju samopouzdanje (mislim, valjda će uspjeti nadigrati ove likove).

Preostali dvojac prolaznika čine Shaquille Harrison i Derrick Jones. Prvi je nedraftirani rookie combo-bek s Tulse koji je odradio solidnu sezonu kao senior, ali koji nije ni blizu onoga što NCAA nudi na poziciji, posebice jer nema šut. Njegov forte je presing, ali sumnjam da će mu to biti dovoljno da se nametne pored hrpe bekova koje Sunsi već imaju. Jones je također nedraftirani rookie, ali za razliku od veterana Harrisona on je bio tek brucoš kojem se NCAA iskustvo naglo prekinulo nakon što se pokazalo da nije imao ocjene za dobiti stipendiju na UNLV-u (i inače mjestu mutnih poslova). U ono utakmica što je odigrao prije suspenzije pokazao je ogroman atletski potencijal i uopće nije sporno da ima temelje za biti NBA krilo. Problem je što trenutno osim trčanja i skakanja nema previše toga za ponuditi, odnosno što je totalno sirov u aspektima igre kao što su driblanje i šutiranje (klasika). Ali, ako ništa drugo u njemu Sunsi imaju zanimljiv projekt kojega mogu parkirati u D-ligu zajedno s Bakumanyaem.

Od svih ovdje spomenutih tako nitko nema realne šanse upasti na roster na kojem je već 14 garantiranih ugovora plus veteran John Jenkins kojega će ili otpustiti ili zadržati kao petnaestog. Uostalom, ako će Sunsi biti u fazi rebuildinga u kojoj ih očekujemo, njihov roster će ionako dobrim dijelom nalikovati na kolodvor, s jednima koji odlaze, a drugima koji dolaze.

Kingsi su ugovorom Lawsonu zaokružili roster na 15 imena, tako da je sada pitanje kako misle eventualno zadržati Farmara nakon kampa ako Silver odreže Collisonu suspenziju od 20-ak utakmica. Obzirom da su ugovore dali uglavnom klincima, kao jedino logični rješenje za otvoriti mjesto mi se čini poslati McLemore negdje u zamjenu za drugi pick. Eto prilike momčadima poput Orlanda ili Cavsa da dođu do potencijalno korisnog igrača za ništa (Cavsima čak u ovom slučaju ne treba ni pomoć npr. Sixersa da oslobode lovu na capu obzirom da imaju onu spomenutu iznimku). Uglavnom, kako su manje-više završili priču relativno rano davši garantirane ugovore Richardsonu i Lawsonu, jasno je kako će i Farmar, ali i rookie Cousins (kojega će vjerojatno parkirati u D-ligi), morati itekako zasukati rukave ako misle dočekati start regularne sezone.

Obzirom na kontekst, koji je u ovom slučaju dodatno otežan jer su Kingsi krcati swingmanima, lanjski igrač Hawksa Lamar Patterson, koji kvalitetne nastupe u ljetnoj ligi i prošlogodišnjem kampu nije uspio prenijeti na NBA razinu, gotovo da nema šanse nametnuti se. Svjesni situacije, Kingsi su odlučili voditi na pripreme samo tri bonus igrača, zaokruživši roster na 18 imena.

Jazz također ima manje-više jasnu situaciju, uz 14 garantiranih ugovora tu je još i Jeff Withey čiji minimilac će gotovo sigurno zauzeti posljednje slobodno mjesto na rosteru. Šuter Johnson nema previše šanse preskočiti back-up centra Jazza, posebice ako nastavi gađati tricu ispod 30% kao što je bio slučaj zadnje dvije sezone. Jazz eventualno može osloboditi jedno mjesto ako trejdaju playa viška jer povratkom Exuma i dovođenjem Hilla jedan od dvojca Mack-Neto postao je nepotreban. Tu naknadno može uskočiti spomenuti Johnson. Ili možda combo-bek North Caroline Marcus Paige, iako ne vidim svrhu u tome da ostaneš bez Macka i daš šansu igraču koji tek treba dokazati da može igrati na Mackovoj razini.

Paige će tako vjerojatno u D-ligu, a preostala tri imena na rosteru tu se tek reda radi. Doduše, Quincy Ford je nedraftirani krilni centar s Northeasterna koji ima potencijal zbog kombinacije atleticizma i šuta s perimetra, što je za visokog uvijek plus, tako da će i on vjerojatno u njihovu podružnicu u D-ligi, međutim kako su dali garantiran ugovor Bolomboyu neće imati priliku preskočiti ga u kampu (iako nije isključeno da je možda i bolji igrač). Henry Sims je već veteran koji iza sebe ima solidnih NBA utakmica, ali definitivno je nepotreban momčadi koja ima ovoliko kvalitetnih opcija na petici, dok je Eric Dawson, klasični šljaker pod obručima, veteran i svjetski putnik koji vjerojatno pod stare dane želi zaraditi još jedan pristojan ugovor te mu je ovo prilika da se istakne.

Nešto manje ambiciozni što se tiče kampa su Wolvesi gdje nova uprava još nije stigla previše razmišljati o D-ligi. Kako nemaju podružnicu, nemaju ni potrebu za okupljanjem opskurnih mladića, tako da je Thibs tri pozivnice dao uglavnom veteranima koje će se boriti za mjesto nastalo umirovljenjem Garnetta. Doduše, u kampu će imati samo 17 tijela jer Peković je tu samo kao ugovor, ali za sada je i dalje član momčadi. Naravno, nije isključeno da ga tijekom sezone “zamijene” za nekoga tko može trčati kad dobiju pravo na iznimku zbog ozljede. U svakom slučaju, Wolvesima nedostaje prije svega jedan bočni igrač i tu će Thibs testirati veterana Butlera koji je jednom nogom izvan lige već godinama, ali je posebno mrtvo izgledao lani sa Spursima (mislim, kada si spot-up tricaš koji u sistemu Spursa ne može ubaciti više od 32% na korner-tricama, onda znaš da nešto nije u redu). Tu je i Toure Murry, bek bez šuta koji je dobio nekoliko prilika u NBA na račun defanzivnih kvaliteta i sposobnosti da igra obranu na playevima, ali i bočnim igračima, što bi moglo biti privlačno Thibsu. Za kraj, tu je Thibsov poznanik iz Bullsa John Lucas, veteran koji donosi šut za tricu iz driblinga na poziciji jedinice. Možda i on ima šanse ako Thibs uvidi da ni Dunn ni Jones nisu spremni za voditi momčad od prvog dana te da mu treba i nešto iskusnija zamjena za Rubia.

Warriorsi su pak u kamp poveli svega i svačega, čime dodatno naglašavaju koliko su u biti skrpali ovaj donji dio rostera. Uz 14 sigurnih dakle vode još 6 igrača koji će se boriti za jedno mjesto u prvoj momčadi, a nekoliko će ih spremiti u D-ligu. Iako je JaVale McGee najzvučnije ime u ovoj hrpi, nema velike šanse upasti među odabrane čisto zato jer su Warriorsi već garantirali ugovore sedmorici visokih igrača (a da ne govorim kako je tu i Durant koji će dosta minuta odraditi na četvorci). Dakle, ako će preživjeti kamp, onda će to vjerojatno rezultirati otkazom nekome od već priključenih. Praktički, obzirom na to koliko su tanki na bokovima, vjerojatno će se odlučiti u sezonu povesti šutera poput Williamsa (koji je već dobio dobar dio ugovora garantiran, kao bonus za odlične igre u D-ligi), koji bi po logici stvari mogao isto ono što radi i Clark. Kako im je to možda suvišno, bez šanse nije ni dokazani play kao što je Pressey, koji je dobar slash & kick igrač od kojega mogu imati koristi obzirom da osim Currya nemaju klasičnu jedinicu na raspolaganju.

Također, bez šansi nije ni Scott Wood, tricaški specijalist koji je nakon solidna NCAA karijere odradio tri sezone u Španjolskoj gdje se potvrdio kao dobar igrač zadatka koji otvorene trice sprema zatvorenih očiju. Pokaže li se da može pratiti NBA ritam, Warriorsi od takvog šutera s pozicija dva i tri svakako mogu imati koristi. Cameron Jones je još jedan veteran koji se dokazao i u Europi i u D-ligi, solidan combo-bek koji je u najboljim košarkaškim godinama i koji vjerojatno nije ništa lošiji od Clarka ili Williamsa. A možda od svih zanimljiviji je nedraftirani rookie Elgin Cook, swingman s Oregona koji je 3&D potencijal pokazao na zadnjem NCAA turniru. Nije vrhunski ni kao atleta ni kao šuter, ali igrajući u sistemu sličnom onome što vrte Warriorsi, s puno stretch formacija i puno kretanja bez lopte, naučio je izvući maksimum iz svoje igre. Možda se u njemu krije solidan budući rotacijski igrač kojega će relativno lako biti uvesti u sistem nakon jednogodišnjeg školovanja u Santa Cruzu.

Grizzliesi imaju 15 ugovora koje možemo smatrati sigurnima, dakle tu ubrajam i Greena koji je na minimalcu prava krađa i Cartera kojem u slučaju otpuštanja duguju 2 milje, a koji i dalje može odraditi nešto minuta na boku, kao i Harrisona, onog očito talentiranijeg brata koji je nakon solidne sezone u D-ligi zaradio pravi ugovor. Tako da ovih 5 igrača s pozivnicama mogu eventualno čekali hoće li Memphis otpuštanjem vječno ozljeđenog Jordana Adamsa otvoriti mjesto na rosteru. Inače, problema s ozljedama imaju i Gasol, Martin i Davis, tako da im u kampu definitivno treba visokih tijela. Samo, visoke uopće nisu pozvali, očito su se odlučili fokusirati na potragu za još jednim bekom. Kako nisu sigurni mogu li Harrison i Baldwin pokriti sve minute iza Conleya, odlučili su se dati šansu Wrotenu, kojega su nakon rookie sezone bez razmišljanja poslali Sixersima, toliko su vjerovali u njega. Uglavnom, ni njegova druga epizoda u Memphisu ne bi trebala dugo trajati, Grizlijima je zadnja stvar koju trebaju combo-bek bez šuta.

Selden i Stephens također nemaju velike šanse nametnuti se. Selden je velika dvojka koja nema baš idealne šuterske postotke, ali ima izuzetne fizikalije za poziciju i sposoban je napasti driblingom iz spot-upa. Stephens je pak veteran iza kojega je niz solidnih sezona, što u Europi, što u D-ligi, a uz to je proveo i 4 godine na lokalnom sveučilištu. Samo, da je svoje 3&D kvalitete mogao nametnuti u NBA kontekstu, već bi to napravio do sada, tako da sumnjam da i jedan i drugi mogu ugroziti Cartera. Nešto bolji također lokalni prospekt (Memphis očito igra na kartu dodvoravanja lokalnim rednekcsima) je Chris Crawford, bek koji je lani u D-ligi brusio igru s loptom, tako da bi uz dobar šut za tri mogao ponuditi potreban paket za combo-rolu. On eventualno može skrenuti pažnju na sebe, iako će za to prvo trebati preskočiti Troya Williamsa. Donedavna trojka Indiane odigrala je odličnu rolu za Sunse na ljetnoj ligi i tu mu je donijelo poziv u kamp od strane Memphisa gdje će njegov sve bolji vanjski šut i solidne fizikalije pokušati usmjeriti ka 3&D roli na boku.

Kako stvari stoje, ova četvorica borit će se međusobno i nije nemoguće da jedan dobije mjesto među 15 ako se stručni štab Grizlija stvarno odrekne Adamsa koji po svemu sudeći neće na parket ni ove sezone. A taj jedan bi trebao biti Williams.

U Portlandu sličnih dvojbi nemaju, Blazersi su davši iz nekog razloga garantirani ugovor Laymanu zacementirali 14 mjesta na rosteru, tako da je samo pitanje tko će biti zadnji dodatak, ako ga uopće bude. Luis Montero je nakon godinu dana grijanja klupe i dalje projekt te bi izostanak napretka kod njega mogao otvoriti put Timu Quartermanu, nedraftiranom donedavnom suigraču Bena Simmonsa. U pitanju je solidan combo-bek koji bi zbog doze atleticizma koju donosi na poziciju možda mogao izbaciti i Napiera iz kombinacija.

Iako su ova dvojica u startu došla s nešto boljim izgledima za ostanak, nije isključeno da Blazersi zadrže jednog od visokih veterana. Naime, Greg Stiemsma je uvijek tu negdje, spreman uskočiti ako zatreba, pa je tako i sada na raspolaganju Blazersima u kampu u kojem najvjerojatnije uopće neće moći računati na Ezelia. Pogorša li se njegovo stanje, tu je Stiemsma da zakrpa rupu po potrebi i na početku regularne sezone. Isto vrijedi i za Jerretta, u kojem Blazersi očito vide zamjenu za Vonleha koji će propustiti kamp. U svoje tri godine u D-ligi Jerret se konačno isprofilirao u stretch visokog i iako osim tog šuta za tri ne donosi previše, nije isključeno da njegov eventualni bljesak u kampu natjera Blazersa da se možda i pozdrave s Vonlehom tijekom ove sezone.

Clippersi očekivano ne mare previše za ove stvari, posebice kad uzmemo u obzir da je Doc potpisao svojih 15 za ovu sezonu. Tako da vode samo Dorrella Wrighta, koji će prije povratka u Kinu pokušati uvjeriti Doca da je bolja opcija za na bok od Alana Andersona. Uz veterana Wrighta, u kampu je još i jedan od bekova s kojim su Grizliji u nekom trenutku prošle godine pokušali zakrpati rupu na jedinici, Xavier Munford. Sasvim solidno se snašao u toj roli, posebice šuterski, ali očito nije imao kreativni kapacitet koji bi zadovoljio Memphis te su ga ovi škartali umjesto da ga ostave za minimalac i ne ovise o dvojcu Harrison-Baldwin. To nešto govori, a u suštini je i nebitno jer nema šanse da ostane na rosteru pored viška driblera koje su Clippersi okupili.

Spursi obično ovim stvarima posvete dosta vremena, ali i njih limitira prostor, odnosno činjenica da imaju 14 garantiranih ugovora do čega su došli kad su iznenađujuće brzo zakaparili Bertansa i Jean-Charlesa. Tako da sada nemaju previše prostora za manevar, a imaju nekoliko upitnika iznad glava. Prvi je vezan uz upitnu produkciju s pozicije jedinice, drugi uz manjak visokih na rosteru. Posvetili su dužnu pažnju i jednom i drugom, a kakvi će biti rezultati, to tek treba vidjeti.

Ako Parker nastavi stariti, što se čini neizbježnim u ovom trenutku, velik će teret biti na Millsu, ali i na rookieu Murrayu, koji baš i ne izgleda spreman pomoći odmah. Tako da se nije zgorega osigurati, pa makar to značilo u D-ligu parkirati NCAA prvaka Ryana Arcidiacona koji im definitivno ove sezone neće biti od koristi, ako ikada. Međutim, da su spremni u sezonu krenuti možda i s 4 playa na rosteru pokazalo je dovođenje Argentinske zujalice Laprovittole. Po onome što se dalo vidjeti u Španjolskoj ligi i nedavnim nastupima za reprezentaciju Argentine očito se radi o čovjeku koji može pomoći odmah. Dakle, svjesni su Spursi potencijalnih problema ako Parker dodatno potone i ovim su samo potvrdili da vjerojatno ne računaju previše na Murraya u rookie sezoni.

Praktički, ovo zatvara vrata dvojici šutera, Forbesu i Garinu, koje će vjerojatno poslati uz Arcidiacona da stasavaju u Austinu. Forbes teško može izrasti u NBA igrača jer se radi o tricašu u tijelu jedinice bez potrebnih combo kvaliteta kojega tek treba naučiti vrtiti pick & roll kroz sezonu u D-ligi (što će Spursi zasigurno i pokušati jer ovakvi šuteri su dragocjeni ako im nekako uspiješ pronaći rolu u sistemu), dok je Garino nešto izgledniji prospekt kao 3&D swingman. Nije elita ni u jednom slučaju, što dokazuje činjenica da je proigrao tek kao senior na Georgeu Washingtonu, ali, kao solidan šuter koji može ubaciti otvoreni šut iz kornera te dovoljno dobar atleta da se na vrijeme otvara iz bloka i ne bude rupa u obrani, mogao bi jednog dana funkcionirati u dresu Spursa.

Uglavnom, ispada kako su najveće prijetnje Laprovittoli u borbi za mjesto na rosteru ipak visoki. Kako Spursima nedostaje čvrstine u sredini, odlučili su se pozvati u kamp svoj davni pick, Ryana Richardsa, a u zadnji tren i veterana Joela Anthonya. Sad, o Anthonyu ne treba trošiti riječi, svi znamo da može odigrati obranu na 5 minuta po večeri, tako da je prava priča Britanac koji se baš i nije proslavio do sada u karijeri (ali se zato naputovao). Iako defintivno izgleda kao pravi centar, što je i bio razlog zašto su Spursi davne 2010. potrošili pick druge runde na njega, Richards je blago rečeno drvo koje može smetati dužinom i masom u sredini. He, nešto kao Boban reći će zlobnici. Vidjet ćemo, ako u njemu ima makar i mrvica Hassana Whitesidea vrlo lako bi mogao ostati jer Spursima nedostaje mišića u zadnjoj liniji. Sad, to vjerojatno povlači potrebu otpuštanja nekoga, a taj netko bi vrlo lako mogao biti Simmons ili netko od dvoje pristiglih Euro igrača (tu mislim na Bertansa i Jean-Charlesa).

U svakom slučaju, kamp sa Spursima bi trebao biti zanimljiv, baš kao što će biti i njihova sezona bez Timmya. Jer, možda se konačno pokaže da su i oni samo smrtnici.

AD 26

September 26th, 2016

Danas službeno kreću kampovi, a kako nam je ostalo još 20 ekipa za pretresti, odradimo ih u dva dijela tako da od prekosutra možemo pratiti dnevna događanja. Dakle, danas Istok, sutra Zapad.

Hornetsi imaju 13 sigurnih, a za popuniti treću petorku trebaju im još dva vanjska, po mogućnosti bek sposoban ubaciti tricu i swingman. Jedno mjesto trebalo bi pripasti Aaronu Harrisonu, međutim teško da čovjek koji je lani i u D-ligi tricu gađao ispod 30% može računati kako je siguran. Radio je ovaj nedraftirani brat Harrison u svojoj rookie sezoni na igri s loptom i obrani kako bi epizodno mogao uskočiti i u combo rolu, ali tu nije napravio ni približan iskorak kao blizanac Andrew sa šutom, tako da se više neće moći izvlačiti na onih par dobrih utakmica za Kentucky tijekom NCAA turnira.

Vrlo lako bi ga u kampu mogao preskočiti Treveon Graham kojega je nešto lakše zamisliti u obje 3&D uloge na boku, plus je i nešto bolji šuter, na kraju krajeva ima iza sebe i puno bolju sezonu u D-ligi. Dvojac doveden da im bude konkurencija za mjesta na rosteru čine dva nedraftirana rookiea, Andrew Andrews i Rasheed Sulaimon. Potonji je puno zvučnije ime, s Duke-a protjeran veteran koji je odradio solidnu zadnju sezonu, petu, na Marylandu. Iako all-round swingman i odličan sekundarni kreator u NCAA, Sulaimon će u NBA morati igrati poziciju niže, dakle isključivo u roli combo-beka ili šuterskog specijalista, što kao odličan strijelac s perimetra i više nego kompetentan sekundarni kreator može odraditi. Do neke mjere, daleko od toga da je siguran NBA talent.

Andrews bi pak mogao biti iznenađenje kampa. Kao igrač s pet godina iskustva rasturio je u svojoj zadnjoj NCAA sezoni za Washington, jasno dobrim dijelom oslanjajući se na snagu i iskustvo koji su presudni za beka na toj razini. Međutim, uz to je što bio standardno odličan šuter, pokazao je izuzetan napredak i kao kreator, praktički igrajući svojevrsnu rolu Westbrooka za svoju momčad. Uglavnom, uspije li prenijeti te combo kvalitete i u kamp, mogao bi preskočiti u poretku i Harrisona. Teško i nešto više od toga obzirom na manjak atleticizma koji je neophodan za igranje s loptom i na lopti u NBA.

Igrači koji su tu samo reda radi jesu Perry Ellis, legenda Kansasa, i Mike Tobey, sada već bivši center Virginie. Što se potonjeg tiče, od čovjeka koji je i na NCAA razini igrao manju rolu situacijskog centra jer je bio prelimitiran za provesti na parketu više od 20 minuta (usprkos čvrstoj građi nema potrebnu kombinaciju atleticizma i fizikalija za čuvati obruč, dok je u napadu bezopasan izvan reketa) ne treba očekivati puno više od odrađivanja smetlarskog posla pod oba obruča, uz napomenu da će ga Hornetsi vjerojatno zadržati u friškoj NBDL podružnici. Ellis pak usprkos solidnoj kombinaciji IQ-a i šuta iz vana ima još veće limite glede atleticizma i posebice fizikalija tako da su mu šanse da završi u NBA makar i u minimalnoj roli nikakve, najbolje mu je tražiti posao u kontekstu u kojem bi mogao igrati ulogu četvorke. S njima su i zaokružili svoj roster za kamp na 19 imena, odlučivši se ne ispuniti kvotu od 20.

Miami je pozivom Keithu Bensonu kompletirao roster na kojem se vodi i Bosh iako, kao što nam je poznato, on u kampu neće biti. Međutim, njegov ugovor je na capu, a samim time je zatvoreno mjesto za testirati još jednog visokog. A visokih će trebati Heatu ako misle izgurati sezonu, jasno ne u smislu da im treba kvaliteta jer nju je u ovom kontekstu nemoguće pronaći već govorimo čisto o tijelima obzirom da iza Whitesidea trenutno imaju samo Reeda, McBoba i Haslema od kojih zajedno teško možeš složiti igrača za 15 minuta po večeri. Sad, kako već imaju 15 ugovora, nije isključeno da će možda otpustiti Babbitta kako bi dodali Bensona, veterana šarene profi karijere (koliko znate košarkaša koji su se okušali u Bjelorusiji?) koji je lani bio itekako bitan dio njihove NBDL podružnice na putu do osvajanja naslova. Također, to što su Udrihu garantirali novac ne znači da ga žele, sada kada su mu na neki način kompenzirali to što im je lani pomogao otići ispod poreza, mogu ga mirno poslati doma i otvoriti mjesto za nekog mlađeg poput Webera ili dodatnog visokog.

Weber je također lani odradio bitnu rolu u njihovoj NBDL podružnici, ali je imao i onu solidnu epizodu s Grizlijima prije nego ga je Miami vratio davši mu pristojnu svotu garantiranog novca kako ne bi ostali bez njega u kampu i kako bi ga ako ništa drugo opet parkirali u Južnu Dakotu. Uglavnom, uz ovo masivno tijelo i beka sposobnog odigrati obranu na loptu nekakve šanse za upasti na roster imaju i dva igrača s kvalitetama stretch četvorke.

Okaro White je još jedan veteran koji prvenstveno traži novi unosan ugovor u Europi gdje može proći kao eksplozivna četvorka pod oba obruča. U NBA bi bio osuđen igrati više na perimetru gdje usprkos atleticizmu i solidnom šutu nema dovoljno vještine s loptom za ozbiljniju rolu. Međutim, u povremenim smallball postavama njegova skočnost i spot-up kvalitete mogu biti od koristi. Slično vrijedi i za Stefana Jankovića, nedraftiranog rookiea s Hawaiia koji nije atleta u rangu Whitea, ali je puno vještiji s loptom i puno opasniji s perimetra gdje osim ubacivanja trice može i napasti iz spot-upa. Uz to ima i pristojnu visinu i masu za odraditi rolu stretch četvorke.

Jedini igrač koji baš nema nikakve šanse upasti među 15 je Rodney McGruder. Veteran D-lige dolazi u kamp zbog role koju je odradio za Skyforce, valjda konačno u potrazi za dobrim ugovorom izvan USA, jer ako Heatu nečega ne treba u ovom trenutku to su jednodimenzionalne dvojke kojima je najveća kvaliteta ne pretjerano učinkovito trpanje poena.

Wizardsi su jednako ozbiljno pristupili kampu, zanemarujući usluge agentima i fokusirajući se isključivo na svoje potrebe. Vode samo 18 igrača, što je možda i premalo obzirom da imaju 3 slobodna mjesta. Prije svega im trebaju još jedan šuter i dodatno tijelo pod košem, tako da će od ove šestorice koje su poveli barem dvojica upasti u glavnu momčad. Glavna borba vodit će se za poziciju dodatnog bočnog gdje nešto sitno garantiranih dolara imaju House i McClellan, dok je glavni favorit da se iz ove gužve izvuče kao pobjednik ipak Eddie, koji je i lani grijao klupu Wizardsa. S njim točno znaju na čemu su, imaju podnošljivog spot-up tricaša koji nije totalna rupa u obrani na poziciji trojke, tako da ga čeka posao ako mladi zakažu. Ako pak netko od dva konkurenta pokaže veći potencijal, Eddie će ili nazad u D-ligu ili negdje u Europu gdje bi vjerojatno ostvario solidnu karijeru obzirom da je u pitanju relativno sposoban igrač na perimetru.

House je još jedan igrač koji dolazi s Texas A&M-a, već treći nedraftirani rookie od tamo kojega spominjemo u ovim osvrtima. U principu je dosta sličan Eddieu jer nije elitni 3&D prospekt, ali može ubaciti iz spot-upa i ima fizikalije za opstati u obrani. Opet, kako nema iskustva i kako mi se čini manje eksplozivan s loptom u rukama, dakle ta njegova jedna dimenzija u napadu je još više naglašena, a već smo rekli da nije nešto ni kao šuter, ne vidim kako može preskočiti veterana. Sličan igrač je i McClellan, veliki bek-šuter koji je lani odradio solidnu četvrtu godinu za Miami i to u oba smjera. U NBA teško može biti stoper na boku, ali možda će moći odigrati obranu na lopti na bekovskim pozicijama, a uz to je vjerojatno najbolji šuter od ove trojice. Svakako ima šanse izbaciti Eddiea s rostera iako po logici stvari Wizardsi imaju više potrebe za nekim tko može odigrati minute na trojci nego na dvojci.

Šanse za završiti na rosteru ima i bivši centar NCAA prvaka Villanove, Daniel Ochefu. Nema vrhunske fizikalije za NBA peticu, ali kao solidan skakač i dovoljno snažan visoki može odraditi poneku minutu u sredini. Ima solidan IQ i zna se postavljati i kretati u pick & rollu tako da može poslužiti kao protuteža Smithu koji je više pick & pop visoki. Svakako je dugoročno bolji izbor od Johnnya O’Bryanta, odbačenog krilnog centra Bucksa kojega su drvena ruka i općenito manjak talenta koštali nastavka karijere u Wisconsinu. On ni pod razno ne bi trebao završiti s ugovorom, a velike šanse nema ni mikro zujalica Casper Ware. Momak nakon epizoda u Njemačkoj, Kini i Francuskoj opet pokušava doći do posla u NBA, ali onih 9 utakmica odigranih za Sixerse vjerojatno će ostati vrhunac njegove karijere. Čak i da je nešto više od prosječnog combo strijelca koji živi od brzine, za dodatnim playom Wizardsi jednostavno nemaju potrebe pored Walla, Satoranskog i Burkea, a da ne govorim kako i Beal može odraditi posao primarnog kreatora s loptom.

Orlando slično Washingtonu koristi kamp da pronađe još dva imena za popuniti roster jer imaju samo 13 garantiranih ugovora. Nedostaju im još po jedan swingman i visoki, tako da će od šestorice koju vode u kamp dvojica možda i ostati nakon završetka priprema. Kako im kronično nedostaje šutera, Rudež kao specijalist svakako ima prednost pred dvojicom bekova poput Murphya i Johnsona koji su nešto u stanju i napraviti s loptom u rukama, da ne kažem kako su za razliku od njega pokretni, ali nisu pouzdani šuteri. Ako Rudež iskoristi priliku kroz kamp, vrlo lako bi NBA karijeru mogao produžiti za još jednu sezonu, što je totalno suludo. Opet, Orlandu stvarno ne trebaju dvojke koje nisu u stanju odigrati obranu na trojci, a imaju problema i sa zabijanjem otvorenih trica. Specijalac poput Rudeža koji može potrošiti par posjeda po večeri, bilo kao trojka, bilo smallball četvorka, puno više koristi.

Iz istog razloga ne vidim kakve koristi mogu imati od Clippersa odbačenog Brandena Dawsona. Kriminalan šuter koji, pokazalo se, ipak nema noge za igrati rolu stopera na boku i ima smisla samo kao šljaker na poziciji četvorke za koju pak nema dovoljno centimetara (ispod 2 metra), vjerojatno će karijeru nastaviti u D-ligi. Uglavnom, teško da može biti prijetnja nekom od vanjskih, ali i visokih. Tako da će Arinze Onuaku i Cliff Alexander međusobno odlučiti tko ostaje (ako itko ostane). Onuaku ima nešto iskustva i dokazano može smetati u sredini i skupiti kvotu skokova iako nema idealnu visinu za peticu, dok je Alexander nešto bolji strijelac u pick & rollu, ali i manje krupan, tako da ga je teško sakriti u obrani. Nisam siguran koliko Magic ima volje razvijati potonjeg, svojevremeno smatranog jednim od najtalentiranijih srednjoškolaca u zemlji, pa možemo očekivati da ostave Onuakua čisto da imaju nekoga tko može skakati i koga eventualno mogu staviti uz Ibaku ili Vučevića na par minuta. Kako god okrenuli, s ovim što vode u kamp dubina im se neće popraviti.

Bucksi kao što znamo u kamp idu bez Middletona, tako da su maksmalno povećali konkurenciju na bokovima ne bi li pronašli jedno-dva tijela kojima će moći delegirati dijelić minuta koje su ostale u zraku. Nakon što su potpisali Terrya i Brogdona praktički su zaokružili momčad s 15 imena, ali nije isključeno da će možda Novak ili čak Beasley dobiti otkaz ako im se učini da nešto mogu izvući od npr. Orlanda Johnsona. On je solidno krenuo u svoju NBA avanturu odigravši pristojnu rookie sezonu za Pacerse, ali je onda u drugoj sezoni naišao na zid i skoro nestao s radara. Dvije kvalitetne sezone u D-ligi s povremenim skokovima u NBA nisu mu previše pomogle da se nametne i čini se kako on definitivno nije bolja opcija od toga da jednostavno pustiš Vaughna i Brogdona da rastu kroz igru.

Sve rečeno za njega vrijedi i za Jabaria Browna koji je kao rookie imao kvalitetnih momenata s Lakersima, ali je svejedno dobio nogu nakon čega je karijeru nastavio u Kini. Kroz Buckse će se pokušati vratiti u NBA, što je htio i veteran Xavier Henry, kojega u foto finišu Bucksi ipak nisu odlučili povesti u kamp, svjesni da ipak imaju već dovoljno opcija (ako nekoga zanima, nakon uništenog koljena i rupture Ahilove Henry se lani ipak vratio na parkete odigravši nešto minuta u D-ligi, ali njegova NBA epizoda je vjerojatno gotova nakon svih ozljeda koje je skupio).

Još jedan igrač koji se smucao po rubovima NBA rostera je i J.J. O’Brien, krilo koje se neko vrijeme vrtilo po svlačionici Jazza i kojem su Bucksi odlučili dati još jednu šansu. Odigrao je solidnu sezonu u D-ligi, međutim ostaje problematičan šuter (blago rečeno) kojem je forte igra u obrani, što definitivno nije neka dobitna kombinacija, posebice ne za Buckse kojima trebaju strijelci s perimetra. Uglavnom, on još i ima nekakvog smisla u NBA okruženju u usporedbi s centrom Robertsom kojem je valjda najveći plus agent. Nakon opskurne NCAA karijere, lanjskog ignoriranja na dan drafta i trening kampa s Wizardsima, Roberts je od svih opcija izabrao igrati u drugoj australskoj ligi te se čak ni tamo nije uspio nametnuti kao išta više nego tjelesina od 215 centi. Momak stvarno izgleda kao NBA centar, ali izgled nije sve, zar ne.

Netsima nedostaje puno toga, ali valjda su toga i svjesni pa se previše ne uzbuđuju. Svojih 15 pod ugovorima imaju, tako da su u kamp pozvali 3 igrača od kojih bi sva trojica vrlo lako mogla završiti u njihovoj NBDL podružnici. Radi se o redom nedraftiranim rookieima, što i ima jedino smisla ako baš želite otkriti talent. Tako su tu bivši play Indiane Yogi Ferrell koji definitivno ima šanse igrati u NBA jednoga dana kao klasični combo potrošač. Ferrell definitivno predstavlja igrača manje defanzivno, ali može šutirati trice iz driblinga i u stanju je držati napad živim slash & kick akcijom. Problem je samo što Netsima trenutno takav ne treba jer imaju Lina i Vasqueza, plus su već ranije odlučili da je Whitehead njihov najvažniji projekt. Međutim, pokaže li se da Vasquez zbog ozljeda više nije NBA materijal, Ferrell bi tijekom sezone trebao uskočiti u rotaciju prve momčadi.

Beau Beech je stretch četvorka s North Floride koji je zbog manjka talenta na rosteru u NCAA često igrao centra, dok je u NBA upitno može li biti išta više od šutera s perimetra jer usprkos 22 godine nema baš građu za igrati pod NBA koševima. Međutim, kao vrhunski šuter i solidan atleta (pogotovo za bijelca) možda može biti i nešto više od tek još jednog Stevea Novaka, tako da to definitivno vrijedi ispitati kroz D-ligu.

U biti, najslabiji rookie im je centar Mockevicius koji dolazi s opskurnog Evansvillea. Logično, ne radi se o idealnom prospektu jer da ima elitnu kombinaciju atleticizma i fizikalija završio bi valjda na Kentuckyu, međutim ono čime je na sebe skrenuo pažnju su suludi skakački učinci koji se mogu mjeriti s onima koje nekoć u NCAA ostvarivao Shaquille O’Neal. Sad, vrlo brzo će se pokazati koliko su oni rezultat toga što je Mockevicius skakao u bezveznoj konkurenciji jer ako ne bude u stanju biti novi Reggie Evans, onda je tek još jedan prosječan smetlar od kojega neće biti previše koristi. Opet kažem, D-liga i služi da provjeriš koliko u ovakvim stvarima iz zone sumraka ima istine, što su Netsi izgleda puno bolje shvatili od većine.

(U prvoj verziji teksta sam zanemario dva veterana, Budingera i Gutierezza, kojima će Netsi poslužiti kao odskočna daska za eventualni povratak u ligu. Budingera su ozljede usporile do te mjere da su ga lani škartali i Pacersi i Sunsi, a evo ni Netsi nemaju nikakve potrebe za njim. Gutierezz je ultra light verzija Vasqueza i kao takav nepotreban pored originala. Čak i da Vasquez obnovi ozljedu, tu su i Whitehead, pa i Ferrell, tako da za njega neće biti previše prilike u kampu.)

Knicksi su još jedna franšiza koja nije previše razbijala glavu oko toga da popuni roster, kako imaju 15 garantiranih ugovora trojka koju vode u kamp tu je prvenstveno da se upozna sa sistemom prije nego ih parkiraju u D-ligu. To posebice vrijedi za dvojac Baker-Tokoto. Ron Baker će svakako imati važnu rolu u White Plainsu, gradiću u kojem Knicksi imaju svoju podružnicu, vježbajući combo vještine kako bi jednoga možda zaigrao i u NBA. Tokoto, swingman bez šuta s North Caroline, lani je odradio solidnu sezonu u D-ligi nakon što su ga Sixersi prepustili Thunderu, a sada će izgleda Knicksi biti ti koji će ga nastaviti razvijati.

Treći kamp igrač je pak u nešto drugačijoj poziciji. Chasson Randle je lani radije odabrao sezonu u Češkoj nego ostanak u D-ligi, tako da nije isključeno da će i nakon ovoga kampa u Europu. Nekadašnji play Stanforda solidan je combo bek i nije isključeno da u slučaju nekih zdravstvenih problema s playmakerskim dvojcem Rose-Jennings možda i ostane (razlog zbog kojega ga vode u kamp i plaćaju mu dio ugovora prvenstveno je taj što će Rose propustiti dobar dio kampa zbog suđenja u Los Angelesu). Knicksi bi tada morali otpustiti nekoga, ali obzirom da su nepotrebno za garantirane ugovore potpisali čak tri visoka, a pri tome mislim na Plumleea, N’doura i Amundsona, mogu si to priuštiti.

Ni Pistonsi nisu pretjerivali s ljudstvom za kamp, uz 14 igrača pod ugovorom vode još samo četvoricu s pozivnicom, od čega su najzanimljiviji veteran Lorenzo Brown, donedavni član Kingsa, Grizlija i Spursa Ray McCallum i nedraftirani rookie Trey Freeman. Među ovom trojicom Van Gundy će tražiti trećeg playa, tako da je to jedan zanimljivi moment za fanove Pistonsa. Brown ima najviše NBA iskustva i najsolidniji je defanzivno, ali je isto tako imao i najviše prilike pokazati da nije ozbiljan NBA igrač jer nema ni šut ni dribling, tako da su McCallum i Freeman nešto atraktivnije opcije. McCallum u svoje dvije sezone nije potpuno razočarao, iako i on ima očitih problema kreirati iz driblinga, pokazao je dovoljno kao šuter, dok je Freeman klasični combo revolveraš koji je za razliku od prethodne dvojice apsolutno beskoristan obrambeno, ali je vjerojatno najpotentniji kao strijelac i slasher. Sad, to mu vjerojatno neće previše pomoći kod Van Gundya, ali nikada ne znaš.

Četvrti prolaznik je centar s USC-a Nikola Jovanović koji je pažnju na sebe skrenuo sjajnom trećom godinom u kojoj je podsjetio na još jednog bivšeg člana Trojansa, Nikolu Vučevića. Jednako dominantan skakač, meke ruke oko obruča i sposoban šutnuti licem košu s poludistance (s tendencijom izvlačenja na perimetar), Jovanović nema Vučevićev plafon i NBA fizikalije s kojima bez većih problema može stati u sredinu od prvog dana, ali je više nego solidna kopija, što je očito bilo dovoljno Pistonsima da ga pozovu u kamp čak i nakon ne pretjerano uspješnih partija u ljetnoj ligi. U svakom slučaju, Srbija ima još jednog solidnog visokog reprezentativnog potencijala koji će ako ne u NBA sigurno do dobrog ugovora u Europi, osim ako ga Pistonsi ne uvjere da mu je najbolje ostati u njihovoj podružnici u D-ligi.

Pacersi su već odavno odabrali svojih 19, s tim da njih čeka drugačiji tip izbora, naime oni moraju srezati roster, ne ga povećavati. Imaju 16 garantiranih ugovora, tako da će netko od kvarteta Evans-Christmas-Robinson-Young vjerojatno otpasti (Niang je kao rookie vjerojatno siguran). Ni jedan nije ozbiljan NBA igrač, a kako su potpisom Seraphina povećali broj tijela pod košem, najprije će se odreći Christmasa (iako ni Evans nije siguran). Također, nije isključeno da otpišu i Younga koji je bio katastrofalan u ljetnoj ligi i potpišu veterana Julyana Stonea (koji je problematičan šuter, ali i sposoban kreator i defanzivac). Stone je tako osigurač u kampu koji će u slučaju otkaza vjerojatno put Europe, dok je izvjesni putnik u D-ligu u Fort Wayne Mad Antse Nick Zeisloft. Donedavni tricaški specijalist Indiane definitivno nije NBA talent, ali će svakako privući nekoliko navijača više na tribine njihove NBDL podružnice. S te strane, njegov poziv u kamp odličan je potez Pacersa koji uvijek moraju voditi računa o tome da zadovolje Hoosiersima zaluđenu regiju.

U D-ligu bi mogli parkirati i Alexa Poythressa, veterana Kentuckya koji je odavno prestao biti interesantan NBA skautima zbog manjkave igre na perimetru, ali koji bi u NBDL-u, a kasnije i u Europi, mogao proći kao solidna četvorka i šljaker pod koševima.

Cavsi? Oni čekaju dogovor sa Smithom tako da u kamp idu s 19 igrača, od čega ih je samo 12 pod ugovorima. Nakrcali su se dvojkama kako bi valjda prestrašili Smitha, ali jasno je da neće u sezonu bez njega. Isto tako je jasno da će jedan od tih bekova, najvjerojatnije McRae koji je i lani dobio nešto minuta u prvoj momčadi, ostati na rosteru. Ozbiljna prijetnja za poziciju mu je veteran Liggins koji je podnošljiva 3&D zakrpa dokazana u D-ligi te nešto manje u Europi. A da su u potrazi za zakrpama pokazuje i činjenica da u kamp vode i veterana Dahntaya Jonesa kojega su lani dodali pred playoff i koji je u doigravanju imao više faulova nego pokušaja za tricu. Nevažno, on je kao i McRae iz nekog razloga drag LeBronu i to bi moglo biti dovoljno da ostane među 15, odluče li se Cavsi uopće za trošiti dodatni novac na nepotrebni ugovor (ne zaboravimo da su toliko iznad poreza da im je taj minimalac daleko od minimalnog troška).

Od svih dvojki na popisu najmanje šansi za zadržati se na rosteru ima Markel Brown, neuspješni projekt Netsa. Nešto veće izglede ima John Holland, nesuđeni igrač Celticsa kojega su Cavsi dodali na popis u zadnji tren (čovjek iza sebe ima kvalitetnu NBDL sezonu što su Celticsi nagradili angažmanom na kraju prošle sezone, ali ima i gomilu iskustva igranja u Europi i za reprezentaciju Portorika). Uglavnom, stvar ovako na prvu izgleda kao da su Cavsi stvarno spremni za život bez Smitha, tako da će završetak pregovora s ključnim tricašem biti glavni motiv njihova kampa.

U sjeni ovih 5 bekova našli su se tako krilni centri Jefferson i Moreland. Ovaj prvi nije uspio na sljedeću razinu prenijeti solidan vanjski šut koji je pokazivao na Bayloru i već dvije godine uglavnom igra po D-ligi usprkos angažmanima od strane Netsa i Sunsa (i s jednima i drugima odradio je po trening kamp i dio regularne sezone). Moreland je pak zbog ozljeda uglavnom bio izvan pogona u prve dvije sezone s Kingsima i sada mora dokazati da može ostati u komadu i da nakon svih lomova ima onaj atleticizam i skočnost zbog kojih je uopće i završio na NBA radarima.

Ostaju nam još Bullsi koji su u kamp odlučili pozvati 5 igrača uz 14 sigurnih (Feliciev ugovor još nije garantiran, ali možemo ga smatrati nedodirljivim). Tu je sve otvoreno jer šanse imaju baš svi, a posebice playevi jer u Chicagu očito previše ne vjeruju Rondovim zamjenama. Čak i Dinwiddie, koji je nakon sjajnih igara za šampione ljetne lige zaradio poziv u kamp iako su ga Bullsi prethodno otpustili nakon što je stigao iz Pistonsa, nabavivši u međuvremenu još dva playmakera. Grant nije ništa bolji šuter od njega, Canaan je upitan kao razigravač i defanzivac, tako da nije isključeno kako će Bullsi u sezoni s četiri nominalne jedinice.

Konkurenti Dinwiddieu za mjesto među bekovima su Smith-Rivera i Walkup. Ovaj prvi je rasni combo-bek Georgetowna koji je lani nestao s radara, utopivši se u sivilo koje vlada u nekoć velikom programu. Međutim, njegove sposobnosti trpanja su neupitne i nije isključeno da se radi o boljem igraču od sva tri playa koja su trenutno ispred u hijerarhiji. Tako da, tko zna, možda se i nametne kroz kamp. Nešto manje kvalitetan prospekt je Thomas Walkup, kao i Smith-Rivera nedraftani rookie. On je zadnje tri sezone bio pokretač Stephen F. Austina, neuglednog programa koji je u te tri godine tri puta ušao na NCAA turnir. Iako nema šut, Walkup je pravi play koji je uz to igrao u pokretnom sistemu s puno trica i puno kretanja bez lopte i koji je vjerojatno od svih ovdje najbliži onome što Hoiberg želi od playa. Možda mu to pomogne da dođe do potrebnih minuta, samim time i do prilike za dokazati se.

Nisu bez šanse ni šljakeri. Tu je Vince Hunter, solidan prospekt koji je lani bio u kampu s Kingsima. Nije se nametnuo, ali je odigrao dovoljno dobro u D-ligi (u Grčkoj je uglavnom grijao klupu) da zaradi još jednu šansu. A ona leži u tome da se nametne kao stretch četvorka, jer bez toga neće dobiti priliku u prvoj ligi. Ima klasični problem, u suštini je odličan krilni centar u tijelu NBA trojke i tu se teško može provući bez spot-up kvaliteta. Zanimljivo, igrač sličnog profila je i J.J. Avila, također tweener koji bi bio solidna stretch četvorka da ima pouzdan šut za tri. Ovako, prenizak je za igrati krilnog centra u NBA, nedovoljno vješt za prebaciti se na perimetar. Ali, pod koševima u Belgiji, gdje je i proveo svoju prvu profi sezonu, uvijek može igrati.

Bullsi u svakom slučaju u kamp rado zovu ove igrače kojima je osnovno obilježje igre intenzitet, ako ništa drugo da se svi pošteno oznoje na treninzima. Ne znam samo kakve će koristi od igrača poput Huntera i Avile imati Hoiberg, ali eventualni odabir dodatnog playmakera trebao bi biti zanimljiv.

AD 25

September 25th, 2016

Nakon Garnetta, izgleda da Wolvesi riješavaju pitanje gužve pod košem i glede Pekovića. Već neko vrijeme njegov nastavak karijere visi u zraku, pogotovo nakon lanjskog neuspješnog pokušaja povratka koji je trajao samo 12 utamica, tako da se došlo do trenutka u kojem se čini kako će ga Wolvesi vjerojatno u dogledno vrijeme maknuti s rostera. Pitanje je samo kako – hoće li posegnuti za doktorima kao Heat u slučaju Bosha i tako izbrisati njegov ugovor s capa pred iduću sezonu (idealan scenarij, Pek izgleda neće nastaviti karijeru, a oni ove godine ionako nemaju potrebe za capom i mogu njegovu ovogodišnju ratu jednostavno progutati, samo što u tom slučaju i dalje imaju njegovo ime na rosteru) ili će ga možda stretchati i tako razvući ove preostale 24 milje na 5 sezona (što je također ok jer otvara mjesto na rosteru, ali tipa ta rata od skoro 5 milja smetat će im možda u ljeto 2020. dok im sada ne koristi previše). Obzirom da imaju dovoljno visokih i da im mjesto na rosteru nije nužno potrebno, a još manje im treba prostora na capu, vjerojatno će pričekati godinu prije nego ga jednostavno otpuste ili pak stretchaju tu zadnju godinu (to je i druga najbolja opcija, isplatiti mu 4 milje godišnje tijekom iduće 3 sezone počevši od 2017.) U svakom slučaju Pek neće igrati ovu godinu, vjerojatno ni ijednu sljedeću, jer prvo opet mora naučiti hodati bez bolova. Uglavnom, otvorivši potencijalno čak dva mjesta na rosteru pred sam početak kampa, Wolvesi će ovaj period učiniti zanimljvim sebi i fanovima koji vole pratiti ove opskurne stvari poput popune klupe.

Danas ipak nećemo o njima jer Thibs i društvo imaju još nekoliko sati da popune roster za trening kamp i odluče što s Pekovićem, tako da ćemo o tri momčadi sa Zapada koje su zbog činjenice da putuju preko oceana (Thunder ide u Španjolsku, Pelicansi i Rocketsi u Kinu) kamp započele par dana ranije.

Houston je svakako najzanimljiviji jer u kamp dolaze sa samo 18 imena, usput s Motiejunasovim statusom u zraku. Kako D’Antoni u prvim izjavama ostaje pri tome da računa na Donatasa kao bitnog igrača s klupe, ovdje će se očito nešto dogovoriti u zadnji tren, pa makar da odigra sezonu za kvalifikacijsku ratu i dogodine postane slobodan igrač i bira gdje želi (osim Houstona i Detroita svi dolaze u obzir). Samo, ako je stiuacija stvarno tako jednostavna, zašto njegov status nije razriješen prije kampa? Ako Motiejunas želi bilo kakav dugoročni ugovor, a ako je istovremeno očito da mu ga Morey neće dati jer ga je već pokušao trejdati i ne smatra ga bitnim dijelićem budućnosti (što je potpuno razumljivo obzirom da je Donatas čovjek bez jasne pozicije u modernoj NBA, eventualno može proći kao back-up petica za 15-ak minuta po večeri i to samo u idealnom kontekstu u kojem uz sebe ima četvorku koja može skakati i trčati u obrani), onda je najgore što mogu napraviti družiti se još sezonu protiv volje. Naime, kao igrač na kvalifikacijskoj godini, Donatas može stopirati svaki trade, što Moreya, koji će kroz sezonu zasigurno pokušati okrenuti ga, neće odobrovoljiti. Tako da je sign & trade najbolje rješenje u ovom trenutku, samo kako očito nema zainteresiranih, pitanje je tko će prvi srušiti cijenu, klub ili igrač?

Ovo zanimljivo natezanje je tako u prvom planu, a ako ishod bude onakav kakvim ga D’Antoni prikazuje, onda Houston ionako neće imati mjesta na rosteru za ubaciti dodatnog igrača. Tako da to što su vodili 4 umjesto 5 prolaznika i nije nešto naročito bitno. Dovođenjem Ennisa koji ima garantiran ugovor znatno su otežali život Paytonu koji sada mora stvarno odraditi poseban kamp da bi natjerao Houston da se odrekne bivšeg trećeg playa Bucksa. A da im je ta pozicija Beverleyeve zamjene itekako bitna dokazuje da su u kamp pozvali još dva playmakera – veterana Browna, koji valjda traži još jedan unosni ugovor nakon što je već skoro cijelo desetljeće odradio izvan USA, ostavivši najveći trag u Kini, te nedraftiranu slash & kick zujalicu Isaiaha Taylora koji je lani odradio solidnu sezonu za Texas kao igrač treće godine, zbog čega je i izašao na draft godinu ranije računajući da ima ozbiljne šanse biti izabran u drugoj rundi. Jedan od ove četvorice, odnosno trojice jer Brown je tu više reda radi, ostat će zasigurno na rosteru. Sad, kako Ennis osim garantiranog ugovora nema baš neki plafon, nije isključeno da će ga Payton zbog obrane ili Taylor zbog eksplozivnog prvog koraka i driblinga preskočiti.

Igrač kojega će pak Rocketsi parkirati u D-ligu bez većih izgleda da u skorije vrijeme zaigra u NBA je odlična NCAA stretch četvorka Kyle Wiltjer. On je trpao i trpao u svoje zadnje dvije godine na Gonzagi nakon što prije toga nije uspio doći do zraka na Kentuckyu, ali trpao je kao igrač koji je proveo 5 sezona u NCAA. Njegov sjajan šut svakako se može prenijeti u NBA, ali teško je zamisliti da igra pod koševima u obrani (još manje da trči po perimetru). Eventualno se može razviti u specijalista u stilu Rudeža, Novaka ili Babbitta.

Pelicansi imaju 20 imena na rosteru, ali znamo da će u kamp bez Holidaya i Evansa. A kako imaju 15 garantiranih ugovora i Lancea na probnom roku, uz minimalne izglede da otpuste Geea ili Dialla, ova preostala četvorka koja je dobila pozivnice teško će do posla. Sve oči bit će na Lanceu koji će se stvarno morati prezentirati u najboljem svjetlu kako bi natjerao Dempsa da otpusti ljubimca svlačionice Geea. Ili mladog prospekta kakvih nemaju previše poput Dialla. Ili da možda putem tradea ili čak stretch odredbe odrežu balast zvan Cunningham. Bude li izvodio klasične Stephensonovske stvari, Gentry će se morati zadovoljiti Frazierom kao udarnim kreativcem.

A tko su preostala četvorica? Dva su apsolutno nezanimljiva veterana. Bob Sacre, nekadašnja maskota Lakersa koji će vjerojatno u D-ligi čekati da ga pozove neka dovoljno očajna franšiza kojoj će tijekom sezone ponestane centimetara. Chris Copeland, klizeći (za njegove kretnje ne mogu reći niti hodajući) kartonski lik koji je lani za Buckse odradio 156 minuta ubacivši 10 trica uz 28% šuta iako bi obzirom na opću beskorisnost trebao šutirati barem 50% s perimetra da opravda boravak na parketu.

Ova preostala dvojica su mrvicu interesantnija. Quinn Cook je odradio lani trening kamp s Cavsima nakon čega je odigrao odličnu sezonu u D-ligi i sada će ovaj bivši combo-bek Dukea pokušati prezentirati da je za NBA spreman. Obzirom da je kvalitetan šuter s perimetra i dovoljno solidan playmaker, ima i mrvicu šanse da ostane na rosteru, iako je vjerojatnije da će nazad u D-ligu. Inače, ovo je primjer zašto je šteta za Pelicanse da nemaju svoju podružnicu jer su mogli razvijati i Dialla i parkirati Cooka pa ga eventualno iskoristiti ako se ukaže prilika, ovako će im biti teže manevrirati i izvući maksimum iz obojice.

Drugo ime je Shawn Dawson, Izraelac USA porijekla koji je cijeli košarkaški put prošao u Izraelu, vodivši lani svoj opskurni Maccabi do prve titule u povijesti pored Hapoela i onog bitnog Maccabia. U pitanju je potencijal koji je već duže na NBA radarima i kojem će ovaj kamp s Pelicansima biti nova prilika da se dokaže nakon ne pretjerano uspješne ljetne lige s Wizardsima, Ako ništa drugo, dodatno će si podići cijenu u Europi. Radi se o solidnom šuteru i atleti na poziciji dvojke, samo znamo kako to ide, ako ne možeš istovremeno igrati i jedinicu ili trojku, nije lako upasti u sistem. A Dawson, iako solidan na ulazima, nije tako dobar s loptom u rukama i nema idealne fizikalije da bi se nametnuo kao išta više od spot-up opcije na jednoj poziciji.

Thunder ima sličnu situaciju kao i Celticsi o kojima smo pričali jučer, naime imaju ugovor viška i ako je za pretpostaviti da nisu doveli Lauvergnea tek da bi ga se sada odrekli, morat će otpustiti ili McGarya ili Huestisa. Obzirom na višak tijela pod košem, a uzevši u obzir i suspenziju koja na startu sezone čeka McGarya, za pretpostaviti je da su njegovi dani u Oklahomi odbrojani. Uglavnom, ovakav kontekst otežava ikome od 4 preostala igrača pozvana u kamp da se nametne kao eventualna opcija za prvih 15.

Svakako najozbiljniji kandidat za tako nešto je Semaj Christon, već par godina projekt Oklahome, koji je nakon godine u njihovoj NBDL podružnici, lani solidnu sezonu proveo u Italiji. Kako je Payne ozljeđen i kako je očit manjak pouzdanih back-up opcija iza Westbrooka, nije isključeno da i Huestis dobije nogu kako bi se otvorio prostor za dodatnog playmakera. A da je ta pozicija bolna točka rostera pokazuje i to što su zaoštrili konkurenciju pozivom Alexu Carusu, bivšem playu Texas A&M-a koji se baš i nije iskazao kroz ljetnu ligu igrajući za Sixerse. U suštini, Carusov max domet je sezona u rangu onoga što je lani odradio McConnell, tako da je on definitivno miljama iza Christona, ali moguće je da ga Thunder parkira u D-ligi.

Zadnja dva mjesta na rosteru pripala su prolaznicima, Chrisu Wrightu i Kalebu Tarczewskom. Wright je veteran koji je već odradio niz kampova s raznim franšizama, skupio je i 312 minuta u NBA, tako da su njegove kvalitete i nedostatci itekako poznati – borbeni atleta izuzetnih fizikalija za trojku sposoban igrati obranu na perimetru, ujedno i čovjek koji ne može pogoditi tricu ni slučajno. Zanimljivo, lani je bio suigrač maloprije spomenutom Dawsonu u Izraelu.

Tarczewski je pak velika, teretna petica koju je ozljeda stopala usporila u zadnjoj sezoni na Arizoni, spriječivši ga da se nametne kao ozbiljnija opcija za drugu rundu drafta. Nakon ljetne lige za Pistonse i Wizardse gdje je pokazao da se potpuno oporavio, ali da je i dalje prespor za ozbiljniju rolu u modernoj košarci, u kamp ga je pozvao Thunder. Kako mjesta na rosteru nema, sada sve ovisi o ponudama iz Europe, ne bude li ih, Tarczewski će vjerojatno ostati u Oklahomi, samo što će umjesto za Thunder igrati za Blue.