ISPOD OBRUČA fullcourtpress – basketball lunatics inc.

28Apr/150

TEN

Posted by Gee_Spot

HAWKS @ NETS

Atlanta je izgleda shvatila ozbiljnost situacije, sinoć je Bud jahao petorku maksimalno (jedino je Horford pošteđen pune minutaže, što zbog ozljeda, što zbog problema s osobnima), izvukao je iz njih daleko najbolju napadačku partiju u seriji tijekom koje su konačno podsjetili na Atlantu kakvu znamo iz regularne sezone ubacivši 13 trica uz fenomenalno kruženje lopte (čak 27 asista). I sve to nije bilo dosta jer su na jednu večer zaboravili igrati obranu, primivši za njih čak i u ovakvoj formi netipičnih 120 poena (sinoćnji "učinak" od 115.1 poena na 100 posjeda usporedbe radi gori je od prosječnog dometa Raptorsa protiv Wizardsa).

Još su se nakako i držali u prve 24 minute, stizali su zatvarati perimetar i čak su ostvarili popriličnu prednost u skoku, predvođeni zaraznom Carrollovom energijom koji je očito odlučio povući kada nitko drugi ne želi. Ali, u nastavku, a osobito produžetku, dakle kako je utakmica prilazila kraju, bilo je očito kako im taj energetski moment nestaje. Hawksi su imali čak i prednost od desetak poena praktički sve do zadnje četvrtine, kada Hollins baca na parket nisku petorku s Youngom u sredini i 4 šutera uokolo (Anderson je praktički glumio četvorku uz Bogdanovića, Williamsa i Jacka).

Po prvi put uopće ove sezone gledamo ovu postavu zajedno, ali možete se kladiti da neće biti zadnji - tricama Williamsa i Bogdanovića u samo nekoliko minuta Netsi dolaze u egal i uopće u priliku ukrasti utakmicu dok Atlanta pojma nema gdje bi zatvarala. Kvalitetna šuterska večer Netsa okrunjena vanserijskom partijom Williamsa (koji je sinoć ubacio 35 poena uz 7 trica, za razliku od prve tri utakmice kada je ukupno zabio 18 poena uz 3 trice) tako je potpuno anulirala sav trud Hawksa, učinivši im obranu smiješnom (Netsi su imali samo 9 izgubljenih lopti u 53 minute, na tako mizeran učinak Atlante u presingu na loptu nismo navikli).

Uz probleme s obranom i vrućim Netsima, Atlanta je imala i svoj sada već kronični problem s klupom, Budenholzer je opet posegnuo u isto vrijeme za trojkom Schroeder-Antić-Bazemore koja se do sada u playoffu pokazala ogromnim problemom (sinoć čak -11 u 3 minute akcije, upucati se ovako u nogu drugu utakmicu za redom stvarno je već blesavo), dok je Hollins koristio samo 7 igrača, izvukavši maksimum iz veterana koje ima na raspolaganju i koji su itekako nanjušili krv.

Hawksi su pokazali ogroman napredak prema naprijed u odnosu na prve tri utakmice, u Carrollu su dobili lidera kad su već Teague (sinoć konačno solidan prema naprijed), Horford i Millsap van forme (iako Paul u zadnje dvije igra odlično pa možemo ozljedu ramena prestati koristiti kao izliku), što su usprkos porazu dobri znakovi za daljnji razvoj serije. Ali, tek sada ih čeka posao, a taj je dignuti obranu na playoff razinu s ovako tankom unutarnjom linijom i ovako tankom klupom.

BUCKS @ BULLS

Nemam pojma da li su Bullsi već počeli razmišljati o tome kako će ih predstavnik Zapada pregaziti u Finalu ili je Kidd drugi put za redom nadmudrio Thibodeaua u samoj završnici utakmice, ali znam da opet moraju na bus za Milwaukee, kao i da su Bucksi definitivno zaslužili dobiti dvije utakmice u ovoj seriji obzirom na trud uložen u do sada odigrane minute. Sinoć su po običaju opet dali sve od sebe, čak su i nadskakali Bullse po prvi put u seriji što također pokazuje tko je bio raspoloženiji za borbu (Carter-Williams odličan kao dodatni skakač, Henson skokom i uopće energijom ključan na putu do druge pobjede).

Ovaj put Chicago nije u bunar bacio gomilu lopti, ali su zato bacili gomilu cigli na obruč - količina zicera koju su promašili u reketut bila je za plakati. Mislim, cijelu seriju gledamo nešto slično, ali Noah i kompanija sinoć su nadmašili sami sebe. Uostalom, podatak da su Butler i Rose na obruču zabili tek 4 od 22 pokušaja sve govori - Bucksi jesu odlična obrambena ekipa, ali nije da imaju 2 Billa Russella pod košem. Jednostavno, Bullsi su pokušali dobiti utakmicu na silu, a to bez iti jednog raspoloženog strijelca ne ide. Ono, doslovno cijelu večer su kaskali za Bucksima, nešto slično kao Spursi za Clippersima dan ranije, samo u nekoj bizarnoj verziji, ako kužite što hoću reći (umjesto predivnog baleta koji slavi učinkovitost gledali smo valjanje u blatu u kojem učinkovitosti nema mjesta).

Inače, meni je, kao i obično kad su ove dvije momčadi na ekranu, gledanje bilo izuzetno zabavno iskustvo, bez obzira što je ponekad igra imala više veze s bauštelom nego košarkom. Uglavnom, Bucksi su pokupili više skokova, zabili više poena u reketu, a čak su stigli i zabiti duplo više poena iz tranzicije iako nisu ostvarili uobičajenu kvotu osvojenih lopti. Koliko su nadigrali Bullse u njihovom dvorištu i doslovno i figurativno (jer Bullsi bi trebali dobivati ove utakmice koje se igraju na srce), možda najbolje oslikava podatak da je Carter-Williams po prvi put u seriji imao otvoren put do reketa i da je na obruču zabio duplo više od Butlera i Rosea.

U principu, pravo je čudo da se Bucksi nisu odvojili ranije, odnosno da su s ovakvom igrom Bullsi uopće držali priključak gotovo svih 48 minuta. Najluđe od svega, čak je i Thibo ovaj put fino miksao, dao je dovoljno prilike i Mirotiću u stretch postavi, a i Snellu u 3&D roli uz Butlera. Međutim, te do sada odlične postave su se također uklopile u potpuno sivilo Bullsa.

Dobra vijest je da Thibodeau ovakav poraz može iskoristiti da mobilizira momčad u idućoj utakmici (pa i ostatku playoffa jer jednostavno nisu toliko dobri da si mogu dozvoliti ovakve večeri), loša da mu ovakva partija može poslužiti kao izlika da opet sreže rotacije taman što se činilo da je spreman na nekakve ustupke. Kako god, Bullsi su dobili izazov, ne taktičke prirode kakvi su uobičajeni u playoffu, već mentalni. O tome kako će odgovoriti na njega dobrim dijelom ovisi i način na koji će ući u sljedeću seriju.

GRIZZLIES @ BLAZERS

Odmah se vidjela razlika bez Conleya na parketu, starteri Memphisa nisu se uspjeli ozbiljnije odvojiti ponajviše jer Calathes, a posebice Udrih, nisu toliko dobri kada Lillarda treba natjerati da uzima loše šuteve. A upravo je Lillardova odlična partija bila najveća razlika u odnosu na do sada viđeno u seriji. Kad je Allen u završnici preuzeo najboljeg strijelca Blazersa već je bilo prekasno, Lillard je bio toliko vruć da je izrešetao i Tonya, tako da u idućoj utakmici, ako već neće biti Conleya (što je logično za pretpostaviti obzirom na operaciju), možemo očekivati Allena od starta na playu Blazersa.

Memphis je u probleme upao već kad su krenule izmjene, ponovno raspoloženi McCollum je uz pomoć Leonarda dao Portlandu dodatnu dozu svježine koju su Blazersi maksimalno iskoristili sinoć - Stotts je obojicu dodao u udarnu postavu koja je završavala oba poluvremena izbacivši iz rotacije Afllala i Lopeza. Čak 20 minuta odigrala je ova hibridna petorka koja je dodatnom šuterskom kvalitetom razbila čak i udarnu petorku Memphisa. Koja je pak funkcionirala odlično na početku treće četvrtine, stigli su napraviti čak i plus od desetak poena, ali, slično prvom dijelu, a posebice kad bi se našli bez Allena na parketu, dopuštali su Blazersima da se razigraju.

Obzirom da su starteri dobro izgledali do zadnje četvrtine i obzirom da možemo očekivati bolju partiju klupe u Memphisu, razloga za nikakvu paniku nema. Ali, moguće duže odsustvo Conleya i ova nova petorka Blazersa, koja je do sinoć odigrala 12 minuta ukupno u prve tri utakmice (a u regularnoj sezoni skupila je "čak" 20 minuta), barem su dali dozu zanimljivosti seriji koja je izgledala mrtvo poput šansi Afflala da zaradi novi bahati ugovor.

Filed under: bball No Comments
28Apr/152

PLAYOFFS BLUES

Posted by Gee_Spot

"Talking Dead" ime je podcasta posvećenog nama dragoj seriji, a mogao bi biti i naziv sinoćnjeg razgovora. Kreha i Gee skoro 2 sata pričaju o NBA, prvoj rundi, drugoj rundi, a sve to uz čaj jer bi ih jedna runda piva vjerojatno natjerala da zaspu uz mikrofone.

Nova runda plejofa by Ispodobruca on Mixcloud

Filed under: bball 2 Comments
27Apr/155

NINE

Posted by Gee_Spot

CLIPPERS @ SPURS

Madafaka. Toliko o tome da Clippersi nemaju previše opcija za napredak ako se misle upustiti u halfcourt nadmudrivanje sa Spursima osim nabijanjem ritma. Sinoć su dobili nešto bržu utakmicu, ali ne zato što su je oni htjeli, dapače, ritam su često dizali sami Spursi koji su cijelu večer, točnije tri četvrtine stalno bili jedan korak iza - iako je rezultatski utakmica bila u egalu do početka četvrte, Clippersi su bili ti koji su uglavnom vodili i lakše dolazili do poena. Spursi su održavali razliku prihvatljivom i u biti stalno si čekao onaj trenutak inspiracije kada će spojiti dobar niz i malo se odvojiti. Samo, inspiracije nigdje.

Barem ne kod njih jer plan igre Clippersa je bio fenomenalan, a izvedba još bolja. Da su sjajna momčad znali smo, da su sazreli dalo se naslutiti, a ova partija je to definitivno potvrdila. Ključni pomak bio je u načinu na koji su napadali obranu Spursa, nije tu bilo onog klasičnog dominantnog pick & rolla s Paulom ili spuštanja lopte na Griffina dok ostali gledaju, već su svi sudjelovali u akciji - lopta je brzo mijenjala stranu, a Redick i Barnes nisu samo služili kao ispušni ventili u napadu već su ulazili u sredinu, otvarali nove kutove i onda vraćali lopte vani. Ovakvim strpljivim radom kroz pokretne napade razvukli su obranu Spursa i onda bi tek napadali kroz Paula i Griffina koji su tada imali nešto više prostora za raditi (s tim da je Paul sada više bio finišer, a Blake kreator, odnosno našli su puno bolji balans između te dvije role).

I radili su izuzetno učinkovito i pametno, pruživši još jednom stvarno elitne partije. Jednostavno, maknuvši fokus s Paula, učinili su obranu Leonarda na njemu manje bitnom od obrane općenito i tu su Spursi prelako popustili. S tim da se vrlo jasno može povući paralela između ove utakmice i lanjskog playoffa - nije slučajno da su Spursi imali najviše problema protiv Dallasa koji je također vrtio sličan napad, odnosno da su puno lakše izašli na kraj s izrazito individualiziranim navalama poput one Thundera ili Heata (Blazerse ne spominjem jer ipak nisu u istoj klasi kao San Antonio, dok Clippersi jesu).

Uglavnom, pronašavši način da razigraju dva najbolja igrača, Clippersi su opet bili u sedlu, a onda su uz sve to dobili i bonus koji je na neki način bio presudan. Naime, dok se čekalo da Spursi šuterski eksplodiraju, da nekako ubace u brzinu više i naprave nekakavu seriju, eksplodirala je klupa Clippersa. Čovjek po kojem pljucamo već tri godine, Austin Rivers, iz guzice je izvukao odličnu partiju i to u najvažnijem mogućem trenutku za momčad - koristio je prostor da napadne sporog Ginobilia i činjenicu da ga Spursi uopće nisu branili da zabije 4 ulaza (zabio je i tri šuta s poludistance, ali to je već rubna znanstvena fantastika i nije toliko bitno), koja su tako bili onaj konačni bodež u srce Spursa i dokaz da su sinoć jednostavno bili nadigrani.

Mislim, Clippersi su onu ključnu prednost za završnicu dobili baš u periodu koji uključuje kraj treće i početak četvrte četvrtine dok su na parketu bili i Rivers i Davis. Dodaj njihovim odličnim partijama i standardno izdanje Crawforda i ispada kako je klupa Clippersa debelo nadmašila onu Spursa, što definitivno nitko nije mogao ni zamisliti kao opciju, pogotovo ne u San Antoniu.

Samo, koliko god taj detalj bio ključan, ne smije se zanemariti ono najvažnije, a to je da su Clippersi i u sudaru udarnih opcija odnijeli pobjedu uzvrativši Spursima vlastitim seciranjem za onu što su doživjeli utakmicu ranije. Kod Spursa su Leonard i Timmy odradili svoj dio posla, čak je i Parker imao izuzetnih trenutaka koji ukazuju da bi za sljedeću rundu mogao biti od koristi (ako tamo dođu), ali to je manje-više bilo to. Od sporednih opcija nije se proslavio nitko, Splitter je i dalje gotovo neupotrebljiv, a najveći problem je očajni šut Greena koji sada već četvrtu utakmicu za redom nije napravio gotovo ništa u napadu. Ono, koliko god su oscilacije kod njega nešto na što su svi navikli, ovo više nije toplo-hladno niz već totalni ponor, ponor kojim šteti ne samo momčadi već i vlastitim mogućnostima ovog ljeta da dođe do ozbiljne love (koliko god im u ovoj seriji nedostaju Parker i Tiago, Greenov očajni šuterski učinak najveći je problem).

I da, moram spomenuti i obranu iako ona nije bila toliko presudna kao sjajan plan igre u napadu i Austin Rivers Experience, ali je itekako odradila posao. Clippersi su puno ranije slali čovjeka na Leonarda i udvajali su ga svaki put kad bi prišao reketu, a dobra vijest za Spurse je da takvom taktikom nisu previše izgubili, Kawhi je jednostavno igrao toliko smireno i pametno da je uvijek nalazio prava rješenja. Nešto učinkovitijom taktikom pokazalo se stalno preuzimanje na perimetru, tu su dobrim dijelom uštopali sporedne opcije ostavivši ih bez prostora za dribling i bez otvorenih šuteva (samo 6 trice Spursa u ovakvoj utakmici najvećim dijelom rezultat su ovakve igre Clippersa). Ono, mislim da trenutno nema serije u kojoj switchanje nije ako ne glavna, a ono legitimna defanzivna taktika, dakle sada treba pričekati da vidimo kako će napadi odgovoriti na ovaj izazov.

Spursima će to svakako biti nešto teže obzirom na trenutni manjak individualne klase. S tim da smo sada vidjeli kako ih Clippersi mogu dobiti i u njihovoj vlastitoj igri, što nikako nije dobar znak. Pa da vidimo mogu li Doc i društvo ovako nešto ponoviti još dva puta, s tim da idući put teško mogu računati na ovakvo izdanje mlađeg Riversa. Onda opet, tko zna, do sada je serija već u dva navrata izgledala kao nerješiva zagonetka za protivnika, prvo kad su Clippersi fizikalijama pomeli pod s načetim Spursima, a zatim i kada su ovi sveli stvar na egzekuciju kroz spore napade. Svaki put onaj izazvani pronašao je odgovor tako da možemo slobodno reći kako gledamo playoff klasik, zbog čega je možda bolje pričekati da vidimo što će pripremiti Pop za sljedeći put, odnosno kako misli izvući potrebnu iskru iz ostatka rotacije jer definitivno još netko treba pratiti Kawhia i Timmya.

ROCKETS @ MAVS

Trebao je još i prošlu utakmicu Carlisle startati s trenutno očito najboljom petorkom koju ima, pokušavao je nešto pametovati s prijelaznim razdobljem, ali sinoć više stvarno nije bilo potrebe za takvim nijansama (doduše, izgleda da mu je pri odluci pomogla i navodna ozljeda Jeffersona, iako nije isključeno da bi Carlisle i bez toga poduzeo potrebne mjere). Na parketu se odmah našlo 5 trenutno najboljih igrača na ovom rosteru Mavsa, na njemu su proveli od 30 do 40 minuta, od čega skoro više od pola zajedno i to je bilo to, Houston će morati odraditi još minimalno jednu utakmicu umjesto da ide na odmor. A nije da Dallas nije zaslužio otići u boljem stilu nego na metli.

Mavsi su tako opet dali maksimum, čak i bez vrhunske Dirkove partije imali su sasvim dovoljno prema naprijed (Ellis opet vrlo dobar kao prva opcija). Bilo je trenutaka s rezervama kada je Houston pronalazio načina smanjiti razliku (obzirom da je Aminu startao, moralo se dogoditi razdoblje u kojem su zajedno na parketu bili Amare i Jefferson pa je Dallas u tim periodima zamalo prokockao sve što su starteri napravili), ali početkom treće Mavsi predvođeni Aminuom i Bareom su se definitivno odvojili na prednost koju sinoćnje izdanje Rocketsa više nije moglo stići.

Na startu je Houston čak i poveo, činilo se da gledamo isti film - Mavsi su radili iste greške u obrani kao i do sada, ali s vremenom je njihov plan znatno poboljšan. Prvo su se vratili u život zonom sredinom druge četvrtine, a onda su na početku treće prezentirali koncepciju kojom su totalno izbacili Rocketse iz utakmice. Naime, umjesto preuzimanja na perimetru koje se baš i nije pokazalo uspješnim do sada u seriji, zaigrali su s visokima parkiranima u reketu kako bi spriječili ulaz, dok su vanjski igrači uvijek išli preko picka kako bi otjerali igrača s loptom dalje od perimetra.

Praktički, zatvorivši reket i igrajući presing na perimetru ostavili su sredinu širom otvorenu, a kako su Rocketsi alergični na šuteve iz tog područja, natjerali su ih na gomilu loših pokušaja. Chandler je tako uvijek dočekivao Howarda u sredini dobro pozicioniran umjesto da se rotira prema reketu nakon izlaska na pick, a i Hardenu je time smanjen prostor na kojem je mogao djelovati. Chandler ga je čekao na obruču, dok mu je Aminu stalno puhao za vratom, ostavljajući mu tek taj prostor između na raspolaganju zbog čega je Brada na kraju uzeo samo 15 šuteva.

Tu se jasno vidio nedostatak ideje kod Houstona jer im je jedino rješenje na usporenu slash & kick igru s Hardenom bilo spuštati loptu Howardu u post. Ovaj put nije bilo previše zicera, Howard se morao boriti za svaki poen, a Mavsi ga nisu štedili što se pokazalo dobrom odlukom obzirom da je ubacio tek 3 od 13 slobodnih (s tim da nije problem bila samo obrana Mavsa, već i činjenica da Dwight trenutno jednostavno nije u stanju ponoviti dvije vrhunske playoff utakmice za redom). S takvim učinkom udarnih opcija ovakav Houston nije mogao pratiti sinoćnji ritam - sve što treba znati o utakmici je da su Rocektsi ubacili tek 7 trica, od čega Smith 4. On i Brewer odradili su svoj dio posla s klupe na već standardan način, ali Mavsi zato nisu dali prostora na spot-upu Arizi i Terryu koji su odigrali očajne partije.

Carlisle je opet izvukao maksimum iz onoga što ima na raspolaganju, rotacije su dovedene do savršenstva, a pronađen je i recept za nešto nalik učinkovitoj obrani, tako da bi u idućoj utakmici moglo biti zanimljivo, posebice kada znamo da McHaleu treba neko vrijeme da se prilagodi. Šteta samo što se do ove formule nije došlo ranije jer Houston sada već ima preveliku prednost, dovoljnu da pronađu načina koristiti prostor koji im ostavlja Dallas i nekako uključiti više opcija u napad kako bi razvukli njihovu obranu.

Zadrže li Mavsi pod kontrolom Dwighta i sporedne opcije, odnosno odigra li Aminu još jednom sjajnu obranu na Hardenu, imaju šanse još neko vrijeme gnjaviti Rocketse, s tim da će im uz obranu trebati još nekoliko puta ponoviti ova izuzetno lucidna napadačka izdanja. Što neće biti lako ako uzmemo u obzir koliko je u njih ugrađeno Bareinih poena iz ulaza i Aminuovih skok-šuteva.

CAVS @ CELTICS

Na ove dvije tekme koje su stizale s Istoka nije bilo potrebe trošiti previše vremena, osim što su Celticsi na kraju našli načina kako krojiti playoff. Kad već nisu mogli igrom, a sinoć su odigrali svoju najgoru partiju u seriji (tek treba istaknuti da je Stevens konačno potpuno razbio dvojac Smart-Bradley pa je startao Crowder) te su ih James i Irving uništili solo akcijama riješivši stvar u prve 24 minute, napravili su to dizanjem tenzija na maksimum. Olynyk je tako odlučio da bi mudro bilo iščupati ruku Loveu, a onda je za odmazdu Smith pomislio da bi za uzvrat bilo dobro zveknuti Crowdera laktom u glavu.

I sve bi to bilo u granicama podnošljivog da pri tome Loveu stvarno nije ispalo rame, odnosno da Crowder prilikom pada uzrokovanog udarcem nije strgao koljeno. Sad, Crowder će dugoročno proći najgore, posebice ako su stradali ligamenti, ali kratkoročno Cavsi su u gadnoj poziciji. Ako je Love prošao bez stradanja mišića, dakle ako je rame samo ispalo, dva tjedna su neki minimum u kojem ga je realno očekivati nazad na parketima. Mislim, čak je i to previše optimistično, u normalnim okolnostima čovjek bi trebao pauzirati nekoliko mjeseci da prestane osjećati posljedice takve ozljede, ali, ovo nisu normalne okolnosti. Uglavnom, čak i da nekako bude spreman sudjelovati u seriji protiv Bullsa, teško može ponijeti potreban dio tereta kad ovo s ramenom dodamo na već postojeće probleme s leđima.

Uz to, Cavsi će na otvaranju serije s Bullsima biti i bez Smitha kojem izbacivanje iz utakmice povlači automatsku suspenziju od jedne utakmice (minimalno, liga uvijek može povećati kaznu ili je pak izbrisati promjenom odluke sudaca što u ovom slučaju ne dolazi u obzir). Dakle, to otvara dvije rupe u startnoj petorci koje taman mogu pokrpati s jedina dva živa tijela koja imaju na klupi. S rotacijom od pet igrača bit će veselo igrati s Bullsima, a najgore od svega je što ni LeBron neće biti toliko efektivan na četvorci (gdje će do daljnjega morati igrati većinu minuta) protiv klasičnih visokih postava Bullsa.

Čini se tako da Chicago ima samo takvu šansu, jednostavno moraju ukrasti prvu utakmicu u ovakvom kontekstu, a onda i seriju - LeBron sigurno nije niti zamišljao kada su doveli Lovea i Mozgova da će opet morati kopati u reketu protiv Bullsa kao što je to radio prethodne dvije sezone.

RAPTORS @ WIZARDS

Ovdje je sve bilo jasno svim uključenima, čak ni starteri Raptorsa nisu pružali otpor kao što je bio slučaj do sada - udarna petorka Wizardsa brzo je nabila razliku, klupa ju je povećala, a kada ni početkom treće nije bilo odgovora od strane Toronta svi su mogli mirno kućama. Na kraju je udarna petorka Toronta završila s minusom od 18 poena, klupa je tome dodala minus od 13 i serija je gotova, a da nije pošteno ni počela.

Wizardsima se ostaje nadati da će ovaj pozitivni dojam prenijeti u iduću seriju koja bi mogla biti vatrena obzirom da su se stvari potpuno preokrenule od početka playoffa, sada su oni momčad koja ima momentum na svojoj strani dok su Hawksi ti koji izgledaju kao da tek traže formu. Torontu pak ostaje pronaći novog trenera i pokušati malo razdrmati roster. S tim da bi najveća glupost koju mogu napraviti bila odreći se Valanciunasa, pa i Rossa, njima, a posebice centru, treba dati šansu s novim trenerom koji će ih znati staviti u pravi sistem (tu prije svega opet mislim na Jonasa, čak i kada su u završnici sezone zaigrali s njim u manje aktivnoj roli pod košem, dakle nisu ga toliko tjerali da izlazi na visoki pick & roll, opet je obrana toliko često ispadala da se morao rotirati puno više nego bi takav tip centra trebao).

Casey to nije znao, on je uporno pokušavao prilagoditi igrače svojim idejama umjesto da se prilagodi talentu i zato će uskoro biti bivši. Šteta eto što nismo opet uspjeli Lowrya vidjeti u najboljem izdanju, a vjerojatno više nikada ni nećemo - čovjek je vrlo dobar igrač, nije elita, a takvi obično spoje sezonu-dvije na all-star razini prije nego ih ozljede i godine opet vrate na nešto bliže prijašnjim prosjecima. Srećom po Lowrya, on je svoj trenutak barem unovčio.

Filed under: bball 5 Comments
26Apr/152

EIGHT

Posted by Gee_Spot

HAWKS @ NETS

Loša forma Atlante vidljiva i kroz prve dvije utakmice ovdje je došla na naplatu. Iako Millsap iz utakmice u utakmicu igra sve bolje, tako da dugoročne brige oko ramena možemo zaboraviti, Horford i Teague kao da su šut zaboravili u regularnoj sezoni (ajde, Horforda se još može i opravdati obzirom na ozljede i činjenicu da se mora gurati s Lopezom, ali Teague je opasno pao u formi, iz mjeseca u mjesec igrao je sve gore da bi se sada u playoffu doveo na razinu rubnog startera, što nikako ne ide u prilog Atlanti), a sinoć im se još nevidljivom partijom pridodao i Korver.

Tako da nije ni čudo da su Netsi odmah na startu napravili prednost od 15 poena, jašući kombinaciju koja ih je i dovela do playoffa - Lopezovu borbenost i spretnost pod košem, odnosno Bogdanovićevu naštimanu ruku (svoj drugi playoff start Bojan je opravdao s 11 poena samo u prvoj četvrtini). S tim da je puno veći problem od napada Netsa, koji je i dalje poprilično skroman, predstavljala njihova obrana, točnije matchup-zona u kojoj je svatko preuzimao svakoga tjerajući Hawkse na previše pokušaja iz izolacije u zadnjim sekundama napada.

U drugoj četvrtini Atlanta se trgnula, podigli su razinu igre na Netsima nedohvatljivu razinu (dominirali su čak i u skoku te usput dobili i sjajnu partiju od Antića), ali taj trenutak lucidnosti i pozitivne energije više se neće ponoviti. Iako su se vratili u utakmicu, s ovako neraspoloženim opcijama u napadu bilo je nemoguće odvojiti se. Dapače, Netsi su u periodu koji uključuje završnicu treće i početak četvrte četvrtine napravili novu seriju kojoj ova tanka rotacija Hawksa više nije imala snage odgovoriti novim naletom (između ostalog, sinoć se pokazalo i Schroederovo neiskustvo, išao je iz greške u grešku, dakle ni od njega nisu dobili onaj poticaj kojega su imali u prve dvije utakmice).

Uglavnom, Johnson je ovom prilikom zamijenio Bogdanovića dodavši 8 poena u spomenutom razdoblju, Lopezu se pod košem pridodao Young i stvar je bila gotova. Još samo treba istaknuti da je uglavnom mizernu večer Hawksa obilježilo i netipično blijedo izdanje Coach Buda koji je sinoć stvarno pretjerao s ovim lošim kombiniranjem u playoffu gdje se jasno vidjelo i njegovo neiskustvo. Znam da u ovom matchupu nije nužno jahati startere do iznemoglosti, ali ipak je ovo i tanka i relativno neiskusna momčad (posebice u usporedbi s Netsima čiji veterani su se nagledali playoff bitaka) koja u prvoj utakmici na strani definitivno nije trebala ovoliko minuta od klupe.

Zatim, iako je već od ozljede Sefoloshe bilo jasno da takve kombinacije treba izbjegavati, čemu sve one minute Bazemoreu uz Antića i Schroedera? Hawksi možda imaju neke postave koje mogu izgurati samo s dva startera na parketu, ali ne ako je jedna od rezervi očajni Bazemore. S tim da je posebno upadala u oči bezidejnost Hawksa nakon time-outa i uopće manjak prilagodbe tijekom utakmice. Ono, vrijeme je da se svi skupa malo trgnu ako ne žele da se ovo razvuće puno duže nego bi trebalo jer ovo što su do sada pokazali je, blago rečeno, potpuno bezvezna košarka.

BULLS @ BUCKS

Bullsi su propustili zaključiti posao, ali, kvragu, obzirom na sve prikazano Bucksi su stvarno zaslužili jednu tekmu (kao i Netsi, s tim da kod njih nije isključeno da se dokopaju i druge). Ono što nije uspjelo Pelicansima, a vjerojatno neće ni Mavsima ni Celticsima, eto posrećilo se Milwaukeeu šutom Baylessa. Pošteno iz svakog kuta jer upravo je klupa Bucksa odradila najveći posao, sada već potpuno opušteni Mayo te standardno solidni Dudley, Henson i Bayless povukli su kao i toliko puta do sada u sezoni, dok su starteri po običaju ostali dužni.

Čak je i Middleton odigrao za njega ispodprosječnu partiju u oba smjera, a što se Giannisa i Carter-Williamsa tiče, njih treba zaključati u dvoranu odmah po završetku playoffa i natjerati ih da tri mjeseca rade samo na skok-šutu. I to ne na nekakvim posebnim mehanikama i posebnim situacijama, obojica mogu do obruča kad požele i sve što im treba je pouzdana realizacija u onim čistim spot-up situacijama, kada su obje noge na parketu i kada ti treba pouzdana forma. I ne treba im to pokazati nitko drugi do Kidda koji je i sam prošao fazu od 30% do 40% za trice u karijeri (doduše, njemu je za taj skok trebalo 10-ak godina, za nadati se ostaje da će ovaj dvojac Bucksa taj element igre savladati u nešto kraćem roku).

Bullsi standardni, doduše sa stvarno previše izgubljenih lopti (nevjerojatno da su usprkos čak 26 poklona ostali u igri do kraja, mislim da to sve govori o napadu Bucksa), a i bez previše podrške opet odličnom Butleru. Mirotić se vratio, ali razumljivo mlakom partijom, Rose očekivano nije i drugu večer za redom briljirao šuterski, a i Thibodeau je u svom stilu potpuno ignorirao onu odličnu postavu sa Snellom uz Butlera i Rosea, stavivši čovjeka uz Brooksa i Mirotića i onda ga zakopavši na klupi kada nije napravio ništa (znam da mu nije lako naći minute za sve, ali kad Mirotić već nije bio spreman, stvarno mu nije trebao dati minute na trojki, posebice u situaciji kada znamo da je njegov utjecaj na igru debelo najveći kada igra četvorku).

WARRIORSI @ PELICANS

Sada već potpuno opušteni Warriorsi odigrali su najbolju partiju u seriji, posebice u napadu gdje su uz standardno sjajnog Currya i drugu odličnu tricašku večer za redom prezentirali i dio onih fenomenalnih akcija iz regularnog dijela, što kroz kontre, što kroz postavljene napade. Uglavnom, imali su stvari pod kontrolom od početka do kraja, a da su nalikovali na Warriorse kakve smo se naučili gledati potvrdila je i treća četvrtina kojom su u svom stilu potpuno razbili protivnika podizanjem defanzivnog nivoa na fanatičnu razinu (Pelicansi su ubacili samo 5 pokušaja u 12 minuta).

Uglavnom, početni problemi su do ove utakmice potpuno preboljeni, Curry i Green su vukli svaki na svojoj strani, a i Pelicansi su konačno dočekali da se slabašna forma Evansa i Holidaya poklopi s Coleovom lošom partijom te jednostavno nisu imali dovoljno rješenja. Asik konačno zakopan na klupu, Gordon opet šuterski raspoložen (adje, obzirom kako je odigrao završnicu sezone i dio playoffa, možda njegova zadnja sezona u klubu neće ni biti toliko očajna, jasno pod uvjetom da ostane u komadu), ali, sve u svemu, mogli su se i bolje oprostiti od playoffa u kojem su ostavili odličan dojam.

GRIZZLIES @ BLAZERS

Po treći put za redom isti scenarij, starteri Memphisa odrađuju posao, a onda svoj doprinos daje i klupa iako na njoj zbog ozljeđenog zgloba ovaj put nema junaka prve dvije utakmice Udriha. Mislim, Portland nije vodio ni u jednom trenutku tijekom 48 minuta, a najbliže nečem nalik egalu su bili u samoj završnici kada su spojivši nekoliko trica iskoristili činjenicu da su Griziliji skoro cijelo drugo poluvrijeme igrali s Calathesom na playu jer se Udrihu izvan parketa pridružio i Conley nakon što je zaradio lakat u glavu (nije izgledalo dramatično, ali, ozbiljnom na oteklinu oka, izgleda da bi Mike mogao propustiti sljedeću tekmu u kojoj će Memphis gotovo sigurno moći računati na Udriha). Uglavnom, Grizliji su izabrali krivi trenutka za odigrati nekoliko loših akcija, ali su na kraju opet zabili dovoljno da dođu do treće pobjede.

Koju su potpuno zaslužili jer su jednostavno opet bili dominantni od početka do kraja. Domaćini su dobili bolje šuterske partije od Batuma i Lillarda, ali ni izbliza dovoljne za maskirati nemoć unutarnje linije protiv Gasola i društva. Također, startali su treći put za redom s novom dvojkom, ali povratnik Afflalo nije bio ništa bolji od McColluma i Crabbea prije njega (s tim da je McCollum odradio finu rolu s klupe, odigrao je partiju života, ali i to uzalud, Memphis je jednostavno trenutno toliko bolji da ni njegovih 26 poena i općenito izuzetno efikasna partija u napadu Portlanda nisu bili ni izbliza dovoljni za doći barem do simbolične pobjede).

Filed under: bball 2 Comments
25Apr/153

SEVEN

Posted by Gee_Spot

CLIPPERS @ SPURS

Pih. Čak i nije bilo žrvnja kakvog su Spursi u stanju prirediti protivniku u svojoj dvorani, nije im sinoć trebala ni kiša trica ni luđačka energija u obrani, tek klasična, hladnokrvna half-court egzekucija u playoff stilu. Clippersi takvom nadigravanju nisu dorasli, posebice kad ne ubacuju ni one skok-šuteve koje bi morali.

Starteri Spursa tako odmah nabijaju razliku, a, začudo, klupa ne dovršava posao, tako da su ubrzo opet na parketu najbolji (Duncan je odigrao 20 od 24 minute u prvom dijelu, baš kao i Blake). Ipak, dovoljan je još jedan nalet sličan onome s početka utakmice na početku treće četvrtine i stvar je gotova (kakva je ovo bila utakmica, najbolje dočarava podatak da je nakon startne petorke postava s najviše minuta kod Clippersa uključivala Udoha, Jonesa i Hudsona i potpuno vas razumijem ako se pitata "Koga???"). Kawhi očekivano fantastičan, trpao je lakoćom i potvrdio da je nedostatak stopera na bokovima i dalje najveći problem Clippersima, pa makar ove sezone izbjegli Duranta u playoffu (Barnes je bio toliko nemoćan da se Doc nije ni trudio njegovim šihtama pratite one Leonarda, čak je neko vrijeme držao i Redicka na njemu).

Spursima je trebalo dvije utakmice da riješe problem Clippersa u napadu, pronašli su savršen sistem obrane kojim su usporili prije svega Paula (na kojem nije samo Kawhi, već se redom izmjenjuju svi swingmani kako bi ga maksimalno izneredili), ali i Blakea (uvijek je netko u reketu spreman dočekati ga jer je Jordana prelako ignorirati). S tim da je ključ u tranzicijskoj obrani, točnije u potpunoj kontroli ritma - za razliku od prve utakmica koja se igrala na tempu od 100 posjeda za 48 minuta, u ove dvije nakon Spursi drže ritam blizu 90, čime su ostavili Clipperse bez onih brzih otvaranja koja su im toliko potrebna da maksimiziraju kvalitete Jordana i Griffina. Sveli su stvar na organiziranu 5 na 5 egzekuciju, a tu im Clippersi ipak nisu dorasli.

Njima sada ostaje samo nekako pokušati podići ritam, iako ne vidim načina da dobiju tekmu u San Antoniu. Kažem, čak ni sinoć nismo dobili onog ludog Greena sposobnog staviti 7 trica (od čega barem 3 budu iz kontre), a ni klupa nije bila specijalno raspucana. Praktički, secirali su ih udarnim opcijama, kretanjem i onda još razbili obranom, tako da me strah i pomisliti što bi se moglo dogoditi ako počnu upadati i trice od epizodista (a obzirom da će Clippersi ozbiljno morati razmisliti o tome da udvajaju Leonarda, dodatnog prostora će svakako biti).

Ne znam što Doc može izmisliti, već sinoć su mu starteri izgledali iscijeđeno, a nekakva eventualno niska postava s Crawfordom umjesto Jordana koja bi mogla malo raširiti obranu Spursa ne dolazi u obzir obzirom da bi ih ovi uništili s Leonardom na četvorci okruženom s 3 šutera. Praktički, ostaje im igrati svoju igru, pokušati malo ubrzati ritam (sretno s tim dok je Leonard na Paulu) i ponoviti još tri utakmice kao što je bila ona prva. U kojoj su, usporedbe radi, odigrali najbolju košarku sezone, a to je nešto što Spursi u ovoj seriji još nisu trebali prezentirati (u prošloj su došli blizu tome, ali obzirom koliko je još rezervi bilo ostalo kod Greena i Leonarda teško je reći da su dali baš maksimum, uz dužno poštovanje Duncanovoj partiji za pamćenje).

U svakom slučaju, ne vidimo li u već u sljedećoj neke taktičke pomake kojima mogu odgovoriti na napad, odnosno prije svega na obranu Spursa, možemo i ovu seriju smatrati gotovom kao i sve ostale u ovoj neočekivano (barem rezultatski) mlakoj prvoj rundi.

ROCKETS @ MAVS

Carlisle je do sada već imao uzorak, znao je točno koje poteze vući i koje postave koristiti, ali rješenja za energiju Houstona nije bilo. Harden je utrpao gomilu koševa, istina, ali ništa manje važna nije bila sva ta količina atleta uokolo, od sve boljih Howarda i Jonesa do rastrčanih Smitha i Brewera. Dobili su Mavsi sjajne partije od Dirka i Ellisa, maksimalno su iskoristili Aminua (koji je jedan od dobitnika playoffa do sada, iako je Harden sinoć ubacio 42 poena, "samo" 31 je upao dok je on bio na parketu - šalu na stranu, na ovom rosteru penzića, Aminu je toliko odskakao da me ne bi čudilo da neki GM u njemu vidi stopera bez kojega se ne može trenutno u ligi, tako da će gotovo sigurno i on biti na tržištu već ovo ljeto, nema smisla da skupi opciju na minimalac kako bi ostao u Dallasu), minimalno su koristili Jeffersona i Amarea, ali - sve uzalud.

Rocketsi su uz Hardena na pick & rollu maksimalno koristili i igru kroz Dwighta u postu kako bi što dalje od lopte držali Chandlera (Howard je bio sjajan i u skoku i u vraćanju lopte na perimetar čime je dodatno mučio ionako jadnu obranu Dallasa), a u prilog im je išlo i što Mavsi nisu odustajali od brze igre kako bi što manji pritisak ostavljali na vlastitu postavljenu obranu (daleko najbrža serija u playoffu, preko 100 posjeda po utakmici). To mlađim i brojnijim Raketama definitivno nije smetalo.

Naravno, da je kojim slučajem baš Aminu čuvao Hardena u dva ključna napada umjesto Ellisa, možda bi danas rezultat bio nešto drugačiji. Naime, Dallas je u završnici preuzimao na pick & rollu i poanta igre s Ellisom na Hardenu je bila jasna, Ellis je kao dobar presing igrač morao izmoriti Hardena do picka, a onda prepustiti da ga preuzmu ili Aminu koji je bio na Smithu (Dirk je pak čuvao Arizu na perimetru, samo da ne smeta u sredini) ili Chandler. I upalilo je to u nekim prethodnim akcijama, ali ne i kada je bilo najpotrebnije.

Uglavnom, za razliku od prve dvije utakmice u kojima su se još tražili, Mavsi su sinoć dali maksimum, a eto, ni on nije bio dovoljan jer su se uz probleme vezane uz zaustavljanje Hardena sada pojavili i ti oko Howarda, što je jednostavno previše za ovaj trenutni roster. Da je kojim slučajem Parsons u komadu, pa da još mogu računati na Crowdera i Wrigtha, bio bi ovo klasik od serije u kojoj bi Carlisle vjerojatno našao načina odvesti momčad do sljedeće runde. Ovako, ne gine im metla jer teško će opet ponoviti večer u kojoj će odigrati ovako sjajno napadački, a bez vanserijske napadačke partije nemoguće je maskirati ovako diletantsku obranu koja i kada igra najbolje što može, prima poene doslovno kroz uši.

RAPOTORS @ WIZARDS

I Wizardsi su odradili svoj dio posla kako bi nam skratili muke gledanja ove serije. Torotno s jednom promjenom, umjesto Hansbrougha vraćen je Amir među startere. Ali, to nije promijenilo tijek utakmice koja je bila vrlo slična dosadašnjima i u kojoj su Wizardsi opet ključnu prednost nabili protiv niske postave Raptorsa i to upravo u drugoj četvrtini koja je po nekoj logici gledajući dubine klupe trebala biti oružje gostiju.

Toronto opet solidan s Lowryem na parketu, posebice na otvaranjima prve i treće četvrtine kada su udarne petorke na parketu (Toronto čak i usprkos 0-3 ima +7 u seriji sa startnom petorkom na parketu, što jasno govori da su igrali premalo s njom jer iz nekog razloga Casey nema pojma što s Valanciunasom, a da ne govorim da je plus mogao biti i veći da je nekim slučajem umjesto Hansbrougha dobar dio tih minuta u prve dvije utakmice pripao Amiru), ali ta njihova klupa nije u stanju zabiti ništa, odnosno barem ne dovoljno da maskiraju koliko su očajni u obrani. Patterson i svi ti combo bekovi trebali su biti snaga, sada ispada da su kriptonit.

Dijelom je za to kriv Casey, dijelom loša forma, a dijelom činjenica da u playoffu obrane ipak idu na razinu više i da se ovi dijelom napuhani napadi ovisni o brojnim opcijama ispuhaju obzirom da nailaze na puno kvalitetnije postave nego što su navikli. Uglavnom, dok si je Casey zakomplicirao život izmjenama, Wittman je maksimalno pojednostavnio stvar, igrajući praktički samo sa sedam igrača. Na taj način je anulirao jednu od produktivnijih klupa u ligi suprostavivši im ne samo borbene Goodena i Portera (koji su svaki na svoj način odradili posao, Gooden zaraznom veteranskom energijom, a Porter sposobnošću da igra obranu na perimetru i da zabije otvorene šuteve) već i uglavnom Beala i Walla, a sinoć čak i Gortata koji je odigrao netipičnih, ali zato sjajnih 42 minute.

Uz skraćenu rotaciju i učinak Portera i Goodena, za bolju igru drugih postava Wizardsa zaslužna je i stilska prilagodba. Za razliku od utakmica u sezoni tijekom kojih su stretch postave Raptorsa bila nerješiva zagonetka za visoku petorku Wizardrsa, sada tih problema nema jer Wittman praktički odmah odgovara s vlastitim kombinacijama. Pa je tako Pierce sinoć čak 13 minuta igrao rolu u kojoj je i lani kao član Netsa namučio Raptorse, a dodamo li tome i onih 20 koje je odigrao Gooden, koji možda nije sjajan šuter, ali svakako se barem trudi raširiti reket, ispada kako su Wizardsi dobar dio večeri igrači izvan svoje klasične zone ugode.

Uglavnom, Toronto je ovaj put izdržao skoro cijelu utakmicu, nisu pukli u trećoj četvrtini kao u prethodnoj utakmici, ali u samoj završnici nisu imali ni ideje prema naprijed (klasika, previše loših šuteva Lowrya i DeRozana), a ni noge u obrani da zaustave Wizardse koji su odjednom, zahvaljujući trojici šutera na perimetru koji okružuju pick & roll Walla i Gortata, izgledali kao legitimni NBA napad. Svašta. Torontu tako prijeti metla, a obzirom na to da ni nakon dvije sezone nemaju jasan identitet, ne bi bilo loše da ta metla pomete i Caseya. Washington pak uskoro ide dalje puno samopouzdanja, ne samo da im petorka igra očekivano solidno, već su u Porteru dobili čovjeka s kojim mogu dodatno raširiti reket, samim time pružiti i puno veći izazov Hawksima. Jasno, sve ovisi o tome može li Porter nastaviti ovako pouzdano igrati kroz cijeli playoff, neke stvari na koje ovako naletiš u hodu ponekad se ne uspiju prenijeti iz serije u seriju.

Filed under: bball 3 Comments