ISPOD OBRUČA fullcourtpress – basketball lunatics inc.

29Apr/162

13

Posted by Gee_Spot

HAWKS @ CELTICS, G6

Kriminalan uvod u utakmicu, opet gledamo nabacivanje ciglama s obje strane koje se prekida tek posezanjem za izmjenama. Nakon 6 minuta jalovosti Atlanta tako odjednom pokazuje nešto u napadu čim se na parketu našao Scott umjesto Horforda. Interesantno, njegov prvi šut nije trica već post-up protiv Crowdera kojega rutinski zabija, a sličnih poteza imao je i prošlu utakmicu. Dakle, ovaj često upitni čovjek s klupe uspio je kazniti smallball Celticsa na način kojem Horfordu nije uspjelo cijelu seriju, a i Millsap je, izuzmemo li fantastičnu G4, uglavnom podbacio u tom segmentu.

Dok Hawksi igraju tečnije s rezervama, Celticsi ne mogu ubaciti ništa čim se iz slike maknuo Jerebko, tako da ga Stevens ekspresno vraća na parket i čovjek odmah ubacuje tricu (zabio je 8 od 17 poena Bostona u prvoj četvrtini, odigrao solidnu 1 na 1 obranu u postu i pokazao, ako ćemo vjerovati malom uzorku, ali malom uzorku protiv dva all-star igrača na Istoku, da zaslužuje više rotacijskih minuta u ovoj ligi). Inače, obje momčadi imaju problema s playmakerima, Thomas igra s načetim zglobom, a Teague upada u isti problem na početku utakmicu tako da opet gledamo više Schroedera nego bi trebali.

Samo, ove večeri to neće biti problem jer Boston je odlučio razbiti obruč ciglama. Njihova selekcija šuta je nepodnošljiva, da ovako loša tricaška momčad uzima toliko trica previše je čak i ako ste najzagriženiji pobornik moreyballa. Međutim, što im s druge strane preostaje nego uzimati loše šuteve kada Stevens početkom druge četvrtine na parketu skoro 5 minuta drži postavu bez Turnera i Thomasa, sa Smartom i Rozierom kao bekovskim parom? Klupa Hawksa koristi ovakav poklon, odlazi na +11 i praktički gosti se više ni ne osvrću. Iako je Teague igrao samo 9 minuta od mogućih 24, imaju +8 na poluvremenu i potpunu kontrolu nad utakmicom.

Celticsi su tako prvo poluvrijeme gađali 28% iz igre uz 17% za tricu, što ih naravno nije spriječilo u tome da 38% šuteva potegnu s perimetra. Iako je Atlanta igrala tek prosječno, taj njihov prosjek za ovakvo izdanje Bostona bio je neuhvatljiv, tako da je manjak opcija izgleda konačno stigao na naplatu.

Stevens preko odmora ne stiže smisliti novi suvisli recept, ima tih 6 igrača na koje se može osloniti s tim da su Thomas i Crowder usporeni ozljedama, Smart više ne igra van pameti kao potencijalni Smart budućnosti već kao Smart na kojega smo uglavnom navikli ove sezone, a Johnson, Turner i Jerebko su ipak igrači za sporedne role (uz to Olynyk nije spreman za igrati NBA košarku, a Sullinger je u ovoj seriji neupotrebljiv, dodao bi neki zlobnik da je takav i inače). Ovaj pokušaj da zaigra s dva visoka (na parketu je Olynky umjesto Crowdera), odnosno da Jerebko bude spot-up opcija kao trojka, potez je očajnika. Jerebko ne može pratiti Bazemorea na drugoj strani, tako da je i inače problematična obrana perimetra s Thomasom i Turnerom još ranjivija. Da bi izbjegli rupe u sredini Celticsi opet posežu za zonom, a u prošloj utakmici Hawksi su pokazali da je znaju napasti.

Atlanti tako samo ostaje zaključiti utakmicu - dok je Stevens poslao na parket Smarta i Crowdera već su na +15, a kako Boston više nema ni mogućnosti ni volje za boriti se, do kraja treće su na +21. Boston im je ovdje dozvolio 74% šuta, kvragu čak je i Horford imao 5 od 5 sa svih pozicija na parketu (da, zabio je čak i na obruču), dakle serija je gotova.

Thomas u zadnjoj malo popravlja vlastitu statistiku i smanjuje minus, ali ostaje činjenica da su Celticsi pregaženi u 3 od 4 poraza u ovoj seriji. Mogu biti ponosni na način kako su ukrali dvije utakmice, tu se još jednom potvrdilo da im je stručni štab najbolji dio momčadi, ali ovo ljeto će stvarno morati poraditi na tome da dio resursa pretvore u opipljivi talent jer ovaj roster je dosegao svoj plafon i bez osvježenja mogu samo još jednom prolaziti kroz isto uz nadu da će klinci donijeti osvježenje. A stajati na mjestu bez definirane dugoročne jezgre (s hrpom veterana od kojih ni jedan nije temelj), pogotovo kada nisi legitimni izazivač koji, ako ništa drugo, s pravom cilja na finale konferencije, najgora je stvar koja vam se može dogoditi u NBA. Svjestan je toga i Ainge tako da ovo ljeto možemo očekivati vatromet.

Filed under: bball 2 Comments
28Apr/1611

12

Posted by Gee_Spot

HORNETS @ HEAT, G5

Zamjena uloga na startu, domaćini napadaju ulazima, a gosti prate šutom iz vana. Miami je taj koji bez problema dolazi do obruča jer je zona gostiju preširoka tako da Big Al ima problema i čuvati obruč i kontrolirati skok pored Hassana. Međutim, nakon što je Clifford brzinski spucao time-out da razbudi momčad, na parketu je defanziva kakve se ne bi posramio ni Larry Brown, 5 ljudi oko reketa koji se kreću kao jedan i bez problema stižu zatvoriti perimetar. Posebice energijom fascinira Kaminsky koji je ovaj put na Dengu svaki put kad treba. I da, evo konačno jednog perioda u kojem Hornetsi pokazuju za što su sposobni s perimetra, tri trice u prvih 6 minuta definitivno ih uvode u utakmicu na pravi način, a i Kemba zabija nekoliko šuteva s mudima.

Spoelstra prvi kreće s rezervama, ovaj put Winslow i Richardson donose potrebnu energiju, posebice u obranu, ali problem nastaje kada pogleda dalje niz klupu. Dok Clifford sada može računati i na Batuma kao devetog čovjeka na kojega se može osloniti (iako je u ovoj prvoj šihti njegova potreba da ima loptu u rukama isisala energiju iz onoga što su donosili Lin i Zeller), Spoelstra ne može nabrojati dalje od 7. Nova šansa Greenu nije donijela ništa, kao ni zamjena Amarea u rotaciji s McBobom, tako da Hornetsi, usprkos tome što ni Lin ni Zeller nisu igrali onako učinkovito kako su nas navikli zadnje dvije utakmice, malo po malo grade +8 do novog povratka startnih postava. Bio je ovo kaotičan period u kojem se su obje momčadi natjecale u potezanju cigli, promašenim zicerima i nesuvislim akcijama, međutim Hornetsi su iz njega isplivali kao bolji ponajviše zato jer je Hawes radio što je poželio pored McRobertsa.

Nevjerojatan je to zaokret, Hornetsi odjednom djeluju kao fizički dominantna momčad, a Heatu osim šuta za tri, koji im je do sada itekako olakšavao život, odjednom kronično nedostaje i tijela. Sve skupa naglašava problem kreacije, Johnson i Deng su sjajni spot-up igrači u ovoj fazi karijere, ali ni jedan ni drugi nisu u stanju kreirati (posebice je Johnson nevidljiv od kada ga je preuzeo Williams), Dragić je uglavnom nemoćan u ovakvom gustom reketu (pokušava si kreirati lakše prilike nabijanjem ritma, ali time osim do lakših šuteva često dolazi i do problema s kontrolom lopte), tako da sve veći teret u tom segmentu pada na Wadea. Koji, kako je pokazala treća četvrtina prošle utakmice, na periode može nositi napad kao playmaker iz posjeda u posjed, ali kako će to raditi 48 minuta ako ritam u koji je upala serija to bude zahtijevao?

Uglavnom, baš u završnici druge Wade kreće u akciju, u čemu mu pomaže i nekoliko čistih kontri (Hornetsi su izgubili netipičnih 5 lopti u četvrtini, čime su itekako doprinjeli njenoj kaotičnosti), kao i činjenica da je pod košem u obrani Whiteside (čije reakcije uglavnom omogućuju te kontre). Clifford ovdje možda radi grešku, poseže za smallballom i uvodi Lina umjesto Kaminskog, što veteranima Heata dodatno olakšava ulaze u sredinu i do poluvremena Miami je opet u egalu. Prošlu utakmicu ovo smanjivanje također nije upalilo, tako da ispada kako Hornetsi u ovoj seriji praktički ne mogu koristiti ono što im je u sezoni bilo glavno oružje, Williamsa na četvorci.

Na otvaranju treće gledamo reprizu prve - agresivnija zatvaranja i više pažnje posvećene perimetru od strane Hornetsa domaćini kažnjavaju jurišima na obruč, dok Hornetsi prate tricama (ubacuju još dvije, ukupno 12 za večer uz 50% šuta, e to je već Charlotte na kakvu smo navikli ove sezone). Ono što je jasno je da startna postava Heata može odraditi posao (kad god su imali 4 startera na parketu ostvarili su plus), dakle sada nekako treba preživjeti ovaj period s klupom.

Spoelstra reže rotaciju za Greena, na Hawesa stavlja Winslowa, a McBob je ovaj put na Zelleru. Kako god, Heat se puno bolje drži, ritam je puno sporiji i sve što Zeller, Hawes, Lin i Batum ostavljaju starterima je egal, nema prednosti koja bi mogla poslužiti u zadnjih 5 minuta.

I onda Clifford vuče interesantan potez - u clutchu bira smallball. Prvo na parketu ostavlja petorku koja je odigrala najviše minuta zajedno u regularnom dijelu (Zeller i Batum uz Leea, Kembu i Williamsa), a zatim ipak usporenog Batuma mijenja Linom. Dakle, bez obzira što ista ta petorka nije previše pokazala u prve dvije utakmice, odnosno što su posezanja za smallballom nakon toga uglavnom prolazila neslavno, Clifford daje šansu postavama koje su se dokazale na velikom uzorku, ignorirajući sve što su postigli s Kaminskim ili Big Alom u ovom kratkom prethodnom periodu.

Konačno serija nalikuje na ono što smo očekivali prije nego je počela, nadigravanje kroz duge postavljene napade dok netko ne ostane sam na otvorenom šutu i iskoristi činjenicu da ima igrača viška na perimetru. Deng zabija tricu, tek drugu u relativno tihoj večeri naspram onoga kako je igrao do sada, ali ovaj put odmah na drugoj strani svojom tricom odgovara Marvin Williams. Wade napada sredinu kao mladić, ali na drugoj strani prati ga Lin (Kemba je odlično čuvan od Richardsona koji je u završnici iz petorke istisnuo Dragića, Miamiu treba jedan vanjski koji može igrati obranu ako misle preživjeti).

Ipak, aktivnost Hornetsa u sredini i Wadeov manjak šuterskog raspona na kraju oduzimaju dva ključna posjeda Heatu - Lee sjajno igra obranu dovoljno udaljen da Wadeu spriječi ulaz, a kako su preostala 4 igrača Hornetsa na rubovima reketa spremna istrčati na šutere, napad prolazi dok Wade pimpla tražeći rupu. Kako mu to ne polazi za rukom, dva puta s istekom napada baca vrući krumpir Richardsonu na tricu u situaciji kad rookieu ne ostaje ništa drugo nego uzeti loš šut. Istu stvar (nakon što je Lee okrunio solidnu partiju još jednom tricom za Hornetse) gledamo u zadnjem posjedu na utakmici za Heat gdje Wade opet troši 15-ak sekundi u ništa, da bi onda nekako uspio doći do obruča, samo kako bi bacio još jednu povratnu Dragiću kojem Kemba uspijeva blokirati šut.

Hornetsi tako ne samo da su ukrali utakmicu, već su sveli Heat na temelje, totalno ih ogolivši i pri tome vrativši svoj identitet. Nevjerojatan je puni krug koji su napravile obje momčadi, Miami je od svoje najbolje košarke u sezoni pao na 1 na 5 košarku Wadea kakvu smo gledali na startu sezone, a Hornetsi su bijegom od onoga što ih je činilo posebnima našli načina preživjeti i onda se vratiti onome što su bili cijelu godinu. Samo što su sada još jači i definitivno kontroliraju ritam.

Sjajna serija.

BLAZERS @ CLIPPERS, G5

Kako je nakon Paula i Blake otpao za playoff, pitanje je samo bilo koliko Clippersi mogu izdržati bez dva ključna kreatora i s ozljedom usporenim Redickom. Uz Riversa umjesto Paula i Piercea umjesto Griffina, Doc se odlučuje staviti i Crawforda umjesto Aminua (ček, ček, taj baobab igra za Blazerse, dakle ovdje treba pisati "umjesto Mbah A Moutea", sorry, botanika mi nije jača strana), kako bi na parketu imao kreatora koji može spasiti posjed i kreirati nešto iz ničega, a po logici stvari Clippersi su se tijekom ove večeri trebali gomilu puta naći u takvoj situaciji. Sad, pričati o tome zašto je uopće još jednom pokušao s Pierceom umjesto da gurne u petorku Johnsona, ili zašto nije barem Riversa ostavio na klupi ako je već odlučio startati s Crawfordom kako bi razdvojio jedina dva preostala slashera, nema smisla, ova momčad je praktički preko noći doživjela sudbinu Grizzliesa i samo se čekalo kada će se Blazersi odvojiti.

Obrane su i dalje u prvom planu, s tim da je Blazersima sada ipak puno lakše jer se više ne moraju bojati eventualnog fatalnog mismatcha u postu nakon preuzimanja na pick & rollu obzirom da Clippersi cijelu večer igraju smallball (sada mogu još više koristiti Hendersona ili Harklessa kao lažne četvorke i tako dodatno razvući obranu domaćina). Rivers je očekivano solidan na loptu, barem na startu utakmice, Aminu se i dalje ignorira u korneru (ovaj put ne ubacuje ništa i ta odluka se opet pokazuje dobrom), ali bilo je jasno da Clippersi onakav defanzivni učinak neće moći izdržati bez tijela, bez visokih postava i bez 48 minuta kvalitetnog pritiska na Lillarda.

Koji je sve što im treba u drugom dijelu - nakon što ga je Rivers potpuno nadigrao u prvom poluvremenu, što je i rezultiralo s čak +8 u jednom trenutku završnice druge četvrtine, Damian konačno zabija tricu iz driblinga na startu treće i više ne staje. Do kraja ih zabija još 4, ukupno 19 poena u 20 minuta koliko je igrao u drugom poluvremenu, što je uz solidno izdanje McColluma bilo više nego dovoljno za odraditi posao. Obrana Clippersa u nastavku tako više ne postoji, primaju 63 poena, a to s ovako limitiranim napadom nije moguće pratiti.

Inače gledam tekme bez tona, kako bi se mogao potpuno koncentrirati na akciju, ali kako je žena jutros gledala nekakav film, morao sam staviti slušalice i trpiti očajne lokalne komentatore Clippersa. Jedan od njih je najbolje opisao početak drugog poluvremena kada je rekao - ako Clippersi ne zabiju u nastavku, izgubit će utakmicu. Pa, nešto su i zabili u trećoj, Jeff Green i Crawford imali su trenutke inspiracije, tako da su se čak i vratili u jednom trenutku iz minusa od 9 poena u egal, ali već na startu četvrte upadaju u novu rupu iz koje ovaj put nema povratka. Tako da se komentator ipak zeznuo, trebao je reći - ako ne obrane nešto izgubit će.

Uglavnom, sada kada su opipali snage u ovim novim uvjetima, za očekivati je da će Lillard i McCollum u idućoj startati puno agresivnije i da će utakmicu završiti puno prije zadnje četvrtine.

ROCKETS @ WARRIORS, G5

Kao što su to napravili Warriorsi koji su stvar riješili doslovno u prvoj. Iako su Rocketsi osposobili Beverleya nadajući se borbi, već nakon minutu sve je jasno - Klay i Draymond nastavljaju gdje su stali u prošloj, otvaraju s dvije trice nakon što su bez problema pobjegli čuvarima i to je samo podsjetnik da Houston s ovakvom obranom nema što tražiti u doigravanju. Klay cijelu večer bježi Arizi koji doslovno ni ne pokušava proći kroz blok (točnije ove tri četvrtine što je igrao, u zadnjoj nije bilo potrebe trošiti njega i Greena), Warriorsi vode svih 48 minuta i utakmica je gotova nakon prve četvrtine kada domaćini odlaze na +17, usprkos tome što uglavnom igraju s visokom petorkom i Livingstonom kao playom bez šuta za tri i što po logici stvari ne bi smjeli ovako jednostavno ubaciti 37 poena u 12 minuta.

Do kraja druge su na +22, a nakon što do polovine treće Klay ubacuje još tri trice, prednost je već na +34. Ne samo da sramoti Arizu, već tjera Bickerstaffa da pri ovakvom rezultatu na njega stavi Beverleya (koji također dobiva tricu kroz uši), a onda za laku noć svima stiže i jedna s 9 metara u Stephovom stilu. Warriorsi su se tako poigrali i odradili posao, a Houston je sramotnu sezonu završio onako kako ju je većim dijelom i igrao - sramotno.

Ako je Harden godinu započeo izvan forme i bez imalo ponosa, sinoć su se tako ponijeli njegovi suigrači. Zabio je Brada svoju kvotu, ali nitko za njega nije radio, a posebice su bezvoljni bili Ariza i Howard. Tako da Rocketse čeka zanimljivo ljeto, ne samo da nitko na rosteru nije nedodirljiv, već je pod upitnikom i veliki Morey koji je stalnim miksanjem rostera i ignoriranjem kemije najzaslužniji za kreaciju ovog Frankensteina od momčadi.

Filed under: bball 11 Comments
27Apr/161

11

Posted by Gee_Spot

PACERS @ RAPTORS, G5

Konačno gledamo i Pattersona na parketu od starta, Casey radi onu očekivanu promjenu u odnosu na prošlu utakmicu, ali, pokazat će se kako je njegovo vođenje tijekom svih 48 minuta i spremnost na prilagodbu odmah, a ne od utakmice do utakmice, bilo puno važnije. Gosti su usprkos promjeni kod domaćina bolji na otaranju jer Raptorsi imaju problema započeti napad, uporno pokušavaju zaigrati kroz Valanciunasa kako bi otvorili malo prostora za Lowrya i DeRozana te u tim pokušajima gube gomilu lopti, što Pacersima otvara prilike u tranziciji. Vogel je vrlo rano odlučio povući Mahinmia iz igre zbog dva penala i okrenuti se smallballu, tako da je manje centimetara u sredini odjednom Raptorsima olakšalo posao prema naprijed, ali, ne mogu do egala jer gosti su i šuterski raspoloženi, koriste prilike koje im otvara stretch raspored (i standardno nesnalaženje Toronta s branjenjem perimetra) da zaspu protivnika tricama i prvi period završe s +15.

Na otvaranju druge stručni štab Raptorsa radi finu prilagodbu, umjesto Lowrya na parket šalje DeRozana kao lidera klupe, čime nalaze načina držati ga na parketu bez Georgea u blizini. DeRozan, kao pušten s lanca, odmah zabija 6 poena za redom (8 u ovoj šihti). I nije to jedini način na koji su Raptorsi neutralizirali drugu petorku Pacersa s Mahinmiem kao liderom - lukavo su na parket uz Biyomba poslali 4 beka (Powell je dobio inače Pattersonove minute, što je znak da je Scola potpuno izvan rotacije) tako da su pokrili 4 vanjske opcije gostiju u obrani. Više nego dovoljno za rezanje minusa na samo 3 poena, nakon čega je Vogel nakon samo 3 minute bio prisiljen na parket vratiti Georgea, ali i Ellisa kao playmakera jer Lawson nije bio od koristi.

Naravno, nakon ovoga DeRozan prestaje postojati kao faktor, a sjajni George prednost opet vraća na +9. Pacersi ostaju vjerni smallballu do kraja poluvremena, Mahinmia mijenja Turner, dakle ovo je onaj već utvrđeni raspored (bez postava s dva visoka osim na startu prve i treće četvrtine). Toronto i ovdje uvodi malu prilagodbu, kako Turner ipak previše izvlači Valanciunasa iz reketa, koriste i postavu s Pattersonom i Carrollom kao parom "visokih". Uglavnom, bore se za opstanak, dok Indiana i dalje igra puno ležernije u napadu i održava tih desetak poena. Uostalom, samo podatak da je jedna Indiana ubacila 61 poena u poluvremenu, i to u playoffu, dovoljno govori s kakvim su se problemima ovdje domaćini nosili, ovakav minus im je još bio i dobar kako su ih Pacersi rešetali.

Zgusnutiji reketi početkom treće dovode do više faulova (sličan je bio i početak utakmice), ali i nervoze kod domaćina koji nikako ne može srezati prednost Pacersa. Što god pokušali, Indiana ima odgovor - ne samo da izdržavaju s visokom postavom (Turner se stvarno odlično kreće i solidno zatvara Pattersona na šutu, čak i pored gomile igrača koji su skrenuli pažnju na sebe u ovom playoffu, posebice rookiea, on se izdvaja kao poseban potencijal zbog te sposobnosti da igra obje uloge u unutarnjoj liniji na obje strane parketa, praktički je light-Towns), već opet zadaju nove glavobolje smallballom tako da treću završavaju sa sjajnih +13.

Casey ovaj put na startu četvrte, a ovo je u neku ruku i urnebesno i sve govori o tome kakvu su večer imale udarne opcije Toronta (i uopće kakav im je status u ovoj seriji), uz DeRozana na parket šalje i Lowrya s rezervama, valjda kako bi oba ubacila nešto poena dok su na drugoj strani Mahinmi i klupa. Mislim, to nema smisla jer ionako samo jedan može imati loptu u rukama, ali minus se reže na pola, to je jedino bitno. Ovaj put je Lowry taj koji dolazi do zraka, tako da Vogelu ne preostaje ništa drugo nego opet nakon samo 3 minute na parket poslati Georgea i Hilla (da se sada raspravljati o tome nije li mogao malo bolje rasporediti te minute i uz Mahinmia ostaviti barem jednog od njih, pogotovo jer Hill nije ni igrao zadnjih par minuta treće, dakle možda stvarno nije bilo razloga tako bitnog beka odmarati 3 minute viška). Toronto tako u ove dvije šihte tijekom utakmice, a svaka je trajala po tri minute, radi +18, bez ovog učinka teško bi na kraju izvukli pobjedu.

Obje momčadi su sada na parketu s 4 vanjska i jednim centrom, a Caseyu se povjerenje u Powella i Rossa, koji su odradili sjajan posao protiv rezervi, itekako isplaćuje jer ova dvojica konačno donose nešto energije u oba smjera i pred samu završnicu donose Raptorsima egal u kojem nisu praktički bili ni jednom tijekom cijele večeri. U biti, Powell na Georgeu toliko dobro funkcionira da trener Raptorsa ni ne pomišlja vratiti Pattersona na parket, koliko god on solidan defanzivac bio ipak ne može čuvati beka s loptom na perimetru. Jasno, za ovo prebacivanje iz stretcha u smallball bi inače bio zadužen Carroll (Powell je dobio kratku priliku u ovoj roli u prve dvije utakmice dok Carroll nije pronašao noge, odnosno barem dio njih), ali Casey je ovdje pokazao dobar osjećaj, vjerovao je igraču u ritmu umjesto svojim navikama i to je nešto što se ne vidi često, pogotovo ne kod njega. Smallballu odgovara smallabllom i ovaj put su domaćini ti koji koriste raširenu formaciju da dođu do otvorenih trica - Joseph i DeRozan, dva ne pretjerano pouzdana spot-up igrača, ubacuju kada je najpotrebnije i samo tako eto Toronta na +6 na manje od 3 minute do kraja.

Osim šuterski, ova postava Raptorsa uspjela je ostvariti i ono što nijedna visoka nije mogla, stvoriti pritisak na perimetar i oduzeti Pacersima otvorene šuteve, tako da su ih potpuno pregazili i ukrali utakmicu u kojoj su trikovima nadmudrili inače veći dio večeri boljeg protivnika (s Powellom kao lažnom četvorkom u raznim kombinacijama kroz razne periode ostvarili su +27).

Vogel u sljedećoj, pod uvjetom da dobije ovakve sjajne partije jezgre, zna što treba, parirati s izmjenama početkom parnih četvrtina i malo ojačati drugu petorku (na njegovom se mjestu uopće ne bih puno mislio, čim vidim da su na parketu Lowry, odnosno DeRozan, odmah šaljem Hilla, odnosno Georgea, sukladno tome ih i odmaram). U tom slučaju su izgledi da gledamo sedmu poprilični, s tim da jedan crv sumnje postoji, a njega je stvorila ova smallball postava Toronta s Powellom. Ako rookie može ono što cijelu seriju nije mogao Carroll, namučiti Georgea obranom i malo ga izbaciti iz ritma, onda bi Toronto mogao iznenaditi i u sljedećoj jer bi tako mogli parirati najvećem "tajnom" oružju Pacersa, smallballu. S tim da Indiana baš nema previše rješenja na smallball četvorci, Solomon Hill zabio je ono što je morao, ali u obrani je imao itekakvih problema pratiti niže od sebe, ipak je on tweener koji se bolje snalazi u čuvanju jednog Pattersona nego pravog beka. Miles djeluje tako tromo da uopće ne želiš pomisliti dati mu takvu ulogu, a eventualno ubacivanje još jednog combo beka između Ellisa i Hilla teško da bi napravilo išta dobrog obrani. Međutim, za nešto od toga Vogel će se morati odlučiti.

Sjajna serija.

CELTICS @ HAWKS, G5

A ova baš i nije sjajna. Nema ovdje toliko tog taktičkog nadmudrivanja kao u preostale dvije serije na Istoku, Cavsi i Pistonsi su igrali na višoj razini i naspram toj seriji izvedbe na parketu nisu nešto, tako da ovom dvoboju definitivno pripada četvrto mjesto na zamišljenoj tablici estetike i stimulacije osjeta doigravanja Istočne konferencije.

Relativno očekivano se razvijala situacija, Hawksi su konačno počeli ubacivati neke od onih šuteva koje im Boston ostavlja (s tim da je ovo "neke" kako je večer odmicala postajalo "sve) i obranili su domaći parket koji je praktički činio jedinu razliku, potvrdivši još jednom teorije da su sporedni igrači, posebice šuteri i rezerve, puno učinkovitiji u svojoj dvorani nego na strani. Pitanje je samo mogu li konačno nešto od šuterske efikasnosti pokazane u prvoj četvrtini G2 ili trećoj ove G5 prenijeti i u G6 ili ćemo opet morati nazad u Atlantu.

Korver, Bazemore i Teague gađali su na otvorenim šutevima 13-23, dakle 57%, što je uz puno bolje izdanje klupe bilo previše za Boston koji ovom prilikom nije šutirao trice iznad prosjeka kao što je bio slučaj u prethodne dvije utakmice (stali su na 24%, potvrdivši maloprije rečeno, sporedni igrači jednostavno ne putuju tako dobro kao rasni nositelji, a problem ove serije je što nositelja ima minimalno, a ispušnih ventila kao u priči, pogotovo jer Bud ima tendenciju ekstra talente pretvoriti u igrače zadatka).

Inače, Hawksi su utakmicu počeli spuštajući Horforda u niski post, pokušavajući ga razigrati, ali Al je nastavio s katastrofalnim igrama, ne može ubaciti ni polaganja, kamoli šut iz vana. Istovremeno Millsap ne može izgurati Jerebka s pozicije, tako da je sreća Hawksa što ni Boston nije ništa bolji na startu, obje momčadi kontroliraju reket i broje promašaje, a jedini razlog zašto je Boston došao do +5 nakon prvih 12 minuta je taj što je Marcus Smart nastavio pogađati tricu kao snajper (ubacio 4 od 6 ako uračunamo i zadnju četvrtinu prošle utakmice).

Nakon što još jedan "tricaš", Sullinger, ubacuje tricu na startu druge četvrtine, Boston dolazi do +9 ni krvi ni dužan, a Atlanta izgleda jednako loše kao prethodne dvije utakmice. I onda konačno sredinom četvrtine kreće show - prvo Scott i Teague ubacuju dvije otvorene trice, Millsap pokazuje znakove života okružen s 4 šutera od kojih ni jedan nije Horford i eto ih za čas u egalu. Stevens ovdje na parket baca Jerebka kao jedinog visokog i tu radi grešku jer umjesto da ostane pri obrani 1 na 1 sa zonskim razmakom zove čistu 2-3 zonu. Ok, računao je da Jerebko neće moći čuvati Millsapa, ali mogao je na njega staviti Crowdera ili Smarta obzirom da su i jedan i drugi solidno odrađivali posao na najboljem igraču Hawksa u određenim momentima serije. Ovako, da li zbog zone ili jednostavno zakona velikih brojeva, Bazemore stavlja tri trice i Hawksi na veliki odmor odlaze s +8. Doduše, dvije trice su bile iz kontre, međutim poanta je da su Hawksi u te 3 minute, koliko su Celticsi zaigrali zonu i uglavnom koristili Jerebka kao stretch centra, zabili 15 poena uz 86% šuta i okrenuli utakmicu. Uglavnom, čisto jedan primjer da ni genijalac poput Stevensa ne mora uvijek pogoditi s prilagodbama usred utakmice.

Iako u nastavku čak i Horford ubacuje šut s poludistance i horok (aleluja), žilavi Celticsi se drže na podnošljivih desetak poena minusa. A onda opet kreće postava koja je napravila razliku u prvom dijelu, čim je Scott stupio na parket umjesto Alfreda Horforda odmah je živnuo Millsap i Atlanta ovdje opet rešeta - krenuli su s +11, a 4 trice kasnije već imaju +22 (postave u kojima su Scott i Millsap bili par pod košem ostvarile su +27 u 9 minuta akcije, nevjerojatno). Jasno, obrana je odradila itekako važnu rolu, ali nisu Hawksi igrali ništa drugačije nego to rade najveći dio serije. Jednostavno, Celticsi su osjetili pritisak, umjesto da kreiraju kvalitetne šuteve bacali su cigle i forsirali, a takvom izvedbom nisu mogli parirati orkestru u kojem je svaki igrač odjednom bio u stanju ubaciti otvoreni šut.

Do kraja treće Atlanta tako ima 26 poena prednosti i u četvrtoj je prilika da oba trenera na parket pošalju igrače s dna klupe. Na redu je izlet u Boston, gdje nije pitanje što će napraviti Celticsi, već tko će promašiti manje otvorenih šuteva.

Filed under: bball 1 Comment
26Apr/1614

10

Posted by Gee_Spot

HEAT @ HORNETS, G4

Dobra vijest za domaćine je da Whiteside zbog problema s bedrom nije na 100%, što bi im moglo donijeti više minuta bez njega na parketu, a samim time i više šanse da napadnu Heat u sredini. Kako su i dalje bez Batuma, nikakvih promjena nema, gledamo isti uvod kao i u prethodnoj utakmici. I to doslovno isti obzirom da je prvi ubačaj Miamia na utakmici širom otvorena trica Denga dok se Kaminsky pokušava dogurati do perimetra izazvati šut. Potvrdilo se u prošloj utakmici da Hornetsi mogu živjeti s učinkom Heata za tri dok god kontroliraju reket - s usporenom slash & kick igrom Wadea i Dragića, odnosno s manje zicera za Whitesidea, rezultat je pod kontrolom. Doduše, uvod ni ovom prilikom nije idealan, Miami zabija taman dovoljno trica da ima +9 nakon 6 minuta igre, a u istom tom periodu Hornetsi su na 4 poena. Ukupno. Osim što nam to govori da ne mogu zabiti ni u sredini ni s perimetra, ovakav rezultat je jasan pokazatelj u kakvoj je serija fazi - fazi tvrdih obrana.

Inače, moram odmah istaknuti tu nevjerojatnu činjenicu da ovako dobra šuterska momčad četvrtu utakmicu u nizu nije u stanju odraditi posao s perimetra. Istina, prelaskom na više postave i dodatnim usporavanjem igre kako bi se prilagodili Jeffersonu ostali su bez širine, ali, bez obzira na sve, valjda jednu od ovih večeri mogu gađati bolje od 24% koliko im je prosjek do sada u seriji (interesantno, sinoćnjih 4 od 17 također iznose 24%). Mislim, kad staviš na papir da igraju bez možda najvažnijeg igrača i da ne mogu pogoditi tricu, onda je pravo čudo da su došli do 2-2.

Nego, vratimo se događanjima na parketu. Hornetsi životare oranjem u postu kroz Big Ala, a Miami održava prednost napadanjem nešto manje gustog reketa domaćina - Kaminsky upada u problema s osobnima, pa se Clifford umjesto posezanja za Hawesom odlučuje za povratak na smallball kojega nije ni bilo prošlu utakmicu, vraća Williamsa na četvorku i stavlja Lina uz Walkera i Leea (od čega će ubrzo odustati jer je Dragić prolazio kroz reket kao sin lokalnog tajkuna kroz crveno). Za Heat pravi test počinje svim ovim izmjenama, navodno je Spoelstra posebno radio na treninzma s dva rookiea koji su bili ključni igrači do sada, u prve dvije tekme na pozitivan način, u trećoj na negativan. Dakle, mogu li opet biti od koristi davanjem dubine rotaciji ili će pokopati Miami kao što je bio slučaj u prethodnom susretu?

Pa, mislim da je najbolji odgovor dao Spoelstra kada je u jednom trenutku posegnuo za vidno nespremnim Wrightom koji je do jučer zakucavao preko Linovih rođaka u kineskoj ligi. Heat odjednom nema ni d od dubine, tako da Lin i Zeller opet rade svu razliku, odnosno vraćaju Hornetse u egal. Ovaj trojka s klupe, a tu računam i Hawesa kao drugog visokog, funkcionira toliko dobro da omogućuje Cliffordu rotiranje i odmaranje svih startera - oba startna visoka su na klupi, a Lin praktički mijenja sve tri vanjske pozicije. I sve kombinacije funkcioniraju jer Heat, osim što odjednom nema dubine na bokovima, nema ni back-up visoke koji bi mogli kazniti unutarnju liniju domaćina valjda genetski obdarenu zaštitnim faktorom 50. Uglavnom, prava playoff rotacija od 8 ljudi, s dvije temeljne petorke - još jednom je iz ničega Clifford pronašao idealan sustav u hodu.

I dok Spoelstra lovi u mutnom s izmjenama (kasnije će osim Wrighta baciti na parket i Greena, odnosno Haslema, sve u pokušajima da dobije iskricu života s klupe), Clifford opet pogađa kada sa starterima ostavlja Lina, prvo umjesto Williamsa, a zatim i umjesto Leea. Naime, Heat u ovim trenutcima na parketu ima veteransku vanjsku liniju, dakle zajedno su na parketu i Dragić i Wade i Johnson, tako da Kemba i Lin mogu driblingom u sredinu kad požele. Dakle, uz činjenicu da ne mogu zabiti otvoreni šut, Winslow i Richardson su postali još veći problem u obrani jer, ako se na njih ne možeš osloniti, onda je Spoelstra prisiljen držati na parketu ovu vanjsku liniju koja ne može braniti perimetar. Hornetsi tako iz rupe od desetak poena do poluvremena imaju prednost od desetak poena, a Miami je opet u situaciji da mora tražiti rješenja.

Kojih nemaju na početku treće, tako da prednost Hornetsa sada već raste na +18. Drugim riječima, nakon onih uvodnih +9 iz prvih 6 minuta, Miami je dozvolio domaćinima da naprave +27 u idućih 20. Utakmica je ovdje valjda gotova? Nije, jer sreća za Miami je što imaju veterane na parketu koji su u stanju ne paničariti u ovakvoj situaciji - Wade kreće u slash & kick akciju kroz zid u sredini, baca povratne na perimetar koje redom spremaju Dragić, Deng i Johnson. Samo tako, Heat spušta prednost Hornetsa na 4 poena. Nevjerojatno, ali opet se izvlače tricama, što je jedan od paradoksa ove serije - oni su trebali biti ta momčad kojoj nedostaje vatre s perimetra, a ne obrnuto. Samo, ovdje se javlja novi problem, startna petorka igra odlično, ali u jednom trenutku moraš krenuti s izmjenama. Može li Heat izdržati ovakav ritam bez najboljih ljudi na parketu? Pogotovo ako će doći do većeg egzodusa prema klupi obzirom da je Spoelstra maksimalno jahao startere u nastojanjima da smanji minus.

Odgovor je - može. Zeller i Lin oživjeli su napad Hornetsa koji se zagušio forsiranjem igre kroz Jeffersona, ali Miami ovdje konačno nešto dobiva od dva rookiea. Richardson i Winslow zabijaju po tricu, a Spoelstri se manjak rotiranja u prethodnoj četvrtini ne obija o glavu jer nekim čudom izdržavaju na tih par posjeda zaostatka s Haslemom i Greenom na parketu (ne treba ni napominjati da i Gerald zabija tricu, ukupno ih je Heat ubacio 11 uz 38% šuta). Ovdje pak Hornetsima treba doza energije u napadu i dobivaju je od Walkera koji je u ovoj zadnjoj četvrtini konačno - Kemba. Ubacuje 11 poena u nizu i daje dovoljno zraka momčadi da nekako prežive traljavu završnicu (zadnje 3 minute nisu ubacili poen, sreća njihova što je Miami samo 5 jer su se okrenuli Wadeu kao spasitelju).

Ako ništa drugo, Heat ima utjehu u tome da su u drugom poluvremenu konačno pronašli nekakav ritam, posebice u obrani, odnosno da su opet pronašli nešto nalik na rotaciju. Sad im se samo ostaje nadati da će povratkom na Floridu s više raspoloženih ljudi to moći razvući na 48 minuta. Također, morat će smisliti način kako Whitesidea držati više na parketu jer drugih ozbiljnih rješenja pod košem nemaju, svako širenje rotacije izvan top 8 ipak ukazuje da stvari nisu idealne. Uspiju li održati nivo tijekom cijele utakmice i spriječe li Hornetse da naprave razliku u onim periodima kada rotiraju klupu sa starterima, trebali bi, ako ništa drugo, obraniti domaći parket. S tim da još čekamo jednu pravu šutersku partiju Charlotte koja cijelu seriju gleda Heatu u leđa što se trica tiče.

MAVS @ THUNDER, G5

Odradili su Durant i društvo posao, kao što je već postao običaj furioznim otvaranjem izgradili su prvu prednost koju su onda manje-više držali do kraja (Dallas ni u ovoj utakmici ni jednom nije bio u vodstvu). Carlisle je uveo neke promjene, uvažio je želje nekih od nas za više obrane na perimetru te je konačno gurnuo Andersona uz Matthewsa i Feltona. Međutim, problem je sada nastao pod košem, Mejri nije nastupio zbog ozljede kuka, a kako su odlučili poštedjeti i Leea dalnjeg mučenja svjesni da je serija gotova, Mavsi su doslovno pod košem igrali s tri čovjeka cijelu večer. Jasno, to je sve skupa samo naglasilo revijalni ton utakmice.

Naravno, da stvari na trenutke ipak postanu napete pobrinuo se domaćin. Oklahoma je opet zaigrala isključivo kroz izolacije za udarni dvojac (očito ih nešto ponese u ovoj domaćoj atmosferi, kao da ostanu bez kisika u mozgu, a možda je svemu kriv Cuban koji cijelu seriju nije propuštao priliku provocirati ih, možda svjestan da im lučenje hormona utječe na IQ), a Donovan je maksimalno jahao udarne opcije bez obzira na karakter susreta, mukom tražeći raspoložene postave bez najbolje četvorke na parketu, dok je na drugoj strani ludi profesor Carlisle držeći se rotacije od 8 ljudi izvlačio maksimum, posebice protiv klupe domaćina koja je tako nakon dvije dobre utakmice podbacila (što je dobrim dijelom vezano uz činjenicu da je Kanter odigrao samo 12 blijedih minuta te nije ni stigao smetlariti protiv osakaćene unutarnje linije Mavsa).

Kako god, Donovan je ovaj put barem bio dovoljno priseban da na parketu zadnjih 6 minuta umjesto Waitersa drži Robersona, ova udarna petorka ipak je sinoć imala potrebnu energiju tako da Mavsi, koji 8 minuta do kraja drže razliku na samo -3, ovdje pucaju - Oklahoma radi seriju 15-5 i serija je gotova. Domaćini sada imaju skoro tjedan dana odmora do početka škole, a Mavsi idu uživati u još jednom dugom, toplom, ljeto. Pojma nema da li je Cuban u dubini duše zadovoljan ovakvim mediokritetstvom u koje je parkirao franšizu, ali, ako su mu ciljevi stvarno bili dovesti Dirka još jednom do playoffa i posvađati se s Durantom i Westbrookom, treba mu priznati da je uspio.

CLIPPERS @ BLAZERS, G4

Taman je sjela vijest da je Curry prošao s najboljom mogućom dijagnozom bez ozbiljnog oštećenja ligamenata, kad evo novog šoka, Clippersi ostaju bez Paula do kraja playoffa, a vjerojatno i Griffina. Od momčadi kojoj je prijetio tragičan obrat, da nakon ovakve povijesne regularne sezone ne dobiju šansu obraniti naslov, Warriorsi su sada došli u situaciju da mudrim planiranjem mogu doći do finala konferencije kao da ništa nije bilo. Steph ima dovoljno vremena za oporaviti se i onda se, ovisno o tome kako serija protiv Blazersa (sorry Clippersi) bude tekla, uključiti u akciju, možda već u trećoj (ako bude potrebe žuriti), a možda i u petoj utakmici (idealno ako se stanje koljena ne zakomplicira). Definitivno će na njemu biti manji presing nego da je s druge strane veteranska momčad predvođena Paulom. Uglavnom, za Spurse (sorry Oklahoma) bi trebao biti u pogonu i u pristojnoj formi, možda ne u top izdanju, ali u definitivno dovoljno dobrom da se upuste u ravnopravnu borbu.

Blazersi će protiv ovakvih desetkovanih Clippersa odraditi posao, Lillard je sada daleko najbolji čovjek na parketu i u seriji koja sada kreće od početka i u kojoj moraju biti bolji u dvije od potencijalne tri utakmice apsolutni su favoriti. Pogotovo jer je i Redick ispod potrebne razine, vijesti o njegovim problemima s petom u dobroj mjeri objašnjavaju zašto nije mogao prošlu utakmicu ubaciti šut, odnosno zašto je McCollum odjednom izgledao kao all-defense igrač. Bez Paula te s načetima Griffinom (koji je upitan za sljedeću utakmicu, samim time i ostatak playoffa) i Redickom, nema Rivers dovoljno oružja, pogotovo jer je Paul igrao briljantno do sada u seriji, praktički je bio MVP u oba smjera.

Doduše, prije nego što je napustio igru sredinom treće, nakon što je osjetio da nešto nije u redu sa šakom (pokazat će se kasnije da je negdje slomio srednji prst desne ruke kojom isključivo zarađuje za kruh), Clippersi su pokazivali iste slabosti kao u prvoj utakmici (manjak šuterskih opcija prije svega), ali su barem bili u egalu, s izgledima da dođu do još jedne neizvjesne završnice u kojoj bi ovaj put možda odigrali bolje nego što je bio slučaj prošli put. Ovako, uračunamo li i onu tricu Aminua koju su Blazersi zabili igrajući 5 na 4 dok je Paul u nevjerici ostao na suprotnoj strani parketa svjestan da se ne događa ništa dobro držeći se za šaku, od njegova izlaska Portland je napravio 43-32.

Minus čak i nije tako strašan, ali, obzirom na to u kakvo se blato serija spustila (šesti i sedmi napad lige bili su neprepoznatljivi, ali su zato obrane dosegle vrhunsku razinu), uvjerljivost Blazersa u završnici bila je neosporna. Uostalom, kada je Rivers povukao vidno usporenog Blakea s parketa 5 minuta prije kraja, iako su Blazersi bili u još relativnoj dostižnoj prednosti, sve je bilo jasno. Pokušao je čovjek sačuvati ključnog igrača od daljnjeg raubanja, mada je obzirom na stanje njegovog bedra upitno koliko mogu od njega dobiti u još zahtijevnijoj potrošačkoj roli (ako zaigra u idućoj, očekujmo gomilu izolacija na niskom postu i gomilu akcije oko njega na visokom postu). Naime, iako je sinoć ubacio poneki šut iz vana, Griffin je gađao samo 2-8 u reketu, vidno nemoćan skakački. Kad na to dodamo još jednu groznu šutersku partiju Redicka, pa onda činjenicu da će Doc morati rasporediti 48 minuta na jedinici između sina mu Austina i Prigionia, stvari postaju kristalno jasne, Portland ima sve u svojim rukama i može jednu ludu sezonu učiniti još luđom.

A zaslužili su, sinoć su opet odigrali odličnu obranu, uložili su maksimalan napor u zatvaranje šutera (Harkless i Aminu kao kombinacija napravili su otprilike jednaku gomilu problema napadu Clippersa kao Paul i Jordan na drugoj strani napadu Blazersa) i na toj strani parketa postali su ravnopravni Clippersima koji su i sami igrali fenomenalno u defanzivi. Lillard i McCollum ovaj put nisu briljirali 1 na 5 kao u prošlom susretu, ali neočekivani junak ovaj put bio je Aminu koji je tricama držao Blazerse u utakmici. Zahvaljujući njegovom šuterskom učinku nekako su parirali Paulu koji je na drugoj strani do ozljede imao sve konce u rukama. Točnije, u desnoj ruci koja će ostatak playoff provesti u gipsu.

Šteta, baš šteta, pogotovo jer je CP3 tako dobro izgledao protiv Lillarda da mislim kako su mu i najveći osporavatelji željeli najbolje. Ovako, kako to obično biva, slučaj kroji povijest, Clipperse čeka burno ljeto, a bogami i Blazerse. Samo što će im polazne točke vjerojatno biti potpuno suprotne.

Filed under: bball 14 Comments
25Apr/160

9

Posted by Gee_Spot

SPURS @ GRIZZLIES, G4

Ušli su Spursi u utakmicu malo agresivnije nego što je bio slučaj u prošloj, pogotovo Parker koji je nakon utakmice pauze nastavio raditi pritisak na reket ulazima. Međutim, žilava obrana Memphisa opet se održala prvo poluvrijeme, kontrolirajući tempo na oko 20-ak poena po četvrtini. Pri tome su čak dobili i iskru u napadu od razigranog Stephensona koji je 1 na 5 potezima pokazivao Andersonu da nije Lance-stoper kakvim ga je Pop imenovao u završnici prošle utakmice.

I tako smo opet gledali natezanje dok Spursi konačno nisu odradili poštenu treću četvrtinu u svom stilu. Kawhi ubacuje u šestu brzinu u oba smjera (bez ovih njegovih lebronovskih eksplozija u trećoj Spursi doslovno ne bi mogli složiti klip s najatraktivnijim akcijama za dobar dio utakmica u završnici ove sezone), reket je zaključan i skok je pod kontrolom, tempo se diže i sve češće se igra kroz tranziciju što Grizliji ne mogu pratiti. Spursi odlaze na +16 uz 37 ubačenih poena u 12 minuta, što je stvarno impresivno kad dodaš da im je to uspjelo sa samo 2 pogođene trice.

Naravno, zadnja četvrtina je revijalnog karaktera. Jednostavno, sposobnost Parkera, Leonarda i Aldridgea da budu podjednako opasni s loptom u rukama bila je previše za domaćina koji se relativno dostojanstveno oprašta od doigravanja, doma su odradili nekoliko četvrtina u kojima su baš tražili od protivnika da odigra ozbiljno, što je za ovu seriju iznad očekivanja (Joerger je u prošloj natjerao Popa da se prilagođava, to je apsolutni vrhunac playoffa za Memphis). Bavit ćemo se tokom ljeta stanjem franšiza tako da ne bih sada previše o Grizlijima, najvažnije da smo se konačno riješili jednog daveža od serije.

WARRIORS @ ROCKETS, G4

Nakon regularne sezone iz snova čeka li Warriorse playoff iz noćnih mora? Curry je startao, gležanj je izgledao ok, izvedba baš i ne, a onda je na kraju prvog dijela stradalo koljeno. Istegnuće je bilo očito, a sada ovisno o njegovoj težini ovisi i sudbina Warriorsa. Čak i da se ozljeda pokaže minornom (bez ozbiljnije stradalih ligamenata), Curry bi mogao propustiti uvodni dio druge runde tako da im je definitivno u interesu da se serija između Clippersa i Blazersa razvuče. S tim da znamo kako to ide s koljenom - svako požurivanje, a pogotovo kad se baviš sportom na ovoj razini, povećava rizik od nove ozljede. Uz to, šanse da Steph s ovakve dvije ozljede dohvati razinu igre iz regularnog dijela sezone do kraja doigravanja minimalne su, a o formi u prvim nastupima nakon eventualne duže pauze da ne govorim, pa vidjelo smo sinoć što nekoliko dana odmora od košarke čini za gubitak ritma čak i najboljem igraču na svijetu (zamislite sad kakav bi bio s nekoliko tjedana bez treninga). Uglavnom, Warriorsi mogu biti sretni ako će ga protiv Clippersa imati na 50%, a onda eventualno protiv Spursa na 80%. Dakle, odjednom se otvaraju vrata i ostalim izazivačima. Ako je pak istegnuće rezultiralo težim oštećenjem ligamenata ili u najgorem slučaju bude zahtijevalo operaciju, vrata neće ni biti, ulaz će biti potpuno slobodan svim zainteresiranima (nebitno koji ligament se pokaže oštećenim, nakon eventualne operacije se jednostavno ne možeš vratiti u rutinu u ovako malo vremena).

Što se same utakmice tiče, ništa posebno nije bilo za prijaviti. Curry se praktički zagrijavao 24 minute, dok su ga suigrači pokrivali solidnim šutom za tri i dobrom obranom. Rocketsi jašu Hardena koji živi na liniji i koriste očajnu partiju klupe gostiju da ostanu u egalu. A onda se krajem druge četvrtine događa cijeli niz stvari koji će odrediti daljnji tijek utakmice - Kerr stavlja Barnesa na Motiejunasa kako bi se ovaj naguravao s njim u postu i kako bi Green imao manje posla u obrani, Beverley zbog ozljede napušta parket (on je vjerojatno isto gotov za ovu seriju), a onda je tu i spomenuto Stephovo rastezanje. Warriorsi tako u nastavak ulaze maksimalno motivirani da odrade posao, Rocketsi bez ključnog defanzivnog igrača ostaju bez obrane na loptu, a Green odjednom ima više slobode i energije za igrati svoju igru.

Pa tako Draymond, koji se u ovom trenutku definitivno osjeća liderom, ne može promašiti s perimetra, priključuje mu se i Klay, a cijelo to vrijeme Rocketsi ostavljaju dojam momčadi koja igra s pola snage, njihovi pokušaji u obrani da dođu do lopte ili zatvore šutere, pogotovo kada im Klay pobjegne kroz blok, su patetični. Njih dvoje ubacuju 7 trica, Barnes dodaje još jednu i u ovih 12 minuta treće razigrani gosti iz egala odlaze na +21 i utakmica je gotova. Uz gubitak Beverleya najveći problem za domaćine je bio novi mlitavi nastup Arize, tako da su Rocketsi nakon jedne pristojne defanzivne partije opet podbacili. Dwight i Motiejunas su jedini nešto pokušavali braniti u reketu, ali kada je Green počeo zabijati trice i izvlačiti Donatasa iz reketa, razbijen je i taj jedan podnošljivi aspekt obrane Houstona.

Iako im se otvara šansa obzirom da će Steph gotovo sigurno propustiti ostatak serije, bez Beverleya i s ovakvim pristupom obrani kakvoga (ne) pokazuju iz večeri u večer, vjerojatno će na odmor nakon sljedeće.

Ako će Warriorsi ovu seriju i izgurati bez najboljeg igrača, već u sljedećoj bit će velikih problema. Rivers, Popovich i LeBron su svjesni da im je ovo sad ili nikad i bruse očnjake. Rekao bih isto za Oklahomu, ali oni su sretni kad Donovan uspije pronaći put od parkinga do svlačionice bez da se izgubi, tako da ih ne bi stavljao u isti koš u ovom trenutku.

HAWKS @ CELTICS, G4

Najvažnija promjena u ovoj utakmici je u tome što Hawksi konačno odlučuju jahati Millsapa kroz izolacije, što rezultira njegovom fenomenalnom partijom. Zabijao je čovjek iz svih pozicija, u sredini, s perimetra, iz driblinga, koristeći brzinu protiv Johnsona i snagu protiv Crowdera. Celticsi nisu imali rješenja za njega tako da mogu samo biti zahvalni što je ostatak momčadi Hawksa u prvom dijelu bio totalno izvan ritma. Najvećim dijelom zbog manjka produkcije s pozicije playa gdje je Teague, koji igra solidnu seriju do sinoć, vrlo brzo upao u probleme s osobnima, što je otvorilo vrata Schroederu koji pak definitivno nije zreo za odraditi ovakvu rolu u ovakvoj utakmici. Manjak stabilnosti na jedinici doveo je do nekoliko nepotrebno izgubljenih lopti i nekoliko loših šuteva viška, tako da su Hawksi propustili iskoristiti Millsapov učinak za izgraditi nekakvu prednost.

Boston se tako drži u egalu, napad solidno funkcionira zahvaljujući rješenjima koja su pronašli u prošloj utakmici, a u rotaciji se pojavio i Olynyk, što Stevensu daje mogućnost da dodatno kombinira. Obje obrane igraju na isti način, oprezno u reketu i tranziciji, čuvajući se od ulaza i ispadanja u sredini, uz relativno otvoren perimetar. Crowder nešto i pogađa ovaj put, ali daleko od toga da Boston postaje prijetnja iz vana. Kako i Hawksi ovdje također žive isključivo od Millsapova učinka za tricu, ovakva se taktika pokazuje ispravnom.

U trećoj Atlanta konačno ima najbolju petorku na parketu na duži rok i to vrlo brzo rezultira s čak 16 poena prednosti dok Boston traži rješenja u napadu. Upada im nešto trica zahvaljujući Jerebku i Thomasu tako da se vraćaju u utakmicu, s tim da je ključni krivac za način na koji su gosti ovako ekspresno prokockali prednost klupa predvođena Scottom i Schroederom od koje nisu dobili ništa. Celticsi mudro udvajaju Millsapa i tjeraju Schroedera i Bazemorea da kreiraju što nikako nije dobro. S tim da su i s boljim opcijama na parketu Hawksi imali ogromnih problema jer opet nisu bili u stanju zabiti - Horford je podbacio i kroz ovaj minimum koji odrađuje kao strijelac iz vana, a ni Bazemore ni Korver nisu bili bolji.

Boston je tako u naletu, lete po parketu, a Hawksi u grču traže od Millsapa da spasi stvar. Bud bježi od klupe, drži udarnu petorku na parketu bez predaha, ali uzorak je već očit - ako Millsapa udvoje, osim Teaguea nema čovjeka na parketu koji može napasti reket ili zabiti otvoreni šut (4-18 imali su Horford, Bazemore i Korver u takvim situacijama). Thomas i Jerebko i dalje rade ogroman pritisak na obranu Atlante, priključuje se i Smart s dvije pravovremene trice i gomilom energije te u ovom natezanju koš za koš između dva potpuno izjednačena protivnika odlazak u produžetak nije nikakvo iznenađenje.

A još je manje da Atlanta u dodatnih 5 minuta gađa 1-11 prepuštajući Celticsima utakmicu.

Tako da se nema što reći, Boston je ovom utakmicom samo potvrdio da su se uspjeli regrupirati i da imaju solidne osnove u oba smjera, tako da ih se neće moći dobiti s ovakvom igrom u napadu. Atlanta je konačno razbudila jednog visokog i dobiti nešto poena na obruču, ali su pri tome opet ostali bez učinka vanjske linije i dok se ovo dvoje ne poklopi neće moći zaključiti seriju. Za očekivati je da će s puno više Teaguea na parketu, ponekom dodatnom tricom i boljim Horfordom s poludistance, napad u sljedećoj zaigrati na višoj razini i da će obraniti domaći parket. Jer, ako će opet upasti u bilo kakve probleme glede rotacije ili izvedbe, Boston se pokazao više nego sposobnim iskoristiti to.

CAVS @ PISTONS, G4

Ima metli i ima metli. Pri tome naravno ne mislim na razliku između kućnih i dvorišnih ili plastičnih i drvenih već na ove playoff tipa. Evo, iako su kao i Grizliji ispali bez utješne nagrade u vidu pobjede, Klipovi su ostavili puno bolji dojam. Na stranu sada objektivni razlozi zbog kojih se Memphis iz jedne ozbiljne momčadi pretvorio u NBDL motel, u toj seriji ni trenutka nije bilo neizvjesnosti. Pa iako je razlika u klasi postojala i ovdje, odnosno iako je Detroit imao jednu neriješivu manu zvanu obrana na Irvingu i Loveu, ne može se poreći da su izvukli maksimum iz sebe, a možda čak i protivnika. Ako izuzmemo drugu utakmicu gdje su dosta rano ispali iz ritma, prvu i treću su najvećim dijelom bili u egalu, a u četvrtoj su taj period ravnopravnosti produžili do sirene. Ukratko, imaju itekako razloga za zadovoljstvo pruženim bez obzira na rezultat. Mudri ljudi znaju da je bitna izvedba, a ona je za ovako neiskusnu momčad bila na visokoj razini. Ovaj roster treba brusiti i pri tome se nadati da i Drummond i Jackson mogu napraviti novi iskorak (bez toga je sve uzalud, granični all-star igrači ne ostvaruju velike rezultate), međutim to je sad već pitanje budućnosti. Za ovu sezonu cilj je definitivno ispunjen (i premašen - partije Johnsona u playoffu su bonus).

Tekma? Već po običaju Detroit puno bolje otvara, Jackson ima prostora (Cavsi ga imaju običaj stisnuti tek u drugom dijelu utakmice), Dre radi u postu, sporedne opcije zabijaju otvorene šuteve. Cavsi rudare kroz post preko visokih dok domaćin fokus obrane stavlja na Irvinga kojega konačno konstantno udvajaju na picku. Naravno, to otvara prostor za akciju na strani bez lopte gdje gosti brzim pasovima lako pronalaze otvorenog čovjeka, uglavnom Smitha, a i za više LeBrona u slash & kick akciji. Braniti Irvinga je problem, ali ništa manji izazov je usporiti LeBrona u 3-5 pick & rollu okruženog s još boljim šuterskim opcijama, pogotovo kada je na parketu Baynes umjesto Drummonda kojega Van Gundy sjeda na klupu radi osobnih. Inače, Cavsi su definitivno bili odlučni završiti seriju i dokopati se dodatnog odmora jer Lue uopće nije taktizirao s izmjenama, nakon prošle utakmice u kojoj se pokazalo da je najbolja petorka ipak ova startna, sinoć ih je jahao što je duže bilo moguće (čak 27 minuta, za simboličnih +2 dok su bili na parketu). Usput, James je bio raspoložen u oba smjera, manje da ne ponovi lošu partiju poput prošle, više da osigura spomenuti odmor.

Na startu druge gledamo jedinu ozbiljnu promjenu stila igre kod Clevelanda, na parketu su rezerve s LeBronom na četvorci i Fryeom na petici, igraju solidno, ali Stan je u prošloj utakmici razbio šifru niske postave ostavljajući Drummonda u zoni s jednim okom na Shumpertu. Detroit se drži, a Lue u ovom periodu potpuno ignorira kombinaciju Jamesa i Lovea pod košem (dobili tek par posjeda na kraju večeri kada Lue nije znao kako spasiti glavu od razularenog smallballa Detroita). Dakle, ništa se ne događa u ovom periodu, obje momčadi ostaju u egalu koji se produžuje i povratkom startera na parket.

Ipak, početkom treće Cavsi konačno rade seriju, James i Irving su u stvarno dobrom izdanju (već zbog načina kako su igrali ovo je bila utakmica večeri) i to je moralo rezultirati odvajanjem - nakon 4 minute akcije imaju +11. Stan ovdje spašava stvar s dva poteza, uvodi Johnsona umjesto Morrisa (doduše, ovdje mu u odluci pomaže činjenica da je Marcus dobio četvrtu osobnu), što se pokazuje dobrim potezom jer Morris igra puno slabiju obranu na Jamesu ove večeri od rookiea (LeBron gomilu posjeda igra kao primarni play, a tu umjesto Morrisove dužine i snage do izražaja dolazi njegova relativna sporost u obrani na loptu naspram Johnsonu). Uz to, Pistonsi kreću s preuzimanjima na svakom picku, tako da ova dva defanzivna poteza zbunjuju napad Cavsa taman toliko da ostanu bez prednosti.

Zadnjih 12 minuta tako opet imamo egal, ali već je očito da Cavsi mogu lakše do prednosti u svim kombinacijama. Lue na parketu drži spomenutu rezervnu postavu sa svježim LeBronom, Detroit se opet nekako drži s Drummondom na Shumpertu. Novu mini-seriju Cavsi rade povratkom udarne petorke na parket i Stan ovdje mora povući novi potez, ovaj put radikalan, ako misli zaustaviti pad. Iako Cavsi ne prezaju od fauliranja Drummonda, ovaj put nisu problem njegova bacanja koliko njegova obrana, odnosno činjenica da s njim na parketu Pistonsi očito ne mogu zaigrati agresivnije na loptu. Stoga SVG za zadnjih 6 minuta na parket šalje postavu bez centra, s Morrisom na Thompsonu i Harrisom na Loveu, dok je na Jamesu, a tko drugi nego rookie.

Obrambeni iskorak s ovom postavom je vidljiv, Cavsi gube nekoliko posjeda zbog agresivnije obrane na perimetru, ali još uočljiviji je na napadačkom učinku - Cavsi imaju problema s mismatchom u kojem se našao Thompson, Harris odjednom ima prostora kao nikada do sada u seriji i igra svoje najbolje minute. Pokušavaju Cavsi izbjeći ovakve 1 na 1 situacije preuzimanjem, ali to samo otvara probleme u drugim matchupovima (ne zaboravimo da Love također pokušava braniti na perimetru) i Pistonsi ih rutinski baš sve realiziraju u svoju korist. Dok se prednost Cavsa topi Lue u panici iskušava razne kombinacije, između ostalog vadi Lovea radi Dellya kako bi imao dodatnog braniča na lopti ako zatreba, ali da je utakmica trajala još par minuta vjerojatno mu ništa ne bi pomoglo (šteta što se Stan ranije nije na ovaj način sjetio izazvati udarnu petorku Cavsa, ovu postavu je ranije u seriji uglavnom koristio protiv Lovea i LeBrona kao visokog para i kad je taj problem apsoloviran stavio ju je sa strane, na žalost Detroita). Ovako, izvukli su se na čisti hero ball, Irving jednu nerezonsku tricu zabija (druga mu jedva dolazi do obruča), Jackson svoju promašuje i Detroit ide na nešto duži odmor. Uz saznanje da je ovo vjerojatno tek početak dugog niza godina u doigravanju.

Filed under: bball No Comments