ISPOD OBRUČA fullcourtpress – basketball lunatics inc.

26Nov/147

THE BI-WEEKLY RANKINGS

Posted by Gee_Spot

Ovo nije normalna sezona i to je očito ne samo zbog neizvjesnosti na vrhu, već i zbog ogromne količine utakmica koje su u niti mjesec dana igre završile s 30 ili više razlike - njih čak 8, što je rekord u zadnjih 10 godina. A da prisustvujemo povijesti (i to onoj s kojom se baš nema razloga hvaliti) govori i podatak kako je +53 Dallasa protiv Sixersa četvrta najveća razlika ostvarena u povijesti lige, a u top 10 pobjeda s najvišom razlikom upalo je i +48 Pelicansa protiv Wolvesa.

Spomenuti Dallas je uz ovih +53 protiv Sixersa ostvario i +34 protiv Lakersa, čime su nabili takvu koš razliku koja ih je stavila na vrh napadačke efikasnosti. Jasno, svakome s razumom na raspolaganju ostaje zaključiti koliko je to stvar kvalitete Dallasa, a koliko konteksta, o čemu ćemo više i u postu.

1. WARRIORS 92.1

Našli smo ih gdje smo ih ostavili nakon prvih rankingsa, ali sa sitnim pomacima u napadu - mrvicu su smanjili broj izgubljenih lopti što ih je stavilo na rub top 10 po napadačkoj učinkovitosti. To im je uspijelo malim smanjenjem ritma i manjim brojem dodavanja, odnosno povećanjem lopti za Curry na štetu igre kroz Boguta i Iguodalu. Uglavnom, problema nema, čak je i prva Bogutova ozljeda ove sezone minorna i očekuje ga se u postavi na turneji po Istoku gdje će vjerojatno dodatno produžiti niz od 5 pobjeda. I još uvijek čekaju Leea da im se priključi, Iggya da živne i Livingstona da se privikne na novo okruženje. Ne vidim da su spremni prepustiti ovu poziciju do idućih rankingsa.

2. RAPTORS 91.7

Za razliku od Warriorsa teško je reći koliko stvarno pripadaju na vrh. Poraz od Bullsa još je svjež u sjećanju, a dvije kvalitetne pobjede koje imaju, protiv Wizardsa i Memphisa, ostvarili su dok su prvi još bili bez Beala, a drugi bez pola momčadi zbog virusa. Mislim, nema sumnje kako su momčad za 50 pobjeda na Istoku, ali ove priče o nekom statusu izazivača više su rezultat povoljnog konteksta (lagan raspored, slaba forma konkurencije) nego njih samih. Što su stvarno nećemo saznati još neko vrijeme jer ih i dalje čeka kamilica od programa (od 14 utakmica do sada čak 10 su ih igrali doma), a i prvi izlet na Zapad donosi im samo tri utakmice od čega dvije protiv Jazza i Lakersa. Praktički, tek tamo pred Božić kada ih čeka 6 gadnih gostovanja saznati ćemo koliko su stvarno dobri.

3. BLAZERS 91.1

I dalje se drže među top 10 u oba smjera, Lillard je nakon slabijeg starta krenuo po starom, ali treba im priznati da su igrali bez Batuma i s Matthewsom u upitnoj formi. Pomaci u obrani definitivno ih čine boljima nego lani, samo teško je reći koliko je to sve skupa opipljivo obzirom da su slično Raptorsima igrali čak 9 od 14 doma, a od 14 njih 8 protiv momčadi s negativnim scoreom. Praktički, u ovom periodu nemaju kvalitetnu pobjedu jer čak i Bullsi su im došli na back-to-backu da bi tokom utakmice još ostali bez Gibsona. Utakmica protiv Memphisa u petak se ne propušta, a u prosincu raspored postaje nešto teži pa ćemo lakše snimiti koliko je stvaran ovaj defanzivni napredak.

4. MAVS 90.3

Uz Houston su momčad sa Zapada koja je najviše profitirala od rasporeda, ali su za razliku od Houstona to i iskoristili. To je definitivno vrijedno pohvale, posao treba odraditi, međutim zanositi se njihovom igrom nije uputno. Čak 7 utakmica odigrali su protiv 10 najgorih obrana lige, što je podatak kojem među momčadima s pozitivnim scoreom mogu konkurirati jedino Rocketsi koji su imali 9 takvih utakmica (time još nevjerojatnije zvuči podatak da Harden i društvo nisu bili u stanju odigrati bolje u napadu). U tim utakmicama nabijali su razliku, dok su u utakmicama protiv ostalih momčadi Mavsi ostvarili tek 104.6 poena na 100 posjeda što je ispod ligaškog prosjeka. Čekaj, pa zar ne funkcioniraju svi na isti način? Pa, donekle, ali ako ti prosjek pada za 20 poena čim naletiš na prosječnu obranu, jasno je da tu nema ničega povijesnog - Mavsi su vrlo dobra momčad za koju smo znali da će biti kvalitetna u napadu zbog prostora kojega Dirk otvara za ulaze Ellisu, Parsonsu i ostalim bekovima, a onda samim time i Chanlderu i Wrightu za realizaciju zicera na obruču, ali ne treba ih dizati u nebesa kao što to ESPN radi zadnjih dana zato jer su nabili razliku na Sixersima i Lakersima. Ono što je puno važnije od trpanja protiv loših ekipa su obrambeni pomaci (nešto konzervativniji pristup rezultirao je prosječnom defanzivom što je apsolutno najveći uspjeh u protekla dva tjedna). Kvalitetna pobjeda protiv Wizardsa pak kompromitirana je lošim partijama protiv Rocketsa i Pacersa. Houston im ne leži, na boku nemaju nikoga sposobnog zaustaviti Hardena, dok Rocketsi itekako oduzimaju kvalitetu koju imaju na perimetru kvalitetnom obranom (čak ni pick & pop s Dirkom nije bio toliko ubojit zbog niskih postava Houstona sklonih preuzimanju s Arizom i Papanikolauom koji su u stanju oduzeti Dirku dio prostora bez straha od onoga što im se zbiva iza leđa).

5. GRIZZLIES 89.1

Ni oni još nisu naišli na težak raspored, ali su imali samo 5 utakmica protiv 10 najgorih obrana. U sezonu su ušli s čak 5 pobjeda ostvarenih s razlikom od jednog posjeda, međutim 3 najsvježije ostvarili su s 15 ili više poena razlike, što znači da teze o sreći možemo odbaciti - stroj se kotrlja i upravo se zakotrljao u top 10 u oba smjera.

6. SPURS 88.8

I dalje ne mogu zabiti ništa, ali obrana ih je lansirala u vrh. Što će tek biti kada počnu zabijati šuteve strah me i pomisliti. Također, za razliku od lani kad su se odmarali, sada uz odmor već imaju i dvije kvalitetne pobjede (Clippersi i Warriorsi).

7. KINGS 86.7

Obrana je malo potonula kako je raspored postao teži, ali formula igre na snagu u napadu ne popušta - i dalje kroz gomilu ofenzivnih skokova i iznuđenih slobodnih guraju top 10 efikasnost na tom dijelu parketa. Cousins možda nije elegantan kao Gasol ili robotski učinkovit kao Davis, ali njegova upornost je jednako veličanstvena. Iza njih su kvalitetne partije protiv Memphisa, Spursa, Pelicansa i Bullsa u kojima su, pa makar i s manjkom estetike, poručili kako će branjenje obruča na jednoj, odnosno napadanje na drugoj strani biti njihov identitet do kraja. U međuvremenu je Gay malo potonuo, ali McLemore nam pred očima izrasta u solidnog igrača zadatka.

8. PELICANS 86.6

Bez Asika se obrana raspala, teško je pronaći balans s previše Andersona i Ajincom koji je, iako solidan back-up centar, ipak nedorastao ulozi startera gdje teško može doći do izražaja protiv ipak klasnijih protivnika - dobra je vijest stoga da je Omer opet u pogonu. Napadački pak ne posustaju, zato je šteta što su opet ostali bez Gordona - taman što je spojio niz dobrih partija i pronašao rolu u momčadi, otpalo mu je rame. U najboljem slučaju, bit će bez njega nekoliko tjedana, ali u slučaju operacije vjerojatno par mjeseci. Austin Rivers se nameće kao zamjena (za početak neće startati da ne izgube solidan ritam koji je imao kao strijelac s klupe, ali većina minuta sigurno ide njemu) i obzirom na to koliko je skromna rola Gordona bila u napadu tu većih problema ne bi trebalo biti, ali obrambeno je ovo još jedan korak unazad (Gordon nije bio stoper, ali kao žilavi veteran itekako je znao odraditi svoju rolu u sistemu).

9. ROCKETS 85.9

Već smo spomenuli u pasusu kod Mavsa kako su lagan raspored imali i kako je nevjerojatno da su napadački potonuli ispod ligaškog prosjeka. Istina, Howard je propustio 4 utakmice, a zbog problema s koljenom mogao bi i još više, Beverley je po običaju 50% vremena na tribini bez naznake da će se trend promijeniti, a Jones nije ni zaigrao (a i upitno je kada će), tako da bez tri člana petorke nije lako nikome, a najmanje Hardenu (manjak opcija doveo je do toga da su preskočili Warriorse po broju izgubljenih lopti, što je i glavni razlog pada u napadu). Uz izgubljene lopte i forsiranje loših šuteva za tri, ostali su i bez tranzicije - od momčadi koja vas je lomila ritmom spali su na izgled klasičnog autsajdera koji umjesto na nepostavljene obrane trice uzima s istekom napada što nikada nije dobar znak. Koliko je pak obzirom na raspored relevantna obrana? Pa, igrali su 4 utakmice protiv 10 loših napada, 6 protiv osrednjih i 4 protiv elitnih tako da je očito kako nisu loši. Ali, nisu ni sjajni - ključna razlika je što su obranu perimetra učinili još većim prioritetom, pojačavši presing i pritisak na pick & roll. Praktički ove sezone su ono što su Clippersi bili lani (dozvoljavaju najmanje učinkoviti vanjski šut u ligi). Međutim, problemi pod košem su i dalje naglašeni iako su rotacije puno bolje, primaju previše zicera i dosta fauliraju, a ni tranzicijska obrana nije sjajna, tako da je pitanje koliko će ovo još dugo trajati. Sredinom prosinca i njima raspored postaje ubitačan tako da ćemo tada znati puno više o pravim identitetima većine ovih momčadi, tako i njih.

10. CLIPPERS 85.8

Kako Griffin diže formu, diže se i njihova razina igre (nije odmogao ni izlet na Istok), ali zbog već opjevanih detalja znamo da obrana neće biti viša od prosjeka. Ako ništa drugo, zbog ozljede Barnesa barem će morati dati priliku Bullocku, pa da vidimo može li ovaj klinac donijeti nešto živosti u 3&D rolu.

11. SUNS 84.6

Turneja po Istoku je dobro došla da se malo stabiliziraju, odmah su popravili napadačke brojke i potvrdili se kao solidna obrana usprkos popriličnom broju minuta potrošenih na stretch postave (Len i Plumlee su sve bolji tag team u sredini). I dok se Hornacek i dalje suzdržava od ozbiljnijeg mućkanja postava, klupa s Thomasom i Greenom je sjajna (dobivaju prednost i u završnicama), a najveći problem je i dalje suhoparna igra Dragića koji u potencijalno zadnjoj godini ugovora sigurno nije očekivao ovako smanjenu rolu. Obzirom na to kako igra (najgori od tri playa trenutno) i da ima tu opciju prekida na ljeto, ne vidim što Sunsi mogu dobiti njegovim tradeom, tako da im ostaje samo vratiti ga u formu.

12. WIZARDS 84.4

Obrana solidna, Nene ozljeđen, Wall uzima gomilu loših šuteva i briljira u slash & kick igri - kod njih ništa novoga. Ispodprosječni napad se uklapa u ovu priču i sada su sve oči uprte u Beala, može li im pomoći da naprave korak naprijed ili će ostati ono što su bili. A i to im je dovoljno da imaju gotovo garantirano top 4 mjesto na Istoku kao rijetka momčad u konferenciji s pozitivnom koš razlikom (ima ih "čak" 5, s tim da razlika Hawksa u trenutku dok ovo pišem, ne zajebavam se, iznosi +1, i to baš zahvaljujući pobjedi protiv Washingtona).

13. CAVS 84.1

Zalomio im se užasan raspored, prvo su izgubili završnicu od Spursa da bi zatim od tri poštene ekipe na Istoku u 24 sata igrali protiv dvije i logično dobili po nosu (posebice u utakmicu protiv Toronta nisu imali snage u nastavku). Užasno je tanka ova rotacija za back-to-back dvoboje takve vrste, ali usprkos svim problemima naziru se neke pozitivne stvari u nekoliko zadnjih tekmi. Love je imao sjajnih trenutaka u ova tri poraza, dobiva dosta lopti na lijevom bloku i više ne razbija glavu previše time koja mu je rola već samo trpa. Također, startna petorka je imala nekoliko odličnih perioda obrane i sada su već na 104.6 poena na 100 posjeda što je iznadprosječan učinak. Problem je samo što ni jedna postava nakon te nije ni približno učinkovita zbog čega su i dalje u donjoj trećini po ukupnoj efikasnosti, gdje će vjerojatno i ostati još neko vrijeme. Međutim, sama činjenica da imaju postavu, pa makar jednu, koja može igrati prosječnu NBA obranu, s onim za što su sposobni prema naprijed, garantira im top 4 poziciju na Istoku. Dakle, kao što LeBron reče, nema razloga za paniku (iako bi bolje bilo za sve da LBJ manje priča, a više se koncentrira na igru), a posebice jer će u periodu kada će najveći dio lige patiti zbog teškog rasporeda, oni biti jedna od momčadi iz gornjeg doma koja će uživati u blagodatima laganih utakmica na Istoku (treći i četvrti tjedan prosinca im donose kamilicu od rasporeda).

14. BULLS 83.6

Circus trip nikada nije lagan, a posebice ne u situaciji kada igraš bez Gasola i onda već nakon dvije utakmice ostaneš bez Gibsona, pa zatim i Noaha koji ionako od starta sezone nije u formi. Probleme s ozljedama visokih i već standardno Roseovo ispadanje i upadanje u petorku iskoristili su i Kingsi i Blazersi, a sada i Nuggetsi, ali skori povratak na Istok trebao bi stabilizirati stvar. Nemaju tako lagan raspored kao Cavsi u prosincu, ali nemaju ni pretežak. Poanta je ionako samo u tome da se u jednom trenutku dovedu u optimalno stanje rostera jer s ovakvim zdravstvenim problemima ionako ne možeš računati na rezultat. Ako ništa drugo, sreća u nesreći je da će ozljede natjerati Thibodeaua da pruži minute klupi, što im dugoročno može biti samo od koristi.

15. HEAT 81.6

Brzinski su potonuli među mediokritete Istoka, što nije ni čudo obzirom da igraju bez Wadea. Score 3-4 bez njega pokazao je sve limite ove momčadi, a ozljeda Colea bila je svojevrsni blagoslov koji je širom otvorio vrata Chalmersu kao jedinoj slash & kick prijetnji i donio više minuta Napieru koji zasigurno ima veći plafon od Norrisa - bez dobrih partija ove dvojice puno bi se teže provukli i protiv Magica i protiv Hornetsa. Jasno, bez Wadea sve je ovo otužno kako smo i očekivali da će biti, a uz to i McRoberts nikako da uhvati ozbiljnu formu i donese nešto centimetara u rotaciju koja je opet ostala bez Birdmana koji je sada sredio gležanj. Obzirom da ih čeka gadni izlet na Istok, sva trojica im pod hitno trebaju ako se ne misle osramotiti. Koliko su očajni za bilo kakvim tijelom u sredini najbolje govori podatak da su potpisali Hassana Whitesidea, čovjeka koje je prije nekoliko dana proveo večer na rosteru Memphisa kada su ovi zbog viroze ostali bez trećine rostera. Whiteside je potez očajnika u rangu nekadašnjeg angažmana Pittmana, ali ono što je simbolično je kako su, da bi napravili mjesta za njega, otpustili Shannona Browna, dovedenog da bude Wadeov back-up, koji je čak i startao u ove dvije utakmice bez Colea. Treba li što dodati za opisati dojam kojega je ostavio kao starter i uopće situaciju u kojoj se nalazi Miami s ovim rosterom?

16. HAWKS 81.4

Prema naprijed sve to izgleda solidno, nema toliko trica, ali lopta kruži bez greške bez obzira na postave. Međutim, obrambeno su katastrofa, a najveći dio razloga se može povezati s lošom Horfordovom formom. Da li je ozljeda još uvijek problem ili on proizlazi iz smanjene mase zbog koje je danas puno prikladniji za igrati četvorku (što je oduvijek i bio, ali sada je to bolno očito)? S dva undersized visoka u sredini nemoćni su u skoku i zaštiti obruča što se neće ispraviti samo od sebe. Kako Horford bude rastao s formom i njihova igra će biti bolja (sinoć im recimo nije ni trebao za dobiti Wizardse jer trpaju bez problema čak i protiv takve obrane), posebice imaju prostora za rast u skoku i obrani, ali iskorak u gornji dom Istoka je teško očekivati bez još boljeg izbora visokih.

17. NUGGETS 81.3

Okrenuli su narativ za 180 stupnjeva, od momčadi kojoj treba rebuilding opet su postali jedan od lovaca na osmo mjesto. Međutim, nešto slično su izvodili i prošle godine, a taj ples se i ovom prilikom kao i tada može povezati s dvije stvari - Lawsonovom formom i smirivanjem Shawa. Naime, čim je Ty zaigrao kako zna, proigrala je i momčad (ozljeda zgloba je prošlost), a pomoglo je što je i Shaw srezao rotacije i odlučio se za određenu podjelu uloga (dobro, i dalje koristi 10 igrača, ali barem se zna tko su starteri, a tko rezerve, plus su naučili da je puno bolje osloniti se na zdrave igrače poput Mozgova, Farieda i Chandlera nego trenutno totalno izgubljene Gallinaria, Hicksona i McGeea koji se zbog problema sa slomljenom nogom, na sreću, opet izbacio s rostera). Jasno, izvedbom ovo i dalje ostaje momčad koja je autsajder pored Kingsa, Pelicansa i Sunsa u lovu na osmo mjesto, uglavnom zbog slabašne obrane. Tijekom ove serije u kojoj su ostvarili 6-1 u 7 utakmica teško je zaključiti koliko su napredovali zbog kombinacije laganih gostovanja i idealnih protivnika na domaćem parketu (Oklahoma bez Duranta i Westbrooka, Pelicansi bez Asika, Bullsi bez Rosea, Noaha i Gibsona), ali meni iz glave ne izlazi mučenje protiv Lakersa gdje su se jedva provukli u produžetku. Ono, nisu katastrofalni kako se činilo nakon onih poraza s početka, ali sigurno nisu ni dobri kao ova serija pobjeda - u biti, vjerojatno su isti kao i lani, a znamo kako je to završilo. Dakle, ovo uspjelo oživljavanje konkretno ne mijenja ništa - ovo je i dalje momčad kojoj je potrebniji rebuilding od kvazi lova na playoff.

18. NETS 80.7

Otvaranje sezone iz snova popraćeno je s noćnom morom zvanom 1-6 u zadnjih sedam utakmica. Za to je kriv teži raspored, ali i potpuni manjak ideje na svim razinama. Iako ima Garnetta na strogom limitu minuta, Hollins se svađa s Lopezom, odbacuje Kirilenka (koji više i nije s momčadi dok čeka rasplet situacije) i drži na klupi Plumleea iako svim tim potezima samo otežava igranje obrane s ovim rosterom. Koji je u startu osuđen na muku s ovakvim profilom igrača na perimetru. Napadačkog talenta ima dovoljno za puno bolji napad od trenutnog, posebice s Jackom i Teletovićem na klupi, ali Hollins muku muči kako posložiti idealne rotacije i pronaći balans. Za početak ne bi bilo loše smanjiti minute Bogdanoviću s kojim su na parketu Netsi u prosjeku slabiji za čak 11 poena na 100 posjeda. Jasno, nije on kriv za sve probleme obrane, ali gotovo da je postalo pravilo - što su njegove brojke bolje, to je učinak momčadi lošiji.

19. CELTICS 80.6

Brzo su prestali biti zanimljivi od kako su usporili i odustali od stretch postava s Greenom na četvorci - i dalje žive od tranzicije, ali bez šuta napada tone na dno, a obrana je jednostavno katastrofalna. Dapače, obzirom na izbor visokih čudi koliko su solidni skakački, iako i tu dobar dio zasluga pripada Rondu koji iz pozadine dodaje dodatnu elitnu skakačku opciju. Ozljede su izgleda prošlost, konačno, a to rezultira skoro pa triple double učincima i solidnom presing igrom, ali s nikad skromnijim pokušajima šuta - uzima najmanje lopti još od rookie sezone što rezultira i najmanjom potrošnjom još od tada (uz to gubi gomilu lopti u ganjanju asista, također u prosjeku najviše u karijeri). S druge strane, obzirom da slobodna gađa s tragičnih 35%, očito je ozljeda šake drvenu ruku dodatno umrtvila, tako da takvim izborom oružja samo pomaže ekipi.

20. PACERS 79.7

Iako im u ovom trenutku doslovno nedostaje cijela lanjska petorka, Pacersi imaju score 5-2 u zadnjih 7 tekmi. Najluđe od svega, neke značajne razlike u učinku i dalje nema - kombinacija katastrofalnog napada i top 10 obrana statistički je identična onome što su prezentirali u prvih 8 utakmica u kojima su ostvarili 2-6. Također, ni raspored nije bio puno lakši, dapače - tri kvalitetne pobjede koje su ostvarili došle su protiv Heata s Wadeom, Bullsa s kompletnom unutarnjom linijom i sada protiv Dallasa u gostima. Jedino logično objašnjenje je da ni jedna od ovih momčadi nije bila spremna za borbu u reketu, posebice ne na ovakvoj razini koju Pacersi donose svaku večer (nadskakali su bez problema i Chicago, usput ih zadržavši ispod 43% šuta iz igre) od kada su promijenili startnu petorku. Ozljedom Milesa otvorio se prostor za uber-visoku petorku s Hillom i Copelandom u rolama bočnih igrača i od kada Vogel igra ovako čisto na snagu napumpavši zonu oko obruča do lanjske razine (s Milesom na trojci ili Stuckeyem na dvojci to jednostavno nije bilo to), Pacersi su se preporodili. Sada ih čeka nešto teži raspored, a i liga je do sada valjda shvatila kako ih treba napadati, pa će u periodu do Božića s ovih solidnih 43% uspješnosti pasti na nekih 33% osim ako West, Hill i Watson odmah po povratku ne donesu brzinu više u napad i tako Vogelu omoguće da povuče još poneki dobar potez.

21. JAZZ 79.5

Nemaju više top 10 napad, što nije ni čudo nakon teškog rasporeda koji je uključivao puno više gostovanja i to redom protiv solidnih protivnika - od 15 utakmica ove sezone, čak 11 su odigrali protiv momčadi s pozitivnom koš-razlikom. Ove 4 koje su odigrali protiv sebi ravnih? U njima imaju 3-1.

22. THUNDER 78.3

I dok je napad katastrofalan i glavni je razlog za score 3-12, defanziva se popela u top 10. Ako se Russ i KD vrate uskoro (a Russ bi trebao zaigrati već u petak, dok je Durantov datum povratka i dalje sredina prosinca), čeka ih kičma koja može izdržati lov na 50 pobjeda. Jer, koliko god mučno bilo gledati kako se muče zabiti, ima nešto fascinantno u gledanju Ibake, Adamsa i letećeg Robersona kako igraju obranu - bilo su prije i na višim razinama od trenutne, ali nema razloga vjerovati da se kompletiranjem rotacije neće dodatno popraviti. Bude li Russ od prve spreman zaigrati u max brzini (što je u njegovom slučaju realno), s KD-om koji i s pola snage može doći do kvalitetne prilike za šut, Thunder ima šanse vratiti se u igru. U ovom periodu još jednom se vidjelo koliko Brooksu nedostaje vizije kad je napad u pitanju, ali za sve što je pokušao obrambeno treba mu skinuti kapu - od igranja klasične 2-3 zone tokom cijele večeri protiv Raptorsa do korištenja postave s Collisonom, Ibakom i Adamsom zajedno na parketu (ili čak Ibakom, Collisonom i Perkinsom), Brooks nije bježao od eksperimenta koji će možda i u budućnosti u određenom matchupu donijeti nekakvu malu prednost.

23. BUCKS 78.2

Pozitivan score i peto mjesto na Istoku temelje se isključivo na laganom rasporedu i top 10 obrani baziranoj na stilu kojega je Kidd koristio lani u Netsima - gomili preuzimanja i udvajanja kojima oduzimaju prostor na perimetru pod cijenu nešto više rupa u sredini za koje se nadaju da ih može pokriti jedan čovjek (u Netsima su to bili Garnett ili Plumlee, ovdje Sanders, Henson ili Zaza). Jasno, kada nalete na teži raspored bit će zanimljivo vidjeti može li to mlataranje udovima na perimetru i oslanjanje na tri kvalitetna zaštitnika reketa i dalje donositi rezultat - od 15 utakmica do sada samo 5 su ih odigrali protiv momčadi s pozitivnim scoreom i u tim susretima imaju 1-4 uz brutalnu koš razliku od -66. Mislim, nije ovo momčad bez talenta, ali u napadu doslovno žive od Knightovih i Mayovih herojstava koja prate Giannisovi ulazi i Jabariev šut s poludistance. Imaju još dvije lagane utakmice, a onda ih početkom prosinca čeka niz od deset susreta protiv playoff momčadi i to uglavnom na gostovanjima po Zapadu. Nekako je za očekivati da će tada ovih 50% biti bliži učinku kojega smo očekivali (barem mi koji smo vjerovali da mogu do 30-ak pobjeda).

24. HORNETS 77.4

Napad i dalje traži smisao, iako Stephenson igra katastrofalno i iako Williams nije ni sjena McRobertsu, to je nešto s čime su manje-više naučili igrati. Problem je što sada nema one obrane na koju se mogu osloniti da ih izvuče, umjesto top 5 defanzive potrebne da se ovako loša navala održi na životu potonuli su ispod prosjeka. Zona s dva visoka u reketu je na kratko funkcionirala sa Zellerom, ali to se nije pokazalo održivim rješenjem, a sada i bez Kidd-Gilchrista jednostavno nemaju oružja za maskirati sve slabosti u sredini i na perimetru. Ostaje im samo nada da će Clifford pronaći rolu za Stephensona i da će se napad dići do prosjeka, kao i da će skorim povratkom MKG-a malo živnuti i obrana. U tom slučaju mogu računati na 50-50 košarku, posebice jer i raspored postaje nešto lakši tijekom idućih mjesec dana (igrali su samo 6 utakmica protiv ekipa s negativnom koš razlikom, ali problem je što i u tim utakmicama imaju nimalo uvjerljivih 2-4). Iako su već u popriličnoj rupi, nije isključeno da i sa 37, 38 pobjeda mogu do playoffa na Istoku.

25. MAGIC 77.2

Malo po malo potvrdili su obrambeni potencijal o kojem smo pričali na početku sezone - nakon 16 utakmica više teškog nego laganog rasporeda imaju prosječnu NBA obranu. Napad očekivano pati od nedostatka kreacije koji bi povratkom Oladipa i stavljanjem Paytona u primjereniju rolu trebao biti manje vidljiv, ali šuterski uopće nisu loši - u Vučeviću i Fryeu imaju idealne flex i pick & pop opcije, a Fournier se odlično snalazi u roli beka šutera s trenutnih 46% za tricu. Kroz sezonu bi definitivno trebali napredovati kako klinci stasavaju i kako ostaje što manje minuta za katastrofe poput Ridnoura, Greena i Gordona.

26. LAKERS 76.9

Kobe je "nezaustavljiv", poteže 12 skok-šuteva iz driblinga po utakmici, što je 3 više od sljedećeg na listi Walla. Wallovih mizernih 40% iz takvih situacija nimalo ne pomažu napadu Wizardsa koji ionako pati od kroničnog začepljenja reketa, ali što onda reći na Kobeovih 35%? Fascinantno je da Lakersi usprkos tome i najgorem šutu za tri u ligi imaju prosječan napad, a za to su zaslužni poeni sa slobodnih (Kobe je zadnji put ovako često bio na liniji 2008.) i skakanje u napadu Hilla i Davisa. Obrana je opjevano očajna, ali tu Lakersi imaju jedan objektivni problem koji loše ekipe na Istoku nemaju, a to je činjenica da većinu utakmica igraju protiv kvalitetnih momčadi (od 15 ekipa u ligi s pozitivnom koš razlikom deset ih je na Zapadu i takve stvari definitivno pumpaju kontekst).

27. PISTONS 76.3

Obrana se drži na prosjeku usprkos tome što Drummond zbog problema s osobnima, a i još više s realizacijom u reketu, ne dobiva ni približan broj minuta kao što smo očekivali. Svejedno, solidni su i s njim i bez njega (Monroe je pouzdan u sredini bez obzira na rolu koju igra, a Smith u svom toplo-hladno stilu povremeno briljira obrambenim reakcijama), ali napad ne funkcionira ni pod razno. Van Gundy i dalje previše vjeruje postavi s tri visoka i, iako Smith ne uzima toliko loših šuteva kao lani, prostora za igrati u sredini jednostavno nema. Dapače, lani su Josheve cigle barem završavale u Drummondovim rukama, a sada zbog inzistiranja da Smith igra bliže laktu gdje može poslužiti kao asistent u reketu vlada još veća gužva u čemu sigurno leži dio razloga zašto su Drummondovi prosjeci realizacije iz igre pali za čak 20%. Jasno, manje zicera nisu jedini razlog, onaj puno veći je što Stan povremeno čak i spusti loptu Drummondu i dozvoljava mu igrati iz post-upa, a to onda rezultira uglavnom katastrofom (Dre je stvoren za trčanje i skakanje okružen uz četiri šutera, kakve svrhe ima igrati kroz njega i to još u ovakvim postavama u kojima nema prostora ni za Hakeema). Ovo mučenje kroz sredinu dodatno je naglašeno i lošim učinkom s perimetra. Ima tu povremenih bljeskova, posebice od strane Jenningsa koji je brzo našao zajednički jezik sa Stanom i igra stvarno dobro. Dobiju nešto od Jerebka, Butler tu i tamo nešto odradi, a i Singler je sve bolji od kada igra protiv drugih postava, ali Caldwell-Pope nikako da pronađe ritam - njegovih 35% iz igre dodatno vuku momčad na dno, ali drugih rješenja jednostavno nema, tih 30-ak minuta jednostavno nema tko dobiti jer i Butler i Singler su već razvučeni, a o Smithu na trojci da ne govorimo. Ostaje im samo nada da će napad u dogledno vrijeme kliknuti i da će im to uz rast obrane omogućiti da igraju 50-50 košarku. Najvažnije je u ovom trenutku brzinski vratiti Jenningsa u pogon - ostali su bez srca napada taman u trenutku kada ih u par tjedana čeka 6 utakmica s jednako lošim protivnicima. Jednu od njih su već propustili protiv Bucksa, bez Jenningsa jednostavno ne ide, ali ovo je prilika da malo živnu. Propuste li ovaj period, ostatak prosinca je takav da će vjerojatno već od sijećnja planirati koga birati na draftu.

28. KNICKS 76.1

Carmela su stisla leđa, otpada iz momčadi do daljnjega, a to nikako nije dobra vijest. Bez njega nema šanse da napad održe prosječnim, on je bio ključni pokretač i uopće jedina opcija koja je širila parket za ostale. Tu ni povratak Calderona na pomaže, a obrana je ionako odavno otpisana. Plus, raspored se taman zahuktava - do kraja godine praktički nemaju lagane utakmice i ne bi nas trebalo čuditi dočekaju li 2015. sa nekim blesavim scoreom poput 6-28.

29. WOLVES 75.3

Spominjali smo brutalne poraze koji su rezultat epidemije ozljeda i propuštenih utakmica - nakon Rubia ostali su i bez Pekovića (stopalo i zglob), zatim je i Martin operirao ruku i neće ga biti barem dva mjeseca, a u ovakvom kontekstu dopustili su i Youngu puno duži predah nego što bi bio slučaj da se bore za nešto opipljivo. Praktički, bez tri najbolja igrača i veteranska lidera, ovo je postala klasična rebuilding momčad s pet igrača prve i druge godine koji vode glavnu riječ. Skorim povratkom Younga, a zatim i Pekovića, postat će konkurentniji i valjda će stati na kraj porazima od 30 ili više razlike, ali sezona je nakon mjesec dana već određena. Idu po novi visoki pick uz razvoj Wigginsa, LaVinea, Bennetta, Muhammada i Dienga koji su svi do sada pokazali ohrabrujuće bljeskove kvalitete (posebice Dieng koji se u ovom periodu bez Pekovića i Younga nametnuo kao ključni igrač).

30. SIXERS 69.1

Što reći, na putu su prema najgoroj koš razlici u povijesti - Sixersi iz '73. (simbolično), poznati i kao momčad s najgorim scoreom u sezoni od 82 utakmice, su do 9 pobjeda došli s prosječnim minusom od 12.1 poena. Ovi Sixersi su trenutno na -16 po utakmici. Najgori score do sada u povijesti imaju Mavsi iz '93. koji su s -15.2 došli do 11 pobjeda. Super je što barem ne odustaju od toga da "poprave" roster. Do sada su već promijenili dva igrača (otpustili su Thomasa i Johnsona kako bi potpisali Drewa Gordona i Roberta Covingtona), a pripremaju se za dovesti i još jedno pojačanje. Navodno je sve dogovoreno s Furkanom Aldemirom, koji je na nedavnom WC-u igrao 7 minuta u prosjeku za reprezentaciju Turske. Miško ubacuje još jednog svog pulena u NBA, gdje će vjerojatno igrati u prosjeku kao i za repku (čvrst skakač, ali obzirom na prosječne fizikalije i šljakersku razinu talenta teško da može ostaviti traga u NBA).

Filed under: bball 7 Comments
24Nov/142

231114

Posted by Gee_Spot

Utakmica dana trebala je biti gostovanje Clippersa kod Memphisa, ali u ovom trenutku ovo jednostavno nije pošten matchup. Paul i društvo izdržali su jednu četvrtinu prije nego se Memphis odvojio na desetak koševa prednosti koje su održavali do kraja kroz potpunu kontrolu a) reketa i b) ritma. Rotacija visokih Memphisa bila je jednostavno dominantna, čak je i Leuer koji se u zadnje vrijeme raspucao odradio puno bolji posao od Hawesa, a startere da ne spominjem - Jordan u ovom matchupu ni inače ne dolazi do izražaja (čim mu obrana ne ostavlja prostor u pozadini za zicere, a ova Memphisa to ne radi, postane igrač manje u napadu), a sada još i manje zbog trenutne faze traženja obrane kroz koju prolazi momčad (kako istovremeno čuvati obruč, braniti pick & roll i držati Gasola pod kontrolom bez pomoći suigrača), dok se na trenutnoj razlici forme Griffina i Gasola kao najvažnijih karika pod košem može najbolje sažeti cijela bit sinoćnje utakmice.

Naime, dok Marc igra možda i najbolji period košarke u životu kojega jednostavno ne smijete propustiti (kreće se fenomenalno i izgleda kako su se sve bojazni oko načetog koljena i ubrzanog starenja pokazale neutemeljenima - nekoliko kilograma manje, a izgleda i nešto kraća frizura, čuda rade za snagu u nogama), Blake se muči napraviti išta kako treba u vjerojatno najgorem periodu košarke u životu. Nije trebalo dugo za uočiti razliku ni sinoć, Gasol je od prvog napada krenuo pucajući iz svih oružja, nije mogao promašiti bez obzira na situaciju (zadnja godina ugovora je stvarno afrodizijak, ovakvim partijama max mu je garantiran) okrunivši sinoćnjom partijom fenomenalan ulazak u sezonu, dok je Griffin, osim u završnici prve četvrtine kada je nekoliko puta sjajno izvozao Randolpha podsjetivši na što je sposoban, uglavnom uzimao loše šuteve s poludistance i bacao lopte igračima Memphisa u ruke.

Taj vanjski šut je trenutno najbolniji aspekt Blakeove igre, uzima praktički 1 šut izvan reketa na 1 šut u reketu dok je kod Gasola taj omjer za centra puno prikladnijih 1 vanjski naspram 2 unutrašnja. Plus, Gasol s poludistance gađa solidnih 42% (one najduže dvice, samo korak unutar perimetra koje su mu specijalnost gađa s 48%), dok je Blake na skromnih 39% koji su obzirom na volumen ubitačni (da ne spominjemo koliko je Marc trenutno bolji realizator na obruču, nije stvar samo u tome što gađa sa 72% dok je Griffin na 64%, već i u košarkaškoj eleganciji - iako je minimalno 10 kg teži i 10 cm viši, Gasol završava ulaze na drugom obruču kao bek jedan za drugim, dok nekadašnji letač izgleda kao da igra u grču i ako nema čisto polaganje bez ikoga u blizini obično baci nekakav vrući krumpir).

Jasno da bez njega na all-star razini Clippersi ne mogu računati na ozbiljne stvari, na ovom rosteru je previše temeljnih napadačkih problema (jednodimenzionalna igra Barnesa i Redicka, limitirani Jordan) da bi bez elitnih izdanja Paula i Jordana mogli funkcionirati. I koliko god slaba podrška siugrača bila problem jer nije lako zabijati u sredini ako ti je ta sredina uvijek zatvorena, toliko je očito da dio krivnje leži i u individualnoj formi Griffina i načinu na koji igra.

I dok su batine pod reketom objašnjive, teško je shvatiti gdje je nestala ona energija Paula i Griffina u kontrama (a ni Paul usprkos solidnom izdanju nije ona klasa na koju smo navikli). Clippersi i dalje generiraju solidan broj ukradenih lopti, ali rade i nevjerojatan broj pogrešaka u tranziciji i to jasno govori da je ovdje trenutno najveći problem u glavama (od lani druge najefikasnije tranzicijske momčadi u ligi nakon Sunsa sada su pali u donju trećinu među Memphis i slične halfcourt momčadi). Možda je u pitanju teži od očekivanog prelazak na nove trenerske filozofije na klupi (manje run and guna u Gentryevom stilu, više kontroliranih napada koji završe lošim šutem u Woodsonovom), možda su Blakea događanja izvan parketa i skoro suđenje zbog napada u nekakvom klubu izbacili iz ravnoteže, možda je u pitanju tek trenutna forma i loše poklopljene zvijezde (gomila sitnih problema koji zajedno čine jedan veliki), ali, što god bilo, Clippersi ne izgledaju ni kao sjena lanjske momčadi, a kamoli bolja verzija.

I sve ovo napisano još se i ne dotiče njihovog najvećeg problema - obrane. Djelovali su bolje u prethodne dvije utakmice, ali nakon sinoć jasno je da se radilo tek o tipičnom refleksu uzrokovanom s par gostovanja na Istoku. Čim su se vratili u stvarnost u koju navodno pripadaju, a to je borba za vrh Zapada, dalo se još jednom vidjeti sve iste probleme o kojima pričamo danima. U napadu nisu ni približno raznovrsni, a čim makneš Jordana iz slike ne mogu ništa ni obraniti. Doduše, treba biti realan i reći da trenutna razina igre Memphisa teško da može biti stvaran pokazatelj, Grizliji zabijaju van pameti i dolaze do poena na sve moguće načine - nakon sinoćnje partije promovirali su se u petu napadačku momčad lige što je teško za povjerovati (jasno, to nešto govori i o tome s kako malim uzorcima trenutno raspolažemo kada ih tjedan dana kvalitetne ili loše igre mijenja od temelja). Ovakav ritam će teško biti održati i zato je šteta što ovu formu nisu čuvali za travanj i svibanj, ali nikad se na zna, neke stvari bi mogle postati dio plana igre dugoročno.

Prvo što upada u oči je ogromna potrošnja Gasola, čak 5% viša nego inače. Ovim je tranzicija koju je Joerger zacrtao završena, s lani povećanom Conleyevom ulogom i sada preuzimanjem potpune kontrole nad napadom od strane Gasola, plan možemo proglasiti uspješnim (ne sasvim jer i dalje ne trče i ne pucaju previše trica, ali ovo je drugačija momčad od Hollinsove). Gasol je uvijek sudjelovao u gotovo svim napadima dok je bio na parketu, ali često kao pokretač s lakta, a sada je u roli finišera, njegov šut ili pas završavaju akcije. Uz to što Marc i Mike diktiraju svime i što se Z-Bo ne da u roli buldožera (dok ovako skače u napadu svi njegovi loši šutevi i promašaji na obruču nisu problem), ključna je i podrška sporednih igrača. Svi su razigrani čak i na klupi, međutim jedno ime odskače po učinkovitosti. Courtney Lee trenutno tricu gađa sa 61% (zabio 22 od 36) što se jednostavno neće nastaviti osim ako čovjek nije u međuvremenu postao novi i još poboljšani Kyle Korver.

Grizliji i dalje ne pucaju puno trica, ali već činjenica da ih Lee ne može promašiti, pa i da često koriste postave s dva swingmana koja mogu ubaciti tricu, otvara dodatan prostor u sredini za tri glavne opcije. Ovakav balans Memphis nije imao nikada prije - čak i kada mu padnu ovi suludi postotci, obrane će morati respektirati Leea i to je dovoljna garancija da ofenzivno neće potonuti. Ostanu li u komadu i u playoffu, pa makar ni Gasol ni Lee više ne bili u ovakvoj formi, ovo je momčad sposobna otići do kraja (jasno, uz veliku dozu sreće) u ovom kontekstu u kojem pravog favorita gotovo da nema. Tko bi rekao da će ono što se 2012. činilo realnim, zamisliti Memphis u Finalu, biti moguće i tri sezone kasnije usprkos popriličnim promjenama (trenera, igrača, pa dijelom i igre).

Filed under: bball 2 Comments
21Nov/1414

201114

Posted by Gee_Spot

Sinoćnje dvije potencijalno zanimljive utakmice osiromašene su ozljedama. Miami igra četvrtu utakmicu bez Wadea, a bez obzira što su, usprkos tome što im je uz Dwyanea nedostajao i Deng, nekako dobili Netse (koji su se raspali čim je raspored postao gušći i teži izgubivši 5 u nizu), u takvom izdanju nisu prepreka Clippersima. Deng se vratio na parket, istina, ali ova postava u kojoj Wadea kao drugi bek mijenja Chalmers jedan kvalitetan napad povukla je na samo dno - dok su na parketu ostvaruju učinke od kojih su gori samo Sixersi, a nikakvih boljih rješenja na klupi nema, to je to (Granger se sramežljivo vraća u akciju, ali ni on nije ozbiljno rješenje, posebice za pozicije jedan i dva). Situacija je još gora zbog činjenice da McRoberts nije spreman na ozbiljne minute, Birdman je također rekonvalescent i onda ne mogu napraviti ni eventualni pomak u obrani da malo zamaskiraju slabosti napada.

O kojima najviše govori podatak da su protiv Bucksa neki dan ostvarili 89 poena na 100 posjeda. Mislim, Bucksi se stvarno trude u obrani, Kidd je natjerao momke da trče, posložio je duboku rotaciju u kojoj svi nešto rade i u kojoj nema igrača bez kojega se ne može (ta dubina i ta oslonjenost na osrednjost su same po sebi ključne u ovakvoj ligi u kojoj je većina ekipa ovako tanka poput Heata da ih par ozljeda totalno izneredi). Maksimalno koristi atleticizam i energiju da preuzimanjima i agresivnom igrom na loptu uspori protivnike, a, ako i prođu do reketa, tamo ih čeka Sanders ili Zaza (rijetko Henson). Iako im igra u napadu ne sliči na ništa, dovoljno je što imaju desetak aktivnih tijela i kvalitetnu obranu pa da trenutno imaju 7-5 na Istoku.

Heat je pak nakon novog poraza na 6-6, a poraženi su bili doslovno već u prvim minutama. Napad Clippersa je oživio čim su se stvari malo posložile, a to konkretno znači čim je Barnes počeo zabijati potpuno otvorene šuteve iz kornera (otvorio je sezonu s 5 trica u prvih 6 utakmica, a u zadnjih 5 zabio ih je 10 uz gotovo 50% šuta, dakle vrijeme je za poslati memorandum ligi da ga više ne može potpuno ignorirati u napadu) i čim je Blake srezao malo šuteve s poludistance i pretvorio ih u ulaze u reket, odnosno rudarenje u postu. Sinoć su već nakon 6 minuta imali +12, jednostavno ovakva obrana Heata nema što tražiti protiv momčadi koja štima u napadu i koja ima ovakvu širinu kao gosti - Miami je prenizak i stalno mora udvajati, bilo na perimetru u pokušajima da zonskim presingom spriječe dolazak lopte u sredinu ili u reketu jednom kad lopta tamo dođe. To ostavlja stranu bez lopte uvijek širom otvorenu, jedan korner je uvijek slobodan, a tamo pak imaš Redicka ili Barnesa koji će pored Paula i Griffina uvijek dobiti loptu u pravom trenutku. Kada su nakon 9 minuta već otišli na +20, sve je bilo jasno. Obrambeno ih čeka još posla da se vrate na lanjsku razinu, ali u napadu će Clippersi preživjeti. Miamiu se pak ostaje nadati da će katastrofa zvana Istok postati još većom jer samo ih činjenica da u konferenciji ima jedva 4 iznadprosječne momčadi drži u kontekstu u kojem je playoff realan.

Clippersi izgledaju bolje, ali bok ostaje njihov problem, vidjeli smo kako pad produkcije na tom dijelu djeluje ubitačno i definitivno treba tražiti alternative. Recimo, neki dan smo spomenuli kako je Corey Brewer u izlogu i već se čuju glasine o interesu Rocketsa i Cavsa koji u njemu vide potencijalno pojačanje za bočnu rotaciju (posebice Rocketsima treba netko s klupe tko može odigrati obranu, Cavsima je ovo manje bitno od još jednog visokog). Za to vrijeme GM Clippersa, istovremeno i trener, razmišlja o angažmanu - Rona Artesta. Dakle, upitnici i dalje ostaju iznad njihovih glava.

Druga utakmica nije bila tako brzo riješena jer Bullsi znaju igrati i bez Rosea i Gasola, ali Kingsi su im takvima nezgodan matchup zbog unutarnje linije koja svojom snagom dobrim dijelom anulira energiju dvojca Gibson-Noah (plus, Chicago ima problema sa skokom ove sezone jer nemaju previše pomoći s ostalih pozicija od kada su se odrekli Denga, od jedne od boljih skakačkih momčadi, posebice u napadu, postali su prosjek, dok su Kingsi najmoćnija skakačka momčad lige). Dvoboj od prije dva dana protiv Pelicansa ostavio je traga na Kingsima, načeti su bili i Gay i Cousins, što se osjetilo na startu utakmice kada je Chicago kombinacijom upornosti u sredini (pojačane redovnim izolacijama u postu za Butlera) parirao Cousinsu i usput izgradio prednost kvalitetnom šuterskom partijom. Ali, druga četvrtina se još jednom pokazala problematičnom iako je Thibo izmiješao rotacije kako nema Gasola - ovdje obično igra Gibson s Mirotićem, s tim da je sada uloga jedinog klasičnog visokog na početku druge pripala Noahu koji ide na klupu tijekom prve dok je Gibson odrađuje u komadu.

Ovdje Kingsi dobivaju neočekivanog junaka u Derricku Williamsu koji je potpuno ispao iz rotacije ove sezone jer se nije uklapao u borbeni stil igre kojega zahtijeva Malone, ali sinoć je dobivši priliku odmah napao Mirotića i pokrenuo Kingse. Thibo ubrzo vraća Gibsona na parket, ali tu je već jasno da Bullsi ne mogu računati na pobjedu ako će cijelu večer koristiti samo dva visoka igrača (pokušaj s Bairstowom umjesto Mirotića također nije pomogao jer ni ovaj rookie nije dorastao veteranima Sacramenta). Jasno je i Maloneu u kojem smjeru ide utakmica i stoga totalno okreće ritam ubacivanjem uber-visoke postave s Cousinsom i Landryem pod košem te Williamsom i Gayom na bokovima (ovo je nešto što smo relativno često imali prilike gledati lani). Osim što su si ovako pomogli izbacivši Stauskasa iz rotacije, odrekli su se i postava s Gayom na četvorci koje u zadnje dvije utakmice nisu uopće funkcionirale i koje su ih dobrim dijelom i pokopale, posebice u utakmici protiv Pelicansa.

Snaga Kingsa je visina i ta unutarnja linija, a u ovako naglašenom izdanju Chicago tome nije mogao parirati. Automatski više nisu mogli koristiti Hinricha na boku pored Brooksa, McDermott i Dunleavy također nisu imali rolu protiv dva ovakva bočna i Sacramento ih je jednostavno razbio i vratio se u egal. Od toga da preuzmu kontrolu spriječila ih je najbolja postava Chicaga početkom treće, ali, bez izrazitog šuterskog učinka vanjskih igrača kao na početku utakmice, bolje od držanja priključka se nije moglo. Bullsi su davali sve od sebe da pariraju snagom i u skoku, ali frustracije maltretiranjem u reketu nisu mogli sakriti. Gubitak kontrole obilježila je tehnička Noaha koji se s pravom ljutio na nepostojeći faul u napadu, međutim time nije pomogao momčadi. A nije da je rješenja bilo - kad je došlo vrijeme za zamjene, Thibo je mogao posegnuti samo za Mirotićem dok su na drugoj strani čekali Cousins, Landry i Williams.

Kingsi su tako otišli preko 10 i više se nisu osvrtali. Bullsi su povratkom najbolje petorke (Noah, Gibson i Butler plus bilo koja kombinacija dva beka) pokušali polovinom zadnje četvrtine kraj učiniti neizvjesnim, opet ulaganjem goleme količine energije, ali, iako Malone više nije posezao za uber-viskom postavom omogučivši tako Bullsima šutera viška na parketu, nije ni pokušavao išta osim igrati košarku Kingsa - na silu u sredini kroz Cousinsa. Gay ovom prilikom nije bio toliki matchup problem kao trojka koja igra u postu jer je Butler bio više nego sposoban držati ga pod kontrolom, ali je bio izuzetno učinkovit u manjoj roli 3&D bočnog i sjajno je koristio prilike koje su mu se ukazale.

Uglavnom, Kingsi su potvrdili koliko su žilavi kada utakmica ostane u njihovim gabaritima, kao i da mogu jahati Cousinsa kad god požele u sporim halfcourt napadima, s tim da su u Williamsu, jasno ako bude u stanju ponoviti ovakve energične partije, dobili još jednu opciju koja će im taj postojeći stil igre dodatno začiniti (ni on kao ni Gay nije rješenje za stretch postave jer jednostavno nemaju bekove s kojima mogu popuniti takvu rotaciju - sinoć je Malone radije koristio kombinaciju s dva combo igrača, Collisonom i Sessionsom, nego da posegne za Stauskasom - ali sposobnošću da kombiniraju unutar-van igru mogu dodatno otvarati prostor). Bullsi sa samo 7 poena iz kontre i 5-19 šutom za tri jednostavno nisu izazvali kontekst u kojem domaćin funkcionira, kao što mu nisu mogli ni parirati s dva visoka od kojih je Noah igrao s načetim koljenom, dok je Gibson jednostavno prelagan za cijelovečernje guranje u sredini s ovoliko opcija.

Ispada da eto ni Bullsi, vjerojatno najbolja momčad na Istoku, ne bi lako prošli playoff seriju protiv Kingsa, devete ili desete momčadi na Zapadu. S ova dva dodatna poraza Istok se bliži uspješnosti od 30%, što je trenutno 7% manje od lanjskog ukupnog rezultata. Još je rano za donositi konačne zaključke, ali ovaj trend bi mogao potrajati i to mi je osobno najveći šok do sada - nisam očekivao da će Istok postati konkurentan, ali da će barem malo podići razinu kompetitivnosti i smanjiti omjer s 63% poraza na nekih 58%, u to sam se bio spreman kladiti. Ovako, sad su na 68% i nigdje nema naznaka da će se ovaj slobodni pad uskoro zaustaviti.

Filed under: bball 14 Comments
20Nov/143

191114

Posted by Gee_Spot

Istok pokušava na sve načine doći do nekakve prednosti u susretima sa Zapadom pa su tako Spursi zbog problema s letom kasnili u Cleveland, dok je Memphis zbog virusa koji je pokosio čak 5 igrača tijekom dana potpisao dva igrača iz svoje NBDL podružnice koji su im se pridružili za vrijeme utakmice protiv Raptorsa. Svejedno, u 5 od 6 međukonferencijskih utakmica momčadi sa Zapada odnijele su pobjedu (score je tako skočio na 37-18, odnosno na 67% uspješnosti). Memphisovi problemi (od kojih je najveći taj što virus nije napao Princea) uzeli su danak u završnici, ali Clippersi nisu imali ni najmanje problema protiv Orlanda, kao ni Minnesota protiv Knicksa na back-to-backu, dok su se Sunsi, Mavsi i Spursi provukli.

Dvoje potonjih su imali zanimljive susrete kojima ćemo se baviti, ali prije toga par riječi o Wolvesima. Taman što sam ih nahvalio pred vikend kao simpatičnu momčad, doživjeli su dva brutalna poraza koja su ih bacila u rang Lakersa i Nuggetsa. Primiti u dvije utakmice za redom preko 130 stvarno je svojevrsni podvig, ali treba uzeti u obzir da osim Rubia u te dvije utakmice nisu imali ni Younga zbog osobnih razloga, kao i da je Peković bio minimalno korišten zbog problema sa stopalom. Bez tri veteranska oslonca nije lako igrati, iako to izgleda protiv Knicksa nije ni bitno - iako je Peković u međuvremenu otpao zbog ozljede gležnja i iako se Young još nije priključio, sve što je Saunders izgleda trebao bilo je mladoga LaVinea zamijeniti Williamsom u ulozi startera i tako s dodatnim iskustvom u organizaciji igre otići na razinu koju Knicksi ne mogu braniti.

Nego, vratimo se mi utakmicama dana. Cavsi u zadnje vrijeme izgledaju bolje u napadu, još je tu premalo akcija za Kevina Lovea, ali barem su ubrzali igru. Na stranu to što im je protiv Atlante upao svaki šut, dok je protiv Denvera bilo obrnuto, odnosno što su jedva dobili Boston iako su zabili 122 izuzetno učinkovita poena, ono što se dalo vidjeti u ovim utakmicama puno je više pokušaja tranzicijske igre koji su doveli do više laganih poena i više otvorenog prostora u napadu općenito. Daleko od toga da imaju identitet, ali ta kombinacija individualnog talenta na koji se mogu osloniti u postavljenim napadima plus nešto laganih poena plus skok u napadu plus sposobnost dolaženja na liniju slobodnih garantiraju elitni napad pa sve i da se nikada ne uigraju.

Čak i lopta puno bolje kruži što su duže na parketu i već sada su se pozicionirali odmah iza Dallasa kao drugi najefikasniji napad lige. A mogu još i bolje ako nađu Loveu ulogu u kojoj će ga koristiti i kao kreatora, a ne samo finišera, odnosno ako još povećaju broj koševa iz reketa i kontri. U prvome su sedmi u ligi, a u drugome su izuzetno efikasni (četvrti), ali problem je što trče premalo i to uglavnom samo u zicer situacijama (bili bi bez konkurencije najbolja kontraška momčad lige da trče kontre prosječnim NBA ritmom). Onda opet, razumljivo je što izbjegavaju ubitačniji ritam kad nemaju dubinu - trenutno samo Reggie Jackson i Jimmy Butler igraju više minuta u prosjeku od LeBrona, Kyriea i Kevina (toliko o odmaranju tijekom sezone).

I dok su sve ovo relativno slatke brige na račun kojih možemo zaključiti kako su obzirom na broj utakmica iznenađujuće brzo pronašli kakav-takav recept u napadu, razlog zbog kojega usprkos svemu rečenome imaju polovičan učinak je katastrofalna obrana. Ova momčad i dalje ne može braniti nikoga, tako da im susret sa Spursima baš i ne dolazi kao naručen iako su ga problemi s letom, a onda i trenutna očajna šuterska forma gostiju, definitivno učinili manje izvjesnim.

Otvaranje utakmice za zaborav, obje momčadi se vuku po parketu, vrte duge napade koji uglavnom rezultiraju lošim šutevima. Cavsi su malo živnuli dok je Daye na parketu uz Baynesa, bez Splittera i s bolesnim Bonnerom (opet nekakav virus) Popovich muku muči oko rotacije visokih (Duncan igra "čak" 31 minutu u prosjeku, zovite "Društvo za zaštitu košarkaških veterana Stipe Šarlija") što Thompson i Varejao koriste da se malo zabave. Jasno, gledamo drugi film čim su na parketu Boris i Timmy, iako baš njihovim ulaskom Irving kreće u one man show (LeBron i Love su na klupi krajem četvrtine i Irving se tada najbolje osjeća, a to više nego simbolično govori o situaciji u kojoj su Cavsi i koliko ih još posla čeka) i prednost domaćina se penje na +11 prije nego je Spursi u 100 sekundi vrate na +3 sjajnim nizom obrambenih reakcija i lucidnim korištenjem rupa u obrani domaćina.

Treću četvrtinu otvara klasični Popov potez, već nakon 20 sekundi igre zove time-out jer je Diaw napravio početničku grešku čuvajući Lovea, istrčao je u pokušaju krađe lopte i ostavio obruč potpuno nebranjenim. Osim toga, gledali smo kako Cavsi pokušavaju iskoristiti svaki mismatch - osim igranja na Lovea u postu protiv Diawa, stavljali su LeBrona u pick & roll svaki put kad bi na njemu ostao bilo tko drugi osim Kawhia koji ga je mučio veći dio večeri. A to se događalo često jer su Spursi uglavnom preuzimali u obrani kako bi ostavljali što manje mjesta Cavsima za slash & kick igru.

I dok su se Cavsi fokusirali isključivo na korištenje mismatcha (Varejao je uživao koliko puta je ostao na polaganju ili kratkom skok-šutu protiv beka, a i uopće u tome koliko je energičnije i mlađahnije izgledao od penzića Duncana i okruglog Borisa) i uopće slabije obrane gostiju na pick & rollu (koja je dobrim dijelom proizašla iz te tanke rotacije pod košem i manjka Splittera), Spursi su vrtili svoje klasične akcije, ali bez one preciznosti u egzekuciji na koju su nas navikli. Posebice su bili kilavi šuterski, čime su nastavili trend s početka sezone - bez vanjskog šuta teško je imati onu tečnost i prostor u sredini koji im treba da funkcioniraju, a to su osjetili i Parker i Leonard. Lopta i igrači su se kretali, ali uglavnom su nailazili na dobro postavljene igrače Cavsa koji nisu imali potrebe napuštati reket.

Kod Clevelanda više nema ni primisli o presingu prilikom pick igre, sada igraju ultra-konzervativno s visokim igračem na vrhu reketa i isključivo čuvaju sredinu. To je protiv ovog osrednjeg izdanja Spursa bilo više nego dovoljno za ostati u igri, ali ne i za izvući pobjedu jer u završnici, kada je preciznost ključna, oni ipak nisu imali tu rutinu koju ima San Antonio. Kad sve drugo stane, Spursi uvijek mogu napraviti ono što rade već 17 godina, spustiti loptu Timmyu da ovaj zabije na bloku ako ostane 1 na 1 ili proigra suigrača na ziceru s lakta ako ga krenu udvajati. Cavsi su pak dali loptu za loptom Jamesu da kreira nakon visokog bloka što iz dva razloga nije bilo pretjerano uspješno. Prvo, Spursi ne izlaze tako visoko ni pod razno i takvom akcijom ne stvaraš nikakav dodatni prostor, a drugo, James jednostavno ne igra vrhunsku košarku u ovom trenutku.

Odnosno, na trenutke izgleda usporeno kao pravi veteran iza kojega su gomile bitaka. Kada igrač iz nekog razloga nema noge, onda ga nema smisla stavljati u 1 na 5 akciju s perimetra i tjerati da kreira iz driblinga. Tu je ta prednost koju imaju post kreatori općenito, a kamoli ovako legendarni kao Timmy - moraju obaviti manje posla i samim time im treba manje idealan kontekst da budu efikasni. Paradoks cijele situaciji je da Cavsi imaju dvojicu takvih, Lovea i Jamesa, koji dokazano mogu donijeti triple threat kvalitetu u post, ali ovog prvog uopće ne koriste u toj roli (osim kad ga stave u post-up izolaciju na kraju napada), a ovaj drugi to više (ili barem u ovom trenutku) ne želi igrati.

Drugu tekmu nisam stigao pogledati u komadu, ali neke stvari odmah upadaju u oči. Tipa, kada su Chandler i Dirk na parketu sve ovo što Mavsi pokušavaju igrati u oba smjera ima nekog smisla. Šalu na stranu, danas je ovo puno bolja obrana nego na startu sezone zbog dva razloga. Prvi je taj što igraju puno konzervativnije u obrani, nema toliko preuzimanja i izlazaka na pick igru već se fokusiraju isključivo na istrčavanja prema šuterima i čuvanje reketa uz obaveznu zonu na strani bez lopte (s tim da po običaju miksaju čistu zonu s vremena na vrijeme).

Sad, da li je ovo prilagodba vezana uz protivnika ili nešto stalno, to ćemo tek vidjeti (protiv Wizardsa je svakako bolje zatvoriti reket i izazvati ih na gomilu loših šuteva koje vole potezati svi, od bekova do centara), ali činjenica je da su Mavsi ovime žrtvovali ono po čemu su bili najbolji u ligi, presing na loptu. Do nedavno su u prosjeku skoro petinu napada protivnika pretvarali u izgubljene lopte što je bio jedini aspekt obrane koji im je funkcionirao. Zadnjih nekoliko utakmica taj je prosjek prepolovljen, ali je zato puno bolje zaštićen obruč. Ona klasična something gotta give formula u ovom slučaju se pokazuje uspješnom.

O drugom razlogu smo već pisali, a to je odustajanje Carlislea od niskih postava umjesto kojih imamo prilike gledati krakatu obranu s Chandlerom i Wrightom na parketu istovremeno. Naravno, imaju problema zabiti, ali barem ne dozvoljavaju protivnicima da nabiju razliku kao što su to radile one postave s Parsonsom na četvorci. Dallas će zbog manjka kvalitetnih defanzivaca i viška jednodimenzionalnih napadača imati problema cijelu sezonu s obranom, ali sada su već prosječni na tom dijelu parketa i to je zona oko koje bi se trebali vrtiti veći dio godine umjesto da trunu na dnu.

Što se Wizardsa tiče, za njih je glavna vijest rani povratak Beala. Majstor je već u prvoj utakmici izgledao dobro, posebice šuterski. Noge još nisu spremne, što je bilo vidljivo na ulazima koji su uglavnom bili kratki te u obrani gdje je radio nepotrebne faulove, ali za prvu utakmicu sezone bila je to ohrabrujuća partija. Wizardsi su trenutno jedna od lošijih tricaških momčadi u ligi, što će Beal odmah popraviti, a uopće njihov ispodprosječni napad će uz nešto rašireniji reket dobiti i još jednog kreatora iz driblinga što će i dio onih dugih dvica pretvoriti u zicere ne obruču.

Uostalom, nema tu velike filozofije, dosta je reći kako su Wizardsi s 29 minuta Templea po utakmici pali na 13 već u prvoj utakmici (Rasual Butler je sa 17 pao na 6), a dobar dio njih otišao je upravo na Beala. Obzirom da su do sada usprkos svim problemima čupali pobjede obranom i ostvarili respektabilan score, nema sumnje kako su top 4 momčad na Istoku (Atlanta s ovakvim Horfordom nije konkurencija, a Miami je sve o sebi rekao u one dvije utakmice bez Wadea preko vikenda kada su izgledali totalno nemoćno i tako potvrdili da nemaju nikakva rješenja za čak i najkraći mogući gubitak jednog od dva nositelja).

Što se samog razvoja sinoćnje utakmice tiče, Mavsi su kvalitetnom obranom reketa Wizardse držali na konopcima, osudivši ih uglavnom tek na Wallovu sjajnu igru u tranziciji i slične trenutke inspiracije. S druge strane, Dirkovo prisustvo razvlačilo je obranu domaćina više nego su to željeli, što je uvijek ostavljalo dovoljno prostora za pronaći dobar šut, a to protiv Dallasa nikada nije pametno. Pa iako su Wizardsi s kvalitetom na bloku solidno čuvali obruč, gosti bi uvijek kada je trebalo našli otvoren šut ili dovoljno prostora za iznuditi bacanja (Ellis i Barea su fenomenalno koristili prostor koji im u pick & popu otvara Dirk, baš u tome se dalo vidjeti zašto je povratak Juan Josea bio dobar potez - prije nego što je Ellis oživio karijeru naučivši koristiti ovo partnerstvo, Barea je na sličan način doktorirao na istu temu).

Filed under: bball 3 Comments
19Nov/141

181114

Posted by Gee_Spot

Siromašna ponuda sinoć, tako da se nije bilo problem odlučiti za sudar između Davisa i Cousinsa. Dva team USA suigrača, dva rana MVP kandidata i dva mlada igrača koji su fenomenalnim igrama zaslužni za kvalitetni start svojih momčadi. Ali, dok smo od njih ovako nešto i očekivali, među dva ugodnija iznenađenja sezone spadaju igre njihovih desnih ruku, Gaya i Evansa. Dva igrača često optuživana zbog sklonosti stilu naspram sadržaja igraju najbolju all-round košarku karijere i daju momčadima upravo ono što im treba.

Koliko će te njihove igre trajati nemam pojma, ali skepsa je svakako opravdana. U slučaju Evansa ozljede su se do sada uglavnom pokazale kao razlozi za ispadanje s tračnica, a kod Gaya ovo svježe produženje ugovora nikako ne miriše na dobro. Klasičan je ovo primjer pravila Brucea Willisa na djelu - Gay iza sebe ima gomilu sezona koja govore kako bi svo ovo jurišanje u reket i lucidna post-up igra kad-tad trebali ustupiti mjesto lošim šutevima s poludistance, a davši mu garantirani ugovor, Kingsi su ga praktički ohrabrili da se vrati starim navikama što prije. Mislim, uvjeti ugovora sami po sebi nisu loši, kao ni što Rudy nije loš igrač, dapače, u kontekstu budućeg capa bit će plaćen više nego pošteno, ali ovo doba godine čini se jednostavno kao potpuno pogrešan trenutak za novi ugovor. Tko zna, možda ovakva vjera u njegove sposobnosti posluži kao dodatna motivacija, a možda Gay jednostavno opet postane ono što je, čime bi Kingsi brzo ispali iz ovog 50-50 ritma.

U principu, kako sam skeptičan i u vezi Sunsa, Pelicansi mi se po svemu do sada viđenom čine kao debeli favoriti za uskočiti na playoff mjesto koje bi mogao otvoriti potpuni raspad Thundera. Odrađuju posao i pobjeđuju u utakmicama u kojima moraju, a to je itekako bitno ako planirate uhvatiti 45 ili više pobjeda koliko će trebati za uopće se nadati osmom mjestu na Zapadu. Kingsi jednostavno nemaju roster za tako nešto (od najave sezone vjerujem u njih kao momčad za 35 pobjeda i očekivao sam popriličan napredak u odnosu na lani, ali 45 pobjeda na Zapadu su u njihovom kontekstu s ovoliko malo ozbiljnih NBA igrača nerealni), dok Sunsi jednostavno ne izgledaju dobro.

Efiktivni šut im je ispod 50%, a tricu gađaju ispod ligaškog prosjeka, što je za primarno napadačku momčad loš znak. Uz to, startna postava i uopće sve kombinacije s Dragićem i Bledseom su naporne za gledati, nema tu ni malo one lanjske tečnosti i često se napadi svode na mučenje u pokušaju igranja postavljenih akcija. Ono, dosadni su, što je epitet koji im se lani nije mogao zakačiti ni pod razno. Dobro, može je dosadno teška riječ u kontekstu Thomasa i Greena koji su u stanju ući s klupe i u 20 minuta ispaliti 456 šuteva, ali oni su fora, dodatak, a ne jezgra. Hornacek će u svakom slučaju morati malo miksati kako bi prodrmao startere jer izgleda da novi odnosi u svlačionici ne odgovaraju nikome.

Nego, vratimo se utakmici. Pelicansi startaju s Ajincom pod košem jer je Asik out do daljnjega zbog bolova u leđima, a to se u prošloj utakmici protiv Blazersa baš i nije pokazalo sretnim rješenjem. Ajinca je igrač za 15-ak minuta, što znači previše Andersona, a znamo kako to završava. Pelicansi su solidni dok god mogu balansirati sa svojim two-face identitetom (koji ukratko nije ništa drugo nego odraz činjenice gdje se nalazi Anderson, na parketu ili klupi), ali čim vaga povuče na jednu stranu, nije dobro, što se dalo vidjeti i protiv Blazersa koji su i bez Batuma zabili svoju kvotu lakoćom.

Uglavnom, očekivano spori ulazak u utakmicu zbog sklonosti oba trenera polaganom prelasku u napad. Dok se kod Kingsa to donekle može razumjeti potrebom da ne umaraju previše Cousinsa kroz koga vrte većinu napada, kod Pelicansa je sve stvar potrebe Montya Williamsa da pod kontrolom drži loptu (manje brzine, manje grešaka) i tranzicijsku obranu (čime je i ono malo šansi Kingsa da trče sveo na minimum) na štetu Evansa, Holidaya i Davisa u povremenim run and gun epizodama. Dakle, čeka nas bitka u reketu što definitivno odgovara domaćinu koji, osim što ima Cousinsa i Gaya kao opcije na bloku, posjeduje i fanatičnu skupinu skakača u napadu koja im donosi gomilu dodatnih pokušaja. Cousins je zvijer u skoku, ali ogroman posao odrađuju i ostali visoki, posebice dvojac s klupe Landry-Evans (potonji nije dobio priliku zadnje dvije utakmice u korist Casspia) koji idu po svaki odbijanac bez ikakvog razmišljanja.

Dok se Pelicansi muče iz driblinga razbiti zonu Kingsa oko reketa (nehotično dodatno pojačanu s Ajincom koji beskoristan visi na bloku u napadu), domaćin malo po malo zabija dovoljno za početnu prednost od desetak koševa. Logično, gosti su oživjeli tek ulaskom Andersona i širenjem obrane Kingsa, a Sacramento održava minimalnu prednost čak i u kaotičnoj bitci klupa (tu je sve moguće jer ni jedna ni druga momčad nemaju dubinu) - domaćin ima nešto nalik na strukturu s Landryem u postu, ali defanzivno cure na sve strane, što Pelicansi koriste da se vrate u egal.

To traje do povratka Gaya i Cousinsa na parket, kada Kingsi opet istim receptom - totalnom dominacijom u skoku i kontrolom reketa u oba smjera - grade desetak poena prednosti. U principu, da Malone nije predugo držao Cousinsa na klupi (za divno čudo nije bio u problemima s osobnima) ili da barem nije istovremeno odmarao i Gaya i Cousinsa, Pelicansi se vjerojatno ne bi ni vratili u utakmicu u ovom periodu i rezultatski bi bili bliži minusu od 20 nego 10 poena. Ali, što je tu je, netko će reći da u regularnoj sezoni nema potrebe za tako tvrdim rotacijama, ali ako Kingsi planiraju uloviti playoff i ako je to za njih ravno osvajanju naslova, kako si trener može dozvoliti 5 minuta utakmice protiv direktnog konkurenta igrati bez ijedne od tri udarne napadačke opcije (dakle, i bez Collisona)? Dobra vijest za Kingse je da Malone nije blesav i da nije istu grešku ponovio na početku četvrte, već je ostavio Gaya na parketu dok je Cousins dolazio do zraka.

Zanimljivo je istaknuti kako je Davis još jednom skupio pristojan broj koševa iako je za steći takav dojam trebalo baciti pogled na box score - Williams po običaju vrti minimum akcija za njega, ali u spremanju zicera je bio sjajan. Međutim, njegov utjecaj na utakmicu u tom periodu ničim se nije mogao usporediti s onim Cousinsa koji je briljirao i u obrani i u skoku i kao razigravač i koji je jednostavno dominirao iako je na kontu imao manje poena od Browa. Davis ima takvih momenata u kojima odskače kvalitetom, ali ima i puno ovakvih perioda u kojima je nevidljiv osim kao smetlar koji u tišini skuplja brojke.

U drugom poluvremenu pak gledali smo potpuno drugu utakmicu. Ključni potez bila je odluka Pelicansa da i sami stanu u zonu oko reketa i uglavnom ignoriraju Collisona i McLemorea, čime su oduzeli i ono malo prostora Cousinsu i Gayu za funkcioniranje na bloku. Nekoliko grešaka domaćina kasnije (točnije, tri izgubljene lopte kasnije u pokušajima da se na silu prođe do obruča kroz gomilu tijela) i eto već Pelicansa u egalu i to u ovoj sporoj postavi s Ajincom. Čim više nije išlo u napadu, Kingsi su izgubili i tlo pod nogama u obrani gdje su Holiday, Gordon i Evans prejednostavno vrtili slash & kick solo akcije koje su otvorile napad. Ulaskom Andersona odlaze na dodatnu razinu i eto Pelicansa s -9 na +7.

Cousins se pribrao i nastavio napadati, ovaj put s minimum grešaka, ali ponekad glavom kroz zid jednostavno ne ide. Gay drugu utamicu za redom nije napravio ništa, opet je gađao ispod 40% uz puno lošiju selekciju šuta i duplo manje slobodnih nego prije potpisa novog ugovora. Da li je moguće da su stvari ovako jednostavne i da je stvarno toliko toga u sportu bazirano na psihologiji i banalnoj motivaciji? Ili su protivnici dovoljno skautirali Kingse i shvatili kako ih je jednostavno braniti čim staneš u zonu i izazoveš ih na šut iz vana? Ili je problem više minuta u ulozi četvorke? Istina je, kao i obično, vjerojatno negdje u sredini.

Uglavnom, kako to već biva kada protivnik baci izazov, Malone odgovara s vlastitom niskom postavom. S Gayom na četvorci Kingsi su tako igrali nekih 12 minuta, od završnice treće pa gotovo cijelu četvrtu, čime su dobili nešto prostora u napadu. Samo, nije to ni približno dovoljno kada u tu rolu dodatnog vanjskog upada Casspi (koji je živahan i dobar slasher, ali ove sezone je ubacio 1 tricu iz 8 pokušaja) i kad se otvaraju dodatne minute za izgubljenog Stauskasa (s njim na parketu Kingsi uglavnom igraju 4 protiv 5, a to nikada nije dobar recept ako mislite dobiti utakmicu). Jasno, kad ti ni stretch postava nije u stanju izvući obranu protivnika, onda je lakše istrpjeti i Andersona kao defanzivca - zona sakriva njegove slabosti u potpunosti (što se manje kreće i što je više stacioniran oko reketa, to je manji problem, a uz to suigrači su mu puno bliži za pomoći u slučaju da ga netko ide napasti u postu).

Također, zbog niske postave Kingsima se raspala obrana - nije ni Thompson oličenje kvalitete, ali Malone zna da samo s dodatnim visokim tijelom može čuvati reket i zbog toga ga trpi. S četiri igrača na perimetru, Cousins je solo morao braniti Davisa u pick igri bez ikoga u pozadini sposobnog izazvati šut, što je Pelicansima omogućilo da bacaju alley-oopove koje je Davis uz osmijeh spremao u mrežicu jer DeMarcus jednostavno nije takav tip igrača koji ga može pratiti - koliko god je dominirao na snagu u prvom dijelu, toliko je izgubio na račun brzine u drugom.

Ukratko, sva jednodimenzionalnost Kingsa došla je na naplatu. I ta dimenzija se ne očituje samo u jednom stilu igre kojega su u stanju prezentirati u oba smjera, već i u činjenici da često izgledaju kao da je na parketu jedan čovjek. Pelicansi su se pokazali kao puno prilagodljivija (čitaj: talentiranija) momčad, nalazili su odgovore na sve izazove upućene tijekom utakmice, a usput su čak dobili i partiju sezone od Gordona u pravom trenutku. Ono najvažnije, a tu se vraćam na Davisa, u stanju su igrati dobro čak i kada on ne briljira (iako je i takav skupio 28 poena), što je znak da su itekako solidna družina.

Filed under: bball 1 Comment