ISPOD OBRUČA fullcourtpress – basketball lunatics inc.

1Oct/142

HAPPY CAMPERS – WEST

Posted by Gee_Spot

BLAZERS

Da su barem svi jednostavni u slaganju momčadi kao oni, koliko bi nam lakši život bio... Roster za sezonu je kompletiran nedugo nakon našeg ljetnog osvrta, dakle kada je Bartonov ugovor postao garantiran i kada je postalo jasno da je Mo Williams bivši. A nisu komplicirali ni oko kampa kao ove neke momčadi koje doslovno u zadnji tren dodaju igrače na roster kao da je u pitanju išta što može promijeniti smjer u kojem idu - njihova tri imena za pripreme znaju se već tjednima, redom su to likovi s nekakvim NBA iskustvom (playevi Morris i Garrett, šuter Southerland) koji će kamp iskoristiti za pronaći ugovor u Europi. Ili će se jednostavno vratiti u NBDL do idućeg kampa.

CLIPPERS

Imali su zanimljiv ovaj drugi dio tržnice, ako zbog ničega drugog ono zbog potrebe da stvore malo fleksibilnosti na dnu rostera i pri tome ne probiju apron. A to su izveli poslavši Dudleya i njegovu lanjsku užasnu formu zajedno s ugovorom teškim preko 4 milje u Buckse od kojih su dobili Delfina i Raduljicu s otprilike istim ukupnim iznosom, čak i za pola milje većim. Međutim, kako je Dudley potpisan 2011. prije lockouta i novog kolektivnog, njega nisu kačila pravila koja klubovima dozvoljavaju takozvano stretchanje ugovora tako da su morali nabaviti igrača ili igrače s kojima mogu izvesti taj manevar i tako stvoriti prostor (pitanje je zašto jednostavno nisu poslali Dudleya u Sixerse koji bi ga sigurno prihvatili za pick prve runde). I tu na scenu stupaju Bucksi koji su za ovu uslugu dobili taj pick prve runde i igrača koji im možda može pomoći (nije isključeno da je Dudley imao problema s nekim ozljedama koje nisu dobile dovoljno pozornosti jer tako solidan igrač ne postaje preko noći mrtvac). Dakle, sva ova strka nastala je zbog činjenice da je GM Doc ispucavši midlevel i bi-annual opcije aktivirao hard cap i da su Clippersi s dodatkom Hawesa i Farmara bili na 12 igrača s prostorom na capu za ugurati možda još jedan minimalac. Iskoristivši ovaj stretch dodatak koji im omogućava da godinu ugovora razvuku na tri ili u ovom slučaju dvije godine na pet, Clippersi su se spustitli dodatnih 3.5 milje ispod aprona čime su si otvorili manevarski prostor za popuniti roster. I to su napravili, vrativši Turkoglua te potpisavši za minimalac najboljeg dostupnog swingmana Chrisa Douglas-Robertsa, koji u principu ne donosi ništa više od onoga što bi donio Dudley u malo boljem izdanju, i Ekpe Udoha, obrambenog specijalista kojega su ozljede i atmosfera u Bucksima pretvorile u NBDL igrača. Mislim, nije to loše za dno klupe, pogotovo ako obojica odigraju svoju najbolju košarku (Hedu u ovom slučaju ne vodim kao ništa drugo osim još jedan Riversov podsjetnik na bolje dane), ali nije ni nešto što ih čini puno boljima. Uglavnom, s 14 igrača i još oko 1.5 milju prostora do aprona mogu si dozvoliti maštati o veteranskom pojačanju u drugom dijelu sezone (po mogućnosti playmakeru jer propusti li Paul svoju standardnu kvotu utakmica, ovisiti isključivo o Farmaru i Crawfordu ne čini se previše pametno). U kamp pak vode samo combo beka Jareda Cunninghama (koji će nakon dvije sezone i tri NBA klub vjerojatno put NBDL-a) i Joea Inglesa (trebao je ići i Liggins, ali odlukom Inglesa da se okuša u NBA za negarantirani ugovor stvarno nije bilo potrebe voditi još jednog swingmana) koji ima šansu nametnuti se kao još jedna opcija za trojku koja im je očito bolna točka.

GRIZZLIES

Dodavši Stokesa za ono što je preostalo od Carterova midlevela nakon već potpisanih ugovora s Vinceom i Udrihom, popunili su roster i došli blizu apronu, a onda su stretchali rookie ugovor Jamaala Franklina kako bi dobili dodatnu fleksibilnost i prije svega dodatno mjesto na rosteru. Ako ništa drugo, imat će zanimljivu borbu u kampu za tu otvorenu poziciju - čak šest imena vode sa sobom, od poznatih NBA faca poput Beasleya i Clarka koji će se pokušati nametnuti kao stretch četvorke iako su u pitanju obični tweeneri, preko vječnog centarskog projekta Whitesidea (koji je osim neizbježne NBDL epizode igrao i u Kini gdje je svaki centimetar plaćen u zlatu, ali i u Libanonu) do šutera Hancocka (nekadašnji MVP NCAA final foura) i dva iskusna košarkaša koja su se kalila u Europi nakon solidnih NCAA karijera da bi se lani skrasili u NBDL podružnici Memphisa, Kalina Lucasa (nekada sjajan lider Michigan Statea ima epizode u Turskoj i Grčkoj prije nego se lani odlučio vratiti u NBDL) i Patricka Christophera (odličan strijelac s Californie igrao je u Francuskoj i Turskoj prije povratka doma).

JAZZ

Nisu otpustili Clarka od kada smo zadnji put pisali o njima, što znači da su trenutno na 13 garantiranih ugovora. Za preostala dva mjesta tako će se teoretski boriti 6 igrača pozvanih u kamp, od kojih samo Murry ima garantiranu značajniju cifru. S druge strane, teško da im je potreban još jedan combo-bek. U principu, osim borbenog Motuma koji bi se mogao izboriti za ulogu šestog visokog, ne vidim koju koristi mogu dobiti od toga da zadrže bilo koje preostalo ime. Bost je klasični NCAA combo play koji je godinama nosio svoj program, ali nije u istoj klasi kao Burke (već ima solidnu epizodu u Podgorici i NBDL-u), Jones je dobro znani veteran koji je nekoć smatran čak i korisnim stoperom, ali zadnji put je ozbiljnu košarku igrao 2012. i teško da će s 34 godine stvar biti išta bolja, a Cooley je standardni klon bijele NCAA četvorke koja eventualno može završiti na rosteru Celticsa (ili Jazza), igrao je lani ljetnu ligu za Houston i Memphis, da bi se na kraju odlučio za epizodu u Turskoj (ovo ljeto opet nastupio za Memphis, zatim i za Cavse gdje je zapamćen po natjecanju u uzimanju loših šuteva s Bennettom).

KINGS

U prvom dijelu tržnice obilježio ih je onaj gaf s puštanjem Thomasa i angažmanom Collisona, a stvar su donekle pokrpali potpisom Sessionsa. Ni jedan ni drugi nisu dugoročna rješenja, ali će donijeti dobar dio produkcije bivšeg playa za nekih 8 milja manje gledano kompletne ugovore. Dakle, s te strane nije kraj svijeta, ali nije da imaju previše razloga za zadovoljstvo. Obavili su par tradeova, prvo s Knicksima u kojem su, slično Clippersima, zamijenili igrača čiji ugovor nisu mogli strethcati (Outlaw) za onoga čiji mogu (Ellington) kako bi dobili nešto prostora (zamjena Acya za Taylora koja se pri tome odigrala nije bitna jer bi otpustili prvoga kao što su i drugoga obzirom da im ugovori u tom trenutku još nisu bili garantirani), a zatim i s Rocketsima kojima su poslali Terrya u zamjenu za dva negarantirana ugovora (Gee i Hopson). Ovim potezima su od momčadi na granici poreza koju bi svaki sljedeći ugovor doveo u probleme postali momčad koja je mogla potrošiti bi-annual (na Sessionsa) i minimalce (Casspi i Hollins) bez straha od penala. Nije nešto, ali barem je fiskalno odgovorno. Uglavnom, nakon sve ove zavrzlame i dodatka spomenuta tri igrača, završili su s 13 garantiranih ugovora i dva mjesta za udijeliti. Jedno bi trebalo pripasti energičnom skakaču Morelandu kojega su potpisali odmah nakon što su u Knickse poslali Acya uz dobar dio garantiranog minimalca, a za eventualno drugo bore se play Burton (motao se po mnogim draft boardovima ove godine kao potencijalni izbor druge runde), centar Bhullar (ovaj ogromni Indijac na rosteru je samo zbog toga što je zemljak s gazdom), jedan od braće Wear (interesantno, drugi blizanac je baš u Knicksima pa već mogu planirati neki trade u budućnosti) i swingman Trey Johnson (30 godišnji veteran skupio je 20-ak NBA utakmica u tri sezone muvanja po ligi, a u životopisu ima i epizode u Srbiji, Izraelu, Italiji i NBDL-u iako ga najviše pamtimo po tome što su ga Lakersi stavili na playoff roster 2011. nakon jednog desetodnevnog ugovora najavivši i tim potezom da Phil neće do prstena broj 12).

LAKERS

Sjećamo se kako su mizerno koristili prostor na startu tržnice i kako su nepotrebno visokim ugovorima za Younga i Hilla, naravno uz Kobeovu astronomsku ratu, već tada prebacili salary cap. Uglavnom, sa samo minimalcima na raspolaganju (room iznimku su potrošili na Henrya i Kellya), naknadno su još dogovorili s rookiem Jordanom Clarksonom i tako zaokružili priču s garantiranim ugovorima na 13 imena. Za kamp su pozvali još šestoricu, a u oči upada da su dvoje od njih od Kingsa odbačeni Ellington i Tyler, što dovoljno govori koliko su očajni za NBA talentom. Najluđe od svega, Ellington bi vrlo lako mogao ne samo do mjesta na rosteru nego i do ozbiljnih minuta tijekom sezone (tko zna u kakvom je stanju Kobe, a jedine alternative su također ozljedama skloni Young i Henry). U sličnoj situaciji je i Price koji bi vrlo lako mogao nadmašiti minute iz Orlanda pokaže li se Nash gotovim, odnosno dobije li ugovor za sezonu - iako imaju Clarksona, Lakersi su i lani, ali i ovoljetnim potezima pokazali da ne razmišljaju pretjerano ozbiljno o razvoju mladih. Uz ove veterane, tu je i nedraftirani rookie Jabari Brown, odličan šuter i konkurencija Ellingtonu, odnosno također nedraftirani play Spartansa, Keith Appling, koji će biti konkurencija Priceu. Šesti čovjek je energični tweener Roscoe Smith, odlični skakač s UNLV-a kojem je cilj završiti u NBDL-u (ipak, čovjek ima dobro ime i barem me sjetio ove krasote - pri tome mislim na pjesmu, ne spot). Uglavnom, činjenica da bi dva trening kamp dodatka poput Pricea i Ellingtona mogla postati ozbiljan dio rotacije u jednom trenutku godine, valjda govori sve što treba znati o novoj sezoni Lakersa u kojoj stvarno ne bi trebali imati problema zaštiti pick od Sunsa. Još kad Byron Scott kaže kako ih ova pozicija autsajdera dodatno motivira, onda je jasno da su pečeni - zadnji put kada je Byron Scott uspio podići plafon talentu kojega je imao na raspolaganju bilo je - nikad.

MAVS

Vrativši Bernarda Jamesa za garantirani minimalac zatvorili su roster s 15 garantiranih ugovora, što znači da bi se nešto posebno trebalo dogoditi tijekom priprema (ili bi nekoga trebalo trejdati) kako bi angažirali jednog od igrača koje su pozvali u kamp. Još ranije su potpisali Erica Griffina (atleticizmom tijekom ljetne lige očarao stručni štab Mavsa, inače iza sebe nakon sjajne karijere na neuglednom Campbellu ima epizode u Italiji, Portoriku i Venecueli) i Ivana Johnsona (koji je nakon dvije sezone u Hawksima lani odmarao u Kini - sličan proces prolazi i Blatche, ovi sukobima skloni tipovi, iako dokazano korisni u rotaciji, očito ne nailaze na previše fanova u uredima NBA momčadi), a sada su dodali i leš veterana Villanueve i od Magica otpuštenog Lamba. Imaju Dorona, Ivana, dva Bernarda, Chandlera i Dirka - za Dallas možeš reći svašta, ali ne i da im igrači imaju tipična imena.

NUGGETS

Gdje smo ih ostavili, aha, bez prostora, s već odrađenim poslom (vraćanje Afflala i draftiranje Nurkića i Harrisa). U međuvremenu je Nurkićev dolazak već ove godine postao stvarnost, što znači da su 13 mjesta na rosteru popunili i to bez da su dirnuli u midlevel. Vratili su lanjski pick druge runde Greena iz Italije na negarantirani ugovor koji bi, u slučaju da ostane, uzeo dijelić midlevela i to je manje-više to što se capa tiče - smješteni su debelo iznad njegove granice, ali i ispod poreza. Ako će Green, koji ima tek mrvice garantirane, ali koji kao combo bek ima mjesta na ovom rosteru na kojem nedostaje kreativnih vanjskih igrača, ostati kao četrnaesti, za eventualno zadnje mjesto bore se njihov sad već veteran Miller, dobro nam poznati Alonzo Gee (koji je ovo ljeto tako bio dijelom rostera čak 4 kluba) i Marcus Williams (ne play koji je ukrao laptop, već krilo s Arizone iz generacije Budingera i Jordana Hilla koji se, nakon neuspješne epizode sa Spursima, skrasio u Kini). Naime, kako se Gallinari vraća nakon ozljede, a i Chandler baš nije oličenje trajnosti, još jedan energični swingman bi im dobro došao. U tom slučaju Gee svakako ima prednost jer Miller nije pokazao previše u prve dvije sezone usprkos zanimljivoj kombinaciji fizikalija i all-round talenta (iako treba imati na umu da posjeduje dio ugovora garantiran što može biti presudno), a Williams je uvijek bio od onih u svemu solidnih, a u ničemu posebnih košarkaša, što nije od pomoći kad se borite za ova rubna mjesta na rosteru gdje se više cijeni jedna elitna vještina nego all-round osjećaj za igru (doduše, nije ni Gee po ničemu poseban, ali barem ima pedigre). To znači da preostali dvojac ima tek simbolične šanse dokopati se mjesta u NBA jer Nuggetsi su pod košem krcati čak i iako je Hicksonov povratak još uvijek upitan (u kampu ga svakako neće imati u punom pogonu) - energični Benimon tweener je za NBA uvjete bez dovoljno talenta za igrati na perimetru (igrao za opskurni Towson gdje je dominirao skakački, slično kao i na ljetnoj ligi, a Denver voli takve projekte - ne zaboravite da je i Faried bio sličan igrač koji se isticao prije svega po energiji u skoku i tranziciji, dakle ako Hickson bude prisiljen na dužu pauzu sve je moguće), a Mensah-Bonsu je pratiteljima euro košarke dobro poznato ime (ima iza sebe već epizode s 5 NBA klubova, a u kamp Nuggetsa je upao u zadnji tren izbacivši tako Joea Alexandera čije ime se spominjalo u konkurenciji za pozivnicu do zadnjeg trena).

PELICANS

Nakon otvaranja prostora u koji su ubacili Asika i bacanja room iznimke na potrošenog Salmonsa, praktički su ostali bez opcija, s 12 imena na garantiranim ugovorima. Miller, koji je dobio pola garantiranog minimuma, gotovo sigurno je 13. igrač s kojim ulaze u sezonu, a za još dva mjesta bore se sljedeća imena. Najpoznatije je svakako Luke Babbitt, koji je odbio ugovor u Španjolskoj kako bi ostao u Pelicansima - ima iskustvo lanjske sezone i nekih 100 000 garantirano tako da bi vrlo lako mogao biti četrnaesti igrač. Zatim je tu i Patrick Young koji ima minimalnu garanciju, a i popriličnu konkurenciju u toj borbi za šestog visokog igrača. Naime, tu su još iskusni Macklin (igrao u Turskoj i Kini) i Kevin Jones (iza kojega su uspješni nastupi u NBDL-u i na ljetnoj ligi), obojica jednako snažni i dokazano raznovrsniji košarkaški koji mogu nešto i zabiti. Šesti čovjek je još jedan veteran, Dionte Christmas, koji se nakon 6 ljeta s raznim NBA klubovima prošle godine konačno dokopao garantiranog ugovora s Phoenixom, a sada evo prolazi novi kamp s novim klubom. Njegove šanse da se zadrži su minimalne, ali Pelicansima je trebao bek za pripreme nakon što je Courtney Fells, koji je bio sjajan na ljetnoj ligi, potpisao u Turskoj.

ROCKETS

Već smo apsolvirali njihovu promjenu situacije tijekom koje su iz agresivnog kupca postali strpljiva momčad koja se čuva za buduće poslove i kojoj je najvažnija fleksibilnost. Uspjeli su ostati iznad capa što im je dalo pravo na midlevel koji su potrošili preplativši Papanikolaua (i iskoristivši puno manji dio na svog rookiea Nicka Johnsona), nadajući se da će posezanjem u euro bazen maksimizirati manjak opcija na matičnom tržištu. Ta povećana briga o fleksibilnosti ne znači da su odgovorni i prema novcu kao novcu - u maniji dijeljenja minimalaca, Morey je dao jednog viška (potpuno nepotreban angažman Isha Smitha, posebice jer je povratak Garcie bio uvjetovan dogovorom prije ljeta - Xisco se odrekao postojećeg ugovora kako bi otvorio prostor na capu za dovođenje Bosha i bilo je očito da će ga klub potpisati nazad kada im više prostor ne bude trebao), što znači da na rosteru imaju 14 imena s fiksnim plaćama za iduću sezonu bez da im uračunamo Papanikolaua i Beverleya. Ako je realno očekivati da su ova dvojica sigurni među 15, a je (mislim, Beverley je starter, a Papanikolauov ugovor postaje garantiran za prvu godinu za nekoliko dana), to znači da imaju jednog igrača viška. Problem je praktički nastao trejdom za Terrya - da su zadržali Geea i Hopsona i jednostavno ih otpustili, sada bi imali manje briga. Samo, tamo očito vlada panika jer ne vidim drugog logičnog objašnjenja kojim bi opisao angažman Terrya - Moreyu trebaju imena koja može prodati kao pojačanja, a ovaj nekada odličan bek očito služi samo tome. Rocketsi su toliko ispod granice poreza da im lova nije problem, pa tako ni taj bačeni milijun, ali očito je da su i dalje u šoku od neuspješnog ljeta. Uglavnom, uz ovih 16 imena imaju još dva krila ostala od lani na uglavnom negarantiranim ugovorima koji nemaju šanse preživjeti kamp (nebitni Powell i Covington koji je pokazao nešto sposobnosti u stretch roli) te još dva šljakera koji su zaslužili poziv na pripreme dobrim partijama u ljetnoj ligi (Black i Mitchell, oba četvorke i oba totalni višak obzirom da su samo ovo ljeto potpisali 3 slična igrača - Dorseya, Adriena i Capellu). Uglavnom, i drugi dio tržnice je samo potvrdio ono što je bilo očito u prvom - Morey se previše zaigrao u tom uvjerenju da je najpametniji čovjek u ligi tako da je zaboravio na osnovne stvari, poput one da u ovakvom poslu nije toliko bitna pamet koliko sreća. I da je ponekad jednostavnost najbolji izbor.

SPURS

Moram priznati da su me malo iznenadili vraćanjem Baynesa na garantiranom ugovoru (već sam ga zacrtao kao još jednog visokog koji će put Kine koja centimetre plaća puno izdašnije nego Europa), time su, barem u ovom trenutku, zatvorili vrata makar i sitnim promjenama. Naime, s Baynesom imaju 15 igrača za iduću sezonu i jedini način da otvore mjesto za nekoga od ovih koje su doveli u kamp, prije svih Cottona koji bi im dobro došao dok čekaju Millsov povratak, je trade ili otpuštanje nekog s rostera. A nije da nemaju kandidata, recimo dan-danas mi nije jasno što će im na rosteru Austin Daye. Bez obzira što su u pitanju Spursi i što na sve načine od njega pokušavaju napraviti korisnog rotacijskog igrača (tipa, u ljetnoj ligi su mu dali dozvolu za ubijanje i dopustili da se napucava sa 6 pokušaja za tricu po utakmici), patka uglavnom ostaje patka. Recimo, otpuštanje njegova minimalca na momčadi koja je 7 milja ispod poreza i pri tome nije ni potrošila midlevel ne bi se ni osjetilo, posebice ako bi ga stretchali (od ostalih rubnih visokih igrača rotacije Ayers ne dolazi u obzir za ovako nešto jer ima istog agenta kao i Leonard, a s Bonnerom i Baynesom su tek obnovili). Inače, ova preostala tri igrača koja još vode u kamp imaju puno manje izgleda zadržati se od Cottona iako bi se sva tri još neko vrijeme mogla vratiti po rubovima NBA lige. Green je već neko vrijeme u programu Spursa, lani je igrao u Francuskoj, ali njegove brojke s Alabame ne odaju ništa više od solidnog back-up visokog NBA atleticizma kojim može maskirati manjak idealnih fizikalija. Josh Davis je slična energetska bomba, ali previše tweener da bi igrao pod košem kao na San Diegu, dakle njegovu energiju mogu usmjeriti prema perimetru i dobiti stopera - nešto slično s napravili s Leonardom koji je na istom sveučilištu također igrao četvorku. John Holland je ovdje apsolutno najopskurnije ime, ali ujedno je riječ i o klasičnom primjeru igrača od kojega Spursi naprave člana rotacije. Momak je igrao na nebitnom Boston Universityu i četiri godine prolazio ispod radara, međutim ima sve potrebne predispozicije po pitanju fizikalija i talenta da bude solidan 3&D igrač na boku, što je dokazao i tijekom tri solidne sezone u Francuskoj i Španjolskoj. Možda nije novi Danny Green, ali definitivno je košarkaš kakav može pronaći malu rolu u NBA.

SUNS

Ključna stavka njihovog ljeta uopće bilo je produženje s Bledsoem, kako se to razvuklo postali su jedna od rijetkih momčadi kojima je drugi dio tržnice bio zanimljiviji od prvog. Na kraju su popustili, s realnih 48 za 4 (koji imaju svoj nekakav ekvivalent u 60 za 5) pristali su na 70 za 5, što nije mali ustupak. Opet, s druge strane, da su izabrali put Pistonsa, ne bi imali nikakvu moć u budem razvoju situacije stoga je ovo jedina racionalna odluka. Ne polomi li se Bledsoe, a to je u njegovom slučaju uvijek rizik, idućih 5 godina imat će ne samo solidnog igrača čija važnost je možda i veća od učinka zbog sposobnosti da igra više uloga na parketu, već će imati vrijednost koju mogu pretvoriti u drugu vrijednost (Pistonsi s druge strane neće imati ništa ako Monroe odšeta osim uspomena na nesretnih 5 godina koje su ulagali u čovjeka). Dobra stvar u cijeloj priči je da nema onih dosadnih opcija (ne zbog nečega konkretnog, jednostavno me kao fana sve više živciraju sitna slova u tim ugovorima), kao i da nisu značajnije oštetili budućnost. Gle, prostor su ove godine imali i očito da s njim nisu mogli ništa bolje od ovoga. Dogodine ionako treba produžiti s Dragićem koji zasigurno neće ostati na plaći od 7.5 milja ako može dobiti duplo više, a, ako mu daju ugovor sličan ovome što je dobio Bledsoe, opet se nalaze u održivoj situaciji bez naznake da će morati plaćati porez. Jasno, kako već imaju dva playa, mogu si dopustiti rizik da Dragić odšeta (što je loša verzija), a mogu i trejdati jednog od dvojca Bledsoe - Thomas (što je bolja verzija). U svakom slučaju, kreću se, a to je u NBA ključno. Nakon Erica, popunili su još roster dodatkom Zorana Dragića, koji nije samo tu da zadovolji brata (iako mu je to prvotna funkcija), već i da posluži kao zakrpa u slučaju da ostanu bez Greena (bilo ove godine putem tradea ili dogodine kada bude slobodan igrač). Zoranče nije zvijezda, ali nije ništa slabiji NBA prospekt od npr. Papanikolaua ili Inglesa, da spomeneom samo bočne koji su ovo ljeto euro košarku zamijenili najboljom svjetskom ligom. Na kraju su produžili i s braćom Morris, možda s malo previše šuške, ali te neke 3 milje u prosjeku više od neke realne cijene su, a tako je i ovo ljeto pokazalo, u NBA - realne. Uglavnom, oni svojih 15 imena za iduću sezonu imaju, tako da su ove kamp pozivnice više simbolične. Earl Barron je već njihov dobar poznanik, ovaj centar veteran uvijek će uskočiti na 10 dana ako ga zatrebaju tokom sezone i ako bude u mogućnosti, a ovo mu je dobra odskočna daska za neki ugovor sa strane. Ostala tri imena su klinci, redom nedraftirani. Casey Prather s Floride loša je kopija Coreya Brewera i kao takav ne baš NBA prospekt, Joe Jackson je combo bek s Memphisa koji je u 4 godine dokazao da nije prva klasa NCAA majstora na poziciji, a Jamil Wilson je senior s Marquettea koji se pokazao dobrim skakačem i prije svega asistentom s visokog posta u specifičnom napadu koji se isključivo bazirao na high-post akcijama kroz visoke - u NBA uvjetima momak je nažalost tek tweener.

THUNDER

Osim dovođenja Morrowa, u onom prvom dijelu tržnice najveća zanimljivost vezana uz njih ticala se ugovora s Joshom Huestisom, odnosno njegove odgode, što valjda dovoljno govori o aktivnostima Thundera. Nije ni kasnije stvar postala zanimljivija - osim što su se Thabeeta riješili tradeom umjesto da ga jednostavno otpuste (to su za njih napravili Sixersi za 100 000 dolara bonusa), podijelili su tek nekoliko pozivnica za kamp koje će možda imati višeg smisla ako im donesu Thabeetovu zamjenu na roster (14 ugovora već imaju garantirano). Za tu potencijalnu ulogu borit će se tako veteran tweener Lance Thomas koji je nakon tri sezone pokušaja pronalaska mjesta pod NBA suncem (neuspješnih) lani konačno odlučio zaigrati u Kini te dva nesuđena rookiea i NCAA seniora, Richard Solomon (koji se istini za volju motao na mnogim listama kao potencijal za drugu rundu), solidni centar Californie koji ima potencijala kao back-up visoki u NBA, i Talib Zanna, žilavi smetlar s Pittsburgha. Ova dvojica će, ako ništa drugo, karijeru nastaviti u NBDL podružnici koja je sada također locirana u Oklahoma Cityu, a četvrto ime za kamp je bek veteran Michael Jenkins, odličan šuter za tricu koji iza sebe ima najbolju sezonu u karijeri u Italiji (igrao i u Njemačkoj, a navodno je viđen i u Crnoj Gori).

WARRIORS

Nakon što se sapunica oko Lovea završila, pa, nisu napravili ništa. Potpisi Livingstona i Rusha vrhunac su njihova ljeta, a sve što se naknadno odigralo ticalo se odluke da kažu zbogom Jacksonovom omiljenom ministrantu O'Nealu. I daju Barbosi negarantiran ugovor koji će vjerojatno postati full garantiran obzirom na manjak konkurencije u kampu (Barbosa je i lani u Sunsima pokazao da u njemu još ima vatre i sasvim je solidna opcija za petog beka). Doduše, s 13 igrača pod ugovorom (14 ako računate i Leandra) i debelo iznad capa nije ni da imaju previše opcija. Stoga je jedina zanimljivost njihova lista imena za kamp koja je postala legandarna onog trenutka kada su na nju dodali Jasona Kapona (shiiiiiiit, tko će sad nabavit dres Warriorsa s njegovim imenom). Tko zna, možda Kerr u svoj svojoj navodnoj genijalnosti ima neki recept kojim Kaponov šut može preselit u Craftovo tijelo i tako dobit uber-Kerra. Craft je inače vlasnik još jedne pozivnice, sljedeća je pripala McAdoou, još jednom zvučnom NCAA imenu koje nije upalo među 60 na draftu (ali koji je odradio puno bolju ljetnu ligu za Warriorse od Crafta), a zadnje dvije su dobili Justin Holiday (i on je očarao Warriorse zabijajući gomilu koševa ovo ljeto u konkurenciji boljoj od one na koju je navikao u Belgiji i Mađarskoj) i Mitchell Watt (između ljetnih liga nastupa u Izraelu, inače odradio solidno ljeto za Warriorse kao centar i od svih ovdje spomenutih definitivno je najspremniji pomoći odmah i to puno više od jednog Kuzmića).

WOLVES

Čim smo ih ostavili krajem sedmog mjeseca odmah su midlevel potrošili na Moa Williamsa, što je klasični Saundersov potez (ili da kažem klasični potez prosječnog NBA GM-a koji je uvijek spreman preplatiti ime jer je to lakše nego raditi ozbiljan analitički posao). Međutim, ono puno važnije je što su konačno okončali natezanje s Loveom poslavši ga u Clevelanda i dobivši zauzvrat dva prva picka drafta. I okolnim putem Thaddeusa Younga. I to je uglavnom to, obzirom da su i prije svega ovoga bili debelo iznad capa. Dakle, imaju 15 igrača pod ugovorom, a kako su svom rookieu Robinsonu dali minimalac koji je dobrim dijelom garantiran, nije isključeno da se još uvijek nadaju negdje utopiti Bareu. Stretchati ga neće, da su to htjeli već bi to i napravili, tako da je druga opcija jednostavno otpustiti Robinsona, dati mu 250 000 i smjestiti ga na neki NBDL roster do dogodine (da podsjetim, Wolvesi nemaju svoju filijalu već kao još 12 siročića koriste usluge Fort Waynea za slanje isključivo svojih igrača na zagrijavanje, tipa LaVinea, tako da nemaju luksuz kao ove momčadi s filijalama spremiti još 3 mlada igrača za budućnost). U ovakvoj situaciji u kamp pozvani Heslip i Fesenko nemaju nikakve šanse upasti na roster. Heslip ionako ni pod razno nije NBA igrač (minijaturni bek-šuter koji u tri NCAA godine nije napredovao ni malo kao playmaker), a legendarni Fes je lani cijelu godinu čekao poziv iz NBA igrajući u NBDL-u umjesto da se opet okuša u Europi i eto, strpljivost se isplatila barem u vidu ove kamp pozivnice. Jasno, 99% je izgledno da će opet u NBDL, ali Wolvesi nemaju baš previše velikih tijela na rosteru, barem ne u vidu onih klasičnih razbijača u sredini, tako da mu eventualna komplikacija u kampu može otvoriti vrata. U Minnesoti još nisu zaboravili besmrtnog Oleksiya Pecherova tako da mu je status legende i dalje zajamčen.

Filed under: bball 2 Comments
29Sep/146

HAPPY CAMPERS – EAST

Posted by Gee_Spot

S današnjim danom i službeno počinje kamp za svih 30 momčadi, a to znači da su rosteri manje-više kompletirani. Jasno, bit će još tradeova do početka sezone (i tu ne mislim samo na ove pizdarije koje izvode Sixersi, Rocketsi i Ainge, već pravih tradeova u kojima će se mijenjati igrači koji stvarno imaju šanse igrati u ligi), kao i rezova dok se rosteri ne zaokruže na dopuštenih 13 do 15 imena s ovih samo za potrebe kampa dopuštenih 20 (koje mnogi ionako neće do kraja popuniti).

Danas i sutra tako bacamo pogled na ono što se događalo na tržnici u zadnja dva mjeseca od kada smo je napustili i kada je većina posla već bila obavljena uz neizbježni osvrt na imena koja su dobila poziv u kamp.

BUCKS

Ostavili smo ih kako balansiraju s prostorom u želji da dovedu Bledsoea, ali na kraju su se zadovoljili tradeom s Clippersima u kojem su za polomljenog Delfina (koji bi u najboljem slučaju mogao sredinom sezone pojačati rotaciju neke momčadi koju napadnu ozljede, jasno ako stopalo dozvoli) i Raduljicu (otišao po laganu lovu u Kinu) dobili Dudleya. Nije da im treba još opcija na boku, ali takav veteran, jasno pod uvjetom da opet pronađe formu kakvu je imao prije prošle sezone, sigurno može pomoći momčadi bez iskustva na perimetru. Uz njega finiširali su i posao s Baylessom, potpisali svoje rookie izbore druge runde O'Bryanta i Inglesa i tako zaokružili roster na 14 imena. Za ono zadnje mjesto trebali bi se boriti Chris Wright i Kendall Marshall koji nemaju garancije tako da je moguće da ih otpuste obojicu tijekom kampa kako bi imali prostora za ubaciti eventualno pojačanje tijekom sezone. Ili barem nečiji loš ugovor - jedna su od rijetkih momčadi kojima je nakon ljeta ostalo prostora na capu, oko 8 milja. Uz ovih 16 imena, dodali su još dva NBDL igrača za potrebe trening kampa, centra Michaela Erica i swingmana Elijaha Millsapa. Kako Bucksi nemaju svoju NBDL filijalu već od ove sezone uz još 12 klubova koriste usluge Fort Waynea, jasno je kako nisu potpisali ove igrače radi ekskluzivnih prava već čisto da imaju dovoljno tijela za treninge (a možda i da udobrovolje nekom agentu). Uostalom, ako će i slati tijekom godine nekog svog igrača u NBDL, onda će Ingles i O'Bryant svakako imati prednost.

BULLS

Nalazimo ih u situaciji u kojoj smo ih i ostavili, sramežljivo koketiranje s Loveom nakon što su ostali bez Mela prekinuto je njegovim prelaskom u Cavse, tako da im je ostalo samo srediti rubove rostera jer su 12 udarnih imena već imali. Prvo su potpisali combo beka Moorea iz Magica za minimalac koji je polovično garantiran što vjerojatno znači da će on ostati na rosteru kao peti bek, a eventualno će još dva imena pronaći među četvorkom koju vode u kamp. Uz dobrog starog poznanika Mohammeda koji bi mogao ostati kao šesti visoki, tu su još poznato NBA ime Solomon Jones (on je skačući između NBA, NBDL i Kine već dogurao do 30 godina, klasični šljaker koji osim mišića u sredini nema previše toga za ponuditi) koji će biti konkurencija Nazru. Tu su još solidni bek šuter English (nije se proslavio lani u Europi, ali barem nije nabijao prazne brojke kao što rade u NBDL-u) i Ben Hansbrough koji imaju minimalne izglede zadržati se dulje od kampa. Imaju nešto NBA iskustva, ali ni jedan ne donosi u rotaciju nešto što već nemaju. Uglavnom, opcije su potrošene, Reinsdorf može biti zadovoljan jer su daleko od poreza i tako će i ostati (svaki budući midlevel kojega dodaju ovoj jezgri nije im prijetnja jer cap će rasti, a tampon zona je već sada prevelika), a uz sve to borit će se za vrh Istoka. Sjajan facelift.

CAVS

Već u sedmom mjesecu smo ih proglasili pobjednikom tržnice jer su vratili Jamesa, a obzirom da je u međuvremenu u klub sletio i Love, što možemo dodati? Da su imali najbolje ljeto u povijesti nakon onoga što je odradio Riley u ljeto 2010? Stigao je i Marion za minimalac, što je dobra vijest za njihovu klupu jer Shawn je barem dokazao da pod stare dane još uvijek može igrati ozbiljniju rolu od Millera i Jonesa koji su tu više radi atmosfere u svlačionici nego konkretnog učinka. Uglavnom, njegovim potpisom roster je zaokružen na 12 garantiranih ugovora, dok će za preostala tri mjesta na rosteru konkurirati više igrača. U biti, obzirom da je relativno izvjesno kako će Ray Allen potpisati za njih negdje tijekom sezone (u najboljem slučaju već nakon kampa kojega veteran ne želi prolaziti ni pod razno), prije se radi o dva mjesta. Konkurenciju su smanjili poslavši u Boston trojac stigao iz Jazza, dakle Murphya, Thomasa i Lucasa, a onda su od Bostona pristiglog Bogansa odmah poslali u Sixerse kako bi izbjegli ikakve primisli o plaćanju poreza (nije doduše da ni sami nisu mogli otpustiti potpuno negarantirani Bogansov ugovor, ali, hej, tako možemo reći da su istu stvar mogli postići i da su odmah otpustili trojac koji su poslali u Boston - pa što bi GM-ovi radili da se ne bave ovakvim pizdarijama?). Dakle, ostali su s borbom između Kirka i Amundsona za rolu petog visokog (Kirk ima malu prednost zbog toga jer je viši i snažniji, plus još nije dokazano beskoristan kao Amundson, a i ima nešto sitno garantirano, desetak posto ugovora od pola milje), a u kamp još idu potencijalni treći play AJ Price (lani se nije proslavio u Wolvesima), jednodimenzionalni bek šuter Chris Crawford (ispaljivao trice za Rocketse u ovogodišnjoj ljetnoj ligi), još jedan combo bek Stephen Holt (odradio četiri sezone na istom sveučilištu kao Dellavedova, dakle Cavsi se očito nadaju kako bi još jednom mogli pogoditi i pronaći rotacijskog igrača za kikiriki, a obzirom da je Holt odličan šuter i da ima solidne fizikalije definitivno ne bi čudilo da izbori prednost pred Priceom) te NBDL veterana koji se okušao i u Italiji i na Filipinima, Shanea Edwardsa (koji nema nikakve šanse upasti na roster osim ako Cavsi ne žude za igračem profila Alonza Geea, energičnim krilom bez previše vještine).

CELTICS

Ainge trguje i trguje, ali njegov trud najbolje opisuje ona stara "puno zuji malo meda daje". Čekao je s finiširanjem posla oko Turnera do zadnjeg dana (tehnički, u trenutku pisanja ovog posta još nije potpisan) a zašto, da bi mogao imati uokolo 6-7 igrača koji zajedno neće nikada skupiti 100 NBA minuta? Da bi imao na raspolaganju negarantirane ugovore koji mu mogu dovesti Erika Murphya kako bi imao jednog Murphya, pa makar taj igrao za Finsku, na rosteru? Vrh svega je što se, kada se pojavila opcija da pokupi neki nebitni pick od Cavsa, odrekao jedinog od te ekipe koji dokazano može poslužiti kao košarkaš u rebuilding momčadi (Chris Johnson je pao kao dar s neba Sixersima kojima treba i nešto NBA igrača – solidan atleta koji može odraditi 3&D rolu u oba smjera, ništa više od šutera iz kuta koji je uz to spor i treba bit otvoren da zabije jer mu treba vječnost da šutne, ali precizan kvragu, i to s NBA tijelom). Uglavnom, slanjem Bogansa u Sixerse, otpuštanjem Babba i spomenutog Johnsona te konačnim potpisom Turnera, Boston će imati svojih 20 imena za kamp od čega njih 16 s garantiranim ugovorima, što pak znači da nas čeka neki novi trade u Aingeovom stilu (tipa, da zamijeni Powella za frižider pun Gatoradea s, a kim drugim, Sixersima) ili otpuštanje uz plaćanje garantiranog novca (tu je opet rookie Powell izvjestan kandidat, dužni su mu tek minimalac za rookiea). Dakle, ni Murphy koji ima petinu ugovora garantirano, a ni neki od ostalih imena koja su pozvali nemaju nikakvih šansi zadržati se na rosteru osim ako nekim tradeom Ainge ne otvori dodatna mjesta. A ta ostala imena uključuju Christiana Watforda (kojega su već stigli otpustiti i opet potpisati u svoj debilnosti NBA pravila), nekadašnju stretch četvorku Indiane koji je proveo prošlu sezonu u Izraelu, zatim Tima Fraziera, combo beka s Penn Statea kojemu su dozvolili provesti čak 5 godina u NCAA programu jer se početkom seniorske godine polomio (kakvih na bacanje ima gomilu i koji sigurno nije bolji od Presseya, a Pressey nije nešto naročito dobar) te Rodneya McGrudera, zanimljivog strijelca s Kansas Statea koji je lani također igrao u Izraelu (tko zna, možda je gazda Wyc mekan na igrače koji su proveli neko vrijeme među odabranim narodom) i kojega bi definitivno bilo zanimljivije vidjeti u akciji od Marcusa Thorntona. Thornton je pak najbliže izlaznim vratima, njegov agent od dolaska u Boston traži novi klub i možda će upravo njegovim odlaskom Boston pasti dovoljno ispod granice poreza da odahne (s Turnerovim potpisom za dio midlevela opasno se približavaju penalima što je za klub u ovom stadiju gradnje rostera koji nije potrošio ni iznimke stvarno nepotrebna situacija).

HAWKS

Ne samo da od svog onog manevriranja s prostorom na kraju nije bilo ništa, naime u njega su ubacili naknadno i Bazemorea, ali i svoje igrače poput Macka, Scotta i Branda (samo Ayon je završio u Realu), već su dobili šamarčinu rasističkim skandalima oko vlasnika i GM-a. Tako se potvrdilo da bez pravog čovjeka na vrhu nema ni pravog kluba (to kako su ovi manjinski partneri zabili noževe u leđa svom "lideru", a zatim i njegovom čovjeku Ferryu, priča je za dobar TV film s Corbinom Bernsenom i Markom Harmonom u glavnim ulogama), što je šteta jer su lanjskim potezima i prije svega igrom potvrdili da je ova od Spursa preuzeta kombinacija Ferry-Budenholzer idealna za napraviti korak naprijed. Ovako ostaju u pat poziciji s Budenholzerom u roli trenera i GM-a dok se ne nađe rješenje. Ferry teško da će se vratiti u klub jer novom vlasniku, tko god to bio, definitivno ne treba čovjek s mrljom, a do tada će životariti. Na što su kao Hawksi ionako već navikli. Uglavnom, ubacivši sve igrače u prostor čak su i ostali s nekih 4 milje bonusa koje nemaju na što potrošiti, a tu je i ona room iznimka koja je trebala ići Bazemoreu za čim nije bilo potrebe jednom kada su riješili pitanja holdova. Što se tiče zaokruživanja rostera, Muscala je tek šesti-sedmi visoki u rotaciji, ali će vjerojatno ostati zbog polovine od 800 000 koja mu je garantirana, čime bi zaokružili roster na 15 imena. Za kamp su još pridodani dobro znani Pittman (koji je nakon epizoda u Kini i po NBDL-u te playoffa u Portoriku spreman za novi NBA pokušaj) i izvjesni rookie Jarell Eddie, trojka koja je šutirala ispod 40% iz igre tijekom seniorske godine.

HEAT

Osuđeni na minimalce, zaigrali su paničnu igru dovođenja svih raspoloživih imena koja bi mogla poslužiti kao zaštitna mreža u slučaju ozbiljnije Wadeove ozljede. Reggie Willims i Shannon Brown, nakon što su gotovo nestali s NBA radara očajnim nastupima prošle sezone, tako su zaradili negarantirane ugovore i borit će se za jedno od 4 raspoloživa mjesta (jedanaesto je u međuvremenu dobio Shawnee Williams, stretch četvorka koja nije ni stretch, a ni četvorka). U kamp tako vode pravu ergelu rubnih imena, a da ironija bude potpuna jedno od njih je i Chris Johnson - kada sam vidio da su potpisali to ime odmah nakon što su Celticsi otpustili svoga Johnsona, pomislio sam da su imali sreće i da su riješili pitanje Wadeove zamjene pronašavaši svoju verziju Troya Danielsa. Nažalost, pokazalo se da su potpisali onog drugog Chrisa Johnsona, centra s Floride i NBDL ikonu, koji se svaki kamp smuca po NBA rosterima, a zatim i raznim svjetskim ligama. On bi trebao biti konkurencija Justinu Hamiltonu (ima pola minimalca garantirano zbog čega mu dajem prednost u ovoj borbi), Khemu Birchu (ovo ljeto smo ga najavili kao novog Varnada tako da je na pravom mjestu) i Shawnu Jonesu (po NBA mjerilima je twenner, u NCAA pak glumio centra četiri godine u osrednjoj konferenciji, dakle tip je barem žilav) za ulogu petog visokog, a tu su još krilo James Ennis (pola ugovora garantirano) te Andre Dawkins s Dukea (3&D veteran na NCAA razini koji je lani izgubio dobar dio minuta pred klincima kao senior, što nije dobar znak, i koji će u NBA prenijeti eventualno ovaj 3 element) i Tyler Johnson s Fresno Statea (bijeli tricaš u tijelu playa koji je na svom programu igrao trojku jer je bio jedan od boljih atleta, svaka čast njegovom agentu što mu našao bilo kakvu gažu, a kamoli pod okriljem NBA kluba), rookie dvojac koji će se uključiti u borbu za Wadeovu zamjenu sa spomenutima Williamsom i Brownom.

HORNETS

Potpisali su ugovor i s Hairstonom kada je ovaj riješio ili barem primirio svoje legalne probleme, čime su zaokružili roster na 14 imena (jedno dodatno bi se moglo otvoriti ako otpuste Jeffa Taylora koji ima garantirani minimalac, a to je moguće ako ga optuže za nasilje nad djevojkom - u ovom trenutku zbog niza NFL skandala vezanih uz obiteljsko nasilje vlada prava hajka na ovakve slučajeva i nijedna organizacija sigurno ne vidi interes uz to da se veže uz potencijalnog negativca, posebice ako je u pitanju marginalan igrač kao Taylor). Kao što smo spominjali u sedmom mjesecu, ubacili su Robertsa u prostor i tako si ostavili room iznimku za potpisati još jednog igrača. Obzirom na Vonlehovu operaciju abdomena zbog koje će propustiti kamp i minimalno prvih mjesec dana sezone treba im još netko pod košem, tako da nije ni čudo da su od četiri igrača koja vode u kamp čak tri visoka. Imamo tu veterana Maxiella kao prvog favorita kojem bi minimalac mogao postati garantiran, zatim Dallasa Lauderdalea, nekadašnjeg centra Ohio Statea koji je u svoje vrijeme bio zamjena i Koufusu i Sullingeru da bi nakon epizoda u Europi i NBDL-u opet pokušao sreću u NBA kampu te jedinu pravu peticu u ovoj konkurenciji, Briana Qvalea, legendu i mrcinu Montana Grizzliesa koji definitivno zaslužuje smucati se po rubovima NBA rostera. Tu je još Justin Cobbs, solidan combo bek s Californie, dobar slasher i šuter, ali daleko od NBA kombinacije atleticizma i fizikalija (jasno, ime koje treba zapamtiti ako pratite ostale lige svijeta i okolice).

KNICKS

Riješavali su rubna mjesta na rosteru dovevši iz Kingsa šljakera Acya i izgubljenog Outlawa, dali su garantirani ugovor Earlyu i time praktički došli do svojih 15 imena za novu sezonu. U kamp su pozvali odličnog NCAA tricaša Gallowaya, 26 godina starog Sancheza koji je odradio jednu sezonu na lokalnom sveučilištu i tako valjda upao u oku Allanu Houstonu (GM-u nove NBDL franšize i filijale Knicksa) te jednog od braće Ware - potez je ovo koji više smisla ima za Westchester Knickse nego za ove Knickse koji su nama bitni (praktički, GM Houston je ovim potezom dobio pravo na tri igrača jer po pravilima svaki NBA klub ima pravo tri imena s manje od tri sezone NBA iskustva koja odrade trening kamp zadržati u NBDL filijali godinu dana na NBDL ugovoru).

MAGIC

Finiširanjem posla s Ridnourom stali su na 14 imena na rosteru, a za ovo zadnje borit će se centar Dedmon koji se tu mota od kraja prošle sezone (negarantiran ugovor) te u kamp pozvani Siva, Curry, Batts i Crawford. Siva i Curry imaju možda i najviše šansi zaraditi ugovor obzirom koliko su užasno tanki na playu (nije da će njihovim dodatkom postati dublji, ali eto), Crawford je swingman s Northwesterna bez očite specijalne vještine kakvih uokolo ima na stotine, a Batts je tipična NCAA četvorka s viškom mišića i manjkom centimetara kakvih uokolo ima... ma kužite što hoću reći, Orlando nije zanimljiv ni kada bira NBDL potencijale.

NETS

Kod njih se obzirom na stanje capa nisu ni očekivali značajniji potresi vezani uz roster, na onih 13 garantiranih ugovora i dva negarantirana za Gutierreza i Jeffersona dodali su dvije kamp pozivnice za dva mlada i još uvijek perspektivna centra, Reeda i Jordana, od kojih će jedan zasigurno ostati na rosteru što vjerojatno znači da je meksički reprezentativac bivši.

PACERS

Praktički su zaključili tržnicu s negativnim rezultatom ostavši bez Stephensona, a onda im se dogodila ozljeda Georgea i sve učinila nebitnim. Dodali nisu nikoga iako imaju iznimku u visini midlevela koju su dobili ostavši bez Georgea na sezonu, a tu je uvijek i opcija da otvore dodatan prostor na capu otpuštanjem Scole kojem je samo 1 milja garantirana. Ili barem da dobiju mjesto na rosteru jer sada su na 14 imena. Ali, zato su nakrcali nebitnih imena na roster za potrebe kampa - uz Whittingtona kojega su potpisali još tijekom ljeta i koji u kamp dolazi nakon ozbiljne ozljede stopala, tu su još uglavnom relativno poznata NBA imena (poput Whittingtona bez ikakve garancije). Razbijač Onuaku bit će direktna konkurencija nasljedniku McRobertsa za rolu šestog visokog, s tim da puno veće šanse za petnaesto mjesto ima jedan od tweenera koji može odraditi poneku minutu na poziciji trojke gdje trenutno nemaju nikoga osim Solomona Hilla i Damjana Rudeža. A mogu birati između od Wizardsa odbačenog defanzivca Singletona, od Sixersa odbačenog atlete bez izrazite kvalitete Thomasa i Faira koji je lani na Syracuse trošio gomilu lopti za gomilu loših šuteva i mizeran učinak. Uglavnom, nakon što čovjek skuži da će umjesto Georgea tisuće NBA minuta pripasti ovakvim likovima, a od svih ovih imena zajedno teško da bi složili poštenog igrača, ne ostaje mu ništa nego popiti kratku.

PISTONS

Nalazimo ih u istoj situaciji u kojoj smo ih ostavili, s garantiranim ugovorom viška koji jasno pokazuje da je Stan djelio lovu šakom i kapom ne uspijevajući pri tome odbaciti ništa od balasta s rostera. Najgore od svega, dozvolili su da situacija s Monroeom dođe u za njih mrtvi kut, ostali su bez većine opcija i samo tako mogu ostati bez kvalitetnog mladog visokog igrača bez da dobiju išta zauzvrat što je jednostavno neozbiljno. Nema sumnje da će Stan trener maskirati dosta propusta Stana managera, ali ovako kilav start nove uprave nije im trebao. Uglavnom, uz 16 imena koja su dužni voditi u kamp i od kojih će u najgorem slučaju jednoga morati otpustiti uz isplatu punog ugovora (update - to će vjerojatno biti Gray koji po svježim vijestima propušta kamp zbog problema sa srcem), potpisali su još 4 imena nek se nađu. Veteran Thabeet definitivno im nije potreban, kao ni Cook kojemu Van Gundy kao starom poznaniku iz Orlanda očito pokušava pomoći da pronađe angažman, a tu su još Lorenzo Brown koji nema nikakve šanse upasti na roster pored tri playmakera (a i nije da se proslavio lani u Sixersima) te izvjesni Josh Bostic, tweener koji stiže iz druge NCAA divizije i koji je tako preko igranja u Belgiji, Francuskoj, Rusiji i NBDL-u stigao i do kampa NBA momčadi. Stan sigurno voli maskote koje dokazuju da se upornošću može postići puno toga u životu, pa ako će energija koju će ovaj momak pokazati u kampu ostaviti nekakav trag na pristup Drummonda ili Smitha ili Monroea, onda se valjda isplatilo.

RAPTORS

Na brzinu su zaključili ljeto tako da naknadno nije ni bilo previše prostora za dodatke. Trinaest imena su već imali zakapareno, realizirali su ugovor s Nogueirom, a onda su dodali i Stiemsmu za garantirani minimalac i to je trenutno njihov roster za novu sezonu. Međutim, previše je tu visokih, a premalo bekova, tako da nije isključeno kako ćemo vidjeti još poneki potez. Idealno bi bilo kada bi tradeom ili makar stretchanjem nebitnih Hayesa ili Fieldsa (ili obojice) otvorili mjesto barem za Cherrya koji ulazi u kamp kao peti bek nakon odličnog nastupa na ljetnoj ligi. Također, dat će šansu i Jordan Hamiltonu iako za instant strijelcem na bokovima imaju puno manje potrebe.

SIXERS

Nisu ništa radili ni u sedmom mjesecu, a nisu ni nakon. Jasno, ako ne računamo gomilu nebitnih tradeova. Pa su se tako uključili u posao između Cavsa i Wolvesa kako bi za Younga dobili prvi pick Heata, garantirani ugovor Shveda i garantirani ugovor Mbah A Moutea (koji je ionako doveden prvenstveno da bude mentor Embiidu s kojim ga veže više od poznanstva - ovaj ga je naime otkrio na jednom od svojih kampova u Africi i od tada praktički uzeo pod svoje). Zatim su doveli Thabeeta i odmah ga otpustili, a isto će vjerojatno napraviti i s Bogansom koji im apsolutno nije potreban - njegovih negarantiranih 5 milja im ne znače ništa za eventualni trade jer ionako imaju prostora na bacanje. Uz 8 imena koja imaju garantirane ugovore u kamp tako vode još njih 11 koji će se boriti za preostala mjesta (12 ako ipak odluče zadržati Bogansa). Od lani poznatih imena tu su na potpuno negarantiranim ugovorima i dalje Sims i Thompson kao dvojac koji je zaslužio ostanak na rosteru, odnosno još Ware, Williams, Varnado i Davies kao imena koja ničim nisu zaslužila ostanak. Od novih imena tu su još od Celticsa pokupljen i danas u postu već spominjan šuter Chris Johnsona za kojega bi se iznenadio da ne upadne među 15, zatim dva šljakera koja definitivno zaslužuju priliku da pokažu nisu li bolji od Varnada ili Daviesa, JaKarr Sampson i lokalna zvijezdica Ronald Roberts te dva izbora druge runde, KJ McDaniels i Jerami Grant koji su dobili prednost ispred NBA veterana Malcolm Leea (do zadnjeg dana je visila opcija da dobije poziv u kamp, inače čovjek se se nakon dvije sezone u Minnesoti i treće u kojoj je promijenio tri kluba bez da skupi nastup za ijednoga pokušava vratiti nakon nevjerojatnog niza ozljeda koje su ga u tri godine limitirale na 35 utakmica, a obzirom da uz ostajanje u komadu nije bio u stanju zabiti ni skok-šut, nije ni čudo da nije upao čak ni na ovakav roster) i Pierra Jacksona kojem su nakon ljetne lige čak dali gotovo cijeli garantirani minimalac iako je zaradio ozljedu zbog koje će propustiti sezonu. I dok davanje šanse jednom od rookiea pored Leea nije iznenađenje, čudi odluka da otpuste Jacksona kako bi napravili mjesta za McDanielsa. Očito tih 400 000 koje su mu dali smatraju garancijom da će ih čekati dok se oporavlja od puknuća ahilove.

WIZARDS

Agresivno su na tržnici pokupili masu visokih, zaustavili se na 13 imena tik ispod granice poreza i kada zadrže Glena Ricea, a hoće jer osim što zna igrati momak ima i pola minimalca već garantirano, ostaju tek s jednim mjestom i jednim minimalcem na raspolaganju (ne mogu preći apron ni pod razno jer su odradili sign & trade s Bostonom za Humphriesa). Dakle, možda zadrže nekoga iz kampa, a na popisu imaju čak 6 imena. Jasno, među njima nema previše visokih osim vječnog projekta Daniela Ortona koji će vjerojatno opet završiti u NBDL-u, taj dio rostera je zaključen. Prije svega im treba još jedan pošteni combo bek, što u teoriji otvara vrata Davidu Stocktonu, ali u praksi je teško zamisliti da ovaj minijaturni play bez šuta ikada zaigra u ligi. Vander Blue također nema fizikalije za NBA swingmana niti kvalitete s loptom ili šut iz vana za igrati beka, tako da će do posla eventualno doći netko od tri veterana koji se nude kao opcije na boku. Damion James dogurao je već do zrelih godina, ali ne i statusa rubnog NBA talenta (trojke bez šuta i driblinga baš i nisu u potražnji), Xavier Silas još jednom će pokušati kroz kamp doći dalje od NBDL-a ili drugorazredne europske lige, a Rasual Butler očito još nije spreman za mirovinu pa će, nakon lanjskog dokazivanja da je njegovo vrijeme prošlo u dresu Pacersa, isto pokušati i u dresu Wizardsa (valjda ih je oduševio u onih 9 minuta koje je igrao protiv njih tijekom polufinala Istoka).

Filed under: bball 6 Comments
27Sep/146

IOR TOP 10 – CENTERS

Posted by Gee_Spot

Bitna napomena - Al Horford i Brook Lopez bi sigurno bili među deset da imaju dovoljno minuta. Nažalost, tako to ide oduvijek s ovom pozicijom - ako imaš 5 rasnih petica u ligi, dvije će sigurno biti ozljeđene. Iako nema puno vrhunskih imena, prosjek je dosta solidan i puno je onih s kojima se može do naslova kao zapovjednicima obrane i sekundarnim ili čak sporednim opcijama u napadu gdje služe tek za zabiti zicer. Zanimljivo je vidjeti da, poput playeva, pravi centri igraju isključivo jednu ulogu, nisu toliko isprepleteni kao igrači na pozicijama između 1 i 5, što samo naglašava njihovu važnost kao organizatora igre na oba kraja parketa.

1. DWIGHT HOWARD, 102 IOR

2396 MINUTA (100% NA POZICIJI)

Dodatak Dwighta nije značajnije popravio obrambeni učinak Rocketsa ni u regularnoj sezoni, a u playoffu se brzinski razotkrilo da napretka nije ni bilo. U principu, Dwight je imao istu ulogu kao i Asik godinu ranije, glumiti jedinog defanzivca i krpati rupe koje ih je bilo previše, što zbog nikakvog balansa na rosteru i uopće manjka tijela, što zbog činjenice da Kevin McHale i njegov stručni štab drže drogiranima Moreya kako bi i dalje zadržali posao jer ne vidim drugog načina objasniti činjenicu da momčad, koja u dvije sezone nije naučila osnovna pravila moderne NBA obrane, može i dalje imati istog trenera.

Ako ništa drugo, Dwight je nakon loše sezone u Lakersima barem pokazao da je živ. Teško da ćemo ikada više gledati onog dominantnog atletu kao nekada, ali njegove kvalitete uz Hardena i poštene defanzivne igrače u poštenom obrambenom sistemu sigurno mogu Rocketse odvesti daleko. Skakački i kao zaštitnik reketa Dwight je i dalje top klasa, a njegova pokretljivost u branjenju pick igre i rotacijama jedino je što je činilo Rocketse prosječnima. Napadački pak nikada neće dobiti maksimalan broj bodova za estetiku, ali njegova igra leđima i realizacija sve su bolji - neće količnom lopti ili raznovrsnošću rješenja moći parirati jednom Jeffersonu ili Cousinsu, međutim njegove udice i one cigle s ramena upadaju češće nego svi fini pokušaji spomenutog dvojca. Jasno, Dwighta ne udvajaju ni približno toliko često kao njih dvojicu što mu i olakšava posao, tako da ovo nije nikakva usporedba ionako potpuno drugačijih igrača, već više podsjetnik kako čovjek nije ni izbliza takvo nebitno drvo kakvim ga smatraju. Uostalom, znate li tko je jedini igrač uz njega koji je lani zabijao više od 18 poena uz više od 55% šuta? LeBron James. Doduše, još su to radila dvojica, ali u zanemarivom broju utakmica. I, zanimljivo, imena im se poklapaju s onima iz uvoda, dakle s onom dvojicom centara koji nam fale na ovom popisu - da, u pitanju su Brook Lopez i Al Horford (koliko nam godišnje zadovoljstva uskrate te slučajne nesreće?).

Inače, u kombinaciji s Asikom koji je viši i masivniji Dwighta se moglo smatrati i četvorkom, ali, kako je Omer glavnom čuvao četvorke i izlazio prema perimetru u tim twin towers situacijama, odnosno kako je Dwight isključivo igrao rolu zadnjeg čovjeka, nisam dvojio baš sve minute pripisati mu na petici.

2. DEMARCUS COUSINS, 95 IOR

2298 MINUTA (100% NA POZICIJI)

Mike Malone je u svojoj prvoj sezoni kao trener prije svega pokušavao usaditi neke vrijednosti prema igri u obrani svojoj momčadi tako da se isključivo fokusirao na trpanje reketa tijelima i kontrolu skoka (Kingsi su bili najbolja skakačka momčad lige jer su, osim što su konačno kupili odbijance u obrani, zadržali i ono što ih je krasilo i ranije, a to je izuzetna sposobnost kupljenja skokova u napadu) te spriječavanje zicera pod svaku cijenu - zakasniti u rotaciji možeš, ali ako do toga dođe moraš zaustaviti protivnika faulom. Reći za neučinkovitu obrambenu momčad da je napredovala zvuči kao cinizam, ali u slučaju Kingsa to je istina - obzirom na ono što su bili, lanjski minimalni pomaci izgledali su čudesno.

Malone je pri tome izvukao i tri sjajne individualne sezone od Thomasa, Gaya i prije svega DeMarcusa koji je tako konačno maksimizirao barem svoj napadački potencijal dok je defanzivno, a to je i tipično za zadnjeg čovjeka obrane, imao isti identitet kao i momčad - trudio se, ali nije znao kako. Prema naprijed je to pak bilo puno, puno bolje jer se sav trud isplatio. Istina, i dalje je uzimao previše dugih dvica, ali ih je i pogađao puno bolje (postotke između lakta i perimetra popravio je za 10% što zvuči puno dok taj podatak ne stavimo u kontekst - do sada je bio kriminalan, sada je tek prosječan, dakle daleko od toga da je postao David West). Međutim, najveći pomak bila je igra pod koševima gdje je uz hrpu odličnih poteza u pivotu pokazao i izuzetnu agresivnost koje je dovela do puno bolje realizacije na obruču i puno više izborenih slobodnih. Ukratko, pokazao je da u ligi u ovom trenutku nema takve sile u sredini kombinirajući najbolje od stilova igre Zacha Randolpha i Ala Jeffersona uz napomenu da je puno bolji razigravač s lakta od obojice i da kao takav lakoćom može podnijeti da se kroz njega vrti većina napada.

Ljeto s repkom je samo potvrdilo napredak, a rad s Thibodeauom bi se trebao osjetiti i na obrambenom učinku. U svoju petu sezonu na max ugovoru Cousins tako ulazi kao igrač bez upitnika, barem ne onih koji bi se ticali njegovog talenta. Hoće li pak Kingsi biti u skorije vrijeme spremni pratiti ga, to tek ostaje da vidimo.

3. JOAKIM NOAH, 93 IOR

2820 MINUTA (100% NA POZICIJI)

Odigrao je uvjerljivo najveću količinu minuta u životu, ne samo zato što je konačno izbjegao ozbiljne ozljede, već i zato što ga je Thibodeau nastavio koristiti kao praktički glavnog razigravača. Proces započet još lani u odsustvu Rosea kulminirao je u završnici sezone kada je Noah briljirao ne samo kao razigravač s lakta ili perimetra već i kao slash & kick igrač, što dovoljno govori o stanju na rosteru Bullsa (godinu ranije su barem imali Natea Robinsona u toj ulozi od prvog dana, lani su pak usred sezone pronašli Augustina koji je ipak bolji u spot-up roli nego kao kreator iz driblinga - njegove pick & roll akcije završavale su uglavnom šutom iz vana). Ta povećana minutaža i drugačija uloga u napadu su ujedno i najveće promjene u odnosu na ono što gledali od Noaha do sada - njegova obrambena pokretljivost i kvaliteta, posebice bitni u sistemu Bullsa kod branjenja pick igre i izolacija, su opjevane, kao i fanatična energija koja se manifestira nebrojenim skokovima, blokadama, preciznim rotacijama i presječenim dodavanjima. Naravno, dobro su znani i realizatorski limiti - svaki pokušaj ubačaja koji nije polaganje, u njegovim rukama je avantura.

4. AL JEFFERSON, 90 IOR

2553 MINUTE (100% NA POZICIJI)

Trebalo je Alu deset sezona da naleti na trenera koji će ga znati staviti u pravu obrambenu rolu i iskoristiti njegovu masu. Napadački pak to nije bilo bitno drugačije od onoga što smo navikli, majstor post igre i dalje je pucao previše dvica, ali zadržao je efikasnost usprkos povećanom volumenu lopti i kontekstu u kojem se dobar dio akcija vrtio kroz njega. S tim da je imao i jedan bonus kojega ćemo manje gledati iduće sezone, u karijeri nikada nije zabio više zicera zahvaljujući McBobu. Clifford je opet dobro prepoznao da s dva ovako solidna post i pop igrača može igrati hi-low košarku i tu su McRobertsovi asistentski instinkti dobro došli kada je pravovremno trebalo poslati loptu Jeffersonu s lakta u sredinu.

4. ANDRE DRUMMOND, 90 IOR

2619 MINUTA (100% NA POZICIJI)

Da, to ti je život, neki ljudi ga prođu od početka do kraja bez da ikada imaju prilike trenirati franšiznog centra, a jednom Van Gundyu, eto, posrećilo se tako nešto dva puta. Stan je došao u Detroit samo zato što s Dreom u dogledno vrijeme opet može igrati Finale, ne zato što mu nedostaje NBA ili zato što je gladan moći (iako nije na odmet da je apsolutni šerif u klubu). Jedina razlika - čak ni Dwight nije bio ovako fizički moćan i ovako dobar atleta s 20 godina. Drummond je još daleko od košarkaša, za biti tako nešto ipak moraš imati šut dalje od metra i sposobnost dodati loptu suigraču bez da ga pogodiš u nakurnjak, ali čovjek je sila prirode koju možeš pustiti na parket da trči i skače i dobit će ti utakmicu u "run Forrest run" stilu (da je Dumars potrošio novac na boljeg playa od Jenningsa, da nije doveo krivog trenera i da nisu unakazili Smitha, dakle da Dumarsa nije pregazilo vrijeme, možda bi to s pobjeđivanjem vidjeli već prošle godine).

6. TIM DUNCAN, 87 IOR

2158 MINUTA (98% NA POZICIJI)

Timmy! Ovdje je sve jasno, da igra 36 ili više minuta umjesto 29 do 30 po večeri, Timmy bi i dalje bio prvi centar lige. Iako su ove godine osvojili naslov, njegovo izdanje nije bilo onako bezgrešno kao lanjsko, suludi blokerski učinak (prošle godine daleko najbolji u karijeri) pao je na prosječnu razinu, isto kao i nevjerojatan učinak sa slobodnih (lani preko 80% prvi put u karijeri, sada opet oko onih 70% na koje smo navikli). Štoviše, šut s poludistance također se malo srozao što nije dobro jer pod stare dane sve više služi kao pop, odnosno stretch opcija, nego što radi u postu. Ali, s druge strane, 38 mu je godina i igra najbolju pozicionu obranu reketa u ligi tako da stvarno nema smisla biti picajzla. Ono što treba je biti zahvalan što još uvijek uopće imamo prilike gledati jednog od najvećih svih vremena, hodajućeg Billa Russella.

Što se ovih 2% koje nije odradio na poziciji zadnjeg čovjeka tiče, tu se radi tek o minutama provedenim s Baynesom koji je toliko bolno spor da je Pop radije na četvorkama držao Tutanduncana nego čovjeka u najboljim godinama (doduše, Baynes je dobro došao u jednoj tekmi protiv Rocketsa gdje nije bilo Splittera kako bi se gurao s Howardom dok je Timmy trčkarao za Terrenceom Jonesom). Sve ostale kombinacije Timmyu su omogućavale ekskluzivnu koncentraciju na reket, a činjenica da je Splitter u međuvremenu izrastao u jednog od pokretnijih i prije svega preciznijih visokih braniča u ligi (ovo što je igrao prošle godine i ono što je igrao prije dvije sezone u obrani razlikuju se kao nebo i zemlja, Spursi danas ne bi bili prvaci bez rada kojega su Pop i društvo uložili u njegov razvoj kao obrambenog igrača - praktički su u ruke dobili drvenog fizikalca solidnog atleticizma i od njega su napravili kopiju Noaha).

7. MARC GASOL, 86 IOR

1970 MINUTA (100% NA POZICIJI)

30-a je pred vratima, a to nikada nije dobra vijest za teretne petice kakva je Gasol. Iako ne treba očekivati drastičan pad, mislim da možemo reći kako su najbolje godine ipak iza njega jer je pokretljivost, koja je ionako bila netipična za takvog tenka i koja je dobrim dijelom rezultat toga da u 5 godina u ligi, dakle do lani, nije imao ozbiljniju ozljedu, prošle sezone dobrim dijelom isparila. Naravno, ozljeda koljena usred sezone glavni je razlog, ali raubanje ljeto prije i nakon sezone s repkom sigurno ne pomažu. Sporije noge nisu se toliko osjetile u obrani (barem ne na učinku iako je golim okom itekako bilo vidljivo da izlasci prema vani i ono boksersko plesanje na petama unazad nisu više graciozni i precizni, koliko graciozno i precizno može biti nešto najprije nalikuje plesanju medvjeda na melodiju harmonike), ali u napadu je bilo očito da Marc ne može do pozicije u sredini kad poželi. Njegova igra u napadu tako se sastojala od nikada više dugih dvica koje je uz to zabijao nikada slabijim postotcima, a i skakački je odradio sezonu ispod razine all-star centra. Uglavnom, dio igre u napadu bi se trebao vratiti s ulaskom u pravu formu i popravljanjem zdravstvenog stanja, ali obzirom da ni on ni Randolph ne postaju mlađi, doba grizlija kao izazivača iz sjene je, bojim se, zauvijek prošlo.

8. CHRIS BOSH, 81 IOR

2531 MINUTA (79% NA POZICIJI)

Chrissy je jedini petica na ovom popisu koja to definitivno nije, ali treba mu skinuti kapu što je usprkos igranju van pozicije odrađivao odličan posao. Obrambeno, jasno, to nije funkcioniralo vanserijski kao godinu ranije, odnosno funkcioniralo je onoliko koliko su Bosh i ekipa uspijevali presingom otežati put lopte do reketa (jednom kada bi lopta tamo došla prelako su primali koševe, bili su ispod ligaškog prosjeka po broju primljenih polaganja što si ozbiljan izazivač ne smije dopustiti), ali njegovo izrastanje u stretch peticu ove sezone bilo je pogonsko gorivo Heata otprilike kao i preseljenje Jamesa u rolu četvorke godinu ranije. Jednostavno, u takvom manjku opcija nešto je trebalo stvoriti, a to je nešto je bio Bosh kao solidan tricaš (elitni šut s poludistance ne treba ni spominjati, tu je odmah iza Nowitzkog, a debelo ispred jednog Aldridgea). Uz žrtvovanje sistemu u oba smjera, Bosh je i solidno skakao i i solidno čuvao reket usprkos manjku centimetara i posebice mase za tu ulogu. Nažalost, izgleda da ga čeka slična rola i u novom Heatu jer McBob sigurno neće moći igrati peticu veći dio večeri.

Inače, od minuta koje je odigrao u svojoj prirodnoj roli, 392 je odradio s Birdmanom, a 140 s Odenom uz podjednako dobre brojke. Skok-šut i pokretljivost u obrani uvijek dobro dođu, bez obzira na nominalnu ulogu.

8. NIKOLA PEKOVIĆ, 81 IOR

1663 MINUTE (100% NA POZICIJI)

Peković je karijeru izgradio i milijune zaradio na činjenici da je elitni finišer u sredini - pas koji on uhvati nakon bloka ili cuta gotovo sigurno je realiziran jer nema te sile koja može zaustaviti njegovu kombinaciju meke ruke i ogromne mase kada se sjuri prema obruču u dvokoraku. Nešto slabije mu ide realizacija u postu nakon driblinga, ali i tu je, ovisno koliko blizu obruču primi loptu, u stanju jednim potezom izgurati igrača, dobiti dodatnih nekoliko centimetara prostora i položiti iz okreta. Još jedan aspekt njegove igre koji je iznadprosječan je skok, posebice napadački, jer ni u NBA nema previše igrača sposobnih izgurati s pozicije čovjeka koji ne donosi samo 130 kilograma mase, već i 130 kilograma koji uvijek traže kontakt.

Ovakav tip igrača moguće je ugraditi u momčad ako imate elitne playmakere sposobne mu dati loptu u pravom trenutku i ako u obrani imate čovjeka koji može sakriti njegov nedostatak lateralne pokretljivosti i općenito atleticizma. Wolvesi su ovo prvo imali, ali drugo nažalost ne jer i Love je patio od sličnih problema - koliko god njihovo partnerstvo bilo sjajno u napadu, obrambeno nije štimalo ni pod razno zbog previše sličnih nedostataka. Uglavnom, dok ga ne vidimo u obrani u kojoj će ga se moći sakriti, Peković ostaje prije svega odlična opcija u napadu koja, usprkos popriličnoj jednodimenzionalnosti, tjera protivnika da mu prilagođava igru i tako otvara prostor suigračima samim prisustvom u reketu.

10. MARCIN GORTAT, 75 IOR

2655 MINUTA (100% NA POZICIJI)

Slično Pekoviću, Gortat je prije svega odličan realizator iz pick igre (kao i Pek, postavlja tako čvrste i precizne blokove da si uvijek dozvoli korak prednosti pred obranom) koji manjak elitne učinkovitosti u postu (nema takvu masu kao Tiranosaurus Pek) nadoknađuje pouzdanim šutom s lakta. Manje siledžija, ali puno pokretljiviji, konkretniji je i funkcionalniji obrambeni igrač, što je Wizardsima dobro došlo obzirom da u Neneu imaju još jednu mrcinu pod košem. U biti, teško je reći tko je između njih dvojice bio klasični centar jer su se lakoćom izmjenjivali u ulogama, i u napadu (gotovo jednako često su dobivali loptu u post ili u pick igri, uz jedinu bitniju razliku u tome što je Gortat kao finišer zabio više zicera, dok ih je Nene kao razigravač s lakta više namjestio) i u obrani gdje su preuzimali visoke ovisno o tome gdje se nalaze, a ne nužno tko su. U biti, ako je ijedna momčad u ligi imala doslovne twin towerse, to su Wizardsi, zbog čega i čudi mali pad u obrambenom učinku u odnosu na godinu ranije (ajde, pripišimo to činjenici da je Okafor bolji defanzivac od obojice iako im napadački nije ni do koljena), ali prije svega jedva prosječna napadačka učinkovitost (kada još dodaš da, uz dva visoka koja znaju igrati košarku, imaju jednog slash & kick majstora poput Walla, pa onda još lani možda najboljeg 3&D igrača u ligi u vidu Arize i takav talent poput Beala, pravo je čudo da ne igraju bolju košarku, ali imam i za to objašnjenje, a ono se krije u rečenici "The Randy Wittman Experience"- dati njemu ovakvu momčad na raspolaganje je paljenje resursa u rangu održavanja izbora za predsjednika iako već imaš premijera). Međutim, kako je Gortat nominalno petica, onda ćemo se i mi držati te podjele uloga. Nene je tako svoje minute kao centar odrađivao u ostalim kombinacijama, a kako ih je samo 578 od svojih 1560 odradio bez Marcina, jasno je kako mu pripada uloga krilnog centra. Ta-taaaa.

Filed under: bball 6 Comments
26Sep/144

IOR TOP 10 – POWER FORWARDS

Posted by Gee_Spot

Već smo spomenuli u prethodnom postu kako su Jamesu nedostajale dvije minute da tehnički zadovolji i uvjete za izbor na prvo mjesto u ovoj konkurenciji. Inače, zanimljivo je spomenuti da je James lani prvi put od dolaska u Heat imao slabiji učinak kada bi igrao četvorku dok mu je prethodnih godina efikasnost uglavnom bila viša što je bio bliže košu i to za ne baš zanemarivih 11%. Prošle sezone pak padala je čak za 24% što je možda znak da je ovo eksperimentiranje s igranjem u postu kao primarnom djelatnošću prošlost. A plan o dovođenju Kevina Lovea i ulazak u novu sezonu sa znatno manje planiranih kilograma to potvrđuju (nije isto gurati s pod košem sa 120 i 110 kg). Uostalom, sjetimo se svih problema koje je Spoelstra imao dok ga je definitivno gurnuo pod koš (praktički, tek nakon što je osvojio naslov LeBron je prigrlio rolu koju je do tada igrao sporadično). Kako nam je već više puta potvrdio svoju hladnu proračunatost košarkaškog robota, ne treba čuditi ako tako nešto već duže vremena nije imao na umu. Dosta je bilo šljakanja, vrijeme je za uživanje, jasno koliko to jedan robot može.

1. KEVIN LOVE, 125 IOR

2797 MINUTA (73% NA POZICIJI)

Slično Hardenu, Love je one man offense - uz manje od trećine potrošenih posjeda (točnije 27% po utakmici uračunamo li mu uz standardni napadački učinak i asiste koji vode i do koševa iz igre i do slobodnih) odgovoran je za skoro trećinu poena po večeri vlastite momčadi (31%). Ona njegova čudesna i jedinstvena kombinacija skoka u napadu i šuta iz vana malo je oslabila (točnije, više visi na perimetru nego li skače za odbijancima pod protivničkim košem, iako definitivno nije samo šuter - s 34% akcija koje završava u post i sve boljom kombinacijom udica i poteza u pivotu, Love je jedna od boljih strijelaca u sredini u ligi, što znači da Cavsi trenutno imaju dvojicu takvih i da Blatt neće dugo trajati ako iz ovoga što ima na raspolaganju ne izvuče minimalno top 5 NBA napad iz prvog pokušaja), ali svejedno je odigrao najbolju košarku karijere. I da, ta karijera zapravo tek počinje.

Ono po čemu je također sličan Hardenu je činjenica da se previše pažnje posvećuje onome u čemu navodno nije dobar, obrani, a premalo njegovim dobrim stranama, ali i to će se promijeniti s pobjedama jer takav je to proces. A nije da, opet isto kao i s Hardenom, ijedan ozbiljni statistički pokazatelj Lovea gleda kao negativnog obrambenog igrača - nitko protiv njega ne nabija statistiku (dobro, nitko osim Davida Leea), a obrambeni učinak je čak i malo slabiji bez njega na parketu. Istina, nema stop brojke kao Harden jer je užasan bloker i kradljivac za takvu klasu igrača, ali ima nešto što Harden nema - pristup svaku večer. Lovea možete optužiti za puno propusta u obrani, ali svatko tko redovno gleda Wolvese zna da do njih ne dolazi zbog kurcobolje - Love trči, istrčava i pokušava pokriti svaki šut i svaki otvoreni put prema košu. Problem je što kao slabašni atleta to jednostavno ne može odraditi na vrijeme (njegove defanzivne brojke u reketu gdje može koristiti snagu su puno bolje). Tko zna, možda će Blatt znati još bolje iskoristiti njegovu borbenost nego su to do sada znali uglavnom treneri bez ambicije (jedine dvije sezona u kojima je imao poštenog trenera, a to su prve dvije Adelmanove u klubu, Love je od mogućih 148 utakmica odradio samo njih 73, a sve ostalo bila je kalvarija - sezona McHaleova dugo pripremanog odlaska kada je usput još i zamijenio Wittmana na klupi, zatim ulozi nedorasli Rambis i onda ovaj lanjski Adelman koji je već u prvoj utakmici nove sezone požalio što je odgodio mirovinu).

Inače, Love je odradio sasvim pristojnih 27% minuta na poziciji petice (nije da može zatvarati sredinu puno gore od Pekovića), što je definitivno previše za takav profil igrača. Uglavnom su to bile minute u paru s Cunninghamom (od 757 ukupno što ih je odigrao u sredini, s najboljim pick & roll braničem Wolvesa odradio ih je 686) i tijekom njih Wolvesi nisu bili puno gori nego inače - Love je dovoljno žilav za držati sredinu, a čovjek zvan Dante ima noge za rotirati se i to je donekle pokrivalo manjak mišića i visine ove kombinacije. U svakom slučaju, dobra je ovo vijest za Cavse gdje će sigurno biti još više potrebe za tim da Kevin uskače na peticu. Love ionako trpa bez obzira što igrao, a saznanje da s njim na petici, uz malo taktičkih postavki, možete imati prosječnu obranu nikako nije loše. Jasno, radi se o kratkim periodima jer na duže staze to nema nikakvog smisla, tako da bi omjer Loveovih minuta pod košem mogao biti indikativan za rasplet prve sezone redizajniranih Cavsa.

2. CARMELO ANTHONY, 114 IOR

2982 MINUTE (64% NA POZICIJI)

Iza Mela je najbolja sezona u karijeri, u to nema nikakve sumnje. Nije ušao u playoff? Koga briga, ovo je samo dokaz da je NBA zanimljiva i zabavna čak i među ovim takozvanim luzerima. Uostalom, gdje ćeš veće ironije od toga da se baš njemu zalomi da ne uđe u playoff dok igra najbolju košarku obzirom da je u pitanju čovjek koji u prethodnih 10 godina ni jednom nije propustio doigravanje. To jasno govori koliko je blesavo suditi igrače isključivo po momčadskom uspjehu (ujedno to govori i da je u Nuggetsima imao puno bolje suigrače). Uglavnom, skakački i blokerski je ostvario najbolje partije karijere, odigrao je najviše minuta od rookie sezone, a nikada nije bio bolji ni kao strijelac kombinirajući elitni šut za tri s najpreciznijim ciljanjem slobodnjaka u životu. Uz sve to imao je i smiješan broj izgubljenih za čovjeka koji ima takvu odgovornost u napadu. Možda je trebalo čekati 11 sezona, ali konačno je sve sjelo na mjesto.

Zanimljivo da je odigrao puno više minuta kao trojka nego godinu ranije, čak 1082 (20-ak ih je odigrao i kao petica), što je definitivno skrenulo Knickse s lani zacrtanog kursa. Nažalost, Woodson, koji je toliko dobroga napravio za Mela u ove dvije godine (potpuno je prilagodio igru kako bi iskoristio njegove potencijale - to što je čovjeka gurnuo u rolu četvorke nije ništa manje dobar posao od onoga što ga je Spoelstra odradio s LeBronom, s tim da je sistem više radio za Mela dok je u Miamiu LeBron bio taj koji je više radio za sistem), pokleknuo je pred težinom situacije i na silu je tražio minute za Bargnania, razbivši tako rotaciju na startu sezone od čega se Knicksi nisu oporavili do kraja. Tu je Melo ostao bez dosta minuta u pravim stretch postavama (Bargnani nije stretch igrač već tri sezone i vrijeme je da ga prestanemo takvim smatrati, u biti najbolje bi bilo da ga prestanemo smatrati dobrim košarkašem). Doduše, kao što rezultati pokazuju, to njemu osobno nije smetalo ni najmanje - učinak mu je bio gotovo identičan bez obzira na nominalnu poziciju jer ionako je srž njegove igre i dalje skok-šut (čak 81% akcija tako završava), dakle jasno je kako je u pitanju elitni strijelac koji se konačno u tom pogledu šuterske efikasnosti potvrdio kao ravan LeBronu, Dirku, Durantu i Loveu.

Sad nas čeka vidjeti kako će ga koristiti Fisher i Jackson, Phil bi ga sigurno rado vidio u trokutu kao point-forwarda u stilu Pippena ili Odoma, ali obzirom na manjak pouzdanih strijelaca među visokima teško će ga se moći odreći u roli četvorke, što znači da će morati koristiti puno manje smallball postava nego bi željeli ako misle imati dovoljno šutera na raspolaganju.

3. BLAKE GRIFFIN, 112 IOR

2863 MINUTE (88% NA POZICIJI)

Blake iza sebe ima još jednu odličnu sezonu, ali, realno, to je više zasluga Riversova plana koji ga je stavio u puno više izrađenih akcija od one gomile izolacija u postu kojima ga je častio Del Negro (da ne govorimo kako je dobio više minuta i više lopti). Njegov iskorak, ako će ga biti, tek se očekuje, za prvu godinu u nečemu nalik na sistem i on i Jordan bili su sjajni (definitivno su postali neodvojivi, na njihovoj moći pod košem i gomili minuta koje odrađuju zajedno slažu se temelji ozbiljnog izazivača). A osim što je svim skepticima potvrdio da je apsolutni all-star krilni centar, a ne tek nekakva mašina za zakucavanje, Blake je pokazao da može odraditi i dio prljavog posla. Ovih 12% što ih je odigrao na petici bili su sasvim solidni, dapače, obzirom na to kako su očajno igrali Hollins i Mullens pravo je čudo da Rivers nije češće koristio postave s Blakeom i 4 vanjska. Opet, činjenica da je Jordan odigrao odličnu sezonu i da je pri tome vodio Clipperse po ukupnom broju minuta na parketu sakrila je većinu eventualnih propusta. Obzirom na značajna pojačanja u odnosu na prošlu sezonu u rotaciji visokih, za očekivati je da Blakea gledamo još manje u ovoj roli, ali dobro je znati da i ta opcija može pomoći ako zatreba.

4. ANTHONY DAVIS, 111 IOR

2358 MINUTA (75% NA POZICIJI)

A što reći, momak ima tek dvije sezone iza sebe, a već se svi natječu oko toga tko će mu predvidjeti uspješniju budućnost. Samo su još dva igrača u povijesti uz njega imala manje od 21 godine tijekom sezone u kojoj su ostvarili 20 ili više poena, 10 ili više skokova i 2 ili više blokade. Tim Duncan i Shaq O'Neal. Šta se tu ima dodati? Jedino da u ovo doba instant gluposti treba stati na loptu i pustiti čovjeka da se razvije svojim ritmom i pri tome itekako imati na umu kontekst. Dakle, uživajmo u putovanju i u ovom slučaju, zašto se uvijek opterećivati ciljem?

Evo, ako su Pelicansi nešto dobro napravili to je da su ga dobrim dijelom čuvali od centarske uloge i da su ga usmjerili više u spot up i pick & roll situacije. Možda ga u nekim slučajevima i premalo koriste, ali uvijek se treba vratiti na činjenicu da su iza njega tek dvije sezone u ligi i da bi veći teret u napadu možda bio i kontraproduktivan. I dok u tu ulogu u sistemu još i možemo sumnjati, čuvanje od previše minuta na petici nije podložno kritikama. Posebice u sezoni u kojoj je Ryan Anderson odigrao 22 utakmice - da on nije bio ozljeđen, sigurno bi bilo i više minuta za Davisa na petici. Doduše, u tom slučaju bi opasno curilo u obrani, ali napad je bio toliko dobar da je u većini slučajeva to maskirao - postava s njima dvojicom i trojcem Holiday, Evans i Gordon uokolo bila je više nego solidna s +4.1 poena plusa na 100 posjeda. To možda ništa ne znači za širu sliku NBA lige (mislim, Kingsi su imali postavu koja je odigrala 130 minuta više zajedno, dakle u pitanju je puno ozbiljniji uzorak, i koja je ostvarila +10.9 u sezoni pa su svejedno završili tu gdje jesu), ali njima bi svakako otvorilo puno više opcija nego su ih imali tijekom sezone. Ovako je jednostavno bilo previše Stiemsme, Witheya, Ajince i Smitha.

Bit će zanimljivo vidjeti hoće li se u budućnosti okrenuti više ovim napadački opasnim petorkama u kojima Davis odrađuje veći dio posla u obrani energijom ili će nastaviti s pristupom kojim su Spursi čuvali Duncana godinama. Dovođenje Asika definitivno ukazuje na ovo potonje, ali, kako god bilo, za Davisa problema nema - takve klase svoj posao odrade bez obzira s kim ih okružili i u koju rolu ih gurnuli.

5. LAMARCUS ALDRIDGE, 98 IOR

2498 MINUTA (89% NA POZICIJI)

LMA je dobio još veću rolu u napadu nego inače i reagirao je na svoj klasični način, zabijanjem gomile skok-šuteva s poludistance, ali i izuzetnim i pomalo netipičnim all-round učinkom (gomilu napada su vrtili preko njega, a, konačno slobodan od toga da se gura s najboljim skakačem protivnika, bacao se za skokovima kao nikada ranije). Čovjek nema tricu u arsenalu zbog čega nije toliko šuterski efikasan kao Love, Melo ili Dirk, ali bio ga je užitak gledati kako blista od zadovoljstva igrajući u ovoj verziji Blazersa. Za to dobrim dijelom treba zahvaliti Robinu Lopezu koji ga je spasio od rudarenja pod košem - zadnji put je ovoliko malo minuta na petici (samo 11%) LMA odradio kada je imao Odena na 60 utakmica i još uvijek funkcionalnog Przybillu.

6. DIRK NOWITZKI, 96 IOR

2628% MINUTA (73% NA POZICIJI)

Usprkos godinama ne pokazuje znakove posustajanja. Istina, čak i sve veća količina skok-šuta i sve više spot up situacija u koje ga treba staviti dokazuju da je vrijeme rasne prve opcije prošlost, ali i dalje je tu onaj problem kojega malo tko može riješiti - ako ti je skok-šut neobranjiv i gađaš ga kao malo tko u povijesti igre, što te spriječava da sve slabije noge maskiraš upravo povećanjem šuteva iz vana (količina trica koju je ispalio lani u odnosu na ukupne pokušaje također je sličnija stilu igre u Nelsonova doba nego onome što je pružao pod Johnsonom ili Carlisleom do lanjske sezone kada je bio stacioniran isključivo na laktu). Ne samo da je Carlisle dosta koristio Dirka kao centra, već je to funkcioniralo odlično - te postave su bile toliko napadački dobre da nikakvi obrambeni problemi, a bilo ih je, nisu mogli previše štetiti pa je Dirk igrao najviše smallball košarke od run and gun dana s Donom i Steveom.

7. SERGE IBAKA, 90 IOR

2666 MINUTA (76% NA POZICIJI)

Vrhunski obrambeni igrač i efikasan ispušni ventil u napadu - kao takav Ibaka nema premca u ligi kao treća opcija (pogotovo sada kada nema Bosha u konkurenciji, iako bi Irving mogao biti taj koji će ga izazvati). Na petici je također itekako koristan - postave s njim u sredini su napadački, a i općenito, učinkovitije. Istina, Ibaka u njima nije toliko moćan defanzivno, ali rijetki treneri bi se doveli u sitauciju da takvog blokera u ovakvom kontekstu koriste manje minuta na petici u jednoj sezoni nego što su korišteni Love ili Nowitzki. The Scott Brooks Experience.

8. DAVID WEST, 86 IOR

2472% MINUTE (96% NA POZICIJI)

Dobri stari West gotovo ekskluzivno je četvorka, što ne treba čuditi obzirom na manjak elitnog atleticizma i fizikalija (igrači njegove građe obično puno ranije počinju gubiti tlo pod nogama, a on kao da je bolji što ide stariji), ali ni obzirom na činjenicu da je identitet Pacersa izgrađen oko formule veličine u svakom trenutku. Čak i ovih 4% koje mu se vode kao minute na petici su odrađena sa Scolom i Allenom u kombinaciji, a to sve govori o Vogelovom inzistiranju na visokim postavama s pravom peticom u sredini. Koje je ponekad možda bilo i kontraproduktivno - iako nije u pitanju velik uzorak, kombinacija West-Scola bila je ne samo najbolja kombinacija kada je zabijanje u pitanju, nego čak i skakački i po količini asista. Međutim, kako su obojica isključivo krilni centri i to poprilično spori i ne baš skočni, Vogel je radije na parketu imao Mahinmia.

9. PAUL MILLSAP, 83 IOR

2482 MINUTE (89% NA POZICIJI)

Odigrao je najbolju košarku života, ali u kontekstu u kojem je imao odriješene ruke veći dio sezone. Nije iskoristio samo veći volumen da napumpa brojke, već je odradio i nikada bolji all-round posao. Inače, za čovjeka ne baš idealnih fizikalija, kojega su u Jazzu koristili čak i kao trojku (Tyrone Corbin Experience), odradio je popriličan broj minuta na petici, većinom s Mikeom Scottom u jednoj od onih ubitačnih stretch postava koje je Budenholzer počeo sve više koristiti prema kraju sezone.

10. DAVID LEE, 77 IOR

2288 MINUTA (82% NA POZICIJI)

Lee nam je treći igrač na listi za redom koji je više smrtnik nego božanstvo gledajući atletsko-fizičke predispozicije, ali i treći na listi za redom s iznadprosječnim košarkaškim IQ-om i izuzetnim voljnim momentom. Usprkos godinama i kritikama odradio je još jednu kvalitetnu sezonu kao praktički druga opcija Warriorsa, a po potrebi je glumio i centra. Što u teoriji nema smisla, ali u praksi se pokazalo skroz iskoristivim. Odradio je 418 minuta kao petica, uglavnom s Greenom (bilo je tu i postava s Barnesom ili čak Iggyem na četvorci). Inače, ovaj dvojac David-Draymond je imao sjajan učinak u svim postavama, ali svejedno je Jackson umjesto ove kombinacije više vjerovao petorkama sa O'Nealom ili Speightsom na petici (Lee i Bogut su naravno davali najbolji učinak od svih visokih dueta). To je u regularnoj sezoni još nekako i prolazilo, ali u playoffu je bilo jasno da, kad već nema Boguta, bolje je igrati smallball s Leeom i Greenom i nadati se da ćeš zabiti koš više nego se mučiti s visokim ministrantima koji bi, kao, trebali čuvati reket i učiniti momčad opasnijom nego to jeste. Tako da je za očekivati da će ove godine Kerr puno više jahati opciju B ako ona opcija A s Bogutom ne bude dostupna, pa makar dijelom žrtvovao dio obrambene kvalitete kako bi napravio korak naprijed po pitanju napadačke efikasnosti.

Filed under: bball 4 Comments
23Sep/1419

IOR TOP 10 – SMALL FORWARDS

Posted by Gee_Spot

1. LEBRON JAMES, 168 IOR

2902 MINUTE (55% NA POZICIJI)

LeBron je za dlaku zadržao titulu IOR favorita, ali pad njegovog obrambenog učinka nije prošao nezapaženo. Sjajna igra u napadu pokrila je dobar dio rupa, ali nije mogla potpuno maskirati činjenicu da je LeBron od iznadprosječno učinkovitog obrambenog igrača postao prosječan (za 0.4 poena po pokušaju, odnosno za 4 poena na 100 posjeda mu je pao obrambeni učinak što se pokazalo prevelikim udarcem i za obranu Heata). Naravno, kada je tako kompleksan sustav kao NBA obrana u pitanju, teško je reći koliko je za taj pad zaslužan sam James, a koliko sve slabiji Wade i nikad gora rotacija Heata u sredini.

Gubitkom Millera i smrću Battiera, koji su sezonu ranije odradili lavovski dio posla u rotaciji omogućivši Spoelstri da Jamesa promovira u najbolju četvorku u ligi, LeBron se bio prisiljen vratiti na perimetar više nego je to itko želio (osim možda njega samoga). Postave s dva klasična visoka ili Lewisom i Beasleyem kao visokim krilima postale su tako konstanta zbog čega je LeBron, nakon što je sezonu ranije gotovo dvije trećine minuta proveo kao visoki, prošle godine na četvorci odradio tek 45% minuta. Točnije, 1592 minute je proveo na prirodnoj poziciji, a samo 1310 na onoj koja mu je, slučajno ili ne, donijela dva naslova (tu treba tražiti i dio razloga zašto Heat nije bio toliko uvjerljiv kao godinu ranije, jednostavno su izgubili onaj prostor koji su Jamesu otvarala dodatna krila i bez obzira na bljeskove Lewisa u playoffu ova momčad je jednostavno postala konvencionalnija, a samim time i puno lakša za braniti).

Potvrda je to samo one teze da je LeBron ultimativni ljudski začepljivač rupa i da je usprkos tome što je najveća zvijezda u svom sportu u suštini i najveći šljaker kojega imamo kada treba odraditi posao. Simpatičan je i podatak da je James za dvije minute ostao kratak da simbolično uđe u konkurenciju i kao četvorka (1312 je brojka koju smo postavili kao granicu da bi se igrač uopće kvalificirao za izbor jer se radi o trećini mogućih minuta koje su na raspolaganju u jednoj sezoni). Jasno, prednost ima pozicija na kojoj je odradio više minuta i tehnički ne može sjediti istovremeno na dva trona, ali, sama činjenica da ga ujedno možemo smatrati i najboljim power forwardom lige samo potvrđuje o kakvoj se igračini radi.

Inače, dok sam skupljao podatke o postavama Heata, šokirao sam se više puta kakvih sve grozota se čovjek sjeti tijekom godine u pokušajima da održi stroj u komadu. Mislim, ne možeš vjerovati da je Spoelstra u ikojem trenutku pomislio kako ima smisla dati priliku petorci Cole-James-Beasley-Lewis-Birdman pa makar to bilo 7 minuta u cijeloj sezoni (ujedno su to rijetke i spomena nebitne minute koje je James odradio van svoje dvije udarne pozicije).

2. KEVIN DURANT, 166 IOR

3122 MINUTE (71% NA POZICIJI)

Iako tako ne izgleda na prvi pogled, KD je definitivno jedan od kandidata za titulu ironmana NBA lige. U sedam sezona propustio je samo 16 utakmica, a lanjska mu je bila četvrta u kojoj je odradio preko 3000 minuta (sve ovo ukazuje da je odluka o propuštanju odlaska na WC bila mudra). U takvim okolnostima nije problem nabiti brojke, ali ih je problem nabiti onako učinkovito kako on to čini. Uglavnom, iako je zasluženo odnio prvu titulu MVP-a (poklopilo mu se sve bitno u narativnom pogledu, od slabijeg izdanja Jamesa i Heata do činjenice da je nosio momčad bez Westbrooka), LeBrona još nije skinuo s trona, ali sama činjenica da je došao ovoliko blizu usprkos specifičnom stilu igre koje je i dalje previše ovisan o skok-šutu (LeBron je skoro 40% akcije prenio u post, dok je 80% Durantove igre još uvijek šut kojega može ispaliti preko koga hoće) dovoljno govori o kakvom se ovdje talentu radi. Da li je iduća sezona ona u kojoj radi konačni iskorak i preuzima titulu prvog imena lige?

Tehnički, KD je odigrao pristojnih 26% minuta u nižim postavama kao četvorka, samo defenzivno te postave jednostavno ne odgovaraju zahtjevima u bitnim minutama (ali su se sasvim solidnima pokazale u drugim četvrtinama ili općenito protiv inferirornijih protivnika, dakle isključivo kao B opcija). Preostalih 3% korišten je kao bek-šuter u postavama uz Perrya Jonesa i dva klasična visoka što je isto zanimljiv dodatak itekako potreban ovoj u startu tankim rosterom limitiranoj momčadi (sjetimo se da je u rookie sezoni KD igrao isključivo kao dvojka kako bi ga zaštitili od pretjeranog raubanja u onoj fazi dok još definitivno nije bio fizički spreman za NBA košarku).

3. PAUL GEORGE, 105 IOR

2898 MINUTA (85% NA POZICIJI)

George se bez sumnje potvrdio kao klasa, ali ne treba smetnuti s uma da je njegov nedostatak napretka kao učinkovitog strijelca i prije svega kreatora (još uvijek je previše loših driblinga bez jasnog cilja u njegovoj igri, s tim da je teško odvojiti iste od manjka šuterske moći na rosteru) dobrim dijelom sakriven eksplozijom Lancea Stephensona koji je, odrađivanjem posla u organizaciji igre, znatno olakšao život najboljem košarkašku Pacersa. S tim da Georgeov doprinos ostvaren samim volumenom šuteva koje je uzimao i neprestanom aktivnošću u oba smjera nikako ne treba zanemariti, dapače. Njegova igra u obrani je vrhunska, a posebice treba istaknuti lakoću kojom zaustavlja niže bekove - dok na poziciji trojke još i postoji popriličan broj igrača koji mu mogu parirati fizikalijama, ove slabije jede za doručak jer je istovremeno u stanju i nadjačati ih i pratiti ih brzinom. Odradio 449 minuta na dvojci, sasvim pristojno obzirom na Lanceovo prisustvo. Teoretski, u toj roli uz još jednog krupnijeg swingmana (sada je vrijeme za obvezni trenutak prisjećanja kako je to moglo biti da je Kawhi danas član Pacersa) još bi više dominirao, iako mu trenutno zbog slabosti u slash & kick igri puno više odgovara ova rola koja zahtijeva manje finese, a više rada.

4. KAWHI LEONARD, 90 IOR

1923 MINUTE (88% NA POZICIJI)

Iako je opet dobar dio sezone proveo ozljeđen (u zadnje dvije godine propustio je u prosjeku po 20 utakmica tako da je odluka da ne nastupa ovo ljeto za reprezentaciju mudar potez), nametnuo se kao ključni igrač Spursa, što je na kraju potvrdio i u Finalu gdje je šuterski bljesnuo u pravom trenutku i tako okrunio energičnost koju uvijek ima u igri. Kawhi nije i vjerojatno nikada neće biti rasni kreator, ali kombinacija šuta, kretanja bez lopte i obrane, uz solidan ulaz, dovoljni su da ga promoviraju u elitnu opciju na poziciji. Talent ima, posebice gledajući fizikalije i atleticizam kojima može utjecati na utakmicu - njegova sposobnost da bude najbolji skakač na parketu usprkos manjku centimetara ili da zaključa protivničkog playa nisu ništa manje bitni od ubacivanja koševa iz pick & rolla ili pogađanja trica u serijama. Inače, Pop ga je dosta sramežljivo koristio u roli četvorke, samo 239 minuta, a tih 12% su i neki prosjek kako bi to moglo izgledati ubuduće obzirom da ipak nema konstituciju kao LeBron ili Melo, ili barem visinu kao KD, da se dobar dio večeri gura u sredini.

5. ANDRE IGUODALA, 81 IOR

2040 MINUTA (77% NA POZICIJI)

Sjajno je krenuo u sezonu, pokazao se kao pun pogodak, igrao možda i najbolju košarku u karijeri (posebice šuterski) do ozljede koja ga je potpuno izbacili iz ritma (od početka siječnja do all-stara bio je totalno van forme, a, iako se digao do playoffa i odradio dobru seriju kao uostalom i cijela momčad minus Jermaine O'Neal, bez Boguta nije bilo dovoljno pare za iznenaditi Clipperse). Nije ovo bio klasični Iggy jer u ovom kontekstu jednostavno nije imao previše prostora za igrati s loptom i kreirati (Curry efekt), a i obrambeno je nosio puno manji teret jer se uglavnom nije morao baviti playevima (Klay efekt). Opet, usprkos sporednoj roli našao je načina ostaviti traga - obrana je s njim na parketu bila bolja za 7 poena i njen učinak je padao ispod 100 primljenih poena na 100 posjeda što su već teritoriji Bullsa i Pacersa (čak ni Bogut nije imao takav utjecaj), a nakon Currya bio je drugi asistent i slasher momčadi, odrađujući rolu kreatora uglavnom tijekom minuta na dvojci. A odradio ih je 22% i to dobar dio s Thompsonom u paru, dakle bivajući praktički organizator igre u tim postavama. Ovih 1% koji nedostaju otpada na 20-ak minuta koje je proveo ili kao jedini bek na parketu ili kao lažna četvorka.

6. NICOLAS BATUM, 75 IOR

2956 MINUTA (86% NA POZICIJI)

Još jednom se potvrdio kao duša Blazersa, često u sjeni Lillarda i Aldridgea, ali bez sumnje je on taj koji drži stroj podmazanim. Kada tok napada stane i treba nešto smisliti u hodu, lopta ide Batumu koji se još jednom nametnuo kao izuzetan sekundardni kreator, pouzdan šuter i solidan obrambeni igrač (posebice u pomaganjima i branjenju pick igre gdje nerijetko dobiva zadatak čuvati protivničkog playa i tako sakriti Lillirdove nedostatke), ali i odličan strijelac iz 1 na 1 situacija (s jedne strane definitivno zaslužuje više lopti zbog izuzetno efikasnog načina na koji rješava izolacije na perimetru i u postu, a s druge je pitanje kako bi se snašao da fokusi obrana nisu okrenuti prema Lillardu i Aldridgeu - klasična je ovo košarkaška kvaka 22 na koju odgovor može dati samo vrijeme jer nema sumnje da će Batum kad-tad zaigrati u situaciji u kojoj će tražiti puno više od njega u pogledu zabijanja koševa).

Stotts ga je ove sezone počeo dosta koristiti i kao četvorku i to je funkcioniralo solidno iako Batum nije fizikalac u rangu najvećih imena na poziciji (10% vremena), a puno manje je igrao na dvojki nego je to bio slučaj ranije (samo 4% minuta), međutim i tu se javlja pitanje koliko je u pitanju trend kojega diktira roster, a koliko eventualni plan razvoja igre (ove sezone su jednostavno imali puno više opcija na vanjskim pozicijama iako tako nešto reći za bilo koju liniju u njihovom slučaju zvuči urnebesno). Zanimljivost - Nic ima i 5 minuta na petici ove sezone.

6. DEMAR DEROZAN, 75 IOR

3017 MINUTA (58% NA POZICIJI)

Slično Jamesu, i DeRozanu je malo nedostajalo da se nađe na obje liste, ali trade Gaya i otvaranja mjesta Rossu u petorci definitivno su ga gurnuli u rolu većeg swingmana. Njih dvoje su odigrali čak 1476 minuta zajedno kao par na boku i dok je u napadu teško razlučiti tko je što iako su se odlično nadopunjavali (Ross kao isključivo catch & shoot opcija koja igra bez lopte, DeRozan kao kreator iz driblinga), obrambeno je podjela puno jasnija - DeRozan je isključivo čuvao krupnije swingmane osim ako ne bi dobio zaduženje pratiti najboljeg protivničkog beka (a i tu ga je Casey stavljao isključivo na playmakere kao presing opciju i definitivno se nije pokazao kao igrač sposoban ikoga isključiti iz igre). Kad maknemo Rossa iz priča i dodamo Gaya, Salmonsa i Fieldsa (koji je iz nekog razloga dobivao previše minuta u onom prvom dijelu sezone dok je Gay bio u klubu - kakvog smisla ima gurati Rudya na četvorku kako bi otvorio mjesto za šutera ako ćeš onda te minute dati Fieldsu), DeRozan je svejedno skupio 1273 minute kao dvojka, a u nekoliko navrata igrao je čak i Gayevu rolu (dobio 7 minuta kao četvorka). Uglavnom, potvrdio se kao solidan igrač koji ima malo Gaya u sebi po pitanju te kombinacije ne baš sjajne učinkovitosti i stila igre (doduše, tu treba istaknuti i odgovornost trenera koji ga stavlja u nepotrebno previše pick & roll i iso situacija, iako treba priznati da je upravo u tom segmentu igre napravio najveći korak naprijed), ali koji se, usprkos ni približno tako moćnim fizikalijama koje imaju neki na ovom popisu, uspio nametnuti kao kvalitetan all-round swingman.

8. RUDY GAY, 71 IOR

2531 MINUTA (85% NA POZICIJI)

Rijetko kada granični all-star igrač mijenja klub usred sezone, ali Gayu je to pošlo za rukom već drugu godinu za redom. Razlog je naravno astronomski ugovor kojega Gay, koliko god solidan bio, teško može opravdati, posebice dok igra stilom prve opcije. Malo više šljakerskog u njegovoj igri ne bi škodilo obzirom na nedostatak vrhunskog napadačkog talenta - iako plaćom i volumenom napada koje troši Rudy priziva jednog Mela, on to definitivno nije. S druge strane, fizikalije i atleticizam koji posjeduje u rangu su najvećih klasa na poziciji i s te strane opravdanja za slabašan skakački i prije svega obrambeni učinak nema, to su dijelovi igre u kojima bi trebao dominirati pored konkurencije. Sad, očekivati da se nešto promijeni nakon što je kontu skupio preko 90 milijuna već postaje iluzorno.

Doduše, nakon prelaska u Kingse podsjetio je malo na onog Rudya iz Memphisa čisto jer je stao u red iza Cousinsa, dakle u primjereniju rolu, a izgledalo bi to još i bolje da su Kingsi imali dovoljno bekova da prate ovu dvojicu. Sad, obzirom da će ove godine stanje na vanjskim pozicijama biti jednako loše, ako ne i gore, očito je da će Gay opet imati primarnu rolu na perimetru. Ta promjena uloge usred sezone zanimljiv je aspekt lanjskog tradea - u Raptorsima, gdje je perimetar bio krcat, Gay je odigrao samo 3 minute kao drugi bek, a čak 21% vremena igrao je četvorku kako bi otvorio mjesto u petorci za dodatnog šutera. Po dolasku u Kingse koji su imali roster krcat visokim šljakerima pak prilike u toj roli nije ni dobivao (tek 19 minuta što iznosi jedva 1% od minuta što ih je odigrao u Sacramentu), ali je zato proveo čak 12% vremena u ulozi beka-šutera. Ironija situacije je da su ga u Torontu tjerali s perimetra kako bi dobili što efikasniji napad, dok su ga u Sacramentu trebali upravo tamo kako bi imali bilo što (to sve govori o stanju u kojem se ta dva kluba nalaze i itekako objašnjava smjer u kojem idu). Kvragu, u jednom trenutku Malone je čak pomislio kako bi bilo dobro imati Gaya, Outlawa i Williamsa na vanjskim pozicijama s dva klasična visoka u sredini - iako je taj eksperiment trajao samo 3 minute, činjenica da je u bilo kojem trenutku sezone Rudy Gay bio najniži igrač u postavi zvuči sjajno. Dok je, kao i sve kod Kingsa, ne vidite u akciji.

9. CHANDLER PARSONS, 70 IOR

2783 MINUTE (88% NA POZICIJI)

Parsons stiže u Dallas nakon sezone u kojoj je definitivno potvrdio kvalitetu i to u godinama kada bi razvoj i penjanje na ovoj listi trebali biti logičan nastavak putanje. Carlisle će svakako znati koristiti njegovu nesebičnost i uopće vrhunski napadački repertoar, isto kao što će ga znati sakriti u obrani. Obzirom na Dirkovo prisustvo vjerojatno neće biti potrebe da ga koristi kao četvorku onoliko koliko je to radio McHale (ovih 12% otpada na takvu rolu, s tim da je igrao i zanemarivih 26 minuta kao dvojka). Kako ono kažu Ameri, match made in heaven.

9. TREVOR ARIZA, 70 IOR

2723 MINUTE (91% NA POZICIJI)

Nakon što je osvojio naslov s Lakersima (i odradio itekako bitnu rolu u predzadnjem naslovu Phila Jacksona zabijajući trice kao sumanut), Ariza je potpisao onaj bahati ugovor s Rocketsima koji je istekao tek prošlo ljeto. 33 milje na 5 godina onda su se činile malo previše za nedokazanog swingmana koji je postao vruć s perimetra u pravom trenutku, a kada su zaredale ozljede i kada je Ariza izgubio sposobnost zabijanja trica iznadprosječnim postotkom, Houstonu nije trebalo dugo da prizna pogrešku. I tako je čovjek u najboljim košarkaškim godinama ubrzo završio u New Orleansu (nažalost, u krivom trenutku jer je zatim Chris Paul odlučio da mu je potrebna promjena sredine), a zatim i u Wizardsima, igrajući jednu razočaravajuću sezonu za drugom i pravdajući tek epitete kvalitetnog obrambenog igrača. Sve do prošle sezone kada su zdravlje i šuterska ruka opet kliknuli taman na vrijeme da mu zarade novi ugovor i to ni manje ni više nego opet s Rocketsima, opet s Moreyem i opet za istu cifru (doduše, ovaj put je riječ o godini manje). Hoće li se Rocketsi još jednom opeći ili je pred 30. rođendan Ariza konačno posložio stvari u glavi i nogama, spreman da odradi nekoliko sezona u ovom vrhunskom izdanju iz Washingtona? Ostaje da vidimo, za sada je jasno samo da je Houston solidno zakrpao problem odlaska Parsonsa 3&D igračem koji u teoriji odlično nadopunjuje Hardena na boku i kod kojega barem ovaj D nikada nije bio upitan (lanjskih 41% za tricu će teško ponoviti, ali bi trebao ostati iznad 35% što mu je prosjek karijere, posebice ako će ga Harden pronalaziti u kornerima za koje se specijalizirao i gdje mu je Wall dobrim dijelom i zaradio novi ugovor).

Inače, neke velike all-round koristi od njega nema, Wittman ga je minimalno koristio kao drugog beka (samo 163 minute), a još je više limitirao povremene izlete u nisku postavu s tri šutera, Wallom i jednim visokim u kojima je Ariza glumio četvorku (77 minuta ukupno).

OSTALI

Gallinari bi se motao ovdje oko ruba izbora da nije ozljeđen, a Pierce je i u poznim godinama bio spreman uskočiti među 10 za slučaj da se DeRozan ili LeBron nisu kvalificirali. I dok je teško reći hoće li se Gallo ikada vratiti na razinu prije ozljede, za Piercea je jasno kako neće okrenuti sat unatrag. Deng je igrač koji bi to još uvijek mogao, jasno pod uvjetom da godine raubanja nisu napravile nepopravljivu štetu (u Clevelandu je izgledao kao da su nema volje ni hodati, kamoli trčati). I to je manje-više to što se tiče provjerenih top opcija na poziciji, nakon njih slijede specijalci poput Carrolla ili Dunleavya, a mlade snage se tek trebaju dokazati. Odbijemo li Georgea, na četiri drafta prije ovogodišnjeg u lutriji su izabrana četiri igrača koja su trebala biti budućnost lige na poziciji, ali Turner, Barnes, MKG i Porter su još uvijek daleko od ikakve konstante i potencijal koji su pokazali daleko je od zvjezdanog. Tko zna, možda nova klasa promijeni situaciju, jasno pod uvjetom da Parker i Wiggins uopće odigraju većinu svojih minuta na ovoj poziciji (kod Parkera je izvjesno da će biti korišten u roli četvorke dobar dio vremena, a kod Wigginsa nije izvjesno ništa obzirom u kako lošu situaciju je sletio).

Filed under: bball 19 Comments