ISPOD OBRUČA fullcourtpress – basketball lunatics inc.

22Jul/140

SUMMER LEAGUE EPILOGUE

Posted by Gee_Spot

Prijatelj Silver ugasio mi je league pass preko vikenda tako da nisam stigao šaltati previše po preostalim utakmicama, ali sažetci će biti dovoljni za oprostiti se sa još jednom ljetnom ligom. Ujedno je istek godišnje LP pretplate idealan način za najaviti godišnji odmor koji će startati od subote i protegnuti se do 10.8. U tom periodu imam namjeru u divljini bez wirelessa (osim u obližnjem kafiću i preko T-com signala za mob) izbjegavati sve osim kupanja i dobre knjige (skupilo ih se desetak, od čega je pola naravno vezano uz košarku, a bit ću zadovoljan uspijem li pročitati pola) tako da će blog mirovati osim u slučaju nekog tradea koji zahtijeva hitnu intervenciju i komentar (ne, to nije potpis Evana Turnera, ali eventualni trade Monroea ili Bledsoea, odnosno Lovea, svakako će biti vrijedan lupkanja po tastaturi u birtiji).

Plan je do subote odraditi još dva posta, prvo pregled tržnice, odnosno salary cap stanja za svaku franšizu i igračke situacije na svih 30 rostera, a onda i prve ultra-rane rankingse čisto na bazi IOR vrednovanja talenta. Do tada zabavimo se još malo uz summer league.

POLUFINALA

Bajka Hornetsa završila je kako je i počela, Vonlehovim ciglama i Hairstonovim pretjerivanjem u uzimanju loših šuteva (kao što je jednom rekao jedan mudar čovjek, ne puca on uvijek, samo kada mu je lopta u rukama). Doduše, do zadnjih sekunda su se borbenošću koja im je postala zaštitni znak držali u utakmici, ali nedostajalo je kvalitetnije igre bekova i uopće kreacije da se u završnici odupru iskusnijim liderima Rocketsa. To kako su bez poštenog beka i bez ikakve dubine uopće došli među 4 ostaje misterij, ali Hornetsi imaju neka saznanja s kojima mogu biti zadovoljni. Vonleh još puno treba učiti o igri, ali od prvog dana će biti sposoban pomoći u skoku, a možda i u obrani u sistemu uz partnera poput npr. Biyomba koji je dovoljno pokretan da mu čuva leđa nakon što nepotrebno istrči prema perimetru. Aktivan je, međutim za sada ta aktivnost nije konkretna.

U napadu je potpuno nedefiniran, ima zanimljivih poteza u postu i očito je talentiran s loptom u rukama što nije mala stvar (dakle, ne ispada mu poput ovalne football verzije čim je spusti na pod), ali uglavnom se zadovoljava uzimanjem šuteva preko ruke - ovdje će definitivno trebati par sezona rada dok se ne pronađe njegov budući identitet na tom dijelu parketa. Hairston je dobar šuter i to je uloga na kojoj treba inzistirati, svo ovo divljanje s loptom ipak je pokazalo da kao strijelac i prije svega kreator nije na NBA razini. Od ostalih igrača treba tek spomenuti par dobrih Zellerovih partija, upornost i energiju Josha Davisa koji je nažalost prevelik tweener da ikada zaigra u ligi (nema šut ni pod razno da se prebaci na perimetar u rolu stopera kao što je to napravio njegov prethodnik s SDSU-a Kawhi) te ogromnog Bachynskog koji je u ono malo minuta što bi dobio iza Vonleha zauzimao cijeli reket (prespor je, ali ova loša prezentacija u Vegasu ne znači da ga netko neće angažirati kao nasljednika Aarona Graya).

Kod Rocketsa je sve kliknulo kada su proigrali Motiejunas i Canaan. Prvoga na ovoj razini jednostavno nitko ne može braniti, može doći do poena kad god poželi, a Motiejunas, iako nije dobro šutirao iz vana što bi mu trebala biti glavna NBA kvaliteta, je sve kompenzirao igrom pod koševima gdje je uz popriličan repertoar poteza iz pivota prije svega odradio pošten muški posao u skoku i čuvanju obruča. Pitanje je koliko obzirom na svoju građu to može prenijeti u NBA, ali nakon dvije godine ničega bilo ga je lijepo vidjeti u aktivnoj roli, ako ništa drugo kao znak da ga u Europi čeka lijepa karijera kada se odluči vratiti. Nakon njih dvojice nismo vidjeli ništa posebno. Johnson je dobro pratio Canaana u roli drugog playa, nastavivši tako školovanje za combo poziciju započeto u Orlandu, Black je odrađivao solidnu smetlarsku rolu, Hancock je zabio poneku tricu s klupe, a Covington, koji se sa šutom iz vana mučio više od Motiejunasa, pokazao je pak da su šanse da preživi još jednu godinu na rosteru minimalne (nisam kužio ni što su lani vidjeli u njemu da ga drže u blizini, sada još manje).

U drugom polufinalu još jednom je prevagnula dubina Kingsa. Uz sad već standardno dobru igru bekovskog dvojca McCallum-McLemore, opet je briljirala klupa - NBA veterani poput Cunninghama i Brooksa trpali su na sve moguće načine, a kao glavni podizač energije nametnuo se Eric Moreland, skakač i bloker s Oregon Statea koji je istaknuo kandidaturu za novog Jarvisa Varnada i to upravo protiv Kema Bircha, koji je prije početka turnira bio glavni kandidat za tu titulu. Birch se nije naigrao, nakon par grešaka u prvoj četvrtini više nije ni ulazio u igru do kraja, tako da Wizardsi ovaj put nisu imali ni onu minimalnu podršku pod koševima. Porter i Rice su zabili svoje kvote, ali protiv ovakve dubine se nije moglo, plus to su napravili na najmanje učinkovit način do sada (uzimali su i ranije loše šuteve, ali su ih uglavnom zabijali). Bez obzira, oni su definitivno u najboljoj petorci turnira.

FINALE

U finalu Kingsi ovaj put nisu odigrali na istu kartu, izostao je učinak 6-7 igrača, ali su se Canaanu i Motiejunasu suprostavili najboljom partijom turnira svog generala McCalluma koji je liderskoj roli dodao i sjajnu šutersku večer. McCallum standardno kvalitetan s loptom, u ovakvom kaosu od košarke njegova mirnoća, kontrola i pravilne odluke bile su ključni sastojak njihove igre. McLemore ovaj put nešto slabiji, ali najbolji kada je bilo najpotrebnije, opet solidan u ulazu i kao šuterska prijetnja. Najvažnije, konačno je spojio niz utakmica u kojima mu lopta ne bi ispala iz ruku kada bi pokušao driblati što je, složit ćete se, za beka itekako bitno. Bez Derricka Williamsa i s ne toliko moćnim Oriakhiem kao zamjenom, glavnu rolu u sredini preuzeli su fajteri Acy i Moreland, opet solidni, a i Stauskas je zabio nešto iz vana pokrivši tako izostanak značajnijeg broja koševa Brooksa i Cunninghama.

U najbolju petorku turnira tako upadaju Russ Smith (dajem mu malu prednost pred McCallumom na jedinici jer je eksplozivniji i bolji strijelac, a uz to je pokazao zavidnu razinu slash & kick igre), Glen Rice, Otto Porter kao sigurni, a za preostala dva mjesta se ne mogu odlučiti između Motiejunasa i Goberta na petici, odnosno Snella i McDermotta na drugom krilu. Uglavnom, ovih 8 igrača su bili najbolji i ostavili su poseban dojam, a još treba spomenuti zanimljive role Giannisa, Cherrya, Fellsa, Clarksona i McRaea. Hardaway i Warren su potvrdili da mogu trpati, a bljeskove vrijedne spomena su imali i Schroeder (u njegovom slučaju ne dovoljno jer se očekivalo puno više) i LaVine (više nego dovoljno jer se nije očekivalo puno).

Filed under: bball No Comments
20Jul/1417

THE POWER OF LOVE

Posted by Gee_Spot

Ljetna liga je u završnoj fazi, tržnica je na izdisaju i logično da je iščekivanje oko sljedećeg poteza Kevina Lovea postalo aktualna NBA tema. Što je i potpuno opravdano - ne događa se svaki dan da je top 10 igrač ili ako hoćete top 5 napadač u izlogu. Naime, sada je već poprilično izvjesno da Love ne želi provesti ni sekundu dulje nego što mora u Minnesoti i da su želje uprave Wolvesa o eventualnom okretanju situacije u svoju korist (u stilu Blazersa s Aldridgeom) samo želje (koje bi se ionako teško ostvarile obzirom da Rubio nema Lillardov potencijal i da Martin i Brewer definitivno nisu all-round klase kao Matthews i Batum), a to pak znači da bi vrlo skoro mogli imati realiziran trade sezone i najvažniji trade uopće od Paulova dolaska u Clipperse.

Za sada stvari stoje u mjestu isključivo zbog situacije koje omogućava Wolvesima da održavaju aukciju - pored dva ovako ozbiljna potencijalna trade partnera kao što su Cavsi i Warriorsi nije lako zaključiti posao jer je na potez prvoga onaj drugi uvijek spreman odgovoriti. Prvo su tako Cavsi u eventualni paket stavili i Wigginsa, a onda su i Warriorsi opet izvukli Thompsona iz rukava. S tim da postoji jedna razlika, Cavsi su pumpali vrijednost Wigginsu govoreći ranije kako će ga sigurno zadržati iako je od prvog dana jasno da će njihov prvi pick drafta vjerojatno biti pretvoren u nešto opipljivije (pa pregovarali su o tradeu picka još dok nisu imali pojma što će biti s Jamesom, uostalom do par dana prije drafta ionako su vjerovali da će uzeti Embiida - od kuda sada odjednom ta opsjednutost idejom da je Wiggins zaštićen kao snježni leopard?), dok kod Warriorsa izgleda stvarno postoji podjela unutar organizacije oko smjera u kojem treba krenuti te njihovo pumpanje Thompsonova statusa nije samo tržišno orjentirano već u njemu postoji i zrnce filozofijskog raskoraka.

Uglavnom, ovo je situacija u kojoj se Wolvesima nigdje ne žuri i gdje bi stvarno mogli dobiti povrat iznad svih očekivanja, posebice ako uzmemo u obzir što su u sličnim mega-tradeovima svojim bivšim momčadima donosili Paul ili Harden. U principu sve ovisi o tome koji smjer kao franšiza Minnesota želi odabrati - žele li ostati relativno kompetitivni s dokazanim dvojcem Lee-Thompson (Lee mora biti dodan u svaku verziju tradea kako bi stvar štimala, on ide u paketu s Thompsonom) ili žele odigrati na kartu potencijala mladih visokih pickova poput Bennetta, Wigginsa i drugog Thompsona (ovo bi bio paket otprilike potreban da trade financijski štima).

Racionalno gledajući, paket Cavsa je neusporedivo primamljiviji - dva svježa prva picka i solidan visoki sposoban uskočiti u dobar dio Loveovih minuta (uz to također na rookie ugovoru) strašna su ponuda koju stvarno nema smisla podebljavati iako si Wolvesi zbog situacije mogu dozvoliti tražiti čak i neki budući pick (koji su Cavsi već spremni ponuditi). Onda opet, ako ćemo uzeti u obzir da su i Thompson i Bennett, koji ni ovo ljeto nije izgledao kao išta više od potrošača loših šuteva, rotacijski igrači koji popunjavaju sistem, a da je Wiggins tek potencijal kojemu će trebati godine i godine da se razvije u igrača koji na kraju također ne mora biti ništa posebno, jasno je da ni ovo nije prevelika cijena za fenomenalnog košarkaša kakav je već sada Kevin Love.

Warriorsi svoju ponudu mogu podebljati eventualnim širenjem tradea (tipa, mogu prihvatiti jedan loš ugovor Wolvesa poput onoga Kevinu Martinu i usput se i sami riješiti npr. Speightsa), ali to već ozbiljno preispituje njihovo strpljenje i moglo bi dovesti do prevelikih tenzija unutar same uprave (odreći se Klaya je jedno, ali dodati pri tome novi loš ugovor nešto je sasvim drugo). Međutim, ako se Wolvesi odluče igrati na sigurno, onda je paket Golden Statea i dalje bolji izbor - Lee nije jeftin, ali donosi 70% Loveove produkcije (barem na još jednu sezonu) i sličan stil igre (zadnje tri godine njihovi međusobni dvoboji su spektakularni - pogledajte samo box-scoreove utakmica između Wolvesa i Warriorsa gdje jedan i drugi bez pardona koriste pojedinačne obrambene slabosti), a Thompson je dokazana kvaliteta na poziciji od potrebe u NBA (ne gine mu max ugovor - ako su Hayward i Parsons dobili lovu kao trojke kojih ipak ima puno više u opticaju, možete misliti što će se tek dogoditi s rasnim bekom-šuterom). Dakle, možete zadržati onaj minimum interesa koji vlada za tom franšizom i ne tonuti još dublje u pogledu posjeta dvorani te i dalje ostati granična playoff momčad koja čeka svoju šansu u budućnosti.

Ako se pak odluče na rebuilding, Wiggins je toliko zvučno ime u ovom trenutku da se javnosti može prodati i novi rebuilding kao novi plan. Iako na kraju krajeva nikoga nije ni briga - Minnesota je i lani, usprkos solidnoj momčadi koja se veći dio sezone borila za playoff, bila na razini posjećenosti sa Sixersima i Bucksima.

I dok car Saunders i vlasnik Taylor odlučuju o budućnosti franšize (a to je rečenica koja je sama po sebi najveći razlog zašto Wolvesi već godinama nisu napravili ništa - njihove uprave su katastrofa za katastrofom i jedini pozitivan pomak bi bio da Taylor konačno proda klub i digne lovu sada kada može), Cavsi i Warriorsi čekaju, svaki u svojoj situaciji.

Kod Cavsa je barem sve jasno - LeBron je dolaskom dobio moć i ako LeBron želi Lovea, a želi, onda je jedini cilj dovesti Lovea. Dakle, tu su prevelike priče same po sebi nepotrebne, posebice jer je to potpuno logična želja novog GM-a bez titule, ali mi svejedno nije jasno da postoji popriličan dio javnosti koji je protiv ovog poteza. Što apsolutno nema prevelikog smisla - James je došao u Cavse svjestan da je ovaj roster daleko od šampionskog, ali nije toliko blesav da želi provesti zadnje godine vrhunca karijere kao teta u vrtiću. Možda niste svjesni, ali čovjek će sa startom sezone imati punih 30 godina, a već 11 sezona je u punom pogonu - njegove najbolje individualne partije gledajući kombinaciju tijela i psihe su već sada prošlost, uostalom sjetite se samo čuvanja u obrani ove protekle sezone, dakle ostaje mu još 4-5 sezona vrhunca u kojem će psihologija i iskustvo sve više i više preuzimati primat nad fizičkom stranom igre. Dakle, kao što su mu prilikom dolaska u Heat trebali iskusni igrači koji znaju igrati košarku, ovdje mu sada prije svega trebaju mlada tijela koja mogu odrađivati posao.

Čekaj, pa zar nije ovaj roster upravo takvih i pun? Pa, da, ali postoji razlika između mladih i zelenih - dok Wiggins, Bennett, pa ako hoćete i Irving koji tek ima 22 godine, dođu u neki stupanj poravnavanja mentalnih i fizičkih kapaciteta, dakle u optimum košarkaške moći, LeBron će već biti na debelom zalasku karijere. I tu na scenu stupa Love. Vjerovali ili ne, Kevin još nema 26 godina, što znači da on tek ulazi u najbolji period karijere. U tijeku ovih 4-5 sezona dok će LeBron lagano padati, Love će igrati na svom vrhuncu. To je jednostavno idealna kombinacija iz aspekta instant uspjeha i instant maksimiziranja potencijala koje želi svatko normalan (ljudi kao da zaboravljaju da su ovo franšize i planovi koji imaju rok trajanja u specifičnom kontekstu, a ne nekakvi idealistički projekti u vakumu).

O idealnoj kombinaciji talenta da ne pričamo - dva takva igrača koji znaju apsolutno sve što treba znati o košarci i zabijanju koševa Cavse će odmah pretvoriti u top 5 napad lige, dakle tu šampionski potencijal uopće nije upitan. Ono čega se ovih dana pak možemo naslušati su suhoparni argumenti u stilu "hej, ali tko će onda igrati obranu" kao da Cavsi u zamjenu za Lovea šalju Marca Gasola. Cleveland ionako nema nikoga pouzdanog pod košem, dakle zašto bi to što ne dovodi peticu već Lovea bilo problematično? LeBron upravo dolazi iz momčadi u kojoj je 4 godine za redom igrao Finale bez poštene petice, znači njemu te fore da je centar neophodan ne možete prodati. Wiggins ima potencijal ponijeti dio tereta na boku, ali ono što on može jednoga dana biti u obrani da se pronaći na tržnici puno lakše (pa jedan Sefolosha to može igrati pobogu) nego ono što Love jeste već sada u napadu. Znači, prilaziti ovoj stvari kao da Cavsi od nekakvog obrambenog formiranog monstruma odjednom postaju run and gun banda kojoj fali samo D'Antoni jednostavno je bezveze - oni tek trebaju postati solidna obrambena momčad, ali, molim lijepo, s Loveom barem neće imati problema razvijati se u napadačkom smjeru.

Zatim, tu su teze o tome kako će ih Love koštati dubine. Pa, obzirom da nitko nema pojma što će dobiti od Bennetta i Wigginsa i koliki će dio tereta oni stvarno nositi, to je malo nategnuto (posebice u slučaju Bennetta koji je lani više štetio nego koristio, a stil igre mu je takav da se puno toga ne bi promijenilo ni u budućnosti). Praktički, gledajte na to ovako - Thompsona mijenjate Loveom (to bi napravio svatko normalan), a Wigginsa i Bennetta - LeBronom (mislim da bi i to svatko napravio). Dakle, ova momčad je miljama bolja od lanjske ne zbog mladih, već zato što su nekim čudom doveli najboljeg igrača na planeti i onda mu još mogu dodati jednog sličnog. I onda se tu mudre glave odluče pričati o problemima u obrani i dubini rostera? Svašta.

A imamo tu i najbolji "argument" od svih protiv tradea - Love je luzer. Ono, ako je tako dobar, zašto nikada nije momčad doveo u playoff? E, pa tu ste u krivu, a, ako ste sposobni shvatiti stvari u više od dvije dimenzije, sada ću vam objasniti i zašto. Wolvesi su lani bili 9. momčad napadački i 12. obrambeno (da, bili su prosječna NBA momčad defanzivno usprkos katastrofalnoj kombinaciji Love-Peković i apsolutno ikakvom nedostatku klupe) što je učinak koji vam uvijek, ali stvarno uvijek, garantira ulazak u playoff. Osim prošle sezone.

Mnogi su pisali o tome, a možete se baciti i sami na istraživanje, ali činjenice ostaju - u povijesti nije bilo momčadi s takvim pozitivnim učinkom koja nije ušla u playoff. Usporedbe radi, Sunsi, koje svi obožavamo i gledamo im masu stvari kroz prste zato što su nas ugodno iznenadili i jer za njih već nemamo kreirane standarde kao za Lovea, bili su 8. napadački i 15. obrambeno. To što su se Dallas i Memphis provukli pored ovako solidnih momčadi stvarno je fantastično, ujedno i dokaz da specijaliziranost (Mavsi su probili krov vlastitih mogućnosti efikasnošću u napadu, Memphis svojom standardno sjajnom obranom), iskustvo, već formiran identitet i pravo vodstvo donose neke pozitivne stvari kojima je nemoguće odrediti vrijednost brojkama.

Daleko od toga da su Wolvesi bili savršeni, njihovi porazi u završnicama su opjevani, ali čak i da je Love kriv za njih (a nije, već igranje s dva apsolutna bacača cigli poput Rubia i Brewera koji je omogućavao obranama utrajati prvu opciju Wolvesa, kao i činjenica da Peković nije obrambeni centar), kvaliteta košarke koju su Wolvesi iskazivali je neosporna (apsurd cijele situcije dodatno podebljava sljedeća teza - Big Al je odjednom prestao biti luzer jer je doveo Bobcatse u playoff u duplo slabijoj konkurenciji i s 24. napadom lige i 5. obranom). Uglavnom, s tim "luzerom" na parketu Minnesota je bila za 10.5 poena bolja momčad napadački - ukratko, ostvarivali su rezultat od kojega su ukupno gledajući samo Clippersi bili efikasniji. Bez njega, taj učinak bi padao na razine Magica i Sixersa.

To što je tako limitirana petorka i uz to roster bez ikakve dubine (ni jedan igrač nakon startnih 5 nije ostvario IOR učinak makar solidnog rotacijskog igrača koji bi zaslužio rolu u top 8 igrača po minutama) uopće uspijevao igrati išta nalik na košarku, zasluga je prvenstveno Loveovih talenata. O kojima ne treba valjda posebno govoriti, ali, ako je netko slučajno zaboravio - čovjek je sam samcat, okružen s 4 granična rotacijska igrača, valjda dovoljan za prosječni napad u ligi. Njegova kombinacija šuta za tri (više trica od njega s boljim postotkom zabili su samo Curry, Thompson, Lillard, Green i Matthews), skokova (samo Drummond i Jordan su ih kao čiste petice uhvatili više), rada u postu (Love zabija u pivotu sa 67% iz 25% od ukupnih pokušaja, Big Al sa 68% iz 28% ukupnih pokušaja) i zicera koje namjesti (tu je jedino Noah bolji gledajući visoke igrače) toliko su na trenutke ignorirane kao tek "napumpane brojke" da je jedino pošteno za razum svih košarkaških fanova konačno ga poslati u momčad poput Warriorsa i Cavsa kako bi se svi uvjerili o kakvom se talentu radi i kako bi te blesave priče mogle prestati. Nakon 40-ak utakmica svi će zaboraviti da su bili kritičari i uživat će u novim plafonima tih momčadi i igrama jednog od najtalentiranijih košarkaša današnjice. Zato, neka ga više netko spasi iz te nesretne Minnesote.

Ima li cijela ova priča ikakvu poantu? Pa, poanta je da su Cavsi, ovakvi kakvi su sada, već sila na Istoku sposobna ostvariti preko 50 pobjeda (obzirom na kontekst i puno više) samo na račun potencijala. Dodate li pak Lovea, ovo je momčad koja lovi 55 pobjeda i mjesto u Finalu bez potrebe da uopće dodajemo riječ "potencijalno" u narativ. Zašto bi se itko normalan odrekao takve mogućnosti? Jedini koji navijaju da se nešto što se može napraviti danas ostavi za sutra su ljudi koji imaju vlastite interese, dakle preostali GM-ovi i navijači drugih momčadi, koji ne žele ovakvu uber-kombinaciju jer su svjesni da bi time njihov posao/san postao kompliciraniji.

A što je s Warriorsima? Oni bi se ovim tradeom iz graničnog izazivača pretvorili u top 4 momčad na Zapadu. Oni su to doduše već sada, ali, s Leeom koji ima 31 godinu i sve češće je ozljeđen, očito je kako bi veći dio minuta na četvorci morali s vremenom prebaciti na Greena. I tu ostati jer mit je da s Thompsonom imaju fleksibilnost koju će im Love odnijeti - iduće ljeto Thompson će dobiti ugovor identičan ovome kojega ima Love i tako začepiti cap. Sličan mit je da ovom zamjenom nestaju splash brothersi - Thompson je lani ubacio samo 32 trice više od Lovea. Pa si postavite jednostavno pitanje koga želite za svoju jezgru idućih 8 godina, Currya i Lovea ili Currya i Thompsona? Oko kojeg dvojca je lakše slagati buduće šampionske rostere jednom kada Bogut i Iggy izgube mojo? Zašto ovo uopće treba biti postavljeno u obliku pitanja?

OSTALO

Nešto sitno se trgovalo pa odradimo i to.

Rocketsi nastavljaju s bezveznim potezima. Iako već danima kroz ljetnu ligu testiraju klince poput Johnsona i Canaana, kao osiguranje na jedinici potpisali su Ish Smitha, svježe odbačenog iz Phoenixa. Reći da igrači poput Smitha, sitni i brzi bekovi bez šuta, leže uokolo bilo bi pretjerivanje - na njih doslovno možete nagaziti u Orlandu ili Vegasu, pa i na malo boljem NCAA treningu. Smith ima tu mrvicu iskustva i desetak dobrih partija lani za Sunse, ali, da je to vrijedno garantiranog ugovora i to kod navodno jedne od analitički naprednijih ekipa u ligi, e tu logika staje. Mislim, stvarno bi volio vidjeti što su to skauti, kakvi god bili, vidjeli u ovom potezu, a da to Rocketsi već nemaju na rosteru?

Hornetsi su zadržali Jannera Parga kao četvrtog combo-beka na rosteru zatvorivši time vrata povratku Douglas-Robertsa, Pelicansi su odustali od daljnje potrage za korisnim igračima na boku zadržavši Dariusa Millera (dakle, oni dogodine minute na trojki dijele između Evansa, Salmonsa, Millera i, božesačuvaj, Ryana Andersona - nije isključeno da Casspi na kraju i ostane na rosteru jer, realno, u ovom trenutku im je drugo najbolje rješenje), a Bullsi će pokušati od Brooksa dobiti ono što je lani donosio Augustin (najluđe od svega, to će se i dogoditi u popriličnom postotku jer u Brooksu još ima dovoljno vatre da tu i tamo bljesne u roli koju Bullsi traže od svojih back-up playeva, a ta je da igraju 1 na 5 dok svi drugi rade za njih).

Wizardsi su skoro pa zaokružili roster zadržavši i Seraphina (ovo ne kužim, praktički on je šesti visoki na rosteru, a plaćat će ga 4 milje) i Templea (kao treći play i presing opcija koju Wittman s vremena na vrijeme koristi očekivano ostaje), a jedini upitnik je za sada nad tim tko će biti 15. igrač nakon što otpuste Elya - Harrington ili Singleton (na obojicu još imaju prava).

Najviše su se naradili Lakersi koju su odlučili zaključiti roster i u miru otići na ljetovanje - prvo su vratili Johnsona, Henrya i Kellya za minimalce i tako okupili lanjsko društvo, a onda su otpustili Marshalla u pokušaju da naprave isto, ali su ih izgleda zeznuli Bucksi koji su ga pokupili s waivera. Mladi Divac je tako postao nova žrtva nesposobne uprave koja jednostavno nije mogla ugurati sve nove ugovore u cap bez da se prije odrekne holdova na Henrya, Johnsona, Brooksa (kojega nemaju namjeru vraćati) i Marshalla. I dok su ovu dvojicu prvo spomenutih vratili bez problema na minimalce jer nije bilo interesa sa strane, ostat će bez Marshalla zbog toga jer su preplatili Younga i Hilla, odnosno nakrcali se četvorkama (ili, ako hoćete, jer Kobeu nisu dali milju manje). Ok, nije Marshall igrač vrijedan suza, to je pokazao i na ovoj ljetnoj ligi gdje ga je nadigrao rookie Clarkson koji će na kraju vjerojatno dobiti njegovo mjesto na rosteru, ali je definitivno imao mjesto u rotaciji iza Lina (rekao bih i Nasha, ali sumnjam da ćemo njega gledati još dugo). Ono što je vrijedno suza je da se momčad s toliko prostora na capu ovako slabim raspolaganjem resursima uopće dovede u situaciju da ostane bez igrača koji im je i dalje u planovima.

SUMMER LEAGUE, QUARTER FINALS

Prije osvrta na četvrtfinale, nekoliko rečenica o utješnim tekmama dan ranije.

Dallas je razbio Sunse (doma poslali Plumleea) što je bitno iz dva razloga - Ledo je odlično odradio rolu playmakera i potvrdio da može biti solidan kreator i na jedinici i na boku (tu ga šut, dužina i eksplozivnost čine stvarno zanimljivim prospektom), a izvjesni Eric Griffin, veteran NCAA i raznih svjetskih liga, zaradio je poziv u trening kamp na negarantiranom ugovoru zahvaljujući trenutcima u kojima je kombinacijom pokretljivosti na perimetru, atleticizma i dužine podsjetio na Mariona (a Mavsima pod hitno treba stoper iza Ellisa i Parsonsa).

Bucksi su konačno nekoga dobili najboljom partijom Parkera na turniru (bez nepotrebnih šuteva preko ruke s perimetra), a to su bili bezvezni Warriorsi (po svemu viđenom ovog ljeta, Nedović i Kuzmić će i dogodine uglavnom služiti za dodavanje ručnika).

Raptorsi su, a to sve govori o prirode ove priredbe, otpustili svog najboljeg igrača na turniru, Buycksa, otvorivši tako dodatno mjesto na pravom rosteru, a onda su dobili očajnike na rosteru Clippersa preko mišića svoje stvarno zanimljive mlade unutarnje linije (Caboclo i Noguiera su već odavno sigurni na rosteru, a izgledno je da će zadržati i Danielsa).

Lakersi su otpustili Marshalla, ali su im solidni Clarkson i Randle bili dovoljni za dobiti loše Nuggetse koji su na kraju završili kao najgora momčad turnira (ovaj put su se napucavali samo Harris i Green jer je Miller dobio dan odmora).

Neugledna NBDL selekcija, u kojoj se kao ozbiljniji NBA prospekt ističe jedino Kevin Jones koji im se pridružio na pola turnira (prije toga odradio i Orlando na rosteru Pacersa), sredila je Sixerse koji su odmarali Noela, Warea i McDanielsa .

Još jednom raspucani McCollum zamalo je donio pobjedu Blazersima protiv Jazza koji je opet dobio odličnu partiju od Goberta. Burke je pošteđen daljnje muke što je Exum iskoristio da više igra s loptom i opet je bio solidan, a Hood manje-više nevidljiv kao i u većini nastupa osim onog jednog tricaškog bljeska.

LaVine opet odličan za Wolvese, u drugom dijelu turnira od kada je preuzeo momčad od Shveda potpuno se proporodio, s njim i momčad. Pokazao je tako da osim atleticizma i šuta ima i sposobnost igranja s loptom i kreacije što znači da bi rizik Wolvesa s njegovim izborom mogao biti manji nego su se i sami nadali. U sudaru dva instant napada tako je dobio Smitha koji je opet predvodio Pelicanse (Russ je apsolutno bio jedan od najboljih pojedinaca u Vegasu).

Cavsi su igrali bez Wigginsa i Bennetta (njihova pošteda odmah je poslužila kako bi se zahuktale priče da se već pakiraju put Minnesote za Lovea), ali su Harris, Powell (to je onaj što je stigao iz Hornetsa s Haywoodom) i Cherry bili prevelika prepreka za Heat koji je odmarao svoja tri najvažnija igrača (kako stvari stoje i Napier i Ennis i Hamilton završit će među 15).

A sada na jučerašnje "bitne" tekme.

Preporod Hornetsa se nastavio i protiv solidnih Knicsksa, čak i bez Zellera u postavi Vonleh i Hairston su nadahnutom obranom i sjajnim potezima u napadu nadigrali Knickse u njihovoj igri, sporim i postavljenim napadima. Od momčadi koja je većinu stvari vrtila kroz post Knicksi su se previše okrenuli inspiraciji Hardawaya i Larkina, tako da su Hornetsi potpuno dominirali u drugom poluvremenu odličnim kretanjem i nesebičnom igrom (posebice razloga za veselje pružaju partije udarnih imena, Vonleh je uz obrambenu i skakačku kvalitetu pokazao i izuzetan repertoar u postu što njegovu tendenciju da se izvlači prema perimetru čini još nepotrebnijom, a Hairston je uz tricu bio odličan i kao slasher). Phil Jackson nema razloga biti previše oduševljen, Knicksi su bili solidni za ovu razinu, ali nitko od nositelja nije pokazao da bi mogao biti značajan dio rotacije - Larkin je presitan, Hardaway i Early jednodimenzionalni, a Tyler predrven.

Još jedna momčad koja je doživjela preporod usred turnira probila se dalje. Rocketsi su konačno kliknuli, Motiejunas i Covingoton su zabijali trice što je uz nebrojene ulaze Johnsona i Canaana bilo previše za obranu Hawksa koji su opet dobili solidne partije od trojke Schroeder-Muscala-Payne, ali jednostavno nisu mogli pratiti postotcima s perimetra.

Bullsi su neočekivano pukli protiv Kingsa, najbolja ekipa do sada na turniru izgubila je utakmicu već u prvom poluvremenu. Bez McDermotta jednostavno nije bilo širine u napadu, usprkos još jednoj dobroj partiji Snella superiorna dubina Kinga prevladala je. Dvije petorke koje solidno funkcioniraju dale su Kingsima krila, a bekovski par McLemore-McCallum opet je kontrolirao ritam i loptu.

Nakon Bullsa ispali su i Spursi tako da ništa od mog priželjkivanog finala. Doduše, za razliku od Chicaga oni su barem pokušavali igrati. Cotton i Anderson su bili razigrani, Daye je imao najbolju šutersku partiju turnira (bio je i red), a Blue je donio dodatnu energiju u vanjsku liniju, ali dvojac Porter-Rice jednostavno je uvijek imao rješenje kao i u svim ovim utakmica prije. Sve je trebalo biti gotovo u regularnom dijelu, i Rice i Porter već su zabili svaki preko 20, ali je Cotton opet pokazao clutch gen i izborio prvi produžetak. Duo Wizardsa je iz izolacija prejednostavno nalazio načina zabiti i stalno održavati prednost, međutim Spursi su poklekli tek u trećom produžetku. Osim gomile ulaza i trica dva majstora, neobranjivim su se pokazali Porterov skok-šut unazad s bloka i Riceovi cutovi - ako je do sada i bilo sumnje, nakon ove partije je jasno da obojica zaslužuju mjesto u prvoj petorci turnira, a Wizardsi mogu biti zadovoljni zbog odluke da ne razbijaju banku zbog Arize jer će izbora na boku biti sasvim dovoljno.

Filed under: bball 17 Comments
18Jul/143

SUMMER LEAGUE, DAY THIRTEEN

Posted by Gee_Spot

Uzeo sam pauzu od prekjučerašnjeg razigravanja (a i od današnje su utješne runde) jer mi se između kupanja u znoju i kupanja u moru jednostavno nije dalo ugurati gledanje najgorih momčadi u Vegasu. Doduše, činjenica da je bila gomila podjednako slabih barem je cijeloj priči trebala dati dozu neizvjesnosti, iako se usprkos tome opet dogodilo nekoliko kamilica. U njih spadaju šetnje Rocketsa protiv Toronta (Houston je usred turnira otkrio ovu stretch postavu s Motiejunasom i Covingtonom koja otvara prostor za ulaze Johnsona i Canaana i to nekako drži vodu usprkos tome što nitko ne šutira dobro), Sixersa protiv Lakersa (nisu mogli preživjeti prvu lošu partiju Clarksona, Sixersi imaju puno dublji roster), Spursa protiv Bucksa (momčadski učinak i širina opcija bili su previše za forsiranje kroz Parkera i Giannisa), NBDL selekcije protiv Denvera (veterani su imali prejednostavan posao igranja obrane protiv tri šutera s perimetra) i Miamia protiv Clippersa (čak i bez Ennisa i Napiera koji su pošteđeni napora, Heat predvođen Hamiltonom nije imao problema protiv hrpe igrača koji više nisu željela biti u Vegasu).

Praktički, jedinu dramu donijeli su susreti Wolvesa protiv Sunsa i Hornetsa protiv Mavsa gdje su do tada dvije najgore momčadi turnira nekim čudom uspjeli preživjeti još jedan dan. Prvo su Wolvesi, konačno zaigravši kroz unutarnju liniju, iščupali pobjedu protiv Sunsa zahvaljujući odličnim partijama Dienga i Fesenka u oba smjera (Warren je zabio svoju kvotu, ali to je bilo manje-više sve od Phoenixa), a dobili su i nabrijanu partiju LaVinea koji je nadigrao kompletnu vanjsku liniju protivnika. Hornetsi su se pak provukli protiv Dallasa tricom u zadnjoj sekundi izvjesnog Roberta Nelsona, klasičnog NCAA combo-beka koji je lani predvodio Oregon State (to je onaj Oregon koji nije igrao u turniru). Još važnije, nabrijani Ewing na klupi izvukao je ratničke partije od Vonleha i Zellera koji su tako anulirali iskustvo Jamesa i Johnsona pod košem Mavsa.

Također, u utakmici dana Hawksi su izbacili Warriorse koji su konačno nešto dobili od Kuzmića, solidan je bio i Nedović, ali sve skupa bilo je premalo za stići prednost koju je Atlanta ostvarila u trećoj četvrtini preko sjajnih partija Schroedera, Paynea i Muscale koji su ih ubili pick & pop/slash & kick akcijom.

Uglavnom, jučer se ovih 8 pobjednika priključilo najboljim momčadima koje su imale dan odmora i tu smo dobili sljedeće.

Prvo su sada već totalno nabrijani Hornetsi razvalili Pelicanse - potonji su rezultate do sada ostvarivali na račun nadmoći pod košem gdje su Withey i Young činili solidan zid, ali ovom prilikom nisu bili dorasli Zelleru, Vonlehu i Hairstonovim tricama (kod Pelicansa standardno solidan Smith i to je manje-više bilo sve). Praktički, sve je bilo gotovo nakon 10 minuta, a najsretniji čovjek na svijetu zbog takvog raspleta bio je definitivno Pat Ewing čija momčad je od sprdnje postala četvrtfinalist.

Wolvesi nisu imali šanse protiv Kingsa čak ni usprkos pronađenom balansu. Opet su dobili dobre partije od visokih, LaVine i Muhammad su bili relativno podređeni momčadi i još im je uletila šuterska podrška Heslipa s Baylora, međutim NBA petorka Kingsa bila je bolja usprkos tome što su Williamsa poslali kući i u sredinu gurnuli iz Phoenixa svježe pristiglog Oriakhia. McLemore i McCallum dižu kvalitetu igre kako turnir odmiče, a kvalitetna igra bekova uglavnom je sve što vam treba na ovoj razini.

Još jedno iznenađenje bila je i pobjeda Spursa nad Jazzom koji je bio sjajan u prvom dijelu turnira. Doduše, do nje je došlo tek u završnici kada je Cotton ubacio u višu brzinu i kada je Daye konačno pogodio nekoliko šuteva, ali i to je bilo dovoljno da se kući pošalju ne baš inspirirani Burke i Exum (Gobert opet solidan, ali bez podrške vanjskih igrača nije išlo).

Hawksi su razbili Blazerse na račun kemije koju su pronašli Schroeder, Muscala i Payne koja je dodatno otvorila prostor za tricaše poput Holta (sada već bivši nasljednik Dellavedove na Saint Mary's u roli playmakera) i Releforda (predvodio Alabamu prošle sezone), dva iskusna combo-beka koja itekako znaju zabiti ako im se otvori prostor. Portland je bio bez ozljeđenog Robinsona, Barton i McCollum su previše forsirali, a Leonard još jednom pokazao da je izgubljen slučaj.

Houston je izbacio favorizirani Cleveland u utakmici u kojoj je Canaan konačno pokazao što zna i zašto ima potencijal biti back-up jedinica u NBA (kod Cavsa Wiggins agresivan, Bennett solidan, ali ipak je najbolji igrač još jednom bio pouzdani 3&D swingman Cherry). Covington i Motiejunas opet nisu sjajno šutirali, međutim imali su idealan matchup u sličnoj postavci visokih kod Cavsa gdje su uvijek mogli računati da će Bennett i Cooley uzimati još lošije šuteve.

Washington opet nije igrao sjajno, ali su uzeli utakmicu protiv slabašnog Heata koji je aktivirao Napiera (što ionako ne znači ništa sudeći po svemu što gledamo ovo ljeto od dotičnoga). Rice i Porter su odradili već standardno solidan posao, Miami bez Ennisa i sa samo Hamiltonom pod košem nije mogao pokrivati dva tako aktivna bočna igrača.

Možda najbolja momčad u Vegasu, Bullsi, bili su na visini zadatka protiv Sixersa. McDermott i Snell solidni, ali većinu posla odradili su Bairstow i NBA veteran Lance Thomas koji su dobili energetsku bitku u sredini protiv Noela i McDanielsa.

Za kraj su Knicksi odličnim šuterskim partijama bekova Larkina i Hardawaya preživjeli pokušaje žilave NBDL selekcije kod koje je najbolju partiju pružio Tony Mitchell, izborivši se time u zadnji tren za titulu MVP-a momčadi koju je preoteo od Ebanksa.

Danas se igraju razigravanja za mjesta od broja 9. do 24. čisto da svaka momčad (i ostatak svijeta) dobije priliku još jednom vidjeti određene igrače u akciji, a sutra je na tapetu prava stvar, stvarno zanimljive utakmice četvrt-finala. Polufinale je u nedjelju, a u ponedjeljak vjerojatno gledamo kvazi najavu idućeg NBA Finala između Bullsa i Spursa.

Filed under: bball 3 Comments
18Jul/145

FREE AGENCY – WHO’S LEFT

Posted by Gee_Spot

BLEDSOE

Tržnica je ušla u fazu popunjavanja rostera što potvrđuje i jučerašnji dan u kojem je najzanimljiviji događaj bio odbijanje Bledsoea da potpiše ugovor sa Sunsima. Iako je ponuda bila više nego poštena i potpuno realna, Bledsoe je odbio 12x4 jer želi ratu kakvu su dobili Hayward i Parsons, ali na max broj godina što cifru diže na oko 80 milja (16x5). To je jednostavno sulud zahtjev iz više razloga. Prvo, nema šanse da će mu Sunsi dozvoliti da bude tri puta bolje plaćen od Dragića. Drugo, doveli su Thomasa da se osiguraju od ovakvog scenarija i nema potrebe da razbijaju banku - Thomas je drugačiji igrač i defanzivno će koštati momčad, ali ofenzivno je učinkovitiji strijelac i puno je manje streaky od Bledsoea, a uz to je i bolji kreator za sebe i druge u slash & kick akciji. Bledose ima samo jednu brzinu u ulazima i igra kao running back, isključivo na kontakt, Thomas je pak legitimni triple threat koji podjednako solidno može birati između ulaza, šuta i asista. Treće, Sunsi nisu očajni i neće se dovesti u situaciju da dugoročno naštete capu jer imaju jasan cilj - dovesti superstara. Bledsoe na ovakvom ugovoru u tome ne pomaže - em jede cap, em ga za dvije godine možda nećeš moći ni trejdati zbog razlike u učinku i visini plaće. Četvrto, jednostavno nema smisla dati ovakav novac combo-beku, koliko god on dobar bio - Parsons i Hayward nemaju previše konkurencije jer graničnog all-star swingmana, pogotovo njihovih all-round vještina, nije lako naći. Stoga i možeš baciti novac na njih jer takav profil igrača jednostavno je puno teže zamijeniti nego beka. Koji uz to iza sebe ima već dvije ozbiljne operacije koljena.

Uglavnom, gotovo je sigurno da takve megalomanske zahtjeve Sunsi neće udovoljiti, što ostavlja dva moguća scenarija. Ili će naći momčad poput Bucksa voljnu angažirati Bledsoea (doduše, nije poznato da li su mu voljni dati max, ali svakako se motaju oko njega) i dogovoriti sign & trade za ugovor kakav je dobio Hayward te usput dobiti i nešto zauzvrat (Ilyasova je zanimljiv prospekt za njihov stil igre, ali i za njihov zdravstveni tim koji bi ga nakon dvije godine prošarane ozljedama možda konačno mogao održati u jednom komadu, a tu su i Wolters i Middleton koji bi im donijeli dodatnu širinu na perimetru). Ili će čekati da neka momčad s prostorom na capu poput tih istih Bucksa ponudi 12-13 milja po godini, dakle ugovor od nekih 50-ak milja, koji će onda matchirati. Naravno, u ovom potonjem slučaju postoji i treća opcija, da Bledose jednostavno ostane pri svome i ne potpiše ništa ispod maxa, što znači da ostaje još godinu na rosteru Sunsa na rookie ugovoru (oko 4 milje bi bila rata) i onda iduće ljeto postaje potpuno slobodan birati gdje želi. Obzirom na spomenuta koljena, ova zadnja opcija mi se ne čini baš realna.

Uglavnom, dobar je ovo razlog da bacimo pogled uopće na to tko je sve ostao na tržnici, a prije toga kratko o jučerašnjim potezima.

BOOZER

Lakersi su dobili aukciju za Boozera i tako usput sačuvali džep Jerrya Reinsdorfa za nešto malo više od 3 milje. Pristojna je to cifra za Carlosove usluge, ali ujedno je ovo potez koji službeno potvrđuje da su u vlastitom nedostatku ikakve vizije Lakersi preskočili Knickse. Njima definitivno treba tijela svuda u rotaciji, ali trenutno se nalaze u situaciji da među 10 igrača pod ugovorom imaju 4 krilna centra. Ne treba se ovdje brinuto oko Randleova razvoja - ako su iole ozbiljni, Lakersi će njemu dati sve potrebne minute na poziciji da se razvija, dok će trojac Hill, Boozer i Davis krpati minute na petici (uz Sacrea, naravno). Sva trojica su povremeno igrala tu rolu i neće im biti problem uskočiti na 10-15 minuta u sredinu reketa, ali ovdje je ključno to krpanje. Ni jedan od njih ne nudi zaštitu obruča, dakle oni su situacijski centri koji mogu uskočiti u to ulogu, ne i nositi je. Također, ni jedan od njih vještinama i stilom igre ne nadopunjava Randlea, samo donose gomilu istoga zbog čega neće biti lako pronaći idealan omjer minuta određenim kombinacijama (Randle-Hill kao starteri i Boozer-Davis s klupe u ovom trenu mi se čine kao logični izbori). A po svemu sudeći bit će gotovo nemoguće isplivati iz lanjske ispodprosječnosti i u obrani i u napadu.

OSTALO

Tek dva poteza sam pronašao, prvo su Clippersi zadržali Big Babya za minimalac (očekivan i solidan potez, Big Baby je danas više peti visoki na rosteru nego četvrti, ali Clippersi jednostavno više nemaju mogućnosti pojačati se i zadržati njega za minimum bilo je bitno, plus nije isključeno da će pridobiti još ponekog veterana kombinacijom lokacije i pozicije izazivača), a onda su Pelicansi potpisali Jimmera također pod sličnim uvjetima. Kao igrač bez pozicije Jimmer definitivno neće zamijeniti lanjsko stabilno prisustvo Morrowa na boku, a i nepotrebno se duplira s Riversom - istina, bit će za obojicu dovoljno minuta na dvojci (u ovom trenutku mi se čini da će obojica ostati bez minuta na jedinici pored Holidaya i Smitha) gdje je praktički ostao samo Gordon (odlaskom Aminua za očekivati je da će Evans još više igrati trojku uz "pomoć" Salmonsa), ali sretno postavama koje će pokušati sakriti ih u ozbiljnijoj roli (pored Holidaya koji može čuvati veće bekove to još i može proći, ali kombinacije sa Smithom ili međusobno bit će katastrofalne).

WHO'S LEFT

Brzinska šetnja kroz preostala imena na tržnici uz pomoć IOR-a, odbrojavamo do najboljih do onih na granici iskoristivog rotacijskog igrača.

BLEDSOE

Manje-više smo sve rekli, u teoriji može završiti na bilo kojem rosteru putem sign & tradea, u praksi su uz Buckse zainteresirani i Kingsi (ma nije moguće) i Rocketsi (Daryl se igra vatrogasca - ne kužim kako bi se ugovor Bledsoeu uklopio u dugoročni plan, ali dobro, o tome ako se dogodi). Od momčadi koje mu mogu poslati ponudu ostali su samo Bucksi i Sixersi, s tim da jedino Sixersi mogu bez problema ponuditi 16 milja po godini (što naravno neće napraviti jer da su mislili paliti novac već bi to odavno napravili). Dakle, racionalne opcije su praktički jedino Sunsi i Bucksi i to je situacija koja bi se trebala riješiti u idućih par dana jer jednom kada se stvar zakotrlja, lavinu je obično nemoguće izbjeći.

MONROE

Pistonsi ovdje imaju naizgled jasnu situaciju, potrošili su sav prostor na capu uokolo Monroeova holda koji iznosi 10 milja, ostavivši si tako za kraj opciju da Grega jednostavno potpišu preko capa za puno veći ugovor koristeći Bird prava (to je i razlog zašto su bili ovako aktivni i brzi tijekom tržnice, jednostavno si nisu mogli dozvoliti da se nađu u situaciji ko Rocketsi). Nema sumnje da će to i napraviti čak i ako bude u pitanju max ugovor jer kvalitetni visoki igrači ne rastu na grani - Monroe je skok-šut s poludistance udaljen od toga da bude all-star klasa, a to je aspekt igre koji se da ugraditi u arsenal tijekom vremena. Sad, imali su i sreće jer jedni Sixersi, koji su si definitivno mogli priuštiti dati ponudu i tako malo začiniti proces, nisu previše zainteresirani za išta raditi po pitanju rostera, ali i signali koje su slali uokolo su očito bili jasni - Monroe ostaje u Detroitu bez obzira na cijenu.

A jasni su i oni iz Monroeova kampa - navodno su spremni odraditi još jednu sezonu na rookie ugovoru i tako dogodine steći status slobodnog igrača ako se ne riješi situacija na rosteru, točnije ako Van Gundy ne trejda Smitha. I iako svi poriču takve ultimatume, sve je jasnije da će se trade s Kingsima ipak dogoditi i da će Josh promijeniti sredinu, što je definitivno najbolje rješenje za sve uključene - niti je on onako loš kakvim se činio lani u Detroitu, niti je moguće dugoročno graditi momčad oko 3 visoka igrača na maxu sa samo 2 pozicije na raspolaganju. Monroe se generacijski i stilom igre puno bolje uklapa uz Drummonda i tu dvojbi nema oko toga tko ostaje, sada samo ostaje pričekati rasplet.

ALLEN

Kod Raya su dvije opcije izgleda u igri - jedna je mirovina, druga dolazak u Cavse za one 3-4 milje prostora preostale na capu. Heat više nema njegova prava tako da s te strane povratka vjerojatno nema - iako bi Miamiu dobro došao igrač takvog profila da čuva leđa Wadeu, sada imaju samo minimalac za ponuditi.

BLATCHE

Pregovori s Raptorsima su propali i Toronto se radije odlučio dodati Nogueiru kao zadnjeg visokog na roster, a momčadi poput Lakersa koje imaju potrebu za visokima rješenja pronalaze na drugome mjestu. Tako da povratak u Brooklyn nije isključen, posebice sada kada Kidda nema u slici, iako je Blatche navodno bio u nategnutim odnosima s cijelom upravom, a ne samo trenerom. Što god, ako ga Netsi vrate za minimum (od kojega je da spomenemo i to odustao u nadi da će naći više love na tržnici), to će ih koštati još 3.5 puta toliko, tako da je teško zamisliti da se odluče na takav potez, a onda opet - definitivno im nedostaje još jedan korisni visoki jer, obzirom na sve moguće scenarije vezane uz Lopeza i Garnetta, teško će biti izgurati sezonu samo s Plumleem i igračima tipa Teletović i Kirilenko.

SESSIONS

Ako je spreman prihvatiti minimum, može birati gdje će nastaviti karijeru, ali, ako želi ugovor u rangu dosadašnjih midlevel cifri za koje je igrao, bit će puno teže naći novu sredinu. Bucksi imaju i prostor i potrebu, ali potpis Baylessa i želja za Bledsoem jasno kazuju da im Sessions nije prioritet. Obzirom da je do sada u karijeri već ni kriv ni dužan zaradio preko 20 milja, možda bi mu najbolje bilo da se dogovori s Bullsima i riješi pitanje zamjene za Rosea, a ujedno i sebi da šansu konačno zaigrati na ozbiljnom rosteru.

BYNUM

Čista spekulacija jer nikakvih vijesti vezano uz njega nema, ali postoje dva čovjeka koja su možda spremna dati mu još jednu šansu - Buss u Lakersima gdje ionako imaju potrebu za pravom peticom, odnosno Phil u Knicksima gdje trenutna rotacija Dalembert-Aldrich-Tyler baš i ne obećava funkcioniranje trokuta.

OKAFOR

Ako je negdje još preostala nekakva iznimka definitivno se vrijedi kockati s back-up centrom ovakvog kalibra.

DOUGLAS-ROBERTS, TURNER, BRAND, MARION, CRAWFORD, MACK, AMINU, NELSON, HAMILTON, SCOTT, ANDERSON, MARTIN, CUNNINGHAM, HENRY, BARBOSA

Imena su ovo koja su imala solidne momente prošle sezone i koja još uvijek vrijede više od minimuma, naravno ako ste u stanju potrošiti išta više od toga. Neki imaju jasne role, neki baš i ne, ali gomila je situacija u kojima ih je moguće zamisliti kao solidne igrače s klupe. Mack i Scott vjerojatno ostaju kod Hawksa, CDR dolaskom Stephensona i povratkom Tylera postaje višak kod Hornetsa, ali ostanak je i dalje moguć što bi Hornetsima dalo najboljeg šestog swingmana u ligi, za Turnerom su interes za sada iskazali Celticsi i Wolvesi, a Brand će ili ostati u Hawksima ili put New Yorka.

Marion izvjesno neće nazad u Dallas, a nekog velikog interesa nema, Jordan Crawford je također na suhom iako su Warriorsi voljni čak i na sign & trade da mu pomognu što u praksi znači da može bilo gdje (ako Bullsi ostanu bez Sessionsa, on bi bio solidna back-up opcija), Aminu bi dobro došao bilo kojoj momčadi bez trojke sposobne igrati obranu (Dallas je bio zainteresiran, ali nakon dolaska Jeffersona vjerojatno više nisu), Nelson se spominje oko Houstona (gdje za njega navija Dwight) i Pelicansa (potpisom Jimmera od toga su vjerojatno odustali), Hamilton za čudo nije na radaru nekih momčadi poput Lakersa ili Pelicansa kojima veliki swingman itekako treba.

James Anderson će nakon što su ga Sixersi otpustili vjerojatno opet put NBDL-a, Kenyon Martin će ili nazad u Knickse ili doma gdje će čekati da ga Knicksi pozovu usred sezone, Dante Cunningham je bio opcija koju su razmatrali u Houstonu prije nego su posegnuli za Dorseyem i Adrienom, Henry se vjerojatno vraća u Lakerse koji imaju rupu na boku ako se prije toga ne dogovori s Bullsima ili Pacersima (potonji su pak potpisali Stuckeya i time vjerojatno zatvorili vrata ovoj opciji), a Barbosa će vjerojatno opet u Brazil gdje će čekati da se negdje otvore minute.

Filed under: bball 5 Comments
17Jul/1414

FREE AGENCY, DAY SIXTEEN

Posted by Gee_Spot

LANCE

Relativno brzo i bezbolno razvila se ova situacija po Hornetse, dobili su najboljeg preostalog swingmana na tržnici za samo dvije garantirane godine i po više nego realnim uvjetima, dakle osigurali su si usluge graničnog all-star igrača koji automatski postaje druga opcija u napadu (još važniji zbog kreatorskih kvaliteta u kontekstu gubitka McRobertsa) i donosi im svježinu potrebnu da ne izgube lani postignut momentum, drugim riječima značajno im povećava šanse da opet budu playoff momčad (ne samo da imaju pristojnu razinu talenta kojoj je donja granica 43 pobjede, već sada imaju i popriličnu dubinu klupe s desetak dokazanih NBA igrača).

Istovremeno su se i osigurali u slučaju da Stephenson naleti na zid i ne nastavi se razvijati kao igrač i prije svega karakter. Ono što je u ovom potonjem dijelu priče zanimljivo je situacija s Pacersima koji su nudili puno više garantirane love. Takva razlika u dolarima i mogućnost da ostaneš u franšizi koja te praktički stvorila obično se ne propuštaju, ali Stephensona su očito vodili neki drugi motivi. S jedne strane treba uzeti u obzir da je ostao zadnji na tržnici i da su se značajno smanjile opcije što je licitaciju okrenulo u korist Hornetsa, međutim s druge je isto tako realno bilo očekivati povratak u Indianu ako Jordan i Cho nisu u stanju dati veću ratu od one koju je Stephenson prvotno uvrijeđeno odbio (na kraju se obje cifre kreću negdje oko 9 milja po sezoni).

Po meni tu sve implicira kako nije samo u pitanju novac, već da je prije svega Lance nanjušio priliku u Hornetsima igrati rolu kakvu nikada ne bi mogao u Pacersima gdje bi uvijek bio u sjeni Georgea, bez obzira koliko se trudio i koliko nam je svima bilo jasno gledajući zadnji playoff da je upravo on najbolji playmaker na onom rosteru. Uspiju li Hornetsi zadržati pod kontrolom taj njegov stil igre koji može itekako ugroziti kemiju na parketu (a trebali bi to moći dok god imaju Jeffersona), ovaj potez će im se itekako isplatiti.

Pacersi su pak ostali bez dobrog dijela potencijala, ionako banalan napad ovim postaje dodatno opterećen. Potpis Stuckeya je smijurija, combo-bek bez šuta koji će ionako igrati bez lopte jer će ona uglavnom biti u rukama Watsona definitivno im nije bio potreban i s njim neće zamijeniti ni dijelić Stephensonove produkcije i utjecaja u drugoj postavi. George ostaje usamljen u roli pokretača na perimetru i još jednom sve ovisi o tome koliko dodatno može napredovati s ove već fantastične razine do koje je došao.

Uglavnom, nakon tri sezone rasta, Pacersi će napraviti korak unazad i vrlo vjerojatno će nakon jednog kratkog bljeska (a i taj je bio obilježen tamnim periodima) opet postati momčad koja ide ispod 50 pobjeda u sezoni. Praktički, gubitak Lancea za njih predstavlja ono što gubitak LeBrona znači Heatu - dvije dominantne momčadi na Istoku iz statusa neprikosnovenih favorita odjednom postaju tek jedni od dečkiju, što cijelu sliku čini, ako već ne kvalitetnijom, onda svakako uzbudljivijom. Uostalom, usporedimo baš ove dvije ekipe povezane Stephensonom - ako Indiana ide ispod 50, a Hornetsi preko 43, dakle ako su obje franšize u tom rasponu u kojem inače obitavaju osrednje playoff momčadi koje ne mogu ni sanjati o naslovu, koja je uopće razlika? Zar u eventualnom playoff sudaru ne bi sve ovisilo o matchupu obzirom na slične plafone? Stoga evo jedan narativ za koji definitivno držim fige da se ostvari - Hornets vs Pacers, Heat vs Cavs, po mogućnosti već u prvoj rundi playoffa.

TOLLIVER

Pa, nije baš Love, a nije baš ni Frye, ali Tolliver se definitivno uklapa u ono što su Sunsi lani igrali. Njegov najveći problem, to što nije pravi visoki već isključivo šuterski specijalist (a kad kažem isključivo to stvarno i mislim, tip valjda nije zakucao ili uhvatio skok u napadu u karijeri), ovdje će se dati sakriti zahvaljujući Tuckeru koji odlično skače i izuzetno je žilav za svoju poziciju, odnosno već uigranom sistemu. U Bobcatsima su Tollivera uglavnom koristili kao spot-up opciju uz McRobertsa i Jeffersona, ovdje pak upada kao zamjena za Marcusa Morrisa koji vjerojatno ulazi u petorku umjesto Fryea. Tako barem izgleda za sada, nije isključeno da će biti još promjena ili da će Hornacek tijekom kampa ipak biti prisiljen na određene zahvate glede stila igre. Marcus i Tolliver baš i ne ulijevaju povjerenje kao udarni igrači i nije isključeno da puno više minuta uz Plumleea dobije Markieff, a to je dvojac pod košem koji nikako nije funkcionirao napadački, a jasno je i zašto, jednostavno bi zatvorili sav onaj prostor u sredini potreban da bi napad Sunsa štimao. Ukratko, nimalo ohrabrujuća situacija za Phoenix.

BLAIR

Wizardsi su stvarno odlučili loviti vrh Istoka, što je i razumljivo u ovom kontekstu u kojem je put do Finala potpuno otvoren. Iako se činilo da će odustati od Blaira nakon što su završili posao s Bostonom za Humphriesa, ipak su odlučili finalizirati dogovor u kojem im je Dallas pomogao dodatno pojačati rotaciju pod košem (zahvaljujući dobroj volji Mavsa koji su pristali na sign & trade, Wizardsi su bili u stanju ponuditi Blairu više od minimuma i ubaciti ga na roster iako su debelo preko capa). Ovdje sada ima sasvim dovoljno tijela da se izgura sezona bez većeg raubanja Nenea i Gortata, što je u cijeloj priči i najvažnije.

RIDNOUR

Magic je pak čvrsto odlučio svoju sudbinu usmjeriti u potpuno drugom pravcu, a tu se potpis Ridnoura idealno uklapa. Old master Luke neće biti od velike pomoći na parketu (možemo slobodno reći i nikakve), ali definitivno može poslužiti u svlačionici u mentorskoj roli koja je odlaskom Nelsona ostala ispražnjena.

OSTALO

Novi GM Cavsa je nakon Millera doveo još jednog bivšeg suigrača, Jamesa Jonesa. Kao što sam već isticao, potezi su ovo koji neće biti od velike koristi na parketu, ali veterani s takvim iskustvom i s takvom razinom profesionalizma iskušanom u šampionskom okruženju jednostavno su neophodni na ovako mladom rosteru.

Warriorsi su pak vratili Rusha, ali ovo ne treba čitati kroz prizmu tradea za Lovea. Dijelom da, ako će Rush pronaći 3&D formu koju je pokazivao tijekom prošlog boravka u Oaklandu, onda svakako imaju dubinu koja je u stanju kompenzirati gubitak Thompsona. Međutim, što ako Rush bude sličniji čovjeku kojega smo godinama gledali u Pacersima ili lani u Jazzu? Stoga je ovo ipak prije svega kocka - ako povratak u idealni sistem oživi njegovu karijeru, super za Golden State koji si je tako za kikiriki dodao kvalitetnog čovjeka u rotaciju, ako se pak posljedice brutalne ozljede pokažu prevelikom preprekom barem će u svlačionici imat dokazanog i poznatog profesionalca (koji je i bez jedne noge vjerojatno učinkovitiji od Kenta Bazemorea).

Lakersi pak krpaju roster, ovaj put baš profilom igrača kakav im treba, dakle s mladim talentom koji dokazano nije startni materijal, ali još uvijek ima potencijala biti nešto više od igrača koji popunjava roster (i sve to za smiješni minimalac). Jedini problem, i to popriličan, je što u Davisu imaju istog igrača kao u Randleu i Hillu, dakle četvorku koja većinu učinka temelji na kvalitetnom obavljanju smetlarskih dužnosti. Ne pokaže li Randle odmah sposobnost igranja s lakta i barem zabijanja otvorenih šuteva s poludistance, bit će nemoguće složiti iole protočan napad s tako kreativno limitiranom rotacijom visokih. Ali, barem će obrana biti bolja od lanjske jer energije joj definitivno neće nedostajati.

Filed under: bball 14 Comments