ISPOD OBRUČA fullcourtpress – basketball lunatics inc.

23May/164

35

Posted by Gee_Spot

WARRIORS @ THUNDER, G3

Masakr. Apocalypse lineup. Večer za pamćenje.

Dobro otvaranje utakmice s obje strane, jedni i drugi imali su biti čime zadovoljni, Oklahoma igrom, a Golden State rezultatom. Domaćinima koji su igrali agresivnije i nametali ritam u jednom trenutku čak je uspjelo na parketu imati učinkovitu smallball postavu - nakon što je Kerr u igru ubacio Ezelia, Donovan izvlači Adamsa, ubacuje Waitersa i ova kombinacija radi totalni kaos. U obrani agresivnošću nadoknađuju manjak centimetara, napadaju kroz tranziciju kad god stignu, a usput pogađaju i gomilu trica (zabili su i Roberson i Ibaka, koji je ključan u ovom trenutku jer uspijeva i zakucati par puta, što se ne sjećam kad se zadnji put dogodilo, a i Roberson baca povratne nakon ulaza u sredinu, svašta). Praktički, OKC je ovdje Warriorsima prodao ono što oni prodaju protivnicima cijelu sezonu i, iako se radilo o kratkoj šihti, dalo se vidjeti kako bi OKC dobro funkcionala u smallball košarci da ima roster koji bi joj češće omogućio koristiti ovakve postave (pokazat će se kasnije da ga odjednom imaju).

Domaćin očekivano agresivan u oba smjera, izuzevši nekoliko Westbrookovih cigli odigrali su na vrhunskoj razini (posebice Durant i Ibaka), tako da jedine probleme pokazuju krajem četvrtine kada su na parketu oba centra, tu Golden State već puno lakše kreira prostor za šut. Warriorsi pak na startu imaju malih problema s preuzimanjima obrane domaćina, dok Klay nije skužio da je bolje iskoristiti mismatch ulazima nego šutevima preko ruke. Ipak, iako su se držali u egalu dok smallball postava Oklahome nije otišla na +13, bilo je vidljivo kako imaju problema s fizikalijama domaćina i da je Oklahoma s puno više kretanja u napadu kroz blokove i cutove minimalizirala učinak njihove igre s liberom (to, plus Bogut je ekvivalent Robersonu tako da i Thunder uvijek ima čovjeka viška u reketu). Posebice u tom spomenutom periodu s Ezeliem - kako nije imao matchup, libera je uglavnom igrao Festus, koji u tom pomaganju i kretanju nije ni približno dobar i pokretan kao Green ili Klay, što je ostavljalo gomilu prostora kojega je Thunder koristio (ukratko, Kerr je ovdje trebao posegnuti za smallballom kad je vidio da ima igrača manje u obrani, ali očito je i njega iznenadila sjajna igra Robersona i Ibake).

Inače, i u udarnoj postavi Bogut je bio češće u roli libera od Draymonda koji je držao Adamsa i to se pokazalo još jednom nepotrebnom prilagodbom Warriorsa. Valjda je Kerr pomislio da se Adams počeo bojati Greena nakon što ga je ovaj namlatio prošlu utakmicu, ali stvarno nije trebao dirati u osnovnu podjelu u kojoj je Green bio libero dok su Bogut ili Klay povremeno, često ovisno o tome kako bi kroz tranziciju podijelili obrambena zaduženja, igrali "na" Robersonu. U prvoj utakmici ignoriranje Robersona i Ibake nije prošlo, u drugoj su samo s Draymondom kao liberom funkcionirali solidno, a zašto su ovdje po treći put mijenjali koncept, to zna samo Kerr.

Warriorsi tako mogu biti zadovoljni s minusom od samo 6 poena nakon prvih 12 minuta, a još zadovoljniji mogu biti što su ga na startu druge izbrisali iako su na parketu imali Clarka i Speightsa, odnosno nikoga od udarne trojke. Kerru se ovdje ovakav nepotreban rizik isplatio jer OKC očito u ovoj seriji ima ogromnih problema kad su oba centra na parketu - napad se dodatno suzi, a obrana curi na sve strane. Što je dugoročno problem jer ako Kantera neće moći koristiti u ovakvim periodima, kad će uopće, jednostavno nemaju dovoljno tijela da optimiziraju postave tijekom 48 minuta.

Ironično, nešto što im je trebalo predstavljati najveći plus postalo je najveći minus, ali u ovoj večeri to nije bio problem jer je sve drugo funkcioniralo.

Oba trenera ubrzo se vraćaju udarnim postavama i ovdje OKC opet dobiva važan impuls od igrača zadatka, Waiters je ovaj put taj koji zabija nekoliko teških šuteva dok Warriorsi promašuju nekoliko zicera u nizu (posebice drveni Bogut koji postaje potpuno neupotrebljiv u napadu, praktički Warriorsi još i super igraju kakav učinak imaju od centara večeras) i domaćin je opet na +8. Donovan ovdje opet pokušava istom formulom kao u prvoj, izvlači Adamsa i pokušava samo s Ibakom u sredini, ali Kerr je ovaj put spreman i na parket šalje postavu smrti, što pak rezultira time da Donovan ekspresno vraća Adamsa na parket. Kerr, umjesto da nastavi igrati smallball kako bi možda promijenio ritam utakmice i malo trgnuo momčad, kontrira tako što na parket šalje mrtvog Varejaoa, Warriorsi i dalje ne mogu ništa ubaciti, a OKC kroz tranziciju dolazi do prilika prednost opet odvesti do +13. Dakle, i drugu četvrtinu za redom sredinom perioda domaćin radi popriličnu zalihu, dok se gosti muče pronaći dovoljno raspoloženih opcija u napadu koji s Bogutom, Ezeliem i Varejaom u sredini jednostavno ne funkcionira (Ezeli jedini ima ruke i može ga se istrpiti iako je problem u obrani, Boguta se isplati trpiti čisto zato jer ga moraš držati fokusiranog, tko zna kada će ti zatrebati, ali Varejao nema što raditi u NBA, kamoli u ovakvom fenomenalnom playoff dvoboju).

Iskreno, ne funkcionira kod Warriorsa ništa ove večeri - Kerr konačno daje šansu postavi smrti zadnje tri minute, Donovan na parket stavlja svoju jedinu funkcionalnu smallball kombinaciju (jer Ibaka kao petica može donekle sakriti manjak Robersonova šuta) i - nema nikakve promjene. Warriorsi i dalje doslovno nastavljaju promašivati zicere, čista polaganja na obruču, dok OKC i dalje nastavlja dolaziti do šansi kroz tranziciju. Nervoza kod gostiju, prisutna tijekom cijele četvrtine, ovdje doseže vrhunac i raspadaju se poput kakve amaterske družine - nevjerojatno da NBA prvaci ovako upadnu u rupu od 25 poena od čega su barem polovinu sami sebi iskopali. Drugu polovinu pak iskopala im je Oklahoma koja je odjednom igrala bolju Warriors košarku od Warriorsa, s izuzetnim učinkom Robersona, Waitersa i Ibake.

Nevjerojatan preokret, ni u snu nisam mogao očekivati da će Thunder dobiti Warriorse igrajući njihovu košarku - u obrani agresivno na čovjeka s preuzimanjima, u napadu kroz tranziciju i slash & kick igru maksimalno koristeći prednosti smallball košarke kao da su oni ti koji imaju višak kreatora i šutera. Toliko je ova do nedavno mentalno upitna momčad postala samouvjerena da je, nakon što je dobila Spurse u njihovoj igri prsa u prsa, sada spremna pretrčati Warriorse. Madafaka, dečki su sazreli.

Da sam na mjestu Kerra, u ovom trenutku bi vjerojatno na parket odmah poslao death lineup i jahao ih barem 15 od preostalih 24 minute (ili bih se predao i ostavio Currya i Greena na klupi da dođu sebi jer su prve 24 minute odigrali kao da su na 50%, a ne lakše ozljeđeni, a uz to minus od 25 poena gotovo je nemoguće stići čak i Warriorsima u najboljem izdanju). Kerr pak pokušava ostati cool, otvara treću s Bogutom, ali tih 6 minuta s njim na parketu u najboljem slučaju mogu biti produktivni ako Curry upadne u šutersku seriju. U prosjeku, Warriorsi mogu biti sretni ako prate Oklahomu poen za poen. Samo, razumijem i Kerra u ovoj situaciji, a počinjem shvaćati i zašto je veći dio playoff ovako škrt prema smallballu - jednostavno, nema ta petorka u ovom trenutku moć na koju nas je inače navikla.

Tako da i nakon što se Bogut maknuo s parket, death lineup ponovno ne uspijeva napraviti ništa, dapače OKC prednost odvodi na nevjerojatnih +33 i tu je utakmica definitivno gotova. Do kraja treće Donovan još drži startere na parketu, prednost raste do +41 i revija na parketu može početi, vrijeme je za Kylea Singlera i Brandona Rusha.

Ukratko, vrijeme je da fanovi Warriorsa zauzmu fetus ezeli položaj. Nakon poraza u prvoj nije bilo razloga za paniku jer su Warriorsi bili bolja momčad veći dio utakmice, osjetilo se da imaju prostora za napredak i nakon odrađenog posla u drugoj činilo se da imaju seriju pod kontrolom. Jednostavno, OKC nije mogla koristiti smallball, a nisu uspijevali nametnuti ni twin towers košarku, tako da su mogli samo jahati udarnu rotaciju od 7 ljudi, držati se jezgre i nadati se da će Warriorsi ili sami sebe upucati u nogu ili da će Curry i Green padati s formom umjesto da rastu.

I onda odjednom - preko noći su postali bolji Warriorsi od Warriorsa, dobili su ih na oba kraja parketa njihovom igrom, konstantnim kretanjem i agresivnošću (čak 16 poena više u tranziciji, a imali su i više asista). Uostalom, podatak da je petorka s Waitersom umjesto Adamsa u 12 minuta napravila +30 govori sve što treba znati o utakmici, uz dodatak da su štetu jednako radili dok su Warriorsi neshvatljivo igrali s centrom, kao i protiv postave smrti. Samopouzdanje Oklahome nakon što su našli ovu postavu apokalipse® sada je poletjelo u nebo i prvaci će morati posegnuti duboko, duboko u fizičke i psihičke rezerve ako se ovdje misle iskoprcati jer ovakvi porazi, ovakav masakr, to se ne događa slučajno, iza ovoga se možda valja i promjena paradigme (pogotovo u slučaju Oklahome koja odjednom izgleda kao mentalno najspremnija momčad u playoffu). Steph i Draymond nisu na 100%, OKC je na 110% i nastave li ovako igrati na svom parketu gdje su odjednom Roberson, Ibaka i Waiters postali bolja pratnja od Klaya, Barnesa i Iggya, idu dalje jer sada definitivno znaju da imaju temelje na kojima mogu izvesti takav podvig.

Filed under: bball 4 Comments
22May/162

34

Posted by Gee_Spot

CAVS @ RAPTORS, G3

Konačno jedna pljuska Cavsima, čisto da malo utiša euforiju praznih brojki. Čitam uokolo inteligentne ljude (fanove zanemarujem, oni mogu govoriti što hoće) koji dižu buku oko toga što bi Cavsi mogli ostvariti 12-0 u prve tri runde ili oko toga kakvu koš-razliku su nabili, kao da nedavno nismo imali primjer Spursa koji su nakon povijesne regularne sezone nestali kao mjehur od sapunice kad su naišli na zid. Mislim, svaka čast Cavsima što igraju punim potencijalom, ali to što gaze po ovom otužnom Istoku apsolutno ne znači ništa za njihov matchup s Warriorsima (ili Thunderom). Možda su u dobroj formi, ali to ne znači da im ne ostaju isti problemi, već samo da su spremniji pozabaviti se s njima (jasno, to je također bitno, ali nije samo po sebi rješenje). Tako da ova uvjerljiva pobjeda Toronta dobro dođe svima koji ne mogu sagledati širu sliku da malo stanu na loptu. Kvragu, dobro dođe i samim Cavsima da se suoče s tim da nisu savršeni (što je, uostalom, priznao i James nakon utakmice, svjestan da je bolje da im se ovako nešto dogodilo sada nego u G1 protiv Warriorsa).

Idemo na tekmu.

Najbolje otvaranje uopće u seriji do sada, isključivo zbog toga što Raptorsi konačno igraju obranu intenzitetom koji odgovara trenutku. Agresivno na loptu, uz preuzimanje na pick & rollu ako matchup dozvoli, s finim dodatkom u pogledu branjenja sredine gdje Biyombo preuzima Jamesa čim se spusti u post dok Carroll prelazi na Thompsona. Istovremeno u napadu zabijaju gomilu skok-šuteva, Lowry izgleda odlično (čini se kako je ovo jedna od onih u večeri u kojoj će na parketu biti dobar brat blizanac) i iako izlazi ranije nego bi trebao zbog dva penala, Raptorsi održavaju egal, čak i laganu prednost tijekom cijele prve šihte udarnih postava. Što je izuzetno bitno za naglasiti jer je na parketu Scola, dakle nemaju onu 3&D kvalitetu Pattersona (rekli smo da nećemo spominjati manjak Valanciunasa) i usprkos tome se drže protiv udarne postave Cavsa. To je velik pomak jer su upravo tu izgubili prošlu utakmicu.

Lue ovaj put ni ne pokušava igrati s kombinacijom James-Love, vadi Jamesa na duži odmor kako bi bio spreman za start druge četvrtine gdje su se Cavsi pokazali najopasnijima, tako da Toronto i dalje uspijeva održati ritam koji im odgovara. Samo treba istaknuti kako je odluka da ubace Scolu bila dobra, ne samo da sad imaju Pattersona u poziciji da pomogne drugoj postavi i brani Jamesa u onim minutama dok igra četvorku, već su mu našli rolu u obrani u kojoj nije rupa. Naime, Scola igra striktno na Lovea, ne dovodi se u situacije da zatvara iz sredine već stoji uz njega na perimetru, a Love nema potrebnu brzinu da se oslobodi za šut ako čovjek visi na njemu. Tako da je Casey ovdje riješio problem najučinkovitijeg ispušnog ventila Cavsa, jednostavno ga je odsjekao, igra obranu 4 na 4 i pri tome je samo žrtvovao igrača koji u momčadskoj obrani ionako nije od koristi. Cavsi na takav način koriste Lovea da izlaza iz ove situacije nema osim ako će ga spustiti u post, što Lue i pokušava u ovom periodu bez Jamesa, ali Love ni 1 na 1 u postu protiv Scole ne nudi ništa više od par bezveznih skok-šuteva unazad. Tu se vidi taj problem nedostatka akcije na visokom postu gdje Love briljira, on u post-up izolacijama može odraditi posao, ali to nije nešto što može nositi momčad u određenim periodima. Cavsi praktički imaju samo jedan plan, pick & roll, pa onda slash & kick improvizacija uz povremeni cut po osnovnoj liniji, a Toronto im je to sinoć fino zatvorio, što je rezultiralo i prvom osvojenom četvrtinom u seriji. Yeah! We the North!

Toronto na startu druge sada ima odmornog i nabrijanog Lowrya, odmornog Pattersona i pitanje je samo kako će Casey riješiti pitanje petog čovjeka. Kako ne uključuje Powella u rotaciju i kako je Carroll odigrao skoro cijelu prvu četvrtinu, ipak se odlučuje za Johnsona uz Pattersona u sredini. To nije idealno, ali očito je cilj ostati agresivan u obrani na štetu napada. A kako Johnson čak ubacuje jednu tricu iz kornera obzirom da ga Cavsi uopće ne čuvaju i da James praktički igra libera, to se ovo kockanje isplatilo. Uz to, Patterson je striktno na Fryeu, tako da LeBronove povratne ne nalaze put do omiljene mete već se moraju zadovoljiti sa Shumpertom i Dellyem, a sve skupa rezultira jednim periodom u kojem je ova suludu efikasna postava Cavsa konačno podbacila, odnosno u kojem nije napravila razliku. Lue ovdje radi grešku, povlači prerano s parketa Dellya i Shumperta ciljajući upravo na to da bi s boljim šuterima mogao pronaći put do šuterske ekstaze, ali zaboravlja da s Fryeom na centru nije mudro mijenjati dva defanzivca za dva napadača. Prošlu tekmu Frye i Love dobili su nekoliko posjeda i spomenuo sam, ponajviše jer se nije imalo previše toga za reći o samom susretu, kako se radi o kombinaciji koja bi mogla poslužiti u regularnoj sezoni, ali dati im šihtu u playoffu, i to u situaciji kad tražiš kombinacije koje te mogu vratiti u utakmicu, granično je bezobrazno. U ovih par minuta što su Love i Frye bili na parketu kao par visokih, Raptorsi odvode prednost na +12.

Raspoloženi domaćini tako po prvi put ove večeri grade značajniju razliku, koja raste do +18 čak iako je Lue konačno dodao Thompsona na parket kao dodatnog defanzivca. Jednostavno, prerano je Lue napustio već potvrđenu drugu petorku, previše je jahao postave samo s Jamesom kao defanzivcem, a Cavsima je itekako potreban taj balans kojega donose Delly i Shumpert. Dok su Cavsi zbunjeni (toliko da se međusobno laktare) i pokušavaju se pokrenuti izolacijama za Irvinga (to nikada nije dobar znak), Toronto sad već dominira iako igraju bez Lowrya koji je opet u problemima s osobnima. DeRozan dobiva 1 na 1 bitku s Kyriem, Raptorsi dobivaju bitku u tricama (9 u prvom dijelu uz 50% učinka), a konačno dominiraju i u skoku, što je uz inteligentnu obranu dovoljno za solidnu zalihu nakon prve 24 minute.

Ulaze Cavsi nabrijaniji u nastavak, posebice James koji ne odustaje u napadanju obruča u pokušaju da razbudi momčad, ali usprkos višem intenzitetu u obrani i boljem šuterskom otvaranju, ne uspijevaju istopiti prednost Raptorsa. Love je, kako utakmica odmiče, sve više izvan ritma, domaćini sada znaju da je na njemu u napadu dovoljno imati flastera pa čak i kada dođe do otvorenih šuteva nije ih u stanju zabiti, a i Lowry je nadigrao Irvinga (koji je praktički imao samo onih nekoliko trenutaka krajem druge kada je Casey držao Lowrya na klupi), tako da s ovakvim napadom koji odjednom uopće ne izgleda atomski nije lako stizati minus. Obrana Toronta i dalje ostaje koncentrirana, a Lue pokušava do prostora na strani bez lopte doći ponovnim korištenjem kombinacije Frye-Love, što definitivno nije rješenje, pogotovo ako Love ne može zabiti ni otvorene trice koje su mu odjednom na raspolaganju jer Biyombo ipak ne izlazi iz reketa kao što su to radili Scola ili Patterson (koji u ovom matchupu i dalje drži Fryea odsječenim).

Agresivnost Toronta nije vidljiva samo u obrani gdje i dalje gospodare reketom, već i u napadu gdje na čistu energiju dolaze do dovoljno poena da održe prednost dvoznamenkastom i nakon novih 12 minuta. DeRozan sad već ima 31 poen na kontu iako uopće nemaš dojam da je odigrao nešto posebno, jednostavno je koristio sve što su mu Cavsi ostavljali konačno kaznivši njihovu odluku da se fokusiraju na Lowrya, a Lowry je od mogućih 36 minuta odigrao tek 20. Možda i najvažniji doprinos tako su energijom dali sporedni igrači - Biyombo, Patterson, Carroll i Joseph nadigrali su igrače zadatka Cavsa i ovakav razvoj situacije je realan.

Pogotovo jer Lue i ovom prilikom pokazuje da ima problema s rotacijama čim stvari ne idu idealno. Protiv Hawksa i u prve dvije utakmice protiv Raptorsa nije imao izazova, ali protiv Detroita se itekako tražio dok nije našao idealne kombinacije. Ovdje sada dolazi u probleme jer skoro cijelu treću na parketu ima sve tri udarne napadačke opcije, tek je Kyrie dobio par minuta odmora, dakle odustao je od standardne rotacije koja je odlično funkcionirala s LeBronom kao liderom druge postave. Potpuno nepotreban potez, sada na startu četvrte ima Irvinga uz drugu postavu što itekako otupljuje njen defanzivni potencijal - Patterson odmah zabija tricu, a Toronto u ovih laganih 4 minute prednost opet diže do +15. Lue sada mijenja Irvinga s Jamesom, ali nema nikakvih pomaka, jednostavno s Fryeom na centru nemaju Cavsi mogućnost doći do stop akcija i ostavljaju previše zicera Biyombu, dok istovremeno u napadu ne uspijevaju ništa napraviti usprkos formaciji jer Raptorsi igraju sjajnu obranu - preuzimaju svu akciju na blokovima kako ne bi ostavili šutere otvorenima, pogotovo Fryea, a pri tome uspijevaju imati Biyomba u sredini spremnog složiti Jamesa na parket. Dakle, ni nakon ove šihte s LeBronom i drugom postavom, razlika ne pada ispod 13, što je potvrda da je ovo jednostavno večer domaćina.

Koji su konačno, uz dobar zamišljen i još bolje odrađen plan u obrani, ali i u napadu (Casey je sjajno rotirao igrače i zahvaljujući podnošljivim minutama Scole i Johnsona dobio je fenomenalnu drugu petorku na koju Lue nije imao odgovor), dobili i sjajne role od hrpe pojedinaca među kojima treba istaknuti Biyomba. Lowry je odigrao odličnu all-round partiju, DeRozan je zabio nikad lakšu gomilu poena u ovom doigravanju, ali Biyombovi skokovi i energija u obrani dali su im onu dozu drskosti i muškosti koju nisu imali u prve dvije utakmice. Teško da mogu opet ponoviti ovako dominantnu partiju bez obzira što i sljedeću igraju doma, za očekivati je i da Cavsi od starta igraju bolje i posebice pametnije, ali dokazali su da čak i s ovim rosterom, bez Valanciunasa i s hrpom načetih igrača, mogu pružiti puno bolji otpor nego što su prezentirali u Clevelandu.

Filed under: bball 2 Comments
20May/169

33

Posted by Gee_Spot

RAPTORS @ CAVS, G2

Dižem se jutros, namještam pred komp, po običaju prvo gledam rezultat i ne kužim što se dogodilo s league passom, zašto pokazuje score od prije dva dana? Aha, nije to LP zaglavio u prostorvremenu, već su Raptorsi opet ubacili 80 i nešto naspram 100 i nešto Cavsa. Usporedim, pa ovo i nije loše, ovim tempom bi do G4 mogli stići u egal.

Na stranu zajebavanje s jadnim Torontom koji ni u punoj snazi ne bi imao previše šanse protiv Clevelanda, opet su solidno otvorili utakmicu. Barem prema naprijed obzirom da je u obrani nastavilo curiti, ovaj put i više nego prošli put jer je Casey pomislio da bi Scola protiv Lovea mogao funkcionirati i na startu utakmice, ne samo u smećevremenu. Toliko o tome što NBA stručnjaci misle o Loveu, ako ga jedan Casey smatra tolikim mismatchom da bi vratio u rotaciju čovjeka kojega je već na startu doigravanja pokopao bez da se potrudio označiti grob i to jer nije smatrao da ga može držati na parketu protiv Lavoya Allena, možete misliti što će mu pokušati napraviti Kerr s oružjima koja ima na raspolaganju.

Uglavnom, Raptorsi održavaju neki pristojan minimum zaostatka sa Scolom i Biyombom na parketu, a kad domaćini krenu na smallball postavu s Loveom i LeBronom, Casey može ubaciti Pattersona na parket umjesto Johnsona. Solidno zamišljeno, sve u svemu, još jedna tko zna koja po redu pristojna prilagodba stručnog štaba Raptorsa, koji prvih 12 minuta ostaju u egalu usprkos tome što Lowry ni ovom prilikom nije odigrao ništa posebno.

Sad, treba preživjeti start druge četvrtine kad na parket izlazi kombinacija LeBron-Frye, odnosno ubitačna druga petorka koja sere poene iako joj vanjsku liniju čine Delly, Shumpert i Jefferson. Volio bih vidjeti da Casey ovdje pokuša parirati s Pattersonom na Fryeu i da ubaci dodatnog vanjskog, Powella ili Carrolla, kako bi podigao razinu kaotičnosti, ali trener Raptorsa i dalje se drži Biyomba koji je nakon skoro cijele prve četvrtine (btw tijekom koje je uhvatio 0 skokova, nevjerojatan podatak) sada na parketu i gotovo cijelu drugu. Durant i Biyombo, nezamjenjivi.

Kako god, Toronto je i ovo preživio, a osim solidnog izdanja T-Rossa koji je kanalizirao svog unutarnjeg Jamala Crawforda (solidna rola s klupe kroz playoff, posebice se popravlja kao kreator, možda i opravda ugovor koji je dobio) ključ za ostanak u egalu je taj što domaćinima ove večeri ne upadaju trice iako gosti igraju svoju standardnu obranu s Biyombom u sredini i ostavljaju sasvim dovoljno prostora za stretch postave. Jednostavno, ostali igraju puno agresivnije na čovjeka, puno bolje se rotiraju i puno bolje izlaze pogotovo na visoke šutere koji nisu toliko precizni kad im je ruka na licu kao kad šutiraju potpuno otvoreni. Ostavlja ovo više prostora u sredini gdje Biyombo ne može sam sve zatvoriti, ali pokazalo se boljim primiti poneki zicer više na obruču nego dopustiti rešetanje iz vana.

U biti, drže se sve do tri minute prije kraja poluvremena kada se raspadaju - Casey vadi očajnog Lowrya iz igre i uvodi, pokazat će se, još goreg Josepha, usput vraća i Scolu na parket kao peticu umjesto Biyomba, a sve kako bi parirao pokušaju Luea da konačno isproba kombinaciju Love-Frye uz Jamesa. Samo tako u ovih 180 sekundi Cavsi rade seriju 16-2 i zadaju onaj smrtni udarac kojega čekamo cijelu večer. I sve to i dalje bez trice, ubacili su ih samo 4 u prve 24 minute, što je ohrabrujući znak za Toronto, izgleda da bi ipak mogli dobiti jednu doma.

Ovdje pak nemaju šanse, momčad u njihovom stanju, s ovakvim Lowryem koji opet izgleda kao da ga je napustila duša i kao da je tek prazno tijelo koje tetura po parketu, ne može stići ovoliki minus. Cavsi igraju solidnu obranu, što i nije teško kad uzmeš u obzir da su na parketu Biyombo (koji nema ruke) i Scola (koji uporno pokušava dodati tricu u arsenal i produžiti karijeru kao stretch monolit). Toronto tako niti u jednom trenutku ne prijeti spustiti se ispod ovih 15-ak poena minusa, dapače na startu četvrte druga petorka s Fryeom i LeBronom odlazi preko 20 i tu je utakmica neslužbeno gotova (rekli bi zlobnici da je gotova bila i prije nego je počela jer Cavsi su ovo doslovno odradili kao da je u pitanju dan u uredu neke državne agencije).

Što zaključiti, ako je Caseyu najbolje što može smisliti guranje Scole u petorku, onda neće imati previše šanse produžiti seriju jer startna petorka Clevelanda uživa igrati obranu u ovom kontekstu - možda je namjera bila iskoristiti Lovea, ali Love je za Scolu formula 1 i sve što su Raptorsi ovim dobili je to da startna petorka Cavsa igra čvršće u defanzivi. S druge strane, gosti su s Pattersonom u roli šestog čovjeka malo bolje držali pod kontrolom sporedne smallball postave koje su ih uništile prošlu utakmicu. U konačnici teško da se radi o ikakvom pomaku, samo si protivniku dozvolio da te upuca iz puške umjesto iz pištolja. Toronto jednostavno treba na parketu pravog Lowrya i zdravog Valanciunasa (čiji status je i dalje upitan, dakle ako se i vrati tko zna u kakvom će stanju biti i koliko će moći pomoći) kako bi imali dovoljno tijela za pošteno se potući. Cavsi ovako dominiraju, malo i pretjeruju s igranjem uloge nasilnika jer iživljavanje nad ovakvim protivnicima u široj slici potpuno je nebitno, a usput se mogu i poigravati s postavama. Pa smo tako vidjeli da kombinacija Love-Frye može funkcionirati odlično, iako je to nebitno za ovo doigravanje jer je protiv Warriorsa sigurno neće koristiti. Čisto jedan detalj za iduću sezonu, ostat će ionako bez Mozgova, trebat će im tijela za pokriti minute na petici, tako da je dobro znati kako i ova postava može poslužiti u regularnom dijelu.

Filed under: bball 9 Comments
19May/1610

32

Posted by Gee_Spot

THUNDER @ WARRIORS, G2

Ovo je već bila utakmica puno bliže očekivanjima.

Otvaraju domaćini bolje šuterski, od prvih 16 poena koje su ubacili 12 je stiglo tricama (ukupno su imali 6-12 s perimetra u prvoj četvrtini). Igra se manje agresivno u napadu, traži se dobar šut za razliku od početka prošle utakmice i to odmah rezultira i boljim učinkom. Nije da su sad rasturili, ali su igrali u skladu s mogućnostima odnosno koliko dopuštaju ove visoke postave s Bogutom, a kasnije i Ezeliem i Varejaom (da, ugledao je i on svjetlo dana jer Kerr s razlogom nije bio zadovoljan ni Bogutom ni Ezeliem, prvi je igrač manje u napadu, drugi u obrani). OKC je usprkos tome što je Roberson i ovom prilikom bio ignoriran (uvijek je netko, uglavnom Green, bio libero u obrani, s tim da su ovaj put ipak više pazili na Ibaku, pokazalo se da je sasvim dovoljno imati jednog dodatnog čovjeka u reketu) držao priključak prvih 8 minuta, uglavnom preko Westbrookovih ulaza. A onda upadaju u probleme.

Naime, slijedi onih par minuta koje su kritične u svakom dvoboju, u pitanju je prvi Durantov odmor na utakmici prije nego se vrati kao lider druge postave, kada s njim obično izlaze i Adams i Roberson, a ulaze Kanter, Waiters i Foye (s tim da treba naglasiti kako je Adamsov izlazak ubrzan i zbog nezgodnog udarca u leđa). Jasno da za razliku od prve tekme potpuno koncentrirani Warriorsi koriste ovakav poklon, trojka Westbrook, Waiters i Foye ne može držati perimetar pod kontrolom, pogotovo u situaciji kada Kerr lukavo maksimizira potencijal momčadi okretanjem Greenu na petici na par minuta, i domaćini odmah odlaze na +9. Sad bih rekao da Donovan mora nekako izbjeći ove kombinacije, ali kako? Durant ne može igrati 48 minuta, mislim i ovako je premoren, a Donovan je dokazao da je sposoban ne komplicirati si dodatno život ako baš ne mora. Jednostavno, nije lako igrati seriju sa 7 igrača, od kojih su dva, Waiters i Roberson, roba s greškom.

Dobra vijest za Thunder je da na startu druge imaju Adamsa na parketu, dakle očito je izbjegao ozljedu, a nije im odmoglo ni što Kerr opet pokušava kupiti nešto vremena sa Speightsom na parketu. Durant u ovom periodu po običaju nosi momčad, zabija 10 poena u 4 minute i smanjuje minus na 3, dok Warriorsi pokušavaju razne sporedne smallball kombinacije (ako ništa drugo, otjerali su Kantera s parketa, igra s dva centra koja je baš u ovim periodima uništavala Spurse ne prolazi protiv Golden Statea, tako da je goste ovdje izvukla Durantova šuterska serija).

Kerr vraća startere na parket i gura četvrtinu do kraja s Bogutom i Ezeliem, ali problem je što ovaj put ne upadaju trice, odnosno što Thunder igra puno agresivniju obranu na Currya i Thompsona, tako da nema onih trica koje rade razliku (u jedinom pravom pokušaju iz tranzicije Klay je nagazio liniju). Oklahomi ne samo da godi kad se igra 2 za 2 poena, već i sami ubacuju par šuteva s perimetra, uz to Durant nastavlja stavljati duge dvice, tako da su u egalu sve do zadnje minute kada Donovan sebi nepotrebno komplicira život. Doduše, kada je izvadio Ibaku radi trećeg penala nije mogao ni pretpostaviti da će nastati potop, ali njihove smallball postave su jednostavno katastrofa. Em imaš slabije matchupove u obrani, em u napadu imaš Robersona koji uništava smisao smallballa, tako da Warriorsi u zadnjih 60 sekundi čak i s Ezeliem na parketu igraju kao postava smrti - koriste tranziciju da za čas naprave +8 i ubiju goste u pojam. Dakle, dva propusta je imala Oklahoma što se tiče postava, dva puta su bili ranjivi, oba puta Warriorsi su to maksimalno iskoristili i u tih jedva 5 minuta loših postava napravili su +13. Ovakva učinkovitost i koncentracija ogroman su izazov za ovako tanak roster s kojim raspolože Donovan.

Na startu treće Warriorsi opet igraju mudro, ali prednost ne raste jer im ne upadaju trice - dok Oklahoma može držati ovaj odnos 2 za 2 poena, mogu i držati priključak. Samo, kad je Barnes ubacio prvu iz kornera i kada su domaćini otišli na +11, trebalo je smisliti nešto novo jer s Westbrookom, Robersonom i Adamsom na parketu jednostavno ne možeš ostvariti potreban šuterski učinak. I što Donovan može, ubaciti Waitersa, a to uzima danak na drugoj strani parketa. Thunder nema laganog izlaza iz ove situacije, a Curry im odlučuje doslovno zatrpati svaku mogućnost da se iskoprcaju jer u idućih 120 sekundi zabija 15 poena u nizu. Sve to s Bogutom na parketu, što je apsolutni bonus. Warriorsi su na +20 i utakmica je praktički rješena jer Oklahoma jednostavno nema takvu napadačku moć da prelomi ovakvu razliku u preostalih 17 minuta.

Dakle, ako već ne možeš posegnuti za smallballom jer će te protivnik dodatno napuniti, Donovan pokušava s dva centra, ali to opet ne rješava njihov ključan problem - Adams i Kanter mogu trpati na obruču, ali 2 poena nisu dovoljna ako protivnik na drugoj strani zabija 3 kao na traci. Iako ima prednost koju je kad su Warriorsi u pitanju nemoguće ispustiti, Kerr se ne zeza u zadnjoj četvrtini, na parketu je umjesto Speightsa ipak Ezeli, što je dobar znak, skužio je problem i iako istovremeno drži Stepha i Greena na klupi, na parketu ima fenomenalnu defanzivnu postavu (Iggy, Livingston, Klay, Barnes) koja je u stanju dovoljno usporiti Duranta i Westbrooka i ne samo održati razliku, već je i odvesti na +27. Što znači da je ostatak utakmice čista revija.

Uglavnom, Warriorsi su puno boljim izdanjem uspjeli isprati gorak okus poraza u prvoj i vratili su seriju tamo gdje smo je i očekivali. Ipak su oni favoriti i Thunder je taj koji mora itekako razmišljati o tome kako se suprostaviti. S tim da jednu stvar treba istaknuti, sinoć je za uvjerljivu pobjedu bilo dovoljno nekoliko inspiriranih šihti po par minuta, ponajviše onaj Curryev bljesak. Međutim, čak i bez njega je bilo očito kako Warriorsi koncentrirani na posao itekako mogu izvući maksimum protiv nekih slabijih postava Oklahome, koja pak jednostavno cijeli playoff, pa čak i dijelom serije protiv Dallasa, ima problema zabijati potrebnim učinkom da se izvuče iz takvih problema. Oslanjati se isključivo na obranu protiv Golden Statea - to neće ići.

Također, ne zaboravimo da Kerr sinoć gotovo da nije posezao za smallballom s Greenom na petici, koristio ga je samo 3 minute, praktički prateći svaki Donovanov pokušaj smallballa - trener Oklahome također je tri minute koketirao s postavama sa samo jednim visokim, dovoljno za -8 učinak (sumnjam da ćemo ih više gledati makar morao u rotaciju uključiti Collisona). Dakle, ako zagusti, Warriorsi uvijek mogu pokušati nametnuti smallball protivniku i na taj način doći do prednosti (već time što otežavaju kombiniranje Adamsa i Kantera zajedno na parketu, Warriorsi su napravili posao). Uglavnom, ako će prvaci ovako maksimizirati svaku priliku da se odvoje, OKC nema šanse, trebat će značajno povisiti napadački učinak da bi konkurirali u završnici. A to mogu samo ako će Durant biti bolji Curry od Currya u 3 od 5 sljedećih utakmica, što je po do sada viđenom u doigravanju ipak pretjerano očekivati.

Filed under: bball 10 Comments
18May/1611

31

Posted by Gee_Spot

Prije osvrta na utakmicu, par riječi o lutriji. Sreća nije bila raspoložena sinoć za akciju, kombinacije koje su ispale iz bubnja odgovarale su postotcima s kojima je svaka momčad pristupila događaju tako da nitko nije preskočio unaprijed zacrtanu poziciju. Pobjednici su tako prije svega Lakersi koji su zadržali pick, naravno i Sixersi koji su konačno dočekali birati prvi. Jadni Hinkie, toliko se naradio da bi Colangelo sad dobio priliku uzeti Bendera.

Uglavnom, kako utakmice uzimaju sve manje vremena, sad je lagano trenutak za okrenuti se draftu, a onda opet, kako je draft tanak, misli lete najviše prema tržnici. Koja će početi već s draftom jer obzirom na to da će uokolo ležati toliko novaca koje treba potrošiti, ne bi me iznenadilo da ludilo tradeova počne već tada. Kako god, očekujte da osvrti na slobodne igrače (rangirane po IOR-u i realnoj vrijednosti u odnosu na cap) i draft prospekte ove godine budu nešto ranije.

RAPTORS @ CAVS, G1

Ipak se Cavsi odlučuju za Lovea na Pattersonu umjesto na Biyombu, očito žele Thompsona bliže obruču, što otvara dosta prostora u napadu za Toronto kroz 1-4 pick & pop. Smith također ide ispod picka dok ganja DeRozana, ovaj ubacuje svoje duge dvice, tako da gosti na startu izgledaju neočekivano potentno. Samo, usprkos ranom vodstvu i ugodnim postotcima ubačaja, dvije stvari im ne idu u prilog dugoročno. Cavsi su udvajanjem i preuzimanjem usporili Lowrya koji nema prostora za ulaz, a LeBron lakoćom ulazi u sredinu protiv Carrolla.

Cavsi tako rutinski brišu minus nakon par Loveovih trica, a Lue je toliko siguran u svoju momčad da se u prvoj izmjeni odlučuje za postavu s Jamesom i Loveom kao parom visokih. I s razlogom se nema čega bojati jer iako Toronto solidno zabija, njihova obrana ne pokazuje nikakvu čvrstinu, Cavsi ulaze do obruča kad požele. Caseyev potez za podići razinu energije - uključiti Jamesa Johnsona u rotaciju. Ni 12 minuta nakon što je krenulo, već mi je dosta finala Istoka.

Naravno da s Johnsonom i Biyombom na parketu napad Raptorsa odjednom nalikuje na septičku jamu, tako da na startu druge domaćini po kratkom postupku odlaze na +11. Nešto mi ovdje smrdi nevezano uz spomenutu jamu, naime na parketu početkom druge nema Lowrya, što znači da je Casey razbio temelje svoje rotacije. Naime, ostavio je Lowrya uz DeRozana cijelu prvu, sada su obojica na klupi i stvarno ne znam što bi mislio o tome. Ako je namjera bila švercati se protiv Dellya i Shumperta, pa sretno s tim obzirom da Cavsi na parketu u ovom periodu već ustaljeno imaju Jamesa i Fryea (prevedeno - seru poene kao da su progutali bocu laksativa). Ili možda Casey pokušava Lowrya što više držati na parketu s Irvingom kako bi izbjegao da ga Delly napastuje, odnosno kako bi zabio što je moguće više dok je na parketu Kyrie. Nemam pojma, nije ni bitno, znam samo da ova petorka, s Jamesom i Fryeom kao visokima, okružena Jeffersonom kao šuterom iz kornera te sa Shumpertom i Dellyem kao terijerima, može dobiti najbolju trenutno dostupnu petorku Raptorsa (znači, bez Jonasa) u 6 utakmica.

Vratio je Casey na parket odmah Lowrya i DeRozana čim su upali u jamu, ali umjesto da smanje ovih -11, tonu sve dublje i dublje i za čas je +19. Game over, a nije pošteno ni krenulo. Spomenimo kako je ova petorka Cavsa napravila seriju 17-4 u 6 minuta dugoj šihti, odnosno kako su Cavsi čim su dodali dodatnog šutera na parket s -1 otišli na +19. Možda da NBA razmisli o tome da se sljedeća utakmica u Clevelandu igra između ove uber-sporedne postave predvođene Jamesom protiv Irvinga, Smitha, Lovea i Thompsona uz posudbu Carrolla kako bi mogli kompletirati petorku?

Do poluvremena Cavsi održavaju ovih 20-a poena plusa i kako nema straha da Toronto ovo može stići, ostaje samo vidjeti kako će Casey reagirati kad dođe vrijeme za nove izmjene, hoće li ostati vjeran rotaciji iz prvog dijela ili će se vratiti provjerenoj formuli. Dobro je, vratio se klasici, izbjegao je novu jamu početkom četvrte, ali više nije bilo ni bitno što je Lowry na parketu u tom periodu (ionako je odradio tek par minuta prije nego se povukao obzirom da je tekma već odavno bila gotova). Naime, do tada su Cavsi i s Thompsonom na parketu cijelu treću bez problema ne samo održavali razliku već su je i povisili do +25, a sve zbog na startu posta spomenutih faktora koji itekako određuju kontekst serije - Lowrya su Cavsi agresivnom obranom fokusiranom na to da se riješi lopte i da netko drugi kreira potpuno zaustavili, dok je LeBron istovremeno na lakšem treningu i radi što poželi u sredini (ako nakon lanjskog obračuna s Carrollom nekima nije postalo jasno, danas definitivno je - Carroll nije ni blizu potrebne razine kao stoper da bi čuvao LeBrona).

Mislim, kad je Casey u rotaciju krajem treće uključio Scolu kao da je zabio bijelu zastavu u zemlju (dakle, zadnjih 12 minuta su čista revija na parketu). Pri tome je opalio itekakvu pljusku Loveu kojega će suigrači maksimalno prcati (s razlogom) jer je netko eto pomislio da je toliko spor da ga može čuvati 3000 godina stara mumija. Jadni Love, već su ga i nakon utakmice prozvali zbog toga što je uhvatio samo 4 skoka, ili kako je to Jefferson rekao, uhvatio ih je 4 više od prosječnog mrtvaca. Sam Jefferson uhvatio je čak 11 skokova, više nego svih centri Raptorsa zajedno, naglasivši time dominaciju Cavsa koji su ostvarili i plus 22 u skoku. To više od ičega govori koliko su energije u ovu utakmicu uložili Raptorsi koji su očito presretni već samim time što su stigli do finala konferencije.

Filed under: bball 11 Comments