ISPOD OBRUČA fullcourtpress – basketball lunatics inc.

25Aug/164

WAY TO EARLY PROJECTIONS – SOUTHWEST

Posted by Gee_Spot

Osvrt na preostalu diviziju, zadnji post u osmom mjesecu. Lani je Eurobasket dao tema za popuniti deveti mjesec, što ćemo raditi ove godine pojma nemam. Postovi o palačinkama?

SPURS

SCORE: 55-27

Zamjena Duncana s Gasolom trebala bi ostaviti Spurse na kursu tako da neke veće šokove ne treba očekivati. Dapače, obzirom na ozbiljan pad forme koji je u prošloj sezoni pokazao Duncan (izuzevši onu zadnju odigranu četvrtinu u karijeri protiv Oklahome gdje je zabio hrpu pokušaja na obruču kao da je znao da igra posljednju utakmicu, cijelu sezonu mučio se s realizacijom) prelazak na Gasola trebao bi biti čak i plus u napadu - osim što je bolji šuter s puno većim rasponom, Pau je u ovom trenutku i igrač s puno više rješenja na laktu i u post-upu, bilo kao strijelac, bilo kao asistent. Dakle, Pop će moći igrati puno više akcija kroz njega i ta raznovrsnost bi trebala garantirati da napad Spursa ostaje u top 5, a mogućnost da koristi i Gasola i Aldridgea na vrhu posta trebala bi dodatno olakšati život Leonardu i pretvoriti ga u još učinkovitijeg igrača.

Iako je i ovaj stari Duncan što se pokretljivosti, a posebice čitanja igre i pozicioniranja, bio miljama ispred Gasola, Pau u pravoj roli usidrenog centra može pomoći dovoljno defanzivno da i obrana Spursa funkcionira do jedne razine kao i ranije. Posebice jer Duncan lani nije proveo previše vremena na parketu - nešto veća minutaža, kvaliteta u defanzivnom skoku i raspon ruku ispred obruča omogućit će Spursima da i s Gasolom budu top 10 obrana. Samo, ono lanjsko povijesno gaženje obrambenim učinkom neće biti moguće ponoviti jer Spursi više neće moći imati istovremeno na parketu Leonarda i Duncana, idealnu kombinaciju za njihov sistem. S njima na parketu, dozvoljavali su samo 94 poena na 100 posjeda u prosjeku i tu su radili ogromnu razliku. I to, ovo moramo naglasiti, protiv startnih petorki. Iako će Leonard i Green i dalje činiti najbolji defanzivni bočni dvojac u ligi koji će držati obranu na razini, takvu dominaciju bez Duncana ipak neće biti moguće ponoviti.

Ali, opet kažem, znat će izvući iz Gasola dovoljno. Puno veći problem mogla bi biti igra klupe gdje su Spursi lani dobivali sjajne partije od svih uključenih. Mills i Ginobili su sijali teror presingom na loptu protiv nedoraslih bekova, a pod košem je sjajnu rolu odrađivao West. Čak je i Diaw igrao više nego dobru 1 na 1 obranu po cijelom parketu. To će biti teško ponoviti u novom izdanju jer Lee definitivno nije lucidan igrač kao Diaw, a i pitanje je može li Dedmon odmah pohvatati konce jedne poprilično zahtjevne role. Iako je mlađi, skočniji i viši od Westa i neupitno je solidan šljaker, teško je očekivati da može držati reket pod kontrolom snagom volje kako je to često radio West. Na kraju, da će Mills i Manu opet odigrati onako, odnosno da će Mills biti toliko na parketu i da će Manu igrati toliko kvalitetno, to se teško opet može poklopiti, a nakon njih previše opcija nema. Također, dosta je da Green i Leonard na neko vrijeme ispadnu iz rotacije da se pokaže manjak tijela na boku gdje Anderson i Simmons teško mogu održati kvalitetu na potrebnoj razini.

Uglavnom, poanta je da se lani obrambeno Spursima puno toga poklopilo i da će ove sezone morati malo pasti na zemlju. Isto tako, očekivati od ovog rostera, pod uvjetom da udarne opcije budu zdrave, da padne ispod onog raspona od 55 do 60 pobjeda, besmisleno je. Spursi će nastaviti biti Spursi čak i bez Timmya, što je valjda najveći mogući kompliment organizaciji koji možemo izreći.

GRIZZLIES

SCORE: 42-40

Usprkos dovođenju Parsonsa, Grizlije čeka mučenje kao i lani ako misle ostati u playoffu. Stilski će to možda izgledati drugačije jer će ih umjesto hrpe NBDL prolaznika i skrpanog rostera nositi dobro znani veterani, ali mjesta pretjeranom optimizmu nema. Jasno, mogući su i idealni scenariji u kojima će Conley u 29-oj godini podići razinu igre na onu od prije par godina umjesto ovoga što pruža zadnjih par sezona (ajde, to bi se moglo dogoditi), gdje će Gasol bez većeg pada u produkciji nastaviti gdje je stao prije ozljede stopala (zbog koje još nije ni počeo trčati iako je kamp pred vratima, dakle ovo je teže očekivati) i gdje će Parsons odraditi sezonu bez pojave novih problema s leđima ili koljenima (po kojima je opet prčkao ovoga ljeta), međutim s ovakvom jezgrom oprez je preporučen.

S tim da je bitno napomenuti da u ovim ranim projekcijama u obzir uopće ne uzimam potencijalni broj minuta, dakle one su bazirane na čistom talentu i nekom okvirnom dometu svih igrača. Što bi značilo da će one detaljne buduće projekcije, kada dodatno smanjim očekivanu produkciju od Gasola i Parsonsa, vjerojatno biti i niže. Uglavnom, ako ovdje ne vodimo računa o najgorem scenariju, u čemu je problem s Memphisom? Pa, prvenstveno u tome što imaju katastrofalnu klupu na kojoj nema poštenog oslonca, a zatim i što nisu u stanju zaokružiti kvalietnu petorku. Tony Allen više nije igrač za 30 minuta po večeri, tako da će imati ogromnih problema složiti vanjsku rotaciju, što će dodatno naglasiti manjak opcija na pozicijama playmakera i trojke. Praktički, ne uspije li Troy Daniels zabiti dovoljno trica u ono minuta što dobije, moguća je katastrofa.

Z-Bo bi trebao nastaviti dostojanstveno stariti i njegova produkcija nije problem (mada je i tu moguć regres), iako je naravno problem to što njegov boravak na parketu tjera Gasola izvan reketa, zbog čega Grizliji nikada nisu bili više od prosječnog napada i zbog čega su toliko ovisili o elitnoj obrani kako bi ostvarili rezultat. S post-operacija verzijom Gasola i Chandlerom na perimetru, teško mogu računati na elitnu defanzivu i ove godine.

Pozicija četvorke je manji problem jer u Wrightu i Greenu imaju pristojne rezerve pod košem, ali daleko od toga da su i oni igrači koji mogu nositi veći teret od kratkih smetlarskih rola. S tim da su oni mila majka za ono što imaju na ostalim pozicijama. Mislim, kada će uz jednodimenzionalnog Danielsa jedan od većih oslonaca biti Ennis, koji je lani odigrao solidnu završnicu za Pelicanse koji su već odavno bili digli ruke od sezone, zbog čega mu je iz nekog razloga Memphis ponudio garantirani ugovor iako su ga otpustili mjesec dana ranije jer im nije bio dovoljno dobar, to sve govori. Problem back-up playa je posebice izražen, tu će definitivno morati nešto napraviti jer rookie Baldwin kroz ljetnu ligu nije pokazao da može odraditi takvu zahtjevnu rolu za momčad koja cilja na doigravanje. Jednostavno, u NBA igrati bez bekova koji mogu driblati nije preporučljivo, a Memphis izgleda pokušava izgurati sezonu s doslovnom jednim. Koji je možda drugi najplaćeniji igrač lige, ali da je znao što ga čeka, možda bi pristao i na manju ratu.

ROCKETS

SCORE: 42-40

U nešto su boljoj situaciji od Memphisa čisto zato što je očito da, ako izvuku iole pristojnu sezonu od Andersona, nema šanse da ne završe s top 10 napadom. Harden na visokom pick & rollu s Capelom, okružen s Beverleyem i Andersonom u kornerima te Arizom kao trećim ispušnim ventilom negdje na vrhu perimetra, garancija je solidnog protoka poena jer na koji god način da braniš ovu akciju netko će doći do otvorenog šuta, bilo Capela na obruču, bilo Harden na potezu od perimetra do obruča, bilo ova preostala trojka na perimetru. Dakle, s te strane nema pretjerane mudrosti i pitanje oko D'Antonia nije uopće koliko može više izvući od napada koji je već i lani bio više nego dobar, posebice što se tiče tempa i šutiranja, nego kako će podijeliti minute i role da maksimizira ukupan učinak. Ako barem do neke mjere održi obranu iznad vode, Rocketsi bi trebali u doigravanje, ako dozvoli da se sroza više nego lani, opet ih čeka borba za osmo mjesto. A poznavajući D'Antonia, upravo to bi se moglo dogoditi jer izgurati sezonu samo s Capelom kao aktivnim visokim koji može pomagati na perimetru, neće biti lako.

Na papiru ta udarna petorka ne bi trebala biti toliko loša zbog presinga Beverleya, stoperskih kvaliteta Arize i Capeline dužine u sredini. Samo, Harden i Anderson su takve rupe da je dovoljno da Ariza još jednom odigra nezainteresirano kao lani da sve potone. Također, ni klupa nije nešto. Kad Harden odmara mogu u njemu sličnoj roli koristiti Gordona jer pravog playmakera na jedinici ionako nemaju, ali bit će zanimljivo kako će itko, a posebice Nene koji treba loptu na bloku da bi bio od koristi, funkcionirati s Beasleyem koji će po običaju trošiti 4 lopte po napadu. Izvuku li ikakvu energiju s klupe od ovih klinaca koje su okupili mogu biti presretni, ali bojim se da će ovisnost o Hardenu i idealnoj petorci na parketu biti itekako izražena. Što bi opet moglo biti više nego dovoljno za drugo mjesto u diviziji, što bi, usprkos tome što je nekoć ponosni Southwest došao do kraja jednog ciklusa, trebalo biti dosta za osigurati doigravanje.

PELICANS

SCORE: 38-44

Njihove namjere tijekom ljeta bile su očite, pojačati roster defanzivcima, ali pri tome su zaboravili na jednu bitnu stvar, a to je dovesti talent. Izuzmemo li Jonesa, koji bi ako ikada posloži glavu i tijelo mogao biti solidan suradnik Davisu u nekim šihtama, Pelicansi doslovno nemaju igrača osim Davisa i Holidaya koji može napraviti nešto s loptom sada kada je izvjesno da će Tyreke opet propustiti dobar dio sezone zbog rehabilitacije koljena - u ovim projekcijama vodi se kao treći igrač i jedan od samo četvorice s IOR-om startera (četvrti bi trebao biti Hill kojega čeka poprilična rola kao stopera na perimetru i povremenu smallball četvorku), dakle izgledno je da će u budućim projekcijama kada mu odredimo skromnu minutažu potencijal Pelicansa pasti još niže. Galloway i Frazier tako će dobiti hrpu prilike kreirati, a to nikako nije dobra vijest za Gentryev napad. Ako će Holiday ostati u komadu i ako će se Davis pomaknuti prema učinku od prije dvije sezone, onda i usprkos tankom rosteru mogu u borbu za osmo mjesto u playoffu, pod dodatnim uvjetom da poslože rotacije i izvuku maksimum od igrača poput Hilla, Moorea i Hielda. Pa i Asika. Međutim, ako će Gentry i dalje inzistirati da Davis bude nešto što nije (kreator licem košu umjesto pick & roll finišer), čak i ako Davis opet bude imao problema u napadu nakon dodatnog trening kampa, stvari nema spasa.

Uglavnom, Pelicansima treba top 10 napad kakvoga su imali pod Williamsom usprkos svim taktičkim problemima, a njega neće biti lako dobiti s ovakvim opskurnim rosterom. Dakle, sve karte su bacili na obranu gdje s Davisom nikada nisu bili ni prosječni i gdje je očito da će im uz poboljšanu defanzivu na perimetru trebati i učinak klasičnih petica od kojih će nekako morati izvući između 2500 i 3000 minuta. A uložiti ikakve nade u Ajincu i Asika, koji je lani uletio u onu katatoničnu Biedrins fazu karijere, ne čini se kao mudra odluka.

MAVS

SCORE: 37-45

Dobra vijest - u ovom trenutku barem nikome nisu dužni pick. Loša vijest - stiglo je vrijeme da prepuste doigravanje potentnijima. Gle, imaju Carlislea koji će iz pick & rolla, Dirkovog vječnog mismatcha u vidu šuta iz vana i hrpe osrednjih bekova izvući maksimum, ali ovaj put je možda stvarno put kada to neće biti dovoljno. Startna petorka djeluje solidno, defanzivno možda i bolje nego lanjska, ali na tom dijelu parketa Dallas može sanjati išta više od prosječnog učinka obzirom da su Deron i Dirk u ovoj fazi karijere čunjevi na poligonu. Dakle, trebat će im poseban napad ako misle biti posebni, a to s Dirkom u 38-oj godini neće biti lako ostvariti. Jasno, nema šanse da Carlisle dozvoli da budu ispodprosječni na tom dijelu parketa, što bi uz pristojnu obranu trebalo omogućiti i ovu sezonu borbu za osmo mjesto. Nešto više od toga teško je očekivati, posebice u situaciji kada nikad ne znaš koliko će utakmica izvući od Boguta.

Sad, na klupi ima nešto talenta, Powell i Anderson daju im dozu energije, Curry daje novu igračku Carlisleu koji će od back-up combo igrača uvijek izvući sve što može u svom do savršenstva dovedenom sistemu, tako da, ako uspiju preživjeti u sredini reketa improvizacijom kao lani, mogu preskočiti Pelicanse te pratiti Memphis i Houston. A onda je zadnjih tjedan dana sve moguće, pa tako i da po treći put u četiri zadnje sezone čekaju do zadnjeg trena kako bi osigurali mjesto među 8.

Filed under: bball 4 Comments
23Aug/1615

RIOCAST! – PART TWO

Posted by Gee_Spot

U drugom dijelu podcasta Sickre i Gee odgovaraju na vaša, uglavnom odlična, pitanja. Ipak, treba znati, jedan mudar čovjek je jednom rekao kako nema glupih pitanja, samo glupih odgovora.

Filed under: bball 15 Comments
23Aug/1613

RIOCAST! – PART ONE

Posted by Gee_Spot

Sickre i Gee u osvrtu na OI košarkaški turnir, optimistični u pogledu HR košarke valjda po prvi put od 1997.

Filed under: bball 13 Comments
22Aug/1621

WAY TO EARLY PROJECTIONS – NORTHWEST

Posted by Gee_Spot

Osvrt na OI sutra u podcastu, tako da vas pozivam da ostavite pitanja ako ih imate jer noćas se zahvaljujući čudesima moderne tehnologije planira uber-ljetni-OI podcast koji bi trebao trajati barem 100 minuta (dakle, dobrodošla su i pitanja o gastronomiji, sedmoj umjetnosti i pornografiji, ne samo košarci). A sada malo razmišljanja o možda najzanimljivijoj diviziji iduće sezone.

BLAZERS

SCORE: 45-37

Iako momčadi koje ostvare potencijal ranije od očekivanja imaju običaj u godini nakon pasti s razinom izvedbe, a samim time i rezultatima, Blazersi su izgradili dovoljno dobru zaštitnu mrežu da se za njih ne treba bojati. Koliko god se činilo suludim trošiti na osrednji roster, u Portlandu očito vjeruju da je snaga u brojnosti jer sada su dodatkom Ezelia i Turnera izbrusili i rubove rotacije. Iako sam čuo i neka mišljenja o tome kako bi im bolje bilo zadržati Hendersona nego ovoliko plaćati Turnera, kad izbacimo dolare iz konteksta, a očito su za taktički dio priče nebitni, ova zamjena je veliki plus jer Blazersi sada konačno imaju tog trećeg playmakera na vanjskim pozicijama na kojega se mogu osloniti. Ni jedan od njihovih bočnih igrača nije bio kreator, posebice to nije bio Henderson, a dodatni playmaker će svakako pomoći da se rasterete Lillard i McCollum, samim time da se izvuče još više iz napadačkog potencijala uokolo. Ezeli pak, sve i da ne bude ništa više od back-up centra, opet je iskorak defanzivno u odnosu na mrtvog Kamana.

Naravno, njihove role nisu ključne, ključno je da u komadu ostanu Lillard i McCollum, a zatim i da Stotts nastavi crpiti maksimum iz talenta kojega ima na raspolaganju. Leonard bi trebao preuzati još veću rolu u napadu i njegov razvoj je x-faktor njihove sezone. Lani je pokazao u periodima za što je sposoban, kada kombinira ubacivanje trica s kvalitetnim defanzivnim skokom on je ogromno oružje, veće nego Plumlee kao energični smetlar i robotski sekundarni kreator. Dobiju li taj iskorak na petici, uz standardno elitnu produkciju na jedinici te više nego solidan učinak od dvojki (Crabbe je dobio lovu kako bi i dalje omogućio nesmetano pomicanje McColluma na poziciju playa), samo treba riješiti rotaciju na krilnim pozicijama i ovaj roster može i do 50 pobjeda.

Vonleh i dalje ima svoje mjesto u momčadi kao defanzivac, ali vidjeli smo da je Aminu kao stretch četvorka optimalno rješenje i ako krenu od starta s ovakvom podjelom uloga već tu bi mogli dobiti poneku bonus pobjedu u odnosu na lani. Na trojku uz Harklessa ionako mogu uskočiti i Crabbe i Turner tako da rješenja imaju više nego dovoljno. Uglavnom, Blazersi su tu da ostanu, a kako je odlaskom Duranta pozicija lidera u diviziji ostala prazna, odnosno kako su Clippersi i Spursi u laganoj silaznoj putanji sa svojim rosterima, tko kaže da neće možda i prije očekivanoga zauzeti njihove pozicije? U svakom slučaju, namučit će ih. U doigravanju.

JAZZ

SCORE: 45-37

Valjda ove godine neće zakazati? Lani im je u završnici nedostajalo zdravlja, iskustva i raznovrsnosti, ove sezone bi se to trebalo promijeniti, a samim time i oni bi se trebali izdignuti iz hrpe 50-50 momčadi. Defanzivno bi trebali postati top 5 momčad, što im lani nije uspjelo zbog ozljeda Favorsa i Goberta. Odigra li barem jedan od njih dvoje cijelu sezonu, takvo dostignuće ove sezone ne bi im trebalo izmaknuti, što bi ih čak i uz ostanak napada u osrednjosti, trebalo pogurati prema 50 pobjeda i sigurnom mjestu u doigravanju. Jednostavno, uz dva fenomenalna centra u sredini koji su uz to naučili zajedno funkcionirati i u napadu na više nego pristojnoj razini, te uz hrpu vanjskih igrača od kojih nijedan nije obrambena crna rupa već upravo suprotno, sve osim fokusa na obranu kao temelj identiteta bilo bi neprirodno.

Uglavnom, ta njihova petorka Hill-Hood-Hayward-Favors-Gobert trebala bi biti temelj, a velika stvar ove sezone je što ni klupa nije loša. Exum bi trebao biti plus igrač u obrani, a dok se on traži nemaju brige jer Mack je lani po dovođenju iz Atlante upravo sjajno kliknuo na tom dijelu parketa. Lyles u drugoj sezoni bi trebao biti od još veće koristi i definitivno neće biti lošiji od Bookera koji je imao ogromnih problema s obranom, posebice perimetra. Kako Diaw i Johnson nisu dovedeni radi obrane, očito je da nemaju toliko specijalaca koliko bi možda trebali, ali, kad uzmemo u obzir da im je startna petorka moćna, očito da će od klupe prije svega tražiti impuls u napadu.

Koji bi trebao ostati slabiji dio igre, ali također uz tendenciju rasta. Hill je idealan šuter i sekundarni kreator na poziciji jedinice za njihov sistem koji u Haywardu i Hoodu već ima dvojicu igrača sposobnih zavrtiti napad ulazom i driblingom, tako da bi rast učinka s ove pozicije na kojoj su lani doslovno krvarili sam po sebi trebao biti dovoljan da ih stabilizira. Uz to, napredak Hooda i Lylesa, povratak Burksa, a zatim i dovođenje Johnsona i Diawa koji bi trebali stabilizirati igru klupe prema naprijed, vjerojatno znače i nešto bolji šuterski učinak. Zahvaljujući Haywardu i Hoodovom iskoraku nisu imali toliko problema u startnoj postavi s tricom usprkos tome što su igrali s dva visoka u sredini, ali na klupi im je nedostajao i pošteni kreator nakon ozljede Burksa, ali i poštene spot-up opcije. Sada se pak ne moraju osloniti samo na skromnog Inglesa i očajnog Burkea kojega su poslali u Washington, već imaju Macka, Burksa i Johnsona kao potencijalnu sporednu postavu sposobnu čak i ukrasti poneku utakmicu. Ako išta izvuku od Exuma i ako je išta ostalo u Diawu, kvragu, mogli bi imati jednu od boljih klupa u ligi što je ogroman plus u odnosu na lani.

WOLVES

SCORE: 41-41

Može li mlada momčad samo uz pomoć trenera napraviti iskorak od desetak pobjeda koliki im prognozira sistem ako pri tome nije dodala važnijeg igrača na roster? Pa, ako je taj trener Thibs, možda i može - Bullsi su skočili čak za 21 pobjedu kad su Del Negra zamijenili Thibsom. Istina, dodali su tom prilikom Boozera koji je svakako poboljšao roster, ali zar je zamjena Brada Millera, koji je godinu prije odradio više nego solidnu sezonu, s Carlosovom glavom punom paste za cipele zaslužna za takav napredak? Ili je zamjena klauna jednim od najvećih stručnjaka svoje generacije, uz kvantni skok mlade jezgre predvođene Roseom ipak odigrala važniju rolu? Wiggins ulazi u treću sezonu (kao i Rose tada), Towns u drugu (Noah je bio nešto iskusniji, ali Towns je puno kvalitetniji), a Thibs dolazi na mjesto valjda najgoreg trenera lani u NBA koji je sam koštao Wolvese barem 4-5 pobjeda. Statistički, Wolvesi su završili dvije pobjede ispod očekivanog scorea, ali način na koji je Mitchell trošio minute uzeo im je zasigurno još nekoliko prilika, tako da gledano u takvom kontekstu ovaj iskorak od 12 pobjeda možda možemo gledati i kao iskorak od 5-6 pobjeda, a tu već nema nikakve sumnje da je tako nešto realno i ostvarivo.

Ukratko, ako će opet imati najbolju petorku na raspolaganju veći dio sezone, Wolvesi bi trebali ganjati playoff i preskočiti usput neke veteranske momčadi. Klupa je i dalje tanka i mogla bi ih koštati boljih rezultata, ali u zdravom Bjelici, Dunnu i Aldrichu možda imaju jezgru na kojoj bi mogli složiti poneku solidnu sporednu postavu. Za prvu fazu jednog dugoročnog projekta ionako je najvažnije da mlada trojka LaVine-Wiggins-Towns dobije gomilu minuta zajedno, po mogućnosti uz Rubia i Dienga veći dio vremena (nešto što je Mitchell izbjegavao prvi dio prošle sezone jer je kao pripremao klince). A onda se s vremenom može popraviti i učinak s te dvije trenutno upitne pozicije - koliko god solidni Rubio i Dieng bili, njihov plafon je već dosegnut i tu će dugoročno morati naći bolja rješenja kako bi olakšali život sada već očitoj udarnoj trojki.

NUGGETS

SCORE: 38-44

Svojevrsno je čudo da je Denver lani uspio s onakvom produkcijom s pozicije playmakera ostvariti 33 pobjede, tako da bi to definitivno trebali smatrati njihovom donjom granicom. Mogu li napraviti novi mali iskorak čisto na račun boljih igara Mudiaya i Nurkića, odnosno uz godinu iskusnije Jokića i Harrisa koji bi trebali nastaviti sa solidnim igrama? Pa, svakako je moguće, ali za to će im trebati nešto od zdravog Chandlera i još jedna odlična sezona Gallinaria i Bartona koji su pod Maloneom igrali košarku života. Svakako bi trebali napredovati u obrani, možda dođe i do još lani najavljenog bržeg napada pod Maloneom, tako da bi i relativno skromnih 18-23 ostvarenih u Denveru mogli skočiti na npr. 23-18, što bi već samo po sebi trebalo biti dovoljno za napredak. Skroman, jer za nešto više ipak nemaju zvjezdanu kvalitetu jedne Minnesote, a i Malone, uz svo dužno poštovanje, ipak nije Thibs. Zbog toga mi se ovih 38 pobjeda koje im daje sistem čine previsokim, iako nema prilagodbe kontekstu koja će im sigurno srezati score u pravim projekcijama, sve i da igraju u vakumu Nuggetsi se ne čine kao momčad čija razina talenta može garantirati ovako solidan rezultat.

Tako da je teško reći hoće li se ozbiljnije uključiti u lov na playoff ili će nastaviti plivati u sličnim vodama. Također, nakon onako loše rookie sezone teško je reći koliko Mudiay stvarno može u drugoj godini, sistem mu jasno ne vjeruje previše jer iskoraci iz močvare u kojoj se lani nalazio ne dolaze olako - možda će i postati kvalitetan NBA playmaker i granični all-star, ali za to će mu trebati puno više od jednog ljeta. Dakle, pokaže li se da su grozne igre lani više rezultat spleta okolnosti nego stvarnih Mudiayevih kvaliteta u igranju košarke, Denver bi mogao i ostvariti ovakvu relativno pozitivnu projekciju. Ipak, obzirom na dosta tanak roster i činjenicu da se teško baš sve može poklopiti, a zatim i činjenicu da su uglavnom okruženi kvalitetnim momčadima i da će teško do laganih pobjeda, neki značajniji iskorak ipak će pričekati neku buduću priliku. Uostalom, dva iduća drafta su poprilično dobra i možda im se i ne treba žuriti jer upravo na njima pronađu lidera koji im je potreban.

THUNDER

SCORE: 38-44

Poprilično depresivan score, ali score koji nužno ne mora biti išta više od donje granice. Ako će Russ cijelu sezonu biti u komadu, svakako će imati šanse dobiti 50% utakmica jer u gomili njih će upravo on biti najbolji čovjek na parketu. U onoj sezoni u kojoj je Durant muku mučio sa stopalom ostali su bez playoffa, ali ipak su se vrtili oko 50% sa slabijim rosterom tako da bi nešto slično mogli izvesti i sada kada uz Russa imaju iskusnija izdanja Kantera i Adamsa te Oladipa umjesto Waitersa. Ne zaboravimo, te je sezone i Ibaka propustio dosta utakmica zbog ozljede, tako da su itekako osjetili kako je to igrati samo s Russom i svejedno su u završnici sezone u kojoj je ovaj sam vukao ostvarili respektabilnih 10-8. Sad, to razvući na cijelu sezonu, u dosta gustom kontekstu u kojem praktički imaš 11 momčadi koje s pravom računaju na playoff u konferenciji, bit će zeznuto, ali ne i nemoguće, pogotovo ako će opet trebati tek 41 pobjeda za ulazak među 8 kao lani.

Uspije li Russ održati napad iznad vode, negdje u okvirima prosjeka, što neće biti nimalo lako s ovakvim manjkom šuterskog potencijala, obrana bi trebala biti znatno pouzdanija nego prije dvije godine sa zrelim Robersonom i Adamsom te Donovanom na klupi. U tom slučaju mogu se gurati do cilja, ali jasno uz jako, jako malu marginu pogreške. Naime, s ovakvom rupom na trojci gdje će izgleda opet dobar dio minuta morati odraditi Singler i s upitnom produkcijom s četvorke, teško je igrati na rezultat, pa sve i da Oladipo donose elitnu produkciju na dvojku i da budu debelo u plusu na tri od pet pozicija. Mislim, s dosta rupa su igrali i do sada, ali ipak je taj čovjek koji ih je krpao bio Durant. Oladipo, koji je trebao biti dodatak, sada je u situaciji da bude nositelj i koliko je to god dobro za njegove brojke, teško da može biti dobro za OKC. Ali, hej, kažu fantasy stručnjaci da je Russ sada najbolji izbor za prvi pick dogodine, to je ionako najvažnije. Sad će moći kanalizirati svog unutarnjeg Kobe Bryanta koliko god želi.

Filed under: bball 21 Comments
18Aug/1625

S-RIO!

Posted by Gee_Spot

Kako su i Francuzi odigrali gore nego je itko mogao očekivati u oba smjera, tri prve utakmice bile su totalna kamilica. Litva nije dočekala čudo, nisu pronašli formu preko noći i Australci su ih pregazili pokazavši još jednom da će dati papra i Amerima u Finalu. Španjolci se nisu ni oznojili protiv Francuza, za razliku od kojih su barem došli na utakmicu. Standardno dobra obrana, na drugoj strani Gobert i Batum kao da su već bili na letu za Ameriku. A kad smo kod Amerike, kod njih se barem dalo vidjeti neke promjene koje bi trebale pomoći u obrani zlata.

Jordan je startni centar umjesto Cousinsa, a uz limitiranje minuta DeMarcusu, po prstima su dobila još dva kritična defanzivca, Irving i Anthony. Njih Coach K. nije imao muda staviti na klupu, ali im je ozbiljno srezao minutažu, što je ostavilo više prostora za bolje defanzivne opcije poput Lowrya, Georgea i Butlera. I, ništa manje važno, konačno nam je omogućilo gledati više Duranta u roli četvorke uz Georgea i povremeno Butlera kao partnere na trojci koji su omogućili puno pokretniju i precizniju obranu. Neće biti lako protiv Španjolske, ali već s ovakvom podjelom minuta i rola djeluju ozbiljnije u oba smjera.

Jedina interesantna utakmica tako je bila ova zadnja.

Očekivano neizvjesna, uz gomilu promjena ritma i hrpu zanimljivih detalja kad već nije bilo previše ljepote u igri. Za Srbe nije krenulo idealno, Kalinić brzo upada u probleme s osobnima tako da ostaju bez najbolje opcije za staviti na Bogdanovića, a agresivna obrana Hrvatske, koja je riskirala s ostavljanjem Mačvana slobodnim na perimetru kako bi imala čovjeka viška u sredini, solidno brani pick & roll viškom tijela umjesto riskantnim pomaganjem ili preuzimanjem od strane centra. Međutim, Mačvan zabija dvije trice i daje Srbiji ono potrebno u ovom slučaju, a nešto kasnije to radi i Jokić kada dobiva priliku igrati kao stretch četvorka uz Raduljicu (očekivan potez, sasvim solidno je igrao obranu na Šariću ostavljajući mu dovoljno prostora za šut, ali ne i ulaz).

Te trice razvodnile su agresivnost Hrvatske obrane, tako da Teodosić sada ima nešto prostora za ulaz, a i centrima je lakše doći do napadačkog skoka i Srbi hvataju zalet. Samo, onda kao i svaki put do sada na ovom turniru, kreće Bogdanović s imitacijom Kobea Bryanta i trpa tricu za tricom, prvo za egal, onda i za vodstvo. Nošeni njegovim učinkom, Hrvati opet lete, pa i usprkos manjku opcija u napadu i nevjerojatnoj količini izgubljenih lopti, odlaze na poluvrijeme s +6. Čak ni ti problemi s kreacijom, a ovom prilikom i sa skokom, nisu pomogli Srbima jer njihov napad je nastavio biti kilav šuterski, čim su stale trice s pozicije stretch četvorke opet su se počeli mučiti u potrazi za raspoloženim opcijama. Tu je definitivno pomogao i Babić, uz Planinića najkonstantniji igrač zadatka u Riu kojega Hrvatska ima, koji u paru sa Šarićem bez problema omogućava preuzimanje na ovim pozicijama 3 i 4, čime je Petrović dobrim dijelom riješio problem prostora koji je u startu ostavljao visokim šuterima Srbije.

Uopće, ta postava s Bogdanovićem na dvojci kao šuterom s minimum odgovornosti u obrani, uz Babića i Šarića kao all-round hibridnim krilima koja u oba smjera igraju po potrebi, izgledala je kao neriješiv problem za Srbe. Samo, ni ovako raspoloženi Bojan, ni ovako solidna obrana, sami po sebi nisu garantirali ništa - s previše izgubljenih lopti i slabim defanzivnim skokom ostavljali smo Srbima previše dodatnih prilika kojima su jednostavno volumenom nadoknađivali manjak šuterske efikasnosti. Tako da se po tko zna koji put dalo vidjeti kako nas manjkava produkcija s pozicija playmakera i centra košta.

Petrović u nastavku radi još jedan zanimljiv potez, daje odmah šansu Hezonji uz Simona kao playa što je radio još od prve utakmice protiv Španjolske, nadajući se da Hez može ubaciti koju tricu, ali i da dužinom može pomoći u obrani. Iako se ovo nije pokazalo uspješnim jer Hezonja još uvijek uglavnom pojma nema što treba raditi na parketu osim ako ne poteže trice s 9 metara, potez je ovo koji treba pozdraviti jer nije da s Ukićem imaš išta bolje opcije u napadu. Samo, možda je ovo bio krivi trenutak za inspiraciju ovakvog tipa jer kako su na drugoj strani Srbi zaigrali s tri beka u smallball postavi s Kalinićem na četvorci, nije baš mudro bilo ostaviti na klupi jedinog igrača koji igra nešto nalik na obranu na perimetru.

Ubacivanjem ovog drugog Bogdanovića u igru uz Teodosića i Markovića počele su nevolje jer Srbi su sada već igrali na jednoj višoj razini čim je Bogdan stavio par trica, uz to lakoćom probijajući mekanu obranu perimetra. Počeli su jednostavno napadati ove naše problematične defanzivce poput Simona i Bogdanovića, pomoć je kasnila jer je obrana bila previše razvučena, a čak je i Kalinić pokušavao igrati 1 na 1 kako bi dodatno opteretio obranu Hrvatske i tu su Srbi prelagano počeli dolaziti do zraka u napadu. U obrani je Đorđević također povukao dobar potez, počeo je preuzimati Bogdanovića s nižim bekovima kako bi mu otežao primanje lopte i razbio ritam (jer, logično, sada ga odmah tjeraš da igra bliže košu kako bi iskoristio mismatch u visini umjesto da poteže trice iz driblinga), tako da je i napad Hrvatske vrlo brzo potonuo u zahod. Kad lošijoj igri u oba smjera dodaš klasični Šarićevski brain fart period (par izgubljenih, par nepotrebnih prekršaja), dođeš do +20 koliko su Srbi napravili u trećoj četvrtini, što im je prije početka četvrte donijelo finu zalihu od 14 poena.

Šta reći o ovom periodu? Ništa, osim da se poklopilo nekoliko faktora od kojih je ključan bio taj što je "krivi" Bogdanović krenuo zabijati iz vana, anulirajući tako dobrim dijelom učinak "pravog" Bogdanovića iz prvog dijela. Imalo se tu igrati još 10 minuta košarke, a niti su Srbi mogli nastaviti ovako lagano dolaziti do poena, posebice na ulazima, niti su naši mogli igrati ovako lošu obranu.

Uglavnom, u zadnjoj četvrtini bez Bogdana na parketu Srbija opet počinje igrati onako kako je igrala u prvom dijelu, mukom tražeći priliku za bilo kakav šut, dok Hezonja vraća za pruženo povjerenje Petroviću s nekoliko sjajnih poteza kojima malo po malo lomi razliku. Čak i s Šarićem na klupi (konačno je čak i Aco, kod kojega je dobio slobodu i koji je roditeljskim strpljenjem trpio sve greške i mušice, napravio ono što je kad-tad morao svaki njegov trener, sjeo ga na klupu da smiri živce jer je postao totalni problem za svoju momčad, taj temperament se jednostavno još ne može kontrolirati, znam što pričam jer sam isto seljačina iz Šibenika) te s relativno usporenim Bojanom koji tek tu i tamo iznudi poneko slobodno (sad je uglavnom opet Kalinić na njemu i radi puno bolji posao nego na otvaranju utakmice, što mu i nije problem jer Bojan više ne može stajati na nogama - čovjek je odigrao uvjerljivo najviše minuta u Riu, usporedbe radi recimo da nijedan Australac ili Amer osim možda Duranta čak ni nakon sljedeće dvije dodatne utakmice neće uhvatiti njegovu minutažu), Hrvatska uz pomoć obrane, loših šuteva Srba (posebice Teodosića i Kalinića koji su se natjecali međusobno koji je bolji zidar), borbenosti Planinića i Babića (koji imaju doživotno mjesto među 12 za ovdje prikazano) te povremenih bljeskova Simona i Hezonje, dolazi do samo -3 i to za jedva malo više od pola četvrtine.

Srbi samu završnicu igraju bez Bogdanovića koji ispada zbog 5 penala, što je s ovakvim Teodosićem koji ne može pogoditi bazen iz vana problem, ostaju bez tog potrebnog šutera na vanjskim pozicijama i uopće svog najvažnijeg podizača energije s loptom u rukama - iako se preziva Bogdanović, puno više je bitan kao svojevrsni Simon za igru Srbije. Ključni igrač Srbije, Teodosić, igra loše, tako da Hrvatska i u ovom izdanju ima šanse, prvenstveno zbog partije Hezonje koji je tako u najvažnijoj utakmici turnira možda odigrao i svoje najbolje minute u Riu (eventualno je ovako dobru rolu imao protiv Brazila), čime je pokazao da lagano preuzima štafetu od Bogdanovića i da nije ljeto bacio uzalud, udarivši temelje svojoj ozbiljnijoj ulozi u reprezentaciji ubuduće. Bilo je tu i klasičnih previše bahatih trica, ali bez njegove bahatosti Srbi bi ovo dobili lagano s desetak razlike iako su i sami igrali završnicu kao da mrze što su na parketu umjesto u toplom krevetu ispred televizora.

Rasplet pak u klasičnom nadmudrivanju s linije slobodnih pripada Srbima koji uspijevaju obraniti prednost iz treće te iskoristiti dublju rotaciju, ali isto tako je uz malo više sreće (tipa, nedostajala je poneka Simonova trica u ovoj završnici) utakmica mogla završiti i kod naših. Istina, i jedne i druge bi/će pomesti Australci, samo nekome bi možda bolje zvučalo reći da si ispao u polufinalu umjesto u četvrtfinalu. Ne i meni, jer ovaj roster odavno je nadmašio sva realna očekivanja (a i bolje da ih se poštedi daljnje muke dva gaženja koja bi doživjeli, neka Srbija živi s dva poraza od po 20 razlike u sljedeće dvije utakmice, plus barem neću morati slušati analize šansi za medalju koje bi euforična nacija odmah počela sipati) - Hrvatska nije momčad za medalju, a već je pokazala puno više nego se itko imao pravo nadati. Rezultat je dobar, dojam još bolji, a ono još važnije je da se nazire budućnost, da nakon dugo vremena ova reprezentacija ima temelje na kojima će biti privilegij graditi. Šteta što Bojan nije svoju sjajnu igru okrunio pobjedom ili barem boljom partijom u zadnjih desetak minuta utakmice jer ovo je bila samo takva šansa za otići naprijed, protiv stvarno loše verzije Srbije koja je, osim onih 5 minuta u prvoj četvrtini i onih 10 sjajnih uglavnom smallball minuta u trećoj, izgledala kao da ne zna što radi. Što je dobrim dijelom vezano uz formu Teodosića koji je i ovom prilikom igrao kao lošija verzija Ukića, i to onog Ukića koji ima loš dan u lokalnoj ligi veterana godine 2022. Onda opet, Hrvatska nije bila ništa bolja, osim bljeska Bogdanovića u prvom dijelu i Hezonje u drugom, nije pokazala previše, tako da se nema za čim žaliti. Evo, ni meni nije žao što sam se probudio ovako rano iako me oči i mozak bole od razine igre koju su nam obje ekipe prezentirale, bilo je barem zanimljivo. Bez brige, legao sam u 22.00, odradio svojih 5 sati sna i sad se bacam na excell i projekcije dok se djeca ne probude tako da je, hvala na brizi, sve pod kontrolom, nisam odjednom počeo navijati sat da bi gledao košarku, božesačuvaj. Ali, 2019. i 2020. bi baš i mogao.

Filed under: bball 25 Comments