LOST IN THE SUPERMARKET, PART 1.

Niču na sve strane, nema dana da po novinama ili sa telekrana ne pršte reklame o otvaranju nekog novog trgovačkog centra, još jednog u nizu uspjeha društva koje nam poručuje koliko smo daleko dogurali sa mogućnošću izbora. Nažalost, za razliku od nas koji možemo birati između 39 870 984 362 vrsta parizera a.k.a. wursta, prosječni NBA meneđer nije te sreće – ograničen salary capom i relativno malim bazenom talenta on se u trgovini ponaša poput naših očeva (ako se isti kreću u rasponu od 50 do 60 godina) koji bježe od svog tog šarenila prikrivajući nelagodu koju pravi muškarac u njima doživljava svaki puta kada se suoči sa činjenicom da je svijet postao neukusno homoseksualno igralište. Naravno, sve to skupa ne vrijedi ako se zovete Danny Ainge.

Čovjek kojega smo nekada smatrali mor(m)onom, dijelom zadnje velike generacije Celticsa koja se spremala postati najgorom skupinom GM-ova u povijesti (Ainge – McHale – Bird) ovoga ljeta jedini je napravio posao koji direktor treba napraviti. Poboljšao je momčad preko noći stvorivši od lutrijskih gubitnika kandidate za naslov. Naravno, nitko ne može samo tako kupiti naslov, treba se posložiti puno stvari poput klupe i sporednih rola, kemije i zdravlja, ali ovi Celticsi minimalno su u playoffu što je rezultatski napredak. A još je važnije što predstavljaju najatraktivniju ekipu u ligi, što će rasprodati i dvorane koje se nikada ne pune i što će budnima ostavljati i one koji nikada nisu sanjali da bi mogli probdjeti zbog jedne tekme Celticsa. Jer nije sve ni u pobjednicima – da bi jedna duga sezona bila zanimljiva, potrebno je imati i ovakvih materijala koji potiču maštu. And every little thing gonna be alright.

Sada, dalo bi se raspravljati o tome da li je ovo potez očajnika ili se radi o planu koji je Ainge godinama ostvarivao, što na kraju krajeva nije ni bitno. Dok se talent skupljao u klubu navijači su imali pravo maštati o svjetloj budućnosti sa Allom Jeffersonom, sada kada je taj isti Big Al iskorišten da se dovede Kevin Garnett, navijači mogu maštati o tome kako već ove sezone igraju veliko finale. Svim tim potezima Ainge ispunjava osnovu svoga posla a ta je da je mušterija zadovoljna. Da je odbio krenuti u ovakav rizik, da je ostao na putu stvaranja, priča koju bi prodavao vrlo vjerovatno postala bi ružna jer bi Pierce tražio trade, mladi bi i dalje gubili u serijama i tako do nove sezone u kojoj bi vodstvo preuzeo neki novi šef. Ružne priče možda i dobivaju prostor u medijima, ali u sportu moraš biti pozitivac da bi opstao
Stoga ove sezone u pregledu trgovine uz klasičnu podjelu na dobre, loše i zle ekipe, poseban prostor dobiva pobjednik trgovine – Boston.

The Celtics

Boston

Ainge je napravio sve što je realno moguće u ovom trenutku. S obzirom na manjak veterana spremnih igrati za minimum i uopće kvalitetnih slobodnih igrača stvarno nema smisla prigovarati na slabu popunjenost klupe. Boston je odjednom postao atraktviniji od Phoenixa, iako ga tek ček potvrda na parketu. Ali imena…
Zajedno Pierce, Allen, Garnett – ovakav trio možda je bio normalna pojava prije 20 godina, ali u novije doba nešto slično viđeno je tek u Chicagu sa Jordanovim Bullsima. Nažalost, sva trojica su već poprilično istrošena i nemaju puno vremena čekati da se oko njih složi vrhunska pratnja. Stoga će se morati zadovoljiti već ove sezone sa onim što imaju, a kako nije puno toga ostalo, evo što im je pripremio Ainge.
Posey je stoper kakav im je trebao, idealna zamjena za Allena i Piercea na desetak minuta i veteran koji zna kako treba igrati da bi se pobijedilo.
Scott Pollard nažalost već je gotov igrač te teško da će svoju prgavost moći pretvoriti u nešto korisno za ekipu. Eddie House je strijelac sa klupe limitiran tim hoće li mu upasti prva lopta. U nekakvoj klasičnoj rotaciji, s obzirom da nije u stanju odigrati playa, on nema garantirane minute ali dobro dođe u slučaju ozljede Allena ili Piercea jer može mu se dogoditi da prva lopta – uđe.
Na draftu su pokupljena dva potencijalno korisna igrača, Glen Big Baby Davis i Gabe Pruitt. Potencijalna, što znači da će teško Davis pomoći Garnettu pod košem, a da će Pruitt uspijeti odmah biti pouzdan back-up play.
I tu Ainge ima jednog jokera u rukavu. Ako nekim čudom uspije Tonya Allena trejdati za playa ili centra koji mogu pomoći Rondu i Perkinsu napravio bi čudo. Jer u ovom rasporedu snaga još jedan igrač koji pokriva pozicije dva, tri a može biti i play na par minuta nije potreban.
Nažalost, jedini adut za potencijalni trade već je imao probleme sa oba koljena a tu i tamo i sa zakonom i čini se prevelikim rizikom za bilo koji klub. U slučaju da zauzvrat može dobiti samo šrot, onda je bolje ostaviti Allena jer ipak je kakav-takav bar dokazano dobar košarkaš. Uglavnom, Ainge je svoje odradio i sada je rad na Riversu. E, tu već počinju scenariji za neku drugu prigodu.

The Good

Charlotte

MJ je u do sada racionalne Catse donio svoju legendarnu sklonost kocki, pa je odmah potrošio dio uredno njegovanog salary capa na lika kao što je Jason Richardson. J Rich je veliki bek, skočan i žilav kao kakvo krilo, u stanju napuniti statistiku i koš serijama trica. Međutim, razlozi zašto takav košarkaš ipak nije all-star igrač su više nego očiti – Richardson ima problema sa kontrolom lopte, kriminalan je sa crte slobodnih i serije trica ne nudi kao konstantu već više kao iznimku. Dvojka, ma uopće bilo kakav bek čija se igra zasniva na ulazu a nije u stanju pošteno driblati ili pogoditi slobodna koja će neminovno izboriti – čista greška prirode. Međutim kako je ovo Charlotte, franšiza koja tek treba napraviti prve korake ka ozbiljnom klubu, dovođenje košarkaša koji ima nekakvu težinu za svaku je pohvalu. Kao i novi ugovor kapetanu i najboljem igraču, sveprisutnom Geraldu Wallaceu.
Kod mene su ogroman plus dobili izborom Jareda Dudleya u prvoj rundi drafta, ne vodeći se za potencijalom nego zadovoljivši se pravim radnikom koji će kroz cijelu karijeru biti fenomenalan deveti igrač. Također, odličan potez je i novi ugovor bijelom bratu i vrhunskom šuteru Mattu Carrollu, iako ovaj potez nameće pitanje oko toga gdje u cijeloj priči vide Adama MorrisonaJedini manje jasan posao je neaktivnost oko potrage za boljim back-up playom, kada su se već odlučili riješiti Brevina Knighta. Jeff McInnis ne odaje dojam nekoga u koga se čovjek može pouzdati, pogotovo ako je taj čovjek trener početnik poput Sama Vincenta koji na terenu treba prave vođe.
U svakom slučaju, ako i jeste sve ovo odradio između posjeta golf igralištima i kockarnicama, Jordanu se treba priznati da je za razliku od Bickerstaffa – bar radio svoj posao.

Chicago

Bullse promatramo pod posebnim povećalom. Dok nekim ekipama možemo zamjeriti što se uporno odbijaju upustiti u rizik, ovim Bullsima nitko nema pravo ništa prigovoriti. Nisu krenuli u lov na Garnetta ili na Gasola, pa što. Ovo je momčad Scotta Skilesa, momčad koja je uspijela ostvariti kemiju pod vodstvom jedinog čovjeka na svijetu tvrdoglavijeg od Jerrya Sloana. I sada razbijati dijelove ove ekipe koji dobro funkcioniraju da bi se dobilo nešto teoretski bolje nema smisla. Jer Skiles je ionako uvjeren da samo radom možeš nešto postići i da ovi igrači svakim treningom postaju sve bolji. Uostalom, napredak se svake godine vidi i na rezultatima. Dakle bitno je sačuvati jezgru
Bullsi su već dovoljno riskirali ugovorom Benu Wallaceu, a sada samo održavaju stroj podmazanim. Veterana Browna zamjenio je nešto mlađi veteran Joe Smith koji će isto donijeti čvrstu obranu i iskusno korištenje svih propusta protivničke obrane
Novim ugovorom zadržan je vrijedni Andres Nocioni, a kao bonus dodan je još jedan neumorni radnik pod obručima, na draftu izabran Noah. Sa godinom iskustva više za Thomasa, očito je da sa ovim Bullsima mnogi neće moći održati korak kada je u pitanju agresivnost u reketu.

Houston

Svake godine su u pregledima među najboljim kupcima i nikada to ne uspijevaju konkretnije iskoristiti. Doduše, odlaskom Van Gundya i to bi se moglo promijeniti jer Adelman je možda vječni gubitnik ali nema sumnje da će igrači njegov stil dočekati kao produženi godišnji odmor.
Problemi su kao i uvijek kod ovoga Houstona drugi igrač pod košem uz Minga te play koji može odmoriti McGradya i pogoditi otvorenu tricu.
U Scoli su konačno dobili pravu drugu opciju pod košem, čovjeka koji otvoren može zabiti koliko treba i ne boji se prljavog posla. A kako nije ni prva ni druga opcija u napadu to bi mogao briljirati.
Na jedinicu se vratio još lani aktualni Mike James, koji je neke od svojih najboljih utakmica odigrao baš u Houstonu. Čovjek nije play koji sam po sebi obećava vođenje ekipe ali kao vodonoša McGradyu u tome segmentu može pomoći. Ono što je puno bitnije je da može pogoditi svoje otovrene šutove a to je nešto što Rafer Alston nije mogao i što je na kraju krajeva zadnje dvije godine i koštalo Rocketse boljih rezultata.
Što će im Steve Francis to nikome nije jasno, ali u nekoj idealnoj verziji njegova jedan na pet igra mogla bi tu i tamo odmoriti McGradya koji je u ovoj ekipi ionako sve.
S obzirom da su ostali samo bez Howarda (osim Scolom to su pokrili i produženjem ugovora sa Mutombom i Hayesom) i da su se vidno pojačali na vanjskim pozicijama, ovi Rocketsi sa pravom se mogu nadati najboljoj sezoni još od dana Haakema Olajuwona.

Minnesota

Hej, pa zaslužni su dijelom za novi Boston, pa zar to nije dovoljno da konačno i njih pohvalimo? McHale se tako pokazao vječno vjernim zelenoj boji Celticsa, a nisu ni Wolvesi loše prošli. Umjesto frustrirajućih gubitničkih sezona sa KG-om, sad ih bar čekaju gubitničke sezone sa nadom. Big Al je na putu da postane all-star, Gerald Green ima napadački arsenal kao malo tko i šansu da ako popravi ostale elemete igre bude dobar košarkaš, a na draftu izabran član Gatorsa Corey Brewer sa sobom donosi mentalitet pobjednika i potencijal budućeg vrhunskog stopera.
Sve ostalo što je sletilo u klub može se smatrati tek usputnim otpadom nastalim nakon Garnettova tradea, ali bitno je da je konačno došlo do promijene. Na gore ili na bolje to će pokazati vrijeme a do tada Wolvesi imaju jedan miran period u kojem mogu uživati. Nadam se samo da će svi ovi potencijali do dana kada Kreha sleti u Mineapolis bar dijelom postati pravi igrači.

New Jersey

Pa nikada nisam vjerovao da ću reći za novi maksimalni ugovor Vinceu Carteru da je vrhunski posao, ali način na koji su ga Netsi odradili ipak nešto govori. Na stranu što je Vince dogurao do 30-te i što je tetkica, ipak ima ime koje samo po sebi garantira ogroman interes publike i igru koja još uvijek kroz regularnu sezonu može golicati maštu. A Netsi su ga zakaparili prije nego što je itko stigao i ponuditi mu neke druge uvjete što govori da je klub na razini.
Pokušaji da se u klub dovede Jermaine O’Neal još su aktualni i držimo fige jer ako se to dogodi odjednom ćemo u diviziji poput Atlantske imati dvoboje Bostona i New Jerseya, odnosno Allena protiv Cartera, Kidda protiv Piercea i O’Neala protiv Garnetta.
Ni ovako Netsi nisu za baciti. Sa ovom svojom standardnom trojkom i dalje su pri vrhu Istoka, a sada imaju i bolje epizodiste. Lani ih je ozljeda Krstića dosta usporila, a sada imaju osigurače u Magloireu i Maliku Allenu. Sjetite se samo kako je jedan Miki Moore igrao zahvaljujući Jasonu Kiddu – Allen je još bolji šuter sa posta.
Magloire je daleko od onih dana kada je nastupio na svom jedinom all-staru, ali ako ga usporedimo sa Jasonom Collinsom kojega nasljeđuje u petorci, to vam je kao da odjednom monitore od 15 kuna koje dobijete sa kompjutorom zamijenite pravim pravcatim zvučnicima koje ste kupili odvojeno kao komponente. I još je sa drafta stigao Sean Williams, momak koji puši travu samo u slobodno vrijeme, kao nasljednik Cliffa Robinsona u ulozi momčadskog nabavljača medicinske marihuane. Naš dragi Boston imati će problema i sa prvim mjestom u diviziji a kamoli sa nečim većim.

New Orleans

E ova momčad ove godine jednostavno ne smije još jednom propustiti playoff. Možda su i jedina momčad u ligi čija se dužina klupe doslovno proteže na 12 igrača, čemu je velikim dijelom zaslužna i ljetna trgovina. Ono što nije funkcioniralo jednostavno su mijenjali – Desmond Mason bio je vanjski igrač koji nije bio u stanju pogoditi šut, sada je tu šuter Mo Petterson. I taj sitan zahvat dovoljan je da ih učini puno boljom ekipom. Na kraju krajeva odlazak u šoping i služi upravo ovome što su oni napravili – da nabaviš ono što nemaš a što ti je stvarno potrebno.
Rotaciju pod košem su dodatno pojačali iskusnim Melvinom Elyem, a na draftu su izabrali atletsko krilo Juliana Wrighta koji bi im trebao nadoknaditi ono malo što gube odlaskom Masona. S obzirom da i Stojaković tek treba odigrati prvu pravu sezonu za klub, može se reći da Hornetsi više nemaju isprike za slabiji rezultat ni u lošoj sreći.

Portland

Odenova ozljeda baca malo sjene na sunčanu budućnost kluba, ali s obzirom na to da je očito mikrofraktura postala rutinska operacija i ta sjena je više prolazni oblačić.
Portland ima temelje za vrhunski klub, uz već postojeće tu su dakle sada i Oden, i prava na jednog all-round korisnog beka kao što je Rudy Fernandez, pa jedan još uvijek potencijalno dobar igrač kao što je Channing Frye, zatim dva primjerom uzorna veterana kao Blake i James Jones. Sve u svemu, Darius Miles je još jedini problematični tip u svlačionici i sve je jasnije da ponovo angažirani Paul Allen neće imati problema sa otkupom njegova ugovora ako ga ne uspiju prije nekome uvaliti
Bez Zacha Randolpha nema više dominantnog strijelca ali nije ni bitno, ova ekipe je tek na prvoj stepenici dugačkog uspona. Uspona na kojem je jednako poput talenta važan i prostor na salary capu, a to je nešto što je Portland za razliku od Bostona prije njih uspio održati pod kontrolom. Drugim rječima, pametnim poslovanjem Blazersi su se doveli u situaciju da sutra kada na tržištu bude slobodan all-star igrač, istoga mogu potpisati bez da se odreknu nekoga od bitnijih talenata poput Roya, Odena ili Rodrigueza. Zato je ovo ljeto za čistu peticu bez obzira na sve Odenove probleme.
Ponovno su potpisali Travisa Outlawa koji također još nije dosegao svoj potencijal, imaju solidnu i mladu rotaciju, Jones i Blake će znati voditi kad treba – sve u svemu nastavak putovanja možda nije idealan kao što se na trenutak činilo da će biti, ali bar se i dalje nastavlja u pravom smjeru – naprijed.

Seattle

Pa već sam draft ih je obilježio za idućih 10 godina, izbor budućih igračina kao što su Green i Durant sam po sebi je za čistu peticu.
Plus, kada se pogleda da su za Allena od Bostona dobili dva dobra igrača kao što su Sczerbiak i West, stvar se čini još boljom
Novi GM Sam Presti dokazao je još jednom da zna što radi dovođenjem starog borca kao što je Kurt Thomas u klub, čime su automatski dobili na čvrstini pod košem. Tako da iako ih čeka svijetla budućnost, ni ova bliska sutrašnjica ne čini se tako lošom.
Moj najveći upitnik ipak je nad trenerom jer PJ Carlesimo se čini jednim od onih tipova koji mogu biti samo dobri asistenti i koji se gube kada postanu glavni. Ostavljam pak otvorenu mogućnost da Presti zna bolje od mene.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *