MILWAUKEE BUCKS

Poslije disfunkcionalnih Knicksa i “karma’s bitch” Pacersa, red je na treći klub sa Istoka koji će izgubiti bitku za playoff zbog nekih drugih stvari nevezanih uz igrački kadar.
Još sam u prognozi odvojio ova tri kluba od Atlante i Philadelphie iako su svih 5 jednako loši. Ali nekako sam morao staviti naglasak na ove tri momčadi s obzirom da one imaju čime konkurirati, dok su Hawksi i Sixersi već godinama tu gdje jesu.
Milwaukee je uz pametnije ljeto mogao biti ozbiljan playoff kandidat, a umjesto toga su nesreća koja čeka da se dogodi.
Za sve je zaslužan gospodin GM Larry Harris.

Dok Birdu možemo zamjeriti strah od rebuildinga, a Thomasu totalnu nesposobnost Harris je puno teži za pročitati. Od kada je došao u klub nije se bojao rizika te je Milwaukee svako ljeto bio jedan od aktivnijih klubova na tržištu. Jedini problem s tim potezima je bio što nisu donosili nikakav napredak te se činilo da Harris trguje tek tako da nešto radi.
Dovođenje Villanueve, izbor Boguta i ugovor Simmonsu možda se nisu pokazali sjajnim potezima, ali u vrijeme kada su napravljeni činili su se sasvim razumnima.
Problemi su počeli lani, kada je Harris počeo trgovati bez cilja da bi ovo ljeto kulminirali. Sve to naravno zbog borbe za ostanak u fotelji čovjeka koji vuče sve konce – iako su imali dobar roster Bucksi nikako da naprave konkretan iskorak te je ovo vjerovatno zadnja šansa Harrisu da napravi rezultat.
I nije si pomogao niti malo.

Sve se naravno vrti oko Yi Jianliana. Mladi Kinez koji iza sebe nema dvije poštene tekme zaludio je ograničene likove poput Harrisa kombinacijom šuta i visine. Toliko ih je zaludio da nisu željeli vidjeti da uz njega u paketu ide i cijela ekspedicija Kineza, koji su još u jednome drugome sistemu u glavama, i koji Yia vide kao garanciju uspjeha na Olimpijadi. Iako bi svatko normalan pobjegao od potencijalno dobrog igrača (naglasak na potencijalno) ako isti uz talenat donosi i hrpu problema van terena, Harris je tvrdoglavo inzistirao da Yi zaigra za Buckse. I to toliko da je čak zagarantirao minutažu, čime je praktički pljunuo na cijelu poantu treniranja i rada.
Pustio je Ilyasovu i Pattersona koji su lani uglavnom igrali na poziciji krila ne bi li treneru ograničio izbor, čak je potjerao i jednog Markotu da ne bi slučajno došli u napast dati mu prednost pred Jianlianom.

S obzirom na sve kako očekivati da Yi nađe zajednički jezik sa bilo kim u svlačionici, osobito sa veteranima koji su se dobro namučili da dođu do svog statusa NBA igrača?
On na kraju može ispasti odličan igrač, možda i bolji od npr. Bargnania, ali koliko su manje šanse za tako nešto s obzirom na cijelu priču u pozadini?
Također, i Andrew Bogut je ovo ljeto imao ispad koji neće tek tako biti zaboravljen, kada je nazvao većinu crnih igrača sebičnima i nezainteresiranima za koncept timske igre. Valjda je dobar dio toga izvukao iz iskustva sa vlastitim suigračima.

Sa ove dvije tempirane bombe trebao bi se nositi trener početnik Larry Krystkowiak, koji na mene u ono par utakmica što je vodio na kraju prošle sezone i nije ostavio neki utisak.
Dobro, ako uzmemo u obzir da je tada bilo bitno gubiti kako bi se uhvatilo što više kuglica u lutriji, to i nije neki argument ali nekako mi se činilo da mu komunikacija sa igračima baš i nije na razini pa se javlja pitanje nije li i on tek novo žrtveno janje kojim bi Harris opravdao vlastite propuste?

A uz izbor Jianliana, to su praktički svi potezi ovoga ljeta. Olako je pustio vrijedne veterane poput Rubena Pattersona i Briana Skinnera, potpisao je beka drvene ruke Desmonda Masona, dao velik novac play-šuteru Marcusu Williamsu e da bi sve začinio na silu zadržavši nezadovoljnog Charliea Bella koji je već imao sve dogovoreno sa Miamiem. Ako još i mogu razumjeti da riskiraš odnose u ekipi zbog marketinške vrijednosti Jinaliana, nikako mi nije jasno zašto bi na silu zadržao potpuno sporednog igrača i time samo dodatno riskirao sa atmosferom u klubu?

Najmanja greška od svih nabrojanih je ugovor Marcusu Williamsu. Iako bi u idealnom svijetu ovaj maleni bek bio šesti igrač zadužen za zabijanje kada na parketu nema dovoljno kvalitetnih igrača za vrtiti akcije, stoji da je igrama u zadnje dvije godine novac zaslužio. Vrlo dobar šuter i strijelac koji ipak nije playmaker kakav je bio jedan T.J. Ford. Williams previše voli šutnuti što s obzirom da je Redd prva opcija čini Buckse ekipom orjentiranom na vanjsku igru pa nije ni čudo da se Bogut buni kada loptu vidi rijetko ili nikada.
S obzirom na nedostatak kvalitete na playmakerskoj poziciji zadržavanje Bella ne treba čuditi jer ovaj iskoristiv igrač osim solidnog šuta i uporne obrane u stanju je prenijeti i loptu.
Michael Redd ipak je i dalje čovjek oko kojega se sve vrti, i iako je šuterski i dalje briljantan, valjda je svima jasno da nije čovjek koji može nositi momčad s obzirom da je toliko jednodimenzionalan da se koji put i ne vidi na terenu u ovom našem 3D svijetu.
Mason je tako novi back-up Reddu, bacač cigli koji omogućava protivničkim ekipama da ga uopće ne brane kada je u igri. Ipak, njegove atlestske sposobnosti omogućuju mu da odigra krilnu poziciju u ekipi sklonoj tranziciji, pa ako Bucksi ikada požele trčati imaju s kim.

Kako je pouzdani Bobby Simmons zbog ozljede propustio cijelu prošlu sezonu i kako nitko ne zna u kakvome će se stanju vratiti na parket, Mason će svakako dobiti dovoljno minuta. Ali nekako se čini da će pokoju minutu na trojci dobiti i Yi, kako bi mogao šutirati i ne gurati se previše pod košem. Jasno, to što je prespor i nespreman na čuvanje NBA igrača, posebice onih 15-ak cm nižih to nikoga ne zabrinjava.
U biti na koju god ga poziciju stavili Yi vam garantira da ćete primiti koš svaki put kada ostane 1 na 1. Realno, to znači da će Bucksi biti prisiljeni zakucati ga na dno klupe bez obzira na obećanje i da će minutažu dobiti drugi perolaki krilni centar Villanueva.
Da li je Wisconsin spreman na kinesku revoluciju?

Charlie Villanueva u normalnom odnosu snaga i jeste startna četvorka, ali već lani se pokazalo da Bucksi na njega ne mogu ozbiljnije računati – njegova ruka nije upitna, problem je nedostatak snage za guranje pod košem i mali broj skokova koji proizlazi iz toga, te sklonost ozljedama. Da je okružen sa 4 odlična igrača mogao bi proći, ali ovako on je tek jedan od prosječnih.

Poseban osvrt zaslužuje Bogut. Centri, pravi centri, koji mogu ono što on može su rijetkost.Zašto onda Bogut nije ključni čovjek u igri Bucksa? Pa dio problema se svakako može pripisti njemu samome, nedostatku koncentracije, brzine i uopće pokretljivosti.
S druge strane ogromni plusevi su mu meka ruka, izvrstan pregled igre i borbenost. Tako da ipak puno veći dio odgovornosti za Bogutov neiskorišten potencijal snosi način igre Bucksa u kojem se od njega traži da bude šljaker umjesto da se napadi vrte preko njega.
Dakle, što više lopta Bogutu u ruke a što manje ishitrenih šuteva bekova.
Ako mu se igra ne prilagodi, Bogut će ostati tek još jedan visoki bijelac koji ne može skočiti dovoljno brzo da zatvori reket ili skoči u napadu, što ga čini tek jednim prosječnim šljakerom. Takvi su recimo back-up centri Bucksa, Dan Gadzuric i Jake Voskuhl, koji svoj posao guranja i klepanja odrađuju profesionalno. Novi zadatak im je dozvoliti Bogutu da se razmaše na treningu kako bi mu malo skočilo samopuzdanje.
Samo bojim se da ima malo klubova u ligi spremnih podrediti se poprilično limitiranom centru nedominantne osobnosti, tako da openito njegova karijera i u budućnosti neće biti ništa više od dobro odrađene role.

Sve u svemu, Bucksi imaju par zanimljivih komadića od kojih bi pravi trener mogao složiti dobru ekipu. Nepoznanica je dakle trener, treba vidjeti u kakvom je stanju Simmons, što će biti sa Bogutom i naravno kako će se razvijati Yi. Puno pitanja a znamo da gdje je puno baba – kilavo dite. Tako nekako, kilavo, proći će još jedna sezona Bucksa.

PRVIH 5: Williams, Redd, Simmons, Villanueva, Bogut

ZADNJIH 5: Williams, Redd, Bell, Yi, Bogut

SCORE: 29 – 53

SOUNDTRACK:

Violent FemmesViolent femmes (hej, šta postoji neki drugi bend iz Milwaukeea?)

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *