PHILADELPHIA 76ERS

Sixersi su bez sumnje jedna od najtanjih momčadi lige, ako ne i najtanja. Ne samo da nemaju rotaciju kvalitete već im čak ni prag nositelja igre nije visok – Andre Iguodala u ozbiljnom klubu bio bi možda treći igrač, a Korver i Dalambert eventualno bi popunili petorku.
Prošle sezone su nakon zamjene Iversona izgledali dobro, ali osim njih samih bitnu ulogu odigrao je i okoliš. Naime, oko all-star vikenda većina ekipa već zna da li je u borbi za playoff ili su out. Ako je odgovor ovo drugo, tada te ekipe uglavnom ubace u nižu brzinu ili čak i odmaraju glavne igrače zbog sumnjivih ozljeda kako bi uhvatili što bolju poziciju za lutriju.
Sixersi su pak imali poptuno suprotno iskustvo. Iako su bili van kombinacija za doigravanje, odlazak Iversona ih je motivirao da pokažu da mogu bez njega. Kako nitko od njih nije očekivao rezultat to nije bilo nikakvog pritiska na njima i kad su se njihova želja i opuštenost poklopili sa potpunim nedostatkom ambicije drugih lutrijskih ekipa dogodila se pozitivna serija rezultata. Zbog koje se stekao dojam da će ove godine možda biti i opasnije nego prije. Ali neće.

Sixersi nemaju kvalitetu. Uz to, imaju jednoga od najvećih mozgova lige u ulozi GM-a. Tako im Billy King uredno otežava nimalo ugodnu stvarnost. Osim što je stvorio ovu momčad, King je nove dokaze svoga genija priložio i ovoga ljeta zamjenom pouzdanog centra Huntera za jednoličnog skakača Evansa. Sve to usprkos saznanju da je Samuel Dalambert ozljeđen i da će ulaze u sezonu bez učinka svog prvog centra i stupa obrane.

S druge strane, serije pobjeda su se morale nečim i isprovocirati. Sixersi imaju tu prednost pred mnogima što imaju momčad. Kakvu takvu ali momčad. Kemija postoji a za nju je najzaslužniji nakon Iversonova odlaska preporođeni Maurice Cheeks.
Sad, nije da je Maurice neki genije napadačke igre poput Karla ili D’Antonia, ali da zna složiti dobru obranu i natjerati igrače da je igraju – zna. Međutim, očito da funkcionira samo kad u blizini nema igrača koji zahtijeva posebnu pažnju što ga baš i ne čini idealnim rješenjem za NBA trenera.

Iguodala je prvi čovjek, all-round zvijer, vođa na oba kraja terena i napadačka opcija kada se istroše sve ideje. Nije rasni strijelac ali dovoljno je raznolik – opasnom ulazu dodao je i sve bolji vanjski šut. Jasno, ipak je najbolji u kontri a posebice sada kada je pimplera Iversona zamjenio pravi play poput Millera kojem ne treba više od jednog pogleda da zna kako i kamo baciti loptu.
Andre Miller je također zaslužan za preporod Sixersa i ne treba sumnjati da će jedako bitan biti i u novoj sezoni. Pravih playmakera je malo a Miller ima sve potrebno. Doduše nije super eksplozivan ni nešto pretjerano agresivan, ali da ima još i te atribute onda bi iza sebe imao već i desetak all-star nastupa. Ovako, on je pouzdan playmaker koji neće širiti obrane svojom igrom ali će uvijek pronaći pravog suigrača.

Osim Iguodale, Miller je razigrao i Kylea Korvera, koji je konačno dobio priliku potegnuti i poneku sobodnu tricu. Problem je što je on jedini pouzdani šuter u ekipi te samim time i obrana protiv njega je olakšana.

Sixersi će imati poprilično problema sa napadom, ni Miller ni Iguadola nisu realizatori visokog postotka ubačaja te će se logično puno više bazirati na kontri i polukontri. Uz Millera i novog AI-a, tu će itekako bitan biti učinak Dalamberta. On je možda preplaćen, ali je i jedan od najboljih blokera lige u ovom trenutku, a svaka lopta koju on skrene ima za ovu momčad ogromnu vrijednost jer im nudi lagani napad. Nažalost, Dalambert je od onih centara drvene ruke koji muku muči sa bilo kakvom pivot pozicijom, ali po pitanju kontrole skoka i obrane njegova je važnost neupitna.

Igrači koji bi trebali igrati sporedne uloge gotovo da i ne postoje. Na vanjskim pozicijama živost bi trebao unijeti Louis Williams. Nakon dvije sezone učenja i dobrih nastupa u ljetnim ligama, Sixersi smatraju da u njemu imaju rješenje za par koševa sa klupe. Williams je hakler u kalupu Iversona koji voli daviti loptu što ga ne čini idealnim za back-up playa, ali kao prva napadačka opcija druge petorke možda i pokaže nešto. Za klasičnije playmakersko rješenje nameće se Kevin Olie, veteran koji je eto ni kriv ni dužan nagomilao staž u ligi a da nitko nikada nije otkrio ijednu njegovu vrlinu, osim da sigurno može prenijeti loptu preko centra.

Zamjena novom AI-u je Willie Green, tipični šuter bez šuta koji uglavnom ubija ekipu nedostatkom ikakvog drugog napadačkog oružja. Stvar je jednostavno objasniti formulom Velikog Johna Hollingera znanom i kao True Shooting Percentage. Naime, nije bitno samo koliko zabiješ već i kako zabiješ – ako ti se igra svodi samo na šut, to znači da ne ideš na ulaz što znači da nema lakih koševa ni slobodnih. Znači, svaka tvoja potrošena lopta već u startu je osuđena na manje šanse da donose koristi ekipi. Sad, da si specijalist za trice poput Korvera to bi imalo smisla, ali ako nemaš ruku a uvijek šutiraš tada si totalno smetalo.
Green upravo i jeste to, ali zahvaljujući debelom ugovoru koji mu je darovao King još neko vrijeme bit će dio ove momčadi.

Pravi šuteri su na krilu – uz Korvera prava krađa drafta mogao bi biti rookie Derrick Byars koji je nosio slabašni Vanderbilt kroz NCAA turnir isključivo svojim vanjskim šutom. Tu je i lanjski rookie Rodney Carney, najavljivan kao novi Iguodala. On to definitivno nije jer usprkos fizikalijama Carney je nezainteresiran za bilo kakav oblik igre osim zabijanja koševa. Skokovi, obrana, ulazi i asisti – zaboravite. Ipak, u šuterskom djelu čini se puno pouzdanijim od bilo kojeg drugog beka na rosteru Sixersa te se logičnim čini njegovo prebacivanje sa pozicije trojke u potpunosti na perimetar.
Na krilu je ionako pretrpano, jer tu je još jedan rookie Thaddeus Young čije dobre igre ipak ne bi trebale biti iznenađenje jer se od njega dosta očekuje. Fizički jak i skočan Young može pomoći i pod košem, iako se upravo pozicija trojke čini idealnom za njega jer uz sve atletske predispozicije ima i dobar šut iz vana. U biti, ako je itko novi AI to je on, s tim da trebamo vidjeti može li igrati takvu obranu i biti toliko nesebičan.

Pod košem pak leži glavni razlog zašto ova momčad neće uspijeti napraviti rezultat čak i ako bude igrala svoju najbolju moguću igru. Uz Huntera koji je svojom masom i pokretljivošću ne samo izvrsno mijenjao Dalamberta već je povremeno uskako i kao krilni centar, momčad je napustio i dobri stari Joe Smith. Sada se doslovno nema kome spustiti lopta pod koš da se igra malo uspori, ma nema se čak ni s kim odigrati pick. Smith je bio veteran solidna šuta sa poludistance, pouzdan skakač spretan pod obručima koji će Bullsima izvrsno doći. Igrači koje trenutno Philadelphia ima a da opisno mogu proći kao krilni centri su dva bijelca i oniži crnac poznat po hvatanju protivničkih mošnji.
Kao da Shavlik Randolph nije bio dovoljno, Billy King je u prvom krugu draftirao nepoznanicu Jasona Smitha koji eto nema ni cool ime. Uz ova dva jogurta Reggie Evans neće imati problema doći do minuta. Pa iako će skokova uvijek biti, pitanje je kako će ionako sterilni napad podnositi igrati toliko minuta sa igračem manje. Jer Reggie ne samo da ne može ubaciti loptu u koš, on je jedva uspijeva zadržati u rukama.

Sve ovo znači da će Dalambert imati ogroman pritisak da odradi što više na obje strane terena, a više nema ni adekvatne zamjene. Sama činjenica da je umjesto Huntera prvi back-up centar sada antitalenat poput Calvina Bootha sve govori. Kako Dalambert ipak nije toliki kapacitet, treba očkviati da će upravo pod košem curenje biti toliko da ga nitko neće moći zaustaviti.

Ali kao što smo već spomenuli, ova ekipa 76ersa bar za sebe može reći da je ekipa. Evo, ako ih tješi, siguran sam da bi bez problema osvojili Euroligu. Ako ove sezone iza sebe ostave tri ekipe, što im moja prognoza i predviđa, mogu biti sretni jer su dosegli svoj realni maksimum.

JEDINIH 5: Miller, Iguodala, Korver, Evans, Dalambert

SCORE: 33 – 49

SOUNDTRACK:

V.A. – Philadelphia roots 1965 – 1973 (izvrsna kompilacija philly soula koja izvrsno dočarava kako ni i u ovo pred-disco doba funk nije mogao bez šećernog preljeva, bar kada je u pitanju grad bratske ljubavi)

The RootsThings fall apart (ma kakav funk, kad je Philly u pitanju bez šećera ne može ni hip-hop)

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *