ORLANDO MAGIC

Na red je stigao i Orlando, kao prvi ispod crte bar po ovoj mojoj prognozi. Dok sam tako razbijao glavu oko lutrije ili playoffa, uz neizbježni alkohol i melankoličnu glazbu, sam sebi nisam mogao jasnije objasniti zašto, o zašto, se odlučiti za jedan Washington koji apsolutno ničim nije ojačao momčad, a ne za jedan Orlando koji ne samo da je lani i bio u doigravanju već je doveo i jednog super strijelca i all-star igrača kakav je Rashard Lewis.
I na kraju je prevagnulo nekoliko sitnica za koje mislim da će Orlando koštati bolje sezone. Pa da ih nabrojimo.

Zamislite da se kojim čudom onaj ormar od Dwighta Howarda nekako ozljedi, ne znam, recimo tako da iščaši rame nakon što ga na treningu pogodi dotrajali ruski satelit. Bez Howarda na 5-6 tekmi, što mislite koliko bi ova momčad Orlanda izvukla pobjeda? Maknite Dwighta i ostaje vam rotacija pod košem koja ne garantira uspjeh ni u Goodyear ligi, posebice ne nakon ozljede Tonya Battiea.

Pa tu je onda pitanje playa. Meni je Jameer Nelson izuzetno drag. Momak ima srce, ne boji se odgovornosti – uostalom, netko tko sa 180 centi postane profesionalni košarkaš definitivno ne može biti strašljiv tip. Ali do sada njegov stav i njegove riječi nisu imale uporište u igri. Ja mu ipak dajem još jednu šansu da dokaže da očajan omjer asista i izgubljenih, kilava kontrola lopte i ne baš precizan šut nisu njegov krajnji domet. Recimo da je za veći dio njegovih problema kriv koncept igre bivšeg trenera Briana Hilla koji je volio usporiti stvari i držati ih pod kontrolom. Pod Stanom Van Gundyem stvari bi trebale bolje izgledati, ali nitko od njega neće stvoriti vrhunskog kreativca.

Ono čega im ne fali su šuteri. JJ Reddick će u drugoj sezoni početi davati svoj doprinos, tu je vječni Hedo Turkoglu koji uvijek može ući u seriju, Pat Garrity možda više ne može ni hodati ali za kraj četvrtine izvucite ga na tricu i dajte mu loptu. I sada je još stigao majstor kao Rashard Lewis.

Lewis pak donosi jedan drugi problem. S obzirom na nedostatak visokih igrača i s obzirom da se radi o Istoku, Van Gundy će kad-tad početi Rasharda gurati na četvorku. To znači više guranja u obrani i igra bliža košu u napadu. Ako ste Lewisa postavili u situaciju da primi loptu leđima košu oduzeli ste mu šut. Sad, srećom po Magic, Lewis je izvrstan napadač u svim situacijama ali samo ako minimalno dribla. Kako će biti prisiljen spuštati loptu na pod ako bude igrao leđima košu, to prevedeno na neku širu sliku znači da nije ni upola koristan kao kada bi igrao licem prema košu i kada bi do njega došao onaj zadnji pas nakon kojega slijedi realizacija. Ili trica, u čemu je bez rasprave najbolji, ili finta pa ulaz prema košu. On se može spustiti pod koš protiv drugih trojki jer je viši i jači od većine, ali protiv čvrste četvorke trebat će više raditi. Više rada, slaba kontrola lopte i slab pregled igre koji isključuje povratne lopte – eto potpuno krive napadačke igre.

Nažalost, opcija da cijelo vrijeme na terenu bude netko od trojca Adonal Foyle, James Augustin i Pat Garrity puno je gora od sitnih nedostataka Lewisove igre pa treba očekivati da će Van Gundy dobar dio vremena koristiti nisku postavu.
Uostalom, niska postava bolja je u tranziciji a Van Gundy zna taj segment igre. A i Howard je centar kao stvoren za trku i korištenje rupa u obrani.

Uz pokretljivog centra i hrpu dobrih šutera ispada da bi brzoj igri najviše mogao štetiti nešto lošiji playmakerski kadar. Ako Nelson ne napravi očekivani korak naprijed kao asistent, teret bi pao na Carlosa Arroya i Keyona Doolinga. Što je opet loše jer Arroyo je koristan samo u drugoj petorki kao strijelac jer bolje od ičega kreira priliku za šut samome sebi, dok Dooling nema veze sa pozicijom playa osim što zna prenijeti loptu i odigrati obranu na protivničku jedinicu.
On je prije svega osigurač za obje vanjske pozicije, netko tko može ući sa klupe i smetanjem u obrani i povremenim šuterskim bljeskom ne dozvoliti protivniku da se opusti.

Što se tiče pozicije drugog beka, ulogu startera i dalje bi mogao imati Keith Bogans, samo zato jer je solidan na oba kraja terena. Reddick, iako briljantan šuter, jednostavno ne može provoditi puno vremena u igri zbog nedostatka fizikalija za igru iole ozbiljnije obrane te je osuđen na specijalizaciju.
Osim ako Van Gundy ne odluči da sam ritam bude prva crta obrane, nešto što su jedni Sunsi doveli do savršenstva.

Orlando je najjači na poziciji malog krila. S obzirom da mjesta na terenu ima samo za petoricu, ne bi trebalo iznenaditi ako povremeno zaigraju sa svom trojicom malih krila odjednom jer talentom oni to i zaslužuju. Turkoglu zbog dometa može pokriti dvojku, Lewis zbog visine ide na četvorku a malo krilo ostaje na čuvanje šljakeru Trevoru Arizi.

Ariza je pravo atletsko krilo koje sve postiže neprestanim radom, trkom i kretanjem. Spretan u obrani dobro dođe kao stoper, a pametnom igrom u napadu i brzom kontrom nadoknađuje nedostatak šuta. Upravo njegova aktivnost u skoku i obrani mogla bi biti ključna po pitanju Lewisova boravka na krinom centru, jer ako Ariza pokrpa rupe koje ostanu iza Howarda, to što će Lewis igrati manje je bitno, kao što će manja odgovornost biti i na Nelsonu.

Howard je i dalje najbitniji, jer jedan je od rijetkih ako ne i jedini igrač u NBA trenutno koji može donijeti pobjedu svome klubu bez da zabija gomilu koševa, samo svojom nadmoći u skoku i kontrolom reketa. Uz radne navike Howard je i izuzetno pozitivan lik koji je svjestan svojih ograničenja i još nikada nije prigovorio što ga igra u napadu uglavnom zaobilazi. Dolazak Patricka Ewinga specijalno zbog njega možda i to promjeni.

Prema ostatku društva pod košem Howard pak djeluje kao Hakeem Olajuwon. Za Adonala Foylea mi je uvijek drago da ima angažman jer ako ništa čovjek će lovu bar potrošiti preko svoje zaklade za podizanje svijesti u društvu, dok bijeli brat James Augustin još nije odlučio hoće li bit nasljednik Johna Koncaka ili Andrewa DeQlerca.
Tko je ikada mogao zamisliti da će se 2007.-e suze roniti za Tonyem Battiem?

Kako se Orlando nikada nije bojao troška, ni ovaj put nisu dvaput razmislili prije nego su budućnost vezali uz dvojac Howard-Lewis. I dok će Howard jednoga dana razviti dovoljno širok napadački arsenal da postane opasan i kao strijelac (valjda će uspjeti pogoditi i koje slobodno jer inače ga čeka sudbina Shaqa), ne vjerujem da će Lewisu odjednom srce postati veće. Više nema Raya Allana za sakriti se, a ma koliko se trudio i ma koliko mu Van Gundy olakšao stilom igre, Jaamer Nelson je ipak nedovoljan. Ni staturom ni talentom on ne može izvuči ovu momčad u trenutcima kada se lomi rezultat, u trenutcima kada je Lewis blokiran u glavi i kada Howard mora na klupu da ne bi slučajno bio fauliran. Dakle, ako su vam dva stupa kluba neupotrebljiva u onim momentima kada se stvari lome, o kakvoj mi budućnosti pričamo? Po meni, odgovor na ovo pitanje je ključ ne samo ove sezone nego i svih budućih.

PRVIH 5: Nelson, Bogans, Lewis, Howard, Foyle

5 ZA KRAJ: Nelson, Reddick, Ariza, Lewis, Howard

SCORE: 40 – 42

SOUNDTRACK:

V.A. – Florida Funk 1968-1975 (još jedna genijalna kompilacija tvrdog funka za večeri u kojima će se Van Gundyev brk smijati)

Lynyrd SkynyrdOne more from the road (da, najveći južnjački bend u biti dolazi sa Floride i dobro će doći za ubijanje tuge nakon loših večeri)

Against Me!Reinventing Axl Rose (a i neki od najboljih punk bendova današnjice sa irskim korijenima dolaze iz zemlje uragana i Mikija Mausa)

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *