MINNESOTA TIMBERWOLVES

Dok Kevin Garnett nije stigao u grad, Wolvesi su bili uvjerljivo najgora ekipa u ligi. Sada kada je konačno otišao – opet su. Ali rebuilding je jednom morao početi. Sada možemo razglabati o tome kako su za igača poput Garnetta mogli dobiti više od jednog potencijalno sjajnog i trojice upitnih igrača, ali čemu? Pa zar nije upravo zbog tog njihovog odricanja od vlastitih prava Boston danas uzbudljivija momčad od Phoenixa a sam Garnett sretan kao malo dijete?
Zasšto pljucati opet po Kevinu McHaleu i ovom nesretnom klubu kad smo samo njihovom voljom da potonu najniže što se može dobili jednu bolju i bogatiju ligu?

Naravno da ne možemo, stoga me i živciraju razne prognoze u kojima se Vukove vidi zadnjima već im se i zamjera loša trgovina. Pa bez njihove loše trgovine ne bi bilo ni one najbolje, zato naprijed Wolvesi!

Kad odložimo iskrivljene naočale ipak i predobro vidimo u kakvoj se gabuli našla Minnesota. I prije su uz Garnetta imali hrpu loših ugovora, sada praktički imaju duplo više loših ugovora uz Ala Jeffersona.
Ovo je apsolutno najslabiji roster u ligi. Imaju 14 podjednako ispodprosječnih igrača i jednog još nedovoljno dokazanog majstora koji će biti udvajan svaki put kada pogleda loptu. Ako izgura ovakvo odrastanje, Big Al bit će stvarno Veliki.

Za Kevina McHalea ne treba ništa dodati, čovjek je jednom riskirao sa Cassellom i Sprewellom i zamalo pogodio, sada je riskirao za Boston i nadamo se da će ovaj novi trio trajati više od jedne sezone.
Kako je klub koji ga plaća u Minnesoti a ne u Massachusettsu, to ipak treba fokus okrenuti ka ovome što radi u matičnoj franšizi.
Očito je da čisti klub od svih podsjetnika na Garnettova doba, pa je tako nedavno zamjenio pouzdanog veterana i stopera Trentona Hassella za nešto manje pouzdanog veterana i slabijeg stopera Grega Bucknera (Buckner može ponekad i ubaciti šut ali puno je statičniji igrač od rastrčanog Hassella). Još prije poslao je najveće prošlogodišnje razočaranje Mikea Jamesa u Houston za Juwana Howarda koji bi trebao Jeffersonu poslužiti kao mentor.

Ovaj zadnji potez uopće nije loš jer očito pokazuje oko koga će Wolvesi graditi svoju budućnost. Pa iako Howard želi u klub gdje bi se mogao boriti za naslov, realnost ipak govori da u okolini nema momčadi koja si može priuštiti back-up četvorku tešku 7 milja po sezoni. Znači, prvi i osnovni zadatak nove momčadi je vezati Jeffersona maksimalnim ugovorom, sa svim dobrim i lošim stranama koje taj potez donosi.
I nastaviti čišćenje.

U biti nakon ove sezone u klubu će uz Jeffersona ostati vjerovatno ovogodišnji rookie Corey Brewer, lanjski rookie Randy Foye i dva pristigla veterana Buckner i Howard (s tim da se i njegov ugovor dogodine može uključiti u još neki trade jer ulazi u zadnju godinu) i jedina relikvija iz doba Garnetta – bijeli brat Mark Madsen. Taj tip je nevjerojatan, ja uopće ne sumnjam da će on i nakon isteka ovog ugovora još jednom potpisati sa Wolvesima. Iako je totalno beskoristan na terenu, očito je njegovo prisustvo u svlačionici neophodno.

Svi ostali praktički moraju dokazati da zaslužuju novi ugovor, a neki bi čak mogli odletjeti tijekom sezone ako sa druge strane stigne ponuda u vidu zadnje godine nečijeg ugovora.
U ove prve koji tek trebaju pokazati da zaslužuju nove NBA prilike spadaju Bassie Telfair, Rashad McCants, Ryan Gomes i Gerald Green dok u drugu skupinu pripada Ricky Davis.
Pravilo je da se zadnja godina ugovora ne mijenja, posebice ako ste u rebuildingu i nije vam potreban prostor na salary capu odmah, tako da možemo očekivati da Davis i Theo Ratliff odrade svoje zadnje sezone u Minneapolisu i nakon toga budu pozdravljeni (s tim da bi Ratliff mogao u mirovinu odmah s obzirom na zdravstveno stanje zadnjih godina).
Praktički im nakon ove sezone ostaju samo dva loša dugoročna ugovora, Mark Blount i Marko Jarić, što je ispod NBA prosjeka. Zer gut.

Sa cijelim ovim planom Timberwolvesi će biti godinu ispred ekipa poput Clippersa, Kingsa i Pacersa koje tek čeka pravo čišćenje, što nije mala stvar. Možda će i imati najmanje pobjeda u ligi ali će biti i većih luzera od njih.

Evo ukratko kako bi stasavanje Ala Jeffersona u all-stara, prva godina, trebalo izgledati.
Na vanjskim pozicijama su očajni, toliko očajni da im je Telfair najbolji play kojega imaju. Može li Sebastian nadoknaditi nedostatak pameti i odigrati jednu solidnu sezonu ne bi li natjerao nekoga da se zaleti i ponudi mu novi ugovor? Ili je osuđen na odlazak u nekakvu euro ligu u kojoj mu nedostatak visine, osjećaja za asist i vanjskog šuta neće predstavljati problem dok god ima brzinu?

Randy Foye imao je solidnu rookie sezonu, iako je valjda postidio sve koji su se usudili usporediti ga sa Dwyaneom Wadeom. Momak je u najboljem slučaju combo-bek koji bi ulazeći sa klupe preuzeo napadačku igru kada su na terenu druge postave. Prelazak na jedinicu ne dolazi u obzir jer uopće nema playmakerseke instinkte, čisti je bek-šuter. Ali roster Wolvesa pun je takvih šutera koji ne gledaju ništa drugo nego vlastitu statistiku, od Foyea preko Davisa do McCantsa.

Kako su Foye i McCants praktički identični, očito jedan od njih dogodine neće nositi dres Minnesote, i očito će ove godine ganjati jedan drugoga.
Tako ispada da je još jedan combo-bek, istrošeni Marko Jarić u biti najbolja opcija za minute na jedinici, što je stvarno loše s obzirom da niti prije pet godina kada je tek došao u ligu Jarić nije imao fizičke presispozicije da igra playmakera. A kao povremena dvojka također je neupotrebljiv zbog sporosti i ispodprosječnog šuta za bijelog beka. Njegov ugovor je najveći razlog zašto je Kevin McHale loš GM jer ovih 30-ak milja se u iduće 4 godine moglo puno pametnije potrošiti.

Davis je još uvijek bez prave konkurencije, solidan šuter i strijelac koji bi u sezoni bez očekivanja i u kojoj ganja novi ugovor mogao briljirati napadački. Svejedno, da li na dvojki ili trojki.
S obzirom da se nitko ne želi osramotiti, pa tako ni Wolvesi, logično je očekivati da jednu od dvije bočne pozicije uz Davisa pokrivaju i igrači koji rade nešto drugo osim šutiranja, poput Bucknera i Brewera. Brewer je posebno zanimljiv jer po fizikalijama i glavi mogao bi biti budući partner Big Alu u novoj Minnesotti. Uskratiti minute njemu na račun bilo kojega od prije navedenih igrača bilo bi stvarno suludo. Skoro kao i onaj Jarićev ugovor.

Jednako glupo bilo bi zakidati minute jednom Geraldu Greenu, čijem napadačkom talentu je ravno samo njegovo plivanje u obrani. Ali zar nije bolje dati 20 minuta Greenu da pokuša razbiti protivnika serijom trica i šutova iz bloka, nego ih prepustiti Davisu da si nabija cijenu?

Pod košem je ista egzotična slika, ali bar se znaju starteri. Uz Jeffersona siguran je Mark Blount, a Madsen i Howard će im pomagati. Svi ostali se bore za mjesto pod suncem, s tim da prednost ima jedan Craig Smith koji je već lani bio najkorisniji vuk pod koševima nakon Garnetta. Dobrim djelom i zato jer Blount praktički i ne igra pod koševima.
Sličan Smithu je i Chris Richard, vječni back-up šampionskih Gatorsa, i za ovakve radnike će uvijek biti mjesta u NBA. Pitanje je samo ima li mjesta za njega u Minneapolisu jer je trenutno 16 igrač na rosteru. Najlogičnijim se čini otkupiti Ratliffovu zadnju godinu, em brišeš 12 milja njegove plaće iz knjiga, em otvaraš mjesto na rosteru za igrača koji ti može pomoći.

Uz Richardsa neizvjesna je i budućnost Ryana Gomesa, koji je u istom kalupu kao i Smith ili jedan Jared Dudley iz Bobcatsa, samo što ne igra pod obručima. A ako si niska četvorka koja ne igra pod obručima tada za tebe nema mjesta na ovome svijetu jer nikome ne treba nisko krilo bez šuta, pokretljivosti i eksplozivnosti. Igra licem prema košu i skokovi u obrani mogli su proći u lanjskom Bostonu, ali za izgraditi si karijeru ipak moraš imati nekakvu vrlinu. Gomes je nema.

Sve u svemu, bit će ovo zanimljiva sezona koja će dati puno odgovora o Big Alu, McHaleu i budućnosti, a uz likove kao što su Davis, McCants i Foye zabava je garantirana. Kad još ovome dodamo da će svim dirigirati nedokazani trener poput Randya Wittmana, čini se da ćemo Vukove morati držati na oku jer se opasno približavaju nad-imenjacima iz Zagreba po razini groteske.

PRVIH 5: Telfair, Davis, Buckner, Jefferson, Blount

5 ZA KRAJ: Foye, Davis, Brewer, Jefferson, Howard

SCORE: 23 – 59

SOUNDTRACK:

ReplacementsLet it be (ako ne valja košarka, u Minneapolisu bar nikada nisu imali problema sa glazbom)

PrincePurple rain (ili bolje reći kiša koševa, jer to je ono što će zasipati ove Vukove iz večeri u večer)

Husker DuNew day rising (svanut će sa Big Alom, samo koliko brzo?)

JayhawksSound of lies (da, tako će zvučati McHaleovi razlozi kada za dva mjeseca da nogu Wittmanu)

Hold SteadyAlmost killed me (pa nadam se da će Big Al na kraju balade probuditi u Ivor Cityu, jer kraj Randya, Rashada i Rickya – Tri R – ovaj almost možda bude višak)

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *