SACRAMENTO KINGS

Utopljenik se i za slamku hvata a Kingsi su definitivno utopljenici. Umjesto da potpuno razbiju ekipu čije je vrijeme prošlo prije nekoliko godina, GM Geoff Petrie i braća Maloof i dalje pokušavaju ostati konkurentni na račun bolje prošlosti.
Dakle, hvataju se za spomenutu slamku, konkretnije u njihovom slučaju za tri slamke.
Prvo, za novu fenomenalnu sezonu Kevina Martina.
Drugo, za povratak Mikea Bibbya u dane kada je palio i žario.
Treće, da Ron Artest odigra statistički sezonu kao nekada u Indiana i još da nikoga ne ubije

Naravno, osim ove prve slamke sa Martinom šanse da se poklope ove druge dvije su minimalne. Bibby je bivši, to moram reći i nije mi lako – njegov sam fan od 2002.-e i one nezaboravne finalne serije sa Lakersima.
Što zbog ozljeda, što zbog godina a što zbog nepripremljenosti Bibby se već nekoliko godina muči sa igrom, pa čak i sa onim u čemu je najbolji – šutom. Šanse da jednom sjajni strijelac opet uđe u staru formu su nikakve, a takvi obično kada izgube sposobnost zabijanja postaju beskorisni – niti su specijalisti za trice iz kuta, niti za obranu, niti su pravi playevi.

Čak i kada bi nekim čudom Kingsi izvukli sve tri gore navedene slamke, opet im to ne bi bilo dovoljno za više od borbe za osmu poziciju. Naime, pod košem su toliko očajni da nema teorije po kojoj mogu parirati ikome iz gornjeg doma Zapada, pa nek je novi trener Reggie Theus i čarobnjak.

Brad Miller je već nekoliko sezona pokojnik, samo što to još nitko glasno ne govori. Dok je bio u komadu, nekako je svoju sporost i nedostatak eksplozivnosti krio iza borbenosti, meke ruke i asistentskih majstorija, ali sada ga više ne mogu niti skrpati da izađe na teren.
Čak je i njegov nasljednik, rookie Spencer Hawes, već završio na štakama što je izvrstan znak da ga čeka slična karijera. Jednako je nepokretan i trom, muče ga ozljede, jedino još ne znamo ima li srce i glavu kao Brad. Ako ima, to je malo svjetla na kraju ovoga tunela zvanog rebuilding.

Kad već spominjemo bivše, moramo istaknuti i Shareefa Abdur-Rahima. Od jednoga potentog strijelca, Rahim je postao tek smetalo. Naime, on je igrač finese, poteza, i nikada nije bio od onih četvorki koji su igrali na snagu. Gotovo pa jedan no-power forward ali opet dovoljno skočan i visok da uvijek bude na rubu double-doublea. Kako su ga godine usporile, to je sve manje prostora za finese, a kako nema onu šljakersku crtu to je praktički neupotrebljiv. Iako je ruka i dalje meka te može zabiti sa vrha reketa, njegova obrana i nesklonost guranju su ogroman minus koji nije lako prikriti.

I da stvari budu još gore, tu je i Kenny Thomas, solidan igrač koji po prirodi i jeste šljaker ali koji ponekad povjeruje da je i nešto više pa uglavnom poništi sve dobro što napravi kaosom u napadu. Pazi, evo Kenny šutira, Kenny dribla, evo nesreće koja čeka da se dogodi.

Ako dodamo ovoj slici podatak da na klupi Kingsi nemaju igrača koji bi se uopće mogao smatrati šestim čovjekom, te da sve vrvi od ispodprosječnih prolaznika, stvari se stvarno čine lošima.
Praktički iza Bibbya nema pričuvnog playa, već će na jedinicu uskakati netipični all-round John Salmons (netipičan jer je jednako ispodprosjećan u svemu) ili Orien Greene koji je u najboljem slučaju euro potencijal (i to nikako ne za ekipu iz gornjeg doma Eurolige). Ili izbor druge runde, pridošlica sa Bibbyevog sveučilišta Arizone – Mustapha Shakur, solidni play ipak malo upitnih atletskih i šuterskih potencijala za karijeru back-up playa u NBA.

Lanjski rookie Quincy Douby ničim nije opravdao reputaciju šutera, tako da je i Martin praktički jedina dvojka koju imaju, osim ako opet ne uskoči Salmons, ili Francisco Garcia koji je dao do znanja da može odigrati pravu košarku i spojiti par šutova za redom. Zbog visine Garcia može korisiti i kao back-up Artestu, i tu manje više završava priča oko vanjskih igrača Kingsa.

Uz već spomenute igrače unutranje linije, glavnu ulogu igrati će skupo plaćeni Mikki Moore, kojega bi nedostatak Jasona Kidda mogao pretvoriti u za koš potpuno bezopasnog igrača. Naime u Kingsima nema igrača sposobnog stvoriti višak igrača osim Martina (Bibbya je nekada u tome bio nenadmašan, iako je i u najbojim danima uglavnom sam završavao akciju a rijetko kada bi podvalio loptu suigraču na vrh reketa od čega Moore živi).
Ako ništa drugo, za razliku od istrošenih suigrača Moore će bar biti aktivna na sve strane i faulirat će koga stigne.

Ovako tanak roster sam po sebi ne znači ništa dobro, a s obzirom na sve moguće loše scenarije stvari čak mirišu i na pravu katastrofu. Kako Bibby još ima tržišnu vrijednost unatoč ogromnom ugovoru te su i Miami i Cleveland spremni ući u trade za njega, recimo da bi jedan korak ka budućnosti mogli napraviti njegovim tradeom. Ali riješiti se Artest bez bar još jedne sapunice čini se gotovo nemogućim.

Krug se okreće, Kingsi hitaju prema dnu i ako ih može tješiti imaju bar jednog Kevina Martina koji je nadmašio sva očekivanja i razvio se u kompletnog beka. Kada mu dodaju budući pick prve runde i još jednog masno plaćenog slobodnog igrača eto već i budućnosti koja veseli.
Dotad, uživajmo u novim pokušajima Rona Artesta da bude superstar.

PRVIH 5: Bibby, Martin, Artest, Abdur-Rahim, Miller

5 ZA KRAJ: Bibbya, Martin, Artest, Thomas, Moore

SCORE: 27 – 55

SOUNDTRACK:

CakeProlonging the magic (neću se iznenaditi ako im budući album bude nazvan Prolonging the Kings)

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *