PORTLAND TRAIL BLAZERS

Portland proklet? Pa Odenova ozljeda me baš i nije uvjerila u to, naime danas je postalo potpuno normalno čovjeka poslati na operaciju zbog nečega za što bi prije par godina čekali nekoliko sezona. Blazersi na Odena gledaju kao na čovjeka budućnosti pa im nije bilo teško reći “OK, bit ćemo ovu jednu sezonu bez njega, ali nakon toga smo mirni jer ne moramo strepiti da se ozljeda toliko pogorša da završi kao Sam Bowie”. Uf, a svi znamo kako je kad u Portlandu netko spomene Sama Bowiea. Djeca se zovu u kuću, zatvaraju se prozori, obitelji se skupljaju oko svijeća i mole.

Ali, ako se zdravstveno stanje Brandona Roya pogorša, a već je imao gomilu problema u ovih godinu i nešto dana profesionalnog života, e tada bi i ova teorija o prokletstvu mogla proći. S obzirom da je uprava napravila samo prave poteze rješivši se problematičnih karaktera, jedini razlog da ih karma napada je ili Allenova prošlost u Microsoftu ili to što je Darius Miles još u blizini. Ako ćemo zaobići ove razloge, onda je sve ovo možda tek jedno malo spuštanje na zemlju jer su svi oko Blazersa nakon drafta poletjeli u nebo.

A kako i ne bi. Portland ima novca i vlasnika spremnog da ga troši, ima stabilnu upravu koja nakon godina Jailblazersa u klub dovodi samo pionire malene, imaju sjajnog trenera i imaju potencijalnog dominantnog obrambenog centra sposobnog kontrolirati utakmicu u Gregu Odenu. Dobro, nemaju još, ali ova sezona bez Grega dobro će doći za dodatno čišćenje i još jednu procjenu mogućnosti ove hrpe mladih talenata.

Ono čišćenje to se sada valjda odnosi samo na Dariusa Milesa. S njim je situacija potpuno nejasna. S obzirom da ima još tri godine ugovora, teške skoro 30 milja, to je jasno zašto Blazersi postupaju nježno s njim. Pitanje je samo koji je klub dovoljno lud uzeti takav ugovor ne samo problematičnog karaktera nego i očito poprilično načetog i istrošenog košarkaša. Najrealnija opcija se čini otkup ugovora, kojim bi se Milesa skinulo s rostera da bi tamo negdje 2010. brisali i njegov ugovor, taman u doba kada sjednu novi bogati ugovori Odena, Roya, Aldridgea i koga već dovedu u klub sa tržišta. O da, za sve će biti mjesta na salary capu jer Portland doslovno kreće iz početka.

U svakome slučaju, Milesa ne bi trebali vidjeti na terenu ove sezone kao ni Odena, prema tome ostaje još ova skupina igrača za evaluaciju.

Na poziciji playa McMillan ima na raspolaganju četvoricu igrača od kojih je jedino Steve Blake siguran na duže staze. I Taurean Green, i Jarett Jack pa čak i Sergio Rodriguez morat će dokazati ove sezone da su vrijedni novih ugovora. Paradoks je što se u najboljoj situacijij nalazi baš Green koji je izabran u drugoj rundi drafta i činilo se da nema šanse uopće za ugovor u momčadi koja je već imala tri playa. Međutim vođa Florida Gatorsa brzo se nametnuo kao stabilan play koji može potegnuti tricu i koji je navikao na timsku igru što u ovome novom Portlandu cijene više od ičega.
Steve Blake je sličan tip, jedan od boljih back-up playeva u ligi, nažalost šuterski prelimitiran da bi igrao značajniju ulogu na terenu. Jack se dokazao obranom i upornošću, ali gledano po talentu njegove organizatorske sposobnosti su najmanje. Praktički su sva trojica u nekom krajnjem dometu tek dobre back-up opcije pa se nameće zaključak da bi ovo mogla biti zadnja Jackova sezona u Portlandu, možda čak posluži i u nekakvom budućem tradeu.

Jedini play u Portlandu koji ima talenta i predispozicije za postati odličan igrač i starter je već opjevani Sergio Rodriguez. Ne samo da ima brzinu, pregled igre i kontrolu lopte veterana te zna zabiti, već je i vizualno užitak za oči. I on je kao i Nash ili Jason Williams jedan od onih playeva sklonih dugom držanju lopte ali sa razlogom, jer on samo čeka prvu priliku da probije obranu i omogući ili zabije lagani koš. Pick and roll nije umjetnost, postoje ljudi koji ga rade bolje ili lošije, ali kada je u njega uključen Sergio stvarno se čini savršenim. On krene prema bloku pa odskoči u stranu ne bi li dodatno otvorio kut dodavanja i dao si eventualno prostora za brži prvi korak ako se odluči na ulaz, takvom elegancijom kao da klizi po parketu. Njegove promjene smjera i brzine kretanja, driblinzi i pasovi potvrda su da Portland već sada ima vrhunskog talenta na jedinici i sada mu samo trebaju dati vremena i novi ugovor.

Na dvojci je doživotno zacementiran Mr. Blazer Brandon Roy, prototip igrača kakvoga Blazersi žele. Profesionalac od glave do pete Roy je već sada glavni oslonac ekipe, bek-šuter sa solidnim all-round učinkom i ulazom kao glavnim oružjem. Iako je šuterski više nego solidan, Roy je ipak najopasniji kada krene prema košu. Odlično kontrolira loptu i uvijek je spreman uposliti suigrača po ćemu je gotovo ravan playevima u vlastitoj ekipi. Kako ga muče ozljede, a spominje se i nekakva operacija ako se stanje ne popravi, očito je da će netko od spomenutih playeva dobiti i minutažu na poziciji drugoga beka, pogotovo s obzirom da Roy praktički i nema zamjenu.
Martell Webster zasada je tek pokazao prekrasan stil skok-šuta kao iz knjige, ali ne i to da može sam sebi kreirati šut ili da može zabiti ikako drugačije osim vanjskim šutom.

Iako ima fizičke predispozicijie Webster će teško do minuta na malome krilu gdje će glavnu ulogu voditi pridošli James Jones. Ime Udoka je otišao u Spurse a Jones bi bez problema mogao nadoknaditi njegov doprinos koji se uglavnom sastojao od dosadne obrane i trica iz kuta. Jones donosi i iskustvo playoffa iz Sunsa te jedan poprilično ozbiljni karakter koji se ne boji preuzeti odgovornost. Upravo u ovome je i najveća vrijednost dolaska njega i Stevea Blakea, jer sada McMillan ima dva provjerena igrača u petorci koji znaju svoje role i odrađuju ih profesionalno.

Uz Jonesa Protland u budućnosti ozbiljno računa i na Travisa Outlawa, sjajnoga atletu koji skočnošću može pomoći i pod košem ali je i dovoljno brz i više nego dobar šuter da odigra i kao čista trojka.

Pod košem će izostanak Odena krpati Joel Przybilla, bijelo drvo ali i vrhunski borac kojega su lani ozljede dodatno usporile. Ako bude potpuno zdrav Przybilla može djelomično zatvoriti reket i kontrolirati skok, iako je to daleko od onoga što ovako mladoj ekipi treba. Jednako agresivan je i rookie Josh McRoberts koji će biti drugi centar, a svoje minute na petici dobiti će i LeMarcus Aldridge kojega čeka najveći dio posla oko nadoknađivanja brojki Zacha Randolpha. Aldridge nema masivnu konstituciju kojom se Randolph koristio da bi lakše došao do pozicije pod košem, ali po mekoći ruke i fintama u pivotu ne zaostaje puno. Izvrstan je skakač što mu omogućuje da dosta zabije i iz odpadaka, ali opet nije to još uvijek razina jednog Randolpha. Nedostaje baš ta masa jer bez nje Aldridge nije u stanju previše igrati u reketu niti je u mogućnosti uvijek se izboriti za poziciju sa skok, te se uporavo ovdje vidi koliko će nedostajati jedan fizički dominantan igrač kao Oden.

Njegove zamjene na četvorci također su dva mekana igrača koja igraju licem košu, Channing Frye i Raef LaFrentz. Frye ima solidan šut sa vrha reketa ali još i te kako mora raditi na svojoj ulozi, osobito na skakačkom dijelu da bi mogao postati dio jedne kvalitetne rotacije. La Frentz je tek ugovor koji se čeka da istekne, osim pokoje trice njegovo raspadnuto tijelo nije u stanju pružiti više. Šteta, jer zdravi LaFrent bi uz Przybillu i McRobertsa donio dodatnu dozu snage u skoku, posebice u obrambenom dijelu. Ovako neiskoristiv samo je dodatan uteg ionako slabašnoj rotaciji pod košem koja će bez Odena poprilično patiti.

Ključ dobrih igara je dakle prvenstveno na vanjskoj liniji. Portland ima miks igrača koji može trčati i šutirati, pa bi upravo ovim stilom igre mogli nadoknaditi manjak mesa pod košem i dosadašnju praksu igre preko dominantnog post strijelca kakav je bio Randolph. To ne znači da će igrati kao Phoenix, već više kao ona ekipa Sonicsa koju je McMillan prije dvije godine doveo do playoffa iako su imali tek dva strijelca (Allen i Lewis) i hrpu epizodista. Stoga nema sumnje da će Mr. Sonic i iz ove ekipe izvući maksimum.

U očekivanju Odena Portland će doći do još jednog dobrog igrača preko idućeg drafta, a već imaju prava na Rudya Fernandeza, čovjeka koji će kada dogodine dođe automatski zakrpati rupu iza Roya na dvojki. Pametnom reorganizacijom došli su u situaciju da mogu mirno čekati još nekoliko godina dok se stvari ne poklope, te su u mogućnosti danas-sutra sudjelovati u nečemu sličnom što je ovo ljeto izveo Boston. Imaju prostora na salary capu, imaju hrpu mladih igrača koje se da iskoristiti u nekom tradeu – ovaj Portland samo čudom ne može biti ozbiljna playoff momčad već za dvije sezone.

PRVIH 5: Jack, Roy, Jones, Aldridge, Przybilla

5 ZA KRAJ: Blake, Roy, Jones, Aldridge, Przybilla

SCORE: 34 – 48

SOUNDTRACK:

The ThermalsThe body, the blood, the machine (Oregon vrvi sjajnim indie bendovima ali Thermalsi nisu samo najbolji Oregonski bend već uz The Hold Steady možda i najbolji USA glazbeni proizvod danas)

Someone still loves you Boris YeltsinBroom (e pa ovo uopće nije bend iz Oregona ali imaju stvar Oregon girl i ona je sama po sebi dovoljan razlog da ih se spominje. dobro, i ime benda također nije za baciti)

The DecemberistsCastaways and cutouts (od kada više nema Jailblazersa život u Portlandu je toliko straight da i jedni Decemberists zvuče kao ljuta alternativa)

Elliot SmithEither/or (M. Warda na stranu, Elliot je ipak najveći sin Portland i ovaj prekrasni album najbolji je podsjetnik da melankolija ne mora biti nešto ružno. Zato glavu gore Blazersi, vaše vrijeme tek dolazi)

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *