SEATTLE SUPERSONICS

Uf, nikada kraja pregledu, evo sezona samo što nije počela a najava još nije došla ni do pola. Tako je to kada nastupi ovako brzo globalno zahlađenje – kome je do sjedenja u hladnoj sobi i tipkanja satima pred kompjutorom kada se slobodno vrijeme može iskoristiti tako da se lijepo legne u krevet, baci se pet-šest deka preko sebe i gledaju se nove epizode Weedsa, Heroesa, Earla i Dextera?
Zima definitivno nije lav.

Uglavnom, najzaslužniji za razbijanje ove rutine uzrokovane promjenom godišnjih doba je a tko drugi nego Kevin McHale. Jer da nije njegovih trejdova, teško da bi dobio volju izvući se ispod svih onih pokrivača.
Ovako, inspirian McHaleom shvaćam da mi ništa nije teško. Jer nakon što je od Bostona napravio prvaka Istoka, Kevin nije stao već je pojačao i Miami.

Jadni Riley valjda je već iskrivio vrat gledajući na sve strane ne bi li nekome utrapio bilo što za bilo koga, samo da bi uštrcao malo svježe krvi u svoju ekipu koja je na toliko klimavim temeljima da se čini da će se srušiti čim Dwayne Wade uhvati laganu prehladu.

I tada se pojavio McHale. Mrtav-hladan dao je dva lanjska startera za ugovor Antoinea Walkera, praktički zamjenivši jedan visoki i vitki leš (Blounta) za nešto niže i puno masnije truplo (Walkera).
Besmisleni trade, ali očito je to bio jedini način da McHale pomogne Rileyu. Miami je tako preko noći dobio čovjeka koji može zabijati dovoljno da odmori Wadea u Davusu, te još jednog centra kao osigurača za penziće Shaqa i Zoa.

Ricky Davis odlično će doći Miamiu, a njegov odlazak učinit će mnoge sretnima i u Minnesoti. Više minuta će dobiti McCants, Brewer i Green, dok bi Davis ionako samo nabijao cijenu za novi ugovor.

Zašto se obje strane nisu mogle zadovoljiti ovim tradeom, i zašto su uopće uključeni Walker i Blount, e to će ostati vječna misterija. Doduše, ugovori Simiena i Doleaca nisu odgovarali Davisovom, ali zar nije lakše bilo dodati još jednoga bezveznog igrača da bi brojke štimale, nego uključiti u trade ovu dvojicu? Walker ima godinu više od Blounta i u startu je skuplji, tako da su Wolvesi lošije prošli po pitanju dugoročnih plaćanja, a samim time su i popušili u ovom tradeu jer za ekipu u rebuildingu dugoročne financije su najbitnije. Miami je sa druge strane tako dobio odličnog igrača kojim je popunio petorku, te je Walkerov loš ugovor zamijenio za nešto manje loš Blountov.

I sad se pitamo zašto svi vole Kevina McHalea.

Idemo mi na naše Sonicse. Kevin Durant bit će prvi all-star iz Oklahome u bliskoj budućnosti, a ova sezona je njima ionako tek tranzicijska.
Oduševljen sam gotovo svim potezima omiljenog kluba, od izbora igrača do novog GM-a, jedino ne mislim da je Carlesimo pravo rješenje za trenera. Tip je možda i trenirao samo krive ekipe, ali ne možeš se stalno izvlačiti na lošu sreću. Činjenica je da je u svim klubovima Carlesimo vrlo brzo dolazio u sukobe sa igračima, ponajviše zbog tvrdoglavosti. Durantu i Jeffu Greenu najmanje treba nekakav neo-fašist koji će im svaku grešku nabijati na nos. Ostaje se samo nadati da su godine rada kod Popovicha ipak nešto značile.

Na stranu Carlesimo, koji je ionako potrošna roba dok Durant ne stasa i dobije pravog trenera. Dva rookiea su glavni razlozi veselja koje vlada kod Supersoničnih. Durant će izgleda od prvoga dana imati šutersku dozvolu za ubijanje i puno minutažu, što hoće reći da možemo očekivati slab postotak šuta i veeeeeliku rupu u obrani.
Green je nešto spremniji za NBA od Kevina i po meni je baš on prvi favorit za rookiea godine, ako dobije bar 25 minuta po tekmi. Ova sezona će za njega biti najbitnija po tome što će morati nabiti mišiće i potpuno se okrenuti igri pod košem kako bi stasao u NBA četvorku (ala Odom ili Jamison, znači više igrač finese), jer inače će teško ikada biti nešto više od solidnog igrača sa klupe, posebice ovdje gdje je mjesto maloga krila rezervirano za Duranta.

Najviše zasluga za ovako solidnu ekipu u prvoj sezoni rebuildinga ipak treba ponijeti GM Sam Presti koji je složio dovoljno širok roster, tako da će ova momčad uz školovanje klinaca imati i sasvim dobre rezultate. Doduše, teško će nekoga zaustaviti obrambeno ali imaju sve što im treba za kvalitetnu napadačku igru.

Ključni potez bio je onaj zadnji – dovođenje Kurta Thomasa. Tanki pod košem, a osobito gladni iskusnih profesonalaca, Sonicsi su u Thomasu dobili onaj osigurač koji je u stanju gustu utakmicu usmjeriti na njihovu stranu. U biti sa njim i Nickom Collisonom Sonicsi si mogu priuštiti cijelo vrijeme na terenu igrati sa srčanim visokim igračem koji se ne boji klepanja sa najoposnijim protivničkim centrom.
Paradoks je eto da bi Thomas ipak korisniji bio da je ostao u Sunsima – tamo bi u ulozi Duncanovog stopera možda bio i ključ novog pohoda Sunsa na naslov, ovdje je tek iskusni veteran od kojega će se često tražiti više nego što je on u stanju dati.

Najgori mogući scenarij bi bio onaj po kojemu bi Nick Collison i Thomas provodili većinu vremena pod košem a koji je moguć ako se ni jedan od tri mlada centra Sonicsa ne pokaže minuta vrijednim. Do sada je tek Robert Swift nešto pokazao, ali je sve skupa bio premalo na parketu zbog raznih ozljeda kako bi ga mogli točnije procijeniti. Sudeći po izgledu, od njega nikada ništa.

Kad smo već krenuli od unutrašnje linije, red je i da nastavimo. Ako se pokaže da su mladi centri potpuni promašaji, jedini čovjek pod koševima uz Collisona i Thomasa, te eventualno Greena jeste Chris Wilcox.
Iza njega je solidna sezona u kojoj je pokazao ono što se znalo – da je dovoljno aktivan i spretan za zabiti oko koša, da ga ne zanima obrana te da se ne njega momčad ne može osloniti. Wilcox je dobar u brzoj igri i kretanjima, ali nema post igru koja bi omogučila da se ponekad lopta spusti pod koš i, što je još važnije, nema mentalnih sposobnosti igrati na istoj razini svaku večer.

Ako će ovi Sonicsi trčati, bitna će biti uloga playeva. Nažalost ni jedan ni drugi baš ne obećavaju. Earl Watson je nekada mogao pogoditi tricu i odigrati obranu, ali iz sezone u sezonu brojke mu padaju. Šuterski je ispod prosjeka, kao play prosječan a kao stoper više ništa posebno. Dakle, prolaznik.
Luke Ridnour pak nešto je bolji kao play, ali kriminalan u obrani i općenito nestabilan. Ne samo da upada u šuterske crne rupe, već je u stanju i potpuno izgubiti kontrolu u organizaciji napada. Sa 27 godina teško da je još potencijal, i vrijeme je da se Sonicsi suoče s tim da imaju dva back-up playa koje obojicu plaćaju kao da su pravi materijal.

Na poziciji drugog beka rotirat će se trojka Wilkins – West – Szczerbiak. Naravno, opet nitko od njih nije pravi bek-šuter zbog čega se Carlesimo čak bavio i mišlju da sa Durantom proba kao bekom. Nakon prve tekme pak bilo je jasno da bi na toj poziciji i ovako ranjivi Durant bio kao na streljani.
Stoga radi balansa treba očekivati da najviše minuta dobije vrijedni Damien Wilkins, napadački bezopasan ali i jedini igrač Sonicsa koji može braniti na vanjskim pozicijama. Istina, obranu može odigrati i all-round majstor Delonte West ali samo na protivničkom playu. S obzirom da je West uvjerljivo najbolji šuter od svih prisutnih čistih bekova i da je i u Bostonu pokazao da može odraditi poziciju playa, i tu su moguće svakave rošade.

Wally Sczerbiak bi bio idealan kao back-up Durantu i ja realno i ne vidim na koji ga se drugi način može iskoristiti. Ako će radi mira u kući Wally dobiti minute koje pripadaju Delonteu i Damienu, onda možemo očekivati da Kobe zabije 100 baš protiv Sonicsa. Wally je dobar košarkaš i uz izvrsnu ruku uvijek je igrao srcem, i bez straha od fizičkog kontakta.
Ali igrati obranu na vanjskim pozicijama koja uključuje trčanje za najopasnijim protivničkim strijelcem, to je apsolutno nemoguće u njegovom stanju kada svaka promjena pravca kretanja traje vječnost.

Bez obzira na hrpu upitnika, ne sumnjam da će dvojac Green – Durant uz pomoć dvojca Collison – Thomas ove sezone zeznuti mnoge kladioničare. Jer bez obzira što ova ekipa tek treba pronaći svoj identitet i naučiti igrati zajedno, njen napadački potencijal je toliki da će mnogima pokvariti planove.

Jeffa Greena za ROY-a!

PRVIH 5: Ridnour, Szczerbiak, Durant, Collison, Swift

5 ZA KRAJ: Watson, Wilkins, Durant, Collison, Thomas

SCORE: 36 – 46

SOUNDTRACK:

Pearl JamLive at Key Arena, Seattle, 2000 (legendarni kraj turneje zabilježen na ovome bootlegu, jednome od 70 ili koliko su ih već izdali. Key Arena je tako vidjela Jacka Sikmu, Dennisa Johnsona, ali i Eddie i ekipu u naponu snage. Shawn Kemp je tu nekada bježao sa treninga na hamburger a vi takvu povijest pakirate u Oklahomu? Dolje američki srednji zapad!)

Jimi Hendrix ExperienceElectric Ladyland (s obzirom da KD seli u Zagoru, najveći sin najljepšeg grada na svijetu i dalje ostaje Jimi)

Band od HorsesCease to begin (najsvježiji super bend sa Sub-Popa, etikete koja je veći simbol Seattlea od Starbucksa)

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *