GOLDEN STATE WARRIORS

Za nešto manje od dva dana starta nova sezona, pa za potpunu psihičku prilagodbu na novi režim života koji uključuje gomilu košarke treba obavezno pročitati ove tri kolumne na ESPN-u (Simmonsa, o Celticsima, i o NBA), i naravno poslušati zadnji Simmonsov podcast sa Charlesom Barkleyem. S tim da moram istaknuti da sam posebno uživao čitajući ovu treću, sjajan psihološki profil lige. A i Barkley je kraj Billa zvučao kao odrastao čovjek.

Početak sezone znači da se više ne moram opterečivati ni izjavama Cvitkovića i Vanjka, koji jučerašnju tekmu između Zadra i Zagreba okrstiše odličnom. Dijelom borbeno, to da i za to svaka čast, ali odličnom? Samo zato što je na kraju ispalo uzbudljivo ne znači da možemo preći preko toga što obje ekipe nisu u stanju odigrati ni o od obrane, što je Pankracije Barać jedini čovjek na terenu koji ima noge i glavu za pravu košarku i što u Zagrebu 6 od 12 igrača izgledaju kao profesionalni boćari a ne košarkaši.

Uglavnom, ni početak lige se ne očekuje toliko kao trade Kobea Bryanta. Na kraju vjerovatno opet neće biti ništa, ali fascinantna je opsjednutost medija svim vezanim uz ovog čovjeka. Valjda tako mora biti kada živiš u Hollywoodu.

Eventutalni Bryantov odlazak najviše bi veselio baš Golden State Warriorse, jer bi se time otvorilo mjesto za njih u playoffu. Ovako, ostati će na korak do jer Hornetsi su ipak kvalitetnija ekipa. Lanjsko rasturanje Dallasa i atmosfera u prvom krugu bili su vrhunac ove momčadi, razina koja se teško može opet dostići. Uostalom, već u sljedećoj rundi pali su tiho protiv Jazza koji se nije bojao njihove agresivnosti i koji je znao koristiti njihove slabosti. A agresivnost i korištenje slabosti protivnika je nešto što Dallas uljuljan u sigurnost svoje širine i razine kvalitete ne primjenjuje često.

Warriorsi će opet trčati, pobjeđivati će kada Baron Davis bude na parketu spreman uzeti stvari u svoje ruke i bit će konkurentni dok im upadaju trice. Čim se ruka malo počne tresti, oni su gotovi. Bit će ovo zabavna sezona, a s obzirom da su akteri Don Nelson, Davis i Stephen Jackson moglo bi biti i frustracija čim stvari krenu loše.

Velikih promjena nije bilo, osim što je naravno momčad ostala bez sirove snage Jasona Richardsona. Sa jednim sileđijom manje Warriorsi će vjerovatno biti prisiljeni igrati klasičniju verziju košarke, ili će ostati vjerni igri s četiri mala nadajući se da Mickael Pietrus može bar po pitanju fizikalija i skakanja zamijeniti Richardsona.

Igrači koji su stigli poput Austina Crosherea i Brandana Wrighta također navode na misao da će Nellie češće posezati za dva visoka pod košem, ali s obzirom da je Croshere jedan od najsporijih igrača u ligi a Wright rookie koji još ne zna ništa osim trčati i skakati vjerovatno će ostati – nizak.
Od pridošlica bi najviše trebao pružiti Marco Belinelli, čiji šuterski raspon, haklerske kvalitete i srce garantiraju dobru karijeru. Čovjek ne igra obranu, pa što? Došao je u pravu ekipu u kojoj mu nitko zbog toga neće zamjeriti. Mlađi Nellie ionako nije stoper ne zbog glave već zbog nogu, a nedostatak eksplozivnosti kakvu imaju NBA bekovi u stanju je nadoknaditi pametnim ulazima i fintama. Možda ne već ove sezone ali u budućnosti svakako Belinelli će postati prvi pravi talijanski NBA igrač.

Nellie će dakle forsirati što bržu igru kojom će dirigirati Baron Davis, a back-up bi trebao biti Monta Ellis. I dok je Davis lani pokazao da je u stanju biti najbolji košarkaš na planeti kada mu se sve poklopi, Ellis je samo potvrdio da se radi o jednodimenzionalnoj zujalici koja mora zabiti gomile koševa da bi opravdala minute. Kako nema vanjski šut, većinu koševa zabija iz ulaza ili kontre a tolika zabijanja pod koš brzo će doći na naplatu. Uostalom, kada je jedan Baron Davis koji je građen kao tenk platio danak jurnjavi i zabijanju pod koš, kako ne bi i jedno lagano perce kao Ellis.

Problem sa Ellisom je i što puno bolje igra na krilu, odnosno kao drugi bek nego kao play pa ispada da u slučaju Davisove ozljede jedini play u ekipi ostaje svježe potpisani Troy Hudson, inače otpušten od Wolvesa. Bez Davisa ova momčad je slaba kao ti isti Wolvesi i zato se samo mogu nadati da će leđa i koljena izdržati. Jer možemo misliti o Davisu što hoćemo, možda je i presebičan za jednoga playa, ali činjenica je da cijelu karijeru igra u ekipama koje mora nositi. A i sa Hornetsima i sa Warriorsima je napravio stvari koje će pamtiti, iako se radilo i radi se o limitiranim ekipama.

Čovjek igra svaku utakmicu pod blokadama i nije u stanju ni bez novih ozljeda odigrati više od 60 tekmi. Od tih 60 tekmi, ako bude na pravome nivou a hoće jer se bori za novi ugovor, Warriorsi će dobiti bar 35, dakle ostaje im nekako izvući još 5-6 pobjeda bez njega kako bi se mogli nadati playoffu. Ili biti u igri negdje do iz all-stara, kada bi u zadnjih 20-ak utakmica zdravi Davis baš kao i lani mogao povesti juriš na playoff.
Nažalost, veće su šanse da u startu preskoče Lakerse nego da Davis ostane u komadu.

Uz Ellisa, na drugome beku trebao bi jurišati Stephen Jackson kao ipak najpouzdaniji tricaš od svih prisutnih, a šansu bi trebao dobiti i Bellineli. Ako će Jackson većinu vremena provoditi na dvojki, na njegovu poziciju upadaju Pietrus i lanjsko najugodnije iznenađenje Matt Barnes. Pietrus je sve bolji šuterski, ali ono što je još bitnije je da fizički zastrašujuća pojava poput J Richa i da može skakati i trčati do sutra. Neće nadoknaditi Richardsonov učinak, ali ako pokrije polovinu napravio je posao.

Više će se očekivati i od Barnesa, s tim da njega ipak očekuje mali pad. Čovjek je igrao van svake pameti, ne samo da je bio podizač energije sa klupe već je služio i kao glavni obrambeni igrač, i kao pouzdani šuter a često i kao 1 na 5 strijelac. Nikako mi nije jasno kako se nitko nije našao spremnim ponuditi mu bolji ugovor nakon onako odigrane lanjske sezone – ili svi osjećaju da ne može ponoviti onakve igre, ili su svi blesavi.
Uglavnom, ako opet odigra približno lanjskom izdanju, Warriorsi su za svoj novac dobili puno više nego što su trebali.

Dakle, run and gun što se tiče vanjskih pozicija štima i dalje. Pietrus i Barnes također će glumiti i krilne centre kada Nellie zaigra sa niskom postavom, a u načelu starter na četvorki bit će vječni luzer Al Harrington. Čovjek će uvijek zabiti svoju kvotu koševa u regularnoj sezoni, što i nije problem s obzirom da ima i šut, i ulaz i igru pod košem. Ali čim treba dati nešto više – on nestaje, jer više od toga i nema.
Croshere je prespor da bi dobio veću minutažu, ali za razliku od Harringtona njemu prljavi poslovi pod košem nisu strani, a nikada se nije bojao ni potegnuti tricu ili krenuti pod obruč. Da je došao par godina ranije od njega bi bilo koristi, sada je jednostavno prekasno.

Wright svojim fizikalijama odlično paše u ovakav brzi sistem, njegove najveće kvalitete i jesu skočnost i pokretljivost. On nije krilni centar kojem se može spustiti lopte pod koš i pitanje je hoće li ikada biti, ali u ovoj ekipi gdje se igra široko i gdje se puca sa svih strana njegova rastrčanost i nos za skok u napadu trebali bi biti idealni. Pitanje je samo koliko psihički i fizički jedan 20 godina star rookie sa manjkom mišića može pomoći već ove sezone. Jako malo.

Zato je tu sličan stilom igre, ali i potpuno spreman za NBA Andris Biedrins. I njegovo školovanje je dugo trajalo, ali lani se potvrdilo da su Warriorsi proizveli pravog centra za njihove potrebe. Biedrins je jak, čuva reket, kontrolira skok i što je najbitnije bez problema trči sa ostatkom ekipe. Doduše, ima drvenu ruku ali ionako u napadu treba samo postavljati blokove. Šutera ima i dovoljno, s tim da Biedrins ima solidnu post igru ako se igra uspori, s tim da se ni ta opcija ne može koristiti često s obzirom da ga je vrlo jednostvano braniti. Samo ga fauliraš s obzirom da je jedan od najgorih izvođača slobodnih u povijesti NBA.

Kako se lanjski rookie Patrick O’Bryant još uvijek čini velikim promašajem, ispada da opet sav teret pod obručima pada na Biedrinsa i na volju i koncentraciju vanjskih igrača. Nellie će morati posezati i za potpuno niskom postavom, u kojoj bi Harrington glumio centra, ali jasno je da takvi eksperimenti mogu biti samo privremeni.
Pa ispada da je uz Davisa koji čini razliku između lutrijske i playoff ekipe, najvažnija karika ove momčadi baš Biedrins.

A kako nije svaki dan praznik, to neće ni trice uvijek upadati sa 50%, niti će sve služiti zdravlje, niti će Nellie i Jackson izdržati bez dramskih epizoda. Tako da će lanjsko slavlje vjerovatno vrlo brzo zamijeniti realnost koja kaže da su Warriorsi napadački talentirana ali jednodimenzionalna ekipa koja ne igra obranu, sa upitnom kemijom koja više podsjeća na euforiju i koja je zabavna za gledati u ionako dosadnoj i dugoj regularnoj sezoni. Kada na sceni ostaju najbolji, oni idu na odmor. I to je to, osim ako…

Ako Davis bude sposoban održati ekipu na okupu svojim igrama i pristupom, tada njihovi minusi postaju njihov stil igre, a u ligi u kojoj mnoge ekipe nemaju identitet imati stil garantira dobre rezultate.
Doduše, ponoviti Dallas već spada u fantastiku.

PRVIH 5: Davis, Ellis, Jackson, Harrington, Biedrins

5 ZA KRAJ: Davis, Jackson, Pietrus, Barnes, Biedrins

SCORE: 41 – 41

SOUNDTRACK:

V.A. – Bay area funk 1967 – 1976 (soundtrack za run and gun)

Two Gallants – Two Gallants (možda ovaj zadnji album i nije dobar kao prethodni ali još uvijek je dovoljno dobar da ga proglasimo najuzbudljivijim rock zvukom u zaljevu danas)

Grateful Dead – Dick’s Picks vol.1 – vol.36 (ovih do sada službeno objavljenih 36 koncerata Deada dobro će doći Nelsonu i GM-u Mullinu dok razmišljaju o neuspjesima one generacije Hardawaya, Richmonda i njih samih, i dok se pitaju ako nisu mogli tada pa ni kasnije sa Webberom i Sprewellom zašto bi danas sa Jacksonom i Davisom? Samo bez alkohola, a lake droge su dobrodošle)

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *