REPORT NO.1 + WASHINGTON + ŠALA VRANKOVIĆ

Najdraža liga je zašla već u drugi tjedan i iako je rano za neke zaključke, par stvari ipak iznenađuje. Prije svega serije poraza Bullsa i Washingtona. Naravno, i za to postoji objašnjenje.
Bullsi su radna momčad koja mora igrati sa maksimalnom koncentracijom da bi bila u utakmici, a početak sezone i sav govor oko Kobeova dolaska razbili su tu mogućnost. Kao da Gordon može tek tako slušati Skilesa svjestan da će upravo on prvi otići iz kluba ako do tradea dođe, ili kao da Deng može igrati kao lani u playoffu dok visi na mobitelu sa Bryantom i ovaj mu govori kako neće doći u Bullse ako ih on napusti.
Kad se ova siutacija smiri i Skiles stavi stvari u perspektivu, za očekivati je da Bullsi krenu sa serijama pobjeda i brzo se vrate na vrh Istoka. A eventulani trade ionako će se dogoditi tek dogodine.

Razloga za paniku nema ni u Washingtonu. Jesu tanji nego do sada, osobito pod košem, ali čim velika trojka naštima ruku ekipe slabije razine talenta nemaju šanse. Trener Jordan inzistira na tome da im napad šteka samo zato jer većinu vremena rade na obrani, a to bi značilo da će u jednom trenutku kad se obje stvari poslože izgledati bolje nego ikada. Glavni razlog zašto sam uvjeren da im osmo mjesto ne može pobjeći je ipak Arenas koji hvata pozicije za budući ugovor koji bi ga trebao i po zaradi svrstati u najveća imena lige. U sličnoj situaciji je i Jamison koji je u zadnjoj godini ugovora, a Butler je potpuno spreman i već naviknut na sistem. Sva trojica bi mogla imati vrhunsku sezonu a to je sasvim dovoljno u ovakvoj konkurenciji.

Miami se pak ima oko čega brinuti. Bez Wadea su totalno bezopasni, a njegov povratak je još neizvjestan. Ako ne upadnu u veliku rupu i dalje će imati šansu jer dolazak Davisa i zadnja godina ugovora Jasona Williamsa (koji još uvijek može kada hoće) čine njihov napad potentnijim nego lani. U biti najveći problem u borbi za prvo mjesto u diviziji i playoff nije njihova siutacija koliko je to Dwight Howard.
Orlando djeluje moćnije nego što je itko mogao zamisliti. To da Rashard Lewis zabija gomile trica nije neočekivano, ali da je Howard preko jednog ljeta postao pouzdan izvođać slobodnih i čak dodao nekakvu post igru, e to je nevjerojatno. Tako je ovo čudovište preko noći izraslo u čovjeka sposobnog nositi klub, što smanjuje očekivanja od Lewisa i što je sjajno jer Lewis najbolje igra kao druga violina. Doduše rano je za zaključiti može li Howard ovako nastaviti, ali očito je dolazak Van Gundya bio pun pogodak jer Magic je rastračna i razigrana ekipa kojoj jedan stari spori Miami koji mora čvrsto kontrolirati ritam da bi imao šanse jednostavno ne može parirati.

S obzirom da sam se lagano dohvatio Istoka, a da najavu sezone u zamišljenom obliku nikada neću završiti, evo pilike da danas odradim Washington. Tješim se eto što i jedan Simmons koji je vrhunski plaćen i kojemu je to na kraju krajeva i posao nije u stanju napisati poštenu najavu sezone pa zašto da se ja grizem? Što zbog obveza prema poslu, što zbog nekih siutacija u privatnom životu a ponajviše zbog sustava grijanja u Dalmaciji blog je ostao bez teksta ali bolje i tako nego da se piše na silu.

Dakle Wizardsi. Ne raditi promjene na ekipi kojoj je limit 45 pobjeda i drugi krug playoffa znači da si se pomorio sa stvarnošću. Oni čekaju da vide što je smislio Arenas prije nego krenu u ozbiljnije promjene i to je logično. Ovakva situacija znači da klub može ostati na razini igara od prije, ali i da može lagano pasti jer većina suparnika se ipak pojačava. S obzirom na spomenute ugovorne situacije glavnih igrača, Washington bar nije trebao brinuti oko profesionalnog pristupa u novoj sezoni.
Lani su bili jedna od napadački najpoletnijih ekipa, zahvaljujući tome što imaju tri izvrsna strijelca i zahvaljujući Jordanovoj vjernosti “Princeton” napadu. Obrana je štekala i bez obzira na sav trud štekati će i dalje. Ostali su bez Ethana Thomasa, čovjeka koji je na petici nadopunjavao mekušca Haywooda. Bez obzira na lošu statistiku, Thomas je bio jedini Wizards u stanju složiti nekoga na pod te su bez njega ostali bez dobrog dijela karaktera. Haywood će veću minutažu iskoristiti i nabiti bolje brojke ali neće zatvoriti reket. Srećom, Butler i Jamison su sjajni skakači pa u skoku neće toliko patiti, ali igra visokih bit će im najslabija karika. Uz Jamisona koji je ionako više igrač perimetra, te Haywooda, ispada da je glavni visoki igrač Darius Songaila, spori Litvanac meke ruke koji funkcionira tek na vrhu reketa kao šuter. Za njihov stil napada Songaila je kao stvoren, ali gdje su uklapa u obranu e to nikome nije jasno. Puno očekuju od mladoga Andraya Blatche koji je također više sklon igri licem prema košu nego guranju u reketu.

Sve se dakle svodi na trku, šut i što pošteniju raspodjelu lopti između tri strijelca. Uz Arenasa kao drugi bek startati će DeShawn Stevenson koji eto ne može pogoditi ni tablu iz igre, ali uspio si je stvoriti mjesto u ligi na račun borbenosti i smetanja drugim ljudima da igraju košarku. Kao šesti igrač i prva zamjena za obje vanjske pozicije uskače veteran Antonio Daniels koji je davno odradio svoje najbolje godine. Sjajan igrač koji je uvijek na račun glave mogao zabiti 10 koševa u seriji, spao je na ulogu totalnog sporednjaka koji eto mora samo paziti na loptu tu i tamo.Šteta, jer njegovi ulazi od prije par godina danas bi izvrsno došli ovome Washingtonu. Rookie Nick Young na lanjskom NCAA turniru predstavio se kao jedan od boljih šutera te bi u nekim budućim Wizardsima mogao biti i startni bek-šuter. Sada je nažalost nebitan.

I to je to. Jedan od tanjih rostera lige, dakle osim manjkom mesa pod košem i manjak kvalitete će mučiti ovu ekipu i to posebice na krilnim pozicijama. U slučaju da se bilo, ali mislim bilo tko od velike trojke ozljedi na duži period oni nemaju rješenja za nadoknaditi tih 20 koševa. Uzdati se u Agenta 0 i njegovih 50 svaku večer ipak je veća fantastika od njegovih pričica.

Dakle, čeka ih krvava borba za playoff i brzi oproštaj ako u isti uđu. A onda dogodine već lagano kreće slaganje jedne buduće ekipe koja eto možda bude imala temelje na koje će se dati nadograditi nešto više od drugog kruga playoffa.

I za kraj nešto potpuno drugačije. Nagradno pitanje glasi – koliko je loš Joke Vranković kao trener Cibone? Kako izgubiti utakmicu u kojoj ti protivnik izgubi 25 lopti i nema poštenog beka? Kako izgubiti utakmicu u kojoj imaš dva najbolja igrača ne terenu, klasu poput Ayussa i sinoć izvrsnog Hopkinsa? Joke je izgubljen. Minutu prije kraja imaju 5 razlike, zove time-out nakon kojega opet rade iste greške. Mali Kelley, koji uopće nije loš igrač ali koji sinoć očito nije imao svoju večer, prodaje napad za napadom dok Joke samo gleda. Van svake pameti, jer ako imaš prednost i jednog Ayussa na parketu, koliko treba biti pametan da mu daš loptu i makneš se sa puta da čovjek zaključi tekmu? Pa on je samo jedan od 100 najboljih strijelaca na svijetu, jedan od prvih ljudi koji je na koljena bacio jedne Amere. Kakav bi mu problem bio to napraviti sa Partizanom? Nikakav, da je dobio loptu.

To je samo jedan od pokazatelja da je sve ovo dosadašnje vrijeme u biti bačeno. Jer na početku sezone se greške mogu tolerirati, ipak smo dio takvog sistema gdje se svake godine mijenja po deset igrača i treba ih uigrati. Ali nakon ovoliko utakmica tragično je Cibona uopće ne liči na momčad. Pa zar treba biti kvantni fizičar da postaviš Ayussa za prvog strijelca, i koristiš rotaciju od ovih 7 igrača koje imaš? Ayusso nije play i tu ga ne treba trošiti, pogotovo stoga jer imaš tog Amera i Nulaomerovića.
Zašto igrati sa Warrenom kao startnim malim krilom kada tako narušavaš ravnotežu u ekipi? Zar nije bolje da jedan od naših najboljih reprezentativaca, Rozić, starta kao krilo i svojom energijom drži obranu a da Warren bude čovjek koji će sa klupe dati impuls napadu? Svi problemi Cibone i počinju kada krene rotacija krajem prve četvrtine baš zato jer nemaju posložene uloge i nikoga da u drugoj postavi uzme šut.

(I zar ne bi trebalo postojati nekakvo pravilo da naši mladi reprezentativci moraju igrati? Mislim, ako mora igrati Kelley zato jer je skupo plaćen ma makar prodao tekmu, zašto ne igraju sa maksimalnom minutažom Rozić i Andrić koji nisu ni upola toliko beskorisni?
Mislite da je jedan Seattle slučajno krenuo u sezonu sa 0-7? I da se brinu puno oko toga?
Pogledajte samo kako igraju i Durant i Green i odmah je jasno da će već za par godina u sezonu krenuti sa 7-0.
Eh, možemo se izvlačiti na to da su oni dio NBA i da je to toliko stabilan sistem da par gubitničkih sezona ne znače ništa. Da kod nas sve funkcionira od godine do godine i uvijek je bitan samo rezultat. Ali kakav rezultat? Biti prvi u Hrvatskoj, u Finla Fouru regionalne lige i u drugom krugu Eurolige? Pa to Cibona može i mora svake godine ma kakvu ekipu složila. A da zaigraju kako treba, na par godina vežu ovih par Amera i par naših reprezentativaca možda bi mogli i korak naprijed.)

Hoskins i Andrić u ovakvoj konkurenciji su sasvim dovoljni za solidne rezultate, obojica su dobri skakači i šuteri čime nadoknađuju obrambene deficite. Hoskins čak i vrlo ugodno iznenađenje, jer je još veći šljaker nego je to bio lani odlični Wright ili kako se već zvao.
Iako su mi iz početka djelovali smiješno, činjenica je da Cibona ima i dobru i skupu ekipu i da ne zaslužuju da padaju kao žrtve čovjeka koji ničim nije dorastao da vodi jednu ozbiljnu momčad. Stoga, ako već dovodite tolike strance dajte dovedite i jednog normalnog trenera a ne “joke of a coach”.
I kada će više prestati ta bolest rotiranja 10 igrača? Ako jedan Phoenix može odigrati 100 utakmica godišnje sa rotacijom od 7 igrača i ostvariti rezultate o kojima većina klubova moža samo sanjati, zar jedna Cibona ne može igrati sa 8 (čak i 9 ako računamo Krasića) igrača, u jednoj poznatoj podjeli uloga i osvojiti ovu regionalnu ligu bez problema? Može, ali neće dok god se bave alkemijom a ne košarkom.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *