RANDOM + NUGGETS

New York pada sve niže, taman kada čovjek pomisli da je dno dohvaćeno oni iskopaju još koji metar. Boston koji na old scholl način želi razvaljivati cijelu sezonu, bez ovih modernih proračuna i čuvanja snage, zadržao ih je na 59 koševa a razloga za tugu ima još. Najveći leže u činjenici da su lani dva apsolutno najbolja igrača ove sezone potpuno uklopljena u sivilo ostatka ekipe, David Lee zbog manjka minuta a Jamal Crawford zbog nedostatka kontakta s loptom. Po tko zna koji put R.I.P. New York Knicks.

Sinoć je pao i konačno jedan dobar osvrt Velikog Johna Hollingera na Bullse, gdje je manje više objašnjeno sve što ne valja ali opet nije naveden razlog. Čovjek je tako skucao nekoliko kartica teksta da opiše nešto što svatko može vidjeti nakon jedne odgledane tekme – ovi Bullsi psihom nisu na terenu. Nas zanima zašto a ne kako se to sve manifestira.
Hollinger nejasan kao i uvijek, ali što očekivati od čovjeka koji se postavlja kao znanstveni fundamentalist koji je uvjeren u rezultate svojih formula i ne dopušta sumnju u njih jer bi mu se inače čitav svijet srušio. Očito nikada nije čuo za kvantnu fiziku.

Uostalom, Hollinger je čovjek koji je tim svojim znanstvenim pristupom na počektu sezone izračunao da će Houston biti prvak, da će Atlanta i Bobcatsi u playoff i tako dalje i tako dalje. Dakle, ne radi se tu o nikavoj znanosti nego samo o tome da njegove subjektivne prognoze oslonac imaju u nekakvim brojkama tumačenje kojih se onda prilagođava onome što autor želi reći. Zbog čega je Hollinger puno bliži dorkovima kao što su Ford, Stein ili Steven A. nego ljudinama koji osjećaju košarku poput Simmonsa ili Waltona.
Nego, vratimo se Bullsima. Za procjeniti njih ne trebaju vam brojke već snimka jedne tekme. Po Hollingeru ispada da Bullsi igraju i dalje dobru obranu a da su u napadu katastrofa. Jeste, u napadu jesu katastrofa ali intenzitete u obrani nije ni sjena lanjskoga. Također, očajna realizacija se isto može pripisati glavi jer nemoguće je da svi igrači promašuju ono što su do jučer pogađali. Nema koncentracije ni vjere. Zašto toga nema, to je ključ, a ako je odgovor Skiles – rješenje je jednostavno.
Ne sumnjam da će Gordon i Deng uskoro proraditi, ai Hinrich ostaje totalna nepoznanica. Što je on ovoga ljeta nakon potpisanog ugovora koji mu donosi 11 milja ove sezone radio sa sobom, e to je pitanje od milijun dolara, i to milijun koji bi sam Hinrich trebao isplatiti onome tko pronađe odgovor.

Sve češće se čuju priče oko propusnosti Sunsa i događa se do jučer nazamislivo, ljudi uokolo se nabacuju sa trejdovima Amarea Stoudemirea kao da je Raef LaFrentz. Do sada sam tako naišao na opciju po kojoj bi se problemi Sunsa ublažili kada bi Amare bio trejdan za Chandlera ili Cambya. Što su apsolutno smiješne stvari, dati čovjeka koji zabija sa takvom lakoćom i koji je tako talentiran za bilo kojega od ova dva korisna ali limitirana igrača. Kada bi njih dvojica i zatvorila reket Sunsa, pitanje je tko bi zabijao. Naravno, ove priče su besmislene i time mi je još nejasnije kako se Simmons zapleo u njih (u nedavnom chatu rekao da se radi o košarkaški logičnoj stvari, kao da je Amare tek neki igrač a ne jedan od 10 najboljih strijelaca na svijetu), ali javlja se mogućnost jednog tradea koji bi spasio sezonu Sunsa.
Anderson Varejao se više ne vraća u Cavse i ako bi Phoenix nekako našao načina da ga dovede, rupa pod obručima i nedostatak borbenosti u reketu bili bi ekspresno zakrpani. Samo, za takvu akciju nekoga bi se trebalo odreći, a moj savjet je riješite se Leandra. Naravno to se neće dogoditi jer Barbosa je miljenik kluba i čovjek koji sa lakoćom zabija 20 koševa u seriji svaki put kada uđe sa klube, ali ujedno čovjek koji nema veze o timskoj igri, nije u stanju igrati playa ni sekundu, i obično gubi lopte i gađa cigle u svim bitnijim utakmicama.
Momčad treba protresti a Marion i Barbosa su idealni žetoni za zamjene, jer imaju veliku tržišnu vrijednost, realno puno veću nego što vrijede bez ove momčadi.
D’Antonieva ideja da se ove godine još više ubrza igra i da se umre ili pobijedi na totalnom run and gunu pala je u vodu na dvije stvari – na nemogućnosti Stevea Nasha da nadljudske napore koje pruža iz večeri u večer digne na još veću razinu, te na nemogućnosti Granta Hilla da pogodi tricu.
Ovo je sada Stoudemireova momčad i zato treba odmah sada krenuti je graditi oko njega. Dok Nash igra šansa uvijek postoji, ali ne treba zato sve postignuto prosuti kako bi se očajnički jurnulo na naslov.

Evo recimo Denver, oni nemaju briga oko juriša na naslov jer su dvije klase ispod Sunsa usprkos svim problemima koji ove muče.
Čudna ekipa, dosta je sjetiti se lanjskog prvog kruga sa Spursima. Uz polufinale između Sunsa i Spursa, te izdanje iz snova Warriorsa protiv Mavsa u prvom krugu, ta serija je bila nešto najbolje što nam je ponudio NBA playoff 2007. Da su Nuggetsi imali malo sreće i da su uspijeli dobiti prvu u San Antoniu (bolje reći da su imali rutnu a ne Iversona koji je sijao lopte uokolo), tko zna kako bi se stvari razvijale dalje.
Ako im je lani falilo iskustva, uigranosti i svijesti o mogućnostima, sada im problem može biti samo nedostatak njihove vlastite igre, pravog playmakera, Iversonovo davljenje lopte i Carmelov nedostatak agresivnosti ili čege već koji ga sprječava da dominira na nalin na koji to rade Wade i LeBron.
Sumnjam da su u stanju napraviti korak ka Spursima ili Sunsima, pogotovo stoga što plešu po vrlo tankoj niti sačinjenoj od nekompatibilnosti Iversonove i Anthonyeva igre i glave, problema sa ozljedama svih visokih i Karlove tvrdoglavosti. Mogu puknuti svakog trneutka, ako ne ove onda sljedeće sezone svakako.

U startu su godi od lani jer nemaju više Stevea Blakea. I to ne zato jer je Blake bio neki veliki faktor sam po sebi, već zato što je Blake u igri značio da je lopta manje u rukama Iversona. Kako je AI opet jedini distributer lopte, znamo što nas čeka. Doduše to možemo znati samo ako smo živjeli na ovoj planeti proteklih 10 godina, pa znamo da Iverson previše dribla, previše gubi lopti naspram malo asista, forsira šut i uvijek gađa sa niskim postotkom, ali neki su očito pali s Marsa i uporno zanemaruju ove činjenice.
Ono što ga uvijek izvlači pred fanovima košarke su borbenost, hrabrost i slična sranja (oh, on je tako mali a gledaj kako se ne boji gurati sa ovim veeeeelikim dečkima), ali činjenica je da jedini rezultat napravio kada ga je Larry Brown uklopio u tvrdi obrambeni sistem u kojemu mu nije dao da se razigra i u kojemu bi loptu dobio na polovini napada a nikako na početku.
Ne želim umanjiti njegov talent, AI je sjajan igrač, ali samo pod kontrolom. Ako je prepušten sam sebi on će raditi ono što radi, i to sa najboljim namjerama, ali rezultat će biti nikakav. A ni Karl nema ideje kako složiti momčad dalje od toga da se trči, dodaje i zabija, i što je puno veći problem Melo nema muda da stvar uzme u svoje ruke. Toliki talenat, u rangu sa Kobeom i T-Macom po lakoći kojom zabija kada ga ide, imaš osjećaj da gledaš igricu a ne stvarnost. Ali za razliku od kolega mu Brona i Wadea Melo nema osobnost kojom bi uzeo stvar u svoje ruke i preuzeo odgovornost za rezultate. Njemu puno više odgovara trčkarati po strani dok Iverson vodi show i priključiti se igri tek kada primi loptu.

Denver uz nedostatak playa ubija i povratak Martina. K-Mart možda ima ugovor superstara, ali nakon svih operacija on je tek igrač za desetak minuta. Njegova čvrstina nije upitna, ali s obzirom da mu se igra bazirala na fizikalijama i trci, sada kada je to prepolovljeno on je praktički beskoristan. Ne možeš mu spustiti loptu pod obruč jer pivot igru nema, šuta sa poludistance također nema, eksplozivnosti da uđe pod koš više ne, a ni obranu više ne može držati svojom sgresivnošću. Što je šteta jer bi upravo on i Najera da su u naponu snage dali ovom Denveru ono što im treba a to je borbenost. Camby i Nene su učinkoviti igrači ali su prefini – oni hoće držati skok pod kontrolom, omogučit će gomilu kontri ali neće skucati protivnika u pod što bi Martin napravio bez problema.
Na stranu snaga, čovjek koji napadački ima sva oružja i koji je ključ za ovu momčad je Nene. S njim je Denver puno opasnija i bolja momčad, samo što je Nene po običaju opet ozljeđen. Sa njim zdravim Denver ima legitimnog strijelca pod košem koji uz to može trčati kontre te praktički imajju idelanog igrača za svoju igru bez igre. Dok je on pod košem, više prostora ostaje Iverosonu i Anthonyu za njihove 1 na 5 egzibicije, i kada bi doveli jednog pravog playa opet bi bili ekipa koje bi se trebalo bojati. Ovako su samo topovsko meso za jednu od više rangiranih momčadi.

Atkins je totalni promašaj, s obzirom da je Chuckyeva igra preslika Iversonove samo na jednoj puuuuuno nižoj razini. On je hakler koji će zabiti svoje ali neće učiniti da momčad bolje dihta. Situacija na vanjskim pozicijima Nuggetsa je katastrofalna, toliko da je jedan J.R. Smith tu i tamo igra playa. Još jedan strijelac za 1 na 5 igru, streaky šuter koji vruć može razvaliti protivnika ali češće razvali vlastitu ekipu. Denver čak nema ni poštene šljakere – Diawara i Klieza se predstavljaju kao stoperi da bi opravdali vlastitu egzistenciju u ligi s obzirom da nisu u stanju spojiti dva šuta, ali činjenica je da su i oni mekani poput bebine guze.

Pod košem na papiru širina, ali realno s obzirom na zdravstveno stanje – praznina. Treba pak pohvaliti Marcusa Cambya za igre prikazane lani i na početku ove sezone. Čovjek skače, blokira i trči, čita igru i asistira, tu i tamo pogodi poneki koš i stvarno je šteta što ne igra u idealnoj situaciji ili u nekom drugom klubu jer je materijal za najveće domete. Naravno, nikada ne bi trejdao Amarea za njega, ali Mariona svakako

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *