THE NO-STAR WEEKEND

Hmmm, napisati nešto o ovom nesretnom final fouru ili ne? Trošiti riječi za napade ne bezobraznost Petrovića, glupost Ciboninih čelnih ljudi ili katastrofalne sudce koji uvijek moraju biti u središtu pažnje? Primjećujete kako u lošem kontekstu ne spominjem igrače? Pa oni kakvi god da jesu nikada nisu bili problem naše košarke. Jer kada u jednom okruženju poput našega, koji sa stručne, pedagoške, ljudske i svake druge strane nije ništa nego pustinja, jedan Barać, Rozić, Andrić ili Simon uspiju izrasti u solidne igrače, e to je ravno oazi.

“The All-Star Game features individuals, and the NBA suffers generally that its stars overshadow their teams. In an odd way, the NBA All-Star Game hurts the league”

Amen.

U ovoj rečenici jasno je izraženo sve što ne valja sa All-Starom i zašto svatko imalo inteligentan ne treba toj utkamici posvetiti ni sekunde vremena. Kao da nije dovoljno ludo da sate provodimo igrajući se Trade Machineom.

Inače tekst iz kojega je izvučen citat nalazi se na SI.com i to je valjda prvi put da sam pročitao nešto zanimljivo tamo a da autor nije Jack McCallum.

Uglavnom, umjesto All-Stara vrijeme je za prvu No-Star selekciju na ovim stranicama, odnosno izbor najgorih igrača najdraže nam lige.

PRVA PETORKA

F – Brian Scalabrine

Scal je apsolutna legenda i maskota ovih stranica. Kapetan i lider No Star teama.Čovjek koji budi nadu u svakome da ima nade zaigrati u NBA, jedini je čovjek u povijesti u stanju na utakmici imati trilijune.
Evo o čemu se radi.
Kada igrač uđe u zadnjoj minuti sa dna klupe, na 30 razlike, u tih 60-ak sekundi najčešće neće ni dodirnuti loptu. Takav igrač će na kraju u box-scoreu biti upisan kao vlasnik bilijarde. Evo pomoći:

– pogledajte ovaj link koji vodi na statistiku susreta između Jazza i Kingsa
– pronađite ime Dahntaya Jonesa na dnu rostera Kingsa
– zbroj svih nula iza one jedne minute je bilijarda (ili kako već stoji u pravopisu, koga briga) i to i nije teško postići jer se igračima i ulazak od desetak sekundi piše kao minuta
– face su oni koji probiju minutu i zaigraju dvije, tri ili četiri minute bez ikakvog učinka, za njih se kaže da su vlasnici 4 bilijarde
– ali Scal, Scal je jedini čovjek u povijesti koji je probio granicu od deset minuta bez učinka čime je postao prvi NBA trilijuner ili kako god bi se trebalo reći

Treba li uopće spominjati onu legendarnu tekmu od prije nekoliko sezona, dok je još bio u Netsima, tekmu zbog koje se dijelom i pokrenuo ovaj blog kako takvi biseri nikada ne bi bili zaboravljeni? Naime, naš kvazi-sunarodnjak u 35 minuta igre nije postao prvi vlasnik tri i nešto trilijuna, jer ipak je uspio ubaciti par koševa, napraviti koji faul i izgubiti koju loptu, ali je za čovjeka koji igra na mjestu visokog krila uspio postaviti nenadmašan rekord – ne skupiti ni skoka. Ni jednog jedinog. Igrajući pod obručima 35 minuta. Toga dana shvatio sam da je u životu sve moguće

F – Gerald Green

Ne mogu vjerovati da ovaj momak od dolaska u ligu nije napredovao ni malo. Ništa. Tri godine su prošle od kada ga je Boston ukrao sredinom prve runde, i iako je došao ravno iz srednje već je u prvoj sezoni pokazao o kakvom se talentu radi. Trice sa svih strana, ulazi i zakucavanja, šut sa poludistance iz bloka. Mislim, tko je vidio jednu tekmu u kojoj Green zabije 20 koševa kao od šale, odmah se zakačio. U drugoj sezoni Celticsi su lovili poziciju na draftu pa su mu povećali minutažu iako to igrom nije zaslužio. Osim povremenih bljeskova u napadu Green nije pokazao puno – i dalje je plivao u obrani, gubio lopte, šutirao i više nego treba, carinio loptu. Kada si mladi talenat tekve stvari se mogu tolerirati, ali da ni u ovoj novoj šansi sa Wolvesima nisi u stanju dići svoju igru već svake godine čak i kao šuter padaš, to je neobjašnjivo. Čak i jedan Telfair na trenutke izgleda kao netko tko bi mogao imati ulogu u NBA, ali Green svaku priliku upropasti.

A kako ću teško spominjati Wolvese sve do završnog pregleda sezone, koristim ovu priliku da istaknem igru Craiga Smitha kojem ne gine jedna Spomenica full court pressa za ovogodišnje igre. Znate onaj osjećaj kada iz sebe izvučete maksimum, kada skočite više nego inače skačete, uglavnom kada napravite nešto što inače ne činite? Smith tako igra svaki trenutak, bez obzira na protivnika, rezultat i bilo što drugo. Fajter i pol.

C – Jason Collins

Netsi vjerovatno nisu mogli vjerovati da je netko pristao uzeti čovjeka poznatog pod nadimkom najneučinkovitiji starter u ligi. Fenomen Collinsa nije bio u tome što za 30 minuta nije bio u stanju zabiti više od 5 koševa, jer antitalenata je bilo i uvijek će ih biti. Kvragu, pa svaka ekipa u NBA ima bar jednog bisera koji gađa slobodna sa 50%, to je valjda dio kolektivnog ugovora.

Ali Collins je bio navodni centar, šljaker, koji nije znao skakati. Obrambeni igrač koji nikada nije imao prosjek od 1 pišljive blokade po susretu. Čovjek je sve ove godine opstao zahvaljujući samo velikom tijelu i natprosjećnoj sposobnosti iznuđivanja faula u napadu.
Uglavnom, mora da se Stro Swift gadno zamjerio Iavaroniu kada su ga poslali za Collinsa, iako su ga isto tako mogli i otkupiti jer je ionako u zadnjoj godini ugovora. Nikako ne želim povjerovati da Iavaroni misli da može iskoristiti Collinsa jer ovaj ne samo da je bio najneučinkovitiji starter, već je bliži opisu najneučinkovitijeg igraća uopće.

G – Eddie Jones

Može li itko objasniti zašto on starta i otima 20 minuta Stacku, Harrisu i Terryu? Koji genijalni plan se krije iza odluke Averya Johnsona da dozvoli da mu momčad svaku večer stiže minus koji uredno napravi svaki Jonesov protivnik? Zar je stvarno toliko bitno imati jaku klupu ili odmoriti igrače za playoff?
Uostalom, čemu ih odmarati kada će ionako ispasti u prvoj rundi.

G – Jason Williams

Udruga igrača bi trebala postojati i iz razloga da ne dopušta da se ovako sramote nekada dobri igrači. 30 minuta po tekmi za čovjeka koji je potpuno izgubio kontrolu i nad tijelom i nad vještinama mogu se objasniti samo tim da Riley stvarno nema nikoga drugoga staviti u igru. J Will je apsolutno najlošiji play u ligi ove sezone i gle čuda, Miami je uvjerljivo najgora ekipa. Ako Marcus Banks sada ne postane igrač, neće nikada

KLUPA

G – Gordan Giriček

Možda serija koju je Utah napravila nakon njegovog odlaska nema veze sa njim koliko sa nekim drugim stvarima, ali simbolika je prelijepa. Gira je svake sezone sve gori, i toliko je beskoristan da mu Sixersi ne daju ni da trenira sa njima. Da se Carney i Young ne bi naviknuli na obranu telekinezom.

G – Jeff McInnis

Dokaz da Bobcatsi imaju popriličnih problema je i odluka njihova trenera da minutažu i mjesto u petorci da istrošenom, sporom i šuterski ispodprosječnom igraču kakav je McInnis. Ray Felton nije najpouzdaniji play, ali zbog toga prebaciti dio odgovornosti na plaćenika poput McInnisa koji nije dovoljno dobar za startera još je neodgovornije. Dokaz su 4 koša i 4 asista za 25 minuta, uz pogođene tri trice. U sezoni. Govorimo o beku. Ne, nećemo više.

G – Ira Newble, Devin Brown, Saša Pavlović, Larry Hughes

Četvorka koja krpa minute na poziciji drugoga beka i čini frustriranim ne samo King Jamesa, nego i sve NBA frikove. Jer znamo da je Bron dovoljno dobar da ovakvu ekipu dovuče minimalno do polufinala konferencije, u kojem će oni kao i obićno promašivati otvorene šuteve. Igraju obranu, žilavi su ali sa Jamesom samo moraju moći pogoditi poneki šut, pa makar samo malo iznad 40%. Naravno, oni to ne mogu te su zbog toga potpuno i svakako beskorisni.

G/F – Desmond Mason, Bobby Simmons, Charlie Bell, Royal Ivey

Krilna rotacija Bucksa je kriminalna, a bekovska još i gora od one Cavsa. Kada maknete solidne Redda i Williamsa, ostaju vam likovi koji nisu u stanju pogoditi ništa a navodni su specijalisti za šut (Bell), ili likovi koji imaju i previše prilike koju nisu u stanju opravdati (Ivey). O navodnim all-round igračima koji igraju najgore sezone svojih karijera da posebno ne govorim (Simmons, Mason). Za ekipu navodno orjentiranu na šut i ovisnu o igri vanjske linije – katastrofalna situacija, što potvrđuju i igre.

C – Michael Ruffin

Vjerovatno najlošiji košarkaš ne samo u NBA, nego možda i uopće na planeti zemlji. Čista sirova snaga i apsolutno ništa drugo. Nema čak ni visinu. Nikakvu vještinu, nekakav posebno izražen osjećaj za skok. Tip samo smeta i faulira. I kao takav ostvario je karijeru dugu 8 godina. Bar ima ulogu na dnu klupe, za razliku od Collinsa ili

C – Big Ben

On nikada i nije bio važan kao napadač, ali s obzirom na pad u igri, odnosno u obrani i svim kategorijama u kojima je skupljao bodove (skokovi, blokade, korektor u obrani, ukradene) gotovo je nemoguće tolerirati njegovo prisustvo na terenu. Smješnih 5 koševa i najlošiji postotak slobodnih u galaksiji za 32 minute i 15 milja po sezoni mogu se nazvati samo – katastrofom.

F/C – Shelden Williams

Gazda je trebao nositi obranu Hawksa, vjerovali su u njega toliko da su ga izabrali prije Roya ili Gaya. Na kraju se nedostatak visine i talenta ipak pokazao prevelikim minusom, a par skokova i par faulova nikako nisu nešto ne čemu se može graditi ozbiljna karijera. Da ne spominjem da je Al Horford mlađi i bolji. Olakotna okolnost je ta što stručni stožer Atlante pojma nema kuda ide, pa možda nije ni Shelden kriv što je više mrtav nego živ.

C – Shaaaaaaaq

Jedini veliki centar u povijesti koji nakon gubitka mojoa (u njegovom slučaju govorimo o brzini i skočnosti neviđenim na takvoj masi) nije uspio razviti ni jednu jedinu vještinu koja bi ga činila korisnim ekipi. Shaq i dalje jedinu vrijednost ima kao strijelac, pa iako se više ne može brzo rotirati ili zakucati preko obrane, i dalje se može nagurati do obruča i zabiti. Iako mu po novome lopte češće ispadaju vani nego u obruč kada ih onako sirovo baci od table, kao strijelac iskoristiv je. Ali u svemu drugome – ništa. Tijelo ne sluša i nema više ni skoka ni blokada, o kretanju u obrani ili u napadu da ne govorimo.

Trka? Već smo rekli, Sunsi su prva momčad u povijesti koja će igrati sa 4 igrača u napadu, a 4 igrača i jednim visokim i širokim stupom u obrani. Dio Shaqove igre koji je funkcioniro jesu asisti i njegovo čitanje igre, ali oni su uglavnom bili produkt udvajanja ili Shaqova postavljanja u post poziciju. Ako će se Shaq postavljati pod koš da bi mogao razigrati nekoga, gdje je tu brzina napada? Tu više nema priče o 7 sekundi, jer to je klasični scenarij spore kontrolirane košarke. A zašto bi itko udvajao Shaqa kada danas on praktički jedan na jedan nije u stanju zabiti preko 50% u sitaucijama u kojima je nekada bio nezaustavljiv? Ili ga jednostavno fauliraš, s obzirom da je s godinama sve gori i gori sa linije slobodnih.

Dakle, čak ako i u playoff budu koristili najveću Shaqovu prednost, a to je igra leđima košu, Sunsi neće nužno biti ostavljeni na otvorenom šutu.
Ponovimo opet – Shaqova persona, karizma i pojava udahnuli su ovoj generaciji Sunsa dozu svježine za posljednji juriš na titulu. Nash će bez Mariona lakše kontrolirati atmosferu u svlačionici, Shaq će prizemljiti Amarea, a tri veterana kao što su Nash, Hill i Shaq znat će u playoffu držati pozornost usmjerenu na ono bitno.

Ali Sunsi bolje nek se mole da O’Neal što više vremena provodi na klupi jer u igri – samo će smetati. Ako kojim slučajem pomogne, to će biti ogroman bonus, još veći bonus bi bio kada bi se ova atmosfera prenijela i na iduću sezonu, ali realno ovi Sunsi imaju još par mjeseci. Nakon kojih više ni navijače Phoenixa Shaqov šarm neće moći uvjeriti u čuda. Jer vidjeti će svojim očima da starina jednostavno više ne može. A za 20 milja po godini ne moći pomoći kao začin, kao peti ili šesti igrač, e to znači biti No Star.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *