EM & EM & EM

Prije nego se bacim na tri nesretna kluba iz naslova koja počinju sa slovom M, tri kratke crtice o ljepšim stvarima.

– Charley Rosen je danas podsjetio zašto ga usprkos svemu volim, stari zajedljivac je ovako opisao Damona Jonesa – His name should be Amon because he has no D

– u jednom od najboljih podcasta do sada, Bill Simmons čavrljao je sa izvjesnim Seanom Grandeom, lokalnim komentatorom tekmi Celticsa i čovjekom koji je konačno uspio malo zasoliti priču koja je nakon gostovanja papaka poput Steina ili Buchera postala bljutava. Grande je u hrpi zanimljivih teza izrekao i jednu ključnu o trenutnoj snazi Celticsa – ako neku ekipu gledaš non-stop postaneš svjestan njenih slabosti. Ali sa ovim Celticsima mane i ne primjećuješ jer što ih više gledaš to si sve uvjereniji u to koliko su dobri.

– Kupio sam svoju prvu pretplatu, doduše za 7 utakmica ali ipak pretplatu. Da, radi se o domaćoj ligi za prvaka, i da, 200 kuna je možda puno na prvi pogled za Split, Cibonu, Zagreb i Zadar. Pretplata je u biti jedan običan komad papira na kojemu su naslikani grbovi 7 nesretnih momčadi koje igraju ovu ligu ali i to je nešto.

Poanta je da 200 kuna nije puno za 7 puta u živo vidjeti Zorana Vrkića, novu nadu naše košarke. Zadnja dva puta, sa Markom Tomasom i Antom Tomićem sam fulao i nije isključeno da ni Vrkić neće završiti sa njima u košu. Ali u ovom trenu mali je čudo od igrača kojem se plafon ne nazire. Kao i Tomas u svojim ranim danima Vrkić dominira na oba kraja terena kada god to želi. Fenomenalan šut, ulaz iskusnog veterana, pametna i čvrsta obrana – od Tomasa u Hrvatskoj nije bilo ovako kompletnog igrača. Ono što mi daje nadu da neće odlutati kao Tomas je što za razliku od njega Vrkić ima žar i glad za košarkom koje ga drži cijelu utakmicu, a ne par puta po nekoliko minuta. Ključ je sljedeći klub, ode li mali u Cibonu popušio je, ode li u neki klub koji mu neće dati da igra odmah izgubit će par godina kao i svi naši igrači koji su otišli vani. I dok je aklimatizacija na profesionalne uvjete potrebna djeci koja odrastaju u ovakvom sistemu poput našeg, činjenica je da netko tko zna igrati košarku ne mora provesti puno vremena uokolo, već može pomoći odmah. I zato bi možda naj rješenje bio Zadar gdje bi imao puno minutažu i hrpu solidnih utakmica, te bi nakon dvije godine bio spreman za ozbiljniji klub. I za NBA na kraju jer od Giričeka nismo imali ovako fizički spremnog momka za ponuditi najdražoj nam ligi.

A sada prvi eM.

Milwaukee je početkom sezone bio ekipa od koje se očekivao playoff. Osovina Bogut – Redd, hrpa dobro plaćenih vanjskih igrača, širina pod košem. Na papiru više nego solidno s obzirom na prosječnost Istoka ali u stvarnosti pokazalo se premalo.

Prvo, Bucksi su kao klub posloženi nikako. Njihov sada već bivši GM Larry Harris dijelio je sulude ugovore svakakvim likovima, izdvojimo samo Gadzurica koji nije uspio nametnuti se ni kao back-up centar iako je masno plaćen baš za tu rolu. Slično je napravio i ove sezone, gotovo na silu zadržavši Charliea Bella, tipa igrača kakvih uokolo ima na bacanje. O ogromnom novcu danom Reddu i Simmonsu da ne govorim. Uglavnom, dok su na početku sezone ekipe još bile ne pretjerano zagrijana i dok je Bucksima ulazilo iz vana činilo se da imaju šansi, ali čim je malo zagustilo i čim se trebalo nešto odigrati pokazalo se da Milwaukee nema ni igre ni srca za borbu.

Harris je davao ugovore svakom tko je nešto pokazao, uredno preplativši sve. Pa je tako izvrstan back-up play poput Mauricea Williamsa dobio lovu i minute startera. Čovjek šutira prosječno, kontrolira loptu prosječno, tu i tamo ima svoju večer – sve u svemu prosječan igrač koji zahvaljujući minutaži i ulozi nositelja ostvaruje solidne brojke, brojke koje ne mogu zavarati nekoga tko gleda iza njih.

Slična je i priča sa Reddom. Jedan od najboljih šutera u Svemiru dogurao je do 30-og rođendana a još ničim nije potvrdio da je u klasi Raya Allena, Allana Houstona i sličnih dvojki proteklih godina. Redd kao prvo uopće nije tako ubojit šuter – u prve dvije sezone kada nitko nije znao za njega ubijao je tricama, ali od kada je postao nositelj ta trica više uopće nije neko oružje. Zaključak je dakle da se od njega da itekako obraniti.

Za pohvalu je što je stoga odlučio igrati više na ulaze, iznuđena slobodna i što je uopće digao svoj all-round učinak. Ali niti je talenat koji bi mogao razigrati ekipu, niti je atleta koji bi joj mogao pomoći na drugi način, te je stoga usprkos svemu osuđen na ulogu strijelca. Presuda je dakle da je Redd dobar igrač plaćen kao nositelj što nije i da bi bio solidna pomoć pravoj zvijezdi.

Očito je da Bucksi u svemu zaostaju jedan korak i da je vrijeme da netko novi pokuša ispraviti sve krive procjene Larrya Harrisa. Za Williamsa ili Redda uvijek će biti zainteresiranih , bez obzira kako skupi bili, te bi za početak čišćenje zamjena jednog od njih dvojice bila nužna.

Jedini nedodirljivi igrač u ovom trenutku samo je Andrew Bogut. Ne možeš suditi po brojkama u lošoj momčadi, a brojke su mu ove sezone izvrsne, ali Bogut zna igrati. Sredinom sezone izgubljeni Krystkowiak konačno mu je dao priliku da se uključi u napad a više lopti rezultiralo je i boljom igrom na oba kraja terena. Bogut nikada neće biti centar koji će zaključati reket ili koji će harati postom u napadu, za to jednostavno nema fizikalije, ali momak zna igrati. Samo ga treba znati uklopiti. U obrani ga se ne smije ostavljati daleko od obruča ili samoga sa zvijerima poput Amarea ili Big Ala, ali zato je tu stručni stožer valjda da prilagodi igru mogućnostima igrača. Bucksi su do sada više funkcionirali po onoj – on je naš stožerni igrač, neka brani jedan na jedan.

U napadu pak Bogut može igrati visokog posta sa gotovo istom učinkovitošću kako to radi Brad Miller. Ima osjećaj za asist, namjestio je ruku i ima puno veći repertoar pivot poteza od istog tog Millera. Sada samo treba oko njega dodati smislenu igru, logične suigrače, pametnog trenera i vodstvo koje zna što radi. Sitnica.

Evo bacimo pogled samo na unutarnju liniju Bucksa – Gadzuric je totalni promašaj, preskupa zamjena koja ne donosi ništa nova u igru ako mijenja Boguta jer je još sporiji. Sve što ima je snaga, a to je recimo nešto što je Bucksima nedostajalo cijelu sezonu te mi je još čudnije zašto nije imao redovnu minutažu.

Villanueva je šuter iz vana koji je izgubio svoju najveću snagu, tricu, negdje u ovim bespućima neorganiziranosti ovog nesretnog kluba. Umjesto da razvlači obrane, Villanueva je u paru sa Bogutom uglavnom bio usidren pod košem gdje je bio laka meta post igračima koji se hrane crvenim mesom.

I onda je tu i kineska verzija Bargnania, Yi, momak koji se očekivano izgubio na pola sezone, ali koji nije ničim pokazao da nudi išta više osim hrpe kineskih sponzora. Niti ima šuterski raspon kakav ima Bargnani, niti je spretan sa loptom, Yi je više post igrač koji može skočiti samo što nema snage ni mentalne čvrstine za borbu pod obručima. I dok će Andrea izgraditi NBA karijeru na šutu iz vana, Yi će morati pričekati još koju sezonu da se uopće odluči kojim putem.

A ako je unutarnja linija potpuno krivo posložena, oko mekanih igrača koji nisu u stanju zatvoriti reket i kontrolirati skok, ništa bolja nije ni vanjska u kojoj su sami jednodimenzionalni strijelci. Kada maknemo Redda i Williamsa, ostaje nam Bell koji je odigrao očajnu sezonu čak i kao šuter, te Ivey koji nije slučajno igrač na minimalcu – ovdje je dobar dio sezone proveo kao starter.

Posebna priča su trojke. Igrači koji bi trebali biti stoperi, atlete i sposobni pogoditi vanjski šut podbacili su u svemu – Mason je svoju snagu iskoristio da bude jedini igrač u momčadi koji igra obranu, ali ujedno je bio i smetnja jer je jedini igrač u postavi momčadi koja napad bazira na šutu koji nije u stanju pogoditi ni tablu. S druge strane Simmons još nekako i pogodi iz kuta, ali više nije u stanju čuvati ni sjenu niti pomoći ikako drugačije nakon ozljede koljena. Naravno, obojica su masno plaćeni, kao treći i šesti igrač a nude – ništa.

Harris bi za ovako posložen roster trebao krivično odgovarati, Krystkowiak eto nije imao sreće da za prvi posao dobije ovako mizernu ekipu ali ničim nije ostavio dojam da je u stanju ekipu izvesti na pravi put. Previše nestalnosti i previše improvizacije pokazivali su Bucksi da bi ih se uzelo za ozbiljno.

Ono najbitnije za ubuduće, osim da se riješe njih dvojice i da dovedu pravog GM i pravog trenera, je da se konačno pokazalo da Milwaukee i nije toliko pun talenta kao što se mislilo, i da puno više vrijede igrači koji imaju nekakvu vještinu od onih koji su tek u svemu solidni. Ujedno ne treba bolji primjer da je bolje imati dva skupo plaćena igrača i ostale na minimalcu nego deset debelo plaćenih prosječnih tipova koji su i u zbroju tek – prosjek.

Miami je za razliku od Bucksa ove sezone napravio posao – nikada brže netko nije obavio rebuilding. OK, nitko nije mogao znati da će sezone biti ovakva katastrofa, ali nakon ozljede Wadea i Shaqovog nestanka bilo je jasno da neće u playoff. U biti već na početku sezone, kada Riley nije htio ući u dodatne porezne probleme da bi ostavio u momčadi vrijedne Kapona i Poseya bilo je jasno da Heat lagano kreće u rebuilding. Samo mislili smo, trajat će to bar nekoliko godina, dok Shaqu ne istekne ugovor. I onda se dogodio trade za Mariona, zatim se još dio Walkerova ugovora pretvorio u Rickya Davisa i njegovu zadnju godinu. Sve u svemu ova sezona je jack-pot za Rileya koji ne želi ni najmanje riskirati sa draftom svjestan da mu samo prve dvije pozicije donose toliko potrebnog kvalitetnog igrača.

Pa je lijepo nakon par utakmica na odmor poslao ne samo Wadea koji ionako nije bio spreman za sezonu kako treba zbog svih operacija, već i Mariona i Haslema. Ta trojka je jezgra buduće playoff momčadi, dodajmo im samo Beasleya ili Rosea. Plus još jednog ili dva slobodna igrača koji će uskočiti na mjesto Davisa i J Willa i njihovih masnih ugovora. A nije da će biti teško pronaći nekoga spremnog igrati na Floridi. Jedini minus ostaje ugovor Marka Blounta, ali s plusevi su toliki da je taj podatak potpuno zanemariv.

Riley čak ima slatke brige, recimo može u slučaju da dobije Beasleya čak i u nekom tradeu ponuditi Haslema koji ima itekakvu vrijednost kao igrač zadatka, ili čak može nekome ponuditi Marionov ugovor. Evo recimo da je najteže naći centra koji bi zatvorio reket, što je tip igrača bez kakvoga Riley ne može. Marionova zadnja godina u zamjenu za zadnju godinu Jermainea O’Neala. Petorka – Rose, Wade, Iguodala, Haslem, O’Neal. Potpuno realna opcija.

Osim utabanih staza za budućnost ovu sezonu treba pamtiti zbog još nekoliko stvari. Prva je Shaqovo nezadovoljstvo i očajne igre na Floridi, te potpuni preporod (bar u glavi) nakon odlaska u Arizonu. Drugo, prijevremena i možda privremena mirovina najvjernijeg Rileyevog ratnika Mourninga. I treći razlog je ova smiješna ULEB momčad koju je okupio Riley kako bi bio siguran da će izgubiti sve utakmice do kraja. Da li je ikada u povijesti na NBA parkete istrčala petorka sastavljena od igrača koji igraju na famozne ugovore od 10 dana? Kad se sve zbroji do kraja sezone isti Miami koji je do prije dvije sezone bio NBA prvak i na vrhu svijeta, u ovih nekoliko tekmi do kraja postavit će negativne rekorde po broju primljenih koševa, po broju postignutih koševa, po broju koševa iz igre, po postotku šuta u utakmici itd itd. I inače je u NBA visok let popraćen padom, ali ovako radikalnih primjera nije bilo nikada. I još kada dodaš eventualni opet visoki let dogodine, moraš postaviti pitanje – zna li Riley stvari o kojima drugi mogu samo sanjati?

Najveće razočaranje sezone ipak nije Miami, jer oni za svoju katastrofu imaju nekakva opravdanja. Memphis za očajne predstave kakve je pružao sredinom sezone nema pak nikakva.

Marc Iavaroni dočekan je kao spasitelj koji bi konačno probudio jedan košarkaški uspavani grad, i to tako što će razviti talente Gaya, Lowrya i Conleya. Na kraju balade ne da se to nije dogodilo već je jedino po čemu će ova sezona biti upamćena – the trade. Zamjena kojom su bez ikakve logike Grizzliesi od Lakersa napravili najdublju momčad u NBA ne dobivši zauzvrat ništa.

Od onoga što se vidjelo na terenu neće se pamtiti ništa. Iavaroni nije uspio naći formulu da ovakav roster profunkcionira, ne trenutke je izgledao poput Larrya Birda na klupi – kao čovjek koji je više vremena frustriran igračima koje ima umjesto da trenira te igrače da postanu ono što želi. Naravno, treba uzeti u obzir i potpunu neambicioznost kluba koji u ovome trenutku sigurno nije spreman pratiti Iavaronieve želje.

Gay se jeste nametnuo kao veliki talent, ali je pokazao i glavne boljke igrača koji ima sve ovlasti u lošoj momčadi – preveliku potrošnju lopti i premalu sklonost timskoj igri.
Lowry je muku mučio sa trenerom koji je od njega htio više Nasha a manje T.J. Forda, što je obojici upropastilo sezonu. Činjenica i dalje ostaje da je Lowry eksplozivni talent koji i kao starter i kao joker sa klupe ima osiguranu NBA budućnost, ali izgleda ne u Grizzliesima. Za razliku od Lowrya koji je u čudnoj roli ipak pokazao da može igrati, rookie Conley jedno je od većih razočaranje. Doduše, prva mu je godina i uz to pola sezone proveo je u autu zbog ozljede, ali niti šuterski a niti u ulazu Conley nije pokazao da je bolji od Lowrya. Čak je i u razigravačkom segmentu u kojem je navodno jači jer je za razliku od Lowrya pravi play podbacio i u biti potvrdio da osim slash n kick igre nema štofa za biti vrhunski play već je više igrač tipa Parkera, Harrisa ili već spomenutog Forda.

Da ironija bude veća ni treći play u miksu, Crittenton koji je stigao iz Lakersa u paketu za Gasola, nije klasični play već više veliki bek dovoljno brz sa loptom za odigrati jedinicu ali i dovoljno čvrst da čuva najopasnijeg protivničkog beka. Nešto kao Jarret Jack iz Blazersa. Kako je ovakav igrač zadatka neophodan, očito je da će Lowry napustiti klub možda već u ljeto jer dva ista igrača na istoj poziciji nema smisla imati na rosteru, a Conley je previsoki pick da bi ga se tek tako pustilo.

Uz Gaya, Conleya i Crittentona nekih većih nada za budućnost nema. Puno toga ovisi o draftu i tome hoće li im se konačno osmijehnuti sreća nakon što su ostali bez Lebrona i Odena. Strijelac poput Beasleya došao bi im kao naručen jer pod košem nemaju nikoga osim Warricka, koji je u biti no-power forward oslonjen samo na šut sa vrha reketa i poneki eksplozivni ulaz pod koš. Ali za razliku od njega, Beasley bi ekipi donio i toliko potreban skok za kojega je sada zadužen samo naš Darko.

Darko je u 23-ećoj godini konačno došao do minutaže, pokazao da može odigrati kao centar, čuvati reket i kontrolirati skok te tu i tamo nešto i zabiti. Jedini problem je što to može otprilike jednom tjedno a u NBA se tekme ipak igraju svaki drugi dan. Dakle, dok Darko skuži da nije više u Vršcu, proći će još koja godina.

I to je mlada jezgra momčadi. Od veterana osim Mikea Millera nitko nije vrijedan spomena, a i Miller je očito sam sebi dosadio igrama u lošim ekipama. Ovakav veteran, sada u najboljim godinama, pod hitno mora u ekipu koja će znati iskoristiti njegov šut, borbenost i skočnost a ne da trune u Memphisu kao nekakav revolveraš koji nabija statistiku bez ikakve koristi. Nekako imam osjećaj da će Riley napraviti sve da ga dovede u Miami jer baš ovakav strijelac treba ekipi posloženoj oko Wadea i Mariona ili koga već dovede.

Meni osobno ugodno iznenađenje predstavlja Navarro, ne zato jer je odigrao nešto posebno (a nije, čak ni u ovako lošoj momčadi nije ništa više od tricaša) već zato što je odigrao standardno. Cijelu sezonu od njega možeš očekivati par trica po večeri, ne forsira kao što je to radio u Europi već pošteno odrađuje svoju ulogu. S obzirom na siću koju mu plaćaju, svaka čast.

Memphis čeka zanimljivo ljeto, trebat će odlučiti koga od veterana ostaviti, oko kojih mladih igrača graditi ali bar se ne moraju misliti koga će dovesti. Jer nitko ionako ne želi u Memphis, zaludu im to što će nakon isteka ugovora Kwamea Browna ostati sa dovoljno mjesta na salary capu za uključiti se u borbu na tržištu.

Bojim se da im ostaje samo nadati se da Darko nije takav seljak kakav izgleda, da će zadražati Gaya, da će imati sreće na draftu i da će za Lowrya i Millera dobiti nešto nazad. Iako, ako je suditi po zamjenama za Browna ili Jasona Collinsa (kojega su doveli u direktnoj zamjeni za Swifta kojega su ionako mogli otpustiti s obzirom da je u zadnjoj godini ugovora umjesto da dodaju platnoj listi jednako skupog i jednako neučinkovitog centra sa godinu dužim ugovorom, a sve zato jer je Swift bio malo bezobrazan prema Iavaroniu, još jedan dokaz izgubljenosti ljudi koji bi trebali momčadi donijeti stabilnost) kada je Memphis u pitanju garancija nema.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *