THE REST OF THE (SHITTY) WEST

U ovom brzinskom pregledu sezone vrijeme je da se pozabavimo sa tri preostale gubitničke momčadi sa Zapada. Prvi su na redu Clippersi koji su nakon one jedne sezone i polufinala konferencije opet postali oni stari.

Problem je što zbog ozljede Eltona Branda vodstvo kluba može živjeti u iluziji da i dalje ima dobru ekipu i da bi da je Brand ostao zdrav bili u trci za playoff sa ostalim sjajnim ekipama na Zapadu. Stvarnost naravno nije takva.

U sjeni gubitničke sezone odvija se borba za moć između vlasnika Sterlinga i GM-a i trenera Dunleavya. Jer ni godinu nakon što je Sterling konačno otvorio novčanik i skupio solidnu momčad, Dunleavy je već izgubio konce iz ruku. Nemajući pojma u kojem smjeru da krene, najveći trener gubitnik u ligi pokušava već dvije sezone trejdati Coreya Maggettea ne bi li nešto promijenio a Sterling uporno blokira svaki pokušaj.

Navodno obožava Maggettea ali mislim da se više radi o tome da ne želi više dopustiti Dunlevyu da u klub dovede novi veliki ugovor. Maggette je ionako slobodan dogodine, kao i Brand, što znači da se vrlo brzo Sterling može vratiti starim navikama i Clipperse održavati na minimalnim troškovima usput zarađujući novac od skupih ulaznica.

Jedini problem je što je preplatio i Dunleavya, ali on mu sigurno neće dati otkaz. Sterling je sasvim zadovoljan time da ovoga plaća i ukida mu ovlasti koje mu je dao kada ga je potpisao, vjerovatno se usput i nadajući da će Dunleavyu ova igra dosaditi i da će dati otkaz čime bi otišao bez pune otpremnine.

Ako nisam u pravu i ako je Sterling nekim čudom zagrizao u košarku, ako je ona jedna pobjednička sezona ostavila traga na njemu, e onda možemo očekivati nova slaganja oko postojeće jezgre i možda čak i novoga trenera. Ovaj scenarij se čini malo vjerovatnim jer trebalo bi potrošiti popriličnu lovu da se ovi Clippersi opet učine konkurentnima.

Brand će bez sumnje opet biti onaj stari, ali pitanje je koliko će tražiti za novi ugovor i nije li možda pametnije zamijeniti ga? U slučaju Maggettea zamjena bi bila najbolje rješenje jer na klupi već imaju istog igrača koji će zasigurno koštati manje. Radi se o Alu Thorntonu koji je također sjajan strijelac u seriji, klimavog šuta ali koji je fizički i atletski prejak i sposoban iznuditi slobodna u serijama i ulaziti u nakrcan reket cijelu utakmicu.

Imati njih dvojicu na parketu u isto vrijeme besmisleno je, te Thornton praktički omogućuje Clippersima manevar sa Maggetteovim ugovorom, a i sam Maggette ničim ne umanjuje svoju cijenu jer cijelu sezonu igra standardno dobro. Kako god, ako koga treba potpisati to je Brand. Uz Branda i Thorntona kao članovi jezgre pokazali su se Kaman i Tim Thomas, što igrama a što činjenicom da imaju debele ugovore koje nitko ne želi.

U biti dok se nije ozljedio Kaman je bio najbolji igrač kluba i najbolji bijeli centar u ligi. Nije da je neka konkurencija ali činjenica je da ovo više nije isti igrač. Da je bio ovako dobar u sezoni kada su ih Sunsi izbacili u polufinalu, pitanje je tko bi igrao u velikom finalu sa Miamiem. Navodno je Kamanov problem bio u koncentraciji i sada kada je to riješio postao je nabrijana zvijer koja ide na svaki skok, čuva reket i blokira sve što stigne. Naravno, usput izgubi i gomilu lopti, ali malo je igrača sa tako solidnom post igrom. On, Brand i vanjski šut Tima Thomasa odličan su temelj za dobru ekipu.

Znači problem je u vanjskoj liniji. I ovdje će najviše doći do izražaja Sterlingov novi/stari pravac. Koga god mijenjao, zauzvrat će morati dobiti pravoga beka. Ako i ne budu išli na zamjene, morat će potpisati nekoga dobrog jer doslovno nemaju nikoga. Cutino Mobley i dalje ostaje na svome velikom ugovoru, ali on nikako više ne može biti starter u NBA. Veteran-šuter sa klupe koji malo griješi i igra solidno u svim segmetnima – to još uvijek jeste. Ali to je sve.

Svi ostali igrači na rosteru ove sezone potpisani su radi popune momčadi i gotovo sigurno ih nećemo gledati opet. Ako se koljeno Shauna Livingstona nije oporavilo, Clippersi ostaju i bez svoga playa budućnosti a vraćanje Dickaua ili Parkera ne rješava ništa jer već imaju solidnog back-up playa u veteranu Knightu.

Znači, iduća sezona bit će ključna za ovu generaciju Clippersa dok je ova eto bila tek životarenje bez Branda i suočavanje sa činjenicom da bez pravih bekova ne možeš daleko. Eksperiment sa Cassellom i Mobleyom dao je ploda ali je brzo završio i vrijeme je za novi pokušaj. A on će ovisiti o odnosu dvojice ljudi koji su dokazano sposobni kada je košarka u pitanju donijeti 9 krivih odluka od 10. Šteta solidne rotacije na krilnim i centarskim pozicijama.

Kingsi su u sličnoj situaciji. Njihov problem je vjera da sa Artestom mogu biti ozbiljna ekipa, što je naravno nemoguće. Prvo, ne mogu zamisliti ikoga da uživa igrajući sa Artestom kada u svakome trenutku postoji mogućnost da ovaj izgubi razum. A onda opet teško je naći igrača koji toliko toga nudi za tako osrednji ugovor. Zato ga i ne mijenjaju, jer teško da igrački mogu dobiti istu vrijednost kada su tako male svote u pitanju.

Ali dok god je on u momčadi pod etiketom vođe, pomaka na bolje neće biti. Brad Miller je zdrav u stanju imati sjajnu sezonu, ali i on je jednom nogom u mirovini i broji svoje ogromne tjedne čekove. Abdur-Rahim i Kenny Thomas su se raspali a još godine ih dijele od isteka ugovora. Kingsi su taoci Artesta i ova tri ugovora koji im blokiraju svaku ozbiljniju promjenu. Paradoks je da jedini koji ima neku vrijednost jeste baš Miller koji je i jedini kojega ne bi smijeli mijenjati zbog svega što znači ovome klubu kao nekakva veza sa ne tako davnim vremenima kada nitko nije mogao doći u Sacramento i nadati se pobjedi. Dodajmo svemu i Mikkia Moorea, solidnog šljakera koji također ima ugovor veći od onoga što pruža.

Dok ne rasčiste situaciju pod košem i ne dovrše novu dvoranu, Kingsi u bližoj budućnosti misle graditi oko Kevina Martina i hrpe mladih bekova. Dok je Martin usprkos sklonosti ozljedama već dokazan kao sjajan strijelac, nekoliko dobrih igara Udriha ove sezone nikako ne bi smjelo biti dovoljno za ponuditi mu veliki ugovor i poziciju startera. Beno je sjajan šuter i može sve što može jedan Vujačić, ali nikako nije čovjek koji može odraditi ulogu lidera i startnog playa. Takav igrač im nedostaje, i nikako ga ne mogu stvoriti od slovenca koji se milijun puta pokazao kriminalnim kada je trebalo organizirati igru.

Ni ostali bekovi nisu bolji po tom pitanju, Douby je sličan Udrihu, Salmons je all-round slabašnog šuta sklon ulazima, a Garcia je možda i najbolji od svih navedenih, i svakako najkompletniji. Ako je Martin startna dvojka, Garcia može uskočiti na krilu umjesto Artesta.

Oni su osuđeni na zamjene jer već imaju cijelu ekipu pod ugovorom i za iduću sezonu, osim spomenutog Udriha koji je gotovo siguran. Znači, čeka ih još jedna slična godina po pitanju rezultata, ali ono bitno je da iz nje izađu slobodniji za bar neki od gomile loših ugovora i utjecaja koje su pokupili godinama.

Tradeom Bibbya u Atlantu uspijeli su otvoriti i nešto prostora za eventualno dovođenje nekoga, ali premalo imaju za ponuditi da bi se mogli nadati radikalnim promjenama. Čeka ih polagano građenje nove ekipe, a uz ovo malo talenta što imaju (primjetili ste da Hawesa ni ne spominjem, nasljednika Brada Millera odigrao je blijedo svoje minute nametnuvši se samo nedostatkom brzine i fizikalija) bit će još napornije i dugotrajnije.

Za razliku od njih Sonicsi se bar mogu nadati da već sada imaju igrače koji će ih dignuti sa dna. Iako je ova sezona sramotna u svakom pogledu. Prvo zbog potpunog zanemarivanja ikakvog rezultata, pa čak i napredka igrača – kakvu je korist Durantu od toga što cijelu sezonu samo šutira ili Greenu od toga što od njega ne traže da razvija all-round igru već da popravlja realizaciju? Drugo zbog preseljenja iz Seattlea na krajnje bezobrazan način.

Smješno je uopće govoriti nešto o igri u momčadi u kojoj je trener Carlesimo izgubio povjerenje veterana već u prvom dijelu sezone, ali recimo da su se kao soldini igrači za budućnost nametnuli Collison i Wilcox (iako njegova rola i dalje nije jasna, smatraju li ga igračem zadatka ili čovjekom koji tu i tamo zaslužuje loptu pod koš?), da su i Ridnour i Watson pokazali da nisu playevi oko kojih se može slagati ozbiljna momčad, da Petro, Swift i Gelabale nemaju što raditi u ligi, te da Damien Wilkins nije ništa više od solidnog igrača sa klupe.

Opet, kako su vođeni dobro su i prošli, a opet napominjem da je tragično kako se kroz cijelu sezonu nije uspjelo naći pravo mjesto ni Durantu ni Greenu. Ako ćemo zanemariti gomilu pickova koje su priskrbili i prostor koji su oslobodili na salary capu, sezonu možemo proglasiti totalnim promašajem. Ali ako nekoga potpišu i izaberu par dobrih igrača na drafu, vrlo brzo se mogu pridružiti Blazersima. Šteta jedino što to više neće biti u svojstvu susjedskih obračuna.

I iako sam mislio ovako na brzinu odraditi Sonicse, ne mogu. Nije dovoljno reći da je atmosfera nezdrava zbog sapunice oko preseljenja ili da je trener totalni neznalica.
Najgore od svega je što su ovi Sonicsi na početku sezone igrali dobro. Uz podršku veterana Szczerbiaka koji je izvrsno prihvatio ulogu strijelca sa klupe, uz energiju Delontea Westa koja je na jedinici bila korisnija od Ridnourove mlakosti ili Watsonovih povremenih šuterskih serija koje više služe njegovom egu nego momčadi, odlično su igrali i Collison i Wilcox i posebice Kurt Thomas, lakše je bilo i Durantu i Greenu…

I onda je valjda na zahtjev vlasnika, nezadovoljnih da ekipa stvara nekakvu vezu sa publikom, Carlesimo uništio rotaciju marginaliziravši Wallya i Wilcoxa, davši još veću slobodu Duratnu, gurajući sve više loptu u ruke Greenu, e da bi zamjene uništile sve. Odlaskom veterana koji su davali stabilnost, Thomasa i Wallya, sve je otišlo kvragu i svelo se na igru bez žara u kojoj svi osim Collisona nabijaju svoju statistiku.

Pa čak ni to što je jedna solidna ekipa uništena i trenutno prima 200 koševa u prosjeku i nije je briga, čak ni to nije toliki problem koliko je loše ono što su napravili sa dvojicom rookiea.

Durant je u prvoj godini u ligi dogurao do prosjeka od 20 koševa s tim da osim toga ne radi apsolutno ništa drugo dobro. Iako tu i tamo pokaže raskoš talenta, činjenica je da on u ovoj ekipi ne radi ništa drugo osim što šutira i to samo zato jer se ništa drugo od njega i ne traži. Drži ga se daleko od koša što ga košta skakački i obrambeno, fizički je još preslab da bi mogao raznovrsnije napadati obruč, li posebno u oči bode njegova ravnodušnost sa cijelom situacijom. To što je prihvatio da gubi bez da daje sve od sebe nikako nije kvaliteta kojom bi dobio moj glas u izboru za rookiea godine. Ne dok se u isto vrijeme u Atlanti Al Horford ubija pod košem i iz nekoliko odpadaka po tekmi uspijeva biti double-double igrač i stožer pod obručima jedne kakve-takve ali playoff momčadi.

Za razliku od Duranta Green je dokazao svoju all-round kvalitetu, ali i on gubi tlo pod nogama ovaj drugi dio sezone u kojemu više nije dio rotacije već praktički drugi čovjek u napadu. Dok je ulazio sa klupe pod koš, ili čuvati protivničku trojku, Green je izgledao izvrsno. Kompletan igrač koji može igrati pod košem i na brzinu i spretnost dobiti duel protiv jačih igrača, a da u isto vrijeme može igrati i vani, potegnuti šut ili krenuti na ulaz. Možeš ga gurnuti na malo krilo ili na krilnog centra i pustiti ga da napravi dar-mar u napadu. Green nema neku specijalnu vještinu, ali za razliku od ostalih igrača koji su solidni u svemu Green nije tek prosječno dobar jer je u svemu – odličan. Odličan skakač, odličan asistent, pametan realizator. I od jednog takvog idealnog suigrača postao je druga napadačka opcija i čovjek koji ima po 15 lopti na tekmi, a baš mu je šut najslabije oružje. Suludo. I koštalo ga je mjesta u all-rookie petorki, iako ga cijenim kao malo koga jednostavno ga ne mogu staviti ispred Jamaria Moona koji je imao sreću završiti u ekipi koja je znala iskoristiti njegove kvalitete.

Znači, da ponovim još jednom, niti sa dva rookiea nisu napravili posao pretvorivši ih u bolje igrače nego što su bili i to je zapravo najveći problem ove sezone koji bi se mogao osjetiti i u budućima. Koje će se odvijati malo istočnije, prema srcu kontinenta. Oklahoma Sonics baby! Na dan kada ovo postane službeno, pogledat ću još jednom Singlese, snimku Sonicsa iz ’79-e i ’94-e i bojkotirati NBA. Na nekoliko sati bar.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *