CHASING BRON

Trebalo je 5 sezona pod vodstvom Isaiha Thomasa, 200 poraza do ove sezone (a izgleda da će ih biti još dodatnih 50-ak) i nebrojeno bačenih milijuna u vjetar da se nešto konačno promijeni. I to je u biti ključni trenutak ove sezone, ta činjenica da je jednom za svagda Isaiah Thomas ostao bez igračke koju je uporno koristio u svojoj borbi protiv svih.

Naravno, više od njega kriv je sam vlasnik kluba James Dolan koji je amenovao sve sulude odluke GM-a i trenera, ali dolaskom ozbiljnog čovjeka kakav je Donnie Walsh bacanje novca i dovođenje krivih igrača postaje prošlost. I gotovo sigurno je da će već u sljedećem činu ove tragikomedije prošlost postati i sam Thomas, usprkos ogromnoj odšteti koja će mu se morati isplatiti. Ali da bi klub uopće krenuo prema naprijed, njega se mora odstraniti u potpunosti.

I ova sezone je kao i sve pod njegovim vodstvom počela dramatično, samo ovaj put manje zbog megalomanskih zamjena. Iako je u klub sletio jedan Zach Randolph, sudska tužba protiv Thomasa zbog seksualnog uznemiravanja bila je puno indikativnija za stanje u klubu od ičega što se moglo dogoditi na parketu. Ono što je svima koji prate NBA već duže vremena bilo jasno tako je konačno postalo očito svima – Thomas je izgubio svaku vezu sa stvarnim životom.

Da je izgubio i vezu sa košarkom potvrdio je trade za Randolpha. Iako je već pod košem imao preplaćenog, predebelog i prelijenog Eddiea Currya, samo tako dodao mu je potpuno istog igrača u Randolphu. Što je značilo samo jedno, da ćemo po prvi puta u povijesti imati prilike gledati Twin Towerse koji nisu u stanju zatvoriti reket, kontrolirati skok i koji su korisni samo ako prime loptu u idealnoj situaciji na par metara od obruča.

Thomas je većinu sezone proveo sa kiselim smješkom na klupi ali sam si je složio ovakvu situaciju idiotskim dovođenjem zvučnih imena, tako da je pokušavajući kupiti mir u kući pružanjem nekakve nade u biti samo kupovao robu sa greškom. Uostalom, dosta je vidjeti ovu jednu jedinu akciju da čovjek shvati kakva je muka gledati Knickse.

Yep, to je snimka sa tekme profesionalaca, sa kartama koje koštaju kao četvrtina prosječne HR plaće.
Naravno da sa ovakvim pristupom ni odnosi u ekipi ne mogu biti bolji, uostalom umjesto priče neka opet priča slika

Uglavnom, najbitnije je da ovaj kaos konačno prestaje i da Knicksi lagano mogu biti normalna ekipa. Naravno, za to će se trebati riješiti gomile bezveznjaka koji možda mogu opstati jedino ako će igrati u nekom klubu okruženi sa pravim profesionalcima. Ali ovako na okupu, nisu vrijedni niti da ih se spominje. Dakle, van sa Marburyem, Randolphom, Curryem i njihovom poremećenom glavom. Van sa lošim leđima i koljenima Quentina Richardsona. Van sa katastrofalnim ugovorima Jeromea Jamesa, Malika Rosea i Jareda Jeffriesa.

Naravno, puno je lakše ovako nešto reći nego napraviti. Ako i jednoga od njih uspiju iz grada ispratiti treadeom mogu otvoriti šampanjac (Isaiah ne bi imao problema sa tim, samo što bi u tom slučaju u klub došli još gori ugovori). Srećom, Walsh je realan čovjek koji zna da ih čekaju još najmanje dvije gubitničke sezone (koje su se mogle odavno odraditi da Isaiah nije bio toliko samoljubivi genij) dok ti ugovori jednostavno ne ispare i da je pravi cilj ove momčadi – lov na Lebrona.

Najveći protivnici bit će im gradski suparnici, tada valjda već u Brooklyn smješteni Netsi, ali ako Knicksi očiste roster i zadrže ovo malo dobroga što imaju bit će najozbiljniji pretendenti na novi Kraljev ugovor.

Ova sezone pokazala je još jednom da na ovom rosteru ima igrača koji znaju igrati košarku. Prije svih to su David Lee i Jaamal Crawford. Lee je malo pao po pitanju borbenosti što je i razumljivo, čovjek nije lud da se baca na glavu za svakom loptom samo zato da bi je par sekundi kasnije Randolph opalio preko nečije ruke u 5-oj sekundi napada. Ali njegov pristup, skočnost i energija zarazni su i momka vrijedi zadržti pod svaku cijenu.

Crawford pak nikada nije bio upitan kao košakaški talent, ali njegova rola bi ipak trebala biti nešto sporednija. U obezglavljenom klubu u kojem nitko nema obraza da preuzme ikakvu odgovornost, jadni Jaamal najčešće je taj koji mora prauzimati svaki ključni šut na sebe. I uz sve obveze kao strijelac mora glumiti i playa u momčadi koja ima jednog navodnog all-stara a u biti najobičniju propalicu. Starbury my ass.

Ovoj dvojici koja poštenu odrađuju svoj posao ove sezone priključio se i možda malo ludi ali srčani Nate Robinson, koji je u biti kao i Crawford najprikladniji u roli strijelca sa klupe. Ostali su ili totalni sporednjaci ili totalni luđaci, te u nekakvom budućem New Yorku neće ni biti bitni. Ali eto da spomenem Balkmana, Jonesa, Chandlera, Jeffriesa (koji iako sporednjak ima ugovor startera) i Collinsa koji su pred kraj sezone dobili većinu minuta jer su valjda prepošteni da bi okrenuli leđa Thomasu na način kako su mu to učinile sve one veličine koje je baš on učinio bogatima.

Jedno razdoblje koje ćemo pamtiti kao najveću sportsku katastrofu ikada je iza nas, nema sumnje da će tekstovi i knjige biti ispisane o svim krivim procjenama Isaiaha Thomasa, a sada je vrijeme da počnemo spominjati Knickse po pozitivnom.

Inače, u bitci za Lebrona ipak mislim da malo prednost imaju Netsi, samo zbog toga što je Jay-Z u klubu. A znamo da je Bronu od košarke puno važnije biti cool, baš kao što je i Jayu od glazbe važnije koga guzi, što nosi i što o njemu pišu. Zato me i nije puno briga gdje će Globalna Ikona završiti, ali s obzirom na muku koja čeka Knickse oko čišćenja rostera Netsi su svakako logičniji izbor.

Oni su već skupili solidnu mladu jezgru u Devinu Harrisu, Marcusu Williamsu, Joshu Booneu i Seanu Williamsu. A i imaju samo dva problematična ugovora koja će gotovo sigurno završiti nekakvim prijevremenim otkupom – Cartera na još 4 sezone i Jeffersona na još 3. Naravno, uvijek postoji šansa da nekakav idiot preuzme Cartera, ali odlaskom Thomasa sa pozicije GM-a ta mogućnost znatno je manja.

Nažalost, ovo ljeto vodstvo kluba preko volje sjajnog GM-a Roda Thorna produžilo je ugovor Carteru zabrinuto da bez zvijezde neće imati nikoga za ponuditi budućoj publici u New Yorku, potpuno zanemarivši mogućnost da će to tada možda imati i Lebrona, te uostalom da im protiv ovakvih Knicksa koje drži samo povijest i ne treba nekakav spektakularan proizvod.

Srećom poslušali su razum ne produživši ugovor Kiddu koji više zasigurno nije vrijedan novca kojega prima i kojega traži, usput još dobivši beka budućnosti u Harrisu.
Sjajan je bio i trade sa Memphisom u kojem su se riješili beskorisnog Collinsa usput dobivši zadnju godinu ugovora Stromilea Swifta. Kada ukoro sa liste izbrišu Van Horna, Swifta, Diopa i Nachbara, te nakon što se nagode sa Hassellom, ostat će im praktički slobodnog prostora pod salary capom koliko je trebala iznositi zadnja godina Kiddova ugovora. S tim mogu dovesti nekoliko solidnih igrača, ostati u blizini zone playoffa, razvijati mlade snage i čekati Lebrona.

Osim ako su totalno ludi pa odjednom sav taj novac potroše na recimo jednog Josha Smitha.

Uglavnom, uz Harrisa koji u ovo malo vremena pokazao da je pun pogodak zbog svoje brzine, eksplozivnosti i solidnog šuta, vrijedni minuta i pohvale još su i mladići pod košem. Josh Boone u drugoj sezoni pokazao se čvrstim šljakerom koji zabija zicere, skuplja odbijance i neumorno skače, a Sean Williams nešto slabiju razinu energije od Boonea nadoknađuje raznovrsnijom napadačkom igrom i urođenim osjećajem za blokiranje šuta.

Marcus Williams imao je slabu drugu sezonu, ali s obzirom da je u prvoj pokazao da će ako ništa drugo biti izvrstan back-up play, lošije igre možemo pripisati ozljedi zbog koje je propustio pola sezone. Valjda je to razlog, a ne problemi u glavi zbog kojih je i pao onako nisko na draftu od prije dvije godine i zbog kojih je Jay Bilas izrekao besmrtnu rečenicu – 15% body fat is good if you are hibernating.

Jedina dvojba u idućem razdoblju za Netse (potraga za nekim kome bi uvalili Cartera ili Jeffersona uopće nije dvojbena) je da li i ako da koliko ugovor ponuditi Nenadu Krstiću.
Njegova meka ruka dobro dođe svakom radi raznovrsnosti napada, ali treba uzeti da je ionako mekan i obrambeno beskoristan centar nakon teže ozljede sada još sporiji te da njegovih par šuteva sa vrha reketa nikako nisu vrijedni nekakve nemoralne ponude.

U svakom slučaju, iduće dvije godine gledat ćemo ove ekipe i u svakome njihovom potezu tražit ćemo smisao, kako on pomaže ili odmaže u konačnom cilju a taj je dovođenje Lebrona. Meni dovoljno.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *