GONE IN 60 SECONDS – THE SIXERS EDITION

Konačno da se nešto lijepo i njima dogodi, ove sezone prisustvovali smo valjda najbržem rebuildingu u povijesti. Iako i dalje nisu baš u naj odnosima sa salary capom (zahvaljujući ugovoru Chrisa Webbera koji će se vući još i kroz iduću sezonu) samo putem drafta zadnjih par godina skupili su respekta vrijedan roster, plus su imali sreće u ključnom tradeu kojega su izveli lani, poslavši legendu kluba Iversona u Denver i dobivši zauzvrat Andrea Millera. Cijeli NBA svijet bio je uvjeren da se Miller neće dugo zadržati u klubu, već da će poslužiti za dovođenje novih pickova i talenata.

Vodstvo kluba je ipak odlučilo da je iskusni play poput Millera potreban ovakvom klubu, i da nema potrebe za totalnim rebuildingom s obzirom na solidnu količinu talenta koju su okupili. Što se pokazalo izvrsnom procjenom. Da stvar bude luđa, većinu igrača i tradeova odradio je omraženi Billy King, koji se na kraju i nije pokazao toliko nesposobnim GM-om. OK, bacio je novac na Kevina Olliea i Willie Greena, ali je na draftu izabrao redom Iguodalu, Carneya, Williamsa, Younga i Smitha koji su budućnost kluba, zadržao Millera kada ga je tražilo pola lige, te je vjerovao u Dalamberta kada su ga mnogi bili spremni otpisati.

S druge strane, preporod momčadi u pola sezone slučajno ili ne počeo je sa dolaskom novog predsjednika i GM-a Eda Stefanskog. Njegovim dolaskom kao da se momčad oslobodila, ili je bolje reći kao da je počela vjerovati u sebe, više minuta dobili su mladi, Cheeks je uigrao sistem a sve je zaokruženo slanjem Korvera u Jazz za Giričeka. Sjajan potez kojim su si olakšali situaciju oko ugovora, omoučivši si više prostora za manevre ovoga ljeta oko produženja sa Iguodalom i Williamsom.

Korver je ionako bio preskup za jednoličnog šutera koji je trkačku i brzu ekipu samo kočio. U Giričeku očekivano nisu vidjeli ništa više od zadnje godine ugovora te se nisu ni trudili u njemu pronaći eventualno rješenje za katastrofalan vanjski šut koji je bez Korvera pao na još niže grane. Cheeks se okrenuo trci, trci i trci, koristeći mladost i noge svojih igrača koji su uglavnom pobjeđivali zbog neumorne igre svih 48 minuta.

Uz snagu, Sixersi su imali i popriličnu dubinu, izvukavši odličan doprinos iz 8 do 9 igrača svaku večer. Protivnike su mučili ne samo mladošću, svježinom i borbenošću, već prije svega timskom igrom i fizikalijama. Naime, na svim pozicijama Sixersi imaju čvrste tipove, počevši od Millera koji je poprilično krupan za jednog playa, pa zatim preko Iguodale na boku koji je još jednom uz dobar dio napadačkog tereta nosio i onaj obrambeni kao stoper, do Dalamberta pod košem. Ključan potez odradio je Cheeks shvativši da imaju prednost baš u tom fizičkom djelu, i napravivši upravo od Millera pravu napast.

Millerov ostanak nije bitan ovoj momčadi zbog nekakvih Millerovih super playmakerskih sposobnosti iako ih Miller ima. Osobito kada su alley-oop ili duga lopta u kontri u pitanju. Ako izuzmemo atrakcije, Miller je uvijek bio play koji vrti akcije sa vrha posta jer jednostavno nije dovoljno brz za ulaz pod koš te eventualnu povratnu. S obzirom da je očajan šuter iz vana, njegov ostanak vani nakon odigrane lopte u reket također nema smisla jer sve što Miller može sa njom je gurati se do koša i potegnuti. Na početku karijere u Cavsima imao je odriješene ruke i nabijao je statistiku u gubitničkoj ekipi, ali je na račun brojki zaradio sjajan ugovor u Clippersima. Međutim u Clippersima se nije snašao jer su oni od svoga playa tražili da bude vođa, a Miller je više tip koji svojim kvalitetama zaokružuje petorku. Tek u Denveru kod Georgea Karla Millerova čvrstina dolazi do izražaja. Uz neizbježne atraktivne asiste do kojih nije bilo problema doći u Karlovom run and gun stilu, Miller se posebno počeo isticati igrom sa poluodstojanja. Ali kako nije imao brzinu za još brže voditi ekipu, i kako nije mogao raširiti obranu zbog šuterske nesposobnosti, cijelo vrijeme boravka u Denveru bio je u izlogu.

Uz sve nedostatke Miller je u Denveru razvio post igru, maksimalno koristeći svoju snagu i širinu protiv slabijih protivnika. Tako je postao možda i najbolji post igrač među playevima, odmah uz Billupsa. I tu se krije Cheeksova zasluga – on je prepoznao tu Millerovu vrijednost i pustio ga je da igra 1 na 1 koliko i kada želi. S obzirom da uzima samo šuteve kakvi mu pašu zbog te slobode Miller je korisniji nego ikada. Ne troši lopte na tricu, gađa sa izvrsnim postotkom. Njegove vrijednosti kao strijelca dakle daleko premašuju one playmakerske (Miller će pronaći otvorenog suigrača ali će i masu lopti izgubiti zbog riskantnih pasova), od njega se ne traži da na silu organizira napad jer ima i drugih opcija. I zato ova ekipa i igra ovako borbeno i nesebično.

Dva glavna razigravača tako su Iguodala i Williams, ujedno i dva najbolja slash n kick igrača na rosteru. Igra Sixersa je jednostavna. Nakon primljenog koša ili skoka u obrani odmah se gleda baciti loptu na bok za polukontru. Obrana je agresivna, napada se linije dodavanja i ide na njihovo presjecanje kako bi Iguodala mogao istrčati kontru i divljački zakucati. Rizik da obrana ispadne i netko ostane na ziceru puno je manji kada imate blokera poput Dalamberta u reketu.

U polukontri glavnu riječ vodi Miller koji će se uglavnom sam odmah spustiti pod koš ili će dodati ali samo ako je netko na krilu u boljoj situaciji. Nije baš kao napad Sunsa, a nije ni bezglavi run and gun Warriorsa, ali je brzo i žestoko. Ono u čemu su Sixersi originalni je da šutiraju samo kada moraju. Čak i kada im je prva opcija onemogućena i dolaze na postavljenu obranu, e tada Iguodala ili Williams kreću jedan na pet jednim okom uvijek gledajući gdje su ili Dalambert za lagano polaganje, ili gdje su Carney (sve bolji šuter za tri i sve aktivniji obrambeno) i Green (specijalist za šut sa vrha reketa, čvrst u ulazu i uporan u obrani) za eventualni šut iz vana.

Još jedan ogromni plus je što imaju kontrolu skoka u obrani i gomilu skokova u napadu, sve zahvaljujući neumornim fajterima poput Dalamberta, Evansa, Smitha i čudesnog atlete Younga. Dalambert krej ovakvih napadača obruča ime više mjesta za zabiti, uz uvijek visok broj skokova i blokada. Evans je kao i uvijek napaljeni skakač koji ne može zabiti ni pola polaganja. Jason Smith je žilavi i uporni bijeli brat, još jedno ugodno rookie iznenađenje, koji se bez problema uklopio među ove pantere skočnošću, ima solidnu ruku i baca se za svakom loptom. Thaddeus Young je posebna priča, ovih zadnjih pola sezone odigrao je savršeno a tek mu je 19 godina. Kao strijelac uglavnom se oslanja na ulaz, i to više na sirovu snagu nego na neke finese. Ali ima vremena da nauči na kakve sve načine zabijati, ono što je bitno je da kao mladi igrač ne ulazi u igru upisati se u zapisnik već odraditi sve što treba. Kao skakač može bez problema igrati na četvorci jer je već sada toliko žilav, iako će kada malo razvije šut i tehniku biti idealno malo krilo. Ima potencijal biti sjajan igrač na oba kraja terena, trudi se iako u obrani još uvijek pliva. Ali pristup igri, skok za svakom loptom u napadu i urođene fizikalije već su dovoljna garancija sjajne budućnosti.

Skok, trka, run and run with no gun. Fizički superiorna ekipa koja igra kontrolirano, rijetkost za koju stvarno treba skinuti kapu Cheeksu. Nešto slično sa materijalom kojega ima ove sezone izveo je samo McMillan. Ja sam inače još u studenom, na samom početku sezone, nakon što sam ih prvi put vidio rekao da malo koja ekipa u NBA igra ovako borbeno i da me podsjećaju na lanjske Bullse jer su momčad koja bez superzvijezde, a uz maksimalan trud može napraviti dobar rezultat.

Plasman u playoff sa dobrim omjerom već je iznad svih očekivanja, a nije da su i u doigravanju bez šanse, ni Orlando a osobito Cleveland neće lako proći pored njih.
Nakon playoffa pak počinju brige jer premlada je ovo ekipa da bi zadržala i dogodine ovu razinu koncentracije bez dodatka ponekog provjerenog veterana.

Red je i da bacimo pogled na moguće ishode ljetnih trakavica, jer one će biti ključne za daljni razvoj ove momčadi. Iguodala je već odbio dobar ugovor koji su mu nudili smatrajući da vrijedi više. On su u ovoj momčadi i nametnuo kao lider i prvi igrač, ali činjenica je da njegove vrijednosti kao strijelca nisu takve da bi vrijedio maksimalan ugovor. Plaćati maksimalno drugog igrača pa makar on trenutno bio prvi nije baš pametno po buduću fleksibilnost ekipe. Pitanje je hoće li se naći na pola puta, ili će se u igru uplesti netko sa strane. Šanse da ga Sixersi izgube su minimalne jer imaju mogućnosti parirati svakoj ponudi, ali bitna je razlika hoće li ga preplatiti ili vezati jednom razumnom cifrom. Bez obzira na sve njegove all-round kvalitete ne smije se zaboraviti da sve što je ove sezone napravio dobrim dijelom duguje suigračima i sistemu koji maksimalno pogoduje njegovoj brzini i snazi.

Louis Williams se nametnuo kao prva opcija sa klupe, momak je u stanju u seriji zatrpati koš a nije loš ni kao asistent. S obzirom da mu je ovo prva prava sezona oscilacije su normalne, a i nisu toliko važne kada postoji šansa da imaš novoga Montea Ellisa. Problem je samo što si sa Ellisom siguran da će i nakon novoga ugovora ostati na razini, a sa Williamsom ipak postoji sumnja da su oscilacije možda i stalne. Opet sve ovisi o visini ugovora, iako nema sumnje da postoje momčadi koje će licitirati enormnim ciframa. Njegov ostanak tako je pod velikim upitnikom.

Za ostale nema brige jer su pod rookie ugovorima još neko vrijeme, Dalambert i Green na masnoj su plaći još tri sezone i jedino je pitanje što dogodine sa Andreom Millerom kojemu je ostala još godina. Mijenjati ga odmah u ljeto s obzirom da mu je cijena nikada veća, ili čekati do pola iduće sezone i eventualno iskoristiti nekakvu situaciju ako je bude?

Sve su ovo slatke brige sada kada konačno imaš ekipu u playoffu, i uz sve ovako mladu i obećavajuću. Očito je nakon dugo vremena opet lijepo biti fan Sixersa. Sa tendencijom da bude još i ljepše.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *