GONE IN 60 SECONDS – THE WIZARDS EDITION

Eddie Jordan je dokazao da je najpotcijenjeniji trener u ligi, eto tako glasi podnaslov ove sezone Wizardsa. Čovjeka čeka duga i uspješna NBA karijera kao trenera, jer rezultati koje on godinama već stvara u Washingtonu, uzimajući u obzir igrački kadar, su vrijedni svakoga respekta.

Eddie je znao čak koristiti i jednoga Larrya Hughesa, a ove sezone dovoljno je osvrnuti se na način kako su igrali (činilo se) već gotovi Antonio Daniels ili odbačeni Roger Mason. Sve je zasluga njegovog vođenja ekipe, te sistema koji se može objasniti sa par rečenica – dati sve od sebe u obrani, stalno se kretati u napadu, uvijek dodati loptu bolje postavljenom čovjeku i nikada ne razmišljati o promašenom šutu.

Zbog čega Wizardsi i jesu svojevrsni Utah Jazz Istočne konferencije.

Naravno, dobar dio zasluga za ovako fokusirano izdanje momčadi kao i uvijek pripada slučaju. Da se nije odmah na početku sezone ozljedio Gilbert Arenas tko zna kakva bi kemija bila kroz cijelu godinu uzimajući u obzir da je stil igre Arenasa koji je upravo bio ušao u zadnju godinu ugovora i još je najavio da će iskoristiti opciju ranijeg prekida ugovora kako bi potpisao novi i unosniji. Iako u izjavama za javnost i jedna i druga strana govore da je ostanak prva opcija, ova sezona je dokazala da je život bez Gilbertove 1 na 5 košarke itekako moguć.

Problem je što je Arenas postao prava medijska zvijezda, čovjek manipulira medijima poput kakvog republikanskog PR savjetnika, uvijek je spreman za otkačene izjave, “iskrene” komentare, djetinjastu provokaciju. Ono za što nije spreman je dati loptu ponekad suigračima čime je, ironično, iako je najvažniji igrač, uvijek najmanje pripadao u sistem Wizardsa. I da situacija bude još apsurdnija, sada nakon povratka na teren ulazi kao zamjena i u biti pokazuje koja je uloga kao stvorena za njegov stil igre – ona strijelca sa klupe.

Iako je njegov povratak Wizardsima dodao jednu napadačku komponentu koja im je nedostajala, najbitnije će biti sada u hodu sve to posložiti. Ako bi Arenas pristao ulaziti sa klupe i kroz cijeli playoff, tada bi Washington izgledao još ozbiljnije, ali ako će ga očekivano do playoffa instalirati nazad u petorku Wizardsi će puno toga izgubiti. Ne samo što Arenas ne može dohvatiti vrhunsku formu, već će izgubiti i toliko bitan učinak Danielsa koji će sigurno pasti nakon povratka na klupu.

Ali budućnost ćemo vrlo brzo vidjeti uživo, vratimo se još malo na ovu skoro pa proteklu sezonu. Nakon ozljede Arenasa mnogi su zaboravili na Ewingovu teoriju i otpisali su Wizardse koji ionako nisu nešto naročito visoko kotirali. Međutim čvrsti i ponosni Wizardsi svaku večer su igrali kao da se radi o playoffu i samim tim poštenim odnosom nadoknadili su manjak talenta. Jer u regularnoj sezoni ne igraju svi ozbiljno, a posebno ne svaku večer. Wizardsi su pronašli motiv za svaku utakmicu i poput Sixersa ušli u playoff na velika vrata.

Igru je sjajno vodio veteran Daniels, kontrolirajući tempo, igrajući obranu i ulazeći pod obruč po slobodna svaki put kada je ekipi trebao koš. Ovo mu je najbolja sezona u Wasingtonu, u rangu one zadnje u Sonicsima kada su igrali polufinale Zapada sa onom momčadi punom otpadnika koju je briljantno vodio McMillan. Daniels je profesionalac svjestan svojih limita koji si tu i tamo dozvoli potegnuti tricu ali u svemu drugome je čvrsto na zemlji, što je izuzetno potreban kvalitet za jednu ekipu koja je muku mučila sa ozljedama.

Osim Arenasa cijelu sezonu propustio je i fajter pod obručima Ethan Thomas zbog problema sa srcem, dobar dio utakmica preskočio je i Daniels, a za ne vjerovati je da se Washington nije predao niti kada je na dvadeset utakmica ostao bez vođe i prvog igrača Carona Butlera, momka koji je trenutno uz Paula Piercea vjerovatno najkompletnije čisto malo krilo u NBA (Lebrona ne uzimamo u konkurenciju normalnih košarkaša).

Uz Butlera koji je odigrao briljantno i ima mjesto u mojoj trećoj NBA petorki, ključ su bile igre tri igrača iz petorke koji su cijelu sezonu proveli na parketu. I Brendan Haywood i DeShawn Stevenson odigrali su najbolje sezone u karijeri, a Antawn Jamison je uz talent pokazao i veteransku čvrstinu, ozbiljnost te momčadsku igru kakvu do sada nismo imali prilike gledati od njega.

Veliki posao odradili su i ostali. Roger Mason, draftiran još tamo 2002. od Bullsa odbačen je kao ne dovoljno dobar čak i od europskih ekipa. Ali u najvažnijim trenutcima sezone pomogao je Wizardsima sa dva elementa koji u njegovoj ne baš bogatoj igri funkcioniraju – upornošću i šutom za tri. Iako se radi o igraču koji nema dovoljno atributa za konstantnu ulogu u rotaciji (slaba tehnika za playa, nedovoljno fizikalija za na bokove) njegovo rađanje iz ničega kao specijalista za tri (ubacio ih 120, većinu u dijelu sezone kada nije bilo Butlera ili Danielsa, uz solidan postotak) pomoglo je ne samo Washingtonu već je i njemu konačno omogučilo mjesto u NBA svijetu gdje da bi uspio moraš imati bar jednu izrazitu vrlinu.

Šut sa vrha reketa i čvrstina Dariusa Songaile na jednoj strani, te također paljba iz daljine uz duljinu i visinu Andraya Blatche na drugoj, omogučili su Jordanu da kompnezira nedostatak pravih rudara i skakača pod obručima. Čak je i Haywood skakački naizgled malo donio ali baš u tom detalju vidi se ljepota košarke i svo bogatstvo detalja. Umjesto da Haywooda maltretira skakačkim obvezama, svjestan toga da njegova eksplozivnost baš i nije vrhunska, Jordan od njega traži da gradi najboljeg protivničkog skakača. I dok Haywood onemogučuje skok u napadu protivnika, dotle nebeski skakači poput Jamisona i Butlera kupe lopte. Timska igra kao dokaz da u svakom statističkom podatku ne leži samo individualna kvaliteta.

Za kraj pregleda igračkog kadra moram spomenuti jedno od najugodnijih rookie iznenađenja, Nicka Younga. Kompletan igrač sa ubojitim napadačkim oružjima, odličan u svemu od ulaza do šuta. S obzirom da se radi o rookieu koji tek uči zakone profesionalne košarke nešto slabije igre u obrambenom dijelu daju se tolerirati ali predispozicije su tu. I ne samo da bi Young mogao biti dobar igrač, vrlo lako se može dogoditi da baš on nadoknadi Arenasa u ulozi strijelca ako ovaj ipak odabere neki drugi klub.

Ovo ljeto pokazat će se zato bitnijim nego je itko očekivao. Ovakvom sezonom Wizardsi su od momčadi za koju su svi mislili da je limitirana i da je čeka lagani fecelift postali ekipa koju nijanse dijele od vrha Istoka. Stoga će ključno biti zadržati sve na okupu, a to uz novi ugovor Arenasu znači i novi ugovor Jamisonu koji također ima paprenu cijenu s obzirom na sezonu kakva je iza njega.

Realnost je takva da se stvari obično raspadnu kada novac postane prva tema, pa iako se i Jamison i Arenas sada čine spremnima napraviti sve za ekipu bojim se da će taj trenutak nakon ispadanja u playoffu brzo postati dio prošlosti. Ali bez obzira na ishod ljetnih pregovora, sa Butlerom, Youngom, Blatcheom i Haywoodom te Eddiem Jordanom na klupi Wizardsi u mojoj knjizi uvijek imaju playoffa vrijednu ekipu.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *