THE 13TH PIG

Izgleda da je pobjedom Nuggetsa u Oaklandu konačno okončana i dvojba oko toga koja će ekipa uhvatiti zadnje playoff mjesto na Zapadu.
Najpoštenije je bilo da to riješe međusobno jer ionako nije baš ni bitno tko će biti osmi s obzirom da će teško izdržati više od 5 utakmica u playoffu.
Dame i gospodo, ove sezone u playoffu dakle nema Warriorsa.

A s druge strane, ove dvije ekipe su tako ovisne o trenutnom nadahnuću da nikada ne možemo isključiti da se ponovi nešto slično kao lani u seriji između Warriorsa i Mavsa.
Realno pak znamo da run and gun jednih i drugih nema šanse protiv ekipa koje ne samo da su discipliniranije već su i puno raznovrsnije.

Meni osobno je i čudno a i razočaran sam što su Nuggetsi ti koji će nešto kasnije na ljetovanje. Jer Warriorsi su momčad koja bi da nije stila kakvim igraju bili debelo u lutriji s obzirom na igrački kadar. Denver je pak ekipa koji bi da igra ozbiljniju košarku sigurno bila puno opasnija. I iz toga moje simpatije prema jednima a antipatije prema drugima.

Što se tiče Warriorsa mogli smo pretpostaviti da će biti slabiji ako zbog ničega drugoga a ono zato što su nakon prošle sezone svi shvatili kako protiv njih treba igrati. Ali zaludu, zbog nekakvih nejasnih razloga većina NBA ekipa i dalje je protiv njih odustajala od svog stila i upuštala se u ludu jurnjavu.

Puno više od rupa u sistemu igre, Warriorsima je nedostajala širina koju su im lani davali Jason Richardson i Matt Barnes. Dok je J Rich zamijenjen financija radi, Barnesov nestanak nakon jedne sezone dobrih igara neobjašnjiv je, uostalom kao što su neobjašnjive i njegove lanjske dobre igre. Ili možda glavni razlog treba naći u čudnoj Nelsonovoj rotaciji koja je ove godine na margine gurnula do nedavno tako važnog igrača.

J Rich je nedostajao ne toliko kao strijelac (jer Monta Ellis je izrastao u čudo od igrača, ljudi ako ga niste vidjeli kako igra pod hitno nešto poduzmite) već kao prisustvo na terenu, ne treba zaboraviti da je njegova sirova snaga prošle sezone često dobro došla u momčadi koja povremeno zaigra i sa 5 malih i koja nema stopera da ga pošalje na najboljeg protivničkog strijelca.

Najveći problem ipak je bila želja. Dok su lani Warriorsi grizli ne bi li upali u playoff, da bi zatim protiv Dallasa igrali kao manijaci, ove sezone niti u ključnim trenutcima takve borbenosti nije bilo. Ne može se reći da Davis i ekipa nisu dali sve od sebe, ali nisu dali ono nešto preko mogućnosti što su morali izvući ako su mislili sa ovakvim načinom igre još jednom ući u doigravanje. Ili se meni stvari samo takvima čine, možda su oni i lani igrali ovako samo što su u nešto lakšoj konkurenciji ipak ušli u doigravanje. Kako god, još sam pod dojmom lanjske serije protiv Mavsa i Warriorsima dajem kredit bez kamata.

Ekipa koja živi od trice imala je solidan šut kroz sezonu, s tim da su ozbiljne ekipe dolazile do lakih pobjeda baš kada bi im taj šut odsjekli. Ako šut ne ide rješenja nema jer njihova igra se ionako bazira na ulazu i šutu, i to što je brže i agresivnije moguće. Nelson je ove sezone dodatno žrtvovao skok i čuvanje reketa sve bacivši na pritisak na prvu liniju gdje su brzim reakcijama u obrani briljirali Davis, Ellis i Jackson. Ali to je sve što se tiče njihovog igračkog plana. Sve ostalo je čista inspiracija pojedinaca.

Individualno, dobre sezone su imali svi bitni igrači, s tim da je Ellis otišao ne jednu razinu iznad dosadašnje koja mu garantira ogroman ugovor nakon ovih godina igranja za kikiriki. Nezaustavljiv kada krene na koš, Monta je valjda najbrži i najskočniji hakler na planeti u ovome trenutku. Gledati njegove prodore kroz reket i zakucavanja nešto je skoro pa bizarno s obzirom na konkurenciju kraj koje to radi i s obzirom na njegove fizičke predispozicije.

U isto vrijeme ugovor ističe i Davisu koji je valjda prvi puta u karijeri odigrao sezonu bez ozljeda, što Warriorse stavlja u nezgodan položaj. Obojica će tražiti puno, a kako novac koji na raspolaganju imaju od Richardsonova odlaska nisu dirali (na raspolaganju im nije prostor na salary capu već bonus koji ekipa dobije nakon tradea igrača i koji se mora iskoristiti do određenog roka), Warriorsi ih mogu obojicu zadržati. Pitanje je hoće li GM Mullin pokušati nekakvim rezom u ekipu ipak donijeti malo drugačiji stil ili će ostati vjeran atraktivnom ali očito ne baš uspješnom stilu kojega Nelson forsira.

Davis je igrama zaslužio novi ugovor, njegov talent je za Hall of Fame, stvarno nema puno igrača koji su u stanju sami dobiti utakmicu na način na koji to može Davis. Ali uvijek ostaje u pozadini pitanje ozljeda i pristupa. Baš smo neki dan ja i Stari gledali njihovu tekmu protiv Lakersa, odličan triler i možda jednu od 10 naj tekmi ove genijalne sezone, u kojoj je u jednom trenutku Davis krenuo pucati dva ključna slobodna. Na ekranu se pojavi grafika i pokaže njegov skroman postotak za slobodna kroz karijeru i Stari zaključi kako on baš i nije kandidat da pogodi oba slobodna. Ja sam bio siguran da će ih zabiti oba jer upravo u tom podatku leži bit Barona Davisa. On nema 70% iz slobodnih jer ih ne zna pucati, pa tip ima jednu od najmekših ruku u povijesti igre. Davis promašuje slobodna jer mu se većinu vremena ne da koncentrirati na njih, prelijen je da gubi vrijeme na nekakvoj tamo liniji. Naravno, Baron je zabio oba kao iz šale i utakmica je otišla u produžetak.

E sad, onaj tko mu bude davao novi ugovor bolje da bude siguran da je on konačno shvatio da slobodna u prvoj četvrtini imaju jednaku važnost kao i ona u zadnjoj. Jer inače godinama će plačati čovjeka koji će igrati samo kada se njemu da.

Ostali? Pa Kapetan Jack je igrao borbeno, vodio je primjerom ali je sve upropastio forsiranjem trica. Na jednu tekmu koju bi riješio šutom slijedile bi tri u kojima bi podbacio, te usprkos trudu njegov učinak nikako ne možemo uspoređivati sa onim Ellisa ili Davisa. Ma koliko bio važan kao emocionalno sidro ekipe, Jackson učinkom ipak pripada u pozadinu.

Vanjsku rotaciju solidno je popunio Kelenna Azubuike, dok je pod košem sve spalo na Ala Harringtona i Andrisa Biedrinsa. Upravo su njih dvojica najviše osjetila izostanak kvalitetnih skakača kakvi su Richardson i Barnes. Harrington je odigrao solidnu sezonu, razvlačio je obrane tricom i borio se pod obručima često i kao jedini post igrač uopće na utakmici. Biedrins je prelimitiran za napadački doprinos, ali isto tako vidljivo je da je lani bio puno korisniji. S obzirom da je u godini kada treba potpisati novi ugovor, nešto slabiji voljni moment čudi, ali recimo da je i on pao kao žrtva nejasne Nelsonove rotacije. Za nekoga tko ne troši lopte, tko radi pod obručima na oba kraja terena i praktički je jedini skakač i obrambeni igrač nešto veća minutaža bila bi logičniji izbor od zaboravljanja na klupi.

Svi ostali visoki nisu praktički ni dobili priliku da se uključe u rotaciju, a kako se krajem sezone pokazalo – Brandan Wright mogao je pomoći. Bar u ulozi sličnoj Biedrinsovoj, s tim da bi uz skokove i trku on dodao i pokoji šut sa vrha reketa. Austin Croshere ipak je prespor za minutažu u ovakvoj momčadi, eksperiment sa Chrisom Webberom samo je pokazao koliko su u klubu očajni za pravim post igračem, Patrick O’Bryant i Kosta Perović nisu na razini za NBA i minute za Wrighta su se trebale pronaći, ali opet je stvar stopirao Nelson koji očito smatra da samo kontra razuma može napraviti maksimalan rezultat. Što dokazuju i svi oni trofeji koji mu vise u uredu he he.

Još jedna nejasnoća kroz sezonu bila je uloga Mickaela Pietrusa. Čovjek je bio logičan nasljednik J Richa u ulozi najvećeg i najjačeg atlete na bokovima koji glumi da je centar, ali i njega je čudno podijeljena minutaža izbacila iz ravnoteže. Nelson je obično po utakmici ozbiljnije koristio jednog ili dva igrača, i to uglavnom tako da ako bi minutažu dobio Pietrus prilike ne bi bilo za Barnesa ili Azubuikea. Sve u svemu, koliko god da je krivica za lošije igre na igračima, toliko je i na treneru jer ne mogu svi tek tako odjednom djelovati praznije. Ili se, da opet ponovim, meni osobno samo čini da su prazniji jer sam ostao pod dojmom od lani. Možda su ovakve igre njihov limit.

Kako god, Nelson je morao naći načina da oživi klupu a ne da sve ovisi o tome kako lete i padaju Davis, Ellis i Jackson.

Ljeto će u svakom slučaju biti burno jer osim novoga ugovora Ellisu i eventualno Davisu, još treba produžiti sa Biedrinsom, razmisliti što sa Barnesom, Pietrusom i Azubuikeom. Nelson je izborio produženje ugovora i ma kakav mu roster Mullin složio može očekivati i dalje nastavak run and gun renesanse.

Eventualni zaokret i nekakav rebuilding naravno da ne dolaze u obzir ako će u klubu i dalje biti Nelson i Kapetan Jack, stoga je bolje da Mullin i ne pokušava dovesti igrače koji se neće uklopiti u dosadašnji profil igre.

Naravno, to plesanje na granici playoffa i lutrije nije uopće tako loše jer ako ništa Warriorsi su bar opet postali klub o kojemu se priča. Možda i ne toliko sa respetkom, ali svakako da sa smiješkom jer ma koliko loših lopti opalili Davis i Jackson, svojim žestokim pristupom sve nadoknade. Momci su zabavni pa nek i nisu previše pametni.
Bez njih bi ovaj prekrasni NBA period bio puno siromašniji.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *