THE TAO OF KARL

Prethodni post završio je rečenicom kako bi NBA liga usprkos nikada boljoj košarci bila siromašnija bez Warriorsa. A da li bi nam život bio siromašniji i bez Nuggetsa?

Pa reći NE nije dovoljno. Jer za razliku od Warriorsa koji iz toga što imaju izvlače maksimum, Nuggetsi nude tek dio svoga potencijala. Zato moramo okrenuti stvari – život nam ne može biti siromašniji bez Denvera jer pravi Denver nikada nismo ni vidjeli. Sa Nuggetsima kao ozbiljnom ekipom život bi bio puno bogatiji i tada bi imali što izgubiti. I zato je šteta da je George Karl digao ruke od uvođenja bar nekakvog reda u ovu momčad jer talenta imaju na bacanje.

Sonicsi su bili divlji ali su igrači bar imali podijeljene uloge. Bucksi su bili divlji ali nitko nije previše forsirao i solirao. Od svih ekipa Georgea Karla Nuggetsi su posebni jer svi rade stvari koje u biti ne bi trebali raditi. Forsiraj svoje slabosti, to je taj novi Tao poučak velikog filozofa Karla.

Napadački potentna ekipa prečesto presuši, upadne u seriju nerezonskih šuteva i dok trepneš već je u debelom zaostatku. E onda Iverson kreće sa ulazima, ne bi li kao osigurao sigurne koševe, ali stvari uglavnom završe izgubljenim loptama. Naravno, da bi stigao zaostatak moraš tu i tamo nešto i obraniti, a za to Denver nije sposoban. Iako na terenu imaju jednog Marcusa Cambya koji je još lani bio proglašen najboljim obrambenim igračem, ili jednog Kenyona Martina koji je u svoje vrijeme bio jedan od najčvršćih 1 na 1 stopera u reketu.

Kao i obično papir je jedno a stvarnost nešto sasvim drugo. Martin i Camby daju sve od sebe, ali okruženi su suigračima kojima obrana ne ide od ruke. Uz to Martin više nije ni blizu brz kao nekada (pravo je čudo da uopće igra na ovakvoj razini nakon svih operacija koljena) i teško ga se može nazvati stoperom, prije je netko tko pokušava zastrašiti protivnika. Camby je odličan skakač i jedan od najboljih blokera u povijesti, a posebice fascinira njegov pristup, čovjek kao da je odlučio da igra potpuno za druge. Tako je pod stare dane postao vrhunski asistent sa posta, čak se češće odlučuje za nekome namjestiti zicer nego pucati onaj svoj čudni šut sa vrha reketa. Njegov napadački neučinak tako i nije toliko bitan, iako zbog nedostatka Nenea Denver cijelu sezonu igra bez post igrača te ne bi bilo loše da se Marcus koji put spustio pod obruče.

Njima dvojici se dakle nema što prigovoriti. Tražiti od Martina da bude opet mlad i zdrav ili od Cambya da bude post igrač nema smisla.
Ali zatražiti od Carmela i Iversona da zaigraju obranu bilo bi lijepo.

Carmelo je i dalje isti nezaustavljivi strijelac, čovjek ostavlja dojam da bi bez problema mogao zabijati 40 u prosjeku. Ali Melo je mellow, čak i više nego Jack Johnson. Zaludu mu tetovaže i loše društvo, Melo je tip koji sanja o velikim valovima i daski za surf. I to je njegov najveći problem. Ne ostavlja dojam kao da je uvijek u utakmici čak ni u napadu, a o obrani da ne govorim. Plus to njegovo prepuštanje svih bitnih lopti Iversonu posebno je bolno, jer do AI-eva dolaska baš Melo je bio jedan od najboljih clutch šutera koje sam ikada vidio.

U završnici bi mu se očito popravila koncentracija i postajao bi nezaustavljiv, mislim da je prije dvije godine i vodio ligu po broju koševa sa sirenom. I sada takav igrač u godinama kada bi trebao sazrijevati mirno prihvaća ulogu drugog čovjeka.

Jer ma koliko se u Denveru pretvarali da su obojica jednaki, i da to najbolje pokazuje prosjek koševa i ispucanih lopti, istina je drugačija. Melo će se povući, Iverson neće nikada. I iako Iverson ne pokazuje znakove godine i potrošenosti, Karl je od njega ipak trebao tražiti više ozbiljnosti i postaviti stvari tako da on bude vodonoša Carmelu.
Po meni to jedino ima smisla ako misliš ovu ekipu graditi na duže staze.

Dok Cambyu možemo oprostiti poneki šut sa vrha reketa i ne svrstati ga u Nuggetse koji rade protiv sebe, Carmelu i Iversonu se mora zamjeriti na omjeru ispaljenih i pogođenih trica. Umjesto da šutiraju iz pozicija koje ima najviše odgovaraju, previše lopti potroše uzalud. Iverson nikada nije bio vrhunski šuter, ali zahvaljujući lošoj trici pada ispod prosjeka, osobito za nekoga tko se voli smatrati superstarom. Carmelo bi pak da nije isforsiranog vanjskog šuta, da igra samo na par metara od koša i puca one svoje skok-šutove unazad vjerovatno zabijao sa 60%. Ovako, od čovjeka kojega sam lani stavio u prvu petorku lige samo na račun potencijala sada je spao na to da za njega nema mjesta niti u trećoj petorci jer Caron Butler je zvijer i kada igra pola sezone u prosjeku (za koji dan će i post na ovu temu).

Problem je još veći kada osim lošeg postotka za tri, njih dvojica ni ne brane vanjski šut na drugoj strani. I opet, to je glavni razlog zašto je tako lako razbiti Nuggetse, nek se dogodi par minuta u kojima nekoliko napada za redom ispale glupe šutove, i neka se poklopi da par trica protivnika upadne pored nezinteresiranih čuvara, i to je to.

Dakle, Carmelo mora postati kompletan košarkaš i vođe da bi ova momčad išla naprijed, ili ga se treba okružiti bitno drugačijim profilom suigrača.
Iverson pak i dalje uživa u svom statusu, ali činjenica je da jedini rezultat u karijeri postigao kada je za njega igralo 10 šljakera u tvrdom sistemu Larrya Browna. Može se on zabijati pod koš koliko hoće ali to ga čini velikim samo u očima pojedinaca ovisnih o Hollywoodu koji se dive borbi Golijata protiv Davida. AI možda jeste fizički jedno od čuda prirode, ali zar nije za biti velikim košarkašem potrebno znati prepoznati i neke svoje limite? Ja bi se pak puno više divio Iversonu da igra obranu na čovjeka a ne samo na loptu, da drži omjer izgubljenih na razini statusa i posveti se ulazima i povratnim loptama.
Njegova transformacija u timskog igrača mora se dogoditi da bi Denver išao naprijed.

Karl je pokušao od Denvera napraviti momčad na račun sporednih igrača, ali ni u tome baš nije uspio. Jedino Anthony Carter i Linas Kleiza odgovaraju profilu igrača koji više daju nego uzimaju, igraju obranu, unose energiju i uvijek su u utakmici. Carter je bitan zbog obrane na vanjsku liniju, kontrole lopte a ove sezone je i iznenađujuće dobro šutirao. Kleiza je također iznenadio šuterski, njegova trica uz uporne ulaze pod koše i obranu puno je značajnija za jednu ozbiljnu rotaciju od uloge koju sa klupe ima jedan J.R. Smith.
Smith je pak posebna priča, do sada je bio totalno beskoristan čak i kao strijelac s klupe jer je uvijek više promašivao nego pogađao. Oslanjati se na takvoga igrača uvijek oživi onu frazu – sposoban uništiti protivnika ili vlastitu momčad.

Ove sezone, a posebice u drugom dijelu, Karl ga je ipak morao ozbiljnije uključiti u rotaciju jer osim vrlo dobrog postotka za tri (uspkos tome što i dalje pola pokušaja uzima iz situacija iz kojih na koš ne bi potegao ni jedan drugi igrač) Smith je počeo koristiti svoju brzinu i snagu za iznuđivanje gomile slobodnih. S obzirom na ovakav razvoj događaja, Denver ima jednu od napadački najpotentnijih klupa u ligi ali naravno to i dalje ne znači da njoj psotoji čovjek koji igra obranu.

Eduardo Najera bi bio u skupini korisnih sa Carterom i Kleizom da nije jedne mane koje se ne može riješiti i koja često poništi sve dobro što napravi. Tipičan primjer kako u Denveru rade ono što ne bi smjeli je njegova zaljubljenost u vlastiti šut za tri. Ali kao i Cambyu, Karl mu mora progledati za ponekad bačeni kamen sa ramena jer njegova energija u napadačkom skoku ovakvim promašivaćima je neophodna.

Ironija cijele situacije je da bi Denver bio još manje normalan klub da se nije ozljedio Chucky Atkins koji je na početku sezone bio predviđen kao starter. Naš Chucky je dokazani strijelac sa klupe i tip bez savijesti koji bi u paru sa Iversonom tvorio valjda najgori obrambeni bekovski duo u povijesti lige. Njegova ozljeda otvorila je minute za Cartera čime su na terenu dobili nekakvu stabilnost.

Stoga i izjave da su mogli i bolje da nije bilo ozljeda ne shvaćam ozbiljno. Atkins bi ionako bio marginaliziran i da je zdrav jer Denver ima i previše ljudi koji znaju zabiti.
Sa Neneom je stvar nešto drugačija, da je on zdrav Nuggetsi bi pod košem imali ozbiljnog strijelca čime bi se olakšalo i Iversonu i Carmelu. S druge strane, Neneova igra u obrani samo bi dodatno otežala posao Cambyu koji teško da bi zakrpao sve rupe. Nene je velik i širok ali nije borac poput Martina, a igrač koji će se gurati i pomagati pod košem neophodan je Cambyu da se posveti sakupljanju skokova i blokiranju svakoga tko se pokuša ušetati iza leđa. Uz Nenea on bi praktički bio taj koji mora čuvati protivničkog post-igrača čime bi mu teže bilo posvetiti se patroliranju reketom u čemu je nenadmašan.

Sve u svemu, Nuggetsi su očito krcati igračima što se lijepo vidi i na njihovoj platnoj listi koja je jedna od najvećih u ligi, odmah iza Dallasa i Knicksa.
Uskoro im zato slijedi bitan momenat. Kako nema sumnje da će Anthony još dugo vremena biti glavni igrač kluba, trebat će odlučiti što sa Iversonom. Zadržati ga po dosadašnjim uvjetima i u istoj ulozi nema smisla, ali opet s obzirom na njegovu marketinšku vrijednost ne mogu si ni dozvoliti da ostanu bez njega.

Camby je pod stare dane sve manje ozljeđen i igra sve bolje te se njegov veliki ugovor i ne čini više tako lošim. Ali ono što je loše je što Kenyon Martin za svoj sporedni učinak prima lovu prvog igrača, te što Nene ima ogroman ugovor a uopće niti igra niti se čini strašno bitnim za ovu momčad.

Kada vam cijeli salary cap pojedu primanja 5 igrača, jasno je da nema puno prostora za dovođenje pojačanja i baš zato mi se jedinim logičnim rješenjem čini novi trade Iversona. Ili to ili ponuditi Cambya za kojim vlada još veći interes te nekako dobiti prostora za potpisati par solidnih igrača za klupu. Jer na ljeto odlaze i Najera, i Smith, i Carter, Kleiza je još godinu na minimalcu i praktički ostaje im samo Atkins na kojega su ovo ljeto glupo potrošili dobar dio midlevela ušavši ne samo dublje u minus nego se još i nepotrebno razbacujući godinama (tri sezone za Chuckya, igrača kakvoga bar u NBA nađeš na svakome koraku).

Kakav god roster da slože, očito je da dok god je George Karl na klupi nema bitnijeg pomaka u filozofiji i pristupu igri. Je, već smo se složili da nije loše biti ni atraktivan klub koji zarađuje i uvijek je tu negdje, ne mora svatko slagati momčad za prvaka. Ali Karl na klupi doslovno odrađuje posao, u njemu nema ni žara ni volje ići naprijed sa ovom momčadi. A dijelom je to zato jer je cijeli život uvijek tu negdje a nikad do kraja. I zato se poput Nelsona, Adelmana i Dunleavya previše opustio i izgubio onu oštricu kakvu imaju najveći. Ovi ljudi su morali postati preopušteni da ih vlastiti neuspjesi ne bi izludili, pri čemu se strah od poraza zamijenili ne traženjem nove prilike već ugodnom egzistencijom. Drugim riječima – ugodno su ostarili, što je luksuz kakvoga si djedice koje svaki dan žive sa stresom poput Rileya, Popa ili Sloana ne mogu dozvoliti.

Osobno neman ništa protiv takvoga razvoja događaja u svakodnevnom životu, hej svi mi moramo jednom objesiti kopačke o klin ako mislimo ostati zdravi u glavi.
Ali u sportu takvoga pristupa ne smije biti jer igra se igra da na kraju netko bude prvi. OK je i sudjelovati, ali čak i kada sudjeluješ moraš težiti tome da budeš bolji, inače sve skupa nema smisla.

Ako jedan trener ne priprema ekipu za to da bude bolja radi vlastitog pristupa onda ta ekipa nema šanse bez obzira kako joj se zvali igrači. A igrači su i najbitniji i upravo oni drže ravnotežu po tom pitanju tenzija. Ne radi se tu o nikakvim ozbiljnim stvarima poput Palestinske krize ili rata u Iranu iako često koristimo sličan rječnik. Radi se o tome da jedan Carmelo ima 10-15 godina profesionalne košarke pred sobom i da je to vrhunac njegova života u kojem mora imati pored sebe čovjeka koji će ga motivirati da daje sve od sebe i koji će iz njega znati izvući maksimum.

Za ležernost i sudjelovanje imati će vremena cijeli ostatak života. I po tome neće biti ništa drugačiji od nas ostalih. I zato navijam svim srcem da obnovljeni Nuggetsi krenu u nove pokušaje obnove, ali ne na način Clevelanda koji se svaki tradeom samo dublje kopa u jamu salary capa i otežava si situaciju u budućnosti. Koja nije ništa manje bitna od sadašnjosti (osim možda u očima GM-a).

Kako je teško zamijeniti 5 košarkaša sa očajnim ugovorima, moj prijedlog je – zamijenite trenera. Možda netko sa svježim idejama i potpuno drugačijim pristupom može iz ove razine talenta napraviti ozbiljnu ekipu a ne samo stroj za proizvodnju novca bez imalo samosvijesti.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *