MOST WTF PLAYER

Kako ne voljeti Kobea. Ili kako voljeti Kobea?
Nemam pojma, ali znam da nešto ne štima čim svaka priča oko Lakersa uvijek završi na tome koliko ti je on simpatičan ili antipatičan.
A da pogledamo malo ostale?

Lakersi su kroz ovu sezonu izrasli u vrhunsku ekipu, a takvi su postali jer su dodali tri fenomenalna nova igrača na već solidnu postojeću skupinu.
Na klupi sjedi najbolji trener u povijesti košarke, valjda jedini čovjek mentalno sposoban održati ravnotežu između Bryanta i suigrača, i to godinama.

Bryant je pak jedini legitimni nasljednik MJ-a, all-round čudo koje dominira na oba kraja terena. Savršeni spoj tehnike, fizikalija i one prave čiste vještine. Ali Kobe usprkos svemu i dalje ostaje Kobe, čovjek koji će izvaliti preko usta nešto što ne treba, i koji će potegnuti na koš bez obzira na ponuđene opcije ako mu u tom trenutku tako dođe.

I MJ je vikao na suigrače, i tražio od njih nemoguće, ali je uzvraćao s istom mjerom. Bio je pravi lider, dok je kod Kobea uvijek prisutan taj neki osjećaj licemjerstva.
Ja nikako da ga se riješim. U zadnjih nekoliko dana pogledao sam tri tekme Lakersa, sve tri su dobili i svaki puta netko drugi je iskočio. Kobe je isto igrao briljantno, all-round brojke su mu van pameti, radi sve što treba za ekipu. Ali još uvijek ga se da uhvatiti u šuterskom ludilu, kada forsira svoj šut umjesto da nastavi sa skakanjem, obranom i asistiranjem. I nekako uvijek umjesto da dokrajči protivnika, on mu dozvoli da se približi.

Možda glupo zvuči za čovjeka koji zabija 28 koševa reći da baš i nije neki šuter, ali to je moj osjećaj. Kobe je do ove sezone morao zabijati gomilu koševa da bi ekipa bila konkurentna a to više nije slučaj. Znak zrelosti po meni bi bio smanjena potrošnja, međutim on se i dalje drži svoje kvote lopti. I znam da ću sada zvučati kao totalni idiot ali mislim da bi napad Lakersa, koji je i ovako izvrstan, bio još bolji da Kobe troši manje lopti. I što je najvažnije, da ih manje promašuje.

Lakersi su toliko jaki da mogu dobiti bez problema ako on puca 8-25. Toliko su krcati da uopće nije važno koliko će loših šuteva on potegnuti. O čemu mi onda pričamo? Uglavnom, nakon ovih svježih gledanja odustao sam od Kobea kao MVP-a jer Phil Jackson je važniji za ekipu od njega. Sa ovakvim brojkama Kobe je zaslužio nagradu, ali ja ne mogu proći preko svega ovoga što brojke ne pokazuju.

Dok Kobe ne doda ključnu loptu svome Paxsonu ili Kerru (a ti mogu biti Fisher, Farmar ili čak Vujačić) neću povjerovati da je u duši postao team player već da je sve samo čisti pragmatizam.

U biti ja samo tražim pravi razlog da Lakerse u glavi izbacim sa mjesta prvog favorita. O regularnoj sezoni svi sve znamo i još čemo jednom proći kroz ključne događaje, ali činjenica je da su se kroz najveću konkurenciju u povijesti dokopali prvog mjesta usprkos tome što su imali i dosta problema sa ozljedama. Kvaliteta im je neupitna.
Zbog toga i pišem toliko o Kobeovim manama koje možda i ne postoje umjesto da uživam u njegovoj fenomenalnoj igri. Čovjek je na trenutke ultimativni team player, uz to što je ionako najnadmoćniji bek na svijetu.

Da se vratim pokušaju da Lakersima nađem manu.
Obrana im nije nešto, posebice bez Bynuma. Taj Kobeov odnos prema suigračima, i ta njegova povremena igra 1 na 5 koja se nikako ne uklapa u stil i širinu Lakersa, te sitnice mogle bi značiti razliku između pobjede i poraza u playoff seriji.
A možda su sve te stvari stvarno tek sitnice koje ne umanjuju košarkašku kvalitetu momčadi, činjenicu da napadački mogu razbiti svakoga.

Sjetimo se samo početka sezone i Kobeovih ucjena oko tradea. Takvi ispadi inače uništavaju ekipe, pogledajte samo kako su se Bullsi raspali nakon glasina, svađa i sličnih problema. Većina bi doživjela sličnu sudbinu, ali ne i Lakersi. Što je dokaz da Jacksona ne zovu bez razloga Zen Master, samo je on mogao smiriti ovako zapaljivu situaciju.

Kobe je tako već godinu dana zahtjevao da klub odustane od Bynuma i da njegov potencijal iskoriste u tradeu kako bi u klub doveli veteranska pojačanja. I u takvom okruženju punom tenzija Bynum proigra i to tako da i Kobeu postaje jasno da mu je bolje sa njim u Lakersima nego sa bilo kim drugim u bilo kojoj drugoj mogućoj opciji (sa Big Benom recimo, koliko bi prošlo prije nego bi Kobe tražio od kluba da otpuste Wallacea?).

Ali to su situacije u koje se jedan lider ne bi smio dovesti. Što se igrač ima petljati u poslove kluba, bez obzira koliko bitan bio?

Guranje nosa gdje mu nije mjesto, nemogućnost da se odrekne svjetla pozornice za nekoga drugog, emotivna nestabilnost – to su možda sitnice kada je košarkaški talent u pitanju, ali kada je u pitanju nečija veličina i prosudba o tome koliko je netko velik, ove sitnice odlučuju. Ako je za uspješnu sezonu odgovorniji slučaj od glavnoga igrača, taj igrač nikako nije MVP.

Uz Bynumov doprinos ključan je bio povratak Fishera, čije kvalitete su digle ekipu na novu razinu. I kao da već nisu bili dovoljno dobri, dogodio se THE TRADE.
Kako i zašto nije bitno i nikada neće biti jasno, ali činjenica je da su Lakersi dolaskom Gasola od konkurenta postali najmoćnija ekipa, bar na parketu.

Ne treba zanemariti ni učinak Odoma, jer upravo njegovo micanje u stranu i potpuna posvećenost prljavim poslovim ono su što je ekipi trebalo. To je recimo ono što bi Kobe morao napraviti, dakle poput Odoma koji je shvatio da ekipi njegov napadački učinak nije važan već da im treba netko tko će raditi pod koševima, e pa tako bi i Kobe trebao promijeniti igru sada kada je sa Gasolom a ne i dalje igrati kao da je pod košem Kwame.

Ozljede ih nisu mazile, ali imaju dubinu kao malo tko i klupu koja nije dozvolila da se osjeti nekakav značajniji pad. Walton je point forward koji ubaci poneku tricu, napravi nešto pod obručima i uglavnom drži napad podmazanim.
Radmanović razvlači obrane tricom, Vujačić je njihova verzija strijelca bez savijesti, Turiaf je podizač energije, Farmar back-up play sposoban ubaciti trice u serijama.

Ekipa je ovo bez mane, ali u ovome trenutku bez Bynuma ipak su preranjivi. Iako Odom igra kao lud, on je premalo za održati ravnotežu u skoku. Bez Bynuma je i obrana propusnija, reket nije zatvoren te je puno teže igrati kada nemaš nekoga da ti čuva leđa. Bynum ako se i vrati u playoffu zasigurno neće biti spreman igrati na razini iz regularne sezone što bi moglo biti ključno protiv Jazza u drugoj rundi.

Ali ne moraju se brinuti jer budućnost je njihova. Dogodine kompletni od samoga starta bit će prvi favoriti za naslov, a mirni su i u pogledu bliže budućnosti. Bynum i Gasol su tu da ostanu, ako Fisher naglo ostari Farmar čeka spreman, ako Odom ode iz klub tu je Walton. Ova ekipa mora biti prvak bar jednom u iduće tri sezone.

A hoće li Kobe konačno postati MVP, saznat ćemo uskoro.
U mojoj knjizi izgleda da to neće biti nikada. I ma koliko možda bio u krivu, uopće mi nije žao.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *