THE NON-CONTENDING CONTENDERS

Ako mene pitate Orlando je jedno od najvećih iznenađenja sezone. Moglo se naslutiti da će biti dobri, s obzirom na konkurenciju playoff je bio realan, ali činilo se da su jednostavno pretanki za ozbiljnu košarku i da su jednu ozljedu udaljeni od lutrije.

Tri stvari su ih učinile močnicima na Istoku:
– Dwight Howard izrastao je brže nego što smo očekivali u igrača koji sam na leđima može nositi rezultat. Njegovo prisustvo u reketu, snaga, skakačka upornost i čvrsta obrana osnova su Orlanda, sve ostalo je nadogradnja
– Stan Van Gundy odradio je izvrstan posao posloživši obranu, od igrača kao Lewis i Hedo koji nisu poznati po svojim stoperskim kvalitetama napravio je solidne obrambene igrače u zoni i timskoj obrani, cijelu sezonu ekipu je držao nabrijanu uvijek ukazujući na problem u pravom trenutku. Već to što je Howarda pretvorio u stup momčadi bez da forsira igru preko njega velik je uspjeh (koji bi drugi all-star centar prihvatio da u pojedinim tekmama bude potpuno gurnut u stranu kada je napad u pitanju?), te znak da Van Gundy iako izgleda kao pijani ujak zna znanje
– Hedo Turkoglu odigrao je sezonu karijere

Iako su neke stvari očekivano bile minus:
– Lewis se pokazao najpreplačenijim šuterom u povijesti, maksimalan novac za nekoliko trica i ulogu trećeg igrača uvijek će stršiti iznad bilo čega što napravi na terenu (a neće napraviti previše)
– vanjska linija se nije stabilizirala kroz cijelu sezonu, te ni dan danas ne znaju tko su im prva dva beka
– rotacija pod košem je nepostojeća

Bitan moment se dogodio za vrijeme prijelaznog roka kada su Trevora Arizu koji ionako nije imao mjesta na krilu poslali u Lakerse i dobili dva korisna igrača.
Brian Cook donio im je još jednog šutera koji može razvuči obranu za olakšati život Howardu i u radnoj knjižici mu piše da je krilni centar što je deficitarno mjesto u Orlandu, a Maurice Evans omogučio je Van Gundyu da rotaciju na vanjskim pozicijama obogati i jednim solidnim bekom koji je prvenstveno dobar stoper.

Tako je Magic na leđima Howarda praktički igrao sa 4 mala cijelu sezonu. Lewis i Turkoglu su stajali okolo i smetali svojom dužinom u obrani, odosno rešetali bi protivnika iz vana. I dok je Lewis odigrao standardno u svojoj ipak sporednoj roli, Turkoglu je bio čudo. Hedo inače voli potegnuti iz vana, ali ovdje je praktički postao playmaker, disciplinirano napadajući obruč i razbijajući obranu kako bi ili vratio loptu Lewisu na tricu ili je podvalio Howardu. Koliko je Howard bitan za obranu, toliko je Turkoglu za napad. Tko je ovo mogao pogoditi na početku sezone kada smo se pitali tko će biti desna ruka Howardu? (još nešto – ako su Hedo i Memo ovako bitni za svoje ekipe i praktički i sudbina Jazza i Magica u playoffu ovisi o tome na koju su nogu ustali toga jutra, zašto nešto slično ne ponove u repki? Zašto uopće pitam?)

Mladić koji je u nekim projekcijama trebao biti lider kakav je postao Turkoglu, Jameer Nelson, potpuno je podbacio. Iako je šuterski kako je sezona odmicala postajao sve bolji, obrambeno je najslabija karika, te ono najbolnije – nije dovoljno dobar playmaker za ovakvu ekipu.
Orlando ima vrhunsku peticu koju treba udvajati, ima po tri tricaša uokolo i sve što im treba je čovjek koji može probiti obranu i odigrati povratnu na krilo. Nelson nije u stanju pretrčati svoga čovjeka, nema potreban pregled igre i nije slash n kick igrač. On je dobar šuter koji može biti odličan back-up play. Da je Magic imao bar T.J. Forda, imali bi još 10 pobjeda više.

Arroyo je isto bio problem kao back-up play jer on je hakler koji prvo gleda svoj šut, tako da je Keyon Dooling dobio više minuta nego treba. Iako slabiji strijelac od obojice, Dooling je izvrstan u presingu, borben i zna kontrolirati loptu te je i najbolje riešenje na jedinici s obzirom da Turkoglu ionako vodi igru.

Keith Bogans je malo predoslovno shvatio upute Van Gundya i pretvorio se u tipa koji samo nabija trice i to sa na baš bajnim postotkom, pa je za ulogu drugog beka puno boljim rješenjem pokazao Evans koji je i bolji šuter iz kuta, te uopće kompletniji igrač.

Smiješno je uopće ovakvu vanjsku liniju hvaliti jer nema tu materijala koji u playoffu može nešto napraviti te praktički sve ostaje na tri igrača. Howard je ionako preopterećen time što sam samcat mora cijelu utakmicu čuvati reket da sve ovisi o raspoloženju dvojice krila.

Lewis nikada neće biti ništa više od strijelca koji može zabiti kada mu se sve servira, stoga je potrebno samo zaustaviti Turkoglua i zaustavio si Orlando. Bez njega nema nikoga tko može spustiti loptu Howardu ili stvoriti višak igrača.

Stoga je ova sezona ogroman uspjeh jer već dogodine bi mogli naglo pasti bez obzira što će Howard vjerovatno biti još bolji. Ali bez pravoga playa neće daleko, plus još će im biti teže zato što Turkoglu teško da može odigrati još jednu ovakvu sezonu.

Nade ima jer ostaju bez gomile nebitnih igrača (Arroyo, Bogans, Dooling, Evans, Foyle, Garrity) što će im donijeti dovoljno prostora na salary capu da potpišu bar dva prava pojačanja. Za sporedne role naravno, jer ove glavne već su podijeljene -startaju novi ugovori Howarda i Nelsona (preplaćen za ono što daje), Lewis je na maksimalcu (cool riječ, premalo se koristi), Hedo na midlevelu koji je bagatela za ono što čovjek pruža. Znači ništa od all-star pojačanja, ali bilo tko talentom iznad gore spomenutih slobodnih agenata bit će pravi jackpot.

Ako je Orlando ugodno iznenađenje, Cavsi su najveće razočaranje sezone.
Iako je Lebron krenuo punom parom u sezonu te se tako već na početku sezone nametnuo kao MVP kandidat, voljni moment i učinak ostalih nikako da se približi njegovom (osim dobrog starog Ilgauskasa koji je opet imao solidnu sezonu svi ostali su podbacili).
Već u startu su se pojavili problemi sa novim ugovorima Pavloviću i Varejaou što je zasigurno narušilo kompaktni momčadski duh od godinu prije. A i sam Bron je sličniji Kobeu nego MJ-u u odnosu prema suigračima što donosi dodatne neugodne trenutke, u jednom trenutku je čak bio toliko bahat da ga je pameti morao učiti Damon Jones. A kada vas Damon Jones uči pameti to nije dobar znak.

Stoga zaludu sav ovaj kozmetički trud oko uljepšavanja stvarnosti dovođenjem hrpe šutera i pojačavanjem rotacije pod obručima. Kada su ti temelji truli, nikakav trade ne pomaže ma kako on na papiru bio solidan. Ja i danas mislim da dovođenje Wallya i posebice fajtera kakav je Delonte nije loš potez, niti je dovođenje dva pouzdana veterana gore od igranja sa sva tako otkačena tipa kakvi su Hughes i Gooden (ok, tu se možda varam jer Big Ben je sve samo ne pouzdan).

Ali novi igrači sami po sebi ne mogu popraviti kemiju, za to su najodgovorniji starosjedioci i trener. A Mike Brown je posebne priča. S obzirom da su ovim tradeovima potpuno blokirali bilo kakav pokušaj da u budućnosti nešto promijene, najlogičnije bi bilo mijenjati trenera.

Brown je lani napravio rezultat svojom obranom i forsiranjem Lebrona u napadu, ali to sada više ne ide. Obrana je slaba, što zbog drugačijih igrača što zbog toga jer je više nitko ne igra sa onakvim žarom. Bazirati napad samo na Lebrona nema smisla jer je sada konačno okružen hrpom šutera i ljudi koji znaju zabiti. Stoga zašto dogodine ne pokušati sa trenerom koji će od Brona napraviti playa i koji će malo ubrzati igru? Nije da imaju puno izbora s obzirom na stanje rostera.

Da stvar bude gora, dva najbolja igrača koja imaju uz Jamesa na ljeto su slobodna i bit će gotovo nemoguće zadržati obojicu. I Daniel Gibson i Delonte West mogu i znaju igrati, samo treba netko tko će ih znati uklopiti u sistem. Ah, da, skoro sam zaboravio – pa Cavsi i nemaju sistem.

Nije sve ni tako crno – Varejao više nije srce ove ekipe, nije nedodirljiv i možda bi bilo najbolje ga mijenjati s obzirom da ima tržišnu vrijednost (za pravog šljakera uvijek će biti zainteresiranih). Wallyev ugovor dogodine ulazi u zadnju godinu što bi mnogima željnim prostora na salary capu za ubuduće moglo biti primamljivo. Eric Snow izgleda ide u mirovinu što također malo olakšava očajnu financijsku situaciju. Ali zaludu su sve ove opcije ako se opet budu vodili logikom brzog krpanja kojoj je jedini cilj da Kralj bude zadovoljan. “Trudimo se, nemoj nas ostaviti” – viče GM Danny Ferry. “Imamo najbolje namjere”. Briga Globalnu Ikonu za namjere, on hoće rezultate a ovi Cavsi sve manje se čine sposobnima ostvariti ih.

Naravno, kako bi to bilo spomenuti Cavse i ne reći nešto o Big Benu, koji je i službeno gotov igrač a ostalo mu je još samo dvije godine ugovora i pišljivih 30 milja za isplatu. Pa on je skuplji od Lebrona, koliko god to nevjerojatno zvučalo. Ako ništa drugo, time što nije pristao na njegove uvjete te ga prepustivši Bullsima, Joe Dumars iskupio se za katastrofu sa Darkom. Do zadnjeg centa.

A Cavsi će nakon očajne sezone očajno nastaviti i u playoffu. To je jedna od pouka izvučena kroz sezonu – u njih jednostavno nema smisla vjerovati jer će te uvijek razočarati. Ove sezone su svaki put kada su trebali pobjedu za malo se dignuti, za pokazati da mogu i dokazati da spadaju u momčadi koje se nakon teških poraza znaju vratiti – podbacili, uvijek izgubivši tu ključnu tekmu za dizanje morala. I može Bron odigrati još bolje što je igrao do sada (a osjetan je pad u drugom djelu sezone), ali to više neće biti dovoljno niti za prolaz prve runde jer ostali su jednostavno – gotovi. To što ne znaju još se i da tolerirati jer tako je bilo i lani, ali to što ne žele, e to je već problem koji se ne rješava tako lako.

Jedina nada Jamesu da doživi koji tjedan duže u doigravanju zove se Gilbert Arenas, ali teško da i Agent Nula može naškoditi svojoj ekipi koliko to može međusobno nepovjerenje koje vlada u Clevelandu. Nepovjerenje začinjeno izgubljenom vjerom u vlastite mogućnosti i uopće u projekt velikog kluba. Bron ionako skoro seli u New York, a Cavsi su si sami krivi za to jer nisu znali riješiti jednu tako glupu situaciju kao što je bilo produženje dva pišljiva ugovora. Spaliti za sobom na ovaj način nastup u Finalu uspijelo je i Miamiu, ali oni su bar osvojili naslov. Cavsi nisu i kako stvari stoje sa ovom jezgrom i neće.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *