WHERE AMAZING HAPPENS

(post koji slijedi trebao je osvanuti na netu sinoć, taman negdje za vrijeme za koje su Sunsi razbijali Spurse. znamo kako je to završilo. Timmy je opet poludio, Steve je opet ostao kratak, a ispodobruca.com na neko vrijeme je ostao bez domene i post je morao čekati do jutra. Neću ništa pisati o sinoćnjim tekmama osim – hvala Birdieu jer vođen njegovim preporukama uspio sam nekako odgledati i Sunse i Hornetse uživo na streamu, s tim da mi je slika na ovim prvima bila toliko zrnata da sam na ekran veličine 15 centi morao gledati sa 4 metra udaljenosti da nešto vidim. Uglavnom, dok u ponedjeljak ne produžim domenu nema pisanja, nek se sve slegne, samo napomena onima koji su frustriani San Antoniom – prva tekma ne mora značiti ništa, sjetite se prošle godine. Bitno je da Sunsi imaju igru, uostalom ne može baš uvijek ni Timmy pogoditi tricu za drugi produžetak. Kakav klasik već u prvoj noći)

THE 2008 PLAYOFFS BRACKET

Prva tekma playoffa već završila, a mene čeka osim svoga bracketa postati i onaj ekipe iz Dubrovnika.
Kako dame imaju prednost, evo mene.

Iskreno, ovih dana sam malo i previše mislio na rasplet u playoffu. Mislim da sam na poslu od 6 radnih sati (da, znam, imam najbolji posao na svijetu) bar 4 proveo slažući u glavi sve moguće kombinacije. Tko, kako, zašto. Poslušao sam valjda sve moguće podcaste sa svim mogućim mišljenjima i pročitao sve moguće analize i predviđanja.

Naravno, stvari su mi još manje jasne. Znam samo da nas čeka najbolja košarka ikada i to već od prvog kruga. Mislim, repriza lanjskog finala prije finala, taj magični dvoboj između Sunsa i Spursa, pa zar to nije najluđi mogući par prvoga kruga u povijesti?
Ovakvi dvoboji se obično događaju u finalima.

I to govori o izjednačenosti, ali i sreći. Čim baciš pogled na raspored shvatiš kako su se Lakersi izvukli, praktički izbjegavši sve do finala jedine dvije ekipe koje im nikako ne leže (Spurse i Sunse).

U biti slažući danas konačnu prognozu nikako da se odlučim između dvije verzije. Prva je ona po kojoj Lakersi dolaze do finala, a druga ona po kojoj ne dolaze. I sve se vrtilo baš oko serije između Spursa i Sunsa. Naime, mislim se ja, ako Sunsi prođu odmah će onako umorni ispasti od Hornetsa i Lakerse neće imati tko zaustaviti. Ako pak prođu Spursi, eto njih i Bostona u Finalu, kao što sam uostalom najveći dio sezone i vjerovao.

Naravno, na kraju je pala treća verzija. Inspirirana ipak na ustajalim dojmovima. Jer čemu uopće gledati te puste utakmice regularne sezone ako iz njih ne izvučemo ništa već se opet držimo odavno formiranih stavova. Dakle, ništa od finala Boston – San Antonio.

A sada – spektakl.

PRVA RUNDA

ISTOK

Boston – Atlanta 4-0

Boston nastavlja igrati kao i krajem sezone, sa 12 igrača u rotaciji i Leonom Poweom kao MVP-om serije. Ne, ozbiljno, koliko će cigla ispaliti Bibby i Johnson zbog straha od sudara sa ludim KG-ovim pogledom u reketu?

Detroit – Philadelphia 4-1

Pistonsi se nisu baš sjajno proveli sa Sixersima kroz sezonu, jer Sixersi su jedna od rijetkih ekipa iz donjeg dijela koja je imala noge i snage za trčati 48 minuta čime praktički Detroitu izbiju jedno od najvažnijih oružja iz ruke.

Ali Pistonsi mogu smiriti igru, usporiti je do boli i Sixersi su gotovi:
– post igru nemaju, kvragu pa najbolji post igrač im je playmaker Miller. Koji uz to ide na Billupsa koji je još jači i koji mu sigurno neće dozvoliti da mu se spušta pod obruč.
– nemaju ni vanjski šut čime Pistonsima omogućuju da zaigraju zonu, a to ovi rade zatvorenih očiju.

Dobra serija da vidimo koliko zrelo može odigrati Detroit. Ako Billups bude kontrolirao loptu i birao šut, moguća je i metla. Svaka neozbiljnost pak bit će kažnjena. A Sixersi mogu žaliti za očajnim krajem sezone kada su dopustili da im izmakne nešto viša pozicija. Ni Cavsima ni Orlandu ne bi bilo lako.

Orlando – Toronto 4-3

Razmišljam o ovome Orlandu. Prvo se mislim kako su imali sreće što su izbjegli Washington koji bi ih pomeo, ili Sixerse koji bi ih izmučili. Kao, dobili su Toronto koji su dobra ali mekana ekipa.
I onda vidim da i Toronto ima tricaše koji mogu raširiti njihovu obranu, plus ima Bosha koji za razliku od Howarda može sam nositi igru u napadu.

Sedam utakmica jer se nadam da će dvoboji ove dvojice pod koševima biti sjajni, ali prednost Orlandu zbog
– čvrstine
– boljeg trenera koji će znati iskoristiti svaku slabost protivnika
– Hede Turkoglua, Toronto nema takvog all-star strijelca

Plus, ako je zadnji mjesec sezone nekakav pokazatelj forme, a ja vjerujem da jeste, onda ni Torontovo dvoglavo playmakersko čudovište više baš ne funkcionira.

Cleveland – Washington 4-3

Glupi Wizardsi, zar nisu mogli izgubiti koju tekmu i osigurati si šetnju protiv Orlanda? Ovo je dvoboj o kojem sam najviše razbijao glavu, baš sam i neki dan dok sam pisao o Cavsima istaknuo glavni razlog zašto sam protiv njih – zadnji dio sezone odigrali su loše, nisu uspijevali nikako uhvatiti ritam i nema razloga za vjerovati da će im to uspijeti u playoffu.

Ali ovom prilikom ipak ću se vratiti već od prije potvrđenim stavovima:
– Cavsi uredno pobjeđuju Washington, izbacili su ih zadnje dvije godine
– Lebron nije igrao sjajno u zadnje vrijeme, ali zar nije baš on poznat kao tip koji igra kada hoće? U sezonu je krenuo punom parom, pa je malo stao i počeo čuvati snagu za playoff, s obzirom da na suigrače baš i ne može računati. Ima smisla.

Zar nije uostalom lani Bron sam samcat izbacio Pistonse (doduše sa nešto boljom podrškom), pa zašto onda ne bi i Washington (doduše sa nešto slabijim suigračima). Dođe na isto. Kralj neće izgubiti u svome dvorcu, a Cavsi imaju tekmu viška doma.

Zatim, Arenasov povratak možda i jeste dodatno napadačko oružje, ali je i nešto što automatski briše kemiju i zajedništvo postignuto kroz sezonu bez njega. Puno više mi govori protiv Wizardsa, protiv Cavsa su samo loše igre iz zadnjeg dijela sezone. Kako ni lanjska ekipa koja je igrala u finalu nije igrala puno bolje, neka ipak budu Cavsi.

A nije ni za bacit činjenica da je Cleveland upravo dobio prvu tekmu. Mislim da mi je i to pomoglo oko odluke 🙂

ZAPAD

L.A. Lakers – Denver 4-0

Ako Lakersi izgube od ovakvog Denvera i jednu jedinu utakmicu, onda znamo da definitivno imaju problema sa koncentracijom. Vrhunska momčad koja ima rutinu playoff pobjeđivanja razmontira ovakav Denver (bez playa, bez post igrača i bez obrane) – bez problema. Lakersi tu rutinu nemaju, još se slažu, i ako budu gubili vrijeme na Denveru eto nam najboljeg pokazatelja da ima nade za Jazz.

New Orleans – Dallas 4-1

Iako je Dallas u zadnjih par utakmica protiv jačih izgledao dobro, i dalje ne vjerujem da se mogu smatrati vrhom Zapada. Hornetsi su ipak odigrali vrhunski cijelu sezonu i zaslužuju malo poštovanja. Uostalom, kakvo je to iskustvo Dallasa koje im je lani dozvolilo ispadanje u istom ovom prvom krugu od Warriorsa?

Vjerujem Paulu i momcima, a ne vjerujem Averyu Johnsonu, Terryu, Dampieru i Stacku. Kidd je pokazao da ne može zabiti ni igrati obranu, zašto bi sada odjednom počeo zabijati otvorene trice? Ili da nekim čudom ostane ispred Paula u defanzivi?

Howard ne ulijeva povjeranje, i jedino Dirk izgleda dobro, iako je ovaj njemački nadčovjek još prije par dana imao probleme sa gležnjom. Ali Dirk uvijek izgleda dobro, uvijek diže ruke u zrak, i onda promaši ključnu loptu i nestane.
On je čudo od igrača, moram priznati da mi je sve draži (i da sve više cijenim njegovu spremu, ljubav prema košarci, meku ruku), ali vrijeme ove generacije je prošlo.

San Antonio – Phoenix 2-4

Osveta stiže. Spursi su djelovali toliko slabašno ovaj zadnji dio sezone da im skidam kapu što su zadržali treću poziciju. Prvaci ko prvaci, pobjeđuju i kada ne igraju dobro. Ova za njih netipična sezona počela je odlično, a padala kako se bližio kraj što je potpuno suprotno njihovom dobro znanom tempiranju forme za playoff.

To je poprilično uznemirujući znak. Također, problem je i potpuni pad sporednih igrača koji su prvi dio sezone briljirali. Spursi imaju rupetinu od četvrtog igrača na dalje, nakon velike trojke ne vidim nikoga tko se čini sposobnim i dovoljno živim da iskoči i pomogne.

Sunsi su pak toliko nabrijani na osvetu za prošlu sezonu da to sve skupa nije ni bitno. Shaq će smetati Timmyu, Nash i Amare će zabiti koliko će Tony i Manu, pa će razliku napraviti u ovom trenutku jednostavno bolja rotacija Sunsa.

Srce prvaka ovaj put neće pomoći, jer Amarea neće imati zaustaviti tko osim sudaca. Jedini problem Sunsima bi dakle moglo predstavljati to jedno više gostovanje, ali s obzirom da je u trenutku dok ovo pišem deset razlike za njih, negdje na pola druge četvrtine, mislim da je vrijeme Sunsa konačno došlo. Ako za ništa drugo a ono bar za proći San Antonio.

Utah – Houston 4-1

Jazz ni ovaj put nema prednost domaćeg terena, ali sa 1-1 se vraćaju u Salt Lake po dvije pobjede, i onda sve zaključuju u sljedećoj u Houstonu. McGrady još jednom ne uspijeva proći prvi krug playoffa, ali nema veze. Imaju one 22 pobjede, i to je nešto.

DRUGI KRUG

ISTOK

Boston – Cleveland 4-1

Bron će izvući jednu doma, jedna partija za povijest kao što je bila ona protiv Detroita lani mora se dogoditi. Ali Boston je preširok i prediscipliniran za ove ostale sirovine iz Clevelanda, usprkos 30 slobodnih koje će James pucati u utakmici broj 4. Celticsi pobjeđuju, te u Bostonu zaključuju stvar sa Cassellovih 12 koševa u zadnjoj četvrtini.

Detroit – Orlando 4-3

Ako neko ne paše Detroitu to je Orlando. Tu fali ona klupa Pistonsa, na njoj osim Jarvisa Hayesa nema čvrstog krila koje bi moglo pomoći Princeu u čuvanju Lewisa i Hede. Ako Dwight Howard možda i neće dati previše koševa protiv Sheeda, bar neće imati problema u sakupljanju skokova. Uspije li Van Gundy iz njega uz 15-20 skokova i zatvoren reket izvući i 20-ak koševa, sve je moguće.

Plus, paljba trica sa vanjskih pozicija Magica mogla bi izbaciti iz takta Billupsa i Sheeda, a već smo rekli da napadački učinak Pistonsa ovisi o njihovoj samokontroli. Pistonsi se ovdje jednostavno moraju spuštati u koš, koristiti rutinu Chaunceya i Sheeda, te mučiti Howarda. Krenu li u rat tricama, šanse Orlanda rastu. Ostane li sve u okvirima rovovske borbe prednost ipak iskusnijima. I da, Dwight je zvijer, ali misli li stvarno netko da bi on kroz seriju mogao imati potrebnih 20-20? Još uvijek ne.

ZAPAD

L.A. Lakers – Utah 2-4

Lani sam govorio za Sloana, ako ne dobije naslov trenera godine sada – neće nikada. E pa slično kažem i sada – ako ne prođu Lakerse sada, bez Bynumu, još uvijek neuigrane u obrani i prečesto dekoncentrirane u napadu, e onda neće nikada pobijediti Phila Jacksona.

Deron i Boozer mogu ono što nisu mogli Stockton i Malone. Iako neće biti lako, pogotovo Williamsu kojega će mučiti dojučerašnji kolega Fisher. Ali sad ili nikad, bez obzira na sve mane na gostovanjima, ili na to što im baš Lakersi ne leže jer nemaju kako zaustaviti Bryanta (a zašto se AK-47 ne bi probudio za ovu seriju? Ja tu opciju ne isključujem). Ali recimo da će Kobe bar jednom sam sebe zaustaviti, i to u drugoj tekmi u Los Angelesu, i eto prilike Jazzu za ponavljanje lanjskog uspjeha.

New Orleans – Phoenix 4-3

Evo serije u kojoj će umor Sunse doći glave. Ipak su Stevan (kako ga moj Stari od milja zove), Sprite i Cactus prestari da izdrže još jednu seriju sa neiskusnim, ali supertalentiranim Hornetsima. I da, Peja će bar jednu tekmu riješiti tricom u zadnjoj sekundi. Iako me sve u životu NBA fanatika učilo da ekipa prvo treba proći školu prije nego dođe do velikog rezultata, ovdje se odlučujem za simboličnu smjenu generacija. Zbogom Spursi, Sunsi i Mavsi, stiglo je vrijeme Jazza, Hornetsa i Lakersa.

FINALA KONFERENCIJA

Boston – Detroit 4-3

Udari junak na junaka, Sheed razmontira KG-a, ovaj mu uzvrati, Ray i Rip cijelo vrijeme se bore oko toga tko je pravi nasljednik Reggie Millera, Billups radi razliku dok se konačno ne pojavi MVP serije Paul Pierce i odvede Boston tamo kamo nije bio već 21 godinu – u veliko finale.

New Orleans – Utah 2-4

Ovdje će škola koju su lani prošli ipak pomoći Jazzu, a i dulja klupa nije za baciti. Deron će još jednom pokazati da možda nije toliko raskošan talent, ali da itekako može zaustaviti Paula (dotadašnjeg MVP-a playoffa) 1 na 1. Na veliku žalost Sterna, ništa od susreta Kobea i Shaqa u finalu konferencije.

A ništa ni od Celticsa protiv Lakersa, vjerovatno najgledanijeg košarkaškog događaja u povijesti koji se nikada neće dogoditi (hm, možda se baš zato ipak i dogodi?).

THE FINALS

and the 2008. champions are BOSTON CELTICS

Koji će u 6 ne toliko napetih dvoboja srediti Jazz, koji usput budu rečeno cijeli playoff neće izgubiti susret u svome Delta Centru, bar ne do utakmice broj 5 Finala kada će konačno pokleknuti. I da, taj isti Jazz dobit će 4 utakmice u playoffu na strani što im valjda nije uspijelo kroz cijelu sezonu. Toliko o prognozama.

MVP Finala? KG. Za Pierceovim junaštvima neće biti potrebe, Garnett će sve držati pod kontrolom. Boozer ne isporučuje u Bostonu.

I vidjet ćemo:

– hrpu genijalne košarke na granici mogućeg
– antologijske dvoboje između Sunsa i Spursa, Sunsa i Hornetsa te Jazza i Lakersa
– obraz Istoka čuvat će uspomene na dvoboje Detroita protiv Bostona i Orlanda
– smjenu generacija
– Cubanovu pokislu facu (nikako da dosadi)
– Shaqa nadigranog od Tysona Chandlera
– svemirska izdanja Chrisa Paula, Dwighta Howarda, Derona Williamsa i Kevina Garnetta, jedinog penzića koji se po strasti može mjeriti sa ovim mladim lavovima
– da je teže pogoditi rasplet NBA playoffa u ovakvoj godini nego NCAA turnira i LOST-a zajedno
– playoff kao najbolji mogući kraj najbolje NBA sezone ikada

Guštajmo!

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *