LOST IN THE MINIMARKET, PART 2.A

Obzirom da u kategoriju osrednjih uvijek upadne najviše momčadi, a da mi nikako ne ide od ruke sve svesti u par crtica, pregled ovih ekipa obavit ćemo u dvije etape. Slijedi prva.

THE BAD, PART ONE

CHARLOTTE

S obzirom na recesiju i slabašnu trgovinsku bilancu ovog ljeta, Bobcatsi su za malo završili u gornjem domu. Točnije, nedostajao im je samo potpis Carla Landrya da ih premjestimo među pozitivce. Kako su Rocketsi ipak odlučili zadržati svoga korisnog krilnog centra čak i po cijenu plaćanja poreza na luksuz, momčad Michaela Jordana ipak će se morati zadovoljiti ovom utješnom skupinom.

Daleko od toga da je ljeto bilo neplodno, ali ipak su neke odluke još uvijek pod povećalom. Dovođenje Larrya Browna možda je baš ono što je trebalo klubu, čovjek koji je od jednom od Indiane napravio respektabilni klub, koji je sa Iversonom i deset šljakera igrao veliko finale i koji je jedini uspio iz Pistonsa izvući onaj dodatni impuls koji razlikuje pobjednika od gubitnika, valjda takav lik može i od Bobcatsa napraviti momčad vrijednu playoffa. S druge strane, imamo i Larrya Browna iz New Yorka i onoga iz Atene, Larrya Browna koji nikada nije vidio krivca u sebi. U biti, i onaj dobri Larry na kraju postane žrtva ovoga lošeg, dovoljno je da stvari malo iskoče iz kolosijeka.

Ali nakon stajanja na noge i lanjske eksperimentalne sezone sa potrošnim Samom Vincentom, bilo je vrijeme da ova igračka jezgra dobije priliku sa dokazanim trenerom prije nego se donese konačni sud. A jezgra ostaje manje više ista – i dalje će uz J Richa i G Wallacea nositelj biti Okafor, iako je sve ove godine jedino uspio dokazati da
– ne može ostati zdrav
– ne može pogoditi pravi način pripreme za sezonu

Kronični problemi sa leđima uvijek su tako začinjeni ili sa previše mase, ili sa previše mišića, a navodno je za ovu sezonu konačno skinuo koji kilogram kako bi postao pokretniji. Štogod, na tržištu ionako nije bilo prave prilike za nekakvu zamjenu i Bobcatsima nije preostalo ništa drugo nego da ga preplate nadajući se da će pod Brownom postati bar dominantan obrambeni igrač.

I vječno ozljeđeni Sean May trebao bi praktički odigrati svoju prvu pravu sezonu što znači da i bez pravih prinova Charlotte odjednom ima dovoljnu širinu pod koševima. Pruži li May konačno ono što se od njega očekuje još tamo od dana kada je draftiran, nitko neće previše žaliti za Landryem. Ozljedi li se itko od spomenute dvojice, rupa pod obručima bit će tolika da će Brown vrlo brzo poželjeti da nikada nije prihvatio Jordanovu ponudu. Ryan Hollins, škart verzija Tysona Chandlera, teško da će pomoći usprkos novom ugovoru.

Osim što su zadržali jezgru momčadi, jedino pravo pojačanje imat će u rookieu D.J. Augustinu koji je bez razloga pao u drugi plan nakon drafta jer radi se o mladiću koji ima brzinu, kontrolu lopte i može zabiti na više načina te nema sumnje da će biti odličan igrač. Može li od prvoga dana nositi jednu NBA momčad? Teško, ali da će biti bolji nego što je to Felton – hoće. U biti, ulaganje u njegov razvoj manji je rizik i od novog ugovora Okafora i od angažiranja Browna.

Također, s obzirom na povijest ozljeda kluba, ispada da nije samo Augustin pojačanje, već će i povratak Maya i Adama Morrisona na parket nakon ozljeda donijeti dodatno oružje za pohod na playoff.

HOUSTON

Zadržali su Landrya i to što će platiti porez mala je cijena za ono što im on donosi. S obzirom na Mingove probleme sa ozljedama i Mutombove godine, Landryeva borbenost, skočnost, sposobnost da uvijek bude na pravom mjestu u pravo vrijeme i lakoća kojom zabija otvoreni šut sa vrha reketa vrijede puno više od pišljivih 3 milijuna po sezoni plus porez. Kako su još na draftu uhvatili Joeya Dorseya, (uračunajmo još i Scolu) i ispada da su pod košem jači nego lani. Iako je rookie, Dorsey je tenk sposoban pomoći odmah, uostalom njegova sirova snaga itekako je zaslužna da je baš Memphis osvojio zadnji NCAA turnir.

Možda sitne ali pametne poteze vukli su i oko popune vanjskih pozicija. Tako je veteran Barry stigao pomoći tricama nakon što je u još jednom playoffu dokazao da je jedan od najboljih šutera svih vremena. Soliranje i lude serije Bobby Jacksona koji je vraćen u Sacramento tako bi trebale nadoknaditi trice veterana koji je u godinama kada ga uopće ne bi trebali tražiti da igra regularnu sezonu.

Naravno, najbitnija promjena je dolazak Artesta. Potez koji ih može učiniti prvacima, ujedno i potez koji ih može baciti u lutriju. Iako imaju dubinu da nadoknade eventualno Artestovo ludilo, teško da će sa njim u momčadi uspijeti pronaći onakvu kemiju kakvu su imali lani prilikom serije od 22 pobjede. Dovođenje jednog potpunog luđaka preveliki je rizik, plus njegovo prisustvo znači još manje minuta za jednog od najpouzdanijih Rocketsa, Shanea Battiera.

S obzirom da je ova momčad došla do vrha svog potencijala a da još nije prošla prvi krug playoffa, radikalan potez poput oslanjanja na šizofrenika i ne čini se toliko ludim. Ili će nešto napraviti ili će potonuti, s obzirom na sve takva sudbina je Rocketsima bila zapisana sa ili bez Artesta. Ovako će samo sve skupa biti zvučnije. Svaka čast na preuzimanju rizika, ali ovako se poigravati sa krhkom momčadi baš i nije najpametnije. Kao da srčanog bolesnika pošalješ da trči kroz minsko polje. Ili da za redom pogleda zadnje filmove Matanića i Brešana.

Na kraju pišemo ogroman minus vodstvu kluba zbog škartiranja Stevea Novaka, legitimnog nasljednika Matta Bullarda. Bijele momke koji tricu mogu pogoditi zatvorenih očiju NIKADA ne smiješ tek tako otpustiti, pa makar kraj njih i Ilgauskas djelovao kao Usain Bolt.

INDIANA

Za njih vrijedi slično kao i za Bobcatse – jedan potez bili su daleko od toga da ih proglasimo uspješnima. Kako do početka sezone ima još mjesec dana, možda to i postignu jer sve naravno ovisi o tome kada i kako će se konačno riješiti Jaamala Tinsleya. Naime, ne uspiju li ga zamijeniti do starta sezone, postoji mogućnost da će ga ili morati otpustiti (loše za salary cup i manevarske mogućnosti) ili zadržati (loše za ekipu i novu budućnost). Larry Bird je, oslobodivši se utjecaja Donniea Walsha koji je otišao u Knickse, krenuo u potpunu reorganizaciju momčadi u kojoj više nema mjesta za sumnjive tipove, bez obzira na talent. Doduše, Bird je dobrim dijelom i kriv za ovakvo stanje jer je igrače i on birao, ali očito više nema mjesta za sentimente.

Tako je klub konačno napustio Jermaine O’Neal, i to u odličnom tradeu za obje strane što je stvarno rijetkost u NBA svijetu. Indiana je za jednog od posljednih podsjetnika na nesretna vremena nerealiziranog potencijala dobila novog playmakera, T.J. Forda, čime su poslali jasnu poruku Tinsleyu. Ford igrački nije previše iznad Tinsleya, bolji je strijelac i brži je, sklon prodiranju pod obruče, ali Tinsley je nedvojbeno bolji razigravač, bilo na postavljenu obranu, bilo u polukontri. Međutim, novi početak Fordu donosi par sezona mira u kojima će moći igrati svoju igru bez prevelikog pritiska, dok je Tinsley svoju dobrodošlicu već potrošio. Ford je bolji izbor ne samo zbog pitanja kemije i atmosfere, već i zbog stila igre, njegova slash and kick jurnjava puno više pogoduje momčadi krcatoj tricašima od Tinsleyevog pimplanja uokolo zone.

Dobar potez bio je i dovođenje Jarretta Jacka iz Portlanda, on će preuzeti ulogu prvog beka sa klupe i osim što će biti back-up play možemo očekivati da će dobar dio minuta provesti u igri uz Forda kao drugi bek. S obzirom da je Ford i u Torontu imao limitiranu minutažu, ne bi bilo čudno da ga na sličan način koriste i u Indiani, tako bi recimo dvije četvrtine mogli imati playa koji stalno napada i onda ga dvije četvrtine zamijeniti playom koji briljira u presingu. Toliki pritisak na protivničkog playa u oba smjera mogao bi mnogim ekipama zasmetati.

Na draftu su još pokupili Brandona Rusha, all-round visokog beka čija minutaža će prvenstveno ovisiti o postotku sa kojim bude gađao trice. Bude li učinkovit kao u Kansasu, eto prave zamjene na bokovima za Dunleavya i Grangera. Još jedan rookie, visoki i super-spori Roy Hibbert trebao bi preuzeti ulogu Davida Harrisona pod koševima i faulirati svakoga tko uđe pod reket, a nešto slično bi trebao raditi i veteran Nesterović koji je stigao u paketu sa Fordom iz Toronta. Tanki su pod obručima, ali rotacija je više nego dobra uokolo reketa a to je ovom sastavu najbitnije jer žive i umiru sa tricom i širenjem obrane.

Lani su igrali iznad svih očekivanja, i nove promjene samo bi trebale pripomoći da tako i nastave. Ali dok ne riješe problem zvan Tinsley i ne kompletiraju roster, ne mogu smatrati da su završili sa rebuildingom.

CLIPPERS

E ovo se zove posao. Promijeniti više od pola rostera, napuniti svlačionicu provjerenim gubitnicima i izgubiti najvažnijeg igrača. Da, ovo su opet dobri stari Clippersi. Ali opet, s obzirom na sve okolnosti, ovako na papiru skrpali su solidnu ekipu pa iako znamo da će u stvarnosti funkcionirati teško i nikako, imena poput Davisa i Cambya zaslužuju nekakav respekt. Stoga iz dužnog poštovanja – prolazna ocjena.

Centralni događaj svakako je odlazak Branda, i to odmah nakon što su potpisali Davisa i kada smo već počeli razmišljati o tome kako bi ovaj novi dvojac možda mogao i do playoffa. I onda je došlo do natezanja sa Brandom oko par milijuna i ovaj je lijepo odlučio otići u klub u kojemu su skinuli gaće, okrenuli se i dali mu free role da radi što hoće. Što su i Clippersi trebali napraviti da su malo pametniji. A za to što nisu pametniji zaslužan je naravno veliki Mike Dunleavy, trener i GM kluba.

Davis bez Branda u ovim Clippersima je kao Mojito bez ruma, kao zadnji Batman bez Jokera – puno vike nizašto. Nema više suigrača poput Ellisa koji mogu preuzeti ogroman dio posla na sebe, nema trenera kao što je Nelson koji se jednostavno može zavaliti na klupi i gledati kaos bez da se uzruja. Dunleavy će pokušati sve držati pod kontrolom, prvi pomoćnik bit će Chris Kaman koji ovako na prvi pogled ne izgleda kao osoba sa kojom bi Davis mogao stvoriti nekakvu čvršću vezu na terenu. Uglavnom, sve miriše na probleme a ni ostali pristigli igrači ne pomažu da se osjetimo bolje oko ove momčadi.

Dovođenje Marcusa Cambya samo po sebi odličan je potez, ali u ovakvoj situaciji nema previše smisla. Camby može pomoći dobroj momčadi da postane odlična, ali momčadi u rasulu da postane stabilna? Njegova kontrola reketa svakako će dati obrani dozu ozbiljnosti, samo kako će funkcionirati u paru sa Kamanom, tko će čuvati brže četvorke i tko će biti taj centralni sidrun?

S druge strane, dodati gubitnika kakav je Ricky Davis, ultimativni NBA plaćenik zadnjeg desetljeća, jednoj momčadi koja već ima Tima Thomasa ne ćini se sjajnim potezom. Ako već popunjavaš klupu popuni je likovima željnima igre, borcima koji se žele dokazati a ne prolaznicima koji su odavno dokazali da samo žele lovu. Kad staviš na jedno mjesto Thomasa i oba Davisa osim sirovog talenta dobiješ i ogromnu glavobolju prošaranu kurcoboljom.

Uz ovakvo krpanje petorke Dunn je složio ludu kombinaciju i na klupi. Na draftu je imao sreće dočepavši se DeAndre Jordana, momka koji po fizikalijama ima sve što pravi moderni centar treba imati ali koji će možda moći pomoći tek nakon par sezona ozbiljnog rada. Rookie koji bi trebao pomoći odmah je Eric Gordon, ali ja se i dalje kladim da će taj biti najveći promašaj ovogodišnjeg drafta. Bek-šuter koji klimavo šutira i nema nikakvu drugu dobru stranu da se na nju osloni, previše smrdi na promašaj.

Osim dvojcie rookiea, potpisani su i svi dostupni igrači za minimalac. Pa se tako u staro jato vratio Brian Skinner koji u Sunsima nije pokazao ništa osim one očajne kozje bradice, kao back-up play doveden je Jason Williams koji se mudro odlučio za mirovinu prije početka kampa svjestan da mu pod stare dane ne trebaju epizode u ovakvim kvazi-momčadima, kroz trade sa Jazzom u klub se vratio Jason Hart dok je u suprotnom smjeru otišao puno pouzdaniji veteran Brevin Knight koji nije bio od onih koji će trpiti Dunleavyeve gluposti. Simpatičan potez je dovođenje Stevea Novaka iz Rocketsa, sada imaju i bijelu verziju Tima Thomasa, igrača koji iako je nominalno četvorka igra samo od linije trice do linije trice jer bi u slučaju da uđe u polukrug bio pogođen munjom.

Ovoljetna trgovina Clippersa više podsjeća na poteze Cibone, Zadra ili Splita nego ozbiljnog NBA kluba, ali baš zato zaslužuje prolaznu ocjenu. Ako već ne garantira uspješne rezultate ova ekipa donijet će hrpu zabavnih trenutaka, a to definitivno nije za baciti.

LAKERS

Kako im se vraća Bynum, a već su debelo prebacili salary cap, možemo im tolerirati to što su se odrekli Turiafa. Iako je ovaj bio omiljen kao suigrač i iako je klupa Lakersa nezamisliva bez njega, u stvarnosti će zdravi Bynum i rotacija Gasola i Odoma na četvorki ne samo nadomjestiti njegov učinak već ga i premašiti. Stoga, maknimo romantiku na stranu, ovo je bio čisto poslovni i još uz to dovoljno košarkaški mudar potez Lakersa.

Problem je što su se osim toga odlučili za mirovanje, računajući da je Bynumov povratak dovoljan momčadi da napravi korak dalje, drugim riječima da osvoji naslov. Pa su produžili ugovor sa Vujačićem što je mudar potez jer usprkos svim Salinim manama nisu si mogli dozvoliti da ostanu i bez drugog ključnog podizaća energije sa klupe. Ali ono što nisu napravili je eventualni trade kojim bi pojačali vanjske pozicije, odnosno koji bi u klub doveo jednog pravog playa sposobnog zabiti iz ulaza i odigrati obranu.

Derek Fisher je još uvijek dovoljno dobar da pomogne, to je pokazao nebrojeno puta i u ovom playoffu, ali nekako mu sve više paše uloga back-up playa ili trećeg beka. Jordan Farmar je pak pokazao da nije klasa koja može bitnije pomoći u velikim utakmicama, a kamoli preuzeti ulogu playa u momčadi koja pretendira na naslov. A kako u Odomu imaju igrača kojega mogu nuditi uokolo bez da puno izgube, ta njihova odluka da sve ostave istim nije nužno i najbolja.

S druge strane, kako im zamjeriti što su nakon igranja finala gdje ih nitko nije vidio na početku prošle sezone odlučili još jednom zaigrati sa istim kartama?
Osim ako nećemo dovođenje vlastitog Kineza smatrati promjenom. Eto, Lakersi su konačno potpisali još od lani draftiranog Yuea, tako da Yi više neće biti najmekši Kinez u NBA. Naravno, svaka minuta koju Yue dobije kod Jacksona učinit će kosu Tonija Kukoča sve više sijedom. Da je Kukija uopće briga.

MIAMI

Kada nakon 15 pobjeda i katastrofe od sezone na draftu ulovite igrača koji od prvoga dana može pomoći tako što će zabijati 20 koševa, teško da netko može reći da ste imali katastrofalno ljeto. Ali maknimo na stranu Beasleya, koji je samo da napomenemo ipak pod upitnikom zbog totalno krivo psoloženih životnih prioriteta i sa kojim će Riley imati posla preko glave da napravi korisnog košarkaša, i ljeto Heata je upravo to – katastrofa.

Ako Wade i bude zdrav, i ako Marion i bude koncentriran na košarku umjesto na svoj image u javnosti, činjenica je da su dva ključna mjesta u momčadi, razigravača i centra, čovjeka od kojega kreću napadi i čovjeka sa kojim završava obrana, praznija od glave prosjećnog hrvatskog studenta.

Tako da draft ostaje jedina svjetla točka njihove predsezone, pa makar Beasley kasnio na svaki trening i makar Chalmers snimio duet sa Snoop Doggom. Bar imaju talenta za igrati u ligi. Za razliku od pristiglog Jaamala Magloirea koji bi trebao pomoći Marku Blountu oko skoka, bloka i svega drugoga što pravi centar mora raditi. Jadni Haslem, praktički jedini je pravi post igrač na rosteru a čak ni on nije od onih četvorki sa viškom mišića, više je igrač koji igra glavom i na potez.

Marion je tako ušao u zadnju godinu ugovora, sve opcije su otvorene i kako su na krilima ionako pretrpani a na četvorci riješeni, jedino razumno čini se zamijeniti ga za par pravih veterana kako bi ova sezona imala nekakvog smisla. Iz Portlanda je stigao James Jones, odličan tricaš i profesionalac kakve Riley cijeni i koji će konačno pokriti nedostatak Kapona koji se u lanjskoj momčadi bolno osjetio. Ponovno potpisani Dorrell Wright i dalje će biti tu da ponudi od svega po malo a u biti od ničega ništa, kao igrač za desetak minuta. Sličnog profila je i Diawara koji je stigao iz Denvera, potpis dvojice atleta koji nemaju izraženijih košarkaških vještina potpuno je nelogičan i čak ni Rileyu uz sav kredit koji ima ne možemo zbog toga ne zamjeriti.

Novi ugovor Chrisu Quinnu pak nije iznenađenje, lani jedan od najstandardnijih igrača zaslužio je nagradu iako bi mu realno umjesto NBA mjesto prije bilo u Goodyear ligi. Ali na desetak minuta kao back-up play Quinn će ako ništa biti bolji od onog nesretnog Ukića, bar može zabiti tricu. Problem je što će Quinn izgleda morati igrati puno više, osim ako Wade ne preuzme ulogu playa (a znamo kako to završava, Dwyane je i ovako sklon izgubljenim loptama a i samo bi se dodatno trošio), jer Banks i dalje ne obećava previše.

Kako iza svega ipak stoji Riley, jasno je da će navijači Miamia morati biti strpljivi jer ova sezona će biti tek još jedan korak ka slaganju prave momčadi. Osim ako Riley nije konačno prolupao pa se nada da će u jurnjavi Wadea, Mariona i Beasleya pronaći jezgru ozbiljne ekipe.

MILWAUKEE

Najveće pojačanje su promjene u vrhu kluba. Reci što hoćeš o Skilesu, ali nema sumnje da će se (bar u početku) svaka njegova momčad boriti do zadnjeg atoma snage. Makar to značilo da će igrati 5 igrača na minimalcu. Što je vrlo moguće jer poznavajući ovaj sastav Bucksa teško da se među udarnim igračima može naći 5 fajtera kakve Skiles traži.

Osim žestine koja je ovoj vječno mekanoj momčadi bila neophodna i koju donose Skiles i novi GM Hammond, dijete Pistonsa, bitno će biti kako će na sve reagirati vlasnik novog suludog ugovora, izvjesni Bogut. Prvi ću tvrditi da Bogut zna igrati košarku i da može puno više nego je do sada pokazivao, ali toliko novac za ipak limitiranog igrača koji teško da može do razini jednog Brada Millera ili čak Divca ipak je previše. Opet, probudi li se Bogut i postane ratnik na terenu kakvim se prikazuje u svojim izjavama, Skiles će imati oko čega graditi momčad. Nastavi li pak sa toplo-hladno igrama za koje je do sada uglavnom krivio ili suigrače ili sustav igre, jasno je da nas čeka novi rat u kojemu će Skiles teško izaći kao pobjednik.

Što se tiče novih lica, većina poteza nema smisla jer pristigli igrači teško da odgovaraju Skilesovom profilu košarkaša. Pogotovo se to odnosi na playeve. Damon Jones je stigao iz Cavsa za Williamsa, i svojim jezikom i igrom koja ga odavno ne prati teško da će se izboriti za minute. Tyronn Lue je sličan igrač, samo što priča manje od Jonesa. U biti potpuno je nejasno zašto Bucksi nisu produžili ugovor sa Iveyem koji je otišao u Sixerse i koji je bar obrambeni specijalist za razliku od ova dva šetača?

Prvi play tako će biti Luke Ridnour, momak koji na prvi pogled fizički ima dosta toga sličnog sa Skilesom kao igračem (osim što su bijeli, Ridnour je ispod prosjeka po fizikalijama i nije baš neki strijelac, ali zna organizirati igru, samo što nema onu samouvjerenost koja je krasila Skilesa igrača) i možda će baš on najviše profitirati u cijeloj priči bude li Skiles u njemu vidio novog Hinricha.

Za unutarnju igru su dovedena dva mekušca koja više vole igrati licem prema košu, Elson i Allen, a uz to iza obojice su odavno ostali najbolji dani. U kojima ionako nisu bili ništa više od igrača za par minuta. Ovogodišnji izbor na draftu po opisima mogao bi biti novi Larry Bird, jer nema toga što po scoutima Joe Alexander ne može. Kako je navodno neumorni skakač, mogao bi se izboriti za koju minutu pored gomile mrtvih tijela koje Bucksi imaju pod košem.

Jedini pravi potez bio je naravno trade sa Netsima. Osim što su se riješili prevare zvane Yi i time i definitivno priznali da je era Larrya Harrisa kao GM-a bila katastrofalna, zauzvrat su dobili pouzdanog Richarda Jeffersona koji možda nikada neće biti najtalentiraniji igrač na terenu ali će uvijek iz svojih mogućnosti izvući maksimum. I igrat će oba kraja terena, što će ga učiniti prvim imenom ove momčadi. A da će Skiles znati s njim nema sumnje, ako je Lawrence Frank kao mini-Skiles znao iz RJ izvući ono najbolje sve ove godine, znat će i stariji brat Scott.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *