15

Odbrojavanje je krenulo, u narednih 15 postova do početka sezone predstavit ćemo svih 30 momčadi. Plan je dakle dvije ekipe po danu, redom od najlošijih ka najboljima, i nadam se da ću po prvi put uspijeti završiti pregled prije prvog podbacivanja. Ljubav je definitivno u zraku, vani je ljeto a NBA predsezona se zahuktala. Još malo više od dva tjedna i konačno ćemo moći vidjeti rađa li se novi veliki dvojac pod obručima Minnesote, može li Steve Nash odigrati još jednu veliku sezonu, hoće li Sixersi biti stvarno toliko moćni kao što izgledaju na papiru, koliko je stvarno dobar Andrew Bynum, mogu li Blazersi biti donijeti novi showtime, da li je bolji napad Jazza od obrane Hornetsa itd itd itd. I LOVE THIS GAME!

MEMPHIS

Memphis je u najlošijoj mogućoj situaciji, ne samo da imaju manjak talenta na rosteru već im je i situacija u svim strukturama kluba očajna. Stalne priče o prodaji, svakodnevno sprdanje ostatka svijeta sa njihovim neizbježnim preseljenjem, zatim politika štednje koja je dovela do onog smiješnog tradea Gasola u Lakerse, sve su to stvari koje ne štete samo imageu kluba već i kemiji momčadi i organizacije uopće.

Stvar ne popravlja ni očito nezadovoljstvo sa trenerom Iavaroniem koji u prvoj sezoni nije uspio naći zajednički jezik sa igračima, ili sa ono malo igrača koje možemo smatrati nositeljima. Iavaroni je većinu sezone proveo živcirajući se na klupi zbog nemogućnosti igrača da sprovedu njegov plan igre u djelo, umjesto da realno sagleda situaciju i pokuša stvoriti bar nekakvo jedinstvo unutar ekipe. Kada nema kemije, tada vrijedi ona kako je ovo sve ipak prvenstveno biznis, pa je kod igrača bio primjetan i nedostatak brige, što je dodano njihovom ionako manjkavom talentu značilo katastrofu na parketu.

Na kraju sezone je bilo primjetno da se ni igrači ne uzrujavaju zbog trenera za kojega im je postalo očito da se neće dugo zadržati, a nakon što je to shvatio i Iavaroni, više ni njega nije bilo briga. Većina igrača ionako ima bolje ugovore i uvjete od njega. Za ovakvu situaciju dobrim dijelom kriv je i sam, u startu je tražio previše od premladih i limitiranih igrača nadahnut svojom epizodom u Sunsima. Vidjevši talent vjerovatno je mislio da će odmah moći igrati bolje, zaboravljajući da prvo treba proći školu.

Ako je ovo ljeto malo popričao sa iskusnijim kolegama i smirio se, ako je odlučio odrasti sa ovom ekipom tada bi možda Memphis mogao i zaigrati iznad očekivanja, a to je dobiti nekih 25 tekmi. Sudeći po svemu što do sada znamo o Iavaroniu, ponajviše zahvaljujući legendarnoj 7 seconds or less Jacka McCalluma, radi se o preponosnom, prepametnom i preegoističnom liku da bi tek tako prešao preko cijele situacije u klubu, pa se i nastavak njegove tvrdoglavosti te konačni izgon iz kluba čine najrealnijim ishodom.

Što se igrača tiče, blago rečeno curi na sve strane. Mike Conley u prvoj sezoni nije pokazao ništa, ne samo što su mu brojke bile ispod prosjeka za tako visoki i reklamirani pick, već je umjesto razigravanja suigrača pokazao puno više interesa za razigravanjem jednog jedinog igrača – Mikea Conleya. Kyle Lowry i Javaris Crittenton popunjavaju poziciju playa, čini se kako Memphis ima igrača viška, ali stvarnost je potpuno drugačija. Lowry je potencijal za odličnog igrača sa klupe, Conley još nije pokazao da je materijal za startera a Crittenton je u najboljem slučaju novi Jarrett Jack, odnosno žilavi bek bez kvalitete za igrati startnu jedinicu ili dvicu.

Ta gužva je dakle zasad tek brojčana, dok recimo na poziciji drugog beka nema ni toga. Odlaskom Millera ostaje rupa na poziciji šutera i lidera koju će odmah povjeriti O.J. Mayou. Koji jeste vrhunski talent i fizički fenomen, ali i rookie star jedva 20 godina kojega odmah ćeka uloga nositelja igre iako još nije pokazao ni da je u stanju biti profesionalac. Svi aspekti njegove igre djeluju solidnima, ali i upitnima, nema ni jedne vrline za koju već sada možemo reći da će u mu donijeti garantiranu NBA minutažu.

Njegova obrana je upitna, njegova kontrola lopte je upitna, njegov pristup je upitan, što je najgore – njegov šut je upitan. A vanjski šut je nešto što Memphisu treba, jer na rosteru nemaju čovjeka kojega možemo nazvati tricašem, osim ako takvu ulogu ne želite dati Antoineu Walkeru koji je i u najbolje dane trice uglavnom zabijao zato ih nije prestajao pucati. Jedino što kod Mayoa nije upitno to je baš taj segment igre, potrošnja lopti bez rezona da bi zabijao dovoljno.

Ako će on i Conley činiti bekovski par, tada će uloge sa klupe preuzeti Crittenton i Lowry, a u pričuvi će čekati i trupla Grega Bucknera i Marka Jarića, da uskoče ako bude nekakva večer živih mrtvaca. Ozbiljno, zar još itko vjeruje da Jarić ili Buckner mogu pomoći kao nekada svojom tvrdom igrom, solidnim šutom i žilavim pristupom? Kako god, na vanjskim pozicijama je još i dobro kako je na ostalima.

Rudy Gay praktički nema zamjene, najbolji all-round igrač kojega imaju prisiljen je ovako biti i prva opcija u napadu, što će slično kao i kod Mayoa dovesti do hrpe loših šutova koji će narušavati njegov stvarni učinak. Ali ako netko igra fantasy ili nekakvu drugu igru neka obavezno obrati pažnju na Gaya koji će sigurno igrati oko ili čak preko 40 minuta po tekmi, jednostavno na rosteru nema igrača kojega možeš gurnuti na malo krilo a da isti tren ne primiš 10 koševa preko njega. S obzirom na njegovu skočnost i fizikalije, čak ni očajan šut ni gomila izgubljenih neće narušiti pozitivu koju donese skokovima, asistima, koševima iz tranzicije i ukradenima.

Na četvorki imaju dva klinca ogromnog potencijala i odličnih fizikalija, ali ujedno i toliko lagana da zajedno nemaju koliko jedan biceps Charlesa Oakleya. Zbog nedostatka mase i snage Arthur i Warrick više vole igrati licem košu i čekati pravu loptu, a nažalost na klupi nema veterana koji može donijeti sirovost pod obruče. I dok će ovi momci bar brzinom i spretnošću napraviti nešto korisno, Walker je tu tek da popravi prosjek u kilaži.

Dok mladima pod hitno treba stereoida, piletine i mekinja, Walker jede više od Elvisa i možda dobro dođe kao nekakav veteran-mentor kada je u pitanju izbor dobrih restorana, da se klinci malo napune. Suludi potez uprave koji je njega ovo ljeto doveo u klub opet nije toliko sulud kao onaj koji ih je riješio najboljeg post igrača prošle sezone, ali o tome stvarno više ne treba govoriti. Dati Gasola za ništa, dodati očajne ugovore Jarića i Walkera, očito je da Memphis ovu igru igra iz nekih drugih razloga osim košarkaških.

Stoga odbacimo porugu i kuknjavu i radujmo se svim srcem skupini okupljenoj za borbu pod obručima, skupini koja priziva uspomene na sjajne centarske generacije Cibone. Kombinacija hrpe centimetara i mase sa minimalno talenta. Haddadi, Gasol Jr., Darko = Grgat, Skelin, Poljak ili bilo koja druga kombinacija centara Cibone od sredine 90-ih pa tamo negdje do početka novog milenija. Kako je Haddadi Iranac koji za sada ima samo visinu i nešto talenta, ali uopće nije igrao košarku na približnoj razini i nema pojma što ga čeka kao NBA centra, njega nećemo ni uzimati za ozbiljno. Ali dvojac Miličić – Gasol, po kojoj osnovi oni mogu držati reket NBA ekipe? Darko i dalje fizički izgleda impresivno ali njegov pristup je već legendaran, dok će jadni Gasol sve dobro što bi napravio za 15 minuta u igri prosuti bude li igrao više a morat će jel Darku ne možeš vjerovati ni kada darove nosi.

Ukupno gledajući, čak i da dobiju pozitivnu reakciju od svih ovdje navedenih aktera, da se svima poklope najbolje sezone, Memphis nema dovoljno talenta ni iskustva da izvuće nešto pozitivnije u ovoj sezoni od – još jedne godine. Još da znamo kako ova cijela priča nekamo vodi, ne bi se puno ni brinuli. Ali sve se bojim da put kojim oni idu ne da nema signalizacije, nego nije ni asfaltiran. Nije ni u planovima da bude. Bar ne do idućih izbora.

Uostalom, što reći o klubu kojega napusti jedan Navarro, iako ga je čekao i ugovor i garantirane minute? Danas bi se kraj Jarića i Bucknera i jedan Juan Carlos činio kao Mike Miller. A opet, možda su i gori nego lani ali su bar simpatičniji.

NEW JERSEY

Možda su mogli dobiti i nešto više za Kidda i Jeffersona, ali ni Devin Harris nije loš ulov. Ionako nisu išli nigdje, a svejedno je propustio playoff sa 35 ili desetak pobjeda manje. Oni kreću u svoju budućnost u kojoj se kroz maglu naziru nova dvorana i New York, a tamo negdje i potpis igrača oko kojega bi mogli graditi novu momčad. Zvao se on James ili nekako drugačije. S tim da je ova druga opcija ipak realnija.

Za ovu sezonu sve je u rukama Devina Harrisa, konačno će imati priliku pokazati ima li nešto više od brzine i povremenih šuterskih bljeskova. Ako uspije naći i nižu brzinu, poboljša li kontrolu lopte i selekciju šuta, Netsi mogu biti zadovoljni. Partner na vanjskim pozicijama biti će mu Carter koji će još jednom imati dozvolu da radi što hoće jer njegovi koševi su itekako potrebni ne žele li Netsi biti najgora ofenzivna ekipa u povijesti.

Sa Harrisom i Vinceom kao glavnim nositeljima morati će forsirati još brži ritam, a pitanje je kako će se u svemu tome snaći Lawrence Frank koji je već lagano dosadio i Netsima i sam sebi sa svojom navodno oragniziranom košarkom u kojoj sve riješava Carter. Problemi sa bržim ritmom su što isti zahtjeva pouzdanu rotaciju, a Netsi nemaju vanjske igrače. Pola momčadi otpada im na centre i šljakere pod koševima, i osim Keyona Doolinga nemaju beka. Ne beka koji zna igrati, nego beka uopće. Dakle, priliku će dobiti i jednodimenzionalni strijelac sa Memphisa, rookie Chris Douglas-Roberts, te lanjski rookie, jednodimenzionalni šuter Maurice Ager. Ne pokažu li se ova dvojica sposobnima odigrati svoje minute, vrlo moguće da ćemo gledati i Harrisa i Doolinga i Cartera u isto vrijeme na parketu. U stalnoj trci? Nemoguće, a to opet znači da će ostati bez najjačeg oružja Devina Harrisa.

Malo krilo bit će najproblematičniji dio momčadi, čovjek koji je stigao umjesto Jeffersona nekada je bio dobar all-round košarkaš ali sumnjam da Bobby Simmons danas može pratiti NBA ritam osim kao igrač za par minuta sa klupe. Kako je Trenton Hassell također bivši, ostaje im samo ispodprosječni šuter i atleta Jarvis Hayes kao opcija za startnu trojku. Jedino Carter na krilu izgleda kao normalna solucija, obrambeno on je rupa gdje god ga stavio, ali uvijek će zabiti svoje. Ali kako već rekosmo, nema rotacije koja bi omogućila Carteru da tamo provede većinu vremena pa su osuđeni na krpanje.

Stvari ne bi bile tako očajne da u toj masi visokih imaju igrače koji mogu nositi igru i olakšati ovima iz vani život. Nažalost, umjesto da im ovoliko količina centimetara bude najjači dio ekipe, jednako su loši kao i ostali. Josh Boone je čvrst momak i solidan skakač za 15-ak minuta, Eddie Najera nekada je bio vrhunski fajter a danas je uglavnom promatrač koji šutira izvana i ne stigne na skok u napadu za svojom vlastitom ciglom, Stro Swift je žilavi i skočni trkač nesposoban pomoći u organiziranoj košarci.

Dodajte im dva rookiea, Ryana Andersona koji je tipični visoki bijeli šuter stopala zalijepljenih za parket, te Brooka Lopeza koji je tipični bijeli centar više naslonjen na snagu nego na talent, i ispada da sve ovisi o dvojici lanjskih rookiea – Seanu Williamsu i Yiu. Williams je lani odigrao pristojno, manjak mase nadoknadio je pokretljivošću i skočnošću, te će sa godinama ostane li čist u glavi biti sve bolji. Napadački nije bez oružja, ide brzo i žestoko na obruč, ali ipak najveća snaga mu je urođeni osjećaj za blokade. Možda već ove sezone pokaže da je nasljednik Marcusa Cambya.

Yi je pak potencijalna napadačka opcija, njegova meka ruka u kombinaciji sa visinom ako ništa drugo može stvoriti slične probleme obranama kakve je stvarao Krstić. Problem sa Yiem je to što on nema ni volje ni motiva da daje sve od sebe, uz to je i premekan, prelagan, bježi od kontakta i skoka, te praktički uopće ne koristi tu kombinaciju visine i osjećaja za loptu. Dok je Darko bar dovoljno velik da zatvori reket, dok je Bargnani bar dobar vanjski šuter, Yi ne daje znakove ikakve NBA kvalitete, te sumnjam da će ikada biti uopće iskoristiv igrač sa klupe a kamoli član petorke. Ako sam ga iz prva i smatrao kineskim Bargnaniem sada se ispravljam – Yi je kineski Damir Markota.

Od Netsa ne možemo očekivati ništa osim poraza, ali se možemo nadati da će Williams biti prvi bloker lige kraj svog prometa kojega će njegovi suigrači propuštati u reket, te da će Harris izrasti u pravog strijelca i slash n kick playa. Sve drugo spada u onu priču o dugoj, hladnoj zimi nakon koje dolazi duuuuugo ljeto. Vince Carter neće imati ništa protiv. Sunce je dobro za kosti, a Vince svoje voli više od ičega.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *