13

SACRAMENTO

Rebuilding traje već neko vrijeme, i ide sasvim solidno. Bar kada je čišćenje u pitanju, lani su se riješili Bibbya, sada Abdur-Rahima, era Artesta je završila prije nego je i počela, dakle stvara se prostor za okupljanje nove momčadi. Pitanje je samo koliko je pametno okupljati nešto kada nemaš ni onaj osnovni temelj?

Zar je Kevin Martin, iako neosporno odličan strijelac, budući nositelj momčadi? Ili Kingsi grade nešto bliže Pistonsima, radnu ekipu bez zvijezda? Dok sa ove financijske strane posluju pametno, igračka ruža baš se i ne čini nešto previše potentna, pa se postavlja pitanje kada će se povući neki pravi potez kao što je nekada bilo dovođenje Webbera?

Došli do vrhunskog talenta putem drafta (teško jer ima puno gorih ekipa) ili trgovinom (još teže jer nitko normalan neće preuzeti ugovore Brada Millera ili Kennya Thomasa prije isteka roka), jednu su pak stvar riješili. U Reggiu Theusu imaju trenera budućnosti, lani su ponajviše zahvaljujući njegovoj tvrdoglavosti i egu na jednom prejakom Zapadu uspijeli doći do 38 pobjeda, što je u neku ruku ravno nastupu u NBA finalu. Theus se nije kao rookie trener bojao suprostaviti nikome, nametnuo se čak i jednom Artestu umjesto da pleše oko njega, što je razultiralo respektom cijele ekipe. Tražio je zalaganje i zauzvrat je dozvolio svakome da poteže kada želi. I štimalo je.

Iako su obrambeno bili slabašni jer osim Artesta nisu imali igrača koji može igrati obranu 1 na 1, uvijek su se trudili. Što im se vraćalo u napadu gdje su šuterskim serijama znali ubiti i najbolje ekipe lige. Theus je uspio nametnuti ekipi taj pomalo bahati stav koji nikome ne priznaje da je bolji, Brad Miller je odigrao svoju labuđi pjev sezonu, Francisco Garcia je postao igrač, Kevin Martin je bio standardno dobar i kada sve zbrojiš ispada da su Kingsi stvarno odigrali iznad mogućnosti. A opet, koga briga kada nisu bili ni blizu playoffu.

Ove sezone pad je neminovan, više nikome neće biti iznenađenje, a ni potezima koje su vukli ovoga ljeta nisu se pojačali. Dapače, umjesto da dovedu par igrača koji će pomoći u obrani, oni su praktički ostali sa istim slabostima i još bez Artesta. On je definitivno išao na živce svojim apsurdnim izjavama po novinama, forsiranjem svoje uloge strijelca u napadu, ali bar se uvijek bio spreman tući. Sada im za tuču ostaju samo dobri stari Miller te uporni Garcia. A o nedostatku playa da ne govorimo.

U zamjenu su iz Houstona stigli Bobby Jacksona koji će ako bude zdrav bljesnuti svaku 7 utakmicu, te rookie Green koji će teško do minuta kraj ovoliko drugih krila na rosteru, osim ako se ne pokaže dovoljno brzim da tu i tamo zaigra na malome krilu. Koliko im je Artest bio trn u oko dovoljno govori ovaj trade, dali su ga praktički za nešto prostora na salary capu dogodine, što kada se sjetiš svih onih sitnica, od maltretiranja psa, obitelji i povlačenja svega toga po novinama, do izjava kako želi trade, pa kako ga ne želi, pa kako je trebao napraviti ovo a ne ono… Živjeti sa Ronom napornije je od života sa posesivnom ženom.

Uglavnom, Kingsi će se i dalje napucavati sa svima, što će prije svega odgovarati Martinovoj statistici, s obzirom da je mršavi bek sada bez konkurencije prva napadačka opcija. Kako je u napadu raznovrstan i kompletan, zabijat će 25 od šale. Kada on ispadne zbog neizbježne ozljede, tu su Salmons i Garcia da uskoče. Iako su obojica prije opcije za popuniti ulogu malog krila, radi se o čistim swingmanima koji funkcioniraju striktno na liniji za tri i od male su koristi u all-round igri, posebice kao dio unutarnje linije.

Ostali bekovi su totalno bezopasni, Udrih kao play je totalni promašaj i to je brzo postalo jasno svima, njegov odličan šut nije razlog da mu se dodijeli povjerenje koje mu je ukazano novim ugovorom. Udriha postavljaš za playa samo kada želiš gubiti, što možda i jeste jedan od planova braće Maloof. Da u ekipi bar imaju nekakvog superstara koji je u stanju razigrati momčad, onda bi Udrih imao smisla, ali kako su svi bolno osrednji, imati za glavnog playa igrača koji je tek back-up tricaš nije najbolje rješenje.

Kada Udrih zakaže u osnovnim stvarima poput prijenosa lopte, uskakati će spomenuti Jackson, veteran koji se vraća u klub u kojem je odigrao svoje najbolje partije, te MVP ljetne lige, dojučerašnji Euro-igrač Bobby Brown (koji je brže bolje potpisan ne bi li se nekako osigurali od katastrofe zvane Beno). Toliko su očajni da očekuju od jednog Browna, koji nema ni dana NBA iskustva, da povuče kada Beni počnu ispadati lopte u serijama.

Primjetno je da su svi spomenuti igrači rupe u obrani, čak ni jedan rastrčani Garcia nije dobar obrambeni igrač, bar ne dok igra na krilu. Preslab je i ne dovoljno eksplozivan da bi se suprostavio nešto snažnijim trojkama, dok je Salmons nešto žilaviji ali opet ne dovoljno jak da pomogne ikako drugačije osim smetanjem. Tu im leži ogroman problem, iz aviona se vidi da na trojki imaju samo polovična rješenja, Garcia i Salmons mogu iskoristiti hitrost i igrati na presijecanje lopte, ili presing na loptu, ali ne mogu zaustaviti svoga igrača leđima košu, ili odgovoriti na bilo koji oblik sile.

Nitko od vanjskih, uključujući i mala krila, ne može pomoći pod obručima, jadni Brad Miller će morati imati Rodmanovski prosjek skokova da pokrije njihovu nemoć. Znamo da u NBA uvijek tri igrača idu na skok i to naravno ova tri iz tzv. unutarnje linije. Kod Kingsa to neće biti slučaj.

Vanjska linija će stoga svoje slabosti pokušati sakriti šutom, dok će pod košem situacija ipak biti nešto stabilnija. Za skok i čvrstinu se ne moraju brinuti dok je Brad Miller na parketu, ali teško je od Millera očekivati da ponovi lanjsku sezonu. S njim u momčadi igra ima širinu, ali pitanje je koliko ovaj stvarno odlični centar još može na ovoj razini, i koliko su njegove lanjske brojke uopće rezultat toga što igra u gubitničkoj ekipi gdje se može nabiti statistika. Sigurno nije zaboravio igrati košarku, ali teško da u njemu ima dovoljno energije da i dalje bude duša igre, praktički i play i strijelac i razbijač.

Spencer Hawes, njegov programirani nasljednik, bio je uglavnom razočaranje, jedino po čemu ga se pamti je sposobnost da zabije sa poludistance. I po sporosti. Pravi back-up bio bi Mikki Moore, da zbog nedostatka talenta nije prisiljen igrati na krilnom centru. Skočan je i može zabiti sa vrha reketa, ali nije za ulogu startera.

Ima još visokih, ali njihova je iskoristivost blago rečeno upitna. Kenny Thomas je iza sebe ostavio svoje najbolje dane, pa će do minuta i rookie Thompson, i drveni Shelden Williams, pa i drugi rookie Donte Green, koji nudi i nešto napadačkog talenta za razliku od ove dvojice balvana.

Ima mladih igrača, ali u najboljem slučaju svi oni mogu izrasti tek u pomoćno osoblje, te je jasno da im trebaju ozbiljne promjene. Kada se još riješe svih ovih veterana ostat će im dovoljno prostora za dovesti nekoga, te bi tek tada mogli opet krenuti prema gore. S obzirom da rebuilding traje već neko vrijeme, možemo konstatirati da i nije toliko uspješan, zar ne.

Opet ponavljam, glavni razlog je nedostatak rasnog igrača koji će privući pažnju, Martin sa tim stalni iznuđivanjem slobodnih i mehaničkim ulazima više je dosadan nego atraktivan. Koristan, ali ne nedahnjuje. Usprkos tome što će imati goru sezonu od lanjske, njima kluč leži u sljedećem ljetu.

Uspije li Theus zadržati ovu ekipu na okupu čak i u ovakvoj sezoni gdje su očite mete, samo im fale one kružnice na dresovima, tada će mu morati dati novi ugovor, a onda još moraju imati sreće sa lutrijom kako bi dobili priliku da biraju među prvima na draftu, i zatim još treba očistiti dovoljno mjesta za juriš na jednoga od slobodnih igrača.

Tako bi u tren ovu sada poprilično ustajalu situaciju preokrenuli u svoju korist. Kao i uvijek, vrijeme će pokazati a mi ćemo biti tu da svjedočimo. Jer, iskreno, ne pada mi na pamet nešto pametnije za raditi od pratiti razvoj situacije u Kingsima. Što je najgore, uopće se ne zezam.

CHICAGO

Jedan od najtežih trenutaka kod ovogodišnje prognoze bio je analizirati sudbinu Chicaga. Ne, ne zbog toga što će izvjesni debeljko imati što za reći, već zbog toga jer sa Bullsima analize rijetko prolaze – ova momčad ima probleme tipične za lutrijsku ekipu, ali i talent kojim se može ravnopravno boriti za playoff. Kada su nakon one sjajne sezone sa Skilesom, igrajući najbolju obranu u ligi i maksimalno koristeći svoje napadačke kapacitete, izgledali kao momčad budućnosti nitko nije ni mogao sanjati da će se dogoditi sezona kao lanjska. Umjesto da se bore sa Pistonsima i Bostonom za vrh Istoka, zbog milijuna sitnica Bullsi su potonuli na dno.

Ali dok smo tražili razlog ovaj i onaj, dok smo slagali sve moguće scenarije koji su se eto poklopili i razbili jednu do jučer odličnu ekipu, zaboravljali smo na ono najbitnije i dovoljno očito. Bullsi jednostavno nisu bili dobra košarkaška ekipa od prvog dana. Zašto? Pa samo zato jer im je zabiti koš i u najboljim danima bilo mučenje. Nije stvar u nikakvom sistemu, jednostavno nemaju dovoljno napadačkog talenta. Košarka je sport u kojem obrana čini razliku između pobjede i poraza, ali bez napada, ako ne možeš loptu ubaciti kroz obruč, nemaš što raditi na terenu, uopće nisi konkurentan.

Sada nakon nekog vremena konačno možemo postaviti stvari kakvo treba– nije lanjska sezona bila splet nesretnih okolnosti, nego je ona prethodna bila splet sretnih. Jednostavno, najbolje sezone pojedinaca (prije svega Gordona, rookiea koji je rušio sve rekorde ludim serijama u zadnjoj četvrtini, i Hinricha koji šuterski nikada nije bio bolji) odlično su se poklopile sa evanđeljem po Skilesu koje propovjeda obranu do zadnje kapi krvi, uvijek na rubu incidenta. Angažirana mlada momčad, koja nakon što vidi da može igra van pameti, e to su bili Bullsi. Kada su trebali napraviti korak dalje, ka zrelosti i rutini, pokazalo se da su temelji bili od papira.

Današnji Bullsi imaju talenta, možda i više od Bobcatsa ili Indiana, svakako ne manje. Ali i Bobcatsi i Indiana imaju svoj napadački sistem, obje ekipe su ovisne o slash n kick igrama pojedinaca i vanjskom šutu nakon povratnih lopti, dok ovi Bullsi nemaju ništa. Odnosno sada imaju Derricka Rosea, čovjeka koji će jednoga dana biti lider prave NBA momčadi i koji će sam moći nositi igru u napadu, ako ničim drugim a ono baš tom slash n kick igrom. Ali danas taj Rose ima 20 godina, jednu sezonu sveučilišta iza sebe, nastup u finalu NCAA i poraz baš zbog manjka utakmica u nogama, te nikako nije spreman voditi ovu momčad nazad u playoff. Naprijed? Svakako, ali vratiti se tamo gdje su bili prije dvije godine je jednostavno nemoguće.

A evo zašto je nemoguće. Pod košem Bullsi nikada nisu bili tanji. Da je Paxson bio pametniji i da je bar dio posla odradio kako treba, danas su mogli pod košem imati pravoga centra (Ty Chandler) i četvorku koja može zabiti iz reketa (Aldridge). Ovako, imaju Drewa Goodena, vječnog talenta koji zna zabiti 20 koševa bez problema, ali ako vam Gooden zabija 20 to obično znači da gubite. Uz njega četvorka je i taj nesretni Thomas na kojega su potrošili drugi pick jednoga sjajnog drafta, atleta pun energije koji pojma nema što bi s loptom kada mu se nađe u rukama. Ako ništa drugo, obojica su bar odlični skakači i po tom pitanju Chicago neće imati problema.

Na petici je situacija kritičnija – Noah se lani dokazao kao pravi borac i karakter, ali od njegovog vodstva ovoj ekipi su puno potrebniji mišići. Nedostatak snage osjeti se u obrani, a u napadu je ionako uvijek bio osuđen na otpadke. S obzirom na njegove minuse, jedini pravi teškaš je Aaron Gray, bijeli centar koji me oduševio nekim lanjskim nastupima, tip nije tetkica već pravi sileđija u stilu Scotta Pollarda koji će svakoga skucati u pod i od čijeg bloka će se odbijati svi u blizini. Nažalost, osim snage nema druge košarkaške vještine o kojoj bi jednoga dana pričao unucima.

Pozicija malog krila je rezerevirana za Denga, najboljeg im igrača ali realno tek trećeg čovjeka ozbiljne momčadi. Deng je zanimljiv jer iako je nominalno prva opcija on većinu koševa zabija sa poludistance, ništa sa trice i nešto iz ulaza. Sve su to znakovi tek solidnog napadača, u svemu dobrog igrača koji je spletom okolnosti postao lice franšize. Uz njega je i Nocioni, čija borbenost je već legendarna, a kako je u međuvremenu postao i solidan šuter više nije toliko tragično ni kada sudjeluje u napadu. Opcija sa njim i Dengom zajedno, da jedan igra na četvorci ili da drugi igra na visokom beku, itekako je bitno oružje kada imate ovako nekreativni napad. Bar nečim da iznenadiš protivnika.

Ovaj roster bi definitivno najviše profitirao kada bi maksimalno ubrzao igru, u totalnoj akciji po uzoru na Sunse snašli bi se i Thomas i Noah, Deng također, a Rose i Hinrich bi bili oslobođeni svih muka organiziranog napada, korištenje pickova ne leži ni jednom ni drugom koliko otvoren teren. Brzina bi im mogla donijeti onaj potrebni identitet, problem je samo što nekako ne vjerujem da bi Paxsonova momčad zaigrala run and gun. Kvragu, pa nismo ni sigurni da će Rose od početka dobiti momčad u svoje ruke, možda Paxson živi u zabludi da se na starim temeljim da uključiti u nekakvu borbu za playoff, pa će limitirati rookievu ulogu.

Kako god bude, vanjska linija ima svojih problema. Rose je klinac, Gordon se više brine za budući ugovor nego za rezultat a Hinrich iza sebe ima najgoru sezonu karijere, sezonu koja je uništila sve ono što je postigao ranije. Nikada nije bio ni najbolji šuter, ni najbrži bek, niti smo ga smatrali čistim playom, ali uvijek je odrađivao posao. Možda bi mogao igrati uz Rosea, možda bi mogao biti idealan kao combo-bek sa klupe, ali za obje uloge morati će pronaći šut i držati ga iznad 40%. Sada više nema opravdanja u tome da se previše troši igrajući playa da mu ne ostane za zabiti.

Još su dva beka u igri, Thabo Sefolosha koji se pokazao solidnim NBA igračem, te preplaćeni Larry Hughes koji je gotov kao košarkaš. Dok je još bio u komadu, Larry se mogao prodati kao neka loša verzija superstara, imao je ulaz, znao je sa loptom, mogao je zabiti od svuda i neprestano je jurio uokolo. Sada je on potrošeni bek koji ne služi ničemu jer nema brzinu za zabiti koš, a kao šuter uvijek je bio katastrofalan. Svaka njegova minuta na terenu znači da Bullsi u tome trenutku igraju 4 naprema 6.

Rose je ključ, njegov napredak najbitniji je u cijeloj priči. Jer ako Hinrich i dalje bude očajan, ako Gordon ne pokaže interes za ičim osim za vlastitom statistikom, to se da preživjeti. Već viđeno. Ali ako Rose podbaci, Bullse možemo slobodno zaboraviti na duže razdoblje. Opet.

Drugi problem je što bi sada ovaj kaos (neiskorištene jake strane, potencirane slabe, potencijalne nezadovoljne veterane, zbunjene mlade) u red trebao pretvoriti čovjek koji nije ni dana proveo kao trener. I upravo je dovođenje Del Negra potez koji će konačno izbaciti Paxsona iz sedla, potez očajnika koji zna da su mu dani odbrojani podbaci li ova momčad opet.

Izbor nekoga Del Negrova profila ne čudi, radi se o poštenjačini karakterno sličnoj Paxsonu (i Skilesu), čistuncu košarke, ali i čovjeku koji donosi bitno drugačiji pristup, nakon Skilesova autoritarnog terora Del Negro će igrati na kartu zajedništva i prijateljstva. Paxson u biti igra tipičnu bad cop – good cop rutinu, samo sa malo previše skupom igračkom.

Ali isto tako zna da ova momčad više od ičega treba kemiju, a kako nije mogao promijeniti većinu igrača, jedino je mogao riskirati sa trenerom koji tu kemiju možda zna stvoriti, plus još ima iskustvo rada u Spursima i Sunsima i zna kako dišu prave košarkaške obitelji.

Malo je to sve pretanko da bi vjerovali u neke bitnije pomake naprijed, ovoj momčadi osim pravog Rosea treba još zahvata u igračkom kadru kako bi uskoro mogli opet konkurirati za playoff. Par kockica imaju i to nije loše, kada se riješe Goodena i Hughesa (čitaj Bena Wallacea, taj najnesretniji od svih nesretnih poteza Paxsona dovoljno govori koliko je krhak život NBA kluba i koliko malo treba da se od nečega dobrog napravi nešto uglavnom loše) imat će i nešto prostora na salary capu, pa će već i dogodine moći nešto napraviti.

Ako Rose bude pravi, i ako Del Negro uspije u nemogućem, svi će slaviti novo čudo. Ako se Del Negro pokaže tek žrtvenim jarcem, a Rose proigra, Paxson si je možda kupio tek još jednu godinu u uredu. Ali ako svi podbace, bit će svega. Meni se nekako čini da je druga opcija najrealnija. Ostaje nam naravno samo da čekamo. Ma moraš voljeti ovu igru, pa donosi drame koliko Dexter Morgan, Jimmy McNulty, Ari Gold i Andy Bottwin zajedno.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *