12

LOS ANGELES (THE OTHER TEAM)

Čovjek mora voljeti nekoliko stvari. Svoje prijevozno sredstvo (ko što reče Zijah Sokolović – za razliku od sebe samoga, auto te bar negdje odvede), prijatelje, glasne gitare, alkohol i Clipperse. Jer Clippersi su jedna od rijetkih sigurnih oklada u životu – uvijek su loši i uvijek će zeznuti stvar koliko god je to moguće.

Brzina kojom su uspijeli rasturiti jednu solidnu jezgru zaista je fascinantna, sada su opet nigdje bez manevarskog prostora za napredak. S tim da nije toliki problem u igračima, danas za razliku od nekada imaju kvalitetne košarkaše, ali atmosfera u ovome klubu ima potencijal da bude jedna od najgorih ikada.

Krenimo redom, od glavnih aktera. Nema teorije da se Mike Dunleavy, dosadni tiranin, i Baron Davis, ulitmativni slobodnjak, nađu oko ičega. Ili jedan ili drugi kad-tad će ubiti sve okolo sebe u pojam i najbolje što im se može dogoditi je da se Davis opet ozljedi, ili da Dun konačno dobije otkaz.

Pričati o kvalitetama igrača, o tome kako se njihovi plusevi nadopunjuju ili o tome kakvim bi sistemom mogli igrati stvarno nema smisla, jer ovoliko disfunkiconalnih i problematičnih tipova na jednom mjestu ne mogu značiti ništa drugo nego nevolju.

Opet, talenta ima dovoljno da će biti večeri kada će favorite razbiti. Sve počinje od Davisa, vječnog problema koji se rehabilitirao u očima javnosti igrama u Warriorsima, ali samo zato jer mu je skulirani Nelson dozvolio da radi što hoće. I stvarno, Davis je sezonu i pol djelovao kao jedan od 5 najboljih košarkaša na svijetu.

Dunleavy ga može uklopiti u svoj sistem, može živjeti sa njegovim greškama, kada bi stvari funkcionirale na ostalim frontovima. Kad ono, na ostalim frontovima – još gore. Na drugom beku je Mobley koji svake godine tone sve dublje i dublje, ove možda konačno i potone. Što otvara vrata rookieu Ericu Gordonu, streaky šuteru kojemu zasigurno odgovara ovakva situacija u kojoj će moći raditi što želi bez previše odgovornosti. Večeri sa npr. 0-7 šutom za tri biti će češće od onih sa šutom 3-7, ali Gordon ima budućnost, kakvu-takvu, i glupo je dati minute Mobleyu čija košarkaška budućnost je crni kovčeg, dva metra dug, položen u crnu zemlju.

Zabavnu večer dakle uglavnom će garantirati Davisovo zdravlje i Gordonovo raspoloženje, a kada u ulogu startera nakon Baronove ozljede uskoči Jason Hart očekujte serije poraza.

Vanjska linija je u totalnoj banani, a ni visoki nisu bolji. Iako na prvi pogled imaju twin towerse pod košem, i Kaman i Camby su toliko labilni da u slučaju loših rezultata i loše atmosfere od njih možemo očekivati više grešaka nego koševa. Dok skok neće biti problem, svaki drugi oblik obrane hoće. A upitan je i napadački učinak, jasno je da Kaman igra u postu, ali zar to ne otvara Cambyu prostor da ispaljuje one svoje cigle sa vrha reketa? Kakva korist od toga?

Tu su još dva mlada centra kojima treba minuta da pokažu od kakvog su materijala (Paul Davis i DeAndre Jordan), a minuta će biti s obzirom da će ili zbog ozljeda ili zbog problema sa osobnima i Camby i Kaman dosta vremena provesti van parketa. Naravno, tu je i Brian Skinner, čovjek koji niti u Sunsima kojima je falilo visine i gdje je imao minutažu nije uspio biti koristan, stoga jasno vam je koliko od njega mogu očekivati Clippersi.

Prave četvorke da malo miksaju nemaju, osim ako u to ne računamo Tima Thomasa. On je igrač za razvući obranu, samo što je problem što igra samo u idealnim sitaucijama. U ovakvoj atmosferi, možemo očekivati da će odlutati u svoj svijet, brojiti dolare i maštati o danima kada je slučajno završio u Sunsima i bio jedan od najbitnijih igrača njihovog juriša do finala Zapada.

Sličan igrač je i Steve Novak, ne karakterno već košarkaški. Šuter koji može razvući obranu, u Clipperse se odlično uklapa jer ne može braniti ni prodor na koš Vlade Vanjka, a s druge strane uopće se ne uklapa jer je dobar momak koji voli napraviti ono što trener traži od njega. Njegova uloga će prvenstveno biti da sluša Kamanove šale, tu i tamo mu dozvoli da mu napravi frizuru te da ne plaće za Houstonom u svlačionici. Bar ne dok su ostali suigrači u blizini.

Na krilu su sve sami 1 na 5 hakleri, od luzera lige numero uno = Rickya Davisa, do novog Coreya Maggettea = Ala Thorntona. I jedan i drugi su crne rupe, s tim da je Thornton u toj ulozi koristan dok Davis naravno nije. Najluđe od svega, postoji čak i opcija po kojoj u petorci mogu igrati i oba Davisa i Thornton i tada se stvarno može dogoditi da po prvi puta u povijesti vidimo prvi fajt između suigrača zbog lopte.

To što Kaman zna igrati pod košem, što je Camby sjajan bloker, što Davis može sam dobiti tekmu svojom all-round igrom i što Thornton može zabijati u serijama, sve su to lijepi detalji koje u ovakvom kontekstu nitko živ ne bi mogao složiti u cjelinu. A pogotovo ne Dunleavy. Stoga, kada budemo gledali tekme Clippersa više od akcije na terenu obratimo pažnju na odnos među igračima. Moglo bi biti antologijskih trenutaka. Uf, da je bar Elgin Baylor ostao još koju sezonu.

MILWAUKEE

Kao nešto se mijenja, onda malo bolje baciš pogled i sve je isto. Jer promjene se rade da bi bio bolji, a bez obzira na to koliko se stilski promijenili, Bucksi će i dalje gubiti. I dalje ne idu nigdje, ali ovaj put bar će se truditi da zarade plaću. Jer način na koji su lani igrali, način na koji je Larry Krystkowiak vodio momčad (u kojoj ga ama baš nitko nije doživaljavao), način na koji je Larry Harris slagao roster bili su doslovno sramotni.

Novi GM Hammond napravio je neke sitne promjene, s tim da su dva detalja ključna za čitanje ove sezone. Prvi je naravno dovođenje Skilesa koji neće trpiti nikakve gluposti, a drugi je vezivanje sudbine kluba za astronomski ugovor Andrewa Boguta.

Ova dvojica bit će i najodgovorniji za preokret Bucksa od ekipe koju nije briga do ekipe koja se svaku večer natječe. Skiles će srediti obranu,vikati i rotirati, dok će Bogut morati biti taj koji drži reket zatvorenim. Nažalost, po profilu igrača koji ima na raspolaganju Skiles će teško od Bucks stvoriti respekta vrijednu obrambenu ekipu, dok će Bogut s obzirom na sporost i masu teško krpati sve rupe koje u obrani napravi vanjska linija.

Možemo očekivati mnogo zone, što će ih definitivno učiniti konkurentnijima, ali ako se obrana malo i podigne, napad je upitan. Bogut, Redd i Jefferson mogli bi se lijepo nadopunjavati kada bi imali pravoga razigravača, ali na toj poziciji vlada suša. Skiles ima čak 4 kandidata za tu rolu. Odbacimo odmah Tyronea Luea i Damona Jonesa koji su prvenstveno spot-up tricaši, te ispada da sve pada na leđa Lukea Ridnoura i Ramona Sessionsa. Sessions je lani dao nekakve naznake da bi mogao biti dobar NBA igrač, ali više u rangu jednoga Brevina Knighta, dakle kompetentan play koji zna stvoriti višak ali je igrač manje u napadu.

Ridnour je pak solidan u svim segmentima igre, osim u obrani gdje sa svom ovom masom modernih brzanaca nema što tražiti. Nađu li nekako način da ga zaštite od maltretiranja bržih playeva, njegova lucidnost i solidni šut mogli bi donijeti potrebnu stabilnost. Kao što već rekoh ranije, Skiles će sigurno uložiti poseban trud u odnos s Ridnourom jer i on je jednom bio omaleni bijeli bek sa NBA karijerom usprkos svim otežavajućim okolnostima.

Redd je odličan strijelac i ništa više, svakako nije lider, dok je Jefferson dobar igrač u oba smjera. Njegova obrana je u cijeloj karijeri bila bitnija od napada mu, problem je samo što on tako ne misli. Ali bar je pouzdan, nema sumnje da će u ulozi trećeg igrača iskoristiti svoj maksimum (uvijek će zabiti svoju kvotu, jedino bi uloga prvog stopera mogla biti previše). Znači nekakva petorka bi se dala složiti, uz napomenu da su ipak najtanji na krilnom centru. Charlie Villanueva je šuter sa vrha reketa čija najveća vrlina je skok u obrani, ali zaboravite na prljave poslove. Sličan igrač za fine poslove je i Malik Allen, on također više voli potegnuti otvoren šut sa poludistance nego se gurati pod košem.

Kako Bogu nema prave zamjene, ispada da sve pada na njegove leđa. On će morati kopati i orati da bi svi ostali mogli u miru potezati svoj skok-šut. Čak ni njegov prvi back-up za 10 minuta (Elson) nije ništa drugo nego skok-šuter i tetkica.

Sa ovako jednoličnom unutarnjom linijom, i ovako tankom vanjskom linijom Bucksi će očito imati gomilu problema i u obrani i u napadu. Ipak vrijedi spomenuti Charliea Bella koji možda bude pouzdan strijelac sa klupe (njihovo očekivanje) a možda i ne (moje očekivanje), te rookiea Alexandera koji bi trebao donijeti malo vatre u inače mrtvu rotaciju svojom white man power igrom (plus, odrastao je u Kini a iz Kine još nije stigao visoki bijelac koji nije fajter). By the way, ako se pitate koja je uloga Adriana Griffina u NBA dobro došli u klub, taj tip mi nikada nije bio jasan ali očito Skiles pamti dane u Bullsima i smatra da mu nešto sirove snage na vanjskim pozicijama u ovako mekanoj momčadi neće naškoditi.

Opet, bit će zanimljivo vidjeti eventualni korak ili dva naprijed, ili pak nazad. Ne treba isključiti ni daljne trejdove (možda čak i Redda) kako bi se stvorilo prostora da se okupi ekipa po Skilesovom ukusu. Iako sumnjam da će se u igri ove ekipe moći previše uživati, recimo da bi reakcije Boguta i Ridnoura na nove uloge mogle biti zanimljive dovoljno da se baci pogled i prema Wisconsinu.

A najzanimljivije će svakako biti na otvaranju sezone, u utorak 27.10. kada idu u goste Chicagu. Nije Stern lud, zna vrlo dobro da nema većih rivalstava od onih prvih susjeda. Chicago i Milwaukee su par sati vožnje udaljeni, i sada konačno imaju razloga za biti napaljeni. Hoće li Skiles uspjeti dokazati svojim bivšim igračima da je problem bio u njima, ili će Gordon, Hinrich i Deng naći snage da zaigraju zajedno i dokažu njemu da je on taj koji je bio kriv? Dva kluba koja nemaju šanse za playoff, početak jedne iscrpljujuće sezone a opet – eto tekma koja će biti na nož. NBA – I LOVE THIS GAME!

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *