11

GOLDEN STATE

Jebiga, treba u životu imati i sreće i pameti, a ne samo znati igrati košarku. Jadni Monta Ellis, umjesto da uživa u milijunima i da juri po parketu u ulozi prvog čovjeka jedne NBA franšize, o čemu nije ni sanjao onoga trenutka kada je tek stigao u ligu kao pick druge runde na minimalcu, sada nervozno sjedi doma i čeka rasplet situacije. Ajmo prvo lagano rekapitulirati situaciju, okvira radi.

Warriorsi su mudro na početku ljeta odlučili pustiti Barona Davisa koji je počeo pokazivati znakove usporavanja, i ključ u ruke dati Ellisu. Monta nije all-round monstrum kao Baron, kvragu pa nije u stanju zabiti ni tricu, ali je rođeni strijelac za novu ultra-brzu košarku u kojoj je stvaranje viška igrača i ulaz pod obruč važnije od skok-šuta. Uz košgeterske vrline Ellis je bio jedan od rijetkih Warriorsa koji je kroz ovo razdoblje pod Nelsonom sazrio kao košarkaš. U momčadi koja je uvijek jurila u šestoj brzini, Monta je znao ubaciti i u nižu, a dok su svi oko njega ispaljivali trice preko ruku on je s vremenom i te kako naučio birati šut kako bi poboljšao učinak.

S obzirom na takve znakove inteligencije, neustrašivost u letenju kroz reket i sjajnu kontrolu lopte, ponuđena mu uloga lidera na iznenađuje. Ali onda kreće drama. Ellis se prije početka kampa javlja sa ozljedom, koju je navodno zaradio na haklu. Vodstvu kluba je nešto sumnjivo, i nakon što struka donese sud da se takva ozljeda gležnja ne može zaraditi igrajući košarku, Ellis priznaje da je pao sa Baotiana. Ili Zipa, nije važno.

Važno je da se u Mullina uvlači strah da je donio krivu odluku, ili mu pak frakcija kluba koja nije blagonaklono gledala na Ellisov ugovor radi pritisak, pa uz bocu viskija dobri stari Chris suspendira Ellisa na 30 utakmica bez plaće. Klubu je svejedno, zbog ozljede bi Ellis tih 30 tekmi ionako propustio, ali Ellisovom menađeru nikako nije drago što preračunato tih 30 utakmica znači nekoliko milijuna.

Pa se počinje žaliti na što klub reagira poprilično brutalno – prijete potpunim raskidom ugovora. Sad, Ellis je pogriješio i postupio kako nije smio, ali zato i postoje klauzule koje to pokrivaju. Klub je možda mogao malo blaže potupiti prema momku koji je godinama za plaću nešto veću od one Todora Gečevskog oduševljavao gomilu NBA fanatika. Ovolika frka, kao da ih je u najmanju ruku čekala borba za naslov, stvarno je pretjerana.

Na kraju će stvari vjerovatno ispasti preuveličane, i Ellis će za 30 utakmica preuzeti komandno mjesto u ekipi, ali nažalost do tada će sve šanse za playoffom koje bi Warriorsi imali da su od početka kompletni biti već pokopane.

Iako bez njega neće biti toliko opasni, Nelsonovi revolveraši imaju dovoljno talenta da zeznu mnoge. Plus, ove sezone imaju širinu kao nikada i bez pritiska rezultata taj se talent da razvijati. Dovoljno je i visokih i jakih da više ne moramo gledati 5 bekova kako jurcaju po terenu. Pa da vidimo redom tko će to sve ove godine trpati Sunsima.

Do Ellisova povratka poziciju playa trebao bi krpati Marcus Laptop Williams. S obzirom da su ga dobili za badava i u zadnji tren, Warriorsima i na ovom potezu kao i na većini drugih ovoga ljeta treba skinuti kapu. Ali, postavlja se pitanje zašto su ga se Netsi tako olako riješili ako stvarno ima vrijednost?

Pa dio razloga je sigurno da se otvori još više mjesta Devinu Harrisu, a drugi dio leži u katastrofalnoj lanjskoj sezoni. Dok je ako rookie Williams imao sjajnih tekmi, lani je uglavnom potvrdio sva ona nagađanja iz doba drafta zbog kojih je i pao toliko da završi u Netsima. Nije u stanju biti u formi, i nije u stanju biti čist u glavi. Iako me u prvoj sezoni izgledom i igrom podsjećao malo na Derona Williamsa u svojoj rookie godini, lani je potpuno podbacio izabravši ulogu strijelca sa klupe umjesto playa.

Uglavnom, Williams može odigrati odlično i iznenaditi sve, a može i potpuno podbaciti. U slučaju ove druge opcije Warriorsi nemaju koga za zamjenu. Isprobali su i još uvijek isprobavaju gomilu igrača, ali jedina realna opcija je lani priključeni C.J. Watson, momak koji je došao iz NBDL-a i brzo se snašao u Nelsonovom sistemu. Solidan strijelac, nešto manje solidan play ali sa dovoljno kvalitete da bude back-up u NBA.

Na drugoj bekovskoj poziciji nema zime, na njoj će startati ili Maggette ili Jackson, provjereni strijelci i veterani, dok će svoju priliku znati iskoristiti i vrijedni šuter Azubuike, a možda i Belinelli ako konačno dobije koju minutu. Uglavnom, i on će kao i Marcus Williams konačno morati dati odgovor da li je igrač ili ne.

Maggette i Jackson će dobiti najviše minuta na bokovima, Captain Jack će ispaljivati trice i tu i tamo tako dobiti utakmicu, dok bi Maggette konačno oslobođen od Dunleavyevih okova Warriorsima trebao donijeti ono što su izgubili odlaskom Richardsona – jakog, žilavog beka koji igra na snagu a zna zabiti i iz vana. Uz gomilu koševa, Maggette zna odigrati i obranu te će njegov učinak biti značajniji što postave budu niže.

A za očekivati je da će biti manje niske nego inače jer Nelson konačno ima dva prava igrača za rotaciju, čime je bar osigurano da ne petici neće igrati sa bekom. Andris Biedrins je stup momčadi, njegovi skokovi, pokretljivost i guranje u reketu donose malu dozu razuma u ovaj kaos od momčadi, s tim da sada konačno ima i zamjenu. Turaif nije prava petica, ali je dovoljno širok i čvrst za naguravanje, a uz masu donosi i borbeni karakter te odliku da je uvijek najvatreniji navijač svog kluba.

Četvorka je razervirana za rutiniranog Ala Harringtona, koji solidno diše u ovoj momčadi čak i kada zaigra na petici. Može zabiti iz vana, odličan je realizator oko obruča, zna se postaviti na skok – u ovoj ulozi čovjeka iz sjene konačno igra dobro, za razliku od dana kada je smatran čak i potencijalnom zvijezdom, odnosno kada se od njega tražilo nešto više od toga da zabija koševe.

Nelson će konačno moći odustati od ludorija, nema potrebe Harringtona stavljati na centra niti uvoditi beka na poziciju četvorke Jer tu su dvije mlade nade, skočne, rastrčane i talentirane, koje moraju igrati u ovakvoj od početka obilježenoj sezoni. S obzirom da na Harringtona ionako nema smisla računati na dugi rok, svaka minuta koju dobiju Brandan Wright i Anthony Randolph može vrijediti zlata. Visoki, fizički i atletski sjajni, sa kombinacijom meke ruke (Randolph) i snage oko koša (Wright) ovi klinci mogu vrlo brzo biti nositelji igre.

Malo koja momčad ima ovoliko potencijalnih odličnih NBA igrača, stoga ih nikako ne možemo staviti na dno sa ostalim ekipama čije sezone u startu možemo nazvati promašenima. Već od iduće sezone, uz adekvatni rast pojedinaca, ovo opet mogu biti Warriorsi sposobni napraviti dar-mar u playoffu. Za sad je ipak na redu škola, te ćemo više od svega morati obratiti pažnju na to kako funkcionira Nelsonova ekipa kroz ovu obrazovnu ulogu, kako se Nelson snalazi kao učitelj i koliko uopće vodstvo kluba želi biti na čelu NCAA momčadi.

ATLANTA

Kakva smiješna franšiza. Ponosni su na onu svađu Pachulie sa Garnettom kao da se dogodila u sedmoj konferencijskog finala. Joe Johnson je zbog igara u toj seriji proglašen počasnim gradonačelnikom, toliko su očajni zbog ovih proteklih 10 godina. Zbog svog tog ponosa opet su zaboravili na bitne stvari, one detalje koji čine ekipu poput igrača, salary capa i klupskog vodstva. Hawksi se nadaju ostanku na osmom mjestu Istoka iako su tanji nego lani, dok su izravni konkurenti nešto jači.

Iako imaju tri odlična košarkaša na kojima mogu graditi momčad, već od ova dva koja popunjavaju petorku kreću problemi, dok je klupa nepostojeća. Pa idemo redom. Prvi problem je na playu, gdje Mike Bibby zadnje tri godine igra na blago rečeno osrednjoj razini. Očito je da više nikada nećemo vidjeti onoga starog/mladog Mikea koji driblinzima razbija obrane, sve što nam je ostalo je ovaj nepokretni debeljko koji prenosi loptu i šutira trice.

Od dolaska u Atlantu bio je nešto bolji nego u Kingsima, ali bio je i nešto zdraviji nego u Kingsima. Bude li i dalje bez ozljeda, Hawski imaju solidnog playa i tricaša, što ipak ne odgovara veličini njegova ugovora ili renomeu. Opet, kako je Bibby u zadnjoj godini ugovora može biti puno korisniji u nekakvom tradeu. Na kraju krajeva Hawksi već imaju jednako sporog i na tricu osuđenog playa u Acie Lawu. Dok je na koleđu Law bio zakon, u NBA kraj svih tih brzanaca uopće ne može do izražaja, te vrijedi tek kada se igra poptuno uspori, u onim clutch situacijama kada je gusto, jer ima nevjerojatnu kvalitetu urednog zabijanja bitnih lopti. Pokazao je to i u ovo malo minuta sa Hawksima, što je posebno zanimljivo jer je uglavnom šutirao loše do završnica.

Problem je što dok Law ne nauči pogađati NBA tricu dovoljno dobrim postotkom, trade Bibbya ne dolazi u obzir. Jedinica je solidna, eto tu je i vječno ozljeđeni Claxton koji bi po nekim najavama ove sezone trebao i zaigrati. Po nekim najavama, i Hajduk iz Splita je isplativa investicija.
Najvažnije je da će Joe Johnson rasipati minimalno energije na igranje playa, što do sada nije bio slučaj.

Joe i dalje ostaje igrač broj jedan. Josh Smith je učinkom možda korisniji, ali s obzirom na tanku vanjsku liniju Johnsonova sposobnost igre u oba smjera, vođenja lopte, razigravanja, kreiranja šuta sebi i ostalima, te pogađanja trica je nemjerljiva. Uz sve čovjek praktički i ne izlazi s terena te je pitanje koje si postavljam sljedeće – nije li Joe Johnson najpodcjenjeniji NBA igrač? Bio je i član reprezentacije, bio je i all-star (kao rezerva doduše ali je ipak izabran iako je član Atlante), fanatici ga cijene, netko (poput mene ranije) može mu zamjeriti zbog odlaska iz Sunsa i reći da mu je lako igrati u lošoj ekipi. Pitanje je, da li je stvarno lako igrati u lošoj ekipi? Zamislite Joea u pravoj momčadi kao drugog igrača, uz vrhunskog trenera i rotaciju od 9 kvalitetnih igrača? Jednog dana. I believe.

Malo krilo je kako-tako pokriveno, tu će startati jednodimenzionalni šuter Marvin Williams, Josh Smith uvijek može uskočiti, ali problem je što bez Josha Childressa više nema pouzdane zamjene ni na dvojki ni na trojki. Maurice Evans je solidan šuter i pouzdan obrambeni igrač, ali nema atletske sposobnosti Childressa. Atlanta će stoga miksati stil igre, sa Johnsonom i Williamsom/Evansom na bokovima, dok će Smith biti pod košem, ili sa Johnsonom i Smithom kao swingmanima dok će ulogu četvorke preuzeti Horford, a Pachulia bi bio centar.

Naravno, ova opcija sa Pachuliom je B opcija, jer Hawksi time gube na brzini više nego što dobivaju u vidu čvrstoće. Nažalost, ni Smithu koji može odlično odigrati na krilu ni Horfordu koji je prava četvorka nije suđeno da previše igraju na svojim prirodnim pozicijama. Smithova eksplozivnost služit će za maltretiranje puno sporijih i tromijih četvorki, dok će Horfordova skočnost i spretnost nadoknaditi nedostatak centimetara i sirove snage pored ovo malo pravih centara što su ostali. Njihovi talenti omogućit će Atlanti da bude konkurentna, ali pitanje je kako bi se stvari razvijale da imaju jednog pravog centra pored sebe (kao i uvijek, to pitanje si postavlja 25 od 30 ekipa, toliko o tome tko je trebao biti prvi pick, Oden ili Durant).

Ako i skrpaju nekako petorku koja se može nositi sa svima, problemi će nastati kada krene rotacija. Igrali sa A ili B opcijom, uvijek su u problemima. Marvin Williams nije aktivan igrač koji može nositi napad druge momčadi, stoga ga je bolje instalirati u petorku gdje se može hraniti Johnsonovim loptama. Pachulia i Evans su tek igrači zadatka, te ispada da Hawksi nemaju šestog igrača, čovjeka u kojega se mogu pouzdati. Da ne spominjemo da im i klupa staje na broju sedam (ili osam, ako ćemo Lawa računati kao zasebnog igrača a ne tek Bibbyev lošiji klon).

Znači, tih nekoliko igrača bi trebali ostati zdravi cijelu sezonu, motivirani u lovu na besmislenu osmu poziciju, i uz to bi trebali slušati trenera u kojega otvoreno sumnjaju (Smith i Johnson nisu bili oduševljeni što je Woodsonu produžen ugovor, ali što su očekivali, da Hawksi dovedu Browna?). Jedina zadovoljstvo za to malo navijača Atlante može biti u tome što su Horford i Johnson vrhunski profesionalci koji će vuči čak i u situaciji kada stoje na mjestu. A obzirom na ranije sezone, i obzirom na vlasničku situaciju u klubu koja nikako ne omogučava trošenje bez kojega nema napretka, stajanje u mjesto je sve ćemu se Hawksi mogu nadati, ostali ili ispali sa ruba playoffa.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *