WEEK REPORT NO.1

Kako sam pun ideja kao naša vlada intelektualaca, to od ove sezone pokušavam reda uvesti i u praćenje regularne sezone. Do sada je nekakav prosjek od posta tjedno uglavnom bio poštovan i nosio je ime REPORT. Briljantno, nema što. E pa tako će biti i ubuduće. Znači da uz najavu sezone koja će završiti do početka trećeg tjedna, što je svojevrsni rekord, pokrivamo i sve ostalo iz NBA svijeta vrijedno ostvrta.

Ovolika količina posla plus nezaobilazna financijska kriza u svijetu dovode do određenih promjena. Kako još nema Žene voljne financirati moj stil života, a kako ostavljam svoj day job kako bih u miru mogao pisati NBA recenzije, prisiljen sam povećati mjesečnu pretplatu na sadržaj ispodobruca.com za 20%. Svi korisnici koji su uplatili po staroj tarifi bez problema mogu do svih tekstova ovaj mjesec, ali od idućega i njih hvata inflacija. Sve do dana dok se neka mlada dame ne smiluje, onda se vraćamo na nižu tarifu.

1.

Reakcija na prvi trejd sezone koliko hoćeš, sve u načelu pozitivne. Pistonsi kratkoročno gube, dugoročno dobivaju. Nuggetsi kratkoročno dobivaju, dugoročno gube. Sve puno manje dramatično nego što izgleda na prvi pogled, jer najbolji dani su odavno i iza Chuanceya i iza AI-a. Sickre je sinoć na forumu fantasy lige istaknuo marketinšku vrijednost tradea za Detroti i što je najgore u pravu je. Da, Iverson još uvijek prodaje dresove, što je za mene totalna misterija.

Pitam se samo koliko neinteligentno biće moraš biti da daš lovu ne za dres igrača koji je tek stigao u momčad i koji sa sobom donosi samo ime, već za dres igrača koji za godinu dana više neće uopće biti član tvoje ekipe? Usput da kažemo, Stuckey već ima broj 3 na leđima i Stuckey je budućnost Pistonsa. Kako se ponijeti u ovoj naizgled banalnoj situaciji? Volim ove sitne stvari koje se kasnije mogu pokazati bitnijima od ičega (situacija sljedeća – Iverson ne želi ni čuti da igra u bilo kojem drugom dresu osim sa brojem 3, Stuckey mu ga je voljan dati ali mu se ne sviđe bahati način na koji je Iverson postupio i od početka kreću na krivoj nozi što rezultira odbijanjem da si dodaju loptu ostatak sezone).

I od kada je Rodney Stuckey u istoj rečenici sa Iversonom? Nemojte me krivo shvatiti, obožavam Stuckeya u lanjskoj ulozi, kada kao šesti igrač ulazi sa klupe i sam samcat nosi napad. Ali kao prvi play i lider ekipe koja se bori za naslov? Čime je pokazao da može to odraditi? Ok, treba mu dati šansu, ali što će ti onda Iverson?

Znači, Iverson upada na playa, Stuckey ostaje u ulozi koja mu odgovara. Samo, zar Iverson nije cijelu karijeru iz sezone u sezonu dokazivao da nije play? On može skupiti 7-8 asista, ali ne može razigrati momčad. Staviti ga na prirodnu mu poziciju drugog beka nema smisla jer time uzimaš minute Hamiltonu koji je, da i to kažemo, upravo potpisao novi ugovor. Ludnica.

Ma što pričao o tome kako je Iverson veliki strijelac koji će pomoći momčadi, mislim da je ovim trejdom Dumars tek popravio financijsku situaciju u klubu i bio što se ono kaže – fiskalno odgovoran. Što je za svaku pohvalu, samo nemoj mi prodavati maglu kako Iverson omogućuje Pistonsima da konačno zaigraju NBA košarku u kojoj će kada je to najpotrebnije superstar uzeti stvar u svoje ruke. Prije 5 godina on je to mogao, danas – čovjek je nešto bolja verzija Jannera Parga. Što me dovodi do sljedećeg – žele li igrati ozbiljnu košarku, Pistonsi Iversona moraju uvoditi sa klupe da rastura druge postave i donese energiju na način na koji to čini Stuckey, dok se Stuckey iz igrača sa širokim ovlastima u napadu mora naviknuti na ulogu lidera kakvu je igrao Chauncey.

Iversonov kratkoročni efekt ionako se na prethodnoj stanici zvanoj Denver nije pokazao dobrim rješenjem, i bez njega u momčadi Nuggetsi su mogli ispasti dvije godine za redom u prvom krugu. Jedino je sa njim u sastavu sve nekako bolje zvučalo, netko je kupio godinu dana mira pod izlikom da će vrijeme pokazati koliko je trejd uspješan. Što je neistina jer dobar pokazatelj je i prošlost, a ona je manje jasna bila u slučaju Denvera dok još nismo znali koliko je Iverson ostario. Danas znamo jer se u zadnje dvije godine jasno dalo vidjeti – sa njim u sastavu Detroit ne ide nigdje.

Iako će igrati na kartu kako oživljavaju ekipu, kako se nadaju da će ovaj šok imati sličan efekt kao dovođenje Sheeda prije par godina, kako sada taj njihov napad više neće biti tako predvidljiv sa Hamiltonovim trčkaranjem uokolo, Sheedovim tricama i Billupsovim šutem preko ruke u zadnjim sekundama kada više nema drugoga rješenja. U biti su samo zamijenili pojam momčadi i vlastiti identitet, cijelu tu priču koje su zadnjih godina bili simbol, za život tipične NBA ekipe koja u gustim situacijama stvar u ruke prepušta svome superstaru.

U cijeloj priči najsretniji je sigurno George Karl, koji u Billupsu dobiva čovjeka koji može kontrolirati ritam i koji će bar pokazivati želju da igra obranu (iako ni Chauncey to više ne može, što je u finalu Istoka vrlo jasno pokazao Rondo), te je zadovoljan sa desetak lopti u napadu.

2.

Naravno, kao i sve što se događa u svijetu i ovaj trade se dogodio prvenstveno zbog Bron Brona. Obama će pobijediti samo zato jer ga James podržava, Pukanić je ubijen zato što na fantasy draftu nije prvim pickom izabrao Jamesa već Bryanta (što mislite zašto sam ja umjesto omiljenog Paula uzeo Brona?), pa je i ovaj trade tek pokušaj da Pistonsi očiste prostor kako bi za dvije sezone mogli krenuti po Kralja.

Da se maloprije nisam vratio sa šolje, opet bih krenuo put WC-a. Jebote, pa puna je više kapa tih bezbrojnih gluparija koje veze sa mozgom nemaju. Znam da ESPN ima previše ljudi koji nekako moraju zaraditi plaću ali zar moraju nešto baljezgati tek da baljezgaju? Neka se lijepo ugledaju na Simmonsa koji NBA postove objavljuje rjeđe nego što se netko u Šibeniku zaposli van sezone. Tako treba, ako nemaš što reći – šuti. Ili piši blog.

Hej, pa James sigurno jedva čeka zamijeniti rodni Ohio za Flint Tropicse koji čak nemaju ni Jackie Moona. Sve je očitije da James ne ide nigdje iz Clevelanda jer ekipu koja je svake godine spremna otići u minus samo da mu omogući da se bori za naslov neće naći svugdje. Osim Cavsa jedini klubovi koji bi mu mogli omogućiti iste uvjete su Lakersi i Knicksi. Realno gledano Lakersi su budućim ugovorom Kobeu i nedavnim potpisom Bynuma zatvoreni za takve promjene, dok Knicksi ako i budu imali prostora za potpisati ga, neće imati jednog jedinog zanimljivog suigrača za ponuditi mu kao pratnju.

Netsi? U istoj su situaciji kao Knicksi, nemaju ništa vrijedno čime bi privukli Jamesa osim famoznog preseljenja u Brooklyn koje je izgleda završilo prije nego je počelo. Čovjek koji stoji iza cijele priče, suvlasnik kluba Bruce Ratner, gadno je popušio u svim ovim Wall Street igricama, napunio gaće i navodno čak i prodaje svoju skupu igračkicu. Misli li itko da takav čovjek može realizirati izgradnju dvorane i najveći trade svih vremena?

Kako je ova priča o drugom klubu u New Yorku završila, otvaraju se dvije druge. Netsi kreću u totalnu rasprodaju i možda čak i seljenje iz nesretnog New Jerseya. Seattle Nets? Hej, bilo je i gorih stvari. Gdje god završili, biti će bez Kralja. A možda i bez Kraljice.

Što nas dovodi do druge priče i Cartera. Dok je seljenje tek nagađanje, očito je da klub bez budućnosti nema interesa plaćati jednog Cartera desetke milijuna narednih nekoliko godina. I tu bi se putevi Netsa i Cavsa nekako mogli ukrstiti. Naime, Cavsi koji svake godine obave trejd kako bi zadovoljili Jamesove želje, ove sezone imaju opciju nekome uvaliti zadnju godinu ugovora Wallya Sczerbiaka. Netsi žele štediti, i žele se riješiti 60 milja koje su obećali Carteru za 4 godine u vrijeme dok je Ratner mislio da će špekulacije nekretninama donositi vječni profit. Pa zašto ne bi poslali Cartera u Cavse za Wallya koji ima istu godišnju gažu i na ljeto je slobodan igrač?

Hej, Vince Carter u Clevelandu! Zar netko misli da bi Carter bio problem kraj pravog mužjaka kakav je Lebron? Ili bi se pomirio sa ulogom preplaćenog spot-up šutera (što i jeste), zabijao svoje povratne lopte i mirno sjeo na klupu u zadnjoj četvrtini dok Delonte West i Maurice Williams uzimaju stvar u svoje ruke? Ma ne, nitko nije toliko lud da uzme takav ugovor, pogotovo kada je već premašio salary cap kao što je to napravio Cleveland. Ali s obzirom da će Cavsi u trgovinu, ni ovakva ideja ni za baciti.

3.

Zadnjih godina stvorio sam nekakvu naviku da tjedno pogledam bar tri NBA tekme. Zna toga biti i više, uglavnom u terminima prije spavanja. Ali ima jedan termin, nedjelja ujutro, koji je rezerviran za NBA i nema toga mamurluka koji bi me spriječio da se dignem prije devet, pročitam izvještaje na ESPN-u i prije nego se uputim u Supersport pogledam jednu tekmu. Kako je i Stari s vremenom navikao da se u nedjelju ujutro može doći do sportskog fixa, to mi se u tim događanjima i on pridružuje, pa uglavnom pazim kakvu tekmu biram. Iako obožavam gledati opskurne momčadi samo da vidim kako dišu ili kako igraju neki igrači koje nisam imao prilike previše gledati, zbog Staroga biram samo najzanimljivije tekme. Do sada su tako najčešće društvo nedjeljom činili Steve Nash i Sunsi, a od ove sezone ta pozicija rezervirana je za – Blazerse.

Samo jedan detalj. Gledamo mi tako susret između Blazersa i Spursa, odlična tekma, svi igraju dobro, serijom trica se odgovara na seriju kontri, Popova brada u glavnoj ulozi. I onda u trećoj četvrtini kreće Brandon Roy.

Gledaš čovjeka kako u drugoj tekmi sezone sa poludistance zabija koša za košem preko ruke, lomi kičmu svom čuvaru fintama i onda se u maniri Jordana diže i zabija. Mrežica, mrežica, mrežica. Pa onda dolazi do izgubljene lopte i odmah je onako sa poda lansira naprijed u kontru iako valjda nitko drugi u tome trenutku na terenu nije vidio tu opciju. Gledamo mi to, i Stari se u jednom trenu samo digao i otišao iz sobe. “Ne mogu ovo gledat, ovo je bolesno, di ih nalaze, pa ko je ovaj Roy, igra ko Jordan u Finalu. Pa ja san mislija da je Paul najbolji, odakle se ovaj stvorija, isti su, čudo”. I stvarno, znamo li mi uopće cijeniti ovaj blagoslov koji nam pruža nova NBA? Ne samo da imamo klasične super-zvijezde kakve su Bron, Wade i Carmelo, dobili smo priliku da iz dana u dan pratimo talente u razini Shaqa i C Webba (Howard i Bosh), da gledamo neuništive veterane kakvi su Timmy i Steve, i onda kao šećer na kraju da gledamo dva prototipa savršenog beka, kombinaciju najboljeg od starih i novih vremena. Paul i Roy su do savršenstva doveli igru na svojim pozicijama. Danas se već svi slažemo kako je Chris Paul najbolji play u ligi, sutra će mu se u prvoj petorci pridružiti Brandon Roy. Možda Kobe može neke stvari bolje, ali Roy ih može napraviti dovoljno dobro. Dok neke stvari koje Roy radi Kobe može samo sanjati. A to je biti savršen suigrač, pravi karakter i iskren u svojoj ljubavi prema igri.

4.

Prvi tjedan nije bilo većih iznenađenja, osim što je vidljivo da će rupa pod košem Bobcatse koštati osme pozicije koju sam im zacrtao, a da će Atlanta biti ta uskače na zadnju playoff poziciju ako im petorka ostane zdrava. Joe Johnson je toliko dobar, Bibby je živ, Smith koncentriran – dok kemija funkcionira opasni su. Iako su Bobcatsi daleko od potrebne forme, najveće razočaranje ipak je Sacramento koji će valjda nakon povratka doma zaigrati malo ozbiljnije. Ugodna iznenađenja su Memphis i Milwaukee (igraju obranu i za sada potpuno slijede Iavaronieve, odnosno Skilesove ideje), te prije svih Indiana zbog rasturanja Bostona. Troy Murphy je na najboljem putu da postane Dropkick Murphy, a Danny Granger je novi ljubimac ovog fanatika, čovjek je potpisao višemilijunski ugovor i onda se istu večer bacio na glavu, razbio zub i odmah nastavio sa borbom i šutiranjem trica.

Joe Johnson je bio blizu, ali igrač tjedna ipak je Captain Jack. Dok se Nelson zabavlja držeći na dnu klupe Marcusa Williamsa kojega mu je u zadnji tren sav zadovoljan pribavio Mullin nadajući se da je našao rješenje do povratka Ellisa, Captain Jack obavlja sav playmakerski posao. I ne samo to – prenosi loptu, razigrava, ali i zabija i igra obranu. Warriorsi su pred kolapsom, minute na jedinici dobivaju polovnjaci poput Watsona i Nelsona koje dogodine čeka gaža u Ciboni, Harrington traži trade, Biedrins se nije nasmijao od premijere Tropic Thundera, a stvar nekako na okupu drži jebeni Jackson. I LOVE THIS GAME!

Najveće razočaranje tjedna definitivno je Nowitzki, kada ga vidiš kako se muči pomisliš da je možda poljubio zid. Naravno da nije, Dirka čekaju još godine igre na vrhunskoj razini ali stvari u Dallasu očito ne štimaju. Kada gledaš čisto statistiku nije loše, ali način na koji ih je Houston pregazio u zadnjoj četvrtini i sada Cavsi od prve sekunde igre ukazuje da nešto u Dallasu ne štima. A dio problema je i Dirk, nema njegovog all-round učinka ni potrebne žestine da se probudi i vodi ova momčad. Noćas će protiv Spursa morati odigrati na jednoj razini koju još nisu pokazali ako se ne misle opet osramotiti. Bez Dirkovih 25 do 30 koševa, borbe pod koševima i sitsnutih šaka ovaj Dallas je čista lutrijska momčad i budu li i dalje ovako mlaki, protiv jačih ekipa nemaju šansi. Kako SPursi još nemaju pobjedu, a igraju pred svojom publikom, mogli bi noćas imati pravu dramu. Ili bi Dallas mogao izgubiti 20 razlike. Treće opcije nema.

Od mladih igrača oduševljava još jedan Blazer, Nicolas Batum. Kakav skauting imaju u tom klubu, to je čudo neviđeno, evo opet su iskopali all-round talenta ogromnog potencijala (zabije tricu, zalijepi bananu, leti po reketu – francuska verzija Travisa Outlawa), elegantnog i dugorukog sa atletskim sposobnostima olimpijca. Portland ima šansu da bude kao jedna od onih ekipa iz 80-ih, sa rotacijom od 10 do 12 igrača, stoga priče kako namjeravaju nešto ove mladosti mijenjati za pouzdanog veterana nemaju smisla. Ako imaš francusku verziju Travisa Outlawa možda ti Outlaw više nije potreban, ali koga dovesti kada si pokriven na svim pozicijama? Navodno pokušavaju opet spariti Odena sa kolegom iz sveučilišnih dana, Mikeom Conleyom, a meni jednostavno nije jasno zašto se ne opuste i oslone na Sergia Rodrigueza? To je i jedini problem kada imaš 12 odličnih igrača – neki koji zaslužuju igrati 30 minuta jedva dobivaju šansu. Stoga i ove sezone nastavljamo sa akcijom FREE SERGIO RODRIGUEZ!

I na kraju, od sporednih igrača zadatka za sada se posebno istaknuo Walter Herrmann. Znali smo da može i da zna sve, sa onim svojim ogromnim šakama i sjajnim šutom Walter je osuđen na uspjeh u NBA. Ali nitko mu nije dao priliku. Do sada – u Pistonsima konačno ima minute i ulogu da se dokaže, Curry ga koristi prvenstveno kao zamjenu Princeu na malome krilu, ali ga čak ostavlja u igri umjesto jednoga od visokih kako bi dodatno raširio reket. Ova mala postava mogla bi biti zanimljivo oružje tokom sezone, jer i Herrmann i Prince imaju dužinu i spretnost da budu problemi u obrani, dok su u napadu opasni i sa trice i iz ulaza, čime protiv manje pokretnih četvorki brzo dolaze do prilike za koš.

Njegova igra, uz standardno dobrog Maxiella i solidne reakcije Amira Johnsona na ulogu u startnoj petorci, je i razlog zašto McDyess više nije potreban u Detroitu.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *