ROSE & THE REST

by Emirem (Marshall Notmathers)

Uključujući srijedu, do sada je odigrano 13,5% regularne sezone NBA lige, sezone koja će meni osobno ostati zapamćena kao ona u kojoj sam pogledao uvjerljivo najviše utakmica. Cijela ponovna manija za NBA-om počela je prije dvije sezone, razvijala se prošle, a kulminirala ove. Nekoliko me stvari ponukalo na ponovno zanimanje za US(& Toronto) košarku – sjajan blog dvojice mojih prijatelja (ovaj blog bejbe – op.a.) i isto tako sjajni Edin Avdić s OBN-a, jedine televizije iz ex-Yu koja prati košarku, te fantasy igrica i neizostavni NBA League Pass ove sezone. Sada mogu reći kako postajem kompetentan za najbolju ligu na svijetu bez obzira što na ponekad odigranom listiću u kladionici redovito promašujem nekoliko košarkaških parova, bilo da je riječ o utakmici, zbroju koševa momčadi ili igrača ili nečem drugom, trećem, četvrtom…

Bez obzira na veliku vjerojatnost za ponavljanje prošlogodišnjeg finala Celtics-Lakers čime bi se narušila neizvjesnost koja se najavljivala uoči početka, dosadašnji dio sezone možemo proglasiti jako zanimljivim. Prije svega tu su sjajni rookiei koji su opovrgli najavu kako će ovogišnji draft biti slab. Dapače, NBA komentatori se već sada takmiče u hvaljenju ove generacije stavljajući je u rang onim najboljima ikada. Što je tome uzrok? Prije svega, sjajni Derrick Rose i O.J. Mayo za koje već sada možemo reći kako su sigurno budući All-Star igrači. Rose je praktično stavljen u ulogu vođe izgubljenih Bullsa i tu ulogu bez problema obavlja. Iako se znalo kako će Rose imati veliku minutažu, ozljeda Hinricha donijela mu je još više minuta, možda čak i previše. Rose igra gotovo 40 minuta, a igra fantastično. Njegovi ulasci pod koš su nešto što malo tko može braniti, a kada mu i suigrači počnu pogađati malo više otvorenih šuteva koje im izradi i broj asistencija će mu drastično porasti. Najave kako će Rose ubrzo postati jedan od značajnijih playmakera u ligi već se sada mogu obistiniti jer je nakon Billupsova tradea u Denver Rose postao kandidat i za nastup u Phoenixu među najboljima već i ove godine. Ukoliko Bullsi naprave poneki dobar trade i konsolidiraju malo (pre)nisku momčad koju imaju, Rose bi Chicagu mogao donijeti dosta radosti.

Mayo će tu radost malo teže dočekati jer je Memphis stvarno loša momčad, ali da je sjajan igrač potvrdio je u nekoliko utakmica. Mayo je igrač kojeg se svakako isplati pogledati, igrač koji je u stanju i ući pod koš i pogoditi s vanjske pozicije i asistirati i skakati i igrati obranu. Gotovo sve. Od pomoći mu je situacija u njegovom klubu jer je okružen s mladim igračima koji su na neki način prihvatili njegovu glavnu ulogu. Memphis je s njim pogodio, što se i očekivalo, ali učinak mlađeg Gasola je iznenađenje. Usprkos činjenici da je odigrao neke sjajne minute u Pekingu, Marc je u NBA ligi dočekan kao „Pauov mlađi brat“ i budućnost mu nije bila svijetla. No, čo’ek pokazao da je s razlogom među najboljima. Marc ima ono što Pau nikada neće imati – muda. Kada njih pomješate s genima i željom za igrom, njegov učinak se može lako objasniti. Čak brojke ne govore dovoljno o njegovom značaju, pogotovo u fazi obrane gdje je u stanju zaustaviti gotovo sve centre u ligi. Šut s poludistance ga služi lošije od brata mu, ali sve je to u okvirima zadovoljavajućeg, odnosno i boljeg od toga. Memphis iz kategorije užasno glupe momčadi lagano prelazi u onu koju se ima zbog čega gledati.

Grega Odena i Michaela Beasleya nisam previše gledao, ali činjenica je kako će Oden biti u najmanju ruku solidan centar, pogotovo u obrambenim zadacima. Strah od ponovne ozljede očigledno krhkog igrača sprječava me da ne napišem nešto više o Odenu. Što se Beasleya tiče, već prije početka lige pokazao je svojevrsnu neozbiljnost, ali veći problem od toga je činjenica kako igra u momčadi koja ne zna što će sa sobom. Iako su ga najavljivali kao fizikalca, mene je Beasley više podsjetio na Mariona u najboljim danima, a to je i najveći problem za drugi pick drafta. Jer, naravno, Marion igra u istoj momčadi kao on, a za dva ista igrača nema mjesta nigdje. Istina je da je Marion onaj koji je pretrpio veće žrtve u rotaciji, ali njegovo stanje igre je nešto o čemu bi Dr.Phil imao što reći.

Od onih rookiea koji su mi zapali u oči, a bez nekog većeg učinka su, prvo ime je Kosta Koufos, popularno zvani Kupus. Kupus je iskoristio Memovu posjetu bolesnom ocu i uskočio ni više ni manje među startere Jazza. Činjenica kako je momak u svojoj trećoj utakmici ostvario 9 koševa, 10 skokova i 5 banana oduševila me. Kupus je ono što Jazzu nedostaje – centar u svakom trenutku spreman na obranu, bananu, ali i postizanje koša bilo iz zakucavanja bilo s poludistance. Slika kako Kupus „poklanja“ bananu Amareu (bez obzira na pogrešku sudaca koji su svirali faul) jedna mi je od ljepših ove sezone. No, bez obzira na hvaljenje, jasno je da Kupus nije u rangu prije nabrojenih igrača, a i njegova mladost vjerojatno će ga spriječiti da bude taj faktor koji Sloanu nedostaje za titulu. No, svojih 10-ak minuta Kupus će uvijek dobro odigrati i čini dodatni plus ionako odličnoj rotaciji Jazza.

Anthony Morrow ušao je u povijest kao prvi nedraftirani free agent koji je startao u Golden Stateu, a bez obzira na negledljivost utakmice Warriors-Clippers, njegovih 37 koševa su fascinantni.
Europske boje brani i Rudy Fernandez koji je sjajno došao Portlandu i odlično koristi svoje minute, dok je novi Afrikanac Luc Mbah a Moute najbolji skakač među rookieima. Westbrook lijepo pomaže Durantu u dosadnoj Oklahomi, a Mario Chalmers je odigrao neke dobre utakmice u Miamiju prije nego je Wade odlučio sakriti loptu kolegama na bekovskim pozicijama. Nažalost, sve nabrojene u ovom pasusu nisam uspio bolje pogledati, a osobu čiji dres ima Gee, Kevina Lovea, nisam pogledao niti minutu pa ne mogu suditi o njegovoj igri. No, ne bi Gee bez veze hodao Šibenikom s njegovim dresom. Ili je ipak dres doma – teško je u Dalmaciji hodati s natpisom „ljubav“ na leđima…

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *