WE WANT FAIR TRADE, NOT AID

Manje od dva tjedna do kraja prijelaznog roka, a nigdje ni naznake nekog sočnog tradea. Dovljan razlog da negodujemo poput zemalja trećeg svijeta. Orlando ostane bez Nelsona i što napravi? Dovede nebitnog igrača kakav je Tyronn Lue. U biti, njima se nema što zamjeriti, doveli su pouzdanog veterana koji može pogoditi tricu, izgubili nisu nikoga jer im s obzirom na razvoj rookiea Leea, na dvojci Bogans ionako više nije bio potreban. S druge strane Lakersi su ostali bez Bynuma i što naprave? Potez koji nema veze sa pojačanjima pod košem, već sa ostankom Arize u gradu i dogodine.

Čekamo da netko posegne za Bradom Millerom, Amareom ili Wallyevim ugovorom, a dočekamo Morrisona. Jadno. Ko Afrikanci koji čekaju bolji život a dobivaju kondome i iznošene majice. OK, nije isključeno da neće biti poštenog tradea, ali lani je počelo vatreno, sa Gasolom i Shaqom, a završilo sa Kiddom i faceliftom Clevelanda. Neusporedivo sa kilavošću ovosezonskih poteza. S tim da je kilavost preblaga riječ da se opiše ovo što su izveli Bobcatsi. Naravno, to što je uopće netko bio spreman uzeti preostale dvije godine bahatog Radamnovićevog ugovora dovoljan je razlog za sudjelovanjem Lakersa. Shannona Browna mogu odmah otpisati, Morrisona mogu trejdati na ljeto jer netko će uvijek biti voljan dati šansu trećem picku drafta koji uz to ostaje sa samo još jednom sezonom pod ugovorom. Tako da im praktički ostaje cijeli iznos koji je imao Radmanović, negdje iznad prosjeka srednje klase, da ga ponude Arizi.

Što je pak navelo Browna da još dublje ukopa platne mogućnosti Bobcatsa? Pa Rad-man je svakako korisniji od Morrisona, kao šuter iz kuta zabit će svoju porciju trica, ali takvoga igrača sa takvim ugovorom ne dodaješ u situaciji kada tek slažeš momčad. Također, Rad-man ima dužinu i visinu, Brown će ga uklopiti u obranu koja postaje sve gušća sa svom tom gomilom centimetara koja se nakupila. Ali isto tako Rad-man je i tetkica kao i Diaw, znači nije baš od onih što se guraju pod košem.

Znači, bit tradea nije bilo dovođenje Radmanovića, već sam čin zamjene kojim je Brown jasno pokazao tko je gazda u klubu. Bobcatsi pokušavaju igrati ozbiljnu obranu, a ovaj trade tu ne pomaže. Napadački će dobiti još jednu opciju, ali vrijedi li to iznosa koji se mora isplatiti Radmanoviću za par trica? Larry Brown je svjestan da postoje šanse da se ubaci u playoff, čime bi napravio odlična rezultat i još jednom se upisao u povijesne knjige, kao arhitekt prve momčadi Bobcatsa koja je zaigrala doigravanje. Ali nije li u toj svojoj potrazi za slavom malo pretjerao sa svim ovim tradeovima? Radi li on ekipu samo za jedan ulazak u playoff ili jegru za uspjeh u budućih 5-6 sezona? Ili radi ekipu samo da bi na tren dobro izgledao?

Kako god, ako nije briga ni vlasnike ni Jordana, koji je priznao svoju grešku i pristao na trade Morrisona, ne mora ni nas. Kada im dosadi gubiti u NBA, Bobcatsi mogu lijepo sa Raptorsima osnovati svoju sjevernoameričku verziju Eurolige. I igrati svoju igru u miru. Jer dok Raptorsi padaju sve dublje oslanjajući se na pokušaje da zaigraju kao euroligaš, Bobcatsi će opet na dno zato što pokušavaju kopirati način slaganja rostera euroligaša. Ovakve poteze vuče jedna Cibona, svake sezone mijenja pola igrača i onda u hodu radi nekakav rezultat. A opet, nije loše biti ni NBA verzija Cibone, uvijek se može i gore – možeš na primjer biti NBA verzija Cedevite.

Sinoć sam ih pogledao na Baldekinu i moram priznati da goru momčad odavno nisam vidio. Radulović očito nema kapacitet za ozbiljnog trenera, jer usprkos svim otežavajućim okolnostima (slaganje momčadi u hodu, nedostatak perspektive i uopće osnovnog smisla samog kluba) ne smiješ na parketu imati jednog Garnetta, čovjeka koji bez problema ubaci 30 svima u Hrvatskoj i koji je za to i skupo plaćen, a da ne imaš ni jednu uigranu akciju za njega. Naravno, ako ti se playevi zovu Tomeljak i Kovačević ništa nije čudno, jedan nema ništa osim upornosti, drugi misli da je NBA zvijezda pa pimpla uokolo kao Jamaal Tinsley po 20 sekundi. I onda logično da u toj anti-košarci pobijedi Šibenik na račun borbenosti – sa tri bezglava haklera veterana puna energije (Mimica, Bilobrk, te Filipović koji je nešto mlađi ali isto ima stav šefa), te tri potencijala koji sve više postaju vječni (Petković i dalje zuji, pogađa, asistira ali i previše griješi, Bilan je i dalje pičkica na kvadrat koja izbjegava igrati pod košem iako svaki puta kad se spusti u reket ili zabije koš ili omogući nekome drugome da ga zabije, a tu je od ove sezone i mali Vrlika, školovani fajter sa feelingom za igru koji već sa 17 godina radi čvršće blokove i bolje čita pozicije za skok od pola naših reprezentativnih visokih).

Uglavnom, nakon ovakve predstave NBA fiks je neophodan, i to u dvostrukoj dozi.

Misli li još netko da se Sunsi trebaju riješiti Amarea? Odnosno, možda bi bilo bolje reći – ima li netko tamo vani tko ne misli da Sunsi trebaju trejdati Stoudemirea? Kada sam lani zaključivao sezonu Sunsa, jedna teza se uvijek provlačila kao temelj za budućnost. Shaq i Nash su za penziju, treba krenuti u rebuilding, i bar imaš Amarea oko kojega možeš slagati momčad. Kvragu, na početku sezone bio sam uvjeren da će ove sezone biti prvi strijelac lige, čak sam se mislio na draftu fantasy lige između njega i Lebrona. Nekih 3-4 sekunde doduše, ali poanta je da mi je on prvi pao na pamet. Ne Kobe, ne Wade, nego Amare. I onda ovo. Opet isto – nema skokova, nema blokada, nema obrane. Samo što ovaj put nema ni napada. I dok sam u početku za sve krivio Porterov sistem bez sistema, činjenica je da Amare igra preko neke stvari. Umjesto da se zaleti na koš zadovoljava se šutom iz vana, a i kada se zaleti toliko je mlak da pomisliš da se radi o nekom crnom Talijanu.

Ovakvom igrom pokazao je jedno – da njegova glava nije vrijedna ulaganja. Jer bez obzira na svu krivicu Kerra i Portera za ovakav Phoenix, nitko ne može opravdati igre bez ikakve strasti. Pa pogledajte samo Shaqa i recite da se ne trudi. Zato mijenjam ploču – veterani poput Stevea, Hilla i Shaqa zaslužuju respekt, dok Amare zaslužuje izgon u nekakav drugi klub dovoljno očajan da pomisli da u njemu dobiva spasitelja. Po meni, jedina kvalitetna opcija u ovom trenutku je Chicago (pod kvalitetna mislim da bi svi trebali biti zadovoljni – oba kluba, ali i mi ovisnici). Tamo je ključeve već preuzeo Rose, a Amare i može funkcionirati samo sa vrhunskim playom u dva na dva igri. Bullsi imaju mlade snage koje mogu biti zanimljive (Thomas, Noah) i imaju Goodenov ugovor. Sunsi dobivaju šljakera i najbližu kopiju Matrixa, Bullsi mogu maštati o velikoj budućnosti. Ma samo nam dajte jedan veliki trade.

Cavsi se izgleda ne žele žuriti, atmosfera u Clevelandu je takva da Wally već izjavljuje kako želi ostati u klubu i nakon ove sezone za veteranski minimum. Nakon ozljede Westa i sada Pavlovića, čovjek je pokazao da može pomoći. Pitanje se nameće samo po sebi, ima li smisla riješiti se ugovora koji ti na ljeto može ponuditi dovoljno prostora za korekcije ali i lakšu financijsku situaciju, samo da bi sada na brzinu doveo dva dugoročno gledano skuplja igrača koja ti možda i ne trebaju?

I da, zašto Indiana ne bi dovela Brada Millera? Čovjek obožava klub, tamo ima farmu i tamo mu živi cijela obitelj, a Pacersima treba netko pod košem. Brad sigurno više nije tip koji može nositi momčad, ali da je bolje riješenje od Fostera i Raše jeste. A sve što treba dati za njega je upravo Nesterović, uz nekoga na minimalcu tek da brojke štimaju. Ima li logičnijeg poteza od ovoga? Pa na neki način momčad bi dobila onu prisutnost u reketu koja joj treba misli li ostati u trci za osmo mjesto. Miller možda više nije pokretan i skočan, ali s obzirom na konkurenciju pod košem na Istoku, sigurno bi pomogao.

Earl Watson je još jedno ime koje se stalno spominje, a meni čudi škrtost ljudi u Orlandu koji se nisu potrudili složiti nekakav paket zadnjih godina ugovora i pickova da ga dovedu kao zamjenu ozljeđenom Nelsonu. Možda bi tada imali dva najbolja back-up playa (bar dva najprofesionalnija) u ligi, ali što je loše u tome da imaš širinu i da ti pouzdani Anthony Johnson bude treći play? Još me više čudi navodna želja ljudi iz Oklahome da se riješe Watsona, njegovo iskustvo i prihvaćanje uloge rezerve odlično pašu uz genijalnu ekipu koju tamo slažu. A ni ugovor mu nije katastrofa, ima još jednu sezonu midlevela a ako gradiš na tri klinca koje ćeš za 3 sezone morati vezati ogromnim ciframa, tada ti i nisu potrebne zvijezde već baš takvi solidni igrači sa solidnim ugovorima.

I da, ako niste u zadnje vrijeme gledali Thunder još nije kasno da uskočite na vlak. Bljeskovi koje povremeno pokazuju Durant, Green i Westbrook su zastrašujući, zamišljajući ih u budućnosti ne vidim povijesni pandan takvoj razini atleticizma i riješenja u napadu. Da li je itko ikada imao tri all-star igrača iste generacije koji će do napona snage doći u isto vrijeme? Ali o njima ćemo još puno puta, sada bi još malo o Orlandu.

Nemaju sreće, stvarno nemaju sreće. Imaju posloženu momčad za idućih 5-6 godina koja se tek tu i tamo može doraditi nekim sitnim faceliftom, i iako nemaju bogatu biografiju uspjesima iz playoffa, ova sezona je realno vrh njihovih mogućnosti. Turkoglu je odigravši još jednom sjajnu sezonu zaslužio dogodine novi, debeli ugovor, a pitanje je kako će Orlando koji već masno plaća Nelsona, Dwighta, Lewisa i Pietrusa odgovoriti na ovu situaciju. Hedo ima opciju da ostane još jednu godinu za 7 milja, ali realno vrijedi bar 10. Pojavi li se netko tko će mu dati višegodišnji ugovor sa ratom od 10 milja godišnje, zašto bi ostajao u Orlandu? Ma samo zato što jedan Lewis ima skoro tri puta više i plaćen je kao prvi igrač a živi od onoga što mu Hedo i ostali serviraju, ja bih otišao. Ako se pak ne pojavi nitko spreman toliko platiti Turkoglua, onda Magic ima šansu, ako ponude maksimalno produženje kroz godine će se nakupiti dovoljno milijuna i sa nešto manjom ratom da Hedo bude zadovoljan.

Ovo je situacija sa previše upitnika, i zato je ova godina važna. Uspije li se Nelson uopće vratiti do playoffa, te dostigne li nekako razinu igre na kojoj je bio do ozljede, Orlando kreće u potragu za odgovorom na najvažnije pitanje. Howardova snaga je tu da ostane, tricaška širina također, Nelsonova muda su izgleda stvarna ali hoće li biti života bez slash n kick majstorija Turkoglua? Ja kažem da hoće. Neka Turkoglu ode, neka na njegovo mjesto uskoči Pietrus, možda stigne još nekakvo pojačanje, ali ovogodišnja iskustva dogodine će značiti puno. Ali ono što će biti najvažnije i što bi moglo ne samo nadoknaditi gubitak Hede, već postati i glavno oružje Magica je dva na dva igra Nelsona i Howarda.

Nelson je potpuno sazrio kao play, a Howard je atletsko čudo prirode. Ove sezone tek su počeli učiti vrtiti pick n roll, i kako vrijeme prolazi rade to sve bolje i bolje. Dogodine će kao dvojac biti na razini Paula i Chandlera, možda čak ponove ono što smo gledali od Nasha i Amarea. Jer ako jedan Cahndler ima karijeru samo zato jer je atleta koji može pokupiti Paulov pas nakon picka, onda postaje jasno što tek može Dwight Howard, koji je i ovako nezaustavljiv a uglavnom igra sa dvojicom na leđima. Zamislite ga da se zaleti prema vama licem prema košu desetak puta po tekmi. Madafaka. Nelson je novi Hedo ove momčadi, motor koji sve pokreće. Od playa sa mudima koji zna zabiti iz vana i koji se ne boji ulaza, postao je čovjek koji vrti pick n roll, koji odigrava povratne na najvišoj mogućoj razini i, najluđe od svega, postao je čovjek koji razbija udvajanja i driblingom stvara višak igraća. Dijelom i zato ostanak Turkoglua više nije neophodan, jer nije jedini koji može igrati 1 na 5. Naravno, kada bi ostali zajedno bilo bi im lakše, ali NBA nije savršen svijet. I da, zato je i volimo.

S tim da je ponekad volimo i zato što zna na tren izgledati kao savršeni svijet. Evo, priče su već krenule da Sheed želi u San Antonio, i da će na ljeto potpisati za Spurse. Timmy i Sheed zajedno? U zadnjem pokušaju lova na naslov Spursa Popove ere? Gdje se rezerviraju karte?

Orlando je tu da ostane, a i nakon svega napisanog jedno moram primjetiti. Da li je ovih 30-ak tekmi (30-ak jer Nelson na početku sezone nije igrao ni približno dobro kao u ovom kasnijem periodu) dovoljno da Nelsona proglasimo nositeljem igre? Može li im se vjerovati iduće sezone bez Turkoglua na rosteru? Pitanja uvijek ima, i ljepota svega je što uvijek imamo novi dan da na njih odgovorimo. Još ljepše je što taj odgovor već nakon par dana ne znači ništa. Dajte nam zato prave tradeove, koji nešto znače, koji nam tjeraju mozak na rad i kombiniranje, a ne ove bezvezne zamjene tipa Morrison za Radmanovića koje ne znače ništa. I da, kad sam već kod Morrisona, sutra je vrijeme za novi post, drugu za redom NBA No-Star selekciju, u kojoj će A Mo imati važnu ulogu. Dok ja završavam listu svojih 12 anti-igrača, svi ste pozvani na tulum. Složite 12 bezeveznjaka koji žderu lovu, minute i živce, i spremite se za puknuti ih sutra u komentar. Pa ćemo da zbrojimo čije ime se najviše spominje na listama i tako doći do No-Star MVP-a.

A noćas nas pak čeka dvoboj pravih MVP-a, Kobe vs Bron. Prije toga, Spursi protiv Bostona. I da, ostavio sam snimku Bostona protiv Lakersa da se zagrijem dok ovo ne počne. Ako ova kombinacija ne otjera Radulovića iz moje glave, ništa neće.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *