THE BANANAS

Ovih dana bit će točno dvije godine što postoji ova stranica, blog koji okuplja najsrčanije NBA fanove u BR Hrvatskoj. BR naravno stoji za Banana Republika, a spominjanje banane odličan je uvod u ostatak ovoga posta. Također, to je ujedno i prilika da po prvi puta stavimo nekoliko citata grupe Zinedin Zidan na sajt

“Ko rano rani
Hi mejk d mani”

Ili meni omiljeni

“Koz pantagana
Kip Kroejša in banana
Đast lajk in Gana
Gvajana or Bocvana”

Uglavnom, pune dvije godine su prošle, i neka vas ne buni što je prvi post osvanuo nekih dva mjeseca kasnije – dva mjeseca prošla su u kuženju wordpressa. S obzirom da se wordpress može skužiti u par sati, jasno je da su ova dva mjeseca utrošene u druge životne užitke, što nije uopće bitno jer na kraju krajeva dok ispodobruca.com nije profunkcionirao, o ljepotama NBA svijeta pisalo se na fullcourtpress.blog.hr.

Čemu ova jeftina sjećanja? Sam sebi sam ljigav, da nisam maloprije bio na šolji zbog Prasićkova uživanja u Liverpoolovim golovima (ne, ne pišem ovo sada već samo dajem završnu glazuru sinoć napisanom tekstu, kvragu imam više rupa u scenariju od epizode Lost-a), krenuo bih opet put kancelarije. Ljudi, valjda je 3 i pol godine stalnog pisanja zaslužilo mali osvrt, pogotovo danas kada se sprema jedna ogromna promjena. Ne, nema razloga za paniku, još se ne ženim i ne odričem se sitnih životnih radosti.

I prije nego krenem o promjenama, spomenuo bih da još da nam se bliži četvrti rođendan, krajem prvog mjeseca 2010-e. Onda bi mogli onako u sentimentalnijem tonu zahvaliti Simmonsu, Zorku, Bertićeviću, ESPN-u, Maljkoviću i svim ostalim junacima naših najljepših dana. To bi bilo OK, zar ne kolega? Inače, ispodobruca.com prošli vikend došao je i do prve pobjede u svom prvom haklu, dakle za sada imamo score 1-0.

Nego, posvetimo se mi ozbiljnim stvarima. Danas kreće novi način pregleda NBA sezone, odnosno osvrta na istu. Kako više vremenski, a ni psiho-fizički ne mogu stići pisati 30 dana za redom post od nekoliko kartica kako sam to radio protekle 3 sezone, uvodi se novi režim. Je, uživao sam 20-ak večeri provoditi pred kompom ali brate više mi se ne da. Stoga sam morao smisliti neku formulu kojom bi odradio pregled u nešto kraćem roku.

I došao do sljedećeg rješenja – 4 dana, 4 posta, 4 kategorije. Prve dvije odnose se na lutrijske momčadi. U prvoj, današnjoj, obradit će se momčadi izgubljene u vremenu i prostoru koje neće tako skoro naprijed. U drugoj govorit će se o ekipama koje se mogu nadati svijetloj budućnosti.

Nakon toga na red dolaze playoff momčadi. Prvo one koje nemaju šanse za ozbiljnijim rezultatom i koje praktički ne možemo smatrati ekipama koje će iduće godine biti bolje. I na kraju će biti govora o momčadima koje će se boriti za naslov i o onima koje će i dogodine biti opasne.

S obzirom na nešto slabiju sezonu od lanjske nije bilo lako napraviti podjelu. Kvragu, s obzirom na početak sezone basketa (maloprije stigao sa hakla na kojem sam uganuo gležanj, nabio koljeno i kažiprst koji je toliko natekao da na desnoj strani tipkovnice rade samo dva prsta, dakle ruka mi je kao prosjećna državna firma), na činjenicu da sam jučer otvorio i sezonu kupanja (doduše, samo 5-minutnim plivanjem, dok nisam počeo gubiti svijest), da me jedan u principu lagani day job od 35 sati tjedno stiska sve ozbiljnije i zahtjeva sve više vremena, da treba posvetiti maksimum vremena svim dragim ljudima bliže i dalje, te da treba ispijati goleme količine piva uz gomile dobre glazbe, nije lako bilo napraviti ni ova četiri posta.

Ali nadam se dragi prijatelji da cijenite trud. I više od truda da cijenite ljubav, istu onu koju sami imate prema najljepšoj igri na svijetu. I sada vi stupate na scenu – za koji dan kreće playoff, znači stižu i nove The Zoran Vakula Awards. Stoga vas molim, posebice sudionike fantasy lige, a i sve ostale koji navraćaju na ove stranice, da počnete razmišljati o raspletima prvog kruga i da svoje prognoze pripremite barem u vidu komentara koji ćete onda zalijepiti ispod posta koji će se baviti prognozom playoffa, bilo mojom ili Sickreovom. Također, ako netko želi napisati cijeli post, koju rečenicu više, neka ga samo pošalje na mariogira@gmail.com i bit će objavljen na ovim stranicama. Ekipa iz Dubrovnika, ako bude volje, čekamo novi podcast od vas.

Uglavnom, pet dana do playoffa. 4 posta koja se bave pregledom sezone. Najave playoffa svih nas. Podjele individualnih nagrada od strane ovog sajta NBA igračima. Dame i gospodo, neka april madness počne.

SAC’TO

Momčad u najgoroj situaciji od svih. Na početku sezone očekivanja nisu bila velika, rebuilding je započeo dvije godinu ranije i svima je bilo jasno da su prošlogodišnjih 38 pobjeda slučajnost a ne naznaka brzog povratka na vrh.

Lanjski rezultat prije svega je rezultat rada Reggiea Theusa, čovjeka koji je na čuđenje svih postao trener, iskoristio priliku i nabrijao na igru ekipu od koje nitko nije ništa očekivao. Ove sezone, bez Artesta i Bibbya momčad je bila slabija, međutim ni ti razlozi kao ni prošlogodišnje solidno izdanje nisu spriječili GM-a Petriea i braću Maloof da mu daju otkaz.

Promjena trenera tako je obilježila jednu groznu sezonu, jer Kingsi su stvarno na dnu dna po svemu:

– imaju u prosjeku najmanju posjećenost u ligi, jedva 12 000 ljudi (treba uzeti u obzir da protiv atraktivnih ekipa dođe nekih 15 000 ljudi, znači da čak ni protiv Lakersa i Cavsa dvorana nije puna)

Naravno, za ovakav raspad jedne od tradicionalno najvjernijih navijačkih baza (u čast koje je čak umirovljen i dres sa brojem 6) nije odgovorna samo loša momčad. Kingsi, koliko god bili slabašni zadnjih godina, imaju igrače koji znaju kako zaslužiti respekt navijača.

Glavni problem su braća Maloof i njihova neskrivena ambicija da presele momčad u Las Vegas. Zatim, i njihova i gradska nespremnost da krenu u izgradnju nove dvorane s obzirom da se dobra, stara i opjevana ARCO arena raspada (dobro, nije opjevana jer CAKE su im posvetili tek instrumental, ali i to je nešto). Kvragu, situacija je takva da čak ni gradonačelnik Sacramenta Kevin Johnson, inače bivši košarkaš Sunsa i jedan od najboljih playmakera 90-ih, nije u stanju naći rješenje koje bi zadovoljilo obje strane. A nije da ne pokušava, pa dovoljan dokaz toga koliko su u ovom gradu ludi za košarkom je i podatak da su izabrali košarkaša bez političkog iskustva za gradonačelnika.

Još jedan razlog zašto ljudi ne žele dati podršku projektima braća Maloof je i njihovo potpuno razbijanje legendarne jezgre kluba iz prve polovine milenija koja je gradu donijela najveće radosti i umalo naslov prvaka lige. Evo, ne treba biti previše pametan da ovo nedavno umirovljenje dresa Vlade Divca čovjek protumači kao očajnički PR potez da se bar na jednu večer napuni dvorana.

Mislim, nije da Divac nije bio bitan dio one sjajne generacije, ali ako su njemu umirovili dres onda Webberu i Bibbyu trebaju dignuti bar spomenik. Da ne govorim da istu stvar treba napraviti i sa dresovima Douga Christiea, Brada Millera, Stojakovića i zašto ne, Scotta Pollarda. Je, bila je to stvarno velika generacija, ali umiroviti dres igraču koji je tu igrao 5 sezona i bio tek jedan od jednakih prilikom lova na, hladno matematički rečeno, dva naslova prvaka divizije. Da, bila je to sjajna generacija, ali tko normalan gledajući samo rezultate može reći da su bili naročito važni?

Dakle, ulizivanje je očito, a sama ceremonija tijekom koje Divac jedva čita sa papira frazetine na engleskom – jadna. Jer Divac je, da ironija bude potpuna, prije svega Lakers. Tako da osim što su ih Lakersi uredno zaustavljali na putu do vrha, sada im još uvaljuju igrače da im umirovljuju dresove.

– situacija sa ugovorima je očajna, iako imaju solidnu mladu jezgru ogroman dio salary capa otpada na dugogodišnje ugovore osrednjim igračima

Hej, ekipa u kojoj igraju Nocioni, Udrih, Garcia i Martin bez problema bi osvojila Euroligu, ali za NBA ovo je jednostavno premala razina talenta. A upravo njih četvero plaćeni su kao 4 nositelja. I to do 2012. Jedino Martin ima kvalitetu da ga smatramo pravim igračem ozbiljne petorke, ali njegovih 12 milja godišnje ubijaju svaku potrebu za tim. Jer to je novac koji se plaća nositeljima, a mršavi bek sklon ozljedama koji samo zna trpati koš definitivno nije franchise player.

– braća Maloof u recesiji ne prolaze najbolje ni u ostalim poslovima, navodno sve što zarade casina i hoteli odlazi na krpanje minusa koji nastaju nekim drugim investicijama, između ostalih i zbog Kingsa

Osim što klub ne zarađuje dovoljno, i što je dugoročno financijski u nikakvoj očajnoj poziciji, gomila novca odlazi na pokrivanje ugovora igrača koji više ne igraju i posebice bivših trenera. Tako su nedavno samo da izbjegnu porez na luksuz raskinuli ugovore sa Goodenom i Mooreom, iako ih to nije oslobodilo plaćanja rata igračima. Koji sada igraju sa San Antonio i Boston. Također, koliko je glup potez bio dati otkaz Theusu govori i podatak da ga sada moraju plaćati da sjedi doma, a da još nisu isplatili ni prošlog trenera, Musselmana.

Uglavnom, dok se ne riješi pitanje dvorane i uopće dok se interesi vlasnika ne razjasne, rebuilding neće završiti. Nemaju ni manevarskog prostora za pojačanja, novac previše curi da bi se išlo preko salary capa, i doslovno jedine svjetle točke kluba su mladi igrači.

Na zadnja dva drafta napravili su solidan posao, čini se da će i Hawes i Thompson biti solidni NBA igrači pod košem, te im još samo ostaje dobro potrošiti i pick kojega će imati ovoga ljeta. Nije da će preko noći postati opet ozbiljna momčad, ali s obzirom u kakvoj su situaciji, mogu samo prema gore. Valjda. Uglavnom, dogodine mogu umirovit dres Dougu Christieu. S njim i gospođom Christie bar ne jednu večer mogu se osjećati kao Hollywood.

MEMPHIS

Kada vidiš ovu nesretnu franšizu, Sac’to se i ne čini toliko lošim. Pa bar imaju povijest. Ovaj pak nesretni klub u ovih 14 godina što postoji nikada nije bio ništa više od sprdačine. Kvragu, čak i kada su u klubu bile legende kao Fratello i West, više se pričalo o tome koju boju za kosu koristi Mike i koliko je puta Jerry zatezao bore, nego o njihovom radu.

Uglavnom, ni danas nije puno bolje, počevši od rostera popunjenog većinom igračima koji bi teško našli mjesta u ozbiljnijim Euroligaškim ekipama. Čak i ovaj pomladak koji u ovih zadnjih par nebitnih tjedana uspijeva skrpati poneki niz pobjeda ne obećava.

Tko može sa sigurnošću reći da će itko od njih ostati u klubu kada dođe vrijeme da se sa rookie ugovora prijeđe na nešto bahatije veteranske uvjete? I tko može reći da Mayo nije ništa više od još jednog volume scorera, da Gay nije tek još jedan atleta sa prevelikim ovlastima, a da Conley nije tek još jedan play koji nije u stanju napraviti zadnji korak prijelaza iz NCAA košarke u NBA svijet?

Dovođenje Iavaronia za trenera od prvoga dana činilo se pogrešnim, ali čemu dati nogi dobro plaćenom stručnjaku kada ionako ne ideš nigdje? Ovako, Iavaroni prima plaću da sjedi doma a nesretni Lionel Hollins po treći put dobiva priliku kao trener Grizlija. A mi mislili da se ovakve pizdarije događaju samo kada je Aco Petrović u pitanju. Inače, s obzirom da je Hollins član legendarne generacije Blazersa koja je ’77-e osvojila naslov, ima apsolutnu podršku od strane ovog bloga. Ali što mu vrijedi podrška kada je u Grizlijima.

Momčad koju vlasnik Heisley godinama pokušava prodati ima najmanje gledatelja u ligi, ako uzmemo u obzir prosjek i činjenicu da imaju veću i moderniju dvoranu od Kingsa koja uglavnom zjapi poluprazna. Bar je roster jeftin, osim Jarića i Miličića nema ugovora kojega možemo nazvati traumatičnim. Naravno, kada rookie ugovori dođu na naplatu, stvari će biti nešto drugačije, ali do tada Grizliji možda budu i u nekom drugom gradu.

Jasno je da na ovakvim temeljima nitko ne može graditi niti dobru ekipu a niti dobar proizvod, i da jednostavno nema recepta po kojem će Hollins dogodine s ovom ekipom napasti playoff. Nema love za dovođenje pojačanja, nema ideje u kojem smjeru krenuti, ali eto ove sezone se bar nisu osramotili sa nekim tradeom kao onim lanjskim sa Gasolom starijim. Doduše, opet su pomogli Lakersima oko pitanja poreza na luksuz, uzevši Chrisa Mihma, tako da ih možemo smatrati za svojevrsnu NBDL franšizu Lakersa koja igrom slučaja igra u NBA.

Čak ni draft im puno ne znači, osim ako im se konačno ne nasmiješi sreća i dokopaju se prvog picka. Blake Griffin bi im baš dobro došao. A kada bolje pogledaš, dobro bi im došao i Mulaomerović.

MINNEAPOLIS

Sve više mi se čini da je to to, Minnie je moj novi klub. Osim što imam većinu potrebnih navijačkih rekvizita, osjećam kako mi sve više postaje važno provjeriti kako su igrali, koliko je zicera promašio Love i koliko je skokova skupio Mike Miller. Plus, klub je ovo bez povijesti i većih uspjeha, praktički imamo vrijednu pamćenja samo onu jednu sezonu kada se Garnettu pridružio dvojac Cassell – Sprewell.

Tri su razloga zašto sam zavolio Wolvese čak i više od Portlanda, i tri su razloga zašto je ova nesretna sezona važna njima kao klubu:

1. Kevin Love potvrdio se u startu kao dostojan partner Big Alu pod košem

Možda je mali spor, bezopasan na postavljenu obranu, ali zna igrati košarku i koristiti svoje dobre strane. Plus, sve što su pričali o njegovom šljakerskom karakteru je istina, ovaj ne odustaje makar sve bilo protiv njega. Rekorder po broju banana koje je popio, i to bez miksanja.

2. Kevin McHale potvrdio se kao odličan trener

Čovjek najzalužniji za razvoj Big Ala u zvijer pod obručima. Čovjek koji se od bijelog Isaiaha Thomasa prelaskom na klupu pokazao pravim majstorom. Hej, od ekipe bez poštenog beka nije lako složiti momčad koja uglavnom dijeluje smisleno i koja se bori bez obzira na očajnu situaciju.

3. Mike Miller potvrdio se kao totalni luđak

Većina košarkaša na njegovom mjestu prihvatila bi ulogu šutera, pucala svojih 15 lopti i na kraju dana pokupila lovu. Miller se pak pobunio protiv takvog razmišljanja – vidjevši oko sebe gomilu sebičnih bekova koji nisu u stanju razigrati nikoga osim sebe, Miller je odlučio razigravati suigrače po cijenu toga da propusti šut koji bi inače uzeo. Jer netko mora i dodati, ako Telfair pimpla a Foye samo šutira. Kao što sam Miller reče – “netko u ovom klubu treba igrati jebenu košarku”.
Osim revoucijom koju vodi u svlačionici i na terenu, Miller respekt zaslužuje i zbog borbenosti pod koševima, pa ako i ima lošiji broj koševa nego što smo navikli, statistički gledano po ostalim kategorijama ima sezonu karijere. Hail, hail!

Znači, ove godine nije bilo sve crno i da nije bilo one ozljede Big Ala, možda bi Wolvese gurnuli iz ove kategorije besperspektivnih.

Dogodine se vraća Big Al. Love je tu da ostane. Miller definitivno treba dobiti kapetansku vrpcu. Tri ovakva borca kao tri nositelja nema puno momčadi. Usprkos očajnoj posjeti i najjeftinijim kartama u ligi Wolvesi nisu u problemima poput ostalih jer gazda Taylor jedan je od bogatijih i razumnijih NBA vlasnika. U McHaleu imaju čovjeka koji može sjediti na klupi idućih 10 godina.

Zašto su onda u banani? Pa zato jer su na sjeveru. Nitko ne želi u Minnesotu i stoga ne treba čuditi što su jezgru izgradili oko skromnih mladića kakvi su Big Al, Love i Miller koji shvaćaju koliko su sretni što uopće igraju u NBA. Ti ljudi će igrati i u Botincu ako treba, samo da igraju košarku. Nemaju problematičnih ugovora, ali nekako treba dovesti još 4-5 igrača. Obzirom na slabašnu ponudu slobodnih igrača i nikakav interes za životom na sjeveru, to im je uvijek problem.

A za pravu stabilnost morat će jednog od ovih dana doći do igrača i putem tržišta a ne samo draftom. Najveći problem je ipak McHale. Iako je očito da je savršen za ovu momčad, on sam uporno ponavlja kako nema namjeru provoditi godine kao trener. A kako zasigurno neće opet u ured, postoji mogućnost da se ova odlična kombinacija trenera i tri igrača raspadne i prije nego je pravo zaživjela.

Hej, možda nećemo biti sjajni dogodine (vidiš, čak govorim “mi”), ali u skorijoj budućnosti bez novih krivih poteza mogli bi biti ozbiljna playoff momčad. Naravno, šanse da jezgra ostane na okupu manje su od 50%. Što zbog postojanja ljepše klime, što zbog same vibre u klubu koja je do sada uglavnom odisala amaterizmom. Jebiga, koliko god mi ovo sve skupa simpatično izgledalo, veće su šanse da McHale i Miller totalno puknu, da Taylor zatvori pipu te da Big Al shvati kako u ovakvom klubu neće nikada ništa napraviti. Ali što mogu kada sam fan. Moram navlačiti pozitivne strane.

LOS ANGELES DUNLEAVYS

Možda i jesu najblesaviji klub u ligi, ali u ovoj situaciji bar se mogu tiješiti što su u Los Angelesu, gradu u kojem će uvijek naći dovoljno bogatih ridikula koji će plaćati da gledaju košarku.

Ako i jesu krcati igračima koje nitko normalan ne želi, za razliku od drugih loših klubova bar im ne fali talenta. Clippersi jesu opet na dnu, ali više nisu usamljeni. Ne više nisu najlošiji, iako su na jednoj drugoj razini, filozofskoj, potpuno nazadni. Zbog gomilanja problematičnih tipova naravno. Mislim, zar sumnjate u kojem će klubu Iverson završiti ovoga ljeta?

Ali na stranu probleme, osvrnimo se malo na ono što valja. Camby i Davis možda nisu veliki pobjednici, ali su svakako igrači koji su obilježili jedan period lige. Kaman nije budući hall of fame centar, ali je prava petica koja zna igrati košarku. Eric Gordon možda bude novi rasni strijelac iz vana, dok se Randolph možda smiri i postane zvijer u postu.

Ove zadnje dvije stvari baš i nisu pouzdane, ali gledano kroz prizmu do sada spominjanih momčadi, Clippersi mogu prodati priču da dogodine imaju priliku biti bolji. Također, s obzirom da su u posjedu dva prava centra uvijek mogu nešto pokušati i na tržištu (a tu je i treća rasna petica, mladi Jordan).

Pitanje koje se nameće je ima li smisla išta pokušavati dok je na klupi Mike Dunleavy, čovjek koji zadnje dvije godine očajnički pokušava preživjeti kako na klupi tako i u kolektivnoj svijesti kao netko tko zna što radi. Srećom, Simmons je krenuo u otvoreni napad na njegov antitalent vođenja momčadi koji je bio vidljiv još u Milwaukeeu.

S obzirom na ovlasti koje mu je dao Sterling, i činjenicu da Sterling nije toliko blesav kao braća Maloof da plaća trenera da sjedi doma, bojim se da je jasno da Clippersi neće još neko vrijeme nigdje. Ali kažem, u L.A.-u su, imaju imena, i rado će popunjavati dno lige. I pritom solidno zaraditi.

OAKLAND

Ova sezona bila je katastrofalna, počevši od bespotrebnog potpisivanja Coreya Maggettea nakon što je Davis otišao u Clipperse, pa preko ozljede Ellisa i nesporazuma oko suspenzije i ugovora, do Nelsonovih nerazumnih odluka oko podijele minuta.

Talentom, Warriorsi se mogu nositi sa svima. Problem je jedino u tome što se taj talent uglavnom ponavlja, u 5 igrača koje imaju dugoročno vezane i koji jedu doslovno sav prostor na salary capu dvojica su bekovi koji carine loptu i troše gomilu lopti (Ellis i Crawford), druga dvojica su krila koja vole igrati 1 na 5 i trošiti gomilu lopti (Captain Jack i Maggette), a samo jedan je pravi igrač zadatka (Biedrins) koji je ujedno i jedini koji ima nekakvu vrijednost na tržištu (Ellis je zakon, ali ima ugovor koji nitko ne želi dirati u ovakvim vremenima).

Što i kako će mijenjati vjerovatno ne znaju ni sami, ali možda bi bilo dobro da krenu od trenera. Nelson cijelu sezonu nije bio u stanju naći uloge za dva potencijalna bisera pod košem, atletu i skakača kakav je Wright i za all-round zvijer kakva je Randolph. Ne treba biti veliki vizionar da se vidi kako bi unutarnjom linijom Biedrins-Wright-Randolph već dogodine bili neriješiva zagonetka mnogima (Biedrins donosi zatvoren reket, Wright eksplozivnost a Randolph kombinaciju Josha Smitha i Geralda Wallacea na trojku, sa boljim šutem od obojice zajedno).

Nelson pak i dalje forsira svoju nisku postavu i troši minute na razne opskurne bekove (iako su Belinelli i Morrow pokazali da za njih mjesta u NBA ima), usput radeći na razdoru kluba. Prvenstveno iz toga razloga, što nisu pravo vidjeli što mogu očekivati od svojih mladih igrača, ovu sezonu mogu proglastiti očajnom.

A teško da će biti bolje i dogodine. Jer problem Warriorsa je očiti nedostatak smjera, ne postoji čovjek koji je u stanju Nelsonu stati na kraj. Chris Mullin i dalje je GM ali nema nikakve stvarne ovlasti, vlasnik Cohen kontrolira klub a Nelson izgleda kontrolira Cohena.

Povijest se ponavlja, Nellie opet vodi Warriorse u propast, ali s obzirom da je zadnjih sezona momčad našla svoje mjesto pod suncem i da su njihovi navijači postali ono što su nekada bili navijači Kingsa malo tko i obraća pažnju na sve ove komplikacije iznutra. Jer sa ovakvim rosterom nije problem prodati nadu, a nada je uvijek na cijeni. Nažalost, gledajući Nelsonovu biografiju jasno je da na kraju svi plaćaju debelo preko tržišne cijene.

Gušt je gledati ovu kombinaciju plaćenika, luđaka i mladih proroka. Kvragu, Montae je toliko dobar da je moguće da dogodine ponove nešto slično izbacivanju Dallasa u prvoj rundi. Moguće je. Isto tako, s obzirom na svu gorčinu u i oko kluba, moguće je i da potpuno potonu. Ovo nikada nije rečenica koja obećava lijepe dane.

TORONTO

Par godina su se vrtili po sredini, nikako da naprave korak naprijed, i onda se dogodi ova sezona. Koja baš i nije jasna. Pokušajmo je dešifrirati nekim redom.

Iako je iza sebe imao naslov trenera godine, svima je bilo jasno da Sam Mitchell nije dugoročno trenersko riješenje. Čovjek je preveliki šminker i previše pažnje poklanja nebitnim stvarima da bi digao momčad na višu razinu. Stoga, njegov odlazak mogao je biti samo pomak na bolje. Ali nije tako ispalo jer Colangelo nije želio riskirati sa novim debelim ugovorom pravom stručnjaku, te se odlučio za ziheraški potez dovođenja valjda jedinog Kanađanina koji trenira košarku u jedini kanadski NBA klub. Čista ljiga.

Chris Bosh je još jednom dokazao da je usprkos svom talentu pre-mekan da nosi momčad, a pod košem su opet bili nikakvi. Doduše, Colangelo je odigrao rulet, stavio sve na O’Neala, i izgubio. Minus je donekle kompenziran pristiglim Marionovim ugovorom, ali pitanje je u što će se on ovoga ljeta pretvoriti. Jer pravih slobodnih igrača nema, a za trade Raptorsi nemaju što ponuditi.

Dakle, niti su sa novim trenerom, izvjesnim Jayem Trianom (bez Silent Boba) pogodili, momčad igra jednako slabašno u obrani i bezidejno u napadu kao i pod Mitchellom, niti imaju oko čega graditi budućnost. Calderon je tu da ostane kao solidna opcija za playa, ali i on se ove sezone bez podrške Forda pokazao manje učinkovitim.

Bosh će, s obzirom da ni Wade ni James neće olako napustiti svoje klubove, biti glavna meta mnogima za dva ljeta, te će njegov ostanak u Kanadi zahtijevati maksimalan ugovor. Znači, on i Calderon su nositelji, i sada tu treba dodati trećega. A dodati trećega na dvojac koji i sam nije nešto, što to garantira?

Najveća rana Colangelu je bez sumnje Andrea Bargnani, jer on je trebao biti taj treći. Čovjek je najobičniji vanjski igrač u tijelu visokoga kakvih ima na bacanje, i nadam se da svi ono scouti koji su pričali o novome Kukoču na račun fizičkog izgleda i par spojenih trica danas čekaju na nekom šalteru da prime socijalu.

Uglavnom, bojim se da će s obzirom na nedostatak talenta na tržištu Raptorsi dobar dio novca potrošiti na vraćanje Mariona koji je preko noći ostario, te da pokrpaju klupu na kojoj doslovno nema nikoga. Uzdati se da će igrači kao što su Ukić, Humphries, Graham nešto dati nema smisla, a dovođenje novih košta. Čak je i jedan Kapono, najbolji tricaš lige, više teret svojim ugovorom nego od koristi igrama.

I tako sam se prilikom odabira ekipa za kategoriju BANANA dvoumio oko Raptorsa i Washingtona, vagao koja je momčad imala lošiju sezonu i na kraju mislim da je ona Raptorsa puno gora. Jer Washington ima više izgleda da dobije visoki pick i da dogodine sa potpuno zdravom momčadi opet uđe u playoff, dok Raptorsi bez riješenih osnovnih pitanja (dugoročno trenersko riješenje, tko su igrači oko kojih se gradi nova momčad) niti su išta napravili ove godine, niti su udarili temelj za ubuduće. Kao Kayser Soze, oni su jednostavno nestali. I iskreno, boli me neka stvar.

PHOENIX

Kako su moćni pali. Ne samo da nisu upali u playoff, već su prokockali i dobar dio budućnosti. Sigurno nitko od njih nije očekivao borbu za naslov, ali nešto dostojanstvenije izdanje definitivno.

Sad, nabrajati sve kikseve Stevea Kerra nema smisla, ali recimo samo da ako je već tražio trenera koji može promijeniti stil igre, onda je trebao uzeti provjerenog veterana a ne bezveznjaka kao Porter.

Dogodine ih čeka prva sezona rebuildinga i to nije nužno loše. Rezultata neće biti, ali mogu se pripremiti za budućnost. Samo, pitanje je hoće li biti na tržištu momčadi spremne uzeti zadnju godinu Shaqova ugovora i zauzvrat dati kvalitetnog igrača? Hoće li Sarver pozdraviti ikonu momčadi Nasha u nekakvom tradeu?

I bez dva penzića, sa ugovorima Stoudemirea, Barbose i Richardsona momčad je prekrcana bahatim ugovorima. Također, primjetite da nitko od navedenih nije u stanju braniti ni stup. Dakle, nije više problem samo u promjeni filozofije, treba mijenjati i igrače. I tu se vidi koliko je u biti Kerr cijelom poslu oko slaganja novih Sunsa prišao amaterski. Te koliko je Sarver pogriješio što je prebrzo odustao od D’Antonieva sistema.

Ali dosta o tužnim stvarima. O mrtvima sve najbolje. Bar se nadam da će Grant Hill dogodine potpisati za ozbiljnu momčad, jer šteta je da vjerovatno zadnju sezonu karijere odigra u momčadi koja će primati 190 koševa u prosjeku. A ostave li ovu jezgru zajedno to ih čeka. OK, pokazali su da mogu zabiti, ali stvarno su prelako ispali iz borbe za playoff na ovakvom Zapadu. Da, da, ozljeda Amarea opet im je zabila nož u srce, kao i milijun drugih stvari godinama ranije (ozljeda Johnsona, ozljeda Amarea, suspenzije, Nashov nos, Timmyeva trica). Što se može, luzeri uvijek trebaju neke isprike.

Ja samo znam jedno – između ovakvih Sunsa i Nelsonovih Warriorsa praktički nema razlike. Kaos na terenu, kaos okolo terena. U biti, Warriorsi su u boljoj situaciji jer bar imaju mladost dok Sunsi nemaju ništa osim visokih ugovora koje će, nadaju se, jednoga dana pretvoriti u nekog novog Nasha. Ili kako je krenulo, barem u uštedu na porezu.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *