THE PAPAYAS

Life sucks! OK, možda sam osvojio svoju prvu fantasy ligu u životu, ali što ću s tim kada pobjedu nemam kada ni proslaviti. Ljudi, nisam poslušao još uvijek ni Simmonsov zadnji dupli podcast sa Steinom i Bucherom. Suze mi dođu na oči kad skužim da vjerovatno i neću sve do nedjelje. A playoff pred vratima. Sinoć sam zaspao sa lejtopom u krilu dok sam pokušavao završiti ovaj post. I evo, vraćam mu se 24 sata kasnije. Ko jebeni Kefir Sutherland. I da, van hakla sam idućih nekoliko tjedana. Gležanj, koljeno i nabijeni kažiprst. Sve u jednu večer. Good times! Međutim, koliko god gorko zvučao znam da ovo nije banana situacija. Stvari će s vremenom sjesti na svoje i sve će biti bolje. Ovo je papaja situacija.

OKC

Nakon katastrofalnog uvoda u sezonu napravili su korak od sedam milja u pravom smjeru. A samo je trebalo promijeniti trenera. Doduše, trebalo je imati i sreće i pogoditi sa Scottom Brooksom, ali sreća prati hrabre.

I tako je Durant od izgubljenog beka koji nema druge uloga osim da puca, prekomandiran u all-round krilo sa gomilom obaveza i odgovornosti u oba smjera. Jeff Green smješten je pod koš, da igra jedinu poziciju koja mu garantira život uz Duranta.

Ma Brooks je car. Svaki potez koji povukao ispao ja odličan. Komunikacija sa igračima, odnos koji ima sa svima a posebice sa Durantom, nešto su što se ne viđa u profi košarci, već uglavnom samo u NCAA. Odluka da sa ovom gomilom po godinama sveučilištaraca igra NCAA obranu koja uključuje gomilu energije i puno presinga pokazala se odličnom. Mislim, neće na taj način osvojiti naslov, niti mogu zaprijetiti jednoj ozbiljnoj momčadi sa pravim playom i igračima koji znaju što rade. Ali toliko znoja uloženog u presing definitivno daje prednost pred gomilom momčadi koje jedva čekaju da sezona završi ili nemaju dovoljno fizikalija da se nose sa tolikim pritiskom. I zato je ovaj zadnji dio sezone, nakon trade deadlinea, bio gušt za gledati.

Dok još ne stasaju za koju sezonu, najbolje im je da se i dalje drže ove formule. Ogroman plus ovakvoj igri je profil igrača, praktički imate samo jednog klasičnog posta, dok su preostala četiri eksplozivne dugonje. Westbrook je čudo sam po sebi, play a svaku drugu tekmu najbolji skakač ekipe. Pa onda tri idealna krilna igrača, prave trojke, posloženi od pozicija dva do četiri, nebitno koji je gdje. Durant dugim i spretnim rukama, Green postavljanjem i čitanjem igre, Sefolosha upornom obranom i guranjem čine zid pred bilo kakvim ulazima, driblinzima i lakim koševima. Za dobiti Thunder morate igrati košarku a ne hakl.

Dovođenje Thabe je šlag na sezonu, da su tražili idealnog beka za sistem koji igraju boljega ne bi našli. Čovjek igra vrhunsku obranu, ne troši lopte i trči, radi i ne priča. Pod košem su slabiji, evo vidimo da nema smisla kukati za Chandlerom s obzirom da je gotovo cijelu sezonu van stroja, ali trebat će im takav igrač, netko tko može zatvoriti reket. Dakle, traži se stoper, iako ne sumnjam da bi u Oklahomi proglasili praznik da se nekako dokopaju prvog picka i zadrže Blakea Griffina u državi.

Nick Collison je uvijek solidan, Krstić i dalje zabija sa poludistance dovoljno dobro, ali ovo su ipak igrači za klupu a ne petorku. Kada još dodaš činjenicu da Green ipak nije prava četvorka, ispada da im pod košem treba još barem dva prava igrača. Bloker i strijelac. Iako ne sumnjam da će i sa samo jednim pravim pojačanjem dogodine u playoff.

Jer ma kako god bile podijeljen one sporedne uloge, u ovoj glavnoj Durant će trpati i trpati i trpati. Koliko god bude trebalo. U biti, tu i imam jedinu sitnu zamjerku Brooksu, možda previše traži time što od Duranta želi napraviti all-round monstruma, i njegove lopte uglavnom prepušta Greenu koji tako bespotrebno forsira šut. Možda bi Greena trebalo staviti u ulogu all-round igrača, Duranta malo osloboditi a možda njih dva jednostavno nikada neće moći idealno funkcionirati.

U biti, još je rano za išta reći s obzirom da je očito kako je Brooks naglasak stavio na obranu, pristup i karakter momčadi. Tek kasnije počinje rad na igri u napadu. A kada počne, bit će me strah i gledati ovo. Oklahoma – where amazing happens.

GOTHAM

New York je odradio solidnu sezonu, čak su jedan dobar dio bili u ozbiljnoj igri za playoff. A to sve govori o tome kolika je faca Mike D’Antoni. Jer ruku na srce, nije lako od ovakvog materijala napraviti išta a kamoli tu i tamo pobijediti u košarkaškoj utakmici.

A faca je i Donnie Walsh, čovjek se riješio Zacha Randolpha, njegova katastrofalnog ugovora i još katastrofalnijeg karaktera. Pa se riješio očajnog ugovora Jamala Crawforda i njegovog gubitničkog mentaliteta. I onda je još uspio utrapiti nekome mrtvo tijelo Jeromea Jamesa i bahati ugovor Tima Thomasa. Sad, nije da je zauzvrat dobio neku ljepotu, Harrington i posebice Larry Hughes totalni su NBA marginalci, i to od one skupine koja još za sebe misli da je nešto posebno. Ali Walsh je osigurao da kroz iduće dvije sezone najbogatiji i najvrijedniji NBA klub opet postane igrač na tržištu. A to znači da svi ostali mogu pakirati kufere.

Naravno, jedno je biti igrač na tržištu a nešto sasvim drugu povući pravi potez. Međutim, kada imaš majstora kao što je D’Antoni, tada mu samo treba dovesti prave igrače. Za sada ih praktički nema. Naime, za pola rostera se čeka da im istekne ugovor, za likove kao što su Curry i Jeffries još se nadaju pronaći kupca, i ispada da za lov na razultat i bolju budućnost imaju 5 igrača na raspolaganju.

A to je petorka koja je usprkos svim rošadama, promijenjivim igrama i vlastitim manama nekako uspijevala Knickse tu i tamo prikazati kao zanimljivu ekipu (iako su većinom dijelovali izgubljeno, nezainteresirano i nemoćno).

Chris Duhon definitivno nije dugoročno riješenje, ali odigrao je pošteno i rekao bih iznad očekivanja. Uz skromnije uvjete ugovora, on je igrač koji bi trebao ostati i nakon 2010-e, kao back-up play i živa uspomena na dane Dereka Harpera i Charliea Warda. Wilson Chandler pokazao se solidnim strijelcem i nema sumnje da će i iduće 4 sezone biti član Knicksa, za sitne pare nudi puno a to je nešto na što Knicksi nisu naučili. Mislim, nisu naučili dobiti ništa za bilo kakve pare, a kamoli puno za siću.

Slična situacija je i sa Danilom Galinariem. Iako nešto skuplji zbog visine picka ovaj Talijan za Knickse je kao dobitak na lotu, koristan igrač koji ne košta puno a dugoročno je vezan. Ovo malo što sam ga gledao ostavio je solidan dojam, bar ima muda, i ako je Marco još uvijek Italiano numero uno, onda je Danilo definitivno numero due. Međutim, ovako idilična situacija nije sa sljedećom dvojicom. Lee i Robinson nakon sljedeće sezone bit će slobodni igrači, ako u međuvremenu Walsh nešto ne riješi. Obojica su se odlično snašla kod D’Antonia, iako treba biti realan i reći da je Lee materijal za četvrtog ili petog igrača, i da je do ovog fenomenalnog niza double-doubleova došao prvenstveno zahvaljujući povjerenju koje mu je Mike ukazao, te činjenici da je bio jedini visoki Knicks pod koševima. Nate je materijal striktno za klupu. Stoga, bez obzira što se radi o miljenicima navijača, ne smiju pokleknuti i preplatiti ih jer u tome slučaju samo bi opet krenuli iznova. U rupu iz koje se još nije izašlo, ali iz koje se konačno nazire izlaz.

WASHINGTON

Sezona je katastrofalna iz dva razloga:
– olako su se riješili jednog od najboljih stručnjaka u ligi, Eddiea Jordana
– nisu dovoljno prilike dali mladim igračima koji će sutra biti nositelji

Ali, iz nekih razloga je isto tako i odlična:
– veterani Jamison i Butler usprkos bezizlaznoj situaciji niti jednu utakmicu nisu uzeli slobodno, već su se borili pošteno od početka do kraja
– iako nisu imali minuta koliko su zaslužili, mladi lavovi McGee, Blatche, Young i Crittenton pokazali su da se na njih može računati

Znači, računaj da će dogodine svi biti nabrijani da dokažu da su još uvijek dobri – Jamison i Butler pod dojmom svih ovih poraza, Arenas i Haywood pod dojmom ozljeda. Računaj da će mladi bogatiji za sezonu iskustva biti sve bolji u svojim rolama. I eto ti rotacije od 8-9 košarkaša koji znaju što rade.

Pa dodaj još i pick koji će sigurno biti visok i koji može pomoći. Ispada da je jedini način da netko dogodine zaustavi Wizardse ka ponovnom putu prema vrhu ili opet niz ozljeda, ili katastrofalan izbor trenera. Ali ako im se sve poklopi, onda ovu sezonu mogu slobodno smatrati kao tek jednu godinu pauze od dobrih rezultata. Osvježenje uvijek dobro dođe. Pitajte Garnetta.

CHARLOTTE

Larry Brown je stigao da ih uvede u playoff i, ako ćemo gledati doslovno, nije uspio. Ali svatko tko ih je vidio na parketu zna da su igrali kao playoff momčad. Nažalost, njihovi limiti su poprilično veliki, i to je nešto što ni Larry ne može ispraviti, ma koliko forsirao razno razne tradeove.

Sad, ova sezone je ispala OK, ali koliko se realno mogu nadati da će dogodine nastaviti ići naprijed? Istok se popravlja, a njima prijeti odlazak Feltona. Što i nije tragedija jer Augustin se pokazao odličnim rješenjem na jedinici, ali ih ostavlja sa manje manevarskog prostora za preostale Larryeve poteze. A njih će biti, ili neće biti njega.

Ovo je ekipa koja će i dogodine imati sličan put, manje-više osuđeni su na tu borbu za osmu poziciju. I s obzirom da su krcati duuuuuugim ugovorima igrača koji teško da su nositelji (Wallace i Diop do 2013., Okafor do 2044., pa Radmanović, Diaw, Mohammed) nemaju prostora za ništa osim za trade.

Oni su ušli u svojevrsno čistilište. Neće ni prema dnu, ali ni prema vrhu. Sad, da je Larry Brown mlađi, rekao bih kako će dogodine sigurno u playoff jer će majstor naći načina da ih poboljša i izvuće maksimum iz ove rotacije. Ali s obzirom da je što stariji Larry sve čangrizaviji i skloniji impulzivnim odlukama, ovo mi sve skupa više miriše na bananu nego papaju. Ali, opet kažem, zadnju trećinu sezone stvarno su odigrali dobro, zrelo, kao prava momčad i bez obzira na sve napravili su korak naprijed.

NEW JERSEY

Od ekipe koja se trebala koprcati po dnu, nekim čudom Netsi su do kraja bili u igri za playoff. Poklopilo se nekoliko faktora:
– u rookieu Lopezu dobili su pouzdanog trećeg čovjeka u napadu i stabilnu peticu u obrani
– Devin Harris je vrtio svoju najbolju kopiju Tonya Parkera dok ga ozljede nisu stisle
– Vince Carter odlučio je odigrati većinu sezone kao u dobrim starim vremenima

Nažalost, klupa je toliko očajna da u trenutcima kada se lov na playoff lomio, nisu imali čime odgovoriti. Opet, još dva rookiea zaslužuju osvrt – Ryan Anderson novi je bijeli tricaš, uz to i solidan fajter, dok je Chris Douglas-Roberts najčuvanija tajna kluba. Momak je pravi NBA igrač, makar u ulozi strijelca, a minute je dobivao na kapaljku. Ali svaki puta kada bi ga gledao, makar na minut, napravio bi nešto vrijedno pažnje.

Nažalost, kao i uvijek kada su Netsi u pitanju, atmosfera u dvorani je mrtva i šteta što nema više ljudi da vide ovaj brzi rebuilding pod ravnanjem Roda Thorna i Kikia Vandeweghea. S obzirom da će do premještaja u Brooklyn doći tek 2011.-e, ako uopće i dođe, momčad će već biti spremna. Još se samo treba riješiti Kineza koji je igrač za Cibonu (da Lukša Andrić promijeni ime u Lu Kša And Rić, i on bi bio NBA igrač), pričekati da istekne ugovor Bobbya Simmonsa i eto nam momčadi koja ima prošlost, sadašnjost i budućnost. Bez obzira na kvart. Yo La Tengo i Kevin Smith ionako više vole hokej i Devilse.

INDIANAPOLIS

Nažalost, ozljede su ih izbacili iz utrke za playoffom. Ozljede i nepostojeća obrana. Ali bez obzira na sve, Pacersi za razliku od Sunsa nisu bili muka za gledanje. Već jedna simpatična momčad koja zna svoja ograničenja i uvijek daje sve od sebe.

Osim Dannya Grangera koji se nametnuo kao vrhunski strijelac, posebno treba istaknuti sezonu iz snova Troya Murphya koji je skakački i tricaški bio iznad prosjeka u obje kategorije. Što je kada pogledaš van pameti, obično si ili odličan skakač i nemaš neki šut osim sa poludistance (Oakley tip igrača), ili si bijeli šuter koji igra vani i beskoristan je u kontaktu (Matt Bullard tip igrača). Murphy je polubožanstvo i presretan sam zbog toga, konačno imamo bijelog brata kojega se ne treba sramiti.

Nažalost, Dunleavy mlađi propustio je gotovo cijelu sezonu zbog ozljeda, ali bar su se dva rookiea, Hibbert i Rush, dokazala kao iskoristiv materijal. Osobito bi sjajan znao biti Rush, koji je koristio svaku priliku da pokaže kakva će igračina biti. Kompletan bek, kombinacija njega i Grangera na bokovima mogla bi biti ubitačna.

Upravo zbog ove jezgre Granger-Rush-Murphy smatram da Indiana ima dobru budućnost. Osim Tinsleya koji je mrtvi balast klubu i kojega se neće tako lako riješiti, sve drugo je manje više OK. Ford je solidan, Foster se da istrpiti, još samo moraju dovesti malo boljeg playa od Jacka. Ali i da ostanu u ovom sastavu, sa Jackom i Fordom kao dvoglavim čudovištem (a to je uloga koja obojici odgovara jer tako su igrali i prethodnih sezona u Portlandu, odnosno Torontu) mogu se nadati playoffu jer stvarno imaju dovoljno oružja. I jesam već rekao da igraju dobru košarku? Jimbo O’Brien, čovjek koji zna što radi.

MILWAUKEE

Scott Skiles je još jednom napravio čudo, od ekipe plačenika složio je momčad koja se i desetkovana nije bojala borbe za playoff. Priču o ozljedama ne treba previše prepričavati, Bucksi su ostali bez Redda i Boguta, dva nositelja, na samom startu sezone. I Skiles nije dozvolio odustajanje, čak se i jedan Villanueva stavio u službu kolektiva. Doduše, zbog igre sa mobitelom ispao je iz Skilesovih planova za budućnost, ali bar će moći postići nekakvu solidnu cijenu na tržištu na račun onoga što je pokazao dok nije otkrio twitter.

Ono što se dalo primjetiti je da su, što je vrijeme više proticalo, igrali sve bolje i bolje, bez obzira kakav sastav izveli na teren. Znači, kako su se igrači više navikavali na Skilesov sistem, stvari su postajale sve ozbiljnije.

Veterani Jeffersonu i Reddu garantiraju skupu, ali iskusnu momčad, momčad koja će svoje odraditi i koja može pobjeđivati. Naravno, to pobjeđivanje je relativan pojam. U njihovom slučaju radi se o borbi za utješni nastup u playoffu. Za sve preko trebat će im nešto zvjezdane prašine. Također, da Skiles nastavi ovim nešto skuliranijim načinom voditi momčad, a ne da sljedeća kojega uhvati u twitanju izbaci kroz prozor. Jer ne zaboravit, on je čovjek koji se potukao sa Shaqom dok su igrali zajedno u Orlandu, početkom prošlog stoljeća. Da, treba im i zdravi Bogut. I tako dalje i tako bliže. Ma treba im puno. Ali dosta i imaju. Do početka sezone, to nismo mogli reći. Stoga, hail hail Scott Skiles!

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *