WHERE MAGIC HAPPENS

Sve smo bliži Finalu iz noćne more. Naravno, ovo noćna mora stoji kako za koga. Meni je evenutalni susret između Denvera i Orlanda Finale iz Snova, još jedna potvrda kako je NBA ultimativni socijalistički eksperiment. I prvi uspijeli.

Gle, Lakersi i Cavsi su s razlogom sezone završili sa prvim mjestima i gomilom pobjeda. Lakersi imaju talenta na bacanje, Cavsi imaju momčadski duh amaterske nogometne ekipe koja ne time-outu ispija pivo.

Za playoff to nije dovoljno. Treba imati želju i biti spreman na sve. Treba se prilagoditi a ne u čudu gledati oko sebe kako se stvari mijenjaju umjesto da se prilagode tebi. I da, treba imati sreće sa match-up-ima. Plus, Cavsi kao da su nekako prerano tempirali formu, djeluju puno umornije od ostalih – kada pogledaš kolikim intenzitetom su gazili krajem sezone, postaje jasno da ova momčad još ne kuži da nije bitno koliko pobjeđuješ nego kada pobjeđuješ.

Isto vrijedi i za Lakerse, koji jednostavno nisu stvoreni za bitku. Sve polažu na goli talent i na Bynuma. Došla je jedna ozljeda, Bynum je opet out i pred nama su isti oni Lakersi koji su se lani sakrili pred Bostonom. Koji svoje frustracije iskaljuju na jadnome Lamaru, kao da je on kriv što nije razbijač kakav im treba (uopće ovaj suživot Lamara sa Kobeom i Philom jedna je od apsurdnijih NBA priča zadnjih godina, obojica na njega viču iz sezone u sezonu kako im treba, kako mora ispuniti svoj potencijal, kako bez njega ne mogu daleko, kao da je on najveći kirvac za sve njihove mane, pa kako ne kuže da je čovjek to što je i da je krivica prvenstveno na njima jer to ne prepoznaju).

Kaže George Karl kako u pripremama za ovu seriju ekipi uopće nije puštao snimke serije Houston-Lakers. Već su se prvenstveno fokusirali na lanjsko Finale, posebice na igre Bostona. I to sve govori. Agresivnost u reketu u obrani, konstantni napadi na obruč na drugoj strani terena. Igra na granici dopuštenog, sve kako bi se Lakerse izbacilo iz takta. Da Nuggetsi nisu Nuggetsi, dakle da nemaju tu podvojenu ličnost vrhunske momčadi koja povremeno zaigra kao lobotomizirana, sada bi imali najmanje 3-1. Najmanje.

Ovako, moraju strepiti od sedme, jer Kobe i Phil ne mogu si dopustiti poraz nakon onakvog gaženja u prethodnoj. A gaženje je bilo očekivano, utakmicu prije Lakersi su ispustili dušu, stvarno je bilo urnebesno gledati Kobea kako daje intervju poslije tekme naslonjen na koljena dok sa njega lije znoj kao sa mog Starog dok pije vruću juhu u osmom mjesecu.

Mile-High City još jednom je uzeo svoj danak, nadmorska visina na koju su Birdman i društvo navikli čini da pluća protivnika rade smanjenim kapacitetom.
To je još jedan razlog zašto Denver može žaliti za propuštenom šansom, oni doma jednostavno ne smiju gubiti. A to što su izgubili opet samo ukazuje na kriminalnu im igru u Game 3.

U četvrtoj su pak sve držali pod kotrolom iako je Carmelo opet podbacio. Navodno je imao nekakvu virozu, ali koga briga? Ako nisi u stanju igrati, budi na klupi, a ako već igraš pokušaj pomoći. Melo je bio nebitan, ali i bez njegovog učinka Denver je moćno iskoristio slabosti umornih Lakersa. Sad, zamislite da ova momčad Lakersa nekoga tako razbije bez Kobeova učinka? Čisti SF.

Još jednom kažem šteta za Nuggetse što su došli u situaciju da jednu moraju dobiti u Los Angelesu. Tu nemaju šanse bez vrhunskog Carmela. Ne treba sumnjati da će odigrati srčanu obranu, da će se boriti za svaki pedalj terena, već su dokazali da su fajteri. Ali stvar je jednostavna – ako Carmelo ne nastavi gdje je stao u drugoj, sa nepodnošljivom lakoćom zabijanja, sa onim all-round učinkom koji je ravan onome što radi LBJ, Lakersi će iskoristiti prednost domaćeg terena. Bude li Melo pravi već večeras, ovi Lakersi bi mogli u remont prije nego se itko nadao. A Phil i Kobe mogu nastaviti vikati na Lamara.

Što se tiče noćašnje tekme između Cavsa i Magica, treba priznati da su LBJ i kompanija konačno odigrali dobru jednu cijelu utakmicu. Po prvi put Bron nije bio sam, Andy je briljirao u svojoj roli, West je pokazao da je igračina, ma možemo reći da ni Mo nije podbacio, eto nije trebao 20 lopti za 18 koševa već 15. Da, naravno da je prije tekme obećao kako ovo sigurno dobivaju jer da nisu bez razloga oni najbolja momčad u NBA. Bravo Mo, nakon igračke karijere čeka te posao asistenta kod Van Gundya, bit ćeš zadužen za motivaciju.

Iako je po već klasičnom scenariju Magic u drugom poluvremenu opet bio bolja momčad, na kraju utakmice živjeli su i umirali od trice. Sad, ako su Nuggetsi ekipa koja tu i tamo izvede lobotomiju sama nad sobom, onda je Orlando Magic momčad koja mozga uopće nema. Mislim, da nisu u stanju svo ovo vrijeme naći načina da u startu ne dozvole Cavsima da naprave prednost. Čekaj, čekaj pa šuteru treba neko vrijeme da se zagrije. Ovo je šuterska momčad, dakle logično da prorade kasnije.

Stvarno bolesno, da svi od trenera do zadnjeg igrača na klupi žive i dišu ovaj pristup – ako nam upada u igri smo, ako ne možda nas Dwight izvuče. Noćas tako naprave razliku i umjesto da idu na ulaze, da rutinski pokušaju zaključiti tekmu, oni samo šutiraju. Živi od trice, umri od trice. Ma tako je i pošteno.

Van Gundy je kao stvoren da im bude trener. Čovjek je urnebes. Cijelo vrijeme kao nešto žuga, na sudce, na protivnike, na svoju ekipu, nikada mu ništa nije po volji. A u isto vrijeme vodi najopušteniju momčad još tamo od D’Antonievih Sunsa. I onda još dopusti da potroše dva napada u zadnjoj minuti bez time-outa, da bi na kraju ipak pozvao jednoga, i nacrtao što? Pa šut za tri Rasharda Lewisa. Kažem vam, ovaj Magic je nešto totalno spaljeno, treba ih prihvatiti i uživati u njima jer su stvarno originalni. Na stranu Bron i Kobe i njihove sakate momčadi, prava priča ovoga playoffa su Orlando i Denver. O njima treba govoriti.

Orlando je zakon. Bez obzira što im treba dvica, oni uvijek idu na tri poena. Uopće im ne pada na pamet nešto drugo. To je taj identitet kojega smo spominjali, ta pomirenost sa vlastitom kožom te vlastitim mogućnostima i ograničenjima, svijest koja se stvorila u jednom trenutku serije protiv Bostona.

I prije smo gledali momčadi sa jednim centrom i četiri mala, ali ovo nije takva momčad. Ovo je čista revolucija. Jer ovo je u isto vrijeme momčad sa centrom i 4 tricaša, a opet nitko nije mali. Pazi petorku Johnson, Hedo, Pietrus, Lewis i Dwight. Svi preko 2 metra. Svi atlete. A imaš i šut, imaš i playmakere, imaš i strijelce. Pokretljivost na sve strane. Ne znam da li su imali u planu složiti ovaku momčad, da li su ciljano probrali ove jedinke, ali ova momčad je remek-djelo.

Samo zato su u stanju bez igre – igrati. Pietrus je u principu trebao biti startna dvojka. Dvojka koja trenutno čuva Jamesa, monstruma Jamesa, na način na koji to nitko do sada nije uspio. Čekaj, pa tko je tu monstrum? Ajde probaj pucati tricu preko njih, koga god da staviš na koju poziciju uvijek imaju prednost u centimetrima. Duge ruke i noge koje će te uvijek odvesti put Howarda pod koš.

Malo boli kada se sjetiš da D’antoni sa svojim run and gunom nikada nije ostavljao ovakav dojam, dojam da može do kraja. Magic može do kraja. Jer ovo je walk and gun. Plus Dwight. Sve što ti treba za biti najbolja momčad na planeti je nekih 15-ak trica po večeri. Za ovakvu rotaciju sitnica.

I ne, više nikada neću podcijenjivati regularnu sezonu. Jer da je nisam podcijenjivao onda ne bi podcijenio ni Magic. Koji je kroz cijelu godinu uredno razbijao i Cavse i Lakerse. Jedino Boston, sa tim srcem i veličanstvenom mogućnosti prilagodbe nije dobio po nosu. Spursi, Hornetsi, oni su doslovno pregaženi. Ako je kakva preporuka za moguće Finale, Magic je protutnjao i kroz Denver sa 20 razlike (doduše, da se osveta za poraz doma). Sjećam se, gledao sam tekmu, bio je to period u kojem su u dva tjedna igrali protiv Lakersa, Cavsa i Celticsa. Gdje su trebali odgovoriti na pitanje koliko su ozbiljni.

Dobili su Cavse, izgubili od Bostona. Rasturili Lakerse uz genijalnu partiju Nelsona. Usput skinuli skalp u gostima i Spursima i Denveru. I točno se sjećam, gledao sam sve ove tekme. Sve. I još kako nedugo nakon svih ovih susreta, skidaju skalp i zahuktalom Portlandu u Rose Gardenu. Trica Hede u zadnjim sekundama, opušteni osmijeh. I opet sam bio toliko slijep da ne skužim kako se ne radi o ekipi koja previše ovisi o trici i da kao takva nema što raditi u playoffu, već o momčadi koja je to što je, ima i obranu i napad, te je jednostavno spremna.

I moram spomenuti Rasharda. Kada bi ih zbrajali, čovjek je ovaj playoff imao više ključnih poteza od Jamesa, Mela i Kobea zajedno. Ubojica iz sjene. Pogledajte mu samo statistiku. Zabija 20 uz 10 potrošenih lopti. Puca samo kada treba ili mora. Gura se u obrani, u napadu je uglavnom podređen ostalima. Mamac, ili razvuče reket, ili se spusti u reket i odmah razbije koncentraciju protivnika. Zahvaljujući njemu, Dwight je uvijek u poziciji da primi loptu u reketu, a Hedo ima prostora za manevar. Čekaj, tko je uopće GM ove momčadi? Tko je trpio sve one poruge kako je pretplatio treću bananu. Gdje je danas taj vizionar? Zašto mu ne znam ime nego moram na google. Otis Smith, ti si car iako ti ime nije nimalo carsko.

Za Jamesa definitivno nije dobar znak da kroz cijelu seriju Dwight ostavlja dojam da je bolji izvođač slobodnih. Ako si Kralj, moraš moći zabiti bacanja, to je jedno od nepisanih pravila. To je to, nastavi li Dwight rutinski zabijati slobodna sa 70-ak %, njegova evolucija je gotova. Što će mu pivotiranje ili potezi u postu. Sa snagom i eksplozivnošću, plus slobodna, idućih 10 godina bit će na 22-15-3 prosjeku bez da se oznoji. Kad zapne, to se penje na 30-20-6. I sada ti reci da ovakav temelj nije dovoljan da na njemu izgradiš prvaka?

Suđenje je posebna priča. Ona slobodna bacanja na kraju koja su donijela produžetak, James ih nije zaslužio. Evo usporedba – isti prekršaj je sviran na Wadeu u finalu 2006.-e protiv Dallasa, ali Wade ga je barem isprovocirao onim što je do tada napravila momčad. Sinoćnji Cavsi nisu zaslužili poklone jer su imali dovoljno prilike da i bez sudaca pobijede. Ali ne znaju.

I nemojte sada govoriti kako to sudci rade jer Liga želi gledati LBJ-a u finalu. Rade to jer ne znaju bolje. Simmons je možda prenaivan kada kaže da je Ligi svejedno koga gledali u Finalu, da će i eventualna bitka Melo vs Howard dobro doći da ovoj dvojici digne rejting. Ja malo manje vjerujem u taj scenarij, to je ono što bi nazvali plan B. Ako ne dobijemo Kobea vs LBJ, onda ćemo cijelu mašineriju okrenuti prema Melo vs Dwight. Ali i te kako se nadaju ostavarenju plana A.

Ali znate što, boli me neka stvar za mašinerijama. I ne želim sudjelovati u još jednom hypanju oko pojedinaca, nećemu što je gotovo uništilo najdražu Ligu zadnjih 15 godina. Jedino hypanje koje me zanima je ono dviju momčadi koje su zaslužile igrati Finale. Za sada su to Denver i Orlando. Na kraju krajeva, svaka koja prođe kroz seriju od 7 zaslužila je biti tamo. To je još jedna od sjajnih socijalističkih postavki NBA – ako su te i zeznuli u jednoj, ostaje ti sasvim dovoljno prilika da se vratiš. I da ti bude vraćeno. Serija od 7 najveći je izum još od vatre.

Jedna ironična crtica vezana uz noćašnju tekmu. Cavsi dobri, sa šansom za pobjedu, a Bron odigrao najgoru tekmu serije. Greškama je poništio sve dobro što je napravio. Opet je imao sjajnu all-round partiju, ali promašena slobodna u kritičnim trenutcima, masu izgubljenih lopti, i posebice pasivnost u trenutcima kada se tekma lomila uz previše krivih odluka (loš izbor šuta, povratne na krivu stranu), to definitivno nije bila partija za pamćenje.

Korak naprijed za momčad je kada ste u igri usprkos lošijem izdanju prve opcije, ali kao što smo već rekli, kada Magic ubaci 17 trica uzalud vam sve. Pa jedan Alston je imao simultanku duži period, doduše na kraju se opet pretvorio u onog Alstona kojega poznajemo iz Rocketsa (koji se nije u stanju pogoditi u nogu kada ekipi treba koš), ali ovdje ga ima tko izvaditi. Ne ide ti više? Makni se s puta jer tu su Lee, Pietrus i Lewis. Trica, trica, trica.

Ma moram još na kraju spomenuti i onu čistu blokadu Howarda koji je dovela Brona na liniju slobodnih pri kraju treće. Iako je Magic već osigurao pobjedu, to je bilo gadljivo gledati. Zbog takvih odluka ova serija gubi dozu draži, nema tu ljepote ni napetosti kakvu su prezentirali Boston i Chicago. Mislim, i ovdje je sve gusto, promjene vodstva su konstantne, igra se koš za koš, puno je ključnih trenutaka. I onda zbog te nemoći Cavsa, zbog toga što igraju na silu, gubi se gušt.

Gle, nakon 4 utakmice možemo reći da je Magic za klasu bolje ekipa. U obrani su bolji jer mogu zatvoriti i vanjski šut i igru pod košem, u napadu su bolji jer mogu zabiti i iz vana i pod košem, dok Cavsi osim Brona nemaju igrača koji može dati koš u reketu. I još im šuteri ne briljiraju. Ali eto bar je Brown konačno dao šansu Gibsonu umjesto onoj krepalini Pavloviću.

Ali zato Finale Denver-Orlando, to bi bilo prezabavno. Em su obje ekipe lude, svi bi bili opušteni jer nema više pritiska ni tenzija, Birdman i Howard bi lijepili banane, Melo bi se nadmudrivao sa Rashardom i Hedom, Billups bi vozao Alstona. Hej, imali bi bitku ali bi imali i košarku u prvom planu.
Najbolje od svega, ne treba uopće previše navijati za ovakav rasplet, on je potpuno realan. Što je još jedan razlog za reći – I LOVE THIS GAME WHERE AMAZING HAPPENS.

I da, “Kamon Divajt get sam ribaunds!”

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *