U MOME SRCU MAZURKA

Par dana dijeli nas od jednog čudnog prvenstva. Čudnog iz puno razloga, a ponajviše iz toga što se čini da nikoga nije briga. Gle, mi smo nakon godina lutanja gotovo preko noći postali favoriti. I kada pogledaš, stvarno jesmo favoriti, odnosno realno je očekivati da je ova repka zrela za dobar rezultat. Što se dogodilo ostalima? Smjena generacija? Loš rad? Košarka globalno nikada popularnija, a u dobroj staroj Europi nikada lošija kvaliteta. Ima li netko odgovor?

I uopće, koga briga. Mene nije, ja ionako pratim samo NBA. I ova velika natjecanja, Olimpijadu, SP. Nekada je i EP bio blizu, ali danas, danas više nije. Sorry. Ali da ćemo ga gledati kada stignemo, hoćemo. Očekujte kao i uvijek redovne postove. Znam da Sickre jedva čeka da naši nešto naprave, on iskreno voli ovu repku. Znam još par vas koji bi guštali da Hrvatska opet osvoji medalju. I zavidim vam. Jer mene nije briga.

Ova Repešina repka mi ne znači ništa. Da im na prsima ne piše Hrvatska, ne bi ih ni gledao. Da, nakon dugo vremena imamo uglavnom normalne momke koji se trude. Talentom smo otišli naprijed, dobrim dijelom i zato jer su drugi slabiji. Predispozicije su tu. Radnici, nešto talenta, dobra atmosfera. Na ovakvom turniru to bi trebalo biti dovoljno. Ali kako nema ničega vrhunskog, kako je sve goli prosjek, kako je važnije imati sreće nego pameti, to me nikakav uspjeh ove ekipe ne može obradovati ni upola kako me može obradovati neriješeno u srijedu protiv Engleza. Ili Cibonin eventualni uspjeh u Euroligi.

Uglavnom, kako nisam nešto pretjerano angažiran po pitanju praćenja reprezentativne košarke, ova najava i prognoza koja slijedi neka bude shvaćena više kao ugodno druženje i priprema za pravu stvar koja nas čeka, a to je naravno start NBA predsezone.

Evo prvo jedan dobar link, odličan komad old school novinarstva kakav se valjda može pronaći još samo na web stranicama dinosaura kakav je SI.

A kako je prvenstvo u Poljskoj, moram spomenuti i jednu odličnu foru koja zadnjih par tjedana kruži Južnom Hrvatskom. Nekada se govorilo – Hajduk prvi, Ivan Pavao Drugi, a danas – Hajduk petnaesti, Benedikt šesnaesti. He he.

GRUPA A

HRVATSKA

To je to. Najbolje što imamo. Možda fali Tomas, ali i to će se osjetiti više zbog toga što smo šuplji na dvojki, nego što je Tomas bio neka klasa. All-round učinak mu je uvijek bio solidan, ali šuterske serije uglavnom bi izostajale. Pozicija u košarci koja nekako po defaultu rezultira ogromnim brojem pokušaja šuta, kod nas se tako krpa. Imamo dovoljno tijela, ali nemamo stabilnost. I to je bila, a i dalje će biti, priča ove ekipe.

Ako je glava danas nešto zrelija, to ne znači da je takva i igra. Ukić, Planinić i Popović u najboljim su godinama, u glavi su nikada bolji, ali igra im je isti run and gun kao i uvijek. Nismo mi gubili od Izraela ili Latvije zato što bi naši podcijenili protivnika. OK, bilo je i toga, ali naši porazi dolaze prvenstveno od toga što je naš stil igre – ruski rulet.

Kažu da momčadi dušu daju playevi, i nigdje to nije točnije nego kod nas. Imamo tri najtalentiranija beka na prvenstvu, nakon španjolske trojke Ricky-Rudy-Navarro. Ni oni nisu puno ispred. Talentom barem. Igrom, nismo im ni blizu. Jer Rudy je čista dvojka, Ricky je čisti play, Navarro je čisti jednodimenzionalni strijelac, prva dva spremna su staviti sve u službu kolektiva, Navarro nije ali može sam dobiti tekmu. Od naša tri beka ni jedan nema poziciju – najbolji play nam je ujedno i najpouzdaniji šuter (Pop), a ova druga dvojica su hakleri koji na jednu dobru stvar obavezno nadovežu sa jednom lošom.

Roko je barem nikada spremniji, psihički i fizički nakon sezone u NBA, gdje je praktički samo trenirao, sigurno puca od snage. I to će biti veliki plus. Jači je nego je bio zadnji put, pametniji definitivno. Ali od junirskih godina nije odigrao tri dobre utkamice u nizu. Uzdati se u njega, nakon svih tekmi u kojima nam je glupostima lomio srca, malo je blesavo.

Kus, Stojić, Nicević, Banić, igrači su za grijanje klupe. U Repešinoj viziji imat će svoju ulogu, ali to je taj sindrom Cibone u kojem svih 12 igrača moraju igrati. Ma odjebi više s tim, ako si već morao zvati takve totalne bezveznjake (umjesto Tomića, Rudeža, Delaša i sličnih koji u budućnosti mogu pomoći), nemoj ih barem dizati sa klupe.

Rozić će svoje odraditi, iako je primjetno da s godinama i on postaje sve bahatiji što se tiče uloge u momčadi. Ako ostane u okvirima petog igrača i fajtera, na trojci smo mirni. Izađe li iz tog kalupa i poželi zabijati, bit će neugodnih situacija.

Pod košem imamo imena, ali samo to. Kasun je i dalje vjerovatno nabolje što imamo, iako ga nisam gledao valjda dvije godine na parketu. I gdje je nestao Stanko Barać? S njim od prije nekoliko godina život bi bio lakši. Uglavnom, Kasun je veliko tijelo, limitiran u napadu, ali pokretan. Što se ne može reći za Prku i Vujčića. Ako je Prka ljudina koja zaslužuje doživotno imati mjesto u repki samo zbog atmosfere, čemu vraćanje Vujčića? Sada kada više nije ni upola dobar, sa svojim njonjavim pristupom, Carterovskom igrom (izbjegavanje napetih situacija) i uopće lošim vibrama koje budi njegova reprezentativna povijest, samo je na smetnju.

Uostalom, ni Vujo ni Prka nisu potpuno spremni, pa vjerovatno neće previše ni igrati. Probleme sa ozljedama imali su i Pop i Planina, a to je ipak nešto veći razlog za glavobolju. Uz to što nemamo dvojku. Što smo tanki na trojki. I iako Repeša hvali pristup u obrani, tanki smo i u obrani. Osim Rozića i Kasunove mase nemamo kvalitetnog pojedinca u tom segmentu igre (Stojić cijeli život visi u repki na račun nekakvih obrambenih specijalnosti, ali ja se ne sjećam sve ove godine da je ikada išta odigrao, dok Kus kao policajac ne može čuvati ni djecu u vrtiću).

Visoki su po tom pitanju posebno sumnjivi, već smo rekli da Prka i Vujo ulaze u godine kada ne mogu zatvarati reket kao nekada zbog prirodnih zakona, što znači da su Banić i Nicević, uz Kasuna, jedini donekle pokretni visoki koji mogu braniti jedan na jedan ili pick n roll. Lončar, koji ima ulogu podizača energije, nešto kao naš Varejao, simpatična je pojava, ali pliva u obrani kao netko tko je formativne igračke godine proveo svuda osim na treningu. Čekaj, pa on i jeste proveo najbolje godine svuda osim na treningu. Ali barem će napraviti 5 kvalitetnih osobnih.

MAKEDONIJA

Makedonci na EP-u. Svašta. Imaju dva Amera, još neke kojih nema na rosteru. Valjdu su pobjegli u Crnu Goru. Ovi ostali su vjerovatno Makedonci, dakle nebitni su. Centar im je Peđa Samarđinski, čovjek koji se zadnjih 15 ili 16 godina vodi kao NBA potencijal po raznim listama, a nikako da napusti ovu nesretnu Jadransku/NLB/Goodyear ligu. Ali ima 215 cm i to je dovoljno da jednog dana otvori birtiju u Skopju, te da igra profesionalno košarku.

IZRAEL

Prvi naš suparnik. Do prije neki dan bio sam siguran da ćemo izgubiti na otvaranju, ali s obzirom da rezultati u pripremnim tekmama govore kako smo posložili ekipu, da momci pristupaju poslu ozbiljno i samopouzdano, više nisam siguran. Možda i dobijemo agresivce sa Bliskog Istoka. Razlika u kvaliteti je ogromna, ali od njih uvijek možeš očekivati da će dati sve od sebe. Doduše, izgleda da su žestoki samo protiv nenaoružanih Palestinaca, ako od prve minute krenemo agresivno, raspast će se. Halperin i Eliyahu su pravi igrači, šteta što ne igra Casspi. Dobit će bar Makedoniju.

GRČKA

Na putu prema dole, i nema sumnje da će se pad nastaviti. Čak sam ih gledao u dva navrata na pripremnim utakmicama ovih dana, i stvarno djeluju loše. Bez Papaloukasa to nije ista momčad, nema Diamantidisa, a Spanoulis ni sa njima više nije isti igrač, kamoli bez njih. Previše toga ovisi o njemu, NBA izbjeglica Nick Calathes sa Floride još nije spreman pomoći.

Rotacija visokih je solidna, Fotsis, Printezis, Glyniadakis, pa i naš prijatelj Kupus. Ali sve su to igrači koji najbolje igraju daleko od svjetla reflektora, čim im se posveti pažnja padaju. A kako vanjska linija ne štima, morat će igrati preko njih. Jedini sposoban za nositi ekipu je crni debeljko Sofoklis Schortsanitis, ali računati da će on i Spanoulis pick n rollom dovesti ih do medalje suludo je. Koga ta igra još može iznenaditi, ovdje nema Dream Teama. Valjda će ih naši leptirići znati braniti.

GRUPA B

LATVIJA, NJEMAČKA

Latvija je poznata i pod imenom ”Biedrins i 11 tricaša”. Šalim se, ne mogu svi pogoditi tricu, tek njih 9. Ali imaju dovoljno oružja da razbiju Njemačku, koja je bez Dirka stvarno smiješna ekipa. Nema sumnje da će se Švabe gurati i čupati, ali osim ako se ne bude igralo po rukometnim pravilima, nemaju se nadati ničemu osim dvoznamenkastim porazima.

RUSIJA

Njihov naslov prvaka Europe bio je ogromno iznenađenje, ali ne možemo reći da nije bio zaslužen. Blatt je i dalje na klupi, što je najvažnije, jer s obzirom kakve akcije vrte ostale momčadi, Rusi djeluju kao Hall of Fame ekipa. Doduše, ostalo je malo igrača od zlatne ekipe, ali u Blattovoj režiji treba tek imati tijelo spremno igrati obranu i kretati se bez lopte u napadu. Nema Holdena, Kirilenka, ali svi se dodaju, svi imaju solidnu ruku. Talenta premalo, ali ako budu čisti u glavi mogu dobiti Latviju, a nakon toga i Izrael u drugom krugu. Što bi trebalo biti dovoljno da uđu među osam najmanje očajnih.

FRANCUSKA

Favoriti iz sjene. U svoj ovoj gomili netalentiranih oni imaju Parkera, Diawa i Batuma. Tu je i manje dobri brat Pietrus, korisni Turiaf, Mahinmi koji valjda nešto valja kada ga Pop trpi sve ove godine u Spursima, a kažu neki da i De Colo nije slučajno također draftiran od San Antonia. Kako god, sa Turiafom pod košem, te Parkerom i Batumom uokolo, ovo će biti momčad protiv koje će se trebati oznojiti. Nikada nisu igrali najpametniju, ni pretjeranu timsku košarku, ali samo na račun fizikalija i talenta pojedinaca moraju biti smatrani favoritima. Sve zavisi koliko je uopće stalo Parkeru, Diawu i Turiafu da se kidaju kao što to rade u NBA. Pardon, mislio sam reći Parkeru i Turiafu, Diaw se nikada ne kida.

GRUPA C

ŠPANJOLSKA

Najbolja ekipa i prvi favorit. Rubio i Rudy imaju što dokazati, pogotovo Rudy iza kojega je sezona u Blazersima u kojoj se nije pretjerano umorio. Ricky nam je dizao tlak cijelo ljeto, ali kada ga vidimo opet sa loptom, sve ćemo mu oprostiti. Ako obojica ne rasture ovakav turnir, nabijem ih. Pau Gasol je nikada bolji, brat mu nikada spremniji nakon NBA prehrane i treninga. Navarro će u repki uvijek biti polubožanstvo, nažalost, ali i od njega može biti koristi. Kao i od Cabezasa, Mumbrua i Reyesa. U kakvom je stanju Garbajosa ne znam, ali više nije ni važno. Kao što nije ni bitno što nećemo previše gledati Llulla i Lopeza, dva playa sa NBA pedigreom. Ricky, Navarro, Rudy, Pau, Marc. Ako ova petorka ne bude dobivala u prosjeku sa 15 koševa, neka se istog trena ostave košarke. Ogroman plus je što su za trenera doveli stranca, pa se ne moraju više bojati proljeva kakve im domaći treneri redovito serviraju u ključnim utakmicama.

SRBIJA

Nakon nekoliko godina razočaranja, evo nam pomlađene i obnovljene repke. U kojoj ima masu talentiranih iz regionalne lige. Još da gledam regionalnu ligu, znao bi da li su stvarno dobri. Ne, ozbiljno, Tepić (Partizan) i Marković (Hemofarm) su stvarno prava stvar. Ono, bezobrazni Srbi koji mogu odigrati sve, djeluju kao retardi, a u biti su pravi old-school majstori koji igraju glavom. Gušt je navijati protiv njih, posebno ako si Hrvat.

Mačvan je iritantna sirovina i najmrži mi igrač na svijetu, tip koji uredno ubije Cibonu, Zadar i ostale naše predstavnike. Kosta Perović je truplo, ali moram ga spomenuti jer iza sebe ima NBA avanturu, a Nenad Krstić je bez sumnje najmekša ruka među visokima na prvenstvu. Opet su dobri, samo treba vidjeti kako dišu. Kao momčad, ili i dalje kao Darkova ekipa iz kvarta. Serbian gangstaz.

PROPALI IMPERIJ

Mislio sam da je smiješno što su na prvenstvu Makedonci, Poljaci i Bugari. I dalje to mislim. Ali to što se Union Jack uopće kvalificirao među 16 najveći je dokaz da je europska košarka, da oprostite na izrazu, u kurčini. Joel Freeland, draftiran od Blazersa, i Pop Mensah-Bonsu, iza kojega je nekoliko NBA epizoda, su najpoznatija imena. Ali radi se o drugorazrednim igračima, u slučaju Freelanda čak trećerazrednim. Ozbiljno, tipa sam gledao u Unicaji nekoliko puta i stvarno ne kužim kojim kanalima je došlo do toga da Portland potroši pick na jedno veliko ništa. Mislim, pripadnik sam društva i naroda u kojem je normalno da ljudi dobivaju poslove o kojima pojma nemaju, samo zato jer su im kumovi ili stričevi na pozicijama. Ali gotovo sam siguran da na Freelanda ni vlastiti otac, da je kojim slučajem skaut Blazersa, ne bi potrošio pick. Ovo će za mene ostati najveća misterija svijeta, u rangu sa nastankom života, Atlantidom, te dolaskom Otta Barića do dva finala Kupa UEFA. Na neke stvari je bolje nikada ne pronaći odgovor.

Nego, gdje su Gordon i Deng? Da kojim slučajem oni igraju za ovu nesretnu repku, cijelo prvenstvo dobilo bi na zanimljivosti. Možete li zamisliti Bena Gordona protiv npr. Slovenije? Mislite li da bi prvi puta u povijesti gledali tekmu u kojoj je doslovno sve lopte jedne ekipe ispucao jedan igrač? Mislite li da bi FIBA pristala uvesti ”Gordonovo pravilo”, po kojem za izvođenje lopte sa strane ne trebate suigrača, već je možete dodati sami sebi?

SLOVENIJA

Uvijek su mi izgledali dobro, uvijek bi podbacili. Ali opet vjerujem da mogu i do polufinala jer imaju i talent, i širinu, a po onome što sam vidio u pripremnim tekmama i dobru atmosferu. Prvo, jedan od najboljih trenutaka ljeta bio mi je kada sam čuo da je Zdovc sa priprema potjerao Salu Vujačića. Svaki trener koji ima muda riješiti se umišljene NBA propalice kakav je Sale, ima moj blagoslov. Navodno Jure čak i nije imao ništa protiv Saline osobnosti, nego mu jednostavno takav igrač nije potreban. Kao, imao je lakšu ozljedu, pa ga nisu htjeli forsirati. A Udrih i Smodiš su bez noge dobrodošli, naravno. Yeah baby, spin doktori i košarka idu zajedno kao konj i kočija.

A Sale im stvarno nije potreban. Umišljene veličine već imaju u Udrihu i Lakoviću, s tim da je Udrih jedan od najboljih i najčistijih šutera Europe. I izgleda da neće vidjeti previše minuta zbog ozljede. Laković je pak tipični balkanski play nove generacije, koji dodaje loptu samo kad mora, forsira i griješi, te se izvuče ponekim dobrim potezom (poput, npr. Ukića i Planinića). Zato jer, kako to dobro kaže naš narod, i ćorava koka ubode zrno. Laković je ćorava koka nafiksana kofeinom, sa mudima magarca, obrazom političara i visinom nogometaša. Ako vam treba lider, ne treba tražiti dalje, zar ne?

Zdovc i uz sve ove likove ima dovoljno materijala. Dragić možda nije igrač za Sunse, ali solidan je bek. Nachbar je njihov Rozić, sjajan u limitiranoj roli, očajan u glavnoj ulozi. Pod košem su najjači – Brezec je mekan, ali spreman i motiviran povratkom u NBA (Sixersi traže odgovor na Dwighta Howarda), Smodiš, Lorbek i Slokar solidni su euroligaški klupski igrači. Uspije li Zdovc izvući nešto od Udriha, uspije li Lakovića držati pod kontrolom, imaju solidne izgleda za dobar rezultat.

GRUPA D

BUGARSKA, POLJSKA

OK, domaćin uvijek nekako skemija najlakšu skupinu, ali ovo je bezobrazno. Cijeli svijet valjda očekuje da Poljska igra tako da svi bacaju loptu u reket, gdje je Gortat prihvaća i životinjski zakucava. Ja nisam siguran da Poljska ima dovoljno igrača koji uopće znaju baciti loptu prema reketu. Ali imaju Gortata. Najskupljeg grijača klupe u NBA.

Bugari su pak jednom davno imali igrača u NBA ligi, ali izvjesni Glouchkov se valjda više i ne sjeća da je ikada tamo bio. Međutim, Sunsi ga se dobro sjećaju, i danas kruže legende o tome kako je nesretni Balkanac, u susretu sa bogatstvima američkih supermarketa i fast fooda, preko sezone nabacao toliko kila da ga više nisu prepoznali kada se vratio u Bugarsku. Od tada ima nadimak Snickers (šalim se, bar za nadimak, ovo ostalo je živa istina).

TURSKA

Hedo je tu, ali samo Hedo. Doduše, s obzirom na odnose u nacionalnoj momčadi, možda je dobro što nema ostalih zvučnih imena jer bar su mirni što se tiče tučnjava na treninzima. Tanjević je mudro odlučio pripremati mlađe za sljedeće prvenstvno koje se za dvije godine igra u Turskoj, te se nada da će i tada moći računati na Hedu. Koji je nikada spremniji i motiviraniji. Ne zato jer igrao NBA finale, ili zbog novog ugovora sa Raptorsima. Čovjek je motiviran jer je on sada glavni i jer je izabran za lidera, dok su Memo i Turkcan odbačeni. Balkanska posla.

Što se mlađih tiče, nemaju nikoga vrijednog spomena osim Ilyasove za kojega se moj Stari kune da će biti igračina. Koliko će mu u tome pomoći povratak u Buckse nisam siguran. Ali svakako treba baciti oko na njega i ostale, da vidimo kakva to budućnost čeka Tursku.

LITVA

Bez Jasikevićiusa i Šiškauskasa nisu favoriti. Pod košem je standardna ekipa, vrijedni Javtokas, braća Lavrinović, ali Litva je uvijek umirala sa šuterima. Kleiza je tu, ali Kleiza je previše streaky da bi se pouzdalo u njega kao prvu opciju. Da će dobiti sam poneku tekmu nema sumnje, ali ne može ih nositi kroz prvenstvo onako kako to rade Šaras i Šiška. Jasaitis im je najbolji vanjski, ali daleko je od razine spomenutih, ostali su nepoznanica. Nema sumnje da će opet izbaciti neko novo ime, i nema sumnje da svaki član njihove repke ima šut, te diplomu škole košarke u džepu. Ali za rezultat ti treba i talent, te širina kako u rotaciji, tako i u igri. Bit će solidni, uz malo sreće i opasni, ali ničim ispred gomile osrednjih.

RASPLET

Grupe osvajaju redom Hrvatska, Francuska, Španjolska i Litva, svi sa scoreom 3-0. Otpadaju Makedonija, Njemačka, Bugarska i tipovi koji vole razbijati hrvatske nogometaše, sa scoreom 0-3.

Nakon dodatne tri tekme u novim grupama (najgluplji sistem ikada, u sportu uopće, kome treba još 20-ak bezveznih tekmi), među osam prolaze Španjolska, Litva, Srbija, Slovenija, te iz druge skupine Hrvatska, Francuska, Grčka i Rusija. Dalje sve ovisi o ždrijebu, tko kome više leži, tko će imati kakav dan, i slično. Doslovno, svi mogu dobiti sve, svi mogu izgubiti od svih. Kao nekakvi mušketiri iz paralelne dimenzije.

Ali zar je to uopće bitno. Tko god ušao među četiri, ušao je jer je bio manje loš. Da, bilo bi slatko da zaigramo u finalu nakon što dobijemo Slovence, i još da smo prije toga dobili Srbe. Ali, sve to je nevažno jer zlato je rezervirano za Španjolsku. A sad mi lijepo objasnite kako mogu reprezentaciju Hrvatske, koju sam toliko iskenjao na početku, sada odjednom vidjeti kao potencijalnu srebrnu?

Nema smisla, zar ne? Isto kao ni ovo prvenstvo.

P.S.

Prvenstvo na kojem ću svim srcem navijati za Srbe i Slovence da zgaze Veliku Britaniju, da se iživljavaju na njoj, isto tako kako se ona stoljećima već iživljava nad nesretnim stanovnicima ove planete. Prvo kolonijalizmom, zatim brit-popom, danas Premiershipom. Vi ćete napadati Dudua, majku li vam vašu licemjernu. Propalica Gerard, retardirani Lampard, kreten Rooney koji je upravo odglumio takav penal protiv Slovenije, prema kojem je ono Duduovo bacanje čista umjetnost. Spalite šalove Liverpoola, ploče Blura i pljunite istini u oči, braćo! A ako već ne istini, onda barem prvom pjegavom huliganu kojega sretnete.
Jer čeka nas srijeda. Da barem nisam zadrti ateist, sutra bi uplatio misu samo da dobijemo gamad na Wembleyu. Dolje Imperij! Padaj Silo i Nepravdo! Ozbiljno, ako dobijemo u srijedu, mislim da ću prvi puta u životu svršiti bez ruke na nježnom mi Daliboru.
Ali ajmo sada prvo dobit omiljeno piće Jeffa Lebowskog, da ta srijeda nešto i znači. A ne da bude beznačajna poput, recimo, EP-a u košarci.

23 thoughts on “U MOME SRCU MAZURKA

  1. Ovo prvenstvo je čista rekreacija prije prave stvari – NLB-a! Imamo šanse jer su kao što si napisao svi su papci, a naša repka se 40 dana pripremala + par godina igraju skupa pa nisu morali učiti akcije ponovno (osim Stojića, al on ionako ne sudjeluje u napadu).

    Inače, nikako mi nije jasno sljedeće:
    zašto imamo 6 centara i 6 vanjskih igrača, a ne fleksibilniju 7-5 varijantu pa mozemo zaigrati i sa 4 mala?
    zašto ide Stojić, a ne Rančić, kad već mora netko od njih dvojice, a nemamo šutera ni za lijeka (osim Popa)?
    Rudež je najbliže što imamo prototipu modernog krila, a otpao je!?!
    Tomić je kao naš najtalent, a nije upao u ovakvu repku. Jel to govori nešto o karakteru?
    Nicević, Nicević, Nicević!?!? Nicević!?

    Cilj opravdava sredstvo pa ako osvojim medalju sa ovom ekipom, super. Osim Planinića tu nema igrača kojeg volim gledati niti koji može odigrati neki potez za pamćenje.
    Mislim da je realno da budemo u prvih šest i da dobijemo kojeg favorita a popusimo od recimo Makedonije. Jer hej, svi igraju kosarku.

  2. odličan post, ali ja moram reći da ja željno čekam ovo prvenstvo. ne radi nas, nego radi košarke 🙂 fali mi košarke…
    što se nas tiče, zanimljivo je da ćemo samo mi na cijelom prvenstvu praktično igrati s dva centra na parketu. četvrticu u svojem klubu igra samo Banić, ali ni on nema šut izvanka. zbog čega Tomić nije tu ne mogu shvatiti. kažu da je prošle godine na pripreme došao totalno zapušten, a što mu je ove bilo da ne može izboriti mjesto među 12??? pa, jebote, valjda mora biti bolji od Nicevića koji je, doduše, odlično odigrao sezonu u Benettonu, ali to više govori o junajted kolorsima nego o njemu. činjenica je kako Tomić nema mase za čuvati niti jednu peticu na Europskom (uključujući i Gečevskog), ali po meni bi on ionako mogao igrati četvrticu, pogotovo u ovoj našoj varijanti kada igramo bez četvorke koja ima šut izvani.
    imam neki osjećaj kako ćemo pokušati igrati i s Rozićem na lažnoj četvorki, ali tek onda nema smisla da smo vodili 6 visokih igrača.
    meni je u cijeloj priči najviše strah Kusa. on bi u našoj igri trebao biti čovjek za maksimalno 10-15 minuta, a tada bi ti na dvici trebao čovjek koji ima sulud šut i može zabiti tri trice zaredom. Kus to ne može. ja bih nekako našao mjesto za Rančića. iako je smješno da je on naš najbolji šuter, odnosno jedini koji bi mogao s klupe povezati te tri trice, činjenica je da je to tako i to ne bi trebalo zanemariti.
    Vujčić je enigma. može li on napraviti bilo što što bi činilo razliku? ako ne može, to je Repešin najveći promašaj.
    zanimljivo je kako se svi komentatori upravo u Repešu najviše pouzdaju. istina je kako je on dobar trener, ali ako nam je najjača karika trener, onda ne možemo govoriti o pretjerano talentiranoj momčadi.
    i onda dolazi onaj apsurdni trenutak – bez obzira na sve loše stvari koje sam naveo, mi imamo šansu za medalju. Španjolci su apsolutni favoriti, Francuska i Slovenija imaju dobre momčadi, ali uvijek se nešto s njima dogodi. mi smo u skupini reprezentacija koja je tu odmah iza Slovenaca i Francuza, a to znači da smo u borbi za medalju.
    btw, Britanija s Gordonom i Dengom bi fakat bila zanimljiva. oko “Gordonovog pravila” vjerojatno bi bilo diskusija, ali mislim da bi se isplatilo…

  3. ah meraka u večeri rane, konačno opet neka košarka. Ne da je bilo dosadno uz razna U16,U18,U19 i U20godinaosammjeseciirođenutorkom prvenstva, pa čak sam ovih dana gledao hakl pod imenom FIBA Americas… ali čovjek se poželi bar pravo naživcirat a de nemoram pritom stalno sam sebe podsjećat kako gledam neke klince ili Južnoamerikance koji nisu upali u nogometnu ekipu pa igraju basket. I chapeaux za Sickrea koji se toliko veseli početku NLB-a, to je ono što zovu fanatizam. A za NBA, kad će taj deseti mjesec? kada ćemo fantasy draft?

    EP će opet odlučiti sitnice, živci, volja. Džaba trenirati i 400 dana kada u odlučujućem trenutku nisi u stanju spojit dva slobodna bacanja, kada dozvoliš sudačkoj trojki da preuzme kontrolu nad tekmom, kada se ekipa prepadne protivnika, publike. Možemo daleko a isto tako možemo se raspast već u drugom krugu. Ja ću ziher gledat, kidat živce i nadat se najboljem, ipak se više radujem ovom EPu nego srijedi i Wembleyu. Iako ću i tad bit u elementu (btw odlučio sam otić u kladionicu i stavit Englesku i Ukrajinu, čini mi se dobar deal).

    I bila bi fora kad bi baš Nikola Vujčić zabio taj neki odlučujući koš za medalju pa ravno Bruni Kovačeviću u geliranu facu. Koji gušt sama pomisao na to.

  4. “Ozbiljno, ako dobijemo u srijedu, mislim da ću prvi puta u životu svršiti bez ruke na nježnom mi Daliboru.” – šta ozbiljno? 🙂

    Slažem se više-manje (ne baš potpuno) sa svime i u tekstu i u komentarima, pogotovo s Diawom koji se trudi i znoji. Gledat ću svaku našu i sve večernje, kladit se na igrače i u guštat. Jer kad god ima košarke ima i užitka, i to je kod mene uvik tako, nije uopće važna realna kvaliteta igre. Jedino šta ovih dana neću imat vrimena osobno zaigrat basket, ali ne može se imat sve.

    Samo jedna stvar – da nismo odjebali Andersona bez razmišljanja i da nam je on sad u repki umisto Stojića, ja bi se kladija na nas i protiv Francuza i u finalu protiv Španjolaca. Ovako mislim da je medalja dohvatna, ali uopće ne blizu. Govore neki ljudi bliski repki da je Rančić tolika rupa u obrani da je to nevjerojatno, ali da nam fali pravi šuter, fali. Tomić uopće nije po mom guštu iz jednostavnog razloga šta ne bi uspija izgurat mog priku Muca na basketu, a kamoli Bourusisa, Gortata ili koga već.

    Dobri smo. Bit će dobro.

  5. Kako može sve uvijek bit’ isto? Igrači su stariji, bolje se znaju, duže treniraju, ali ništa se ne mijenja. Umjesto da odemo na 20 razlike u početku, dok je Izrael bio na koljenima, oni im dozvole da se vrate. Kako? Pa tako što ne igraju obranu. Kako Planinić uopće sa onakvim stavom može profesionalno igrati? Ko da ja na poslu pričam sa svakom drugom strankom. Strava. Kakvu to obranu igra Rančić ako je gori od Planinića? A Nicević? Najviše minuta od svih visokih za što? Da bi razigrao onog biblijskog lika, by the way jedinog pravog košarkaša na terenu. Jebote, pa Nicević nema ništa. NIŠTA. Uopće nije gledao gdje mu je igrač jedno 10 puta. I sad se zbog ovih pedera živcirat? Gogo, radije odi na hakl, tamo je ljudima bar stalo.
    Repešina rotacija je posebna priča. Vidjeh li na sekundu i frizuru Pašalića?
    I da, lako je za sve ovo jer nisu oni krivi što su limitirani u shvaćanju igre i svom znanju. Ali ono što ne opraštam je pimplanje lopte 20 sekundi i onda neki NBA action potez. Ukić i Planinić imaju problema jer vjeruju da ih nitko ne želi u NBA jer su predobri, pa liječe frustracije u repki igrajući 1 na 5. A to su nam playevi. Momci, nitko vas ne želi u NBA jer kurcu ne služite, niste u stanju niti rolu odigrati a da ne zaserete. Sinoće se mislim, pa jebote nisu tamo ljudi kreteni, to je biznis, nitko se neće odreći igrači kojega može iskoristiti. To što su škartali Planinu i što isto ćeka Ukića nije znak urote, manjka minuta i što ti ja znam. Već toga da ih gledaju svaki dan na treningu i misle si kojega kurca smo pick potrošili na ove likove. Pa na svakom igralištu imamo haklera, nama trebaju košarkaši. A košarkaš, za razliku od haklera, ima nešto i u glavi. Ima i srce i dušu. I jebem ti život u kojem, zbog ovoga na što je trenutno spala euro košarka, jedva čekam nogomet. Hvala, hvala, što ste mi dražima učinili gelirane spodobe od visokih momaka sa narančastom loptom.
    Uf. Sad mi je lakše. Baš me zanima kako će ove krepaline branit Grčki pick n roll večeras. Manjak šutera je vidljiv, ali puno veći problem je višak teških centara a manjak moderne četvorke. Nitko više ne igra sa dva sidruna pod košem. A ove Grčke četvorke još imaju meke ruke i sve se izvlače. Bit će veselo.
    Što se srijede tiče, odigrat na Engleze je zicer, možda čak i hendikep. Meni je malo šugavo odigrat protiv naših jer se nadam da možemo izvuć’ neriješeno, ali ću stavit da Lennon zabija gol. Ako je mogao Walcott tri preko Pranjića, može i Aaron bar jednoga.

  6. Ma stavi da će bit crveni karton na utakmici – to je jedini zicer!

    Ne znam, slomilo me ovo jučer gledat baš zato šta smo morali imat 15 na poluvremenu, a ovako će tetkice opet počet sumnjat u sebe. Međutim, ne razumijem kako smo to od repke koja se na ovom prvenstvu mora počet vraćat prema širem vrhu evropske košarke odjednom u javnosti postali jedni od glavnih favorita. Ja intimno stvarno mislim da nitko (uključujući Španjolce) ne može bit siguran da će nas dobit, ali isto tako ni mi ne možemo bit sigurni da ćemo ikoga lako rješit. A Izrael stvarno nije truba – Eliyahua guštam gledat cilu euroligašku sezonu, i momak je kralj. Uopće se ne bojim grčkih četvorki, nakon njega.

    No, kolko god mi je Repeša drag, kao da se malo sinoć izgubija. Okej, koncepcijski je rizik naše igre na cilom prvenstvu da nemamo četvorku, stoga i nikoga da može branit tuđe četvorke. Ali ni nije jasno kako je Nicević uopće dobio zadatak čuvanja Eliyahua, a da Lončar nije bio ni minute u igri?! Lončar je mlađi, brži, napaljeniji, čak pozicijski i jest neka 4-5, i, kao što si Gee gore dobro reka, ima pet faula za potrošit. Dva puta klepnit Eliyahua na ulazu kako spada, pa nek malo oklijeva kod idućih. Iako, momak je kraljčina, i da igra za bilo koju jaču repku bija bi preplaćen na mjesto u petorkama prvenstava.

    Košarku volim radi košarke, ali za ekipe navijam zbog ljubavi, a hrvatsku repku ne mogu ne volit, ma da mi je samo jedan od njenih članova drag, a ovdje je nekoliko. Tako da pobjedi ne mislim gledat u zube, ovako nam treba još protiv Makedonije i još jedna, i eto nas u četvrtfinalu.

    Samo šta se onda imamo bojat. Srba! Jebote, ja već dugo nisam vidija da je neko nekoga toliko demolira koliko Srbi jučer Španjolce. Nije da u pobjedu Srba nisam virova (25 za 120!) i ranije, ali stvarno su igrali rapsodiju. I to neki totalno neočekivan spoj potpune agresije i kontrole. Španjolci su totalne pičkice, jedino ne znam zašto Rudy nije igra. A i kako mogu igrat ozbiljnu košarku kad im na dresovima pišu imena kao kod brazilskih nogometnih šarlatana s plaže – Marc, Pau, Rudy, Ricky. A taj Ricky – jebemu mater, govorim već dvi godine, mali je najveća prevara zadnjih pet godina. Daleko od toga da je loš, ali još uvijek je na juniorskom nivou – u konkurenciji svojih vršnjaka može on bit nadčovjek, ali kad treba organizirat ozbiljan napad ozbiljne repke, onda je ispodprosječan. Falit će njima Calderon i više nego što su spremni priznat.

  7. jebem ti sve internetske prijenose, ali i službeni laptop da ti jebem! taman kada sam uspio pronaći neki link da gledam kako Srbi razbijaju “One Koji Bi Nakon Ovog Poraza Trebali Prestati Igrati Košarku Jer Su U Jednom Poluvremenu Dali Manje Koševa Nego Bi To Učinio Gee u Istom Razdobolju”, onda se drug laptop odluči izgasiti jer se pregrijao. tako da nisam baš puno vidio kako su to Srbi učinili, ali neka su. uvijek kontra favorita je moje službeno geslo svih sportskih natjecanja.
    Hrvati? hoćete onu foru “kako su igrali” što često koriste hrvatski sportski novinari (uh, jebemmu, pa i ja sam na neki način hrvatski sportski novinar)?
    Ukić – počeo solidno, kasnije se izgubio. netko bi mu trebao reći da bi se lopte trebale ponekad i dodati kada već ne zna što će s njome.
    Kus – najzaslužniji za vodstvo na početku, ali kasnije se niti on nije vidio. ja i dalje tvrdim da će nas on zajebati kada bude najvažnije.
    Popović – izgubljen u Repešinim rotacijama. čovjeka krene, a Jasko ga vadi.
    Vujčić – pokazao da se sa Židovima dovoljno dugo družio pa da ih može pobjediti.
    Prkačin – hej, je li ovo Repešin tajni plan? Prka sjedi na klupi 37 minuta i onda u zadnje 3 sve akcije idu preko njega. pa, jebemmu, ovo stvarno nije normalno.
    Rozić – zbog čega on nije išao na lažnu četvorku i branio Eliyahua? nije valjda zbog toga što on to ne može učiniti? u stvari, je li Rozić uopće igrao ovu utakmicu?
    Planinić – ako se za Rozića pitamo je li igrao utamicu, što bi trebalo napraviti za ovog tipa? svaki put od njega na nekom natjecanju dobijemo isto – ništa.
    Stojić – jebemmu mater, ako ga imamo u rotaciji, onda mu daj više od 4 minute u 4 intervala. koliko god ga ja ne bi vodio u Poljsku, čovjek je ipak nekoliko zadnjih sezona najbolji strijelac svoje momčadi u španjolskoj ligi. kakve god da su mu momčadi, španjolska liga je sasvim pristojna pa bi to nešto trebalo značiti. ali ne, Repeša je zamislio da on bude neki obrambeni specijalac koji ulazi kada se Rozić odmori. Repeša moj dragi, košarka ne bi trebala biti vječno nadmudrivanje – daj ponekad ljudima da i odigraju nešto.
    Lončar – ulazak Prke je bio smješan, ali ovaj ulazak je za anale!!! 20 sekundi prije nego će Prka ući, u igru po prvi put ulazi Lončar koji uopće niti ne dira loptu nego malo provjetrava frizuru i nakon toga opet sjeda na klupu. ako je Repeša mislio s ovim potezom zbuniti nekoga, uspio je. mene je zbunio, za Izraelce ne znam.
    Banić – kolega pizzamajstor Mrly od njega očekuje da bude prevaga i to samo zato što Banić igra za Baskijski klub. jedina je naša pokretna četvrtica (jedina naša četvrtica uopće?), ali nije baš da se nešto naigrao protiv Izraela. u obrani je Eliyahua mogao pratiti samo pogledom.
    Nicević – ja sam siguran da on nije bio svjestan da jučer igra na Europskom prvenstvu. jebemmu mater, ja bih radije i Geea vodio na EP. ovaj ne zna ni pošteno udariti čovjeka (čitaj Eliyahua) koji ga cijelo vrijeme pravi glupim.
    Kasun – dok je igrao na početku Izraelci se baš nisu usuđivali ulaziti pod koš tek tako. kasnije se i on izgubio u Repešinim rotacijama, ali i Vujčić je proigrao pa nije baš ulazio.
    Repeša – čovječe, opameti se. mogao bih sada par kartica napisati o njegovom vođenju momčadi, ali mi se ne da.

    inače, što se prijenosa tiče, DSF prenosi sve utakmice Njemačke (kako je smiješno bilo barem povremeno gledati kako neka ekipa koja se predstavlja kao njemačka košarkaška reprezentacija veći dio utakmice vodi pet NBA igrača. a onda je Parker odlučio dobiti utakmicu…); na SLO2 se mogu gledati sve Slovenske utakmice (njihovo mučenje protiv Britanaca nisam gledao jer sam radije gledao kako se mi mučimo protiv Izraelaca – zato je danas derbi Slovenija-Srbija). vjerojatno Srbi prenose svoje, ali na MAxTV-u toga nema isto kao što nema utakmica španjolske reprezentacije. na myp2p.eu se nisu baš stavili da ti daju bilo što osim onih linkova za gledanje preko kladionica, ali zato sam našao linkove na stranici rojadirecta.org pa tko voli…

    e da, komesaru Gee, hajde napravi update na fantasy stranici…

  8. Srbi su sinoć dali u snimci tekmu, na maxTV, sad kada im je krenulo možda će i izravno.

  9. http://www.jutarnji.hr/spektakli/estrada/clanak/art-2009,9,7,,175480.jl

    sve to stoji u priči “rađe nogomet nego ova košarka”, ali dok ovi bacaju pare koje nemaju šakom i kapom, kako ne volit više mamurnog Slafka kojem su uzeli i ono malo brkatog jada i poslali ga samog tamo negdje u hladnu Poljsku pa da sam ispija jeftini viski i igra kviz sa publikom. Još se čovjek našao u vtrlogu zla, em nema mu Vanjaka em mora gledat Ukića kak pimpla i guši napad..

    Tekma jučer kao i sve druge na startu, sa razlikom da smo dobili, i to protiv ekipe koja ima bar jednog i pol pravog igrača na parketu. Prošli puta su nam Letonci bili dovoljni za šamar a 2005 smo jedva dobili Bugare u prvoj. Inače to je to, svako se malo razočara kad prvi put vidi našu igru ali to je više rezultat dopuštanja da se zamažu oči od realnosti nego loš dan Repešine ekipe. Pravog pleja nemamo, zato imamo Roka i Planinu koji su već odlično opisani ovdje pa da ne trošim riječi, ono kad izguraju jednu dobru akciju slijede dvi loše, kad naprave jednu dobru tekmu slijede tri loše itd.
    Meni je uvijek drago za Popovića, prije turnira sam se bojao da to nije onaj pravi Pop, luđak koji će odlučit utakmicu sa njegovih pet-šest pokušaja za tri. Iako ga Repeša gnjavi u rotaciji dobro je znat da je ipak tu kad bude zapelo.

    A Repeša..mislim, nije on loš trener, bar kod nas smo imali priliku se uvjerit kakve sve budale imaju pravo se nazivat košarkaškim trenerom. Treba samo pogledat kod koga klinci uče igrat pa da čovjeku sve postane jas(k)no. No neke stvari mi ne ulaze u glavu, ak se već toliko dugo pripremaju odakle sada taj Nicević, šta njega gura. Pa ovi potezi sa Prkom i Lončarom, ko da im je prva pripremna tekma. (Btw mislim da je i Tap-San-Bo iz kineske pokrajine Qxihi već skužio šta Prkačin namjerava kad dobije loptu tamo pod košem). Na prošlom EPu je Repeša gurao Stojića kroz cjele pripreme i onda ga nakon prve tekme odjebao da ovaj za turnira nije ušao u igru. Jer on stvarno nije u stanju vec prije posložit neke stvari?

  10. ma zna Tap-San-Bo iz kineske pokrajine Qxihi što Prka namjerava napraviti kada se spušta leđima prema košu, ali žalosno je kako to nitko u Europi ne zna braniti…

  11. Ne znam jel to zato što previse gledam nba ili sto mi imamo 6 krkana u ekipi, ali mi se europski reket cini jako uzak i nakrcan tijelima. Mozda da rasire reket, udalje tricu i jos malo srede pravila jer ovakva igra je negledljiva. O netalentu da ne govorim. Sto se nasih tice neshvatljivo je da u eri kad vladaju brze cetvorke mi vec godinama to nismo skuzili. I kad nadjemo nekog igraca (Tomic), ne upadne u 12 i onda redovno nas ti brzanci guze. Imamo 4 playa, 2 krila i 6 centara. Od tih 6 centara 2 znaju igrati leđima košem, jedan je cisti obrambeni. Niti jedan nije šuter (donekle Vujčić) koji bi rasirio reket. Imamo cetiri playa, ali se ne zna tko je prvi play, vec se svi mijenjaju. Isto se ne zna tko je bek šuter. Meni iz ove jedndžbe ispada da samo Rozic ziher zna svoju ulogu.
    Najgore je sto je ovo najbolje sto imamo, a i ne vidim nekog klinca koji obećava. Ne znam kakav je ovaj Bogdanovic.

  12. meni sve izgleda retardirano, čini mi se da je koš niži, obruč uži te da su svi igrači prošli operaciju skraćivanja ligamenata u koljenima te zarezivanja ahilove tetive.

  13. Danas smo odigrali odlično protiv Grčke. Drugo poluvrijeme smo dobili s 8 razlike, jedini je bed što smo prvo izgubili s 20 🙂
    Meni samo nije jasno od kuda bilo kojem igraču iz ove reprezentacije pravo da u najavi prvenstva kažu da imaju realne šanse za medalju. Ja i dalje mislim da se nekako možemo doveću u tu situaciju, ali da smo favoriti – nismo. Drago mi je bilo gledati Kupusa kako nam radi pizdarije, a što nam je Burusis (tko zna kako se to piše) radio, to je bilo smješno. Mi smo nešto proigrali tek kada smo gubili s 20 razlike, ali to je bio labuđi pjev iako su se Grci toliko bili usrali da smo došli na minus šest.
    Znam da je pisanje o Niceviću nema nikakvog smisla, ali ja više nikome ne želim priznati da je Repeša dobar trener ako on njega drži u igri 17 minuta, a ovaj samo gleda protivnike, a na napad i ne pomišlja. Svi centri osim Prke imaju barem 1 napadački skok, ali ne i naš Nicević. On ionako razmišlja kako se on uopće našao na Europskom prvenstvu. Majke mi mile, meni izgleda kao da ni on ne zna što tamo radi.
    Još malo o Repeši – Popović nam je ionako jedini šuter, a njegov šut nam pogotovo treba kada ostali ne mogu pogoditi apsolutno ništa (o Kusovom šutu 0/5 ne želim ni pričati). Pop to zna i stavlja svaku loptu, ali problem je što je u cijeloj utakmici imao samo 4 šuta od kojih je stavio 3. Repeša nije pokazao da je spremio neku akciju koja bi bila rađena baš za Popa ili bilo kojeg drugog našeg šutera (u jebote, pa mi nemamo drugog šutera). Minutaža Lončara i Prke mi i dalje ostaje totalni misterij, a činjenica da svi igraju s brzim ili lažnim četvorkama protiv nas mi je u rangu one da svi igraju preko Pranjića kod “Bilić Boysa” (koji glupi nadimak). Ali nema veze, barem Čilić vodi Murraya 1:0 u setovima i 4:0 u drugom. Naravno da se može to izgubiti, zašto i ne bi? Pa barem mi znamo kako se gubi…

  14. Bravo Čila!

    Ma jebemu mater, nije meni krivo ispast povodljivi kreten koji svaki put popije priču o tome kako smo se složili i kako smo dobri i kako ćemo napravit dobar rezultat. Navijač sam, i želim u to vjerovat!

    Ali, kako je lipo primjetija Birdie, otkud našim igračima pravo da najavljuju sjajne igre i borbu za medalje?!? Pa jel vi trenirate zajedno ili ne? Ako ne vidite da je s vama u momčadi daljnjih 11 limitiranih onda koji kurac?

    Idem popodne na basket, odigrat tri puta 1na1, tri puta pick and roll, tri puta opalit tricu (dvi nerezonske), tri puta se maknit i gledat suigrača kako igra 1na1 – pa jebote, u usporedbi s onim naše repke, to je enciklopedija napadačkih akcija!

  15. To je ono najžalosnije, šta kao imamo te haklere, neviđene talente, Ukića, Planinu, a oni do sada ni jednom nisu driblingom slomili igrača i stvorili višak. O pick igri da ne govorim, muka mi je gledat kada visoki napravi pick pa se dogodi sljedeće:
    – ili krene prema košu i ne vidi loptu jer naš bek pojma nema kako bi mu je dodao
    – ili se izvuće vani i dobije loptu u visini koljena, pa dok se namjesti u poziciju za šut prođe dvije sekunde i već je netko na njemu, i vrti sve iz početka
    Grci nisu ništa posebno, ali milina je vidit kako jednostavno vrte pick n roll, ili ako ga uspijemo obranit, kako iskoriste drugog igrača da lopta ipak nekako dođe do centra koji je već u poziciji.
    Danas nas čeka super dan, prvo gledat mučenje protiv Makedonije (neću na hakl, ali malo trčanja između će biti), pa Wembley. Ako je sudit po Mladom Sportašu, Britanci su najebali. Kako je sprašio tetkicu Andya, divota.
    Nego, na stranu sve, ako zaigra Čale večeras, neće li obrana Runje-Križana-Šimunić-Čale bit najvlaškija obrana ikad koja je istrčala na Wembley? Imat ću feeling ko da gledam Imotski vs England.

  16. Meni su naši košarkaši super. Svaki put kad se nešto malo više pažnje usredi prema njima oni useru toliko da i oni koji ih redovno prate nemaju više volje. Možda je i bolje da je tako, zamislite da se ljudi ujtru u busu ili kafiću svađaju o košarci, jebeš mejnstrim. Ovako će opet ispast neko visoko jednocifreno mjesto, možda i direktan plasman na SP (o čemu nogometna nacija sanja) i narod će brzo zaboravit Zokija i Lenija i posvetit se traču o HNL.

  17. jebote, Repeša je odličan izbornik kada ga usporediš s Bilićem, barem onim što je Bilić pokazao protiv Engleza, ali i zadnjih nekoliko drugih utakmica – ako mi netko uspije reći kojim smo sustavom mi trebali igrati na Wembleyu, plaćam mu pivu ili slično. činjenica da protiv apsolutnog favorita na njegovom terenu igraš sa samo četiri defanzivna igrača od kojih Pokrivač ne igra na svojoj poziciji je pomalo smiješna, a sam Pokrivač se vjerojatno i ne sjeća da je zadnji put na lijevom beku igrao u Varteksu a da ga je tada napadao nekaka Nekret-Katić, a ne Lennon.
    zanima me i što je Bilić htio postići s Olićem, Eduardom i Mandžukićem u startnoj postavi. kada se zna da su tu još bili i Kranjčar i Pranjić u vezi, a da je desnog beka igrao uvijek napadački orjentiran Srna, onda nije ni čudno što nam se sve ovo dogodilo. vidio sam na početku utakmice, kada su se Bilić i Capello rukovali, da se ljubitelj Mejdna i Zapadne šunke nešto kurčio Don Fabiu. Bit će da mu je rekao kako će Hrvati očitati jednu nogometnu lekciju Englezima i da bi se Fabio možda trebao predati prije početka utakmice i izgubiti sa samo 3:0 bb. Uglavnom, postava koja je izašla na Wembley je čisto izdrkavanje jednog izbornika. kukanje kako su nam falili Modrić i Ćorluka i kako nemamo široki krug zamjena ne priznajem jer se treba snaći i kada nije sve idealno.
    I da, da sam ja Hrvoje Čale, nikada se više ne bih odazvao u reprezentaciju. Jebote, momak igra na lijevom bočnom, igra soldino u turskoj ligi, a Bilić ipsred njega vidi Pranjića koji u obrani ne bi mogao ni mene čuvati, Ćorluku koji je trebao biti to taktično iznenađenje da nije dobio dva žuta kartona a la Mandžukić u Salzburgu, a onda i Pokrivača koji nikada nije odigrao ozbiljnu utakmicu na lijevom bočnom. Čale je trebao dobiti priliku – lošiji ionako od Pranjića i Pokrivača nije mogao biti. Ja bih Engelzima probao složiti što defanzivniju postavu pa neka se oni jebu s razbijanjem našeg bloka…
    Runje – Lovren, Križanac, Šimunić, Čale – Srna, Vukojević, Pokrivač, Pranjić – Kranjčar – Eduardo. Pa neka se jebe Capello. Ili umjesto Lovrena staviti Srnu u obranu, a uvesti Rakitića u prvih 11. Kasnije zamijeniti Pranjića Olićem da ih ovaj izmori, umjesto Rakitića uvesti Sharbinija, a umjesto Kranjčara Mandžukića. To je to.

    I da, najgenijnija scena jučer – Runje brani odlično, a onda prima smijeh od gola. U tom trenutku čovjek lijepo digne ruku u zrak, kao da kaže “sori ljudi, ova je bila moja greška, imam i ja valjda pravo na jednu kada ste vi sve drugo zajebali”

  18. to je to, nekužim zašto Bilić uopće vodi Čaleta kad ga neće ubacit ni kad je jedini igrač na njegovoj poziciji.
    Inače izbornik je dosta fulao odkad je proglašen svetim, pa tako i sinoć. Jednostavno nije taj meč sinoć bio za ekspiremente, kao ovo sa Pokrivačem, a i stavljanje Mandžukića u prvih 11. Sad se Biliću vratilo od glavu što je bio toliko pametan pa umjesto skupio ekipu za prijateljsku kao sve ostale repke on sjedio doma. U zadnjih 12 mjeseci Hrvatska je odigrala jednu prijateljsku tekmu (u drugom mjesecu protiv Rumunjske), dok je recimo jedna Njemacka u istom periodu odigrla pet prijateljskih. Zato mi uvježbavamo neke stvari na rasprodanom Wembleyu.

  19. kaže Vujo u kolumni za Sportnet: “Ja nisam takav tip igrača za kratke role i brzi povratak na klupu. Svi koji su me ikad gledali znaju da mi treba vremena za ugrijavanje i teško mi se priviknuti na ulogu u kojoj sam tek jedan od centara u rotaciji. Mislim da imam pravo reći da mi takav stil košarke ne odgovara, a čini mi se ne samo meni.”

    pa ti vidi…

  20. Jel možda rekao da nije on ni tip igrača koji se bori, gura i tuče za pobjedu? Vujčić je tolika pičketina da je to smiješno. Batum i Diaw su ga zaustavljali ko da su Mutombo i Birdman Andersen a ne dva francuska ljenivca. Daleko od toga da Repeša nije izgubio tekmu nesuvislim rotacijama, i da nema smisla koristiti 12 igrača ako jedan NBA prvak ima rotaciju od 8 igrača koji izguraju preko 100 tekmi. U stara vremena se govorilo i na ovim prostorima – ”sudci su ti koji mijenjaju igrače, ne treneri”. Ali ono zbog čega pizdim je to što je iza ove hrpe morona previše dana priprema, i puno zajedničkih godina. I svi znaju da je to Repešin plan, igrati sa nekoliko postava, na svježinu, svi su kao jednako (ne)kvalitetni pa nam to može biti oružje. I ona ovaj govnar, ”Vrgorački puh” (nazvati ovakvu tetkicu lavom uvreda je za sve lavove diljem svijeta), nalazi krivca u treneru. Što smo ono rekli prije prvenstva, Vujčić i njegove loše vibre više će štetiti nego što igrom može pomoći (a čak i nije odigrao loše, bar po meni, neki su očekivali više ali jebiga, neki poput Slavka nacista Cvitkovića pojma nemaju koje je uopće stoljeće).
    Mislio sam pisati više, ali nema smisla, ionako u ovim komentarima ima više pametnih i istine nego u svim ”pravim” medijima koje pratim. Složit ću neke ocjene kad ispadnemo, čisto da izanaliziramo sve nedostatke ove smiješne momčadi zvane hrvatska košarkaška reprezentacija. Hvala vam svima, ozbiljno, i komentari nogometa i košarke ponudili su mi više pogleda, više kritike, više analize nego cijele stranice novina, a pogotovo više nego oni komentari i analize nakon utakmica. Pa jeste vidjeli ono strašilo Arapovića, sad će svi po repki sa svih strana. A razloga je milijun. Jedino je Mosor, koliko god neduhovit ponekad bio, svijetla strana hr košarke, em uvijek ima neku NBA majicu na sebi i tako promovira pravu stvar (a nezaboravite da većina naših mainstream košarkaških novinara još živi po rasističkim naputcima Vrdoljaka, grobara hr sporta), em uporno tvrdi da nema napretka u našoj košarci dok je Radić tamo. A sa njim i Vanjak, i slične spodobe. Ne znam, spremamo tu neku akciju da promoviramo hakl i uličnu košarku kao stil života, ali možda bi mogli usput spasiti i organiziranu igru? Jer iskreno, ja ne vidim mladog košarkaša (Delaš? ha ha ha ha ha ha ha) koji kurca valja, te način na koji može napredovati (ostane li ovdje, sa ovim intelektualcima koji rade u klubovima neće naučiti ništa, ode li prerano vani upropastit će ga kao Barača, Lončara, Šundova). A Barać je za posebnu priču, takvoga igrača, na kojem možeš graditi budućnost repke, treba uvijek držati u blizini, ako ne igra treba mu naći novi klub, pa jebote to je od nacionalnog interesa. Za koji kurac primaju plaće u tom savezu, da se vozaju uokolo po A1 ligi i u praznim dvoranama gledaju hrpe antitalenata kako se sramote? Ok, sad ću stati, mogao sam i post napisat, a i lagano mi živci rade.

  21. cini mi se da repesa toliko rotira jer je skuzio da niti jedan igrac ne moze zadrzati koncentraciju da kvalitetno odigra duze od 5 minuta. Najbolja kosarka u europi se igra na haklu, to je ovo prvenstvo dokazalo.
    hakl – the last resort.

  22. evo gotova i ova gnjavaža od EP-a. Danas gledao prvo Grke protiv Turaka, super tekma na dobrom nivou, bar za ovo prvenstvo, na kraju – Hedo dao, Hedo uzeo. A ovi naši ljubimci opet sami sebe dobili, žao mi Ukića jer je odigrao jako dobro onda kad je trebalo, al kad u ekipi kao večeras imaš dvojac Popović-Planinić, sve džaba.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *