THE GOOD GERMAN

Konačno. Do starta sezone je 30 dana. Od kojih će svaki biti ispunjen slatkim iščekivanjem prvog podbacivanja. Pa makar i sa nešto lošijim sudcima. Uglavnom, kako to svake godine biva, cijeli deseti mjesec poslužit će nam za najavu nove sezone, prognozu i pregled svih 30 ekipa. A prije svega naravno već tradicionalni pregled tržnice. Događaja koliko hoćeš, još kada svemu dodaš skorašnji fantasy draft, nije ni čudo da je ona I LOVE THIS GAME parola neuništiva.

Danas je na redu zagrijavanje, dakle prvi dio pregleda tržnice. Zadnje dvije sezone, kako bi posebno istakli momčad koja je odradila najbolji posao, uz tri standardne kategorije, imamo i posebnu – CELTICS, u čast Dannya Aingea i njegova dovođenja Garnetta i Allena. Uz malo truda, uspio sam razvrstati po deset momčadi u svaku kategoriju, a same kategorije su jednostavne. U jednoj su momčadi koje su nakon povučenih poteza bolje, u drugoj one koji nisu napredovale, a u trećoj one kojima je trgovina naškodila. Dobri, loši i zli. Danas su na redu pozitivci.

THE CELTICS

SAN ANTONIO SPURS

Uz Dallas i Orlando momčad su koja je najviše dodavala, ali i od svih troje najmanje riskirala. Svaki potez koji su vukli je, kao i obično, racionalan i sjajan. Lani su ispali od Dallasa jer im je falio Ginobili, jer nisu imali svježine, i jer su im na dvije pozicije u momčadi igrači tijekom sezone preminuli. Na krilu Bowen više nije služio ničemu, a pod košem je Duncan bio usamljeniji od Willa Smitha u I Am Legend. On je bar imao psa, dok su Timmyevi drugari bili Oberto i Thomas. O mrtvima sve najbolje, ali njihova transformacija u zeleni soylent obezglavila je momčad do te mjere da je jedan Matt Bonner, strogo limitirani igrač zadatka zvanog ”razvuci reket fenomenalnim šutom za tri”, bio prisiljen glumiti pravog centra.

U nekakvom, barem meni kao Hrvatu i Balkancu, nerazumljivom spletu okolnosti, ljudi koji vode ovaj klub, a to su Greg Popovich i R.C. Buford u zajedničkoj ulozi GM-a (treba spomenuti i pomoćnika im Dennisa Lindseya, samo zato jer će vjerovatno vrlo skoro dobiti ponudu za posao GM-a u nekom drugom klubu, kako to već ide sa djelatnicima Spursa), uspjeli su sa nekoliko poteza riješiti upravo najkritičnija mjesta u momčadi.

Pa je tako umjesto Bowena stigao Richard Jefferson, veteran sa gomilu playoff iskustva, sposoban odigrati sve što se traži od njega. Neće igrati obranu kao Bowen u najboljim danima, ali definitivno će znati smetati najopasnijem protivničkom igraču. Artest, Anthony, Roy, James, Pierce i Carter više neće samo morati paziti na laktove i udarce ispod pojasa, Bowenovu specijalnost, već će se morati i uznojiti na suprotnoj strani s obzirom na Jeffersonov solidan napadački arsenal, posebice pod stare dana omiljenu mu skraćenu tricu iz kuta, koja u sistemu Spursa ima poseban značaj.

Pod koš je trebalo dovesti dva živa igrača, koji mogu ne samo čuvati leđa Duncanu, već i pomoći sve sporijem Timmyu. Iako je on i lani dokazao da može zabiti 30 bez problema ako treba, činjenica je da su Spursi najopasniji kada se Timmy ne forsira, već kada kroz igru dođe do svojih 20 koševa. Ovaj roster neće imati potrebe za tim, jer oružja je dovoljno – sada Bonner može slobodno biti koncentriran samo na svoj šut i povremene rola sa klupe, dok će leđa Duncanu čuvati prvenstveno McDyess i Blair.

McDyess je još uvijek dovoljno pokretan, i to ne samo u usporedbi sa Obertom i Thomasom. Šut sa poludistance mu funkcionira, može zabiti i oko koša, ali pod stare dane najjači je u skoku. Blair je pak šljaker prve klase, koji im je doslovno upao u krilo u drugom krugu drafta, zbog dobro poznatog zdravstvenog stanja. Sad, morat će pokazati da je u stanju standardno zabijati sa vrha reketa, i prije svega da operacije koljena nisu ostavile većeg traga na brzinu mu. Jer ako se i njegova koljena pokažu veteranskima, tada će Spursi opet imati problema protiv mlađih, atletskih četvorki.

Ali to će im biti i jedina slabost. Doduše, Roger Mason je u playoffu pokazao da nije dostojna zamjena za Manua, ali valjda će Ginobili nakon slobodnog ljeta konačno biti spreman i sposoban odigrati cijelu sezonu. Još su stigli i Bogans kao zamjena za Udoku, dakle kao back-up Jeffersonu (a Bogans i igrom, i fizički, i sposobnostima, gotovo da je Bowenov manje uspio klon), te Ratliff, koji je ovako na prvi pogled totalno nebitan, ali čovjek će odigrati jednu tekmu u playoffu, u kojoj će sa nekoliko blokada zatvoriti reket i riješiti pobjednika, nakon čega će svi reći – a jesu pametni ovi Spursi.

THE GOOD

DALLAS MAVERICKS

Možda većina ovoljetnih Cubanovih poteza nije u stanju izdržati pred ozbiljnijom analizom, isto kao što njegova momčad neće biti u stanju odgovoriti na izazove koje će pred njih staviti bolje ekipe. Ali da je čovjek još jednom napravio sve što je u njegovoj moći da poboljša roster, jeste. I to sve vođen logikom da ova jezgra zaslužuje još jednu šansu. Lani stvarno nisu loše izgledali, protiv Denvera im je nedostajalo nekoliko košarkaša u rotaciji, posebice pod košem. Sada su spremni za nove izazove, i iako kvaliteta koju su doveli nije vrhunska i ne stavlja ih automatski u ulogu favorita, daje im veće šanse da iskoriste priliku, ako se ova, spletom okolnosti, ukaže. Naravno, govorimo o spletu okolnosti koji uključuje ozljede Carmela Anthonya, Brandona Roya i Timmya Duncana, te Lakerse koje usred sezone napuštaju Artest i Jackson, prvi radi odlaska u ludaru, drugi radi bijega na Tibet. Gdje će meditacijom pokušati naći odgovor na pitanje – kako je moguće da moj zen-budizam nije uspio prodrijeti u Ronov um?

O prvacima više nešto kasnije, vratimo se mi Cubanu i ekipi. Kauboj je prvo potpisao Kidda za idućih nekoliko godina, što je samo po sebi poprilično dvojbeno. Kidd ponosno nosi godine, nemogućnost da sprinta i igra obranu pokriva pametnim asistima i sjajnim postavljanjem. Šut iz vana mu je nikada bolji, ali njegov napadački učinak ionako nikada nije bio važan. Ono što jeste važno je da se ova momčad više ne bazira na tome koliko suza sa vrha reketa može zabiti Dirk, već oko toga koliko zicera može namjestiti Kidd. Nažalost, i jedno i drugo ne garantira uspjeh. Jer isto kao što ne možeš živjeti od skok-šuta, ne možeš živjeti ni od playa koji gubi previše lopti zbog forsiranja brze igre koju više ni sam nije u stanju pratiti.

S obzirom da pridošli igrači teško da mogu proći kao obrambeni specijalci, jasno je da će Mavsi još jednom sve baciti na napad. E sad, dovođenje Goodena, Mariona, Thomasa, Humphriesa te ostanak Singletona, stavlja ih u poziciju da su stalno u stanju imati na parketu, uz Dirka naravno, još jednog visokog koji može zabiti. Samo, i lani su imali Bassa koji je u ovom trenutku jednako dobar, ako ne i bolji, strijelac kao i svi navedeni. Ni jedan od njih nije u stanju zatvoriti reket, a Marion i Singleton na trojci nisu ni upola učinkoviti kao pod košem. Dakle, gomilanje talenta i imena u ovom slučaju moglo bi se pokazati totalnim promašajem.

Činjenica je da svi ovi igrači imaju potencijal za sjajne partije, i da uvijek postoji šansa da povremeno podsjete na stare dane. Tu i tamo nekakve eksplozije Mariona, Goodena i Thomasa možda pomognu, a dva solidna igrača kao Humphries i Singleton uvijek će odraditi svoju rolu. Kao i Quinton Ross, koji će pokušati zakrpati rupu na dvojci nastalu zamjenom Antoinea Wrighta u Toronto. Wright je jedan limitiran igrač čija solidna obrana ne može kompenzirati nedostatak napadačkog talenta, ali obzirom na Rossovu povijest, bojim se da će navijači Dallasa plakati za njegovim klimavim šutom. Obzirom na tanku vanjsku liniju, priliku će sigurno dobiti Rodrigue Beaubois, koji opet nije ništa drugo nego nešto tamnija, sofisticiranija verzija J.J. Bareae.

Zašto su onda, obzirom na stvarno klimave odluke, Mavsi pozitivci? Pa samo zato jer su odlučili trošiti i pokušati, pa makar činili greške, umjesto da kao većina samo sjede prekriženih ruku i ne rade ništa. Marc Cuban, seljačina si, ali bez tebe liga ne bi bila ista. Živio.

BOSTON CELTICS

Jedan od mitova kojim ćemo hraniti uspomene na lanjsku sezonu, je i taj po kojem bi Celticsi osvojili naslov, e da je kojim slučajem samo KG bio zdrav. Kao, momci za razliku od Cavsa i Magica bar imaju karakter, odnosno mišiće kojima bi se mogli suprostaviti Lakersima. Ali ako ćemo biti malo ozbiljniji, činjenica je da Boston cijelu sezonu nije imao zamjene za uloge koje su u šampionskoj godini odigrali James Posey i P.J. Brown.

Ovo ljeto Ainge je bio nešto aktivniji nego lani, te su barem djelomično te mane ispravljene. Najvažniji potez ipak je bio novi ugovor sa Big Baby Davisom. Čovjek je maskota momčadi, igrač koji u roli od 20-ak minuta može napraviti dar-mar u obrani protivnika koševima i skokovima u napadu. Dodajte njegovoj igri veterana i coolera kakav je Sheed Wallace, i ispada da Celticsi nikada nisu bili jači pod košem. Pod uvjetom naravno da KG bude zdrav, što je po informacijama koje pristižu, poprilično optimistična pretpostavka (izgleda da su čovjeku toliko prčkali po koljenima i ligamentima da još nije pošteno ni potrčao).

Svi su nešto zabrinuti oko Sheeda, kako bi mogao zeznuti kemiju, kako će se uklopiti, a zaboravljaju da je čovjek od superzvijezde dolaskom u Detroit postao ultimativni suigrač, te da nikada nije napravio ni jedan incident u svlačionici. Mislim, to što je ignorirao Saundersa, zar mu to netko može zamjeriti? A i to što više voli šutirati trice nego zabijati se pod koš sebi može dozvoliti, on ovdje ionako nije doveden da bude nositelj već da pomogne. Što će nesumnjivo i napraviti, zato ne treba skretati sa glavnog problema ove momčadi – potencijalnog raspada nositelja.

KG je, već smo rekli, u stanju koje ne garantira povratak na staro. Moguće je da ga više nikada ne vidimo u punoj snazi. Ray Allen je čudo prirode, izgleda da je ne samo bolji strijelac i tricaš od Reggie Millera, već je i dugotrajniji, usprkos svim operacijama koje su iza njega. Ali sa bekovima nikada ne znaš, možda je baš ovo sezona kada Ray više neće biti u stanju pratiti konkurenciju. O trošenju koje sve ove godine trpi Pierce, uvijek prisiljen biti vođa i prva opcija, ne treba previše govoriti, čudo je da ovako teško i nabijeno krilo nije imalo ozbiljnije ozljede u karijeri.

Ali ostavimo se prognoza za neke buduće postove. Sada je bitno zaključiti da je dovođenje Sheeda i produženje ugovora sa Davisom u najgorem slučaju dobro osiguranje za probleme sa Garnettom, a u najboljem nova šampionska unutarnja linija. Dolazak Sheldona Williamsa irelevantan je, on je doveden tek da popuni broj, na račun profesionalnog karaktera i radne etike. Dolazak Marquisa Danielsa nešto je bitniji. Nažalost, i dalje nisu našli zamjenu za Poseya, čvrstog obrambenog igrača koji može odigrati četvorku u nižoj postavi. Ali bar su doveli poštenu zamjenu za Raya i pogotovo Piercea, dakle čovjeka koji ulaskom u igru neće kreirati kaos poput Tonya Allena, već prilike za sebe i suigrače. Daniels je bek-krilo koje zna igrati sa loptom, ali i bez nje, te svojim shvaćanjem igre konačno nudi dostojnu zamjenu istrošenim veteranima.

U mojim knjigama, usprkos lošim sezonama u Indiani, Daniels i dalje ima vrijednost, jer ne zaboravlja se tako lako da se radi o jedinom igraču Dallasa koji se u Finalu 2006-e odbio predati u utakmicama broj 5 i 6. U ovoj situaciji, u kojoj se od njege neće tražiti previše, u kojoj je tek jedna opcija sa klupe, trebao bi dati maksimum. Uglavnom, Ainge je petorci koja je nužno trebala pomoć dodao dva igrača koja su u stanju upravo to, pomoći. Operacija uspijela. Sad, još da uspiju oživjeti Garnettova koljena, pa da sve ovo ne bude uzalud.

ORLANDO MAGIC

Kod njih se sve svodi na sljedeće pitanje – zašto ovoliko mijenjati momčad koja je igrala veliko finale, i koja u njemu, bez obzira što se raspala u jednom trenutku, nije bila bez šansi? Da li i sami nisu vjerovali da sa onom ekipom mogu ponoviti, ili ovaj put ništa ne žele prepustiti slučaju? Jer Orlando je trenutno, što bi rekli neki ljudi, pun k’o brod.

Jednog od glavnih pokretača igre, Turkoglua, su praktički zamijenili za Vincea Cartera. Iskreno, Carter može sve što i Hedo, pitanje je samo hoće li se moći prisiliti da to i odradi. Znači, zabijati 1 na 5 kada sve drugo stane, širiti reket, ići na ulaz, razigrati Howarda i stvarati višak igrača. Obrambeno, razlike nema, dapače, Carter je čak bolje riješenje jer igra na dvojki, dok će ulogu obrambenog specijalca i Hedinog nasljednika na krilu uglavnom igrati Pietrus. Obzirom da su najopasniji protivnici – James, Pierce, Iguodala – od Hede uglavnom radili što su htjeli, Pietrus je ionako uvijek bio potreban. A kako se pokazalo da protiv Bryanta jedan neiskusan igrač poput Leea, usprkos svim naporima, nema što tražiti, Carterove fizikalije možda više pomognu nego je to ikada mogla Hedina nonšalantna igra u obrani.

Da nadoknadi manjak Leea u rotaciji doveden je vrijedni Matt Barnes, solidan u obrani i dobar šuter, koji će se rotirati sa Pietrusom, te Lewisom kada i ako se odluče zaigrati sa velikom petorkom. Kako se u postavu vraća Nelson, kao drugi back-up play doveden je Jason Williams, a prvi će i dalje biti Anthony Johnson. Ni jedan ni drugi nisu rješenje u slučaju da Nelson opet otpadne na duže vrijeme, ali srećom po njih, puni su potencijalnih mamaca za novi trade i dovođenje novog Alstona kad god bude potrebno.

Vidjevši da im je Howard dovoljan protiv gotovo cijele lige, ali da protiv Lakersa ipak treba pomoć, odlučili su se za par radikalnih poteza. Angažman soldinog strijelca kakav je Brandon Bass dobar je potez, sada mogu mirne duše odmarati Lewisa jer imaju četvorku koja zna zabiti, i koja će svojim ulaskom u igru i agresivnim napadanjem obruča, odmah promijeniti njihov stil igre. Ta opcija, da mijenjaju stil iz onoga u kojem je Howard okružen sa tricašima, u ovaj u kojem bi igrali sa dva klasična teškaša, prije nije postojala. Jednostavno, Tony Battie nije bio u stanju odigrati svoju ulogu, što zbog godina, što zbog ozljeda, ta je u potrazi za visokom postavom Van Gundy čak pokušavao sa besmislenom kombinacijom Howarda i Gortata.

Najluđe od svega, sada ne samo da mogu Lewisa zamijeniti Bassom, već mogu ako požele i dalje igrati sa 4 šutera, jednostavno u igru umjesto Lewisa uvesti Ryana Andersona i ostati u istom ritmu. Anderson je nekako prošao ispod radara u tradeu sa Netsima, iako se već kao rookie dokazao. Bijeli brat ne samo da ima sjajnu ruku, već je i sasvim solidan borac pod koševima. Duh Pata Garritya u Oralndu opet živi, a ja sam spreman kladiti se da je baš on budući osvajač Matt Bullard award.

I uz sve ove mogućnosti, još su odlučili zadržati Gortata novim, preskupim ugovorom, samo kako bi mogao mijenjati Howarda na desetak minuta, i kako bi im reket bio zatvoren tijekom cijele tekme. Ova momčad je jednog solidnog back-up playa udaljena od toga da je proglasimo savršeno posloženom. Sad, to što nešto lijepo izgleda na papiru definitivno ne znači da će funkcionirati u praksi. U biti, samo zbog toga što ne znamo koliko Vince Carter može dati ovoj momčadi, ne možemo ih staviti ispred Spursa. Koji su, čini mi se, budući im protivnici u velikom finalu.

ATLANTA HAWKS

Nakon godina razočaranja i loše trgovine, Hawksi su izgleda konačno opet spremni za let. Situacija oko vlasnika je riješena, što se odmah osjetilo po žaru kojem su pristupili slaganju momčadi za novu sezonu. Čak se nisu bojali ni riskirati tradeom za Jamala Crawforda, koji je ovdje doslovno zamijenio Flipa Murraya kao strijelac sa klupe. Prelazak sa Murraya na Crawforda, to valjda dođe kao da nakon tekme HNL-a gledate derbi Primere ili Premiershipa. Bolesno.

Crawford će svoje minute dobiti mijenjajući ne samo bekove, već i malo krilo, te bi upravo kombinaciju njega na dvojci sa Johnsona na trojci mogla biti novo oružje Hawksa. Bez muke i previše razmišljanja su zadržali Bibbya i Marvina Williamsa, što je važno jer obojica vrlo dobro znaju svoje uloge. Dok u nekom drugom klubu ne bi bili ni upola korisni, svojim šutom i pristupom ovdje u Atlanti su postali nezamjenjivi. Također, odličan ulov su imali i na draftu, Jeff Teague je pao nisko jer netko je morao platiti za poraz Wake Forresta u prvom krugu NCAA turnira. Ali činjenica je da se radi o možda najboljem playu generacije, čovjeku koji će barem biti dostojan back-up, za razliku od Acie Lawa koji nikako nije uspio prenijeti dio sveučilišne čarolije u NBA.

I to nije sve. Zadržali su i ljubimca publike, Pachuliu, te se pojačali pod košem pravim veteranom kakav je Joe Smith. Takvi igrači obično potpisuju za izazivače, i iako sam Smith nije nužno velika pomoć, njegov dolazak ima veći značaj u simboličnom smislu. Hawksi možda još nisu na razini Magica, Bostona i Cavsa, ali opasno su blizu. Znaju što rade, i sada su bez konkurencije četvrta momčad Istoka, sa dovoljno oružja da ovaj put ozbiljnije zaprijete u polufinalu konferencije.

OKLAHOMA CITY THUNDER

Čekaj, zašto smo stavili momčad koja osim drafta praktički nije napravila ništa, u skupinu dobrih trgovaca? Baš zato što nisu radili ništa. Jer u ovom stadiju stvaranja momčadi, najbitnije je omogućiti jezgri da raste, i sam sebi ne podmetati nogu. Kada pogledaš kako su svoj salary cap prostor potrošili u Memphisu, a posebice kako su u Portlandu bili željni besmislenog bacanja novca, cijeniš ih još više. Milsap, Lee, sve su to igrači bez kojih ova momčad može.

A tek odluka da ne biraju na osnovu talenta već potrebe? Koja je rezultirala draftiranjem na sveučilištu precijenjenog igrača kakav je James Harden. Koji u njihovim očima nije stroj za koševe kakav je bio na faksu, već solidan igrač koji će popuniti petorku i koji će svoje instinkte strijelca tim bolje koristiti što će nad njim biti manji pritisak očekivanja. Harden je očito dovoljno zreo da prihvati takvu ulogu, nikada nije ni želio biti nositelj igre, te sada samo treba vidjeti može li odigrati dovoljno dobru obranu. Jer iako je napadačkim talentom debelo iznad konkurenata za ulogu dvojke, Sefoloshe i Weavera, obrambeno ovaj dvojac za sada ima prednost.

Čak i izbor veterana za popuniti klupu, Kevin Olie, Ethan Thomas i Ryan Bowen, djeluje savršeno logično. Za njih nema mjesta na parketu, ali njihova ozbiljnost, profesionalnost i radna etika, savršeno će leći u svlačionicu potencijalnih superzvijezda koje pokušavaju pronaći pravi put. I igrati košarku na pravi način.

TORONTO RAPTORS

Dosta su mijenjali, još više trošili. I kako se čini uhvatit će playoff nakon godine pauze. Na stranu to koliko su ovi potezi dobri dugoročno, za ovu sezonu Colangelo je odradio dobar posao. Hedo je strijelac i kreator kakav će dobro doći Boshu, solidna druga opcija. Što recimo Bargnani, nagrađen bahatim ugovorom, definitivno nije.

Praznu poziciju dvojke popunit će Wrightom iz Dallasa, recimo da se radi o slabijoj verziji Anthonya Parkera. Tu su i atletski sjajni ali košarkaški zeleni rookie Rozan, te Marco Belineli za kojega i dalje vjerujem da je sposoban biti NBA igrač, i to za petorku. Bargnani više nije najbolji italiano čak ni u vlastitom klubu. Stigao je i Jarrett Jack, malo preskup za back-up playa, ali kada uzmeš u obzir sposobnost mu da brani obje bekovske pozicije, što je kada imaš ne baš eksplozivnog playa kao Calderon i nemaš pojma tko je starter na dvojci, ispada da je upravo Jack taj drugi bek i još jedan dobar potez Colangela.

Bosh i dalje ostaje bez pomoći pod košem, propuh u njihovom reketu toliki je da CB4 riskira upalu svaki put kada istrči na parket. Kao, doveli su dva igrača koji pripadaju u post. Nesterović je u Torontu prije par sezona nešto i odigrao, dok je Amir Johnson vječni potencijal. Ako ništa drugo, barem je pokretan. Ali da su i jedan i drugi išta bolji od Krisa Humphriesa, koji je do jučer bio jedini Raptor osim Bosha u stanju igrati pod košem, baš i ne. Uglavnom, momčad nije ništa napravila po pitanju obrane, napadački su bolji nego ikada, i usprkos ovakvom nedostatku balansa, playoff mogu propustiti samo u slučaju da euro trojka Bargnani-Hedo-Calderon potpuno podbaci.

HOUSTON ROCKETS

Ovo je malo čudna situacija, Rocketsi izgleda ove sezone neće u playoff, a mi ih tu guramo kao neku momčad koja zna što radi? Pa, recimo samo da nisu GM Morey i društvo krivi što je Ming out cijelu sezonu, i što je pitanje kakav će biti McGrady. Po nekim izvorima, T-Mac je u nikada boljoj formi. A opet, toliko je ozljeda i operacija iza njega, da to ne znači ama baš ništa.

Ono bitno je da su Rocketsi vrlo brzo odustali od eksperimenta sa Artestom. Jedna godina je bila sasvim dovoljna da shvate kako sve pozitivno što taj čovjek napravi na terenu nije ni upola vrijedno straha kojega trpiš svake sekunde njegova prisustva. Sjetite se onoga momenta kada je u playoffu potrčao za Kobeom? Da je umjesto Bryanta tamo bio neki drugi smrtnik, pao bi na mjestu mrtav samo od tog prizora, Artest sa irokezom leti prema tebi režeći. Kobe je uspio nekako ostati hladan, ali Kobe je vrhunski glumac.

E gdje su tek priče koje se tek trebaju ispričati o suživotu sa Mo-Ronom. Ariza nakon njega dođe kao premija. U najgorem slučaju, za midlevel iznos, dobio si sjajnog atletu, stopera, koji zna potegnuti tricu. U najboljem slučaju uz sve to dobio si igrača koji može biti treća opcija, jer ne zaboravite da je Trevor još poprilično zelen i da postoji mogućnost da nije pokazao sve što zna.

Morey je povukao još jedan dobar potez, ostavši bez Minga dokopao se prava Atlante na Davida Andersena, Australca koji je već godinama jedan od najboljih europskih centara. I u CSKA, i u Barceloni, dokazao je kako je prerastao Euroligu, odnosno da za njega ima mjesta u NBA. Da se razumijemo, ne govorim o tome kako će Andersen nositi igru Rocketsa, ali da sa svojim fantastičnim šutom i visinom koja ga čini praktički nezaustavljivim kada se odluči za skok-šut iz okreta, nudi jednu kvalitetnu napadačku opciju, svakako. Igrač je to sa iskustvom i osjećajem za igru, što bi ga trebalo činiti idealnim partnerom Scoli.

Sada nam samo ostaje maštati, kao i uvijek sa Rocketsima – da su im financijska sredstava uložena u dva igrača sposobna ostati zdrava, sa ovakvim ostatkom rostera, gdje bi im bio kraj? Morey je ovako sjajnoj ekipi, koja ima potencijal da se nosi sa svima i odgovori na svaki stil igre, dodao još dva igrača, usput se riješivši onoga koji je mogao donijeti probleme. I bez obzira na svu nesreću, meni se nekako čini da ovaj Houston i dalje ima dobre šanse za playoff.

WASHINGTON WIZARDS

Od najgore ekipe u ligi, preko noći su postali playoff momčad. Dijelom zbog povratka Arenasa, a dobrim dijelom i zbog toga što su jednim potezom nabavili – klupu. Trejdom picka u Minnesotu dobili su Foyea koji automatski postaje prvi čovjek sa klupe, čak i drugi bek u momčadi. Njegova igra možda nije ništa više od 1 na 5 hakla, ali u ovom kontekstu ništa drugo i ne treba biti. Kada Arenas sjedne na klupu, loptu dobiva Foye, a Washington i dalje ostaje opasan. I za protivnika i za sebe.

Mike Miller je imao jednu čudnu sezonu u Minnesoti, okružen Foyeom i sličnim revolverašima pokušao je igrati ulogu trenera na terenu, što je često izgledalo kao da se inati. Čisti šutevi koje je ovaj bijeli brat nekada stavljao sa lakoćom, uglavnom su bili preskakani. Uspije li Miller zabijati trice kao nekada, te izdržati u trčanju za mlađim i bržim protivnicima, Wizardsi u njemu imaju možda čak i startera. Za trenera je doveden Flip Saunders, koji nakon Detroita baš i ne kotira visoko, ali koji je veteran svjestan da ne treba previše eksperimentirati, i koji će veteranim u momčadi ostaviti slobodu da igraju kao i do sada.

U svakom slučaju, njihov glavni dobitak je povratak Arenasa i Haywooda, tako da praktički dodaju 4 igrača na lanjski roster koji već sadrži nekoliko pouzdanih veterana i par potencijalno sjajnih klinaca. Čudna momčad, posebice za pročitanu knjigu kakva je Saunders, ali ovdje se sve ionako vrti oko Arenasa.

DENVER NUGGETS

Oni u principu nisu napravili ništa, ali su sitnim potezima dodatno popravili ionako dobar izgled rostera. Najvažnije je bilo zadržati jezgru, a to su napravili novim ugovorom sa Birdmanom. Ako ovaj ostane zdrav i čist, Nuggetsi opet imaju jednu od najčvrščih unutarnjih linija košarke. Još su za svaki slučaj dodali veterana Malika Allena, koji pouzdanim šutom sa poludistance momčadi punoj sirovina daje novo oružje. Makar ga koristili u rijetkim situacijama.

Na draftu su ulovili Ty Lawsona, potencijalnog back-up playa koji će u najboljem mogućem scenariju donijeti jednu novu brzinu momčadi navikloj na nešto sporiji ritam koji diktiraju Billups i Carter, sa kojim su također produžili ugovor. Kleizu su pustili, i to na kraju krajeva uopće nije važno, jer on je ionako igrao svaku desetu tekmu. Neka Carmelo bude samo mrvicu ozbiljniji i stabilniji, i odlazak Kleize neće se ni osjetiti. Puno je važnije da su vrhunski začepili rupu nastalu odlaskom Dahntaya Jonesa. Taj osrednji košarkaš, koji se nametnuo prljavom igrom u obrani, ustupio je mjesto pravom stoperu, Arronu Afflalu. Doduše, ni Afflalo nije nekakav napadač, ali bar se neće odlučivati na rizične ulaze pod koš. Igrat će obranu i čekati otvoreni šut. Neće ga uglavnom zabiti, ali neće baš svaki put ni promašiti. Stabilnost naspram Jonesovu kaosu.

Tri igrača za sporedne, specijalizirane uloge ne čine se nekim velikim poslom, ali omogućit će lakši život glavnim igračima. Nuggetsima je ionako najvažnije ostati ispod salary capa, što obzirom na ugovore koje imaju Nene, Melo, Martin i Billups nije lako. A iskreno, htio sam da svaki post ima po deset ekipa, a kako mi je Birdman drag, ma neka Nuggetsa u pozitivnoj skupini, kao zahvala što su mu osigurali egzistenciju.

1 thought on “THE GOOD GERMAN

  1. Mogli su tu biti i Bullsi. Rjesili su se Gordona, to je dovoljan potez za top10.
    KG definitivno nije dobro, ne bi me cudilo da zaigra oko Bozica ili all star breaka. Mislim ako sad jos nije poceo ni trcati, kad ce? Nek ga salju u Phoenix njihovim doktorima.

    Inace nismo prokomentirali da je Phoenix usao u finale. Finale WNBA. Bar nesto, dok Nash snima filmove, a Amare ne smije trljati oci.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *