THE BAD LIEUTENANT

Današnji post posvećen je Romanu Polanskom. Taman smo se dogovorili da čovjek igra našu fantasy ligu, kad su se dogodili ti dosadni Švicarci. Uglavnom, dragi čitatelji, ako među vama ima zainteresiranih uskočiti na Romanovo mjesto i zaigrate sa odabranom ekipom jedan pravi fantasy, javite se, imamo par slobodnih mjesta. Sada pak, švicarskom preciznošću, idemo na posao.

THE BAD

INDIANA PACERS

Larry Bird je u remontu koji je uslijedio nakon povijesne tučnjave u Detroitu ispunio oba cilja. Skupio je jezgru koja može biti konkurentna, te jezgru koja je ujedno simpatična narodu Indiane. Da, Pacersi imaju više bijelih igrača na rosteru nego moji Meterize Dicks u fantasy ligi. Ali na stranu rasna pitanja, ovdje smo da damo odgovor na sljedeće, dakle što je sa momčadi kojoj su lani za ulazak u playoff falili zdravi Mike Dunleavy, te pravi post igrač?

Dunleavy je valjda konačno zdrav, što bi trebalo riješiti sve brige oko vanjskih pozicija. Ali zašto ništa nisu poduzeli po pitanju visokih? OK, Bird se možda priprema za sezonu 2011/20012, kada ističu ugovori Dunleavyu i Murphyu, i kada će Grangeru moći dodati rasnog suigrača. Ali već sada ova momčad ima dovoljno talenta, da uz mali rizik, osigura nastup u playoffu. U ovakvom sastavu, u kojem je Murphy i dalje jedini visoki vrijedan uloge startera, i dalje vise. Previše ovise o napadu, a obrane nigdje.

Barem se nisu pogoršali, iako sam siguran da bi Bird tvrdio da su ovi igrači koje je doveo pojačanja. Ali stvar je jednostavna. Kako nisu lovili talent, pokušali su poboljšati momčad sitnim korekcijama. Obzirom da im je obrana očajna, odlučili su dovesti igrače poznate po upravo obrambenim kvalitetama, kako bi digli razinu igre u tom segmentu. I tu dolazimo do kvake 22 – pridošlice su dovedeni za sporedne uloge, i njihova minutaža bit će toliko minimalna da se nikakvo poboljšanje neće osjetiti.

Mislim, Earl Watson? Dahntay Jones? Pa ni jedan ni drugi neće nadoknaditi učinak Jaretta Jacka, koji je ionako bio najbolji stoper u ekipi, kamoli ga nadmašiti. Dodaj Lutera Heada kao šutera sa klupe, Solomona Jonesa kao petog visokog, te Tylera Hansborougha kao rookiea koji u budućnosti treba zamijeniti Jeffa Fostera u ulozi dežurnog balvana, i ispada da je ovo i dalje run and gun ekipa koja ne može braniti ništa. Ali kao što smo rekli, to što su ostali isti, ne znači da su gori.

GOLDEN STATE WARRIORS

Da nemaju ovoliko spaljenih tipova na rosteru, stavio bi ih u sličnu kategoriju sa Thunderom. Krcati su mladim talentom koji samo treba priliku da se razvije. Ali za razliku od Oklahome gdje teče med i mlijeko, u Oaklandu sve vrvi od zatrovanih izvora, loših podzemnih voda i alkoholnih para (za ove potonje odgovoran je samo i jedino Nelson). Stoga odmah u startu jedan ogroman minus zato jer se nije ništa pokušalo promijeniti, iako materijala za trade ima na bacanje.

Nije da nisu htjeli, ali očito se nisu mogli naći na istoj valjnoj dužini sa ekipama koje su uporno pokušavale dočepati se Anthonya Randolpha ili Stephena Currya. Kvragu, pa oni se mogu naći na istoj valnoj dužini ni međusobno, vlasnička situacija pomalo podsjeća na onu nedavnu u Atlanti, a znamo što to znači. Lovaši govore jedno, GM drugo, a Nelson kao i obično radi po svome.

Pa je tako već neko vrijeme u ratu sa glavnim igračima, Ellisom i Jacksonom. Draftiranjem Stephena Currya, jednog od možda tri najbolja igrača draft klase, imaju opciju da se igraju scenarijima koji uključuju upravo njihove odlaske.

Zadržali su solidnog Watsona koji je zamalo završio u Orlandu, a Marcusa Williamsa zamijenili su Acie Lawom. Jednog sjajnog NCAA playa drugim. Obzirom na gomilu bekova, ni Law se, kao ni Laptopman prije njega, neće naigrati. U raznim kombinacijama doveli su veterane Claxtona, Moorea, i Georgea, od kojih neće biti nikakve koristi. Barem za to neće biti kriv Nelson, sva tri su jednostavno odavno potrošena.

Usprkos svim promjenama zadnjih godina, ovo je i dalje jednako opasna i zabavna momčad za gledati. Njihov najveći problem nedostatak je ikakvog razuma, strategije ili cilja. Ne treba nas čuditi ni ako u zamjenu za ništa ostanu bez Ellisa, Jacksona ili čak Biedrinsa. Ali dok su na okupu, bacit ćemo oko svako malo u njihovo dvorište, čisto da vidimo kako klinci rastu.

CHICAGO BULLS

Kako bi drug Sickre, predsjednik ”Ben Gordon anti-fan kluba”, rekao – Bullsi zaslužuju biti u skupini dobrih samo zato jer su se riješili njega. Stvar nažalost nije tako jednostavna. Kažem nažalost jer ma koliko nam Gordon išao na živce svojom 1 na 5 igrom, te potpunim ignoriranjem sveg preostalog života na planetu, čovjek zna trpati koš. Pa zar nije dijelom i zbog njegovih ludosti baš serija između Bullsa i Celticsa poznata i pod imenom NAJBOLJA PLAYOFF SERIJA IKADA.

Paradoks Gordona je taj, da iako je praktički bio glavni igrač Bullsa u toj seriji, danas kada ga nema nikome ne nedostaje. Najbolji primjer da košarka nije samo u brojkama, već ponajviše u glavama i kemiji. Stoga Bullsima vjerovatno neće biti ništa manje dobro sa Dengom koji se vraća nakon ozljede, te Pargom koji se vraća nakon europske avanture. Prvi će donijeti stabilnost u petorku, drugi dozu Gordonove ludosti sa klupe.

Nažalost, drugih poteza koji bi poboljšali momčad nije bilo. Bullsima treba četvorka sposobna zabijati duže nego Hrvatima osjećaj građanske solidarnosti, poštenja i kulture. Nažalost, dok nama nema pomoći, ovi sami sebi odbijaju učiniti uslugu. Carlos Boozer udaljen je jedan telefonski poziv, sa njim vrlo vjerovatno i finale konferencije. Ništa od toga. Zašto mijenjati unutarnju liniju koju čine jedan bloker, jednog šljaker i jedan prastari šuter/razigravač sa vrha posta?

Zadržali su Lindsaya Huntera još sezonu, razlog čemu može biti samo da sudjeluju u nekakvom eksperimentu Miroslava Radmana i potrazi za besmrtnosti. Zadržali su i Aarona Graya, što je ok, od viška balvana glava ne boli. Na draftu su izabrali dva krila, Gibsona i Johnsona, za koje svi znakovi sugeriraju da se radi o prolaznicima. Gibson će u najboljem slučaju tu i tamo nešto zabiti sa vrha reketa, dok Johnson možda posluži kao lažna četvorka ako na fizikalije doda iole pouzdan šut.

CLEVELAND CAVALIERS

Trudili su se poput svih izazivača, ali za razliku od Magica i Celticsa nisu se makli s mjesta. Dok su ovi donekle popravili mane uglavnom sitnim kozmetičkim zahvatima, Cavsima svo ovo šminkanje ne garantira ništa bolje dane. I dalje su spori i teretni pod košem, reket će dolaskom Shaqa biti zatvoreniji nego ikada. I dok za obranu to i nije bitno jer sa njom ionako nisu imali problema, pasivni napad stagnirati će još više.

Shaq će zabiti svoju kvotu lopti, to je još uvijek u stanju, ali u biti samo uzima minute Ilgauskasu. Doduše, kombinacija njih dvojice bolja je od samo jednoga, čisto zato jer si međusobno limitiraju minutažu. Puno važnije za Jamesa i ekipu je promatrati povratak nakon ozljede Leona Powea. To je tip pokretnog strijelca pod košem koji im treba, i koji bi se odlično nadopunjavao sa Varejaom. U dresu Celticsa dovoljno puta je dokazao da za 20 minuta može napraviti posao. Što je nešto što svi ostali visoki na ovom rosteru ne mogu tvrditi.

Ali obzirom na težinu ozljede, te mogući povratak tek u vrijeme all-star vikenda, smatrati dovođenje Powea dobrim potezom nema smisla. Novi ugovor Varejaou to jeste, ali Andy je timski igrač, ima svoju rolu za koju svi znaju i definitivno neće odjednom postati prevaga. Kao što to neće biti ni Anthony Parker ni Jamario Moon. Obojica su dovedena da pojačaju kriminalnu vanjsku liniju. Problem je samo što je Parker na zalasku karijere, a Moon je koristan samo na krilu, nikako u ulozi beka.

Parker dakle teško da može biti starter kakav im treba na dvojci, ali definitivno je bolja opcija nego je to bio Saša Pavlović. Barem imaju pravog visokog beka na klupi, da uskoči kada legenda West naleti na snažnije bekove koji znaju iskoristiti njegov nedostatak visine. Što se dogodi negdje svaku drugu utakmicu. Moon je dobro riješenje za odmoriti Jamesa, čak će omogućiti Brownu da češće igra sa niskom postavom u kojoj bi Moon i James pokrili krilne pozicije. Ali jasno vam je da se ovdje radi o sitnicama, ova momčad je pod hitno trebala talent koji može igrati košarku, bez da mu James sve mora servirati. Nije ga dobila. I tu je po meni kraj priče. To što su doveli par solidnih košarkaša koji mogu ovo i ono, potpuno je nebitno. Kako god okreneš, ovo je ista ona momčad koju je Orlando razvalio jer nije imala odgovor na njihovu paljbu. Nema razloga da sumnjamo da će se povijest ponoviti.

DETROIT PISTONS

Možda nekoga i začudi zašto ih nismo stavili u negativce, ali boravak u sivoj zoni Pistonsi zaslužuju iz jednostavnog razloga što su ljeto utrošili na dovođenje dva igrača koja će odmah postati opcije broj jedan i dva. Ma koliko možda bilo nelogično potrošiti toliki novac na Gordona i Villanuevu, nismo tu da razglabamo o cijenama. Već samo o rosterima. A ovi Pistonsi su i dalje momčad koja će se boriti za playoff. I ne, nisam pod utjecajem droga, iako pijem već treću kavu.

Dumars je doveo trenera bez iskustva, izvjesnog Johna Kuestera, i reći da je to dobro ili loše nema smisla. Nemamo pojma kako će čovjek reagirati na svoj prvi posao glavnog trenera. Ono što znamo je da ne može biti gori od Michaela Currya, koji se doslovno sramotio načinom na koji je vodio lanjsku momčad.

Kuester uglavnom dobiva na raspolaganje jednu puno opušteniju momčad, nad kojom više nema pritiska rezultata. Uz Princea, Hamiltona i Stuckeya, stigli su Villanueva, Gordon te Chris Wilcox, dakle čovjek ima na raspolaganju košarkaše koji znaju igrati i prije svega zabijati. Zašto bi ovakav, manje ozbiljan roster, bio lošiji od lanjskoga, frustriranog i istrošenog? To što su lani uspjeli ući u playoff više je znak slabosti konkurencije, nego nekakve bajne igre samih Pistonsa.

Ova momčad nudi jedan zdraviji odmak od prošlosti, najavu novog početka. Iako na papiru izgleda spremna za lutriju, dovoljno je tu intrigantnih sitnica koje te tjeraju da se pitaš što bi bilo kad bi bilo. A to znači da je Dumars još jednom odradio solidan posao. Ostao je na istome mjestu, ali je smjer kretanja od prema dolje, usmjerio opet prema gore.

Doduše, malo cijelu sliku novog pokreta remeti povratak jednog Bena Wallacea, ali radi se više o simboličnom činu nego potrebi da se Big Bena ima u momčadi. Ovo je Dumars odradio za fanove, kako bi imali još jedan podsjetnik na ne tako davne bolje dane. Uostalom, ako je to i bio besmislen potez, ulov na draftu ga anulira. Austin Daye kao novi Prince, bolji strijelac ali slabiji u obrani. Još jedan košarkaš koji može zabiti. Mislite da sve ovo nije dovoljno za utješni playoff nastup? Detroit je i dalje u igri.

PORTLAND BLAZERS

Na prvi pogled su se ipak pojačali, dovođenje iskusnog veterana kakav je Andre Miller ne može biti loše, zar ne. Niti ih je koštalo previše novca, niti ih baca previše unazad ako Miller ne pronađe idealnu rolu. Naravno da postoji šansa da ovo ipak bude promašaj, ovo je Royeva momčad, a Miller jednostavno nije šuter ni igrač koji može zabiti bez lopte u rukama. Međutim, za promjenu ritma, nešto bržu igru i odmor Roya došao je kao naručen.

Ukupno gledajući, ovoga ljeta Blazersi su ipak ostavili pomalo kiseli dojam. Prvo, njihovi očajnički pokušaji da dovedu bilo koga stvarno su djelovali otužno, ganjali su Turkoglua i Millsapa, potpisali Millera, a sve kako se čini bez ikakvog pametnijeg plana od najobičnijeg gomilanja igrača. Šteta jedino što nisu doveli Davida Leea, kada su već trošili bez rezona jedna takva četvorka solidno bi im došla. Praktički, nakon Aldridgea i nemaju poštenog krilnog centra na rosteru, čak su toliko očajni da su doveli Juwana Howarda ne bi li nekako sakrili rupu u rotaciji.

Međutim, više od svih ovih stihijskih poteza u slaganju rostera, bolio je način na koji su pregovarali sa Royem, te na koji i dalje pregovaraju sa Aldridgeom oko produženja ugovora. Dva glavna igrača, temelji za dugu i plodnu budućnost, umjesto da dobiju lovu kakvu tržište inače daje nositeljima, bez previše priče, uvučeni su u duge i dosadne pregovore oko par milijuna i godine ugovora više ili manje.

Što nas navodi da se pitamo, nije li cijela ta priča oko Portlanda kao neke savršene organizacije obična fama? Njihov jedini dugoročni plan bio je riješiti se stigme Jailblazersa, ali sljedeći korak nikako da naprave. Sad, koliko ih u tome koći strah od ponavljanja starih grešaka, koliko neznanje, a koliko odluka Paula Allena da trenira strogost i škrtost, ne znam. Ali znam da i u ovu sezonu ulaze za korak iza Lakersa i Spursa. To je ionako jedino bitno.

UTAH JAZZ

Od ekipe budućnosti vrlo brzo su pali u prosjek. Njihov problem je roster limitiran u fazi obrane, te uglavnom osuđen na jednodimenzionalnu igru u napadu. Još jedno ljeto je prošlo a nije se promijenilo ništa. Dali su ozbiljan novac za Millsapa, možda i prevelik s obzirom da on nikada neće moći zatvoriti reket. Statistika za fantasy ligu njegov je domet. Slično je problem i sa Boozerom.

Da su njega uspjeli zamijeniti za iole privlačniji paket, jednog dobrog blokera i pravu dvojku, sada bi možda drugačije pričali. Ovako, Sloan ima na raspolaganju dva ista igrača, s tim da ove sezone jedan od njih jedva čeka da ode, a drugi ima osiguranu egzistenciju i više se ne mora boriti za malo zraka.

Ne sumnjam da će znati držati stvari pod kontrolom, samo želim reći da je ovo očito jedna prelazna situacija. I da će igrači osjetiti taj nedostatak ambicije, te se ponašati u skladu s njim. Uostalom, čak i preostali potezi govore u prilog tome da Utah ne žuri, već temeljito slaže opcije kako bi se promijenio status quo.

Okur i Korver su dobili produženja ugovora, Price također, iako je na draftu izabran potencijalno solidan back-up play u Ericu Maynoru. Izabran je i naš potencijalni reprezentativac Suton, samo bojim se da će on vidjeti slana jezera kada i naš drugi potencijalni reprezentativac Tomić.

LOS ANGELES LAKERS

O tome kakvi su prvaci ovi Lakersi sve govori odluka vodstva da mijenja roster. Sjećate li se ijedne druge situacije u kojoj je šampionska ekipa preko noći zamalo ostala bez dva startera vlastitom voljom? To dosta govori o tome kako su sa više sreće nego pameti došli do naslova, ali i da barem ne žive u iskrivljenoj stvarnosti.

Gledano sa ove distance, ljeto se uopće ne čini lošim. Praktički, Arizu si zamijenio Artestom, što je na papiru čak i plus. Naravno, svatko tko zadnjih nekoliko godina nije proveo u Tibetu meditirajući, vrlo dobro zna da u stvarnosti nije tako. Ariza je mladi all-round igrač pred kojim je budućnost, Artest je istrošeni veteran limitirane igre.

Ali kao i svake godine, Jackson vrlo dobro zna da je za ovu ekipu najvažnije u kakvom stanju će biti Odom i Bynum. Stoga se i ne uzrujava puno oko Artesta, svjestan da ovaj u Kobeu vidi Svevišnjeg. Naime, Kobe je jedini veći luđak od Rona u ligi. Time moćniji jer rijetko to pokazuje, dok Artest kao malo dijete ništa drugo i ne zna nego tražiti pažnju.

Ista momčad je praktički na okupu, Odom je zadovoljan novim ugovorom, Shannon Brown je zaslužio novu priliku. Zen-master kreće u lov na novi prsten, koji će nadam se biti nešto širi, da ga može natakati na neki drugi ud, obzirom da su mu prsti zauzeti.

Lakersi su opasni i spremni, puno bitnije je vidjeti koliko se ostali, prije svih Boston, Orlando i San Antonio kao najopasniji protivnici mogu dići u igri i stabilizirati, te iskorisiti njihove mane. Kojih ima, samo opet kažem, ako ti ih protivnik ne zna eksploatirati, čemu dizati paniku. Zen indeed.

LOS ANGELES CLIPPERS

Mike Grozni je ovoga ljeta potrošio telefona kao kakva klinka. Odrekao se kupanja i sunčanja, ne da bi održao svoj mliječni ten, već da bi začepio usta svim kritičarima i Clipperse opet odveo u playoff. I znate što? Složio je puno, puno bolji roster od lanjskoga. Zaboravio je samo na jedno – dovesti pravoga trenera.

Baron Davis i on neće nikada pronaći zajednički jezik, tako da već tu stvari padaju u vodu. Šteta, jer pod košem su dolaskom prvog picka drafta Griffina stvarno dobri. Momak je sve što Zach Randolph nije bio, zvijer na oba kraja terena, radnik i timski igrač. Doveden je i Craig Smith iz Minnesote, jedan od mojih ljubimaca, te jedan od rijetkih košarkaša koji su u stanju napraviti posao makar igrali par minuta po večeri. Skok, koš, trka, guranje, Smith uvijek igra u petoj brzini.

On, Griffin i postojeća centarska rotacija, Clipperse čine respektabilnom momčadi pod koševima. Dobar potez Dunleavya GM-a je i novi ugovor sa Steveom Novakom, fantastičnim tricašem, te dovođenje Rasuala Butlera iz New Orelansa, igrača zadatka koji je solidan i u obrani, i kao šuter.

To što će Dunleavy trener poništiti sve dobro što je napravio Dunleavy GM, to je za neku drugu priču. Ova momčad ima sve što joj treba da krene naprijed. Ali dok ne naprave sljedeće korake, dakle dok ne dovedu playeve koji znaju i žele biti lideri (Davis i da hoće sve manje to fizički može, Telfair ne zna), te trenera koji zna trenirati, ne mogu zaslužiti ulazak u kategoriju dobrih. Jednostavno, još uvijek to nisu.

MEMPHIS GRIZZLIES

Evo i momčadi koja za razliku od Clippersa i ne vjeruje da je dobra. Što u Memphisu žele i traže, nitko ne zna. Znamo da kada imaš tri mlada igrača, potencijalne nositelje igre u Gayu, Conleyu i Mayou, ne dovodiš u klub plaćenike poput Iversona i Randolpha, koji znaju igrati samo jednu košarku, onu u kojoj se sve vrti oko njih. Sjajan primjer mladima, koji su ionako sami po sebi već dovoljno problematični. Kao da sina za kojega sumnjaš da naginje istom spolu upišeš u wellnes centar.

Ali ne želim pljucati po Grizzliesima, iako to zaslužuju zbog svega što su napravili zadnjih godina (stvorili od Lakersa NBA prvake između ostalog), već želim istaknuti pozitivne strane njihove trgovine. Imali su rupu na četvorci, doveli su čovjeka koji bez problema zabije 20 koševa i sakupi 10 skokova. Falilo im je strijelaca u rotaciji, stigao je Iverson.

Za mene osobno je ogroman plus i njihova odluka da daju šansu Marcusu Williamsu, čiji talent nije upitan. Smatram da je bolji play nego će Mike Conley to ikada biti, ali nikada problem i nije bio u talentu. Marcus je isto jedan od onih koji ne bi trebali imati pristupa wellnesu.

Jedini pravi promašaj Grizzliesi su napravili na draftu, izabravši Hasheema Thabeeta koji je daleko od gotovog igrača. Ali recimo da uz teškaša Randolpha takav profil centra, pokretnog blokera koji patrolira reketom, jedino i odgovara, i ispada da i tu možemo naći razumno objašnjenje. Pa nije da pokušavamo pravdati nacizam.

Gle, na stranu sva nagađanja, jasno je da ova momčad nema veze sa razumom. I dalje su to isti gubitnici. Ali za razliku od lanjskih, koji su muku mučili sa zabijanjem koševa, koji su bili dosadni za gledati usprkos svoj mladosti i potencijalnim talentima, ova ekipa mami. Ponudili nam totalni ili kontrolirani kaos, Grizzliesi su ove sezone garancija zabave. Po prvi puta u povijesti. Ako to nije razlog da ih bar gurnemo iz zlih u loše, onda ne znam što jeste.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *