THE UGLY MOTHERFUCKER

Sljedećih dana krećemo u pravu najavu sezone, za sada se još treba pozabaviti sa deset momčadi koje su najgore trgovale. Sitnih novosti ima, krenuli su kampovi, 26 dana je do početka, pa čisto da spomenemo neke zanimljivosti. Aaron Gray je out barem dva mjeseca, što Brada Millera ostavlja kao jedinoga igrača koji zna postaviti pravi blok u Bullsima. Jebeno. Sapunica sa Delonteom Westom se nastavlja, propustio je prvi trening iz nejasnih razloga. Zatim i drugi. Pa treći. Kako stvari stoje, za koji dan ovo više neće biti smješno, tip je izgleda totalno prolupao. Vijest dana je ipak podatak da je Houston u trening kamp pozvao Romela Becka, tipa koji je ne tako davno bio doveden u Zadar kao veliko pojačanje, da bi ga par mjeseci kasnije Aco Petrović doslovno potjerao. Da sam od onih koji u svemu traže pouku, vjerovatno je u ovoj situaciji ne bi pronašao. Ali, na neki čudan način, zanimljivo je.

THE UGLY

NEW YORK KNICKS

U Gothamu ništa novo, kao i inače više je spina, PR-a i općenito laži nego pravoga posla. Iako su imali prostora za povući prave poteze, Knicksi na čelu sa Walshom i D’Antoniem odlučili su još jednom igrati na kartu zvanu ljeto 2010-e, iako je danas svima jasno da su šanse da LeBron dođe u New York minimalne.

Očito je da cijela priča o idućem ljetu služi novom vodstvu za osiguranje mira, te kao opravdanje za spori i bolni rebuilding. Žalosno je da u New Yorku nisu htjeli dati nove ugovore ni dvojici lani najboljih igrača i ljubimaca publike. David Lee i Nate Robinson tek su u zadnji tren produžili ugovore na još jednu godinu, te će dogodine biti slobodni igrači, što znači da će Knicksi vrlo vjerovatno ostati bez obojice. A mogli su ih imati na duže vremena za racionalne iznose.

Mislim, nije moguće da je zadnjih 15 godina bahatog razbacivanja novcem na sve strane toliko pogodilo najmoćniji klub na svijetu, da se danas doslovno boje imati dva nešto duža ugovora? Ne pričamu o maksimalnim iznosima, niti o problematičnim igračima. Tek o dva normalna ugovora za dva igrača koja to zaslužuju.

Ali dobro, neka oni samo čekaju iduću sezonu. Gore akvizicije od ovoljetnih ne mogu pronaći – iz Bostona je doveden Pruitt, rezerva rezervine rezerve, da ojača konkurenciju na jedinici. Na draftu su izabrali atletu bez većih košarkaških vještina, Jordana Hilla, te platili Lakersima da im ustupe Toneya Douglasa, iako combo-bekova koji znaju samo zabijati ima na sve strane (Nate Robinson npr.).

Dovođenje Darka nećemo ni komentirati, svaki klub koji iz bilo kojih razloga odluči da je trade koji im donosi Darka Miličića smislen, pod hitno treba puno jače lijekove od onih koje koristi Delonte West. Najbolnije od svega je ipak saznanje da, ako sva velika imena tipa Wade, James i Bosh, i odluče napustiti sadašnje klubova, trenutno postoji nekoliko opcija koje se trenutno po svemu čine kao pametniji izbor od Knicksa.

NEW JERSEY NETS

Čišćenje je završeno, Netsi su ekipa u svakom pogledu spremna za novi početak. Kada dogodine iz knjiga izbrišu ugovore Bobbya Simmonsa, Rafera Alstona, Trentona Hassella i Tonya Battiea, redom nebitnih igrača koji su redom i najskuplji na rosteru, imat će dovoljno prostora za ponuditi ugovore kakve požele. Mlada jezgra postoji, pojačana ovoljetnim dovođenjem Courtney Leea iz Magica.

Dakle, njima se nema što zamjeriti na neaktivnosti ove sezone, s obzirom da je sve građeno za sljedeću. Prema njima, Knicksi uopće nisu igrači. Do jučer su barem imali ime, povijest i poziciju kao prednost, ali obzirom da je preseljenje Netsa u Gotham riješeno, i ta prednost je smanjena. U biti, ako sam OKC stavio u skupinu dobrih zbog neaktivnosti, trebao sam i Netse. To što su dobili gomilu otpada (Battie, Alston) za Cartera ionako nije važno, kao ni što mislim da su mogli i bolje birati na draftu od Terrence Williamsa (all-round krilo bez izraženih kvaliteta, osim sklonosti uzimanju loših šuteva).

Ali činjenica je da će Thunder ove sezone biti bolji, vjerovatno se i boriti za playoff, dok će Netsi biti kanta za napucavanje. A kako je glavni kriterij trgovine i ovog osvrta prije svega pomak prema gore ili dolje u odnosu na lani, tu Netsi ipak padaju na ispitu. I to po svim pokazateljima na samo dno.

Očajna sezona koja ih čeka ne treba zabrinjavati. Treba li uopće spominjati koliko bi značajan mogao biti dolazak pijanog ruskog milijardera za vlasnika? LeBron James neće napustiti Cleveland zbog Knicksa, gdje na rosteru nema poštenog košarkaša i gdje bi sve trebalo graditi iz početka. Ali Netsi već imaju tri buduća startera riješena, Leea, Lopeza i Harrisa, te dovoljno novca za preplatiti i Jamesa i Bosha. A sada imaju i vlasnika kojemu salary cap znači malo ili ništa.

Gle, Mark Cuban je mala beba za ovoga Rusa. Cuban je svoju lovu zaradio, namučio se i trudio za svaki dolar, te ga zna cijeniti. Možda vam se to čini jeftinom psihologijom, ali je stvarno tako, američka etika cijeni novac i nema drugih Bogova uz njega. Mikhail Prokhorov je novac dobio, da ne kažem ukrao, i on njemu ne znači ništa. Kako mu ga je Vladimir dao, sutra mu ga može i uzeti. I zato će Prokhorov uživati dok može. Porez na luksuz mu je najmanja briga.

PHOENIX SUNS

Meni je tužno uopće misliti na Sunse. Zar Steve Nash nije zaslužio bolji kraj? Nešto se počeo motati po televiziji i filmu, pa mu barem neće biti dosadno, ali čovjek koji je doslovno najzaslužniji za povratak NBA u srca i umove milijuna fanova košarke, zaslužuje malo poštovanja.

Neki optimisti i dalje misle da ovaj run and gun na kvadrat kakav forsira Gentry može donijeti makar utješni nastup u playoffu, ali činjenica je da osim Stevea, Barbose i Amarea nema igrača koji to mogu pratiti. Niti se išta ovoga ljeta poduzelo da se situacija promjeni.

Grant Hill je dobio novi ugovor, i to na zanimljiv način. Naime, odbio je boriti se za naslov u Clevelandu i Bostonu, odbio je novac u Knicksima, sve kako bi ostao u Phoenixu jer misli da su ovi njihovi doktori jedini u stanju održati ga živim. Sunsi nisu klub, nego jebene toplice.

Stoga ne čudi što je i Steve bez razmišljanja produžio ugovor, iako bi nam svima život bio ljepši da je tražio trade u Portland. Ali što je tu je. Sunsi će i dalje biti zabavni, Channing Frye bit će dobar partner Amareu u reketu, a Saša Pavlović još bolji partner Dragiću na klupi. Ili neće, jer nemam pojma da li su ga pustili ili zadržali. Koga briga. Ionako je vjerovatno završio u Minnesoti (o tome više kasnije).

Na draftu su uzeli Earla Clarka, solidno all-round krilo, taman da zamijeni učinak Matta Barnesa. Talentom su ostali na toj poprilično niskoj, lanjskoj razini, klupa je mizerna, te opet nisu doveli poštenog back-upa Nashu. Što već graniči sa psihijatrijom, nešto kao i Bullsi koji uporno odbijaju dovesti visokoga koji može nešto zabiti u reketu.

Jedino što ovu ekipu može odvesti korak dalje od lanjskih razočaravajućih rezultata je stil igre. Nekada davno, D’Antoni je također sa 6 i pol igrača imao uspjeha. D’Antoni 2.0 kojega preferira Gentry nažalost nema ni toliku skupinu, jedva petorku, s tim da je od njih 5 dvoje na izmaku znaka, dvoje je apsolutno nesposobno podrediti se ikakvom sistemu, a ovaj zadnji je Brazilac kojega umjesto Sepultura zovu Blur.

PHILADELPHIA SIXERS

Prvo da spomenom dva dobra poteza koja su povukli ovoga ljeta. Konačno su doveli pravoga trenera, Eddie Jordan posložit će ovo što ima na najbolji mogući način. Novi izgled kluba, dresovi i logo, su pun pogodak, Sixersi su momčad bogate povijesti te nikada i nisu trebali napuštati klasična obilježja. Minnesota može mijenjati boje i znakove svake sezone, nikoga neće biti briga. Ali Sixersi moraju biti poput Lakersa, Bostona, Bullsa i Knicksa, ekipa sa korijenima, ekipa koje nudi nekakvu vrijednost, a ne tek još jedan proizvod.

Što se igračkih promjena tiče, e tu su stvari malo problematičnije. Ako Brand bude onaj stari, ako Kapono nađe rolu, bit će raznovrsniji i opasniji nego što smo navikli. Samo, tko je play? Odlazak Andre Millera nije tragedija, ali tragedija je ne potruditi se pronaći zamjenu. Uz Loua Williamsa, koji je combo-bek i očito budući play, tu su još rookie Jrue Holliday, također combo-bek, te Royal Ivey, obrambeni specijalac bez napadačke igre, potpisan na još jednu godinu za minimalac, a takav će mu biti i učinak – minimalan.

Vratili su Carneya iz Wolvesa, i stvarno imaju respektabilnu rotaciju na dvojci i trojci, ali rupa na jedinici koštat će ih ozbiljnije uloge ove sezone. Pod košem nisu loši, kažem sve ovisi o Brandu, ali da imaju nekoga za poslati na Howarda, nemaju. Stoga se još smješnijim čini odluka da potpišu takvog bezveznjaka kakav je Brezec, jer im treba teških petica. Čekaj, pa Brezec će se raspasti od samog pogleda na Howarda, a kamoli da ga teže faulira.

Uglavnom, od momčadi koje je bila unutar osam, sada su tek jedna od momčadi koja se nada osmom mjestu. Puno ovisi o tome kako će Jordan riješiti rotaciju i hoće li ulogu playa povjeriti možda čak i Iguodali, ali vjerovati da će nekim čarobnim rješenjem pokriti minuse na rosteru, malo je pre-optimistično.

MIAMI HEAT

Još jedna od ekipa koja je radije odlučila ne raditi ništa. Čekaju da istekne ugovor Jermainea O’Neala, pa da se otvori prostora na salary capu. Međutim, kada krenemo nabrajati kako nisu uspijeli nagovoriti Wadea na novi ugovor, niti su imali što ponuditi Jazzu za Boozera, ispada da ne samo da nisu trgovali, nego nisu odradili ni ono što su morali.

Po nekim izvorima, Utah bi pristala na paket Haslema i Beasleya za Boozera, samo što Riley nije pristajao odreći se Beasleya, jer bi valjda time priznao da je pogriješio izabravši ga na draftu. Ipak, najveći minus od svih je što su jedina momčad ovoga ljeta koja nije uspijela proslijediti dalje Quentina Richardsona.

Q Rich iz dana Sunsa više ne postoji, ovaj današnji neće pomoći. Miami je ionako krcat trojkama, čak imaju specijalista za tricu u Jamesu Jonesu. Zadržali su i nebitne likove poput Magloirea i Anthonya, a pustili potencijalno korisne Moona i Heada. Već smo rekli da je Wade sam garancija playoffa, ali ovako bezobrazno izabrati ne napraviti ništa da mu pomognu, previše je, pa makar ti bio Riley.

CHARLOTTE BOBCATS

Dovoljan je jedan pogled na roster Bobcatsa da se čovjek zapita, radi li se ovdje o NBA ili NLB momčadi? Larry Brown je dobio odriješene ruke da radi što hoće, promijenio je cijelu ekipu, ali očito pod jednim uvjetom – da ne prelazi postojeću financijsku strukturu, i ne stvara nove dugove. Radeći tako, samo do neke mjere možeš popraviti krvnu sliku momčadi. Bez pravih pojačanja, novih lica, sve ostaje na kozmetici.

O činjenici da ova franšiza do sada ni jednom nije pogodila na draftu, a uredno uvijek bira među prvima, nećemo. Lani su donekle i mirisali na potencijalnu playoff momčad, ove sezone ostat će na dnu. Jer sve one mane koje su lani iskazali, umjesto da preko ljeta budu sanirane, postale su još dublje.

Muku su mučili sa napadom, da bi onda koliko-toliko solidnog strijelca poput Okafora zamijenili za potpuno napadački impotentnog Tysona Chandlera. Koji uz to ima i gomilu zdravstvenih problema. Čak i da bude zdrav, ovo nije ekipa koja ima talenta za jurnjavu, a samim time niti mogućnosti da iskoristi njegovu pokretljivost i atletske sposobnosti.

Brown je složio radničku ekipu, ali zaboravio je na talent. Osim tradea za Chandlera, i izbora solidnog Geralda Hendersona na draftu, nije bilo drugih poteza. Do zadnjeg trena su se natezali sa Raymondom Feltonom, da bi na kraju produžili suradnju za još sezonu. Iako ostaje osjećaj da bi i Felton i klub najradije da je netko sa strane to odradio za njih (drugim rječima, da je itko Feltonu ponudio ugovor, nema šanse da bi Bobcatsi izjednačili ponudu).

Kako je Brown već promijenio sve što je mogao, osim Geralda Wallacea, jasno je da Catsi imaju maleni prostor za napredak. Obzirom na letargiju koja se uvukla u klub, te neizbježne scene koje će Brown raditi ne bi li upravu prikazao krivom za nedostatak ambicija, samim time i loše rezultate, jasno je da ova momčad neće biti ni blizu razini potrebnoj za osmu poziciju playoffa. Ali bar će imati dva Geralda u ekipi. I to je nešto.

NEW ORLEANS HORNETS

Bajka je kratko trajala. Jednu sezonu Hornetsi su izgledali kao budući prvaci, da bi nekoliko mjeseci kasnije par ozljeda i kronični nedostatak novca sve vratili na početak. Ovo ljeto je trebalo poslužiti da se situacija donekle sanira, da se pojača klupa, prije svega da se složi rotacija pod košem, te da se nekako riješi pitanje vječno ozljeđenih Stojakovića i Chandlera.

Pa Chandler više nije tu, stigao je Okafor, i praktički ništa se nije promijenilo. Okafor niti u klubu gdje je imao puno više ovlasti nije bio nositelj igre u napadu, neće to biti ni ovdje. Mogu se samo nadati da će pomoći zatvoriti reket, koji je lani bio propusniji nego inače zbog Chandlerovih problema, redom sa ozljedama, trenerom Scottom te samim sobom.

Darius Songaila, Ike Diogu te još jednom Sean Marks definitivno nisu ozbiljna rješenja za klupu. Prvi je uništen ozljedama, drugi nije dovoljno dobar, a treći ionako služi za atmosferu i popunjavanje kvote bijelih igrača. Jednu solidnu stvar su napravili, treba im priznati da su riješili pitanja playmakera broj 2 i 3. Darren Collison je solidan igrač, sveučilišni veteran, a Bobby Brown definitivno rastura kao treći play. Samo, kakva im korist od njih kada će Paul ionako igrati cijelu utakmicu ne bi li ostali u borbi za playoff?

Kao da imaš pršuta i kruha, a fali ti sir. Odeš u dućan po sir, a vratiš se nazad sa kruhom. Poanta? Pa nemaš sira, a kruha na bacanje.

I dalje su pretanki i prestari da bi mogli računati na išta više od časnog poraza u prvom krugu. Samo, za razliku od lani kada ih bez playoffa nismo mogli zamisliti, sada vrlo dobro znamo da im nije garantiran. Stojaković je navodno plivao cijelo ljeto kako bi ojačao leđa, nažalost košarka se ne igra u bazenu. Čim istrči na parket, leđa će ga izdati. Čovjeka koji ga inače u tim slučajevim mjenja, Butlera, poslali su u Clipperse jer si ne mogu priuštiti plaćati mu minimalac. Jadno. Ali tako je to kada si mali klub, a sav salary cap iskrcaš na 4 igrača. Od kojih trojica (uz Peju, kronične probleme sa leđima imaju i West i Okafor) sanjaju da su vaterpolisti.

MILWAUKEE BUCKS

Njihov čudni rebuilding ovoga ljeta postao je još čudniji. Naime, nisu se niti pokušali riješiti katastrofalnog ugovora Michaela Redda (siguran sam da bi Cuban vrlo rado dao Dampierovu zadnju godinu u trampi), a ni trepnuli nisu dok su im pred nosom odvodili Villanuevu i Sessionsa bez ikakve naknade.

Nema veze, zato je tu Ukić, kako bi Bogut imao s kim žugati na originalnom jeziku plačipički, hrvatskom. Grade oni momčad sa Rokom, ali bez roka. Čak idu u krivom smjeru, jer ovo je lošija momčad od lanjske, sa jednako puno loših ugovora. Jedino što su se riješili rotacije da bi izbjegli porez na luksuz. I dok razmišljaš o ovakvim postupcima, pitaš se razmišlja li ovdje itko o igri, a ne samo o najobičnijem računovodstvu.

Osim Roka, doveli su i nekoliko mladih sa potencijalom. Prije svega na draftu izabrani Jennings (tip van terena ostavlja dojam tipičnog NBA kretena, ali na terenu je po svemu sudeći player), te Meeks (mini Ben Gordon sa savjesti). Vratili su Ilyasovu, koji na ovakvom rosteru mora imati minutažu, a osim njega iz Europe se vratio i Delfino, čovjek u najboljim godinama i idealan back-up Reddu.

I tako će im petorka biti očajna, razigrat će nekolicinu mladih, možda i Ukić pronađe rolu (šalim se), gubit će u serijama. Ali, hej, bar neće biti u minusu.

SACRAMENTO KINGS

Prvo, jedno veliko hvala Kingsima što je Sean May i dalje dio NBA. Debeljko iza sebe ima tri sezone u kojima je tek na fragmente trenutka pokazao što zna, ali stvarno bi šteta bila da nije dobio još jednu priliku. Tko zna, možda konačno zamijeni McDonalds Subwayem. Nikako ne bih htio da bude novi Shawn Kemp ili Mike Sweetney, i nestane u oblaku kolesterola.

Kingsi su pomireniji sa sudbinom od Phila Jacksona. Doveli su Paula Westphala za trenera, ali mogli su i Holzmana, Ramseya i Maljkovića zajedno. Bit će najgora momčad lige. I to ih ne opravdava da ovako sramežljivo krenu u remont.

Nikakav trade, tek par solidnih ulova na draftu i još par igrača za dno klupe. Casspi bi trebao biti novi Nocioni, Brockman novi najbolji prijatelj Hawesu, a Evans budućnost franšize. Od svih ovih prognoza, ova za Brockmana mi se čini najrealnija. Uz spomenutog Maya, koji će, ako bude spreman i u formi, pomoći, za na klupu su doveli Desmonda Masona (koji, od kada nema noge, više ne služi ničemu), te Sergia Rodrigueza.

To bi mogao biti svjetli trenutak sezone im, Sergiovo preuzimanje momčadi u svoje ruke nakon što se uvjere da Evans nije play, te da ih je Udrih pokrao za svaki dolar od onih 35 milijuna što su mu odredili platiti ih. Jebiga, ne želim vjerovati da sve ono što sam vidio u Portlandu nije bilo stvarno, Sergio je najbliže Jasonu Williamsu što imamo prilike gledati. Original u Orlandu neće pokazati ništa, a nadam se da će navijači u Sacramentu imati razloga vjerovati da su otkrili vremenski stroj. Samo, kako ne mogu na temelju simpatije i proročanstva temeljiti ocjene, to moram Kingsima još jednom reći da su loši. Bili su najgori lani, i dalje su takvi, i ne, ne želim biti toliko sarkastičan pa reći kako se, eto, nisu pogoršali, pa je red da ih stavimo u pozitivce. A opet, bar nisu bacili 35 milja na nekog novog Udriha. Uče, polako ali sigurno.

MINNESOTA T-WOLVES

David Kahn ime je novoga GM-a, i čovjek je doslovno promijenio cijelu momčad za svoga prvoga ljeta. Računa valjda kako je bolje biti aktivan ljeti, jer kada zima stigne u Minneapolis, ionako nema smisla ičim se baviti.

Tako je ovo ljeto preko njihova rostera prošetalo nekih 30-ak košarkaša, i ne pada mi na pamet pokušati ih nabrajati (naravno, jedan od njih bio je i Q Rich). Lud jesam, ali ne toliko. Evo, ovih 12 što su ostali sa ugovorom, među njima je 6 novih, i te ćemo spomenuti. Pod koš je stigao Hollins iz Mavsa, mentol-ultra-light verzija Tysona Chandlera. Zatim, tu je i Damien Wilkins, pristigao iz Oklahome gdje su shvatili da nije ni do koljena Sefoloshi i Weaveru (zbrojite dva i dva). Washington im je uvalio Ukrajinca Pecherova, koji možda i ne preživi trening kamp. Što sam ono rekao, da su ovi što su ostali vrijedni spomena?

Ipak, bilo je i dobrih poteza. Draft je posebna priča, za sada recimo samo da su upecali Waynea Ellingtona, koji bi trebao samo na račun šuta imati solidnu NBA karijeru. Potrošili su nešto novca i na Ramona Sessionsa, ali obzirom na njegovu kvalitetu i visinu ugovora, prošli su sjajno. Doduše, Sessions je ipak back-up materijal, ali i on je bolji od ničega.

Osim ako mislite da Johnny Flynn sa svojih metar i žilet može odmah uskočiti u ulogu NBA playmakera. OK, Kahn misli da Flynn čak može igrati i drugoga beka u paru sa Rubiom, ali opet… Šta kažete, da Kahn to ne misli već to samo tako kaže, kako bi opravdao očajni potez izbora dva mini playa jednoga za drugim? Ne vjerujem, to su urote. Zašto ljudi u svemu vide laž, egomaniju i oholost? Zašto ne prihvatiti mogućnost da je Kahn možda vizionar?

Jadna moja Minnie. Jadni Kevin i Big Al. Ali znate što, ja koliko god da sam razbijao glavu oko te famozne draft odluke Velikoga Vizionara, ne mogu reći da je čovjek krivo postupio. Problemi i greške su uslijedili nakon drafta, u načinu kako se nosili sa situacijom. Ali pokušajmo, jednom za svagda, izanalizirati tu situaciju.

Nitko ni u ludilu nije mislio da će Rubio pasti toliko nisko. Ali, Oklahoma, Memphis i Sacramento su bili upozoreni da Rubio ne želi odmah u NBA. NBA ljudi su po tom pitanju poprilično staromodni, i čim se neki klinac počne razbacivati zahtjevima, a nije Lebron James, požele ga zeznuti. Pa su svi redom preskočili Rubia. I onda na red dođe Kahn, štreber, koji Rubia ima na svim listama kao drugog talenta generacije. I on je sada tu, dostupan. On ne razmišlja zašto je Rubio tu, on ga jednostavno uzima zbog njegove vrijednosti. Ako i neće odmah doći u NBA, mi ga možemo čekati, ionako nećemo nigdje. U najgorem slučaju, poslat ćemo ga u New York u zamjenu za njihov pick i besplatnu kabelsku za cijeli Minneapolis.

Samo, sranje. Dali smo pola ekipe Washingtonu za pick, a imamo rupe na sve strane, osim pod košem. Treba nam bek. Stephen Curry je dostupan. Bio bi sjajan u paru sa Rubiom. Ali što ako Rubio stvarno ne dođe? Opet nam fali play. Mali Fynn je bio sjajan na testiranjima i treninzima. Čekaj, pa mi smo mu i obečali da ćemo ga uzeti ako budemo imali dva picka. Kvragu, koga briga, daj biraj drugog playa, smislit ćemo neki spin da objasnim zašto smo za redom izabrali dva patuljka.

Nažalost, nisu smislili. Flynn je njihov izbor, Rubio je tek splet okolnosti. I to je jedina istina. To su kužili i Wolvesi, to je kužio i Rubiov stožer. Nažalost, ispada da se štreber potpuno preračunao i po pitanju toga da nema što izgubiti. Jer kako stvari stoje, postoji pravilo po kojemu će, ako ostane tri sezone u Europi, Rubio po dolasku u NBA prestati biti rookie, te će za njega vrijediti normalna platna lista. Što znači da će ga umjesto nekih 5 milja, možda morati platiti skoro desetak više.

Što opet prava ne njega ne čini toliko privlačnima kako se Kahn nadao. Umjesto besplatne kabelske za cijeli grad, mogu biti sretni ako im Knicksi ponude Danila Galinaria, zajedno sa njegovim lošim leđima i mjesečnim pokazom za bazen.

Uglavnom, ako se sjećate, govorio sam kako pod hitno trebam klub od kada nema Sonicsa, i da mi se Minnesota čini baš simpatičnim izborom. Zaboravite da sam to ikada rekao, mkaaay? Portland ili Oklahoma su jedini logični izbori za fana Sonicsa. Yeah. A sada me ispričajte, odoh sakriti dres Kevina Lovea na dno ormara.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *