13

NBA sezona je udaljena manje od 18 dana, a pregledi po momčadima se tek zahuktavaju. Kao uostalom i predsezona. Međutim, trenutno uopće nisam zaokupljen gledanjem košarke. Niti onog sporta u kojem Ivica Križanac glumi stup kraj kojega svi protrčavaju kao Usain Bolt.

Evo, zavalio sam se u kauč, laptop je u krilu, a na televiziji NHL – prvaci Penguinsi protiv Flyersa. Prebacim program svako malo sa ESPN-a na HRT Plus, gdje daju ovu regionalnu hokejašku ligu, i razlika ne može biti veća. Ameri lete po ledu, nema stanke, nema iščekivanja, dok je kod nas sve nekako usporeno.

Uvijek se sjetim tekme Dinamo – Arsenal, koju sam pohodio sa drugom Sickreom. Gledao sam nogomet uživo i prije, mislim bio sam u Portugalu na EP-u, ali što se klupskog nogometa tiče gledanje Arsenala je vrhunac. I tako mi imamo savršen pogled na teren, na kojem lijepo vidiš kako se svih 10 igrača Arsenala u polju kreće kao jedan, svih 10 su uvijek u smislenoj formaciji s obzirom na mjesto gdje se trenutno nalazi lopta.

S druge strane, gledaš igrače Dinama i vidiš dvojicu naprijed totalno odsječenu, njih 5 oko lopte bez ikakva reda, još dvojicu skroz na drugoj strani bez ikakva utjecaja na igru. I tada shvatiš da cijeli ovaj sistem nema smisla. Regionalne i nacionalne lige, koji kurac s njima? Ako već želimo sve najbolje sebi u životu, zdravlje, prijatelje, ljubav, zašto je loše isto tako gledati samo najkvalitetniji sport?

Uglavnom, da skrenem na drugu temu, tako sada više ne gledam ništa ispod derbija Premiershipa i Primere. Liga Prvaka, ako igra ekipa koja nije iz 4 top lige, ne zanima me. Hvala na domaćem hokeju, ali ne hvala. Danas je izašao prilog u sportskima, najava NLB lige, ali nisam ga ni prolistao. Još lani sam odlučio da više ne idem uživo gledati ni nogomet, ni košarku, ni vaterpolo, nakon što sam potrošio večeri i večeri prateći jedno veliko NIŠTA.

Ono, postao sam razmaženi Amerikanac. I što je još gore, navukao sam se na sve njihove sportove. Neki dan sam gledao snimku NFL-a, iako godišnje pogledam jednu jedinu tekmu a to je naravno Superbowl. Ali izgleda da je ESPN odlučio prikazivati barem snimke preko tjedna, kada već ne mogu izravne prijenose vikendom, i guštao sam u dvije tekme za redom. Posebice u susretu Minnesote protiv Green Baya, koji su Ameri promovirali kao nešto najluđe ikada, samo zato jer je prastari Brett Favre, nekadašnja legenda Packersa, danas quarterback Vikingsa.

I čovjek u 40-oj godini igra kao lud. Najbolje od svega, kako je bila snimka, a ovaj naš ESPN nema reklama, tekma je praktički tekla bez zastoja. Sve što mogu reći – zakon. Isto tako, sutra obavezno gledam snimku druge tekme prvog kruga playoffa MLB-a između Red Soxa i Angelsa. Sram me bilo spominjati, ali preko ljeta sam više puta gledao baseball, pogotovo kad bi igrao Boston.

U biti, znam napamet kompletnu im rotaciju. Jebiga, na dobru drogu se navučeš za tren. Uglavnom, prvi susret su dobili Angelsi, ovu drugu gledam obavezno jer će za Angelse bacati jedan od najboljih pitchera koje sam vidio ove sezone, Jared Weaver. Međutim, najviše od svega čekam da Boston više objavi tko će biti starteri u tekmama 4 i 5 (valjda ne misle da će izgubiti 0-3?), jer želim još jednom ove sezone vidjeti u akciji Tima Wakefielda, 43 godine starog bacača. Tip je totalni original, baca samo spore lopte (čak je poznat po tome što ima ”najsporiju brzu loptu” od svih bacača, koliko god to uvrnuto zvučalo), nekakve frnjoke sa nevjerojatnom rotacijom, gušt ga je gledati.

Inače, super je što u playoff ide samo 8 momčadi, znači samo najbolji. Sto puta svaka čast zbog toga, jer sezona dobiva dodatno na težini. I zanimljivo, osim Red Soxa i Anglesa, u pamćenju su mi iz sezone ostali i Dodgersi, posebno pitcher Kershaw. I onda krene playoff, i te tri momčadi koje su ti se učinile dobrima, završe među 8. Tko zna, možda je meni i baseballu suđeno.

A sada idemo na NBA, taman da završim post dok počnu Yankeesi protiv Twinsa. Gle, opet Minnesota. Ide im u footballu, ide im u baseballu, šteta što se to ne može reći i za košarku.

MINNESOTA TIMBERWOLVES (27-55)

PRVIH 5: Sessions, Brewer, Gomes, Love, Jefferson
5 ZA KRAJ: Flynn, Sessions, Brewer, Love, Jefferson

Iako su prošle sezone imali jedan period kada su djelovali poput momčadi koja je našla izlaz sa dna, Wolvesi su opet na početku. Što i nije nužno loše. Evo, da je ostala ona ista ekipa, dakle Foye i Miller na parketu te McHale na klupi, možda bi ove sezone konkurirali za playoff, ali teško da bi bez većih promjena nakon toga napredovali.

Samo, što ako ovaj najnoviji početak bude poput mnogih drugih tek potez očajnika? Novi GM pokazao je da se ne boji vući riskantne poteze, ali isto tako da nije imun na greške. Na kraju krajeva, i Davidu Kahnu će jedino mjerilo dobro obavljenog posla biti to što još uvijek ima posao, dakle ako odmah u startu odbaci ideje o brzom napretku momčadi i postavi uvjete za novi rebuilding, kupio si je par godina u uredu.

I tako su oni lanjski napori McHalea, Lovea, Big Ala i Millera preko noći zaboravljeni. Tko zna, da se Big Al nije ozljedio možda bi danas sve izgledalo drugačije. Ovako, nema više Foyea i Millera, dvojice startera, a od gomile prinova jedine dvije važne su dva playa, rookie Flynn i Ramon Sessions.

Nakon ljeta u kojem su zahvaljujući sapunici sa Rubiom bili u prvom planu, Vukovi se opet vraćaju u dobro im poznatu pozadinu, daleko od šireg interesa. Mogu li nekako natjerati i vas ostale da na njih obratiti pozornost? Naime, mene kao fana neće trebati – ma što pričao o tome da bi ih se najradije odrekao, ne mogu. Ma kako tragični bili, Wolvesi su moja ekipa i gledati ću ih sa posebnom pozornošću. Srce je izabralo.

Uglavnom, umjesto McHalea stigao je Kurt Rambis. Čovjek koji se godinama pripremao za jednoga dana preuzeti kormilo Lakersa, više nije želio čekati. Kaže da namjerava od pozicione McHaleove momčadi napraviti ekipu koja igra brže i jednostavnije. I stvarno, Wolvesi su lani ponekad izgledali preozbiljno, vrtili bi akcije koje nikako ne priliče momčadi sa dna. Ovaj run and gun koji je zamislio Rambis nekako bolje paše uz 20-ak pobjeda od lucidnih kretanja kroz blokove i pravovremenoga dodavanja u post.

Obzirom da su dva glavna igrača momčadi majstori post igre, dio njihova učinka u bržoj igri mogao bi nestati. Big Al na petici je nezaustavljiv, ne treba isticati da je čovjek najbolji pivot igrač još od Olajuwona. Licem ili leđima košu, svejedno, Al će uglavnom pronaći načina da zabije. Kevin Love ga idealno nadopunjava, ne traži loptu, ali kada je dobije zna zabiti. Obojica skaču, napadaju, te usprkos manama barem se trude igrati obranu (a mane su prvenstveno nedostatak bržih reakcija, te činjenica da su preniski za braniti post kada su zajedno na parketu). U biti, toliko dobro funkcioniraju zajedno da više nema sumnje kako Big Alu ne treba teški centar da bi igrao, već all-round četvorka poput Lovea, a uloga petice je ionako njegova.

Dok čekaju Rubia, na jedinici će se zadovoljiti Flynnom i Sessionsom. Rookie je pravi fajter, ali njegova uloga u budućnosti je još uvijek pod upitnikom, visina i ne baš sjajne vještine mogle bi se pokazati puno važnijima od velikog srca za prelazak na novu razinu. U svakom slučaju, u Sessionsu imaju solidnu opciju na jedinici. U ovih par godina kao back-up u Bucksima dokazao je da ima sve potrebno za odraditi ulogu playa osim šuta za tri. Ali kada pogledate gdje je sve stigao Andre Miller, također bez šuta, očito je da za jedinicu ima važnijih stvari. Ramon ima brzinu, kontrolu, može zabiti i razigrati, što je sasvim dovoljno za početak.

Najviše muke Wolvesi će imati dok skuže na koga mogu računati na bočnim pozicijama. Na dvojci bi obzirom na manjak talenta čak i mogla zaživjeti ona Kahnova opcija sa drafta, o dva playa koja igraju zajedno, samo što će umjesto Rubia uz Flynna biti Sessions. To će stvoriti probleme u obrani, ali u napadu će sklonost obojice ulazima biti od pomoći.

Na draftu su uhvatili Waynea Ellingtona, MVP-a Final Foura, ali on će u najboljem slučaju ostati specijalist za trice. Vrijeme je i da nešto dobiju od Coreya Brewera, nekadašnji Gator je nakon očajne rookie sezone lani zbog ozljede gotovo cijelu godinu bio van parketa, a od njega se očekuje da bude barem stoper zadužen za praćenje najboljeg vanjskog igrača protivnika.

Dok je učinak dvojice rookiea i Brewera nepoznanica, gotovo smo sigurni da od Damiena Wilkinsa i Saše Pavlovića neće biti koristi. Oni su svoje odigrali. Ryan Gomes, kojega je McHale uglavnom koristio na trojki, iako se radi o lažnoj četvorki koja ima smisla tek kada razvlači obrane šutom iz vana, iz sezone u sezonu popravljao je šut, i sada možemo reći da je solidna opcija u napadu. Ali držati ga u petorci i davati mu veliku minutažu besmisleno je, ne koristi ni na jednoj krilnoj poziciji jer pod košem je nemoćan, a na krilu prespor.

Manje-više, to je sve što Rambis ima na raspolaganju. Zbog ovako tankog rostera i ne vidimo Wolvese visoko, niti kao naročito opasnog protivnika. Imaju sjajnih igrača, ali ukupna rotacija im je ispod potrebne razine. U biti od svih preostalih igrača možda još vrijedi spomenuti tek Ryana Hollinsa, slabašnu peticu koje će mijenjati Big Ala, te Briana Cardinala, kao visokog tricaša.

Slabo, ali bez obzira na nedostatak talenta, ova momčad ima karakter koji barem obećava borbu svaku večer. Uostalom, pratit ćemo ih redovno, i na vrijeme prokomentirati sve što bude zanimljivo. Hej, nekoga treba simpatizirati, pa zašto ne njih.

NEW JERSEY NETS (25-57)

PRVIH 5: Harris, Lee, Simmons, Jianlian, Lopez
5 ZA KRAJ: Harris, Lee, Douglas-Roberts, Simmons, Lopez

Lani su igrali iznad svih očekivanja, možda tako bude i ovaj put. Za roster sastavljen od otpadaka, jednog nedovoljno provjerenog all-stara i nekoliko klinaca koji obećavaju, to je sasvim dovoljno. Lawrence Frank zna što radi. Ima na raspolaganju čak 15 igrača koji mogu nešto odigrati. Istina, većinom su to ljudi za minimalne role, ali i to je nešto.

Sve će se opet vrtiti oko Harrisa, s tim da sada kada više nema Cartera, neće biti čovjeka koji mu može olakšati ulogu prve napadačke opcije i razigravača. Obzirom da nije sjajan šuter to bi mogao biti problem, posebice ako ne pronađe nižu brzinu od pete u kojoj uglavnom igra. Trka, ulazi pod koš, povratne lopte, to je Harris. Obzirom da će se protivnici sada koncentrirati uglavnom samo na njega, ne doda li bolji šut i ne nauči li se kontrolirati, teško da će moći nositi momčad.

Brook Lopez se već lani u rookie sezoni nametnuo kao treća opcija, a ove sezone već je promoviran u drugu. Što mu neće olakšati posao, ali kako se radi o rasnom centru koji već sa 20 godina zna igrati svoju poziciju, i to na oba kraja terena, nema sumnje da će napraviti svoje.

Naći trećega već je problem. Na dvojku će upasti Courtney Lee, koji je lani u playoffu za Orlando pokazao da je igračina. Ne boji se odgovornosti, bilo ako treba zabiti koš, ili pak čuvati najopasnijeg protivničkog strijelca. Ima šut za tri i po svemu što smo vidjeli lani trebao bi biti sjajan bek za zaokružiti petorku. Što će ga dovesti u situaciju sličnu onoj koja čeka i Harrisa i Lopeza – očekivat će se da doprinese više nego može, što će dovesti do razočaranja. Ali kako god okrenuli, ova trojka je budućnost jednog ozbiljnog kluba, kluba udaljenog još samo jedno ljeto.

Na krilnim pozicijama će se krpati kako stignu. Bobby Simmons, čiji ugovor nikako da istekne, i dalje je tu i vjerovatno će opet startati na trojci. Iako nikada nije postao igrač vrijedan 10 milja koliko će dobiti ove sezone, još uvijek može zabiti tricu i odigrati solidnu obranu. Puno bolje riješenje od Simmonsa mogla bi biti dva mlada igrača, koja također imaju potencijal u budućnosti biti dio rotacije.

Na ovogodišnjem draftu izabrali su Terencea Williamsa, solidnog atletu i all-round swingmana, koji je za moj ukus ipak malo previše sirov. I to ne samo košarkaški, priče o njegovom blago rečeno čudnom karakteru odavno su vani. Ako su već htjeli solidno krilo, puno bolji izbor bio je Sam Young (izvrstan strijelac sa Pitta), ili pak Williamsov suigrač sa Louisvillea, Earl Clark (puno bolji napadač i talent uopće).

Očito su prvenstveno gledali igru u obrani, te se nadaju da će od Williamsa napraviti stopera, i nekako ga naučiti da ne siluje šut. Drugi igrač kojemu treba dati šansu je lanjski rookie, Chris Douglas-Roberts, sjajni strijelac koji je svaku priliku koristio da dokaže kako zna zabijati. Doduše, to je sve što zna, ali strijelac sa klupe dobro dođe. Dodatni plus mu je što je dovoljno velik i jak za pokriti mala krila u obrani, što će Franku olakšati odluku da ga gurne u igru.

Netsi su inače krcati swingmanima, ali obzirom da bi četvorka Lee-Simmons-CDR-Williams trebala pokriti rotaciju na pozicijama 2 i 3, za veteranima Hayesom i Hasselom nema potrebe. Kao što je nema ni za Doolingom i Alstonom, koji su nominalno back-upovi Harrisu. Za tih 15-ak minuta Dooling je dovoljan, što Alstona čini trećim playem u rotaciji, dakle čovjekom čija je jedina svrha biti u izlogu i čekati hoće li nekome eventualno zatrebati play u slučaju da se, kao lani Magicu, njihov ozljedi. Ali ono najbitnije je da su sva četvorica na ljeto – slobodna. Nikome neće faliti.

Uglavnom, na tri vanjske pozicije će se nekako i krpati, ali problem je propuh pod košem koji nastane kada maknete Lopeza. Sean Williams i Josh Boone nisu pokazali ništa zbog čega bi ih smatrali ozbiljnim NBA igračima, njihov maksimum je 15-ak solidnih minuta. Toliko su bezopasni u napadu, da svaka veća minutaža škodi momčadi. Boone je dobar skakač, Williasm bloker, i to bi bilo to što se tiče njihova učinka.

Odlazak Ryana Andersona osjetit će se, ovaj ne samo da je zabijao trice, već se borio pod obručima, što je koncept potpuno stran Jianlianu. Čak i kao šuter Kinez je totalno razočaranje, i očito je da ga na rosteru drži samo marketinška vrijednost. Odigra li još jednom sezonu na razini NLB lige, teško da će Netsi usprkos svemu odlučiti zadržati ga još jednu godinu. 4 milje mogu se pametnije potrošiti.

Uglavnom, trebaju držati fige da Tony Battie pomogne na 15-ak minuta, jer njegov šut sa poludistance je ono što ovoj momčadi treba, a četvorku će uz njega krpati i dobri stari Najera, iako se i on pretvorio u šutera i uglavnom izbjegava borbu pod košem, te Simmons, koji je dovoljno jak da izdrži kontakt i barem odglumi lažnu četvorku sa tim svojim šutem za tri.

Sva patnja koja ih ove sezone pogodi, svi porazi i sva razočranja, na kraju će vrijediti. Jer odlazak Cartera bio je zadnji djelić slagalice, sada je sve spremno za iduće ljeto. Ni jedna momčad u ligi nema uvjete za potpisati slobodne igrače poput Netsa, a ne zaboravite da je uz sve to stigao i bogati Rus. Sve što im treba je još jedan kiks Cavsa u playoffu, i onda mogu pred LeBrona izaći sa nemoralnom ponudom.

Netsi mogu ponuditi 20 milja njemu, još 15 Boshu, istaknuti činjenicu da su im tri glavna mlada igrača pod ugovorima još tri sezone nakon ove. I svakako, spomenuti preseljenje u New York. Dakle, petorka budućih prvaka je moguće odmah, bez da se približi granici salary capa. Čudo od posla. Ako Lebron ovo ne prihvati, nitko ga neće gledati kao vjernog tipa, karakter koji ne napušta brod koji tone. Već kao budalu. A Globalna Ikona je svašta, ali nije budala.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *