12

Prije novih osvrta, čestitke repki BiH-a na dodatnim kvalifikacijama za SP (čestitao bi i Srbima i Slovencima, ali me strah da netko ne hakira blog), te veliki pozdrav našim reprezentativcima. Mislim da nema normalnog čovjeka u Šeksolandu koji se uzbuđuje oko ispadanja, kako ih ono Emir zove, Bilić Boysa. Ekipa koje u dvije tekme sa Ukrajinom jedva izvuče dva boda, i koja sa Englezima ima gol razliku 1-9, ne zaslužuje repesaž. Prilike je bilo, nisu iskorištene, sada su na redu iduće kvalifikacije. Dobro da je gotovo, jer tko bi trpio još šokove u Kazahstanu, pa onda i dvije dodatne utakmice. Ne želim previše pričati o repki, jer ionako je sve već rečeno, ali ako netko slučajno vidi, bilo gdje, par igrača koje bi mogli dodati ovoj kao papir tankoj ekipi koja je talentom na razini ekipe za ligu UEFA, neka se javi Vlatku Markoviću. Ako uspije doći do njega, jer čovjek je uglavnom zauzet druženjem sa svojim prijateljima Platinijem i Capellom.

LA CLIPPERS (29-53)

PRVIH 5: Davis, Gordon, Thornton, Griffin, Kaman
5 ZA KRAJ: The Mike Dunleavy Experience

Vječni drugi klub iz Los Angelesa na putu je oporavka. Doduše, potpuno zdravi neće biti dok god se Mike Dunleavy igra trenera i GM-a, ali kada jednoga dana ode, trebat će mu barem priznati da je skupio solidnu mladu jezgru koja ima potencijala za puno veće stvari od tavorenja na dnu lige.

Blake Griffin je novi Brand, čovjek koji će momčad vrlo skoro odvesti u za njih tako rijetki playoff. Norma od 20 koševa i 10 skokova mu je u genima, ali od nje je puno važnija pozitivna energija koju Griffin sa sobom donosi na parket. Ako je on Brand, Baron Davis bi mogao odigrati ulogu Sama Cassella, ali opet pod uvjetom da Dunleavy ode. On i Davis su vrlo brzo odustali od pokušaja da pronađu zajednički jezik, te je Davis lani sezonu proveo u onoj klasičnoj ulozi revolveraša. A znamo da u pravoj situaciji Baron može biti lider. Malo mu treba ugađati, ali činjenica je da nije ništa luđi nego je to bio Cassell, ili je to danas Arenas, a opet teško ćeš doživjeti da netko ovu dvojicu smatra lošim momcima.

Tu je i potencijalno odlični strijelac Eric Gordon, koji će ipak uz koševe morati pokazati i ponešto all-round potencijala da bi ga smatrali članom buduće petorke. Pod košem su krcati, pouzdani veteran Camby i solidni Kaman daju im dovoljno opcija na petici, a tu je i mladi Jordan koji ima potencijala biti novi Bynum. Ono, talent koji nikako da skuži što treba raditi na parketu, ali koji tu i tamo odigra takvu partiju da se svi pitaju što bi bilo kada bi povezao dva i dva. Dunleavyu se ovaj put rizik isplatio.

Obzirom da je ovolika gužva na petici, Dunleavy bi u svojoj beskrajnoj mudrosti mogao zaključiti kako bi radi raspodjele minuta mogao tu i tamo zaigrati sa Griffinom i na trojki. Što bi bila katastrofa ravna Durantovoj rookie godini, u kojoj je ovaj bio prisiljen igrati beka. Griffin je četvorka po defaultu, i tu se nema što dirati ni mudrovati.

Dunleavy je nažalost sklon mikromanagementu i sigurno će tražiti od rookiea da igra van reketa, kako bi otvorio minute Cambyu na četvorki. Tim potezom ne samo da slabi ekipu (Griffin je u startu bolji od Cambya, dakle od vrlo dobrog na četvorki postaješ dobar, dok na trojki od dobrog postaješ jedva dovoljan), već pojačava i glasine po kojima će Griffinu nedostatak raspona možda biti problem u igri na NBA razini.

Ali, shvatite ovo kao paranoju jednog Dunlevyevog nevjernika. Griffin je tenk kojemu trebaju samo minute. Čak će i Dunleavy, stvoren da šteti vlastitoj momčadi, to shvatiti. Cambya treba trejdati dok još ima vrijednost, te ostati na rotaciji Kaman-Jordan, odnosno Griffin-Smith. Craig Smith je poznat svima koji redovno prate ovaj blog, čovjek je stvoren za biti back-up igraču poput Griffina. Ovaj bivši igrač Minnesote donosi sličnu razinu energije i stalnu opasnost po koš bez velike potrošnje lopti.

Na trojki će startati atleta Thornoton, koji donosi jednodimenzionalnu napadačku igru, a opcije su i iz Hornetsa pristigli tricaš Butler, bolji ipak kao back-up dvojka, te Novak, koji će dobiti minute na malome krilu prvenstveno zbog gužve pod košem, iako se radi o pravoj lažnoj četvorki koja razvlači reket sjajnim šutom za tri.

Od vanjskih igrača treba još spomenuti Telfaira, koji je lani u Minnesoti pokazao da može odraditi solidan posao kao back-up play. Sada kada se više ne igra sa vatrom, Sebastian je izgleda prihvatio sudbinu, prestao glumiti zvijezdu i počeo razigravati suigrače. Kao bekovi još se vode legendarni Ricky Davis, kojega je izgleda stalno tulumarenje konačno sustiglo jer lani je djelovao kao da ima 50 a ne 30 godina, te tricaš Kareem Rush, koji na račun meke ruke igra već sedmu sezonu NBA košarke, a da nikada nije pokazao ništa, čak ni to da je solidan tricaš, iako samo zbog toga ima karijeru.

Ali to su tipični Dunleavyevi potezi, pretrpati klupu imenima. Samo, ono što on ne kuži je da ne igra ime, već igrač. Iako ima stvarno solidnu petorku, te nekoliko dobrih veterana i igrača zadatka na klupi, Dunleavy će već naći načina za zeznuti stvar. Ili će još više udaljiti Davisa od momčadi, ili će ubiti Griffina u pojam, ili će uništiti bilo kakvu pomisao na stabilnu rotaciju. Sa njim je stabilnost rijetka, a eksperimenti svakodnevni. U takvom stanju momčad se ne može boriti za playoff.

Griffin i Gordon barem imaju vremena čekati promjene, ali većina ostalih Clippersa ovdje je ionako još ovu sezonu. Clippersi su također igrači dogodine na tržištu, i kako je Simmons primjetio, možda bi bili i najbolja opcija za LeBrona. Los Angeles, gomila prostora na salary capu, par dobrih veterana u Kamanu i Davisu, te par mladaca koji obećavaju u Gordonu i Griffinu. Svi potrebni sastojci su tu. Osim činjenice što su ovo ipak Clippersi, i da će se uvijek naći način kako upropastiti svaku priliku koja se pruži.

DETROIT PISTONS (26-56)

PRVIH 5: Stuckey, Hamilton, Prince, Villanueva, Brown
5 ZA KRAJ: Stuckey, Gordon, Hamilton, Prince, Brown

OK, lani su bili loši, išli su nam na živce svojim bahatim stavom i nikakvom igrom. Ali ušli su u playoff, i uhvatili 39 pobjeda. Sad, obzirom da su i ostale ekipe iz donjeg doma uglavnom oslabile, koliko je realno očekviati da Pistonsi, barem po ovoj našoj prognozi, završe sa 13 pobjeda manje?

Na prvi pogled, stvari su čak i bolje nego lani. Otišao je Iverson koji ionako nije igrao, i koji je najzaslužniji što je trener Curry vrlo rano izgubio povjerenje momčadi. Umjesto njega tu je Gordon, koji također nije cvijetak, ali u ovoj fazi karijere možemo ga slobodno nazvati boljim strijelcem od Iversona. Kako je zabijanje koševa sve što njih dvojica rade, plus za Pistonse.

Otišao je Sheed, koji je odavno bio digao ruke od ove momčadi, umjesto njega je stigao Villanueva. Charlie nije čovjek koji će zaraziti svlačionicu redom, radom i disciplinom, ali u ovoj fazi karijere, ako ništa drugo, barem može zabiti više od Sheeda. Pistonsi su dakle ista momčad, samo malo potentnija. Falit će im Sheedov učinak u obrani, ali što se tiče napada sve je isto. Visoki koji forsira trice i bek koji šutira samo kada ima loptu u rukama i dalje su na rosteru.

Problemi leže na drugim stranama. Ova momčad je trebala promjenu jezgre, jer kada se kemija jednom naruši, nemoguće je vratiti se na početak. Hamilton i Prince su još uvijek u klubu, i još uvijek u sebi nose rane prethodnih sezona. Dolazak igrača koji igraju košarku prvenstveno za sebe, neće im pomoći da te frustracije prevladaju.

Dapače, Hamilton će biti u još goroj situaciji nego lani. Iverson je barem izmislio ozljedu i povukao se, dok će Gordon od prvoga dana svoja ogromna muda staviti u prvi plan. A nitko ne voli da mu se pred očima maše mudima, najmanje čovjek sa NBA prstenom i hrpom sjajnih, pobjedničkih sezona iza sebe.

Ne postoji kombinacija u kojoj njih dvojica mogu igrati zajedno. Oba su čiste dvojke, bekovi-šuteri za koje treba kreirati igru (u slučaju Gordona dovoljna je samo lopta), i jedan mora vani. Mislim, nitko ne želi plaćati back-up igrača 10 milja, koliko obojici iznosi ugovor.

Na jedinici je Stuckey, također strijelac, ali donekle sposoban igrati playa. Ono, klasični combo igrač za ulogu prvog beka s klupe. Ovdje je osuđen na startera, jer Gordon nije doveden da glumi playa, čak ni u ulozi šestog igrača. Jedina prava jedinica na rosteru je Will Bynum, lani jedna od rijetkih svjetlih točaka, dokazano solidna back-up opcija na jedinici.

Na krilu će uz veterana Princea priliku svakako dobiti rookie Daye, mršavi dugonja meke ruke. Kvariti njihovu rotaciju nekakvim forsiranjem Hamiltona samo radi minutaže, jednostavno je jadno. Kako god okrenuli, Rip mora otići. Dallas, Utah, New Orleans, bilo koja ekipa koja treba dvojku i spremna je zauzvrat dati zadnju godinu nečijeg ugovora, možda poneki pick ili nekog potencijalno zanimljivog igrača, dobrodošla je.

Unutarnju liniju uz mr. Twittera čine pridošlica Wilcox i povratnik Big Ben. Zajedno bi trebali nadoknaditi učinak McDyessa, jedan u napadu, drugi u obrani. Dok Wilcox još i može zabiti svoju kvotu, Big Ben je veća prošlost od karijere Roberta Kovača. Ovoj momčadi ionako ne trebaju koševi, već jedan pošteni centar za zatvoriti reket.

Jedini šlajker pod koševima tako je solidni Jason Maxiell, koji usprkos borbenosti ne može previše pomoći jer ipak se radi o četvorci sa manjkom centimetara. Njegovo lanjsko maltretiranje od strane Currya po pitanju minutaže i dan danas mi je neobjašnjivo, čovjek napravi svoje svaki put kada zaigra. Tu je i Kwame Brown, jedini post igrač na rosteru u stanju držati poziciju, ali ne i puno više od toga.

Pistonsi su u onom najgorem košarkaškom čistilištu, niti su okrenuli potpuno novu stranicu, niti su u stanju ovakvi kakvi jesu napraviti rezultat. Ekipa je ovo koja tek treba naći svoj identitet, u čemu joj nimalo neće pomoći loše balansiran roster i gomila poteza koji se izbjegavaju napraviti kako bi se krenulo u pošteni rebuilding.

Stoga je jedna katastrofalna sezona baš ono što im treba. Hvatanje zadnje playoff pozicije samo bi odgodilo ono neminovno za još jednu sezonu. A to je suočavanje sa istinom kako je vrijeme da se Joe Dumars pozove na odgovornost.

On je napravio sve što je u njegovoj moči da momčad ostane konkurenta. Ovoljetni potezi nisu najpametniji i ne bave se previše budućnošću, već su čista kozmetika, jedina karta koja mu je ostala za odigrati da bi zadržao posao. Međutim, čak ni Dumars ne može stvoriti pobjednika na silu. Princip se zna – strpljenje, inteligencija, potencijal, i onda još malo strpljenja. I puno sreće, naravno.

Dumars je ovaj put igrao samo na sreću. Računa da će opet skupiti 5 solidnih košarkaša, kao što je to napravio sa Billupsom, Hamiltonom, Princeom, Sheedom i Big Benom, te da će oni srasti zajedno i uz pomoć duha Bad Boysa postati nova generacija pobjednika. Stuckey, Gordon, Rip, Prince, Charlie to nisu – preslični su po stilu igre, preklapaju im se uloge, pozicije i talenti.

I da, Dumars je izgleda zaboravio kako su za prethodnu generaciju možda najvažniji bili sjajni učitelji. Rick Carlisle i Larry Brown bili su kao stvoreni da skupinu od pet jednakih povedu na vrh. Sada je tu nekakav John Kuester, dojučerašnji vječni pomoćni trener, kojega nitko u 14 godina karijere nije ocjenio kao materijal za glavnog trenera, dok nije stigao Dumars sa ponudom.

Znam da je grad Detroit u rasulu, da su problemi sa GM-om potpuno uništili srednju klasu. Svi koji mogu bježe iz njega. Dumars je svjestan da nitko ne želi gledati luzere u gradu koji je i samo najveći luzer od svih. Ali ovakvi potezi ne pomažu. Žao mi je, ali Pistonsima ove sezone ne bi pomogao ni Walt Kowalsky iz Eastwoodova ”Gran Torina”.

2 thoughts on “12

  1. Ako Pistonsi misle ista napraviti moraju maknuti princea i hamiltona kako god mogu. Dok god su oni tu uvijek ce biti 2 tabora, stari prstenonosci i novi el bahatiji, a takva momcad ne ide nikuda.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *