11

Jeben vikend. Prvo, konačno je okrenula kiša dva dana za redom, stigla je bura i ljeto je valjda više gotovo. Nisam mislio da ću ikada ovo reći, ali dosadilo mi je kupanje. Do prije praktički tri dana mogao si otići na plažu i ne samo plivati, već se i sunčati, i ma koliko uživam u tome, jednostavno nije prirodno. Kraj je desetog mjeseca, a to je vrijeme za sport na televiziji, pripreme za NBA sezonu i ležanje u krevetu dok kiša lupa po prozorima.

I tako je kiša ubila ikakvu potrebu za društvenim životom, te se čovjek mogao posvetiti meditaciji. Moram spomenuti nogomet, u subotu sam odgledao u raznim kombinacijama 5 tekmi. Još jednom sam uživao u Talijanima, koji su po tko zna koji put u zadnjim sekundama zabili gol i izvukli rezultat koji im treba. Sjećam se sebe prije, koliko su me živcirali sa tim svojim ogromnim šupkom, valjda nitko u povijesti sporta nije zabio toliko golova u sudačkoj nadoknadi. A sada uživam, skakao sam od sreće kada je Gilardino zabio onaj kumpir pored jadnog Givena. Forza Azzuri!

Odgledao sam Bosnu, Slovence i Srbe, te naravno Ukrajince. Slovenci neće daleko, kao ni Ukrajinci. U biti, kada vidiš tu grupu u kojoj je Slovenija, očajnu Slovačku, Poljsku i Češku, shvatiš da ovi naši papci i nisu toliko loši. OK, definitivno nemamo širinu, nemamo defanzivnih igrača nigdje na vidiku, ali postoji jedna solidna jezgra koja je u ovu godinu dana patila najviše zbog loše sreće.
Najboljii igrači su nam ili stalno ozljeđeni, ili totalno van forme, i to je dovelo do razočaravajućeg rezultata.

Ali ne treba sada napadati repku, pogotovo ne zbog gluposti kojima se u zadnje vrijeme bave mediji. Neka piju i puše, koga briga. Problem je samo Bilić. Volim Slavena, ali zadnji loš potez koji je povukao je ovo tjeranje Križanca i Šimunića. Možeš mislit da bi tako trenirao strogoću da su Englezi izvukli pozitivan rezultat u Ukrajini. Ovako mi je to malo prelicemjerno.

Uglavnom, treba nam pravi selektor, ozbiljan veteran, po mogućnosti stranac, koji će napraviti novu selekciju. Jednom za uvijek treba odjebati propale Dinamovce tipa Leko, Pokrivač, Vukojević, Lovren itd, naći neka nova lica, i nadati se da će Luka, Niko, Dudu, Čarli i Srna za sljedeće kvalifikacije biti u boljoj formi i zdravi.

Što se tiče Bosne, imaju sjajan kontranapad, Misimović-Džeko-Ibišević, koji može razbiti svaku obranu. Ali slabi su u defanzivi, tako da i njihov prolaz dalje ovisi o protivniku. Jaču ekipu poput Rusije ili Francuske teško mogu iznenaditi. Srbi su pak u vrhunskoj formi, nije čudo da imaju igrače u Manchesteru i Chelsea. Uglavnom, ako ništa drugo nogometni vikend je bio poučan jer sam konačno pohvatao tko je kakav, tko ide direktno u Afriku a tko u dodatne kvalifikacije.

Ostatak sportskih događaja ukratko. Gledao Pittsburgh protiv Toronta, dva dana nakon što su razbili Flyerse, i ostao zadivljen lakoćom kojom Penguinsi igraju. Crosby, Malkin i društvo djeluju toliko samouvjereno na otvaranju sezone, da se čini logičnim smatrati ih opet glavnim favoritima. Potez dana ipak pripada jednom igraču Medveščaka, tip se nalazio iza gola i jednostavno je palicom prenio pak u gol. Bolesno, sukomentator čak tvrdi da to nitko nikada u profesionalcima nije napravio.

Još veće čudo je način na koji su Red Sox izgubili treću doma, doslovno u zadnjim bacanjima susreta. Baseball jeste uglavnom dosadan, ali kada vidiš ovakvu tekmu, skužiš da se i u njemu događaju čudesne stvari. Sad još samo da Angelsi izbace Yankeese koji nisu ostavili nikakav specijalan dojam na mene kroz sezonu, i da sa druge strane prođu Dodgersi, i eto sjajne finalne serije.

Kako je jučer na maxTV-u bio i dan NFL-a, sa 4 utakmice za redom na ESPN-u, vrtio sam svako malo i na football, te čak u komadu gledao i susret između Denvera i Patriotsa. Ali još jednom sam skužio da ni baseball ni football ne mogu nego gledati u snimci, ti stalni prekidi i reklame me izluđuju. Tako da sam sredinom treće četvrtine odustao i otišao na spavanje, uvjeren da će Patriotsi stvari privesti kraju bez puno nervoze, jer su cijelo vrijeme djelovali ozbiljnije. I onda se jutros dignem, i vidim da je Denver dobio u produžetku. Mislim, nije mi žao što sam propustio sjajnu tekmu, jer stvarno ne mogu trpiti tolike stanke, ali to je samo još jedan prilog tvrdnji da je sport zakon.

Živjela jesen!

GOLDEN STATE WARRIORS (30-52)

PRVIH 5: Ellis, Curry, Jackson, Randolph, Biedrins
5 ZA KRAJ: Ellis, Jackson, Azubuike, Maggette, Biedrins

Sezona nije ni krenula, a najluđa ekipa lige već je počela sa predstavom. Prvo je Stephen Jackson zatražio trade, zbog čega ga je liga kaznila sa 25 000 dolara. Pa je prije par dana u 9 minuta susreta protiv Lakersa skrivio 5 osobnih, kako bi što prije napustio parket. I evo, sada su ga u klubu zbog takvog ponašanja odlučili kazniti sa dvije tekme neigranja. Navodno se pripremaju i ozbiljni razgovori. Koliko već može biti ozbiljna interakcija koja uključuje Dona Nelsona i Stephena Jacksona.

Uglavnom, raditi prognozu sa Captain Jackom kao važnim igračem nema baš previše smisla, obzirom da su obje strane spremne krenuti dalje odvojenim putem. Naravno, proći će vremena dok nađu klub zainteresiran uzeti više od 35 milja koliko su se Warriorsi obvezali plaćati mu iduće 4 godina, ali vidjeli smo i luđih ugovora koji su se uspijeli zamijeniti. U najgorem slučaju, imamo novog Tinsleya. A odakle je ono stigao Jackson? Što ima u toj Indiani? Zar je izlaganje Artestu toliko opasno?

Opet, obzirom da je ovo Golden State, moguće je da za par dana Jackson odluči da mu je najbolje ostati tu gdje je, jer sa Warriorsima barem može raditi što hoće. A kada si malo psihotičan, ovolika sloboda ti dobro dođe.

Warriorsi od one lude sezone u kojoj su izbacili Dallas više nisu ista luzerska ekipa, kao što su bili godinama prije. Njihova košarka možda graniči sa haklom. Ne igraju obranu. Uredno gube. Nemaju poštena playa, a imaju masu 1 na 5 strijelaca. Trener im je prolupali starac koji uglavnom izgleda kao da ga nije briga.

Ali nisu loši u onom smislu da je liga zbog njih gora. Možda jesu disfunkcionalna momčad u odnosima, ali na parketu su sami talenti, koji u svakome trenutku mogu odigrati potez zbog kojega ti staje dah. Jebiga, što mogu kada sam fanatik, meni je čak i Ben Gordon drag. Ako ništa drugo, užitak ih je gledati. I uvijek ti je negdje ona misao kako nisu uopće loši, i da bi uz pravi splet okolnosti opet mogli biti u playoffu, gdje bi svojom anarhičnom vizijom igre glave došli nekog favorita.

Nažalost, kako god završila priča sa Jacksonom, morat će pričekati još malo na rezultat. Njihov najveći problem je što nikako ne mogu nadoknaditi učinak Barona Davisa. Monta Ellis je dobio ugovor i ulogu vođe, ali Monta je strijelac koji, ma koliko ga bio gušt gledati, nije u rangu Davisa.

Ova momčad treba playa, all-round beka koji će i zabiti, i igrati obranu, i prije svega dodati. Davis nije bio igrač koji bira šut, ali je ujedno bio i pravi play. Kako je CJ Watson materijal za 15-ak minuta, Acie Law u ovakvom sistemu niti za toliko, ispada da je cijela sezona u rukama rookiea.

Stephen Curry je ključ, ako on uspije od prvoga dana uhvatiti ne samo NBA ritam igranja, već i odgovornost prvog razigravača, Warriorsi bi donekle mogli staviti pod kontrolu ekplozivni talent koji imaju. A tada bi mogli računati i na nešto konkurentnije partije.

Kako Nelson ne gleda previše tko što igra, bitno je istaknuti da na ovom rosteru ima 11 iskoristivih igrača. Kao i uvijek, stari Don će rotirati i u igri ostaviti one kojima ide. Možemo misliti o njemu što hoćemo, ali Repeša bi mogao štošta naučiti od njega – kada igraču ide, mjesto mu je na parketu, a ne na klupi.

Spomenuli smo da je Watson igrač za 15-ak minuta, i on jedini ima svoju definiranu rolu kao back-up play. U biti, imaju je i centri – Biedrins je stup momčadi, jedini šljaker na terenu. Radnik koji stvara nove vrijednosti, koje ovi ostali poput razmažene djece samo troše dok se zabavljaju. Turiaf, kao njegova zamjena, donosi dodatnu čvrstinu, zatvoren reket i energiju.

Preostalih 8 radit će sve i igrati na svim pozicijama. Šteta što je zbog ozljede ramena ispao Brandan Wright, atletska četvorka koja je konačno trebala proigrati, jer sa njim na rosteru Warriorsi bi čak počeli ličiti na klasičnu ekipu. Naime, uz Wrighta i Randolpha na raspolaganju, čak ni Nelson ne bi imao potrebe eksperimentirati sa bekovima kao centrima.

Bez Wrighta, bit će to dobri stari Warriorsi. Ellis i Maggette i dalje će biti crne rupe – kada je lopta njima u rukama, suigrači mogu slobodno početi razmišljati o obrani. Dok će Monte zbog manjka centimetara minute dobivati na vanjskim pozicijama, Maggette će igrati svuda. I uglavnom završavati na liniji za slobodna.

Jackson je lani bio važan zbog all-round igre, njegova obrana i nesebičnost nadoknađivale su sumnjive šuteve za tri, te donekle pokrivale potrebu momčadi za playom. Bez njega, jadni Curry će imati još veću odgovornost. Evo, Azubuike koji inače mijenja Jacksona pokriva obrambenu, ali ne i razigravačku stranu kapetana. I Maggette i Azubuike će zbog snage i fizikalija povremeno igrati pod košem, iako će većinu minutaže na visokom krilu dobiti Randolph. Svi već bruje o potencijalno novom all-star talentu, kombinaciji atletike i osjećaja za igru u rangu Chrisa Webbera. Još jedan razlog da ih pratimo.

Kako je Maggette zbog fizikalija određen za minute na krilnim pozicijama, Ellis, Curry, Azubuike, Jackson i Morrow između sebe će podijeliti minute na bekovima i glavninu na malome krilu. S tim da će minutaža Morrowu ovisti o tome s kakvim postotkom upada vanjski šut, a Azubuikeu o tome koliko njegova obrana doprinese kontrama.

Ovaj kaos od momčadi dakle može i gubiti u serijama, i razočarati, i potpuno se raspasti. Ali u ovoj gomili sjajnih košarkaša uvijek će biti dovoljno toga za vidjeti. Sezona će pokazati u kojem smjeru će se stvari rasplesti, a mi ćemo svakako gledati. Ove Warriorse ne treba pozivati van na igru.

CHARLOTTE BOBCATS (27-55)

PRVIH 5: Felton, Bell, Wallace, Diaw, Chandler
5 ZA KRAJ: Augustin, Felton, Bell, Wallace, Chandler

Ima neuglednih klubova koji ne zanimaju nikoga čak i u NBA ligi, s tim da Bobcatsi spadaju u kategoriju za sebe. Oni ne zanimaju čak ni vlasnike, točnije vlasnika Roberta Johnsona koji ih od nedavno i javno prodaje. Ovakve situacija utječu na ekipu, što se najbolje da vidjeti iz primjera Memphisa i donedavno Atlante. I u sportu riba smrdi od glave.

Utjeha je barem to što Johnson, koji je upropastio život 30-e NBA franšize i vjerovatno zauvijek ubio budućnost profi košarke u Sjevernoj Karolini, nije ništa zaradio, već je u minusu. Bobcatsi danas ne vrijede ni blizu onome koliko ih je platio 2004., što zbog recesije, što zbog 5 sezona u kojima nisu napravili ništa da stvore nekakav brand.

Uglavnom, u ovakvoj atmosferi oko momčadi, onima na parketu neće biti lako. Nedostatak plana i cilja teško da može biti motiv. Stoga će od igre puno zanimljivije biti pratiti kako Larry Brown polako ali sigurno svima počinje ići na živce, pripremajući se za odlazak u stilu.

Ovaj put ga ne možemo ni kriviti, jer Bobcatsi su uprskali sve što su mogli. Od drafta, preko trejdova, pa i toga što su upravo Brownu dali odriješene ruke da radi što hoće. Ali sve je to dio jednog začarnog kruga – da mu nisu obečali igračku, Brown ne bi ni pristao uhvatiti se posla, i onda nam ne bi mogli prodati priču kako slažu ozbiljnu ekipu.

Brown k’o Brown, kao i svakom dijetetu igračka mu je brzo dosadila i vrijeme je za novu. Samo, kako da je tata i mama kupe kada nemaju ni za režije? Lanjski trejdovi su praktički momčad ostavili na samo jednom starosjediocu, Geraldu Wallaceu, a od gomile pickova kroz ovih 6 sezona ostao je samo Raymond Felton, i to jedva.

Naravno, to što je Brown sam doveo ove igrače, neće ga spriječiti da prigovara. Već na prvoj konferenciji ove sezone prigovorio je Jordanu, koji se i dalje igra nekakvog GM-a, da nije pojačao momčad. Kao da je imao kako.

Zamjena Okafora, lica na koje su navijači navikli, za ozljeđenog Chandlera čisti je potez očajnika. Žalosno je da u situaciji kada vlasnika zanima samo minus na računu, uprava nije u stanju gledati u budućnost, te se ovako igra sa ono malo vrijednih stvari koje imaju. Kakvu to poruku šalje navijačima, ako ih ima? Za to vrijeme Seattle nema klub, što je van pameti.

Igrači su ove sezone sporedni, iako ima par imena na koja treba obratiti pozornost. Od sada ovo bi trebala postati momčad D.J. Augustina. U prvoj godini momak je iskoristio priliku i dokazao se kao NBA igrač, iako je 20-ak minuta po tekmi malo da zaključimo radi li se o pravom playmakeru, ili strijelcu s klupe. Puno je igrao u paru sa Feltonom, koji je ipak prvi play, ali njegova brzina, šut i slash ‘n’ kick igra su već sada na vrhunskoj razini.

Felton je tu da odigra playa još jednu sezonu, i odradit će to kao pravi plaćenik, nadajući se pravom ugovoru dogodine. Daleko od Charlottea. Raja Bell je i dalje starter na dvojki, ali u 33-oj godini njegove noge više nisu što su bile, a samim time i igra u obrani pati. Međutim, dok ga služi šut za tri, za njega ima mjesta u svakoj rotaciji.

Idealno bi bilo kada bi za Bellom, koji je u zadnjoj godini ugovora, posegnula neka playoff momčad, što bi Bobcatsima moglo donijeti pick ili potencijalno dobrog igrača, te usput otvoriti prostora rookieu Geraldu Hendersonu da pokaže što zna. Po onome što smo vidjeli na Dukeu, radi se o solidnom all-round beku kojemu bi NBA karijera prvenstveno mogla trajati na račun igre u obrani.

Na krilu je Gerald Wallace, kapetan i glavni igrač. Paradoks njegove karijere je što čovjek ima fantastične preispozicije za biti sjajno krilo, ali napadački arsenal mu je toliko ograničen da je čak bolji i korisniji pod košem. Zbog borbenosti i spretnosti uvijek je u stanju uhvatiti dovoljno skokova i zabiti dovoljno koševa, ali guranje sa većim i jačim igračima uzima svoj danak. Njegove potrese mozga više i ne brojimo.

Na četvorki će se tako rotirati on, Radmanović i Diaw. Radmanovič i dalje služi samo za tu i tamo razvući reket tricama, dok je Diaw solidan all-round igrač, ali premekan za igrati pod košem, očajan skakač i slab u svim obrambenim zadaćama. Kombinacija njega i Wallacea na krilu funkcionira samo zato što Wallace svojim učinkom pokriva njegove mane, ali obojica su toliko slabi šuteri da u ključnim trenutcima igrati sa obojicom nema smisla. Dobri su to igrači, igraju momčadsku košarku, ali nisu ti koji mogu nositi ekipu na svojim leđima.

Chandler bi riješio dobar dio njihovih problema u reketu, ako ikada bude potpuno spreman. Zabrinjava lakoća kojom su ga se odrekli u New Orleansu. Navodno je bio i u sukobu sa Scottom, ali činjenica je da ne može igrač preko noći postati beskoristan samo zato što mu glava nije čista. Chandlerova stopala, gležnjevi i pogotovo palac su u totalnom rasulu. A takav tip igrača, koji nema napadačku igru već striktno ovisi o svojoj eksplozivnosti da bi makar obranom pomogao momčadi, bez zdravih stopala teško da može igrati korisnu košarku.

I to je manje više to. Vječni strijelac sa klupe koji se upali svaku petu tekmu, Ronald Murray, stigao je iz Atlante umjesto najavljenog Iversona koji im je ipak bio preskup. Desagana Diop i Nazr Mohammed tu su sa svojim teškim tijelima da zatvore reket u slučaju da Chandler ne bude u stanju igrati. I priče o rotaciji tu staju.

A staju i svi snovi o Bobcatsima kao ozbiljnoj momčadi. Dok se ne riješe osnovna pitanja, ne može se pobjeđivati u ligi poput NBA. I ono najgore od svega, ne može se planirati ni budućnost. Šteta nekoliko igrača poput Bella i Wallacea, jer stvarno djeluju kao tipovi koji bi mogli pomoći ozbiljnim momčadima. Pa čak bi i Boris dobro došao većini ekipa u ligi. Ali to je već onaj stara priča o barem 5-6 klubova viška.

2 thoughts on “11

  1. Isto sinoć gledao prvo Red Sox pa Patriotse, nije baš neki bajan dan za Boston bio jučer. Kroz godine sam postao kao neki navijač Red Soxa i ova treća je bila prva tekma playoffa koja se mogla gledat a da ne počinje u 3 ujtru, i onda ga onako spuše. Shit happens..Kao i Patriotsi, no čini mi se opasan ovaj Denver, već su na 5-0 ove sezone.
    Najbolja stvar u svemu je što sam prije serije Red Sox – Yankees kupio MLB pass (HD varianta) za nekih 8 eura (to je bilo prije tri-četiri tjedna) a sa time mogu gledat i cijeli playoff ..

  2. A da MJ dofura za trenera Byrona Russella?? Mislim kad primadona Brown digne sidro za 2 mjeseca.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *