10

Stvarno nisam mislio previše pričati u uvodu, ali jebiga, dvije stvari moram istaknuti. Je, znam da sam već dosadan sa baseballom, poznatim i pod imenom balote, ali čovječe, koje dobre tekme! Četvrta između Philliesa i Rockiesa bila je opet poslastica, i opet se doslovno sa zadnjom loptom odlučio pobjednik. Mislim, izluđuje me to kako se ljudi muče uhvatit bod kroz 7 ili 8 devetina, da bi nakon što startni pitcheri moraju vani jer više ne vide gdje bacaju od umora, sve podivljalo. I to samo zbog ulaska rezervnih pitchera koji su uglavnom druga liga, te imaju možda jednu dobru loptu (uglavnom brzu).

Prvi mi je to bilo glupo, zašto je tolika odgovornost na slabijim karikama, umjesto da glavni igrači odlučuju? Onda sam cijelu tu priču prihvatio kao bit igre. Zašto ne bi slaba karika imala odgovornost? Time je od samog početka pritisak na startera još veći, jer mora pripremiti teren i što bolju situaciju da se tekma privede kraju. Zamislite da u košarci treneri u zadnjih 3-4 minute, bez obzira kakav rezultat bio, moraju ubaciti igrače sa klupe da riješe tekmu, te da ovi prije moraju svaku minutu igrati svom snagom, kako bi napravili što bolji rezultat za zamjene. Koje nisu loši igrači, ali s razlogom nisu starteri. Ma poanta je da sam postao veći trut nego što jesam – gledam tupo u tu tekmu u kojoj se svakih 15 minuta nešto dogodi i uživam. Bolesno.

Uglavnom, ostale su 4 najbolje ekipe i nema šanse da propustim ni jedan susret konferencijskih finala. Kao novopečeni stručnjak, čak ću biti toliko slobodan da prognoziram Finale između Angelsa i Dodgersa, te naslov za Angelse. Ne znam, Yankees imaju masu sjajnih udarača, stvarno moćnu rotaciju, ali kroz sezonu ni jedan pitcher me se nije dojmio. Zbog toga biram Angelse. Što se drugog susreta tiče, momčadi su izjednačene. Imaju podjednako dobre pitchere, udarači Philliesa su trenutno u formi, pa su i tu podjednako dobri. Dodgerse biram čisto zato jer su bili sjajni cijelu sezonu, u oba smjera.

Baš sam neki dan sa Emirom komentirao kako za razliku od baseballa, ne mogu nikako gledati NFL uživo. Pauze ubijaju svaku napetost. Međutim, snimke su zakon. Ne znam koliko dugo ću izdržati u ulozi casual fana, da uopće ne gledam rezultate na netu, ali evo sinoć sam gledao snimku Dolphins – Jets bez da sam znao kako je završilo dan ranije, i uživao. U biti, football je zakon. Totalni. Onakvi preokreti kakve su odigrali u zadnjoj četvrtini, trka, razbijanje i bacanje na glavu bez promišljanja, prebolesni pasovi (stvarno, možda samo golman u hokeju donekle ima utjecaj na rezultat kao QB u footballu), to je valjda najbolje što sport može ponuditi.

I da sve ostane u USA tonu, još smo sinoć odigrali i probu fantasy drafta. Mogu vam reći, 9-i pick nije neka bajna stvar. Eh, ali bilo je zabavno i poučno. Pogotovo jer je sa skupinom Hrvata zaigralo i nekoliko Amera, od kojih je jedan uredno pitao da kojim mi to jezikom pričamo. Čak je pokušao biti i američanski uljudan, pitao je nešto o europskim igračima, ali neka budala ga je otjerala politički nekorektnim isticanjem činjenice da u Europi većina igrača ne koristi solarij. Pouka – sa Amerima samo u PC tonu.

Još da spomenem par sitnica iz predsezone. Već treću tekmu za redom Dunleavy koristi Griffina sa klupe, i ja sam siguran da mu je to plan za regularnu sezonu. Kao, mali je rookie, a sa ovim veteranima imam šanse za playoff. Pa dobro, hoće li itko toga čovjek više potjerati iz grada? Startati sa Cambyem, koji samo čeka da pobjegne iz grada, radi čega? Playoff postoji ionako samo u njegovoj glavi. Umjesto da od prve minute rookiea gurne u vatru i stvara vrijednosti za ubuduće. Dunleavy bi slobodno mogao doći trenirati u Lijepu Našu, to je taj mentalitet. Najpametniji sam, znam što radim. Iako sve govori da nije tako. Mike Vanjak.

Pistonsi i Sixersi igraju dobro u pripremama, što me samo dodatno ohrabruje u uvjerenju kako će imati loše sezone. Ekipe koje znaju što rade nemaju potrebe pobjeđivati u nebitnim tekmama, a ovim momčadima je toliko stalo da stvore nekakav identitet, kemiju, momentum, da koriste ove utakmice za ozbiljna uigravanja. A dobri stari Larry Brown već je napravio nešto slično, počeo je pritisak na zamjenske sudce, te je čak izbačen sa tekme. Dakle, prvo je okrivio Jordana što mu nije složio ekipu, sad su krivi sudci što gube. Yep, lijepo je vidjeti da se neke stvari nikad ne mijenjaju.

PHOENIX SUNS (36-46)

PRVIH 5: Nash, Richardson, Hill, Stoudemire, Frye
5 ZA KRAJ: Nash, Barbosa, Richardson, Hill, Stoudemire

Nažalost, neke se ipak mijenjaju. Nije lako pisati kako će Sunsi dobar dio sezone biti smiješna ekipa. Ipak su oni momčad koja je dala novi smisao košarci. Znam, ovo što ćemo sada reći manje-više je istina i realnost, malo iskrivljena osobnim pogledima i stavovima. Ne bih se trebao uzrujavati. Ali, što mogu kada imam osjećaj kao da Isusa pribijam na križ. Oprosti mi, Steve, ne znam što činim. Ali trebao si otići u Portland!

Što ćeš raditi ovu sezonu? Vrtiti pick ‘n’ roll sa Amareom, pa za promjenu malo pick ‘n’ pop sa Fryeom? Vraćati povratne na tricu J Richu? Loše, loše loše. Kao da situacija već time nije tragična, najgore od svega je to što ti opet nisu našli poštenu zamjenu. Možeš li ti uopće igrati 35 minuta svaku večer bez da se raspadneš?

Steve Kerr očito vjeruje da, ako dovede fizički slične igrače, možda protivnik ni ne primjeti kako ležiš na podu pored klupe. A da je onaj što glumi playa Sunsa u stvari Dan Dickau, koji ni u naponu snage nije bio više od trećeg playa, a kamoli novi Stockton. Sada ima 31 godinu i epizodu u Njemačkoj iza sebe. Recimo samo da Švabe nisu previše plakali za njim kada je odlučio vratiti se u NBA. Dragića više neću ni spominjati. Mislio sam, ako ništa bar će biti novi Udrih. Samo, Goran je toliko spor, da nije u stanju dovoljno brzo reagirati čak ni kada je sam na šutu.

Steve, izgleda da će 35 minuta biti premalo. U biti, opet sve pada na leđa Leandru, iako se milijun puta pokazalo i dokazalo kako Brasiliero briljira samo uz tebe, kao bek-šuter, nikako kao play. U Gentryevom ”7 seconds or less 2.0” napadu, koji bi vrlo lako mogli zvati ”2 seconds or less”, Barbosa je nezaustavljiv.

Run and gun koji Sunsi mogu igrati, i dalje malo tko može zaustaviti. Ali previše toga ovisi o Steveu. A Steve ima 35 godina, i lani je prvi puta u dresu Sunsa imao ispod 10 asista. Možete kriviti prvi dio godine sa Porterom koliko hoćete, ali te dvije brojke, 35 i 10 dovoljno su upozorenje.

A još nismo ni stigli do ostatka rostera. Koji je slabije nastanjen talentom nego pustinje Arizone Indijancima. Uz Nasha i Barbosu, jedini bek vrijedan spomena je J Rich. Koji je ispao totalna zbunjoza. Čovjek koji je cijelu karijeru proveo u run and gunu Warriorsa, nikada nije postao zvijezda usprkos sjajnim potezima i solidnim brojkama. Krivili smo život u gubitničkoj ekipi. Pa je prešao u Bobcatse i pod Brownom, u strogo kontroliranoj košarci, odigrao sezonu života. Kada je stigao u Sunse, svi smo pomislili – čovjek u najboljim godinama dolazi igrati igru koja mu najviše odgovara, bit će strašan. Kada ono – ništa. Ispada da je J Rich igrač koji puno bolje funkcionira u organiziranoj, sporoj košarci, gdje manje ima loptu u rukama i gdje šutira iz izrađenih akcija. Ova igra koja od njega zahtijeva all-round talent, nije za njega. Drugim riječima, J Rich je jedan osrednji košarkaš, nikako novi Joe Johnson, niti čak Raja Bell koji je barem imao svoju rolu.

Na krilu je dobri stari Grant Hill, koji život u Sunsima shvaća kao toplice. Sada je dobio mogućnost biti mentor potencijalno zanimljivom igraču, Earlu Clarku. Rookie je svestran, ali još nedefiniran. A opet, kako svih ovih godina zbog straha od poreza ova momčad gotovo da i nije pomlađivana putem drafta, Clark im je vrijedan poput dijamanta.

Jared Dudley je vrijedni šljaker, koji je razvio sasvim solinda šut iz vana, te nije osuđen igrati pod košem, već može poslužiti i kao trojka. Ali igrač je to kojemu bi puno više odgovarao nešto sporiji stil košarke. Obzirom da će Amare većinu vremena provesti na petici, Dudley i Clark, a možda čak i Hill te Richardson, morat će igrati ulogu visokog krila.

Kako se Robin Lopez ozljedio, te ga neće biti do Nove Godine (a kao da je osim velikim tijelom bio bitan), jedina dva prava visoka su Amare i Frye. Prvi ne igra obranu, drugi je mekan poput ženskastog mu imena. Ali obojica mogu trpati. Amare će imati strašnu sezonu, jer praktički jedina je prava opcija i jedini igrač u naponu snage kraj ovih veterana i osrednjih mladaca, dok će Channing udvostručiti broj koševa zahvaljujući Nashu. Jedini je problem što će ih sve zabiti sa vrha reketa. Sad, da uz to skače, blokira i igra obranu, nitko mu riječ ne bi rekao.

Žalosno je istaknuti da je jedna od rijetkih svijetlih točaka Sunsa rastrčani i energični Amundson. Mislim da isticanje njega kao igrača koji ostavlja dobar dojam sve govori. Čak i da Steve ostane na dosadašnjoj razini, sa ovakvim rosterom ni Gentryeva beskompromisna jurnjava ne može donijeti pozitivan rezultat. Ali nadajmo se da će ih bar još uvijek biti gušt gledati, te da se sve skupa neće pretvoriti u tužan i ružan kraj jedne dinastije.

(Steve, zašto nisi tražio trade? Kužim da si vjeran, to je sjajno. Kužim i da ti je tu ugodno i da vjeruješ liječničkoj ekipi. Ali mogao si otići u Portland, zamijeniti Stevea Blakea, koji je ionako tvoja ”made in China” kopija, i sa Royom uživati u ulozi koja više odgovara tvojim godinama. Kvragu, najmanje što želim je da postaneš predmet sprdnje u ovoj okrutnoj ligi. Ali, kad vidim kako te iz večeri u večer čekaju Paul, Brooks, Parker, Westbrook, ne mogu da se ne bojim za tvoje zdravlje.)

PHILADELPHIA SIXERS (38-44)

PRVIH 5: Williams, Iguodala, Young, Brand, Dalambert
5 ZA KRAJ: Iguodala, Williams, Kapono, Young, Brand

Sixerse pokušavam skužiti već par godina. I ne uspijevam. Prvo, bivši GM King složio je ovu jezgru, i preplatio Dalamberta. Ugovor Iguodali pokazao se dobrim potezom, jer je Andre izrastao u sjajnog all-round igrača. Definitivno je u rangu onih koji mogu momčad odvesti daleko, možda čak i kao prvi igrač, ali trebu mu pomoć barem još dvojice rasnih suigrača.

Ali taj Dalambertov ugovor i povjerenje koje pružaju jednom osrednjem centru koji slabo skače i sve slabije igra obranu, nisu mi jasni. Pogotovo jer je stigao novi čovjek, Stefanski, koji je odmah preplatio Eltona Branda. Sad, rano je reći da je Elton Brand gotov, ali nikakvog smisla nema dovesti igrača koji ne odgovara postojećem stilu igre, bez da se taj postojeći stil igre ne odluči promjeniti.

Drugo, Sixersi nisu nikada imali puno više od atletike na rosteru, od odlaska Korvera nemaju šutera, ali ipak su imali čovjeka koji je iz te atletike znao izvući maksimum. Andre Miller doslovno se preporodio u Sixersima, dobio je odriješene ruke i postavio ekipu na noge. Iguodala je posato bolji igrač, Young je pokazao tračak talenta, sve zato što je Miller igrao košarku života i uglavnom ih nalazio u idealnim situacijama. I onda samo tako puste svoga playa da odšeće, bez da iti pokušaju naći mu zamjenu.

Lou Williams je combo-bek, strijelac u tijelu playa. OK, takvi igrači mogu funkcionirati na parketu, dovoljan je primjer Aaron Brooks čiju sposobnost zabijanja su Rocketsi sjajno uklopili u igru. Nema sumnje da, ako itko može Williamsa naučiti da slash igra ne mora nužno završiti šutom, to je Eddie Jordan. Ali puno je tu stvari u zraku, da bi tek tako vjerovao kako će ova ekipa nastaviti gdje je stala.

Još više odgovornosti će pasti na Iguodalu, koji iako sjajan asistent i kreator, ipak treba playa kraj sebe. Evo, Joe Johnson nije ništa slabiji igrač od kada ima Bibbya kraj sebe, ali Atlanta je bolja momčad jer Joe ne mora sve sam. Do sada je taj Bibby u Sixersima bio Miller. Ali, dobro, sve im opraštam zbog povratka na stare boje i stari, prekrasni logo. Bar jedna pametna odluka.

Problem playa je najuočljviji, ali nije i jedini. Sixersi su momčad čiji glavni igrači vole trčati. Ono, Iguodala je korisniji na trojki nego na dvojki, Young pod košem nego kao malo krilo. Lani su najbolje funkcionirali upravo kada bi na parketu bili Miller te Williams kao bek-šuter, te Iggy i Young na krilima.

Sada takvu kombinaciju nemaju. Odnosno imaju, ali morat će u igru češće nego treba uvoditi Kapona. On je jedini koji donekle može odigrati ulogu strijelca iz vana, ali Jason je čisti utility guy – uvedeš ga u igru, odvrtiš mu dvije akcije, on zabije dvije trice, i nazad na klupu. Sve iznad toga je rizik. Obrambeno, Kapono je rupa koju ne možeš sakriti, ali Sixersi će mu dati dovoljno minuta jer jednostavno nemaju izbora ako misle tu i tamo začiniti napad, i trčati kako bi izvukli najviše što mogu iz najboljih igrača.

Inače će se sve svesti na ulaze Williamsa, Iguodale i Younga, dok ostali stoje. Tko će u toj situaciji vrtiti akcije za Branda? Imaju premalo vanjskih igrača, a previše solidnih pod košem. I da bi nekako uvijek na parketu imali dobru petorku, morat će većinu vremena igrati sa visokom postavom. Što će ih činiti ranjivima u današnjoj sve bržoj i nižoj košarci, te poprilično predvidljivima.

Kako dati minute Youngu na četvorci, gdje je ponekad nezaustavljiv, kada imaš Branda, odličnog Speightsa koji je već sada korisniji od Dalamberta na petici, te povratnika nakon ozljede Jasona Smitha, koji je kao rookie najavio da je žilav i koristan igrač, makar samo za igru sa vrha posta.

Rookie Jrue Holiday nije ostavio sjajan dojam na UCLA, draftiran je na račun potencijala, te očekivati pomoć od njega na vanjskim pozicijama nema smisla. On se tek treba naučiti igri. Sean Singletary je već u rookie sezoni odbačen od dva kluba, te teško da se radi o igraču koji može biti čak i treći play. Tu je i Royal Ivey, vjećna rezerva na vanjskim pozicijama samo zbog obrane. Šteta jedino što košarka nije football.

Ovakvo gomiljanje bezveznih playmakera je očiti znak da i sami nisu sigurni kako Williams može izgurati sezonu. Iako mi nije jasno, u slučaju da Lou totalno zakaže, kakva im korist od ovakvih igrača? Jedan povratnik od kojega će imati koristi je Rodney Carney, nakon epizode u Minnesoti vraća se u momčad koja ga je draftirala, te zatim otpisala. I ovaj potez pokazatelj je zbunjenosti vodećih ljudi kluba. Ali Carney zna zabiti, i može biti solidan back-up na bočnim pozicijama. Kako god, bolje je riješenje od Williea Greena, koji svih ovih godina, kod svih trenera i svih uprava, ima mjesto u momčadi, iako nikako ne kužim zašto.

Uglavnom, uz svu hrpu nejasnih poteza i ne-poteza, ima i jedan urnebesno smiješan. Ista logika koja ih je navela da u trećerazrednim igračima potraže osiguranje za poziciju playa, dovela je do toga da riješenje za Dwighta Howarda pokušaju pronaći u Primožu Brezecu. Treba li što dodati? Možda samo to da Korana Longin ima veća muda od Breze.

Postoji šansa da Jordan u kratkom roku nametne svoj stil igre, u kojem ionako uloga klasičnog playa nije važna, jer svi moraju igrati sve. Svi se moraju dodavati, kretati bez lopte, križati, protrčavati. Možda Lou bude dovoljno stabilan, možda Young konačno pokaže talent kojim bljeska već dvije sezone u punom svjetlu. Možda se Brand i Iguodala dogovore oko uloge prvog igrača, te nađu potrebnu kemiju u trci, te prije svega u dva na dva pozicionoj igri. Ali, previše je tu možda, a nigdje veterana poput Millera da nekako to pretvori u stvarnost. Trener, ma koliko dobar bio, ipak ne igra.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *