7

”My only rule in life is to never write about a Sam Smith rumor on Bulls.com”
– Free Darko

Amen. Sam Smith može slobodno da piše za neki hrvatski portal. Nego, na stranu to, što kažete na ovu vijest o tome kako se Netsi bore sa recesijom? Zar je problem po igraču izvaditi 25 000 dolara i jednostavno se spasiti blamiranja? Osim ako stvarno ne žele da im napaljene klinke na rođendanima nude pušenje. Ne kužim, da sam ja Devin Harris, platio bih pola milje samo da mene i ekipu ostave ne miru. On je pak, kao svaki dobar vojnik, zadovoljan jer pomaže zajednici. NBA Cares je nešto drugo Devine! Uglavnom, od ove sezone ispodobruca.com će uz stalne nagrade dodijeljivati i ”NBA Don’t Give A Fuck” nagradu, za igrača koji se pokaže najmanje uzornim građaninom. Dolje PC bullshit, živio MAC (motherfucking anti-correct).

Nažalost, ovaj post moram početi spomenom sinoćnje tekme. Svake godine se tješim kako bi sa malo novaca i nešto više strpljenja Cibona bez problema bila sila u Europi. Ali sada je situacija kritična. Ova momčad je tako očajno posložena, da ne mogu reći ništa pozitivno čak i da je zamislim u idealnom kontekstu pune blagajne. Mislim, kako netko može dovesti dva ista Amera, i to dva beka, od kojih ni jedan nije play, a bogami niti šuter?

Nikada gora momčad. Ni Talijani nisu puno bolji, a radi se o ekipi koje je već godinama u vrhu Eurolige. Kakav tek užas doživiš kada promisliš da nam je u Ciboni pola repke, što buduće, što sadašnje, te da više od svih njih zajedno vrijedi jedan granični NBA play poput McIntyrea (koji je i glavni razlog zašto je ova nesretna Siena toliko uspješna, a to opet nešto govori o košarci koja se trenutno igra u Europi).

Nisam gledao drugo poluvrijeme, jer nisam imao želudac, pa sam prebacio i odgledao 15-ak minuta Olympiakosa protiv nekog nepoznatog francuskog kluba. Nisam vidio ništa, osim tužnih lica ex-NBA igrača koji bi lijevo jaje dali da mogu sjediti na klupi nekog, bilo kojeg od 30 NBA klubova (makar morali svaku drugu večer posjećivati rođendane), ali sam čuo opet onoga neshvatljivo iritantnog komentatora SportKluba. Donio sam sljedeću odluku – nema teoretske šanse da trpim toga tipa ni sekunde. Ikada. Više. Ma mogu prenositi sve utakmice do kraja svijeta, radije ću sjediti gol na buri i gledati HNL, nego slušati toliko preseravanje. Da, toliko je loš.

TORONTO RAPTORS (43-39)

PRVIH 5: Calderon, DeRozan, Turkoglu, Bargnani, Bosh
5 ZA KRAJ: Calderon, Jack, Turkoglu, Bargnani, Bosh

Od dolaska na čelo Raptorsa, Brian Colangelo stvorio je solidnu momčad. Doduše, nije nam baš jasno koji mu je cilj, ali brojke govore same za sebe. U svojoj prvoj sezoni kao GM, posložio je roster koji je preko noći sa dna Toronto digao do playoffa, što je rezultiralo i onom nesretnom nagradom Samu Mitchellu za trenera godine (najočitiji primjer da je najvažnije biti u pravo vrijeme na pravom mjestu).

Uglavnom, Raptorsi su bili očajni, pa su naglo postali dobri, i odjednom su svi pomislili da su napravili sjajan posao. Međutim, sa dna nemaš kamo nego prema gore, problem je onaj sljedeći korak. A on nikako da stigne. Uslijedila je još jedna alibi sezona sa nastupom u playoffu, da bi se lani stvari opet skoro raspale. Mitchell je konačno dobio nogu, trener je postao pomoćnik Jay Triano, ali to su ionako manje bitne stvari.

Bog i batina ove franšize je Colangelo. On dovodi igrače i on je zaslužan za roster koji nije u stanju braniti se, koji godinama nema poštenog centra za zatvoriti reket, te gomilu šutera koji nisu u stanju sami sebi kreirati šut. Colangelo očito želi u isto vrijeme momčad koja je atraktivna i koja može zabijati, poput nekada njegovih Sunsa, te momčad koja će imati štih europske košarke, dobre šutere, solidnu obranu i požrtvovne timske igrače.

Da bi uspio moraš biti svoj, a Raptorsi definitivno nisu svoji. Dok se traže, možda bi mogli iskoristiti to što imaju roster poprilično dobro složen za igru u jednom smjeru. Ako ih vidite da igraju pozicionu košarku, odmah ćete znati da su i dalje izgubljeni, te da im je promakla činjenica kako su ekipa za trku i tranziciju.

Prvo, Calderon opet ima pravu zamjenu, Jarrett Jack donosi opciju da ga više odmaraju, samim time i više umaraju. Kao što su to radili dok je u klubu bio Ford. Jose je dobar košarkaš, ali 28 minuta njega i 20 minuta Jacka u punom pogonu, su u zbroju uvijek bolji od 38 minuta njega na parama, i još 10 minuta Ukića ili tko je već lani bio back-up play. Već tu se dižu kao momčad, posebice obrambeno, jer Jack je jedini Raptor koji igra u oba smjera. U biti, njegova upornost i muda bit će važni i za dvojku.

Naime, odlaskom Parkera nastala je rupa (a i Parker je lani pod pritiskom godina od solidng all-round beka za popuniti petorku postao tek veteran za epizodne uloge) koju će kada bude najvažnije popunjavati upravo Jack, dok će priliku da se dokažu dobiti i mladi. DeRozan još uvijek igra kao klinac, ali potencijal da postane vrhunski strijelac je ogroman, samim time minutaža mu je garantirana. Treba vidjeti što može i Marco Belinelli, koji će u najgorem slučaju barem biti tricaš s klupe, te iz Dallasa pristigli Antoine Wright, još uvijek nedefinirane uloge i bez izrazite kvalitete (šuter nije, kao stoper upitan, kao strijelac neučinkovit).

Očito nisu sigurni koliko ova trojka može pružiti, te su nagomilali još bekova, čisto da se nađu. Sonny Weems je atleta koja donosi energiju (nešto što Raptorsima itekako treba), fizikalije i snagu, ali čovjek ne može spojiti dva šuta za redom niti u vlastitom dvorištu. Quincy Douby je šuter u tijelu playa, ali bez combo vrijednosti – nema kvalitete za playa, niti za strijelca. Dakle, striktno igrač za trash time.

Rupa na dvojki ih očito brine, ali kombinacija Calderona, Jacka i Turkoglua trebala bi biti dovoljna da to pokrije. Hedo će ovdje imati dozvolu da šutira koliko hoće, što će mu automatski umanjiti vrijednost. U Orlandu on je praktički bio prva 1 na 5 opcija. Ovdje lopte idu na Bosha, a Calderon je taj koji vrti sve akcije. Jack će, obzirom na to koliko će vrijediti ekipi, bez pardona uzimati sebi za pravo da sudjeluje u napadu više nego treba. Što Hedu ostavlja u pasivnijoj ulozi, ma koliko u klubu željeli da se igra vrti oko njega kao što je slučaj bio u Orlandu.

Mislim, valjda im je to bila namjera kada su mu dali ugovor od 10 milja godišnje? Ili su svjesno preplatili epizodistu? Odgovor je samo jedan – Colangelo očajnički pokušava zadržati Bosha u klubu, te se nada da bi povratak u playoff, makar opet kao potpunih prolaznika, trebao uvjeriti Bosha da produži ugovor. Ali, zadržimo se malo na ovoj logici, ne čini li vam se da je cijeli koncept potpuno promašen?

Bosh je premekan igrač da bi nosio momčad do velikih rezultata. Svima nam je jasno da se radi o talentu koji bi, kao što je to bio slučaj sa Gasolom, bio sjajan drugi igrač i vrhunski dodatak pravoj momčadi spremnoj za idući korak. Jer, ako ostane u Torontu, sve što ga čeka su i dalje porazi u svakoj važnijoj utakmici. Calderon i Turkoglu su ipak samo solidni igrači, nikako desne ruke u pohodu na naslov. Pomladak, čak i ako se razvije iznad svih očekivanja, i dalje ostaje obrambeno limitiran, dakle opet bi trebalo preslagivati roster.

Obrana će puštati na sve strane, posebice na krilima. Hedo je loš obrambeni igrač, ali će bar donekle stvar držati u egalu svojim učinkom u napadu. Bargnani neće, on će uvijek ostati meka ruka koja ne skače i ne čuva reket. A kako je ovdje praktički prisiljen igrati centra, to nije dobra vijest. U idealnom svijetu, Bargnani bi bio četvorka sa klupe za razvući reket. U ovoj našoj dimenziji on je preplaćeni WNBA košarkaš od kojega se već tri sezone očekuje da postane nositelj. Pa zar tri godine promatranja nisu dovoljne da skužiš da je čovjek to što jeste? Nada stvarno umire posljednja.

Jadni Bosh, briljantan na visokom postu, sa mekom rukom i sjajnom tehnikom, prisiljen je gurati se pod košem, iako je kontakt očito dio igre koji mu baš ne odgovara. Pogotovo stoga jer od njega traže da zabija, bude prva opcija, a u i isto vrijeme i prvi šljaker, fajter, skakač i bloker. Malo previše.

Kao partner vratio mu se Nesterović, ali ovo nije Rašo od prije dvije sezone kada je čak i držao reket Raptorsa koliko-toliko solidnim. Ovo je veteran za par dobrih minuta sa klupe. Koje postaju nebitne kada nemaš iza koga ući. Colangelo je doveo još dva igrača za rotaciju, što je pohvalno, recimo lani su pod košem praktički uz Bosha (Bargnania neću ni spominjati kao unutarnjeg igrača) imali još samo vrijednog Krisa Humphriesa. Sada su to još Amir Johnson, atleta bez košarkaške vještine stigao iz Detroita (preko Milwaukeea, i to za Ukića, mislim ako te se trejda nakon dva treninga za Roka, to sve govori), te skakač i hvatač za prepone Reggie Evans.

Rotiranje ovih visokih momčadi ne daje nikakvu novu dimenziju. Igrati sa Evansom ili Nesterovićem ne znači ništa, imat ćeš bolji skok i obranu, ali i dalje ćeš gubiti. Raptorsi imaju samo jednu opciju. Umjesto da se trude biti novi Sunsi, ili nekakva super talentirana euroligaška ekipa koja rotira 10 podjednakih (podjednako osrednjih) igrača, oni jednostavno trebaju okružiti Bosha sa 4 tricaša. I glumiti mini Orlando. Doduše, jedina sličnost sa Orlandom je Hedo. Obrana im nije ni blizu, Bargnani nije ubojica kao Lewis, Bosh sigurno nije temelj i stup momčadi od kojega sve polazi kao što je to Dwight. Usporedba je smiješna. Ali to im je i jedina nada.

UTAH JAZZ (46-36)

PRVIH 5: Williams, Brewer, Kirilenko, Boozer, Okur
5 ZA KRAJ: Williams, Korver, Kirilenko, Millsap, Okur

Dok je Deron Williams tu, ne moraju se bojati za playoff. Slična priča kao i sa Paulom, čudo koliko su im karijere isprepletene. Uglavnom, kada ti je lider jedan od 10 najboljih igrača lige ne moraš se previše brinuti. Jerry Sloan je trener, i znat će podijeliti minute tako da ekipa ne pati, ali i tako da se Williams ne preforsira. Trener koji ima karakter i za kakvoga bi Paul, Wade ili Lebron ubili. Što ima u Jerryu da stvara ovakve playeve ne znam, ali kada gledaš u prošlost, tko bi normalan prognozirao da će Stockton postati legenda, a Williams automatski all-star?

Uglavnom, napad će zabiti dovoljno, iz rotacije će se izvući maksimum. Ali čak ni Sloan ne može ovu ekipu natjerati da igra poštenu obranu. Ponekad se čini da Sloan više nije što je bio, neki potezi te u najmanju ruku iznenade. A onda pogledaš malo bolje, vidiš tu hrpu mekih, sporih bijelaca i shvatiš da čovjek kao i uvijek izvlači maksimum iz toga što ima, ni jednog trenutka ne riskirajući budućnost zbog trenutnog uspjeha.

Utah će vrlo skoro biti u prilici za novi facelift i promjene, a do tada će ostati konkurentni. I to je sve što oni žele, ponuditi navijačima dovoljno dobar proizvod, a ne samo nadu. Doduše, zadnjih godina su čak i malo previše riskirali sa trošenjem novca, još od dana Howarda Eisleya i Shandona Andersona, pa sa Kirilenkom, danas sa Okurom i Korverom. Kao da se boje da će čak i prosječan igrač pobjeći iz države Mormona ako ga ne preplate (što je, bojim se, i istina).

Tko zna, možda čak iskoriste i eventualni pad Nuggetsa (zbog ozljeda), ili Blazersa (zbog kemije), pa ugodno iznenade, ali recimo da su sigurni u donjem dijelu ždrijeba. Ozbiljnije zaprijetiti prvim favoritima ne mogu zbog propusne obrane, ali većih odstupanja od solidnosti na koju su nas navikli neće biti. Posebice doma, naravno, jer ovako spora postava teško može na strani doći do pobjede.

Znači, D Will će imati sjajnu sezonu. Ono, sezonu nakon koje će postati još nejasnije (barem nama koji nismo fanovi Jazza ili Hornetsa) tko je bolji, on ili Paul. U Priceu imaju solidnu veteransku zamjenu, rookie Maynor također može pomoći. Drugi bek je Ronnie Brewer, stoper u ovoj postavi, solidan slasher ali ipak rupa u napadu. Od njegove energije puno bolje bi im sjeo netko tko može zabiti par trica. Uostalom, zato Korver usprkos obrambenim nedostatcima i dobija toliku minutažu na dvojki, njegov šut i mirna ruka, posebice u završnicama, vrijede zlata.

C.J. Miles jedan je u nizu igrača nagrađenih dobrim ugovorom jer nema ništa protiv Salt Lake Citya, inače košarkaš bez mirisa i okusa, koji će barem dva mjeseca biti van parketa zbog ozljede. Stoga su posegnuli za Wesom Matthewsom, bekom idealnih predispozicija, koji nedraftiran stiže nakon 4 godina sveučilišta. Recimo to ovako – da je Cibona dovela njega, sada bi pričali o novom Andersonu. Po svim brojkama, radi se o kompletnom igraču, pravom visokom beku, kojem je osnovna zamjerka nedostatak eksplozivnosti i fizikalija. Ali koji bi sve mogao nadoknaditi all-round solidnošću.

Još jedna zanimljivost – i on je poput Brewera sin bivšeg NBA veterana, dakle za ozbiljan pristup ne moraju se brinuti. Moguće iznenađenje sezone, te još jedan igrač kojega će vrlo vjerovatno uskoro preplatiti. Na trojki je Kirilenko, sa novom frizurom, nešto više mišića, ali i dalje sa istom igrom. Puno dobre statistike, malo bitnih koševa i jedna čudna uloga na parketu. Najveći ugovor, a u biti nevažan igrač – da, AK-47 jedan je od rijetkih koji ovdje igra obranu i blokira, ali to bi možda više do izražaja došlo u niskoj postavi, koju Sloan ne preferira.

Korver će uskakati kao zamjena, Miles također, možda i Brewer pokaže li se Matthews stvarno dobrim. Ali zbog ozljede Matta Harpringa tu su najtanji, pitanje je hoće li i ovako jedva pokretni veteran nakon oporavka moći pomoći. Obzirom na Kirilenkovu krhkost, tu bi im mogla biti ahilova peta, stoga ne čudi što Sloan čak eksperimentira sa postavom u kojoj zajedno igraju Okur, Millsap i Boozer.

Ultimativna ironija vezana uz Jazz krije se upravo u njihovoj unutarnjoj liniji. Tu su najjači (brojem i učinkom), ali i najslabiji (mišićima). Imaju rotaciju koja može iznerediti svakoga, Okur tricama, Boozer post igrom, Millsap skokovima u napadu, ali koja u obrani ne može blokirati nikoga. Millsap je presitan, Okur prespor, Boozer premekan. Fesenko i Koufus su simpatični tipovi koje je sigurno gušt imati na klupi kao dodavače ručnika, ali od njihovih fizikalija teško da će ikada biti koristi u NBA.

Na kraju se sve svodi na Williamsa. On je lider, ujedno i glavni podizač energije. Korver i Okur šutom će razvlačiti obrane, tako da Boozer ili Millsap zajedno sa Williamsom mogu raditi što hoće u reketu. Samo, to bi bilo to. Ovu sezonu bitnijom može učiniti samo jedno – pravi potez sa Boozerovim ugovorom. Naime, ako odšeta na ljeto, a hoće, opet neće imati dovoljno prostora na salary capu za dovesti pravo pojačanje. Njihovo vrijeme dolazi tek za godinu dana, kada se riješe Kirilenka i Okura, te dobiju šansu Williamsa okružiti boljim suigračima.

Stoga je Boozer sada bitniji radi eventualne zamjene za igrača koji momčadi može donijeti nešto novo, bilo kontrolu reketa, bilo 20 poena iz vana svaku večer, čisto da se razbije ova monotonija u koju su upali, i koju su protivnici odavno pročitali. Neće automatski postati izazivači, ali će barem to čekanje do slaganja nove jezgre biti zanimljivije. Da ne govorim da će odlaskom Boozera Millsap opet postati double-double stroj, te da će stanje u svlačionici postati zdravije. Mislim, mogu oni biti profesionalci, i može Carlos biti sjajan košarkaš, ali vagina je od čovjeka. A znamo kako vagine utječu na odnose među muškarcima.

2 thoughts on “7

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *