4

ATLANTA HAWKS (53-29)

PRVIH 5: Bibby, Johnson, Williams, Smith, Horford
5 ZA KRAJ: Bibby, Crawford, Johnson, Smith, Horford

Ne tako davno bili su na dnu, a danas su na korak do borbe za naslov. Samo, taj zadnji korak teško će napraviti, jer više nema prostora kako da se ova jezgra ojača. Ovo ljeto su napravili sve što su mogli, a već iduće ih čeka teška odluka – zadržati Johnsona i ostati sa ovom ekipom, ili pokušati dovesti novu zvijezdu.

Hawksi su konačno riješili probleme sa vlasnicima, i čim se stabilizirala situacija u uredima, postalo je bolje i na parketu. Ovo ljeto povukli su sjajne poteze da ojačaju roster, dovevši igrače kakvi im trebaju. Ali. Johnson kao glavni igrač garancija je da će uvijek ostati korak do. Čista matematika – peti igrač ti je dobar kao svaki drugi, četvrti također, ista stvar sa trećim i drugim, i onda dođeš do prvoga. Ti imaš Johnsona, a sa druge strane su James, Pierce ili Howard.

Još jedan razlog zašto će Hawksi ostati na korak do velike trojke na Istoku je i nedostatak dominantnog post igrača. Al Horford može odigrati na visokom postu, ali on je prije svega radnik i klasična četvorka, nikako igrač koji bi svojom leđnom tehnikom pritisnuo protivnika. Horford igra iznad svih očekivanja u obrani, čudo je kako može dovoljno dobro zatvoriti reket igrajući van pozicije.

I tako su Hawksi u toj nezgodnoj poziciji, da iako znaju da su dobri, čak bolji od dvije trećine lige, nemaju prostora za napredak. Tu su gdje jesu, zapeli ispod favorita, a iznad ostalih ekipa koje se nadaju boljoj budućnosti. Možda je glupo za momčad koja će se prošetati do playoffa, koja će napadački biti bolja nego ikada, i koja će igrati još bolju obranu nego lani, reći da treba razmišljati o budućnosti, ali to je ta ultimativna ironija NBA lige. Zaglaviti u sredini manje je poželjno od životarenja na dnu.

Hawksi srećom imaju potencijalno dobru mladu jezgru u Horfordu, Williamsu, Smithu i Teagueu, te bi i nakon Johnsonsa mogli računati na uspješna vremena. S njim teško, jer nastave li ga plaćati kao prvu violinu, nikada neće imati dovoljno manevarskog prostora za dovođenje igrača koji ih može odvesti korak naprijed. A ova rotacije je dobro posložena, fali im samo taj jedan Howard, James ili Wade da se bore za naslov.

Odbijaju produžiti ugovor sa Mikeom Woodsonom, valjda računajući da će im u budućnosti barem promjena trenera donijeti nekakav vjetar u leđa. U svakom slučaju, treba obratiti pažnju na njihove poteze, sljedeće ljeto važno je i njima, kao i polovini lige. Ove sezone pak treba se samo nadati kako će u playoffu pružiti otpor sličniji onome što su prikazali protiv Bostona prije dvije godine, nego onome što su ovoga proljeća odigrali protiv Cavsa, ispavši bez ispaljena metka.

Mike Bibby je ostao na playu, iako je u ovim veteranskim godinama prije svega šuter iz vana. Johnson je glavni playmaker, popuz Roya ili poput Wadea, a Bibby je njegov Blake, odnosno Chalmers. Bibbyeva trica i posebice sposobnost zabijanja ključnih šuteva u stanju su nadoknaditi nedostatak pokretljivosti, dok obrambene propuste ionako ispravljaju Horford i Smith. Na draftu su uhvatili možda i krađu generacije, Jeffa Teguea, kojega će lagano pripremati za Bibbyeva nasljednika u petorci. Momak nije u stanju igrati konstantno dobro, što vrlo dobro znamo svi mi koji smo mislili da je Wake Forrest glavni favorit za NCAA naslov, ali kada zaigra kako zna, nema sumnje da je NBA materijal.

Johnson je na boku, kao bek ili nisko krilo, svejedno. On je taj oko kojega se sve vrti. Dolaskom Jamala Crawforda dobili su odličnog strijelca s klupe, ali i igrača koji može odraditi posao u petorci u slučaju da zbog ozljede otpadnu Bibby ili Johnson. Bit će zanimljivo vidjeti kako će se Jamal uklopiti u igru ozbiljne, pobjedničke momčadi, obzirom da je karijeru proveo u simbolima gubitništva poput Knicksa, Bullsa nakon Jordana a prije Skilesa, te Warriorsima. Rolu strijelca sa klupe idealna je za haklera poput njega, i uspije li drzati postotak šuta na pristojnoj razini, Hawksi se nema oko čega brinuti vezano uz vanjske pozicije.

Tu je još i Maurice Evans, solidni šuter i prije svega stoper, koji može čuvati obje bočne pozicije. Na krilu će startati Marvin Williams, koji je šutu iz vana dodao i igru u obrani, a kao zamjene uskakat će Evans, Johnson te Josh Smith. Smith je također pomalo problematičan, na papiru on je drugi igrač ekipa, ali prečesto nestane. Iza sebe ima već 5 sezona i slobodno možemo zaključiti kako se radi o igraču koji nije dovoljno dobar da ga se smatra nositeljem, ali koji je fantastična opcija iz pozadine. Nažalost, Atlanta si ne može dozvoliti luksuz držati ga u pozadini, odakle bi samo svojim dugim rukama, kontrama i blokadama bio u stanju napraviti razliku.

Smith bi bio idealna trojka da ima bolji šut, ovako je osuđen na igru pod košem. Dok se može sakriti iza skočnosti i eksplozivnosti sve je ok, ali upitno je kakva ga budućnost čeka kada te vještine počnu slabiti. Horford je savršena opcija za krilnog centra, ali prisiljen je igrati na petici u nedostatku boljega. Hawksi su pod košem slični Bullsima, imaju dva mlada igrača koji blokadama i aktivnošću zatvaraju reket bolje nego što se itko mogao nadati, ali tu istu energiju puno teže koriste u napadu, gdje igranje van pozicije više odmaže nego pomaže.

Doveli su veterane Joea Smitha, solidnu opciju na obje strane terena, Jasona Collinsa, čovjeka koji zna kako se igra obrana pod košem, zadržali su Pachuliu kao podizača energije, i ukupno imaju dobru rotaciju u reketu. Kako god okreneš teško ćeš im naći slabost, sve je posloženo po pravilima. Osim temalja, koji su u startu krivo postavljeni. Drugim riječima, Johnson nije prvi igrač, Smith malo jeste pa malo nije drugi, a Horford nije centar. Kuda god krenuo sa analizom, uvijek se vratiš na to. Ne može se protiv vlastite prirode.

PORTLAND TRAIL BLAZERS (56-26)

PRVIH 5: Miller, Roy, Batum, Aldridge, Oden
5 ZA KRAJ: Blake, Roy, Outlaw, Aldridge, Oden

Blazersi su prije ljeta bili ekipa budućnosti, sa talentom, mladošću i financijskom fleksibilnošću u idealnom omjeru. Međutim, dio nervoze izazvane porazom od Houstona u prvom krugu playoffa, kao da se prenio na sve strukture u klubu, tako da su danas bliže još jednoj franšizi sklonoj panici i lošim odlukama. Iako, ako imaš tri igrača kakva su Roy, Oden i Aldridge, daljnje filozofiranje je nepotrebno. Sve što trebaš je zadržati ih, te slagati momčad oko njih. Roy je dokazani nositelj, igračina koja 40 minuta može biti ultimativni timski igrač, da bi preostalih 8 postao 1 na 5 zvijer. Aldridge je ubojiti strijelac u reketu, a Oden petica koja može zatvoriti prilaze košu. Sve što treba dodati na ovakvu trojku su malo krilo koje igra obranu i može zabiti tricu iz kuta, play istih kvaliteta, dakle tricaš i stoper, te malo strpljenja.

A što oni naprave? Prvo, odugovlače sa novim ugovorima Royu i Aldridgeu, da bi na kraju pristali na sve uvjete. Pa čemu onda dugi pregovori, ako ni malo nisi srušio cijenu? Na kraju se samo stvorila dodatna nervoza u mladoj i sve nesigurnijoj svlačionici. Puno gore pak bilo je na ovoljetnoj tržnici. Umjesto da jednostavno sačuvaju novac i prostor na salary capu za ubuduće, kada već nije bilo igrača kakav im je potreban, oni se ponašaju poput kluba iz New Yorka, a ne Oregona. Prvo imaju sreće što Turkoglu odbija ponudu kako bi otišao u Toronto, jer bi zaglavili sa skupim igračem koji ne donosi ništa više od onoga što već pružaju Fernandez i Outlaw.

Zatim nude ogroman novac Millsapu, za ulogu prvog visokog s klupe. Nakon što je Utah ipak odlučila zadržati svoga double-double majstora, čisto da nekoga dovedu Blazersi potpisuju Millera. Koji iza sebe ima dvije najbolje sezone u karijeri, ali u Philadelphiji gdje je imao sve ovlasti. U Portlandu se od njega očekuje epizodna uloga, za koju on jednostavno nema kvalitetu. Možda zvuči glupo, ali Miller je igrač koji treba sve ovlasti u igri da bi mogao biti koristan. Niti je dobar u obrani, niti može zabiti tricu, a to je ono što Portlandu treba.

Ispada da je Blake i dalje najbolje što imaju na jedinici, iako ni njegova obrana nije adekvatna za ozbiljnu momčad, čovjek bar može zabiti tricu nakon Royevih povratnih lopti. Mislim, situacija je smiješna. Ili će mijenjati cijeli koncept igre, koji sjajno funkcionira, samo da bi Milleru omogučili uvjete u kojima može biti koristan, ili će sve ostati kao do sada. Odgovor je očit, što nas opet tjera da se pitamo – ćemu dovođenje Millera?

Bez ikakve potrebe razbili su kemiju koja se razvila između Roya, Blakea i Fernandeza. Na kraju ispada da bi im Millsap bio još najbolji ulov, obzirom da na četvorci nemaju pravu zamjenu. Samo, zašto onda nisu posegnuli za Davidom Leeom, kojega bi Knicksi sigurno pustili da su Blazersi ponudili višegodišnji ugovor? Odlaskom Fryea u Phoenix više nemaju alternaciju za Aldridgea, Juwan Howard je ipak penzioner, a dva rookiea, Pendergraph i Cunningham, imaju šut, kuže igru, ali nemaju fizikalije za pomoći pod košem. Tako da po tom pitanju sve i dalje ostaje na leđima Przybille i Odena.

McMillan će tako morati koristiti ili nisku postavu sa Outlawom na četvorki, ili čak igrati povremeno zaigrati sa dva tornja. Oden i Przybilla drže skok i obranu pod kontrolom, te zabijaju zicere u napadu, i uz Roya glavni su oslonac momčadi. Zamislite da još mogu nešto i zabiti? Uglavnom, pod košem su čvrsti, na dvojci su sjajni jer Roy i Fernandez garantiraju 48 minuta sjajne košarke svaku večer, i problemi ostaju i dalje samo na trojki i jedinici.

Batum starta ne zato što je bolji, već zato što igra obranu i pokazuje želju da pomogne momčadi na sve moguće načine, samo trebat će čekati da vide može li izrasti u all-round zvijer, za što definitivno ima predispozicije. Travis Outlaw je napadački puno raznovrsniji, ali ni upola koristan. Ima slične atletske kvalitete kao i Francuz, ali umjesto da skače i igra obranu, Outlaw se uglavnom koncentrira na trpanje koševa.

Njegova je uloga stoga prije svega vezana uz klupu, odakle može uskočiti na obje krilne pozicije. Dodajmo da se i nakon što je zbog ozljede propustio cijelu sezonu vraća Martell Webster, igrač kojega su planirali kao startno krilo. Iako ima tek 22 godine, Webster iza sebe ima već popriličnu povijest ozljeda, i pitanje je da li je više u stanju biti išta više od specijalista za tricu. Mislim, nije to loše, ali Portland treba i obranu, a to mu trenutno na krilu može pružiti samo Batum.

Ovolika prekrcanost swingmanima nije nužno dobra, postoji opcija da netko počne plakati za minutama, a i bezveze je da igrač poput Fernandeza igra 15-ak minuta. Također, i dalje nemaju riješeno pitanje playa, te će veći posao pasti na leđa centrima koji će morati zatvarati sve rupe nastale iza Millera, Blakea ili Baylessa. Bayless je posebna priča, combo strijelac koji trune na klupi jer za njim jednostavno nema potrebe – strijelaca i šutera ima dovoljno, a njegove playmakerske kvalitete nisu na razini profi košarke.

Uglavnom, vjerovatno će startati sa Millerom da zadrže mir u kući, a završavati sa Blakeom koji poznaje sistem. Već i ta činjenica, da će morati umjesto igre pažnju posvećivati i nejgovanju ega pojedinih igrača, govori da vodstvo kluba baš i nije napravili sjajan posao kako bi omogučili McMillanu da nastavi gdje je stao. A to je korak prema veličini Spursa i Lakersa, koji neće napraviti dok god ne steknu samopouzdanje i vjeru u to što imaju. Bez vjere u sebe, teško možeš očekivati bolji rezultat od lanjskoga ispadanja u prvom krugu.

Ovo je mlada momčad koja vrlo brzo može ispasti s tračnica, ako ne bude imala pravo vodstvo. A ono nije nužno samo u liku trenera ili suigrača veterana, već i u liku uprave. Dakle, svako dotjerivanje mora biti smisleno, a ne stihijsko kao ovoga ljeta. Nadajmo se da ništa nije nepovratno oštećeno, i da će nastaviti gdje su stali. Roy i McMillan držat će ih u ravnoteži, a za korak naprijed možda i ne trebaju pojačanja sa strane. Ključ ove sezone, a i budućih, je u Odenu – ako on postane ono što od nega očekuju, centar na čija leđa se može staviti budućnost franšize, sve ovoljetne neprilike više nisu bitne. Roy je lider, Aldridge je sjajna druga opcija u napadu, a Oden onaj koji sve zaokružuje. Bez njegova učinka u reketu, i to na obje strane parketa, cijela priča o novim Blazersima mogla bi završiti i prije nego je započela.

2 thoughts on “4

  1. Ovo za Hawkse si baš ubo. Sa ovom postavom su ni gore ni dolje, ko Pacersi sa Reggie Millerom. Takve ekipe su kao stvorene za zagorčati život favoritima.
    Blazersi mi se sve manje sviđaju sa svojim paničnim potezima. Još su dobro prošli potpisavši Millera, zamisli da je stigao Hedo ili Millsap. Ovako bar imaju solidnog playa iako im se ne uklapa sa Royem. Tu su morali dovesti Kirk Hinricha, on bi im bas legao pravo.

  2. bolje bi bilo Portlandu da su doveli Hinricha, ali bolje je Bullsima da to nije tako 🙂

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *