3

BOSTON CELTICS (62-20)

PRVIH 5: Rondo, Allen, Pierce, Garnett, Perkins
5 ZA KRAJ: Rondo, Allen, Pierce, Garnett, Wallace

Danny Ainge je opet napravio posao. Ovu i dvije iduće sezone, koliko je ostalo ugovora Garnettu i koliko će sigurno produžiti Pierceu, on mora održati momčad dovoljno živom da se bori za naslov. KG je prošle sezone imao prvu ozbiljnu ozljedu u karijeri, i obzirom da je i prije nje od neumornog skakača i borca lagano postao šuter s poludistance, jasno je da kako više ništa neće biti isto.

Pad kvalitete Ainge je nadoknadio kvantitetom. Big Baby Davis u playoffu je pokazao da se na njega može računati, te je zaradio novi ugovor da uskače umjesto Garnetta, a za svaki slučaj doveden je i Rasheed Wallace. Dok će Big Baby biti striktno zamjena za KG-a, Sheed donosi osiguranje iza Perkinsa. Na papiru, Boston ima najbolju rotaciju visokih od kada se okupila Velika Trojka, a možda i uopće u ligi. Bez obzira što su KG i Sheed veterani. Davisova sposobnost realizacije i osjećaj za skok, uz Perkinsovu fizičku snagu i kvalitetnu obranu sve pokrivaju.

Unutarnja linija je šampionska, te im daje šansu i u slučaju ozljede. Sljedeći problem, rupu na pozicijama swingmana koja bi nastala svaki put kada bi se put klupe zaputili Ray Allen i PP, Ainge je riješio dovođenjem Marquisea Danielsa. Čovjek je godinama bio zaboravljen u Indiani, ali radi se o all-round igraču koji zna igrati, i koji će svojim ulaskom na parket napad držati na razini. Tony Allen sada se vraća iz uloge šestog igrača u prirodniji mu položaj dodavača ručnika te smetala u obrani. Eventualni pad kvalitete na ovim pozicijama pod utjecajem godina (Ray zagazio u 35-u) ili ozljeda nije kompenziran kvantitetom, ali bolji su nego lani.

Jedini posao koji Ainge nije odradio je produživanje ugovora s Rondom. To što su i dalje ostali samo s Houseom, koji je šuter s klupe a ne play, kao zamjenom Rondu, i nije toliko važno. Em Rondo može igrati 40 minuta bez napora, em Pierce i sada Daniels mogu odigrati kao point-forwardi.

Ne kužim zašto se toliko razmišlja oko zadržavanja, budimo iskreni, najvažnijeg igrača. Jer Rondo će imati karijeru i bez Bostona, ali ova momčad bez njega ne ide nigdje. Čak ni s Velikom Trojkom. Još u sezoni kada su bili prvaci bilo je jasno kako je mladi play x-faktor, ako on igra dobro Boston je nepobjediv. Lani se pokazalo da Rondo ne samo da je x-faktor, već i temelj ekipe. Bez njegovih all-round brojki, luđačke energije i fanatične obrane, ni Pierce ni Allen ne bi dolazili u šanse riješavati utakmice.

Stoga će zanimljivije od borbe za što višu playoff poziciju biti gledati kako se razvija ova situacija. OK, Rondo ima očajan šut, i sklon je krivim odlukama, možda je i malo težak karakter, ali sve to ni blizu ne prelazi ono pozitivno što donosi momčadi.

Odugovlačenje mi jedino ima smisla u slučaju da ne misle produžiti ugovor sa Ray Allenom, pa da bi zadržali privid ugodne atmosfere u kojoj novac dolazi tek nakon rezultata, čekaju kraj sezone kako bi riješili pitanje ugovora. Opet, ako već planiraju nakon sezone misliti o budućnosti, zašto Rivers uporno nabraja Rondove minuse, i zašto ga Ainge cijelo ljeto drži u izlogu? Da li su to neki novi načini jačanja karaktera? Ono, ako preživi sva ova sranja koja smo bacili pred njega, i ne pukne, mali je pravi. Stvarno bezveze.

Boston dakle ima sva potrebna oružja za još jedan lov na naslov. Barem na parketu. Sad samo treba vidjeti što je sa onim najvažnijim oružjem, kemijom. Jer Celticsi su mentalno još veći nasilnici nego fizički (a ne bježe ni od kavge), njihova samouvjerenost ide na živce, zbog čega svi i vjerujemo kako bi lani opet osvojili naslov da je Garnett bio zdrav. Ni Orlando ni Lakersi nisu u stanju igrati toliko fizičku košarku da im se suprostave u punom sastavu.

Iako su šanse male da ovakvu veteransku ekipu uzdrma ovoljetna situacija sa Rondom, dovoljna je mala rupa u odnosima, pojava nepovjerenja između playa i ostatka momčadi, da Boston ostane bez te šampionske energije i postane tek još jedna ranjiva playoff momčad.

Boston se nikada ne predaje, ali Boston je igrao 7 utamica u prvom krugu playoffa dvije godine za redom. Dakle, daleko od toga da su savršeni. Na kraju krajeva, Doc Rivers možda jeste osvojio naslov, možda je sjajan motivator, ali uvijek će biti sklon krivim procjenama. Ta posebna kemija, koja dovede do toga da jedan Scalabrine uđe sa dna klupe i bude koristan, njihovo je glavno oružje i ako je izgube, gube i položaj favorita.

SAN ANTONIO SPURS (57-25)

PRVIH 5: Parker, Mason, Jefferson, McDyess, Duncan
5 ZA KRAJ: Parker, Ginobili, Jefferson, McDyess, Duncan

Spursi su još jedan primjer momčadi koja uvijek napravi ono što je potrebno. Poput Bostona, i njihova Velika Trojka treba pomoć da ostane konkurentna. Ovoga ljeta GM dvojac Popovich – Buford stoga se uhvatio posla, i kao da je to najlakša stvar na svijetu, opet složio momčad koja će se boriti za naslov.

Spurse u ovim najavama nisam stavio na prvo mjesto samo zato jer znamo da njima regularna sezona nije najvažnija stvar na svijetu. Umjesto par pobjeda više, Pop će uvijek radije izabrati redovitu rotaciju, te odmor veterana, posebice u tekmama koje se igraju dan za dan. I u tom segmentu može se uočiti sličnost Bostona i Spursa, ni jedna ni druga momčad ne reagira dobro na back to back utakmice (kladioničari, obratite pažnju). Ali takvih situacija nema u playoffu, i time je sve rečeno.

Prva stvar koju je trebalo POP-raviti je rotacija pod košem. Lani su pali bez ispaljenog metka upravo zato što su osim Duncana praktički ostali bez doprinosa visokih igrača. Oberto i Thomas otišli su na vječna lovišta, a Pop se u nedostatku opcija hvatao za Goodena i Bonnera. Sada je stigao dobri stari McDyess, koji bi u ulozi petog igrača trebao biti sve što im treba. Blair, do kojega su došli čistom srećom, ili bolje reći glupošću ostalih 29 ekipa koje su ga preskočile na draftu, tu je da sa klupe donese potrebnu energiju veteranima.

Timmy u Diceu i Blairu ponovno ima dostojne pomoćnike, a tu su još i Matt Bonner, u ulozi koja mu odgovara, umjesto startera sada je igrač za par minuta ako zatreba raširiti reket, te bloker Ratliff, kao osiguranje u važnim playoff tekmama. Kako se veteranska momčad lani raspala i na krilima, gdje Finley i Bowen također više nisu bili u stanju dati dovoljno, Spursi su povukli potez godine – doveli su Richarda Jeffersona.

Velika Trojka dobila je kao četvrtoga igrača tipa koji iza sebe ima nastup u dva Finala, igrača koji zna sve o košarci i koji može zabiti koliko treba, te odigrati što god se od njega traži. Bude li osovina Parker – Duncan – Ginobili zdrava, u Jeffersonu imaju najboljeg četvrtog igrača u ligi. Takve stvari odlučuju prvaka.

Za uskočiti na malo krilo tu je i dalje Finley, sada u prikladnijoj mu ulozi tricaša sa klupe, te Bogans kao novi specijalist za obranu. Od 12 igrača svaki ima svoju rolu, ni jedan nije tu tek tako. Zašto mijenjati sistem koji toliko godina funkcionira, kada možeš istrošene dijelove zamijeniti novima? Spursi za predsjednika.

Na vanjskim pozicijama najveći je teret. Timmy je temelj, ali Timmy je dogurao do 34 godine i iako će uvijek imati odlične brojke, više nije taj koji može sam momčad odvesti do kraja. Uz njegovu solidnost potreban je i učinak Parkera u koševima, te Ginobilia u kreaciji igre i zabijanju ključnih koševa kada kao jedini izlaz preostane samo 1 na 5 igra.

Parker je u najboljim godinama, te će njegova brzina, ulazi i šut sa poludistance i dalje biti prva napadačka opcija. Ginobili je nažalost proteklu sezonu proveo ozljeđen, godine ga ne čine eksplozivnijim, te postoji mogućnost da više neće biti onaj x-faktor koji je radio razliku između pobjede i poraza.

Roger Mason solidan je strijelac, ali playoff je pokazao kako njegova nesposobnost da si kreira šut, Spurse previše košta. Kada dodaš tome da je i Parker playmaker prije svega oslonjen na slash ‘n’ kick igru, bez kreacije i osjećaja za igru kakav ima Manu, ispada da je Ginobili i dalje najvažniji kako bi motor Spursa radio kao podmazan. Srećom po Spurse, njihov nos za talent možda je još jednom napravio posao.

Naime, Manuov pad kvalitete mogao bi nadoknaditi George Hill, combo-bek i Parkerova zamjena na jedinici. Čovjek nema problema sa stvaranjem viška igrača, može zabiti, i iako nije rasni playmaker, priključi li se on dvojcu Parker-Ginobili kao dodatna napadačka opcija, Spursi bi imali dovoljno širine da nadoknade eventualne slabosti idealne rotacije.

U biti, ove sezone napad Spursa djeluje čak ubojitije od obrane. Imaju širinu da odmore glavne igrače, imaju dovoljno oružja u oba smjera. Sa dodatkom Jeffersona postali bi možda i najbolja ekipa Spursa u povijesti, da nije Duncanovih i Ginobilievih godina koje ipak zovu na oprez. Ali da su spremni za povratak u Finale, jesu. Uz sve navedeno, moram spomenuti kako na klupi imaju Popa koji će u 99% slučajeve donijeti pravu odluku. Njegov košarkaški nos, odnos sa igračima i uopće karakter ove momčadi, garancija su da sa njihove strane neće biti propusta. Sve što trebaju je malo sreće. Zaobiđu li ih plantarni fašisti, izvrnuti gležnjevi i slične gluposti – Lakersi su prošlost.

5 thoughts on “3

  1. prošle godine sam navijao da Spursi osvoje naslov, ove godine će navijanje biti jače (jbg, znam da Bullsi ne mogu do naslova pa uvijek moram odabrati za koga da navijam kada Bullsi ispadnu). genijalnost slaganja ovogodišnjeg rostera je nevjerojatna. sve je tako logično i pametno da je milina gledati kako to Pop & Co. rade. Timmy je najpametniju superstar lige i to je ono što dodatno veseli. zakon! ako Blair bude odigrao 60 utakmica on će im biti dodatna prednost, a imam neki osjećaj da će na početku sezone Jefferson tako ludo igrati da će biti strašno. Pop će ga odmah htjeti uigrati, ali i pokazati protivnicima da sada imaju dodatnu opasnost u napadu…

    Celtics? uvijek je bitno imati momčad koju svi mrze. u nogometu je ove godine to Real, u košarci Boston. što im je zajedničko? imaju previše zvijezda i to je to. samo će Kreha da uživa u zavaravanju da je PP najveća zvijezda lige…

  2. po meni su lakersi momčad koju svi mrze, boston mi uopće nije tako antipatičan.točno je da imaju dosta zvijezda, ali jedna od njih je pierce koji je totalna ljudina, a tu je i onu budaletina od ronda koji zaslužuje respect. sheeda npr. teško više možeš nazvati zvijezdom, prije legendom. pogotovo kad mu pogledaš plaću, a i minute koje ga čekaju. od ova tri favorita na istoku su mi još i najsimpatičniji. i da, mislim da im je marquise daniels stvarno dobar potez.
    spursi su vukli strašne poteze, ali knjiga mormona zabranjuje bilo kakve emocije prema njima, osim naravno mržnje.

  3. Spursi su zakon, tu nema priče. Jefferson će guštati u najboljoj ekipi u kojoj je ikada igrao, a Blair ce uciti od najboljih.
    PP nije nikada ni bio najveca zvijezda lige i bas zato ga volim. Kao i Roya. Pametni igraci koji se ne razbacuju izjavama, vec na terenu pokazu sto treba kada treba. Na tom tragu je i Durant. Samo ti mrzi Celticse i dalje, takvog te najvise volim:)
    Kod LA je druga prica, oni su pravi Real Madrid. Boston je vise kao nekakav ManU.

  4. znas da volim liverpool, ali naslova nema na vidiku pa je ManU bolja usporedba. U biti, Bullsi su kao Liverpool.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *