FREE WILLIES

Priče o sljedećoj sezoni uvijek su jedan od zanimljivijih djelova NBA lige. Ove godine pogotovo. Jer kao što valjda već i komentatori Sportkluba znaju (dobro, možda pretjerujem), dogodine nas čeka neviđena ponuda superzvijezda na slobodnom tržištu za koje će se otimati pola lige. Naravno, kenjam. Kako to obično biva, za usluge nekolicine superzvijezda borit će se nekoliko klubova, s tim da su najveće šanse kako nitko neće mijenjati mjesto boravka.

Zašto?

Obzirom na gotovo sigurno smanjenje salary capa, najrealnija opcija bi bila da slobodni igrači poput Wadea, Jamesa, Bosha i Johnsona (Joea naravno) ostanu u sadašnjim klubovima koji im po NBA pravilima mogu ponuditi najbolje uvjete, odnosno godinu više ugovora, što prevedeno znači barem nekih 20 milja više.

Zašto ne?

Ova generacija se pokazala stvarno posebnom po pitanju vođenja vlastite karijere. Dok bi nekada igrač odmah prihvatio najveću moguću ponudu, iz spomenute generacije tako je reagirao samo Carmelo Anthony prihvativši maksimalnu ponudu Denvera. James, Wade i Bosh su pak izabrali kraći ugovor sa opcijom koja ih ovoga ljeta stavlja u poziciju slobodnih igrača. Rizik koji su uzeli bio je jedino onaj ozljede, ali kada je gotovo 18 milijuna u pitanju taj rizik nije mali. Odbivši tu dodatnu godinu pokazali su da im novac definitivno nije najvažniji, odnosno barem ne onaj zarađen lakšim putem.

Stoga priče o eventualnim udruženim snagama u budućnosti nikako nisu besmislene. Opcija da James zaigra sa nekom od spomenutih superzvijezda u novom klubu realna je, jer ovi igrači itekako paze na svaki aspekt svoje karijere, pa tako i na to kako će ih se gledati nakon što završe sa igračkim danima. Dakle, trebaju im naslovi, a do njih će lakše zajedničkim snagama.

Jedina kombinacija koja mi nikako nema smisla je zajednički život Wadea i Jamesa. Obzirom da se doživljavaju kao brandovi više nego kao igrači, sumnjam da bi bili spremni srušiti si uloge neprikosnovenih lidera, i dovesti se u situaciju da se o jednom ili drugom razmišlja kao o drugoj violini. Svaka čast Rileyu što je doveo Jordana i Pippena na tribine dok je Cleveland gostovao u Miamiu, ne bi li pokazao Jamesu i Wadeau da dva vrhunska igrača ipak mogu funkcionirati zajedno. Samo, bojim se kako ova dvojica ne bi baš tek tako donijela odluku koji će od njih biti Pippen.


Ma ne boj se, barem neće biti Kukoča da te zasjeni

Ali svaka druga kombinacija ima itekako smisla. Bosh i Joe Johnson su ljudi koji se čine spremnima prihvatiti sporednu ulogu, te bi eventualni dodatak jednog od njih Wadeu ili Jamesu u nekom klubu mogao biti temelj šampionske ekipe. Obzirom da su Celticsi i Lakersi na zalazu, vrata za nove izazivače su širom otvorena. Pokušajmo sada vidjeti koji klub i koja kombinacija najviše obećavaju.

Najviše vremena potrošit ćemo logično na klubove koji će nakon ove sezone imati manevarskog prostora za napraviti ozbiljan posao. I dok svi pričaju o Netsima i Knicksima, činjenica je kako je najbolju pripremu odradio a tko drugi nego Pat Riley. U biti, zadržimo se malo na tome zašto svi i dalje pričaju o Knicksima.

Evo sinoć, za vrijeme tekme između Netsa i Knicksa, pojavila se grafika koja pokazuje kako baš te dvije ekipe imaju najviše prostora na salary capu dogodine. Samo zato jer Wade ima opciju koja mu nudi mogućnost da dogodine igra za Heat. Kako ta opcija iznosi 18 milja, ispada da Heat dogodine ima i taj ugovor na platnoj listi, a svi dobro znamo da to nije istina. Em je Wade jasno rekao da neće iskoristiti opciju produženja, em to na kraju krajeva i nije plaća, već opcija.

Naravno, i među opcijama treba raditi razliku. Jedno je Wadeova igračka opcija, a nešto drugo Reddova. Jer Wade zna da iduće ljeto može potpisati novi ugovor gdje izabere za maksimalan iznos, te ne mora iskoristiti opciju. Ali Redd će itekako odigrati na svojih 18 milja, jer nema teoretske šanse da mu itko na tržištu ponudi slične novce. Redd je, ako se pokaže zdravim, u najboljem slučaju igrač za midlevel. Tako da njegov ugovor itekako treba računati pod garantirane.

Dakle, iako izbjegavam pisati ove klasične novinarske postove, ta grafika me ponukala da se prihvatim posla. Uf, sad bih rado pisao razne misli o Durantu i Jenningsu, ili pak o tome kako je očajan trener Doc Rivers, ali moram ovo odraditi jer me boli pomisao da redovni čitatelj ispodobruca.com ne zna sve potrebne detalje idućeg revolucionarnog ljeta. Jebiga, koliko mi je poznato čitatelji ispodobruca.com, svih sedam, su totalni fanatici NBA košarke i nikako ih ne može zadovoljiti površnost kakva je nažalost prisutna u ne-hard-core oblicima praćenja najdraže lige.

A kad sam već kod površnosti, moram spomenuti još jedan gaf. Dok se za ove grafike još i može naći objašnjenje, iako ne kužim zašto je toliko teško istaknuti razliku između garantiranog ugovora i opcije, nikako mi nije jasno da tri sportska insidera kao što su Steve Nash te dva voditelja emisije zvane PTI na ESPN-u, ne znaju da dogodine na pick Knicksa pravo ima Utah Jazz, već se slažu oko toga da će ubuduće D’Antoniu biti lakše jer će Knicksi uz pomoć prostora na salary capu i drafta složiti vrhunsku momčad. Steve, manje gledaj Ćorluku, Kranjčara i Modrića a više NBA.

Uglavnom, ajmo stavit točku na spekulacije i jasno iscrtati što dogodine čeka svaku momčad kada je u pitanju tržište slobodnih igrača. Idemo redom, od onih u najpovoljnijoj situaciji prema onima unaprijed ukopanima u porez na luksuz.

Prije nego se bacimo na momčadi i razvrstamo ”igrače” od ”promatrača”, spomenuo bih i uopće koji su to slobodni igrači na tržištu. Uz Wadea, Jamesa, Bosha, Boozera, Johnsona i Stoudemirea, koji su definitivno vrh ponude, opcije da postanu slobodni (koje neće iskoristiti) imaju i Nowitzki, Ming, Pierce, Redd, Chandler i Martin (da spomenemo samo najbahatije ugovore), s tim da ova zadnja trojica svoje neće iskoristiti mada im momčadi svaku večer pale svijeće ne bi li pali pod utjecaj neke droge i odlučili se dogodine izaći na tržište kao slobodni igrači.

Od igrača niže klase, na raspolaganju će biti Harrington, Haslem, Camby, Miller, Bell, dakle sve igrači koji mogu pomoći ozbiljnim ekipama da ojačaju klupu u vidu nekakvog veteranskog ugovora ili minimalca. Ali, zar su oni uopće važni za momčadi o kojima ćemo mi danas govoriti?

IGRAČI:

MIAMI

Heat doslovno kreće od nule. Predviđanja za salary cap dogodine se kreću od gornje granice od 53 milje do donje od 50. Kako god bilo, Miami ima dovoljno prostora da iskoristi sve opcije. Naime, Riley dogodine ima samo 7 milijuna garantiranih ugovora, i to 5 za Michaela Beasleya, te još 2 za Deaquana Cooka. Dva mlada korisna igrača kojima će sigurno pridružiti i Maria Chalmersa, kojega imaju opciju zadržati za smiješnih 800 000 dolara. Pa ti budi izabran u drugom krugu.

Wade neće iskoristiti svoju opciju tešku 18 milja, Riley sigurno neće iskoristiti opciju da zadrži Jamesa Jonesa za 5 milja, i ispada da umjesto 30 milijuna koliko se vodi da Heat dogodine odvaja za plaće, klub ostaje sa tek 8 garantiranih milja. Dodaj još plaću predviđenu za prvi pick drafta koji će kretati negdje oko sredine prve runde (ako se Wade ne ozljedi i ako uđu u playoff), i, ako ćemo zaokružiti salary cap na 50, ispada da će imati skoro 40 milijuna na raspolaganju za trošenje.

U najgorem slučaju ostat će bez Wadea, ali će ga zamijeniti barem Johnsonom i Boozerom. U najboljem slučaju Wadeu će dodati Bosha, te još par veterana tipa Camby ili Miller. Uostalom, ako slože dvojac Wade-Bosh, mogu očekivati priljev veterana željnih prstena sa svih strana. Nije nemoguće da dogodine u finalu Istoka istrči postava Chalmers, Wade, Bell, Bosh, Camby, uz Beasleya, Cooka i Harringtona na klupi. Zamisli još situaciju da se Wade ozljedi, Riley odluči odigrati na još jedno tankiranje, te Miami upadne u lutriju, gdje ih dočeka jedan od tri prva picka na draftu?

Kombinacijama nema kraja, ali kako god okrenuli možemo se kladiti da dogodine nitko neće Miami u prognozama stavljati među lutrijske momčadi. Dodaj svemu blage poreze na Floridi, savršenu klimu i činjenicu da većina igrača želi igrati u gradu poput Miamia, i ispada da nitko ni blizu nema savršene uvjete za instant rebuilding poput Heata.

NEW YORK

8 milijuna koji će nestati iz salary capa njih će itekako koštati, obzirom da su cijeli plan bazirali na dovođenju dva superstara. Sa manjim salary capom, prostora za dva maksimalna ugovora jednostavno nema. Knicksi poput Heata imaju tek nešto više od 8 milja garantiranog novca, za rookie ugovore Galinariu, Hillu, Chandleru i Douglasu. Kvragu, oni čak ne moraju računati ni na novi rookie ugovor (he he).

Ali, zajeb je što u biti imaju čak 27 garantiranih milja, jer ne postoji taj slučaj koji će navesti dva bezveznjaka kakvi su Eddie Curry i Jared Jeffries da se odreknu svojih ugovora, teških redom 11 i 7 milja. Osim ako ih ne plate ispod stola, na što bi NBA za razliku od slučaja Minnesote vjerovatno progledala kroz prste.

Znači, Walsh i D’Antoni na raspolaganju će imati tek 23 milje, što ih stavlja u poziciju da dovedu jednog superstara i jednog igrača srednje klase. U najboljem slučaju zadržat će Davida Leea i dovesti Jamesa, a u najgorem zadovoljit će se Joe Johnsonom. Sada je jasno zašto zadnjih dana svi mediji spinaju javnost pričama kako Eddie Curry samo svojom masom može napraviti razliku na parketu. Kada bi se riješili njegova ugovora, plan o ujedinjenju Jamesa i Bosha u New Yorku opet bi oživio. Samo se nadam da svatko tko ima oči i mozak, te je vidio Currya barem na minutu, zna da od te gomile sala nikada neće biti koristi.

Ako pak netko pošalje zadnju godinu ugovora u New York za Currya, jasno je da se nešto dogovorilo ispod stola. Ali kao i u slučaju Gasola i Lakersa, NBA neće poduzeti ništa jer New York i LA su New York i LA.

NEW JERSEY

Netsi imaju sjajnu situaciju. Doduše, i njih pad salary capa svodi na dovođenje tek jednog superstara, ali obzirom kakve mlade talente su skupili, više im i ne treba. Njihov problem je puno širi – oni jednostavno više nemaju navijačku bazu i pod hitno moraju zamijeniti New Jersey nekim drugim gradom. Klub na sve načina pokušava ispuniti dvoranu, smiješno je kada pomisliš da upad na tekmu Netsa, makar i u one svemirske redove, košta manje nego upad na npr. susret Šibenika i Međimurja u HNL-u.

Idealna situacija za njih uz dovođenje igrača tipa Bosh ili James dakle uključuje i konačno definiranu vlasničku situaciju, te finalizirano preseljenje u novu dvoranu. Jedno bez drugoga neće imati smisla.

Jamesa teško da mogu privući samo mladi talenti, te nesigurna situacija sa dvoranom (koja na kraju krajeva utječe i na preuzimanje kluba od strane ruskog tajkuna). Igrački to i nije toliko važno, jer već imaju dva temelja u Lopezu i Harrisu, te im treba tek još jedan all-star igrač kako bi složili ozbiljnu playoff momčad.

Netsi imaju garantirano čak 25 milja, od čega 9 otpada na Harrisa, 2,5 na Lopeza te još 3,5 na mlade i korisne igrače Williamsa i Leea. Gotovo sigurno će iskoristiti i opciju od 800 000 za CDR-a (pa ti budu izabran u drugome krugu), i eto vam sjajne rotacije kojoj fali samo još jedna prava četvorka da bi preko noći postala konkurentna.

Sigurno neće iskoristiti opcije da zadrže Seana Williamsa i Josha Boonea, te bi sa preostalih 25 milja mogli dovesti potrebna pojačanja, recimo kombinaciju Johnson – David Lee, ili pak Bosha – Mike Miller. Dodaj još činjenicu kako će za razliku od Miamia i Knicksa sigurno imati visoki pick na draftu, i teško je naći nekakav propust u njihovom planu. Jedini minus su 7 milja koje duguju dvojcu Najera – Dooling, i koji su im veći teret od smanjenja salary capa.

Kada bi se nekako tijekom sezone riješili ovog tereta, iako mi nije jasno tko bi uzeo dva potpuno beskorisna igrača, onda bi i ona opcija o mladoj super momčadi pojačanoj Jamesom i Boshom opet držala vodu. Doduše, King James i CB4 trebali bi uzeti barem milju manje, te bi mogli zaboraviti na dodavanje ikakvih drugih pojačanja, ali možda bi sigurno preseljenje u New York, plus mlada jezgra Harris-Lopez-Lee-Williams-CDR-rookie, bili više nego dovoljni razlozi da se odluče na takav potez.

KVAZI IGRAČI:

CLEVELAND

O njima se ne priča puno jer svi ih gledaju kroz jedan jedini kut, a to je onaj Jamesov. Međutim, Cavsi uopće nisu nikakvi taoci Kralja (ili su barem manji taoci od Knicksa). U slučaju da ih ovaj napusti, mogu krenuti iz početka jer praktički odjednom brišu tri najveća ugovora iz knjiga – Jamesov, Shaqov i Ilgauskasov. Što ih ostavlja sa solidnih 15-ak milja ispod salary capa, te sa opcijom da dovedu jednog vrhunskog igrača i slože novu ekipu.

OK, definitivno se može i bolje nego imati garantirano 35 milja na likove poput Varejaoa, Williamsa, Westa, Parkera i Gibsona, ali može se i gore. Recimo, da iskoriste zadnje godine ugovora Ilgauskasa ili Shaqa kako bi opet Jamesu doveli skupe igračke koje se brzo pokvare.

Ako i dalje ostanu razumni te odbiju dovođenje novih dugova, što im je uspijelo napraviti sa Stephenom Jacksonom, imaju dvije buduće opcije. Jedna je da James ostane u svome gradu sa postojećom ekipom, te da pokušavaju i dalje osvježavati ekipu tradeovima. Druga uključuje Jamesov odlazak, potonuće u osrednjost, ali s barem čistim računima.

Obzirom na stanje u NBA i totalnu financijsku neizvjesnost, ovo drugu uopće se ne čini toliko lošijom mogućnosti. Bitno je nekako preživjeti. Zamislite još da ponude ugovor npr. Boozeru kao Jamesovom nasljedniku. U takvoj ludnici vijesti i priča, tko bi još razmišljao o svim lijepim stvarima koje su mogli napraviti da su od prvoga dana bili pametniji u raspolaganju sa sredstvima. Ili da Boozer nije izabrao Jazz umjesto igranja sa Jamesom.

MINNESOTA

Nije da im ovih 15-ak milja nešto puno znači, ali oni su ionako tek na prvom koraku svoga rebuildinga. S tim da iduće godine ipak nešto treba dobiti na draftu, za razliku od ovogodišnje gomile pickova koja im je donijela tek zujalicu upitne NBA budućnosti kao što je Flynn. Dobar je momak, ali definitivno nije materijal za startnoga playa.

Wolvesi bi mogli teoretski uhvatiti jednog rasnog igrača, ali koga? Treba im bek, a na raspolaganju je tek Johnson, s tim da će i on teško izabrati Minnesotu kada isti novac može dobiti od Atlante. Wolvesi po meni trebaju ići putem Oklahome – jednostavno iduće sezone preskočiti trošenje.

Jefferson im je temelj, Love i Flynn dodatci, a Rubio vrijednost koju uvijek mogu pretvoriti makar u novi pick. Iduće ljeto trebaju se fokusirati na draft, razvoj mladih i eventualni dolazak Rubia, jer ionako prije 2013. neće imati potrebnu fleskibilnost za ozbiljniji rebuilding.

Što je tu je, trebaju graditi oko ove jezgre i budućih izbora na draftu, te se nadati da će klasa slobodnih igrača za dvije godine nuditi tip igrača kakav im odgovara i kojega mogu dobiti za 15-ak milja koliko će opet imati na raspolaganju.

OKLAHOMA

Slično kao što su i ovo ljeto imali mjesta za dovesti nekakvoga Millsapa ili Leea, slično mogu ponoviti i iduće. Ali kao što već znamo, na čelu ovoga kluba je izvjesni genijalac imenom Sam Presti koji vrlo dobra zna što mu je raditi. Stoga ne treba očekivati da će dogodine Thunder pod svaku cijenu dovesti nekoga samo zato da potroši lovu na salary capu poput izvjesnih Blazersa.

Idućeg ljeta ostaju bez ugovora Ethana Thomasa koji je, vjerovali ili ne, trenutno najskuplji igrač na rosteru sa nešto više od 7 milja skupom gažom. Jasno vam je da nekakvi veliki troškovi ne dolaze u obzir, jer će kada krene potpisivanje Duranta i ostalih klinaca na nove ugovore, salary cap Oklahome vrlo brzo preskočiti dopuštenu visinu.

Kada bi nekim čudom Chris Bosh izjavio kako mu je jedina želja u životu igrati sa Durantom, i kada bi pristao na ugovor od 10 milja godišnje, mogli bi očekivati da Presti potroši sav novac, dođe na granicu salary capa i pristane na budućnost koja neminovno donosi porez na luksuz.

Ovako, ovaj prostor koji imaju možemo slobodno smatrati i fiktivnim. OKC se neće razbacivati bez veze, već će radije čekati da mladost stasa. A kako je krenulo, to stasavanje bi moglo početi ranije nego je itko očekivao. Osim naravno nas NBA fanatika hr korijena.

PROMATRAČI:

LA CLIPPERS

Iako će imati nešto prostora kada istekne ugovor Marcusu Cambyu, teško da se mogu nadati ulovu većem od npr. Ala Harringtona. U biti, gotovo sam spreman okladiti se da će Harrington završiti u Clippersima, ako Dunleavy dočeka i iduću sezonu na čelu kluba.

CHICAGO

Navijači Bullsa se nadaju Wadeu, ali činjenica je da do njega mogu samo ako tijekom ove sezone nekako zamijene Hinricha ili Denga za zadnju godinu nečijeg ugovora. Jer kada na kraju godine isteknu ugovori Jerome Jamesu (bez brige, nakon njega ostaje nam Eddie Curry kao predebeli, pretplaćeni, beskorisni centar) te Bradu Milleru, Bullsima i dalje ostaje skoro 38 milja garantiranih ugovora (u to nije uračunato kako će morati dati barem još 6 milja Thomasu ako ga ne misle izgubiti za ništa).

Da salary cap ostane na ovogodišnjoj razini, to bi možda bilo dovoljno za lov na jednu od zvijezda. Ovako, sa predviđenom optimističnom gornjom granicom od 53 milje i po postojećem kolektivnom ugovoru, Chicago se u najboljem slučaju može nadati kako će Boozer očajnim igrama sam sebi torpedirati cijenu do te mjere da ga mogu potpisati za manje od 10 milja godišnje (pitanje je dakle nije li pametnije jednostavno zadržati Thomasa i nadati se nečemu većem idućih ljeta).

SACRAMENTO

Zahvaljujući očajnim ugovorima njihov rebuilding nikako da završi, barem ne do idućeg ljeta. Kada konačno izbrišu iz knjiga ugovore Kennya Thomasa i Shareef Abdur-Rahima (!!!!!) dogodine konačno padaju ispod salary capa, te ostaju sa dovoljno novca da potpišu pickove i par veterana za na klupu bez da pređu zamišljenu granicu od 50-ak milja.

Zaboravite na velike poteze, potrošnju, ili uzimanje novih ugovora. Kingsi iduće ljeto kreću naprijed i ne smiju riskirati budućnost radi sumnjivih kratkoročnih dobitaka.

PHOENIX

Phoenix je u takvoj situaciji da može ili
1) produžiti sa Stoudemireom i ostati ista momčad na rubu playoffa
2) pustiti ga da odšeta i krenuti u rebuilding

Amare je taj koji je imao sve u svojim rukama (jeste skužili da se Amare sada piše sa apostrofom nakon r, kao Amar’e. Kada se to dogodilo?). Ima opciju za još jednu sezonu, ali kao i većina odlučio ju je ne iskoristiti te iskušati sreću na tržištu. Sunsi mu mogu ponuditi najviše i nekako vjerujem da će ‘ prihvatiti bogatu ponudu Sunsa. Ako je uopće bude. Što ako škrti Sunsi odluče naći novog strijelca na sličan način kako su pronašli Fryea? Tada Amare mora čekati dok tržište namiri Jamesa, Wadea i Bosha. Nakon njih na red dolazi Johnson, te tek zatim Boozer i ‘.

U slučaju da recimo Miami potpiše Wadea i Bosha, NY Jamesa, a Netsi Johnsona, ostaje mu samo nada kako će se Cavsi odlučiti za njega prije nego za Boozera (niste mi maloprije vjerovali da bi Boozer mogao opet završiti u Clevelandu? A što je s onim NBA – where amazing happens?).

Recimo da James ostane u Clevelandu, tada se NY automatski baca na ‘, iako nisam baš siguran da D’Antoni jedva čeka da se opet udruže. Uglavnom, da je uzeo opciju na još sezonu u Sunsima, mogao je čak biti glavni igrač na tržištu nakon iduće sezone. Ovako je tek peta ili šesta opcija za maksimalan ugovor, u situaciji kada više nitko ne može dati maksimalan ugovor tek tako, i kada se prostor za davanje takvih ugovora prepolovio.

Zamislite da ‘ igra dogodine za 10 milja u Oklahomi? Bi li to bilo loše ili dobro? Da li je to uopće moguće? Ispada da je trade tijekom sezone (u Warriorse za par mladih talenata) najbolje što Phoenix može napraviti. Naravno, to bi bilo prvi put da Sunsi naprave nešto dobro od kada je Steve Kerr u ulozi GM-a. Riječima Ivice Prasićka pred susret Luksemburga i Hrvatske o mogućnosti da Luskemburg izbjegne golijadu – nisu neke šanse da do toga dođe.


Ne priznajem ugovor manji od mog’ ega

HOUSTON

Kada konačno izbrišu T-Maca iz knjiga, neće im ostati previše. Tek nekoliko milja da potpišu jednog igrača srednje klase. Također, dolazi vrijeme kada će morati odlučiti što s Mingom – da li mu ponuditi novi ugovor ili čekati da postojeći istekne? Kakvu vrijednost uopće danas ima Ming i kakve opcije su mu na raspolaganju? Može li tek tako odbaciti opciju za još jednom godinom za 17 milja, i iskušati tržište dogodine zajedno sa ostalima? Puno pitanja, čak i previše za Houston koji će očito idućih nekoliko sezona pričekati da vidi u kojem smjeru se stvari razvijaju. Ako ništa drugo, pametnim radom barem su se pozicionirali kao momčad koja u svakom trenutku može napraviti trade jer imaju korisnih igrača na bacanje.

PUŠIONIČARI:

TORONTO

Ne odluči li Bosh potpisati novi ugovor, ostaju sa ekipom koja i bez njega teži skoro 50 milja. Bravo, Colangelo. Uživaj sa Bargnaniem, Calderonom i Turkogluom. Šteta jedino što si fulao kontinent. Ali nisi jedini, isto se dogodilo i Kolumbu. Ne inspektoru, već onom drugom, pomorcu.

ATLANTA

Ista stvar, ne zadrže li Johnsona ostaju kao i Toronto bez najboljeg igrača, te bez mogućnosti da ga zamijene. Jedina utjeha? Smith i Horford su bolji od Turkoglua i Bargnania, plus Crawford ima još samo jednu godinu ugovora nakon ove. I da, Crawford je bolji od Calderona.

NEBITNI:

Sve ostale franšize. Nitko nema opcije da si olakša ne nekakav način, osim eventualnim tradeom s Cavsima koji jedini raspolažu visokim ugovorima u zadnjoj godini. Ono, da recimo Warriorsi pošalju Ellisa i Biedrinsa za zadnju godinu Shaqova ugovora. Jasno, Cavsi bi to napravili samo da totalno izgube razum. Što nije isključeno, ali je ipak svakim danom sve manje vjerovatno.

Boston bi čak i da Pierce ne iskoristi opciju dodatne godine i prihvati igrati za minimalac, i dalje bio u zoni luxury taxa. Milwaukee se može nadati trampiti Reddovu dodatnu godinu za recimo Ilgauskasa, ali opet – zašto bi Cavsi poduzeli čak i tako nešto (iako je ovo od svih mogućih scenarija najmanje bolan po budućnost Cavsa, pokaže li Redd barem donekle staru formu).

Svi drugi imaju manje više uloženu budućnost u postojeće jezgre, uz časnu iznimku Jazza koji dogodine dobiva visoki pick kao zamjenu za Boozera, za kojega pak već imaju spremnu rezervu na klupi u Millsapu (zamislite da Knicksi potpišu Boozera – praktički bi Walsh mogao uvjeriti prosjećne fanove da su trejdali pick na draftu za dlakavu četvorku koja izbjegava kontakt, što bi mu i uspjelo da je na čelu kluba tipa Memphis ili Minnesota – fanovi Knicksa ipak gledaju košarku).

Dallas je jedini od klubova u ovoj kategoriji nebitnih u situaciji da si može olakšati financijsku situaciju. Naime, imaju opciju raskinuti sa Joshom Howardom, ali obzirom da su ionako debelo iznad salary capa, te da bi tako bez ikakve naknade ostali bez solidnog, mada vječno ozljeđenog igrača, teško da će Cuban izabrati tako radikalno rješenje samo radi uštede. Barem kod njega nema recesije.

Kako god, promijene li igrači klubove, ili pak ostanu gdje jesu, ništa ne mijenja činjenicu da će tržište slobodnih igrača biti stvarno zanimljivo i potencijalno itekako važno za budućnost cijele lige. To nije mala stvar i iskreno, nešto je čemu se treba veseliti. Stoga što reći nego – I LOVE THIS GAME!

13 thoughts on “FREE WILLIES

  1. Pat Riley je car, kako se samo pritajio, bacao udice a la Boozer i Odom praveći se da nešto pokušava napraviti pritom cisteci teren. Prava lija.
    Cuo sam jucer negdje zanimljvo predvidjanje za LBJ za ljeto 2010, da ce nastaviti produzavati ugovor sa Cavsima na godinu-dvije dok ne osvoji naslov. Ako se to ne dogodi, dize sidro. Ne kazem da ce se dogoditi, ali zanimljiv kut gledanja na free agency.
    Bit ce zanimljivo vidjeti kroz par sezona kako ce LA i Cs graditi ekipe oko Bynuma i Ronda. Ali to je predaleka buducnost.

  2. Možda bi bilo dobro da objasniš čitateljima razliku između Salary capa i Luxury tax levela.

    Sign and trade je isto zanimljiva mogućnost za par klubova (posebno onih koji su iznad salary capa). NY bi se mogao riješiti Currya (i par pickova naravno :)) na taj način.

  3. Rudy bi mogao biti dobra utješna nagrada nekom tko popuši ples sa zvijezdama. A i tada će ga morati debelo pretplatiti ne bi li Memphis odustao od matchiranja ponude. Naravno, sve ovo vrijedi samo u slučaju da ga prije toga negdje ne trejdaju za par lutaka na napuhavanje koje će onda staviti na tribine da izgleda kao da netko dolazi ne tekme Grizzliesa

  4. Možda sam pretjerao s ovim “debelo pretplatiti”. Misliš da bi bilo dovoljno napisati “dati ponudu”?

  5. Da, Rudy Gay je restricted free agent od ljeta. A nekako se čini da nije jako zagrijan na ostanak. Mogao bi se pojavit netko sa viškom na capu a propuštenim ulovom ovih “velikih zvjerki” pa stavit pare na stol. Ne znam kakva je situacija u portlandu, zar nisu i outlaw i aldridge u sličnim situacijama? ionako im je surplus na tim pozicijama, a manjak kvalitetnog playa koji igra šljakerski(kolko god mi je blake jebeno simpatičan, nije klasa)

  6. Aldridge je potpisao novi ugovor u zadnji tren, a Outlaw nema nikakvih restrikcija jer mu istiće veteranski a ne rookie ugovor. Stvarno, ovo mu je već sedma sezona, sick. Uglavnom, osobno vjerujem da su veće šanse da ga trejdaju tijekom sezone ako su odnosi već klimavi, nego da netko ponudi ugovor iznad 12 milja iduće ljeto za Gayeve usluge. S tim da ako netko ipak bude toliko optimističan (da ne kažem očajan), Memphis sigurno neće matchirati. Ali sve oko 8 milja njihovo je područje.

  7. Gay je tražio baš nešto slično kao Aldridge i Rondo, znači da sama ponuda možda nebi bila dovoljna. Memphis je nudio 50 za pet, Rudy tražio 15 milja više i nije došlo do dogovora. Na stranu pitanje jel on fakat toliko vrijedi, ali siguran sa da će se naći netko tko če nadmašit ponudu Grizlija. Gay će sledećih mjeseci nabacat brojke u lošoj ekipi, a svi znamo koliko kandidata za takav potez ima među GM-ima.

  8. @b

    uf, izbjegavam suhoparne teme, ali kako odbiti zahtjev čovjeka koji se prvi put javlja?

    nikada nisam pokušao shvatiti u potpunosti točnu definiciju poreza na luksuz, ali u principu radi se o sljedećem.

    salary cap se izračuna nakon što se ukupni predviđeni prihod lige podijeli s brojem klubova. poštenije ne može, što je još jedan razlog zašto je NBA model po kojem treba funkcionirati ne samo sport već i društvo. prije nego skroz zabrijem, da se vratim temi.

    (što se događa kada predviđeni ishod bude ispod ili iznad očekivanog, to je za neku drugu priču, ali recimo samo da će ove godine predviđanja debelo razočarati, te će nekako trebati nadoknaditi gubitke. kako se to radi? tako da iduće godine salary cap odrediš ispod realnoga. mislim, jesam već rekao da je NBA zakon? nije ni čudo što ni jedan sport u Europi ne može funkcionirati na ovako logičnim principima)

    e sad, kako NBA nema tvrdi salary cap već takozvani meki, znači da se on može probiti na više načina. zato postoje te razne iznimke, opcije i slično. međutim, čak i to prelaženje mora biti ograničeno i zato postoji luxury tax, nakon kojega se kao što znamo za svaki dolar iznad plaća dolar kazne, koji se kasnije raspodijeli među klubovima koji nisu prešli granicu salary capa.

    kako nikada nisam pokušao točno shvatiti formule kojim se dođe do brojke poreza, jer iskreno preglup sam za matematiku (zato i gledam sport po cijele dane), mogu samo laički reći da on u principu uvijek iznosi nekih 10-ak milja više od salary capa.

    što u biti nije čudno, jer se brojka isto izvlači iz predviđenog prihoda, očito po nekoj formuli koja iznosi nekih 20-ak % više od samoga salary capa. još banalnije – ako će iduće godine salary cap biti 50-ak milja, porez će se plaćati negdje oko 60.

    nadam se da je bio dovoljno jasno, obzirom da me gnjave stranke na poslu sa stalnim upitima. kako da im objasnim da razmišljam o važnijim stvarima nego što su njihove potrebe?

  9. heh, s obzirom da je spomenut broj citatelja, da se javi i jedan, ovako iz sjene.vi ste valjda jedini iz hrvatske koji ozbiljnije prate nba, pored uvazenih Strucnjaka sa sportkluba.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *