POWER RANKINGS – ”UP IN THE AIR” EDITION

13. BULLS

+

Bullsi prije Spursa i Sunsa? Da, i to zato što sam uvjeren da bi Chicago u seriji od 7 razbio obje ekipe. A to je naime najvažniji uvjet u ovim power rankingsima. Jer za razliku od spomenutih momčadi, Bullsi igraju odličnu obranu. Ne uvijek, ali ona im je defintivno najveći plus. Ona i Derrick Rose koji je, čim je ušao u ritam, pokazao da je franchise player i one man offense. I može biti samo bolji.

Samo na njegovoj dva na dva igri možete bazirati napad, ali ove godine je odličan i u onome u čemu su odlični samo najveći od najvećih – igri s poludistance. Slično kao i Paul, Rose je najopasniji kada uđe u sredinu, malo iznad vrha reketa, odakle je šuterski vrlo solidan za razliku od još uvijek očajne trice. Osim toga, na tom položaju ima otvorene obje strane terena za pas, ili povratnu Milleru ako je on taj koji postavlja blok, ili naprijed Noahu ako je pick njegov.

Uglavnom, nije Del Negro preko noći naučio trenirati, već je Rose zdrav. A kada je zdrav u stanju je u tri koraka prijeći cijeli teren. Pa ti to brani. Pogonjeni Roseovom eksplozivnošću, Bullsi konačno koriste bogomdani atleticizam, te je netko uvijek u pokretu spreman pokupiti Roseov asist.

Kada na terenu imaš četiri atlete kakve su Rose, Deng, Thomas i Noah, te ako im dodaš solidne obrambene igrače kao što su Hinrich i Salmons, nije nužno potrebno igrati postavljenju obranu i kontroliranu košarku. Ova postava može pritiskati linije dodavanja, igrati na kontre i polukontre te koristiti činjenicu da će u svakom susretu imati prednost u brzini na barem dvije pozicije u momčadi. Ovakva igra će rezultirati blokadama i ukradenima iznad prosjeka, a to može pokriti nešto propusniji reket u kojem praktički igraš s dva izvrsna libera, ali bez pravog stopera. I sad još zamislite umjesto Salmonsa u petorci jednog Sefoloshu? Bila bi to možda jedina momčad u ligi sposobna dobiti susret samo na kontre.

Hinrich u petorci daje Roseu priliku za odmor, prenijet će loptu, odigrati obranu na opasnijem beku, organizirati rani napad, iako i dalje ostaje nejasno kako Bullsi nisu u staju vrtiti bar jednu poštenu akciju za njegov šut. Ali tu već dolazimo do minusa.

Del Negro je i dalje najveći, čudo je kako momčad s trenerom koji očito nije dorastao poslu ne gubi više gustih završnica. Iz gore navedenog očito je kako se muče na postavljene obrane, jedina opcija ako se oduzme prostor Roseu je dati loptu Dengu da igra 1 na 1 na lijevoj strani reketa.

Također, da bi eventualno nekome zaprijetili u playoffu, a imaju oružja za skinuti sve osim Cavsa, moraju biti zdravi jer imaju pre-tanku rotaciju. Čim im pojedini igrač podbaci u svojoj roli, pa makar se tu radilo o 20 minuta, ostali moraju povući. Ne, nije lako imati 7 igrača, a ako trejdaju Hinricha za salary cap prostor, imat će ih i manje.

X

Očito je kako klub cilja na što veći prostor za dovođenje novih imena dogodine, te trejdanje Salmonsa ili Hinricha za zadnju godinu ugovora djeluje kao neizbježno. Eventualna zamjena zadnje godine Millerova ugovora se ne spominje, što vrlo vjerovatno znači da se u klubu ne žele žuriti, te riskirati budućnost radi lova na što bolji rezultat ove godine.

Samo što će, u slučaju da ostanu bez Salmonsa i Hinricha, od momčadi koja je u stanju iznenaditi u prvom krugu postaju najobičniji prolaznik. Dakle, kako god okrenuli priču s ugovorima, Bullsi iz nje neće izaći bolji za ovu sezonu. Ali zato se ona priča o dovođenju Wadea svakim danom čini sve bližom. Iako, obzirom na razvoj Rosea, jedan igrač pod košem poput Bosha bi puno bolje legao.

14. SUNS

+

Neka ovo simbolično hvatanje zadnje pozicije za playoff na Zapadu bude nagrada za sve pretrpljene boli ovih godina. Da stvar bude slađa, neka se dogodi pred očima Spursa. Jer obje ove veteranske momčadi igraju točno toliko da se nađu u playoffu, ali tu staje njihova priča. Naime, oružja za otpor boljima jednostavno nema.

Plus Sunsa uvijek je Nash i taj nesebični stil igre koji je gušt gledati. Iako, budimo realni, ovi Sunsi nemaju baš puno veze s onim što smo navikli gledati, više su kao neka lošija generacija Warriorsa s Nashom umjesto Davisa. Dakle, uvijek će zabiti dovoljno. Šuterski su solidni (da imaju bolje opcije od Richardsona i Hilla vjerovatno bi imali poneku pobjedu više), s Barbosom na parketu imaju i čovjeka koji lakoćom stvara višak igrača (šteta što Barbosa više vremena provodi kod doktora nego na terenu), a imaju i nikada više fajtera. Nije da većina njih može puno, ali ostavljaju dobar dojam.

Obrana je standardno užasna. Dudley nije Marion, a Hill i Nash se više ne mogu sakriti iza nekakvog momčadskog koncepta, obzirom da pod Gentryem obranu vjerovatno ni ne treniraju.

Najveći minus pak odnos je Stoudemirea prema igri košarke. Umjesto da sada, kada nitko od njega ne traži da igra obranu, uživa u životu, rastura koševe i skače u napadu, on se cijelu sezonu zadovoljava šutem s poludistance i apsolutnom nebrigom za ikakve momčadske obveze.

A i zanimljivo je kako je baš pred all-star i zadnje dane prijelaznog roka odjednom počeo sakupljati double-doublove i igrati punom snagom. Kakvo derište. Da je Nash malo manji budist, u Phoenixu bi bilo mrtvih.

X

Nash je taj u svakom slučaju, makni ga i ostaje ti momčad koja bi muku mučila dobiti i Netse u seriji od sedam. Međutim, u ovom trenutku to je prije svega Amareov ugovor. Moraju ga se riješiti, jer svaki dan s njim je izgubljen. Mislim, to su već trebali napraviti prošle sezone, ali nisu htjeli ostati bez playoffa. I što se ono dogodilo?

Ako ga se riješe i zauzvrat dobiju visokog igrača koji nije alergičan na guranje pod koševima, i dalje će ostati potencijalni playoff sudionik. Ako ostane, vjerovatno će i dalje igrati na razini, jer ipak treba zaraditi novi ugovor. Ali kao što rekoh, to nije nužno dobra vijest za suigrače.

Na Zapadu više nema šest loših ekipa koje će Nash rastaviti i sam pobijediti, konkurencija je malo bolja, a Memphis i OKC djeluju kvalitetnije. Rebuilding je neizbježan, a to otvara niz zanimljivih pitanja pred ljeto. Može li Nash u nekom drugom sistemu biti upola koristan (recimo, da završi u Blazersima gdje play služi prvenstveno kao šuter), ili je samo u Sunsima, prilagođenim njegovim dobrim stranama, u stanju gomilati brojke i pobjede? Može li se za Amarea dobiti išta više od zadnje godine lošeg ugovora?

15. SPURS

+

Za plus stvarno nemam što reći osim – iskustvo. Nisu toliko očajni, uglavnom će pobjeđivati slabije ekipe, ali nisu u stanju ovima boljima zaprijetiti ni pod razno.

Obrana je šuplja, a što se napada tiče, čim nalete na iole kvalitetniju obrane pretvaraju se u autiste. Nemaju kako stvoriti višak, šuterski su ispod razine na koju su navikli, moraju naučiti nove trikove, a znate kako to ide sa starim psima.

Ne samo da je Manu kao glavni kreator izgubio korak, već je i Tony, navodno pod utjecajem ovoljetne ozljede s repkom, ostao bez svoje brzine. Znači, bez Parkera nemaju prvu napadačku opciju, njegov ulaz, a bez Manua nemaju prvog razigravača kada je najvažnije.

Kako Manu više ne može stvoriti višak, sve korisno što napravi šutom ili asistom poništi izgubljenima i postotkom šuta, jer je slobodna i ulaze zamjenio uglavnom tricama. Ovakav napad otežava život Duncanu jer ne širi reket, a jadni Timmy, iako više nije u stanju igrati obranu na najvišoj razini, ne samo da nema nikoga da mu čuva leđa, nego mora nositi veći obrambeni teret nego ikada.

Sporedni igrači nisu na razini potrebnoj da nadoknade ovoliki pad u igri nositelja. Redom su to solidni igrači, ali u limitiranim ulogama. Čim ih tražiš nešto više, dobiješ ono što ove godine pružaju Hill, Bogans i Mason.

Jefferson nije Bowen, i to ne samo u obrani, već čak ni u napadu. McDyees i Blair su i dalje korisni kao prvi visoki s klupe, ali problem je što jedan od njim mora biti starter, zbog čega se potpuno gubi sve ono dobro što su u stanju napraviti.

Fali im prava petica u obrani, fali im stoper na vanjskim pozicijama, a bez obrane ovaj njihov sistem ne može funkcionirati. Kad dodaš da su i glavne napadačke poluge van forme, dobiješ momčad koja na dane ponosa i slave može podsjetiti samo protiv lošeg protivnika. I to samo ako i taj ima izrazito loš dan.

Srećom, barem im Bonner ne mora nužno igrati 20 ili više minuta te time obranu činiti još gorom.

X

Vremenski stroj. I to ne nužno da ih sve vrati u prošlost, već barem Parkera do ljeta kako bi promjenio odluku o igranju za repku. Ta prvenstva su ih stajala barem jednog naslova. A u novom desetljeću mogla bi ih stajati čak i skromnog nastupa u playoffu.

16. HORNETS

+

Šteta zbog ozljede Paula jer taman su počeli igrati dobro. GM Jeff Bower se spustio na trenersku klupu, i iako je očito da mu tu nije baš ugodno i da nije pravi trener, uostalom zato je i doveo Tima Floyda, odmah je napravio ključan potez – dao je šansu mladima. Marcus Thornton na dvojci je sjajan, momak još nije vidio šut koji ne vrijedi opaliti put koša, ali bar ima puls za razliku od mrtvaca Pettersona. Peja je zdrav, a to je jedino bitno, jer dok god će moći hodati neće mu biti problem zabiti tricu. Uglavnom, spremni Peja i nabrijani Thornton donijeli su momčadi šutersku dimenziju, što je odmah otvorilo prostora Paulu i Westu za već patentiranu dva na pet igru.

Drugi klinac koji je dobio šansu je Collison, i malo je reći kako ju je iskoristio. Statistika mu je odlična, te pokazuje izrazitu sklonos gomilanja asista protiv momčadi koje igraju labavu obranu. Kao prvo, to je dokaz sjajnog rada na treninzima i odlične pripreme, jer momak je očito u svakom trenu spreman upasti u sistem Hornetsa izgrađen oko pick igre i podređenosti potrebama playa. Collison je slasher, i po tome ima sličan stil Paulu, iako je uspoređivati njih dvojicu smiješno.

Preostala četiri Horneta poprilično su limitarana što se tiče razigravačkog dijela igre. I Okafor, i Peja, a posebice Thornton i West, su onaj tip igrača koji puca čim dobije loptu. Zanimljivo, ni jedan od njih nije u stanju stvoriti višak driblingom, a čak i voditi je bez problema nije im jača strana. Uostalom, nisu slučajno Hornetsi često igrali prije s Pargom na dvojci, lani s Bobbyem Brownom, a ove sezone s Collisonom. Žrtvovali su obranu na vanjskim linijama samo da bi tu i tamo imali još jednog kreatora uz Paula u igri.

Uglavnom, Collison za sada uspješno glumi Paula u toj fazi pronalaska suigrača u pravim pozicijama, ali ono gdje će ipak pasti na ispitu je zabijanje koševa. Collison je loš šuter, i taj mizerni učinak iz vana koštat će ga uloge startera u budućnosti. Također, kao i svaki dobar sveučilišni igrač, Collison se u tranziciji na NBA igru najviše muči s pronalaskom igre između linije za tri i ulaza. Obzirom kakva je Paul zvijer s poludistance, jasno je da rookie neće moći nadoknaditi niti dio njegova učinka.

Još jedan problem koji će Hornetse mučiti je činjenica kako jednog od najboljih igrača s loptom u povijesti igre (a Paul stvarno gubi nenormalno malo lopti) mijenja prosjećni play s standardnom razinom izgubljenih. Opet, moglo je biti puno gore, stoga je cijela ova priča ipak više plus – kada se CP3 vrati, Collison će imati manje posla oko lopte te će se moći posvetiti onome u čemu je najbolji – jurnjavi.

Šteta zbog te ozljede jer sam navijao da Hornetsi uđu kao osmi u playoff i izbace ove mumije iz Phoenixa i San Antonia iz igre. Prevelik je ovo teret za Westa kao prvog igrača, jednog rookiea koji treba zamijeniti superzvijezdu, te drugoga koji nosi šuterski teret. Čak ni Okafor, koji je taman počeo pokazivati da se privikava na novu ulogu i novi stil igre, više neće lagodno čekati na zicer, nego će se morati znojiti i u napadu. Ali stvar je jasna. Svaki protivnik samo treba udvajati Westa i pustiti rukije da se izgube u zahtjevnim ulogama.

Tužno je i što u ovoj najezdi mladih koja je spasila jednu praktički mrtvu franšizu, svoju priliku nije iskoristio Julian Wright. All-round krilo od čije su svestranosti Hornetsi mnogo očekivali i koji bi izvrsno legao u ovu momčad s jednim playom kako nekakva light verzija point-forwarda, čini se neće tako skoro pronaći smisao života. Jasno je kako su ga mnogi, uključujući i mene, precijenili, ali isto tako je jasno kako mu je Byron Scott uništio ono malo samopouzdanja što je imao.

Ovom prilikom nećemo previše o gerijatriji na klupi. Posey je još nešto i igrao dok se nije opet ozljedio, Peja je jedva podnošljiv, obzirom da ništa drugo ne radi osim što puca trice. Songaila je isti kao i Peja, samo što je još manje podnošljiv jer puca duge dvice, a Mo Pete je toliko mrtav da su osnovali novu CSI franšizu u New Orelansu samo zbog njega. Koju stvar od The Who će koristiti, još nisam uspio saznati.

X

Paulov što brži povratak. Izdrži li momčad na nekih 50% do povratka Paula, sve je moguće. Naravno, tako nešto očekivati je nerealno obzirom da su tek nedavno doveli napad do pristojne razine. Bez najboljeg igrača pasti će opet na razinu na kojoj će im trebati puno bolja obrana, koju je nemoguće imati obzirom na nedostatak klupe i takvu rupu poput Peje.

Čak ni trade ne dolazi u obzir, jer nemaju što ponuditi. Riješivši se Armstronga i oba Browna barem su pali ispod granice poreza na luksuz, te se čini kako im silazak u lutriju ne bi previše škodio. Dobili bi još jednog mladog igrača, što im je i jedini način da se pojačaju. Uz malo sreće, možda pomoć pod košem u vidu Patricka Pattersona, ili uz još malo više sreće, all-round krilo poput Wesleya Johnsona ili Evana Turnera. Uz postojeću jezgru, dogodine bi opet imali šansu za playoff, što obzirom na to kako su se crnima stvari činile u jednom trenutku, uopće nije loša budućnost.

17. ROCKETS

+

Sezona bez obveza iskorištena je kako bi se ispitala kvaliteta pojedinaca. Sada znaju da je Brooks prava stvar, da je Landry sjajan u ulozi trećeg visokog, a da su u manjim rolama iskoristivi i Budinger i Anderson.

Scola je potpuno savladao Adelmanov stil igre, Ariza se navikava i na momčad i svoju ulogu u svemiru, i sve u svemu ovogodišnji trening kamp u dužini cijele sezone donio je nešto korisnoga. Sada još samo trebaju Minga i pametno potrošen McGradyev ugovor.

Pokazalo se da je NBA ritam ipak previše za momčad bez jasne prve igračke opcije. Također, igrači stvoreni za uloge trećeg ili četvrtog člana petorke, poput Scole i Arize, djelovali su pomalo nemoćno u ulogama prvih strijelaca. Osim Brooksa, momčad je praktički bila bez igrača sposobnog stvoriti višak. Ariza je pokazao napadački potencijal u koji su mnogi sumnjali, osobito u ulazima i razigravanja suigrača, ali uz ogromnu količinu potrošenih lopti i loših šuteva. Međutim, u pravoj ulozi njegove all-round kvalitete doći će do izražaja.

Napad još nekako gura, ali ogromno razočaranje njihova je obrana. Uz tolike fajtere, očekivalo se kako će Rocketsi do zadnjeg dana samo na račun borbenosti i obrane biti u igri za zadnju playoff poziciju. Međutim, bez pravog centra u sredini, sva dobra dijela koja odrade Battier, Ariza i Hayes nisu imala pravog učinka.

X

McGrady. Bio Ming dogodine pravi ili ne, Houston već sada s McGradyevim ugovorom može puno toga. Mogu se uključiti u borbu za playoff ako npr. Washingtonu daju par mladih potencijala i McGradyev ugovor za Haywooda i Butlera. Ili još bolje, kada bi nekako doveli Kevina Martina ili Iguodalu, koji su ipak u stanju bolje pokriti poziciju dvojke na kojoj su najtanji. Za razliku od momčadi koje trebaju prostor na salary capu dogodine, Houston nema što čekati. Imaju previše talenta, te u budućnosti uvijek mogu igrati na kartu tradea. Ako se neki dio koji pokaže lošim, uvijek ga možeš zamijeniti kad imaš nešto za ponuditi.

Alternativa potrošnji odmah je dovesti Bosha, na bilo koji način, na ljeto kada mu istekne ugovor. Obzirom na potražnju, radi se o prerizičnom potezu. Houston je previše dobro posložen da bi propustio priliku dovesti par pravih igrača, bez obzira na težine njihova ugovora. Butler, Iggy, Martin, svejedno. Samo da ova 23 Tracyeva milijuna pretvore u nešto.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *