POWER RANKINGS – ”THE HYPERBOWL” EDITION

Zadnji dio ”poretka moći” bit će brz jer, a) treba ga završit prije all-stara, te, b) bavi se momčadima koje ne ostavljaju nikakav specijalan dojam i čije gledanje manje-više treba izbjegavati u ovo doba godine kada počinju prave stvari. Iskreno, nema među njima novog Thundera kojega se isplati pratiti kako se razvija. Eventualno bi to mogli biti Wolvesi, ali obzirom da nisu složili ni poštenu jezgru za budućnost, upitno je koliko ima smisla pokloniti im previše vremena. Slično vrijedi i za Kingse, teško da su finalizirali svoju jezgru za ubuduće. Možda bi to bili Pacersi da su malo talentiraniji, ili Warriorsi, da su malo normalniji. Ovako, svi ostaju bez preporuka. Fuck it.

Naravno, kako to obično biva na ovom blogu, prije bacanja na posao, slijedi mali osvrt na posljednja, napominjem izvrsna, sportska 24 sata.

Sve je počelo s Bostonom i Orlandom, a kako smo rekli, susreti velikih više se ne propuštaju. Sad, jedino je pitanje koliko još dugo možemo Boston smatrati velikim. Jedan Orlando, koji ima svojih problema, jednostavno je zaigrao na višoj razini kada je bilo najpotrebnija a Boston nije imao sličan odgovor. Ono, Magic je ubacio u šestu brzinu, Boston pak šestom brzinom smatra rikverc. Sve što mogu u takvom trenutku je pognuti glave i gledati ispred sebe kako im brže vozilo zvano Magic odmiče.

Glavni problem s Orlandom je izgleda taj što oni još nisu mentalno spremni za ozbiljan, šljakerski pristup poslu i ulogu favorita. Stoga je gledati ih pomalo iritirajuć osjećaj, jer znaš da mogu biti puno bolji. Ali oni jednostavno uživaju u svom poigravanju i neozbiljnosti, imaš osjećaj da trpe Van Gundya ne zato što je veliki učitelj, već zato što im je smiješan. Ono, smiješan u George Costanza stilu. Toliko da mu opraštaju to što previše priča, viče i gestikulira bez potrebe.

Tu kemiju koja odiše opuštenošću pronašli su lani tijekom sezone, te nemaju namjeru ostati bez nje. Osnovni izvor tolike pozitivne energije je vječno nasmijani Dwight, kojega čak ni Stanovo stalno zanovijetanje, ni Garnettovo smiješno busanje u prse, ne izbacuju iz takta. Dok je on miran, ni ostali ne osjećaju pritisak, te mogu u miru igrati svoju hipijevsku igru. Tako nečim nitko nikada nije osvojio naslov, ali u Orlandu nemaju namjeru odustati od toga. Jer, kao što smo rekli milijun puta, Magic je jedini ekipa u povijesti, osim Cedevite, koja može ispaliti 30 trica a da to nije samoubojstvo već najlakši put do pobjede.

Uglavnom, Celticsi su izgledali dobro, posebice druga postava s povratnikom Danilesom. Marquis je pokazao da je ono što im treba, drugi razigravač, ali i sjajan igrač bez lopte, pametan košarkaš svjestan svojih ograničenja u stanju u trenu reagirati na situaciju. Čim je ušao u igru, tri puta za redom se spustio Reddicku u post, i lagano zabio. Tome služe oči i glava. Big Baby aktivan i koristan, iako očito nije na istoj valjnoj duljini s ostatkom momčadi. OK je biti ljut što prednost pred tobom imaju beskorisni Sheed i oronuli KG, ali trebao bi to malo dostojanstvenije podnositi ako ne želi da ga cijelu karijeru zovemo Big Baby.

PP beskorisniji nego inače zbog ozljede, odlično se uklopio u stil koji njeguju ostali veterani. Do te utakmice sam se još i mislio – možda Bostonu i ne treba trejdati Raya, možda će biti dovoljno dovesti nekoga na klupu (Nocioni?) u zamjenu za zadnje mjesece ugovora Tonya Allena, Scala i Sheldena Williamsa, ali sada sam u potpunosti za sljedeću ideju – trejdajte Raya za Ellisa i Maggettea, ako su Warriorsi dovoljno ludi da se odreknu takvih strijelaca za financijsku sigurnost.

Sheed je tolika nula pod koševima, da više uopće nisam ljut na njega jer ne igra dobro. Naime, shvatio sam da bolje ne može. Pa ne visi on na trici zato da bi svima oko sebe dizao živce, već zato što je taj šut jedino što ga još uvijek čini košarkašem. Doduše, pogodio je jednu dvicu, kad je nagazio na liniju za tri. A jadni KG, više nije u stanju ni zakucati zicer, bez ikoga ispred sebe. Doslovno više nema snage u nogama za pošteni odraz. Tako nešto bolno nisam vidio još od zadnjeg puta kada sam prebacio na Animal Planet na emisiju o nemoćnim kućnim ljubimcima.

S druge strane pak imate Dwighta koji je u jednom trenutku samo odlučio – idem zatvoriti reket, i suigrače koji su počeli igrati pravu obranu. I čim je još počela upadati trica, eto nam starog Orlanda. Čak je i Rashard, kao i lani, zabio svaku ključnu loptu koju je trebalo. Ukratko, za njih nema zime dok igraju obranu i dok trica upada. Imaju stopera, imaju closera. I samo čekaju playoff.

Nakon NBA, na red je stigao Superbowl, koji je dokazao (osim da je negledljiv, s duplo više prekida nego inače) kako se rizik isplati. Barem kada ti sve što zamisliš uspije. Jer danas bi drugačije pričali da par poteza Saintsa nisu završili kako su završili (prije svega ono ludo ispucavanje kojim su praktički Coltsima oduzeli napad).

Oba napada bila su relativno konzervatitvna i oslonjena na probijanje i kratke pasove. I jedan i drugi QB prije svega su pazili na loptu, a onda na eventualni potez kojim bi matirali protivnika. Brees opet nije bio spektakularan, ali je nastavio niz playoff nastupa bez greške. Ipak, isticati njegovu ulogu nije fer prema ostalima, obzirom da je ovo čista momčadska pobjeda u kojoj je svatko odradio svoj dio posla.

Ovaj put je klimaviji bio Manning, koji je ipak važniji za svoju momčad od Breesa koji se ima na koga osloniti. Dio krivice za neuvjerljiv nastup Manninga dobrim dijelom snose i njegovi hvatači, kojima su lopte uglavnom ispadale iz ruku. Pa smo gledali Coltse oslonjene na, za njih, netipičnu trku (sreća što je RB Addai bio raspoložen), a sam Manning je prema kraju doveden do toga da uglavnom baca svom omiljenom TE-u Clarku kroz sredinu.

Uglavnom, dvije momčadi su se nadmudrivale cijeli susret, s tim da su Saintsi spomenutim rizicima okretali momentum u svoju korist, na što Coltsi nisu imali odgovor. Naime, jedini veći rizik koji su poduzeli bio je onaj udarac skoro s centra, što u biti nije rizik nego glupost obzirom koje su šanse da pogodiš s te daljine. Ako si već htio riskirati, mogao si pokušati osvojiti te jarde u četvrtom pokušaju, jer bez obzira što se radilo o dvoznamenkastoj daljini, nije Manning bilo tko, zar ne? A uvijek ti ostaje i izbijanje. Ovako, omogučili su Breesu i ekipi da napadnu s centra i za čas dođu do situacije za pogodak.

Obrane su bile čvrste, konkretne, bez previše poteza pojedinaca. U biti, dok Saintsi nisu presjekli ono dodavanja i zaključili susret, obrembeni potez utakmice bio je način na koji je Dwight Freeney jednostavno raznio svog protivnika na osnovnoj liniji i probio se do Breesa. Sad, zašto sudci povlačenje za dres nisu okarakterizirali kao prekršaj, ne znam. Ali da je u pitanju bio sjajan potez, jeste.

I napad i obrana Saintsa bili su na razini, imali su sreće da ostvare sve što zamisle, napad je imao par trkačih bljeskova (sjajni Thomas potpuno zasjenio Busha, koji je čak bio oslobođen većine dužnosti prilikom povrata ispucanih lopti da bi bio što spremniji za igru u napadačkoj postavi), obrana tu spomenutu presječenu loptu kao svoj vrhunac, a da ne kažem kako je pucać zabio i sve što je morao i sve što nije. Savršena večer.

To je jednostavno bilo previše za Coltse u ovoj, ruku na srce, prosjećnoj tekmi. Posebice jer su im hvatači previše griješili, iako se može povući teza da su trkači to nadoknadili. Ali pravog poteza nije bilo od nikuda, niti je Manning izveo neko čudesno dodavanje, niti je obrana prekinula neki napad Saintsa. U biti, osim naslova Saintsa, sve što je važno zapamtiti od ove večeri je činjenica kako sve priče o Manningu kao najvećem svih vremena konačno staju. Da su Coltsi došli do naslova, vjerovatno bi morao bojkotirati ESPN u svakom obliku, što sam i radio zadnja tri dana. Obožavam sport, ali priglupi tipovi koji satima govore o jednoj te istoj tezi bez da išta kažu nisu obavezna lektira. Ovako, Manning postaje tek jedan od boljih QB zadnjih deset godina, u rangu s Bradyem, Warnerom, Favreom te od sada Breesom. Sve je opet normalno, život se vraća u kolotečinu, a društvo, posebice marketinški dio njega, ostaje bez oružja za glorificiranje i beatifikaciju pojedinca.

I da, The Who su bili očajni. Da još uvijek imam majicu na njih, ozbiljno bih razmislio da je ikada više obučem. Kakvi beskrvni penzići, Stonesi prema njima djeluju kao Clash naspram Whama. Imao sam osjećaj da su u sandalama i bermudama, te da se valjaju negdje po pijesku svojih floridskih vila, a ne da praše rock. Od praotaca punka do biznismena koji su se sveli na Trio Gušt zabavljaće (set sveli na spajanje pjesama iskorištenih kao teme za CSI franžise, a zanimljivo kako je CSI proizvod iste kuća koja je radila Superbowl) kratak je put – tek nekoliko desetljeća i nekoliko desetaka milijuna dolara.

Uz ove dvije dobre tekme, dogodila se i jedna savršena, da nas podsjeti kako je u sportu ipak najvažnija – igra. Capitalsi protiv Penguinsa, Ovechkin protiv Crosbya. NHL inače ne pratim do playoffa, ali obzirom da sam lud za Ovechkinom ovo sam morao gledati, posebice stoga što se radi o dvije ekipe koje su se lani klale u playoffu, a vjerovatno će se klati i narednih deset godina. Šteta jedino što su u istoj konferenciji pa će se susretati u Finalima prije Finala.

Uglavnom, Crosby je brzo goste doveo u kontrolu nad utakmicom, bilo je 4-1 negdje do pred kraj druge. Capitalsi su sretno smanjili na 4-2, a onda u trećoj slijedi Alex show. Lakoćom koju običan smrtnik pokazuje dok jede juhu (uzeo je za primjer jer se ne treba ni žvakati), Ovechkin je zabio dva projektila, i to jednoga na čisti refleks, okrenut leđima golu. I onda u produžetku još jedna bomba, koja se od one minijaturne stative odbila do sretnog suigrača koji je pak imao samo gurnuti golmanu, koji je već mislio da je gol, kroz noge.

Klasična priča – imate sportaše i imate superzvijezde. Ovi drugi su likovi koji su u stanju igrati na razini iznad svih ostalih, pa tako i u jednom ludom, brzom i nasilnom sportu kao što je hokej, jednostavno dominirati. Takav je Ovechkin, a takav je i Crosby (iako, ne treba zanemariti da Crosby ima puno bolju pratnju). Ja bolje pozivnice za pratiti hokejaški turnir na Olimpijadi nisam mogao dobiti. Jedva čekam to Finale između Rusije i Kanade. A kad smo već kod Kanade…

18. RAPTORS

+

Mogu zabijati cijelu noć, posebice preko dva visoka koji igraju kao bekovi. Klupa solidna, donosi dozu energije. U svakom slučaju, činjenica da je Istok ovako loš njima dođe kao naručena, jer svaka momčad koja zna igrati obranu i ima tri uvježbane napadačke akcije može ih razbiti. Na istoku ih nema previše, jel.

Nisu u stanju obraniti ništa, iako se Jack u petorci umjesto propalog Calderona pokazao dobrim potezom, barem su u pritisku na protivničkog playa počeli ličiti na ozbiljnu momčad. Za razliku od Bosha, koji će svoju igru licem prema košu opravdati skokovima, Bargnani svoje šuterske serije ne opravdava ničim. I dalje ne donosi ni skok ni obranu. Ali barem je toliko dobar šuterski da učinak drži oko nule, ne nužno u minusu.

X

Ostanak Bosha. Odluče li se za trade sada, teško će u playoff. Pričekaju li ljeto, produžit će si život cijele četiri utakmice, koliko će trebati Magicu ili Cavsima da ih pometu. Nažalost, nemaju na čemu graditi budućnost bez Bosha, te će se pretvoriti u tipičnu skupu momčad koja nema rezultate, za što je kriv GM Colangelo, koji je trošio novac na jednodimenzionalne igrače pokušavajući stvoriti nove Sunse bez Nasha i bez D’Antonia.
Očekivati da će Bosh produžiti ugovor s ovakvom momčadi, osuđenom na borbu za playoff, suludo je obzirom na opcije koje mu se nude, te se mogu nadati barem da zauzvrat dobiju jednog mladog potencijalnog all-star igrača kako bi rebuilding počeo što prije. Svoju šansu su propustili, a nije da nisu imali 4-5 sezona u kojima se dalo napraviti pravu ekipu.

19. HEAT

+

Iskreno, nema ih. Obrana im je pročitana knjiga, napad klasično nikakav. Sve se vrti oko Wadea, te je jedini razlog zašto im dajem prednost pred Bucksima taj što sam rekao sam sebi da više nikada neću momčad u kojoj igra Wade ostaviti van playoffa.

Gdje početi. Wade igra veteranski, pomalo čak i pod kočnicom, vjerovatno se čuvajući za sezone koje dolaze i koje će imati nekakav značaj, bilo u Miamiu, bilo u Chicagu. Treba li uopće spominjati da u slučaju njegove ozljede ova momčad neće do kraja dobiti ni Netse?

Beasley je, valjda to nakon dvije sezone možemo reći, potpuni promašaj. Ako bi se uspijelo od njega napraviti nekakvog strijelca s klupe u rangu Ala Harringtona, to bi bilo dobro, a očekivati od njega da se razvije u nekoga tipa Jamison danas se čini iluzornim.

x

Meni osobno pak najviše smeta činjenica da ova ekipa nema domaći teren (a mislim da smeta i njima, obzirom da bolje igraju vani). To što imaju dva i pol dobra igrača još se da razumijeti, ali da ovi ljudi u Miamiu nisu u stanju napuniti dvoranu niti kada u grad dođu James, Kobe ili Nash, ne kužim. Zar takav grad zaslužuje NBA klub i jednog igrača kakav je Wade? Pa nema ni 5 godina da su osvojili naslov, pobogu.

20. BUCKS

+

Skiles je složio solidnu obranu, a napad živi od pick igre Jennings i Boguta, uz povremene bljeskove, pokazalo se, široke i šarolike klupe. U biti, smatram ih boljima i od Raptorsa i od Heata, te me uopće ne bi čudilo da uđu u playoff. Ali kao što sam rekao, Heatu dajem prednost zbog Wadea, a Raptorsima jer su u stanju više zabiti.

Bucksi pak u tom segmentu igre imaju poprilično problema. Zatvoriš li Boguta, što se može ako imaš pravog obrambenog centra, te prisiliš li Jenningsa da uzima vanjski šut, napravio si posao. A u neku ruku i navijam za njihov ostanak u lutriji. Još jedno jeftino pojačanje putem drafta dobro bi im došlo.

X

Pokriveni su na najvažnijim pozicijama, playa i centra. Ovo između se da ispuniti, ali treba biti pametan. Dobar draft, te dobar ulov za zadnju godinu Reddova ugovora, i eto nam momčadi za vrh Istoka već za godinu-dvije.

21. SIXERS

+

Obzirom da nemaju pravog playa te da su im bekovi Iverson i Williams, igrači koji ne poznaju loš šut, to kako se bore cijelu sezonu i dalje pokušavajući uhvatiti playoff, vrijedno je respekta. Teško je reći da su se igrači navikli na stil košarke Eddiea Jordana, jer uglavnom ne igraju nikakvim stilom, ali čvrsti su, jaki pod košem i na krilima, te dobri u tranziciji.

Više nisu momčad koje se gradi, već momčad koja se razbija da bi se gradila jedna potpuno nova, što je razvoj situacije kojem je prije svega vodilo potpisivanje ogromnih ugovora s Brandom i Iguodalom kao nositeljima. Nisu pošteno ni zaigrali skupa, i priča je već gotova. Tko odgovara za ovo? Nitko, naravno.

X

Bit će zanimljivo vidjeti hoće li se odlučiti riješiti dobrog dijela financijskog tereta tradeovima najboljih igrača. Iako, pojma nemam zašto bi Sunsi dovodili Iguodalu i njegov užasni ugovor, kad im takav profil igrača ne donosi ništa bitnoga? Ili zašto bi se Rocketsi vezali uz Iggya kada već imaju Arizu i Battiera? Tako da mi te priče u biti govore kako je Philadelphia osuđena na ovu momčad, te da bi im bolje bilo da si nađu pravoga playa te dogodine izvuku što se da izvući iz ove jezgre.

22. CLIPPERS

+

Treba li isticati da je odlazak Dunleavya rezultirao rundom za ekipu? Naravno, nisam im rekao razlog svog naglog razbacivanja novcem, jer ga ne bi razumjeli. Ali, kako god, bila je to prava situacija u kojoj svi pobjeđuju.

I da, saznali su da u Kamanu i Gordonu imaju igrače na koje mogu računati. Dodaj još Griffina i novi pick, i eto solidne momčadi. Iako imaju par stvari za odraditi.

Riješiti se ostalih gubitnika, prije svih Davisa. Barona, ne Rickya (mada i njega ne treba držati blizu). Dunleavy više nije trener, ali bit će lutrijska momčad sve dok ih vodi ostarjeli play koji nije u stanju igrati više od tekme tjedno, i koji je usprkos svim napadačkim oružjima koji ga okružuju i dalje najveći potrošač lopti, s katastrofalnim omjerom od valjda pola poena po ispucanoj lopti. O omjeru asista i izgubljenih da ne pričam, obzirom da je svakim danom sve sporiji Baron je postao meta svake normalne obrane.

X

Sada se treba samo riješiti Dunleavya kao GM-a i Sterlinga kao vlasnika. Što, nemoguće? Sve sam rekao. To što je Gordon u stanju razvit se u pravog, rasnog all-round beka, i što je Kaman jedna od rijetkih pravih petica na planeti, ima manje važnosti od toga. Nažalost.

23. KNICKS

+

Ova momčad je čistilište za D’Antonia. Jednu večer igraju kao playoff ekipa, drugu kao najgora NBDL momčad. Iz ovog vrtloga emocija i ludila, Mike će izaći ili kao bolji trener ili kao pacijent psihijatrije. To su jedine alternative.

David Lee se razvio u igračinu i… To je u biti to što se tiče igrača. Mike D’Antoni zaslužuje jedini plus što je iz ove skupine plaćenika na trenutke bio u stanju izvući dovoljno smislene igre u obrani da ne budu najgora momčad lige.

Gdje početi? Galinari je jednodimenzionalni šuter, ali barem je dobar u tome što radi. Harrington je solidan 1 na 5 strijelac, Robinson nešto manje solidan 1 na 5 strijelac. Mislim, prisiljeni su dati minutažu Jaredu Jeffriesu, ne toliko da bi ga prodali (nitko nije toliko nenormalan da u njemu vidi kariku koja nedostaje, a to je jedini preduvjet da bi itko posegnuo za njegovim ugovorom), već zato što im treba netko tko stvarno igra obranu. Roster je očajan, a tek promašaj s drafiranjem Hillom koji je mogao biti Jennings?

X

Iduća sezona. Jednostavno moraju zadržati Leea, i dovesti ili Jamesa ili Wadea. Ako to ne naprave, era D’Antoni – Walsh bi mogla završiti prije nego je pravo i počela. Mislim da nitko nema živaca još jednu sezonu prolaziti kroz sve ovo, posebice stoga jer namaš ni taj nesretni pick na draftu da ti barem malo probudi nadu.

24. KINGS

+

Paul Westphal je napravio dobar posao, izvukao je iz mlade i limitirane momčadi maksimum u ranoj fazi natjecanja. Naravno, čim je ostatak lige stigao njihov pristup utakmicama (drugim riječima – probudio se) i malo ih bolje skautirao, stigli su porazi. Ali borbenost, pošteni pristup igri, te raznovrsna napadačka rješenja i dalje stanuju u Sacramentu. Jedino što više ne donose pobjede.

Dobra vijest je što su izgleda pogodili na draftu, i Evans i Casspi bit će dobri igrači, a Westphal je maksimum izvukao i iz Hawesa, Udriha, čak i Greenea.

Nemaju s kim igrati obranu, nemaju playa sposobnog nositi momčad u ključnim trenutcima. Ali u sve su boljoj financijskoj situaciji, čeka ih još jedan draft, te se čini da ni jedan minus nije nepremostiv. Opet, u svoj gomili solidnih igrača koji su ove godine nešto pokazali, za koga bi stavili ruku u vatru da će imati sjajnu karijeru?

X

Kevin Martin. Njegov ugovor nije toliko očajan kao neki, ali obzirom na povijest ozljeda visi im oko vrata kao teret. Pitanje je mogu li dobiti nešto za uzvrat, ili će se zadovoljiti otpremninom u vidu ugovora koji ističe? Naime, Martin je solidan strijelac za momčad koja uz njega ima još barem tri prava igrača u petorci, ali za ekipu koja se tek slaže, njegovi talenti nisu neophodni. Posebice jer je očito kako je Evans strijelac, a na play. Pretvore li ga u pick ili barem dobrog veterana pod košem, napravili su posao.

25. WIZARDS

???

Pitanje je hoće li ikoga biti briga nakon prijelaznog roka? Mislim, trenutno se trude i igraju, posebice od kada nema Arenasa a veću ulogu imaju pravi košarkaši kao Miller, Butler i Jamison. Međutim, odu li i Butler i Jamison, što je realno očekivati, kakva će ovo biti momčad? Euroliga? Liga Ožujsko? Liga Velebitsko? Šteta samo Millera, koji između sivh ozljeda i poraza još jednom stigne pokazati kako je spreman napraviti sve za momčad, pa makar zbog toga uopće ne šutirao.

26. PACERS

???

Tu i tamo bljesnu napadački, kada se spoje šuterske forme Grangera, Dunleavya i Murphya. Osim toga nemaju ništa – ni obranu, ni mlade talente, ni konstantnu napadačku igru. Dobra vijest je što će mladi dobiti šasnu, ali tko je od tih mladih sposoban jednoga dana biti starter? I Rush, i Hibbert, i Hansbrough, i Price, prije svega su materijal za sporedne uloga. Možda je vrijeme da Larry Bird odleprša? S druge strane, mislim da bi John Wall odlično legao baš Pacersima – bila bi to najbolja opcija i za njih i za njega. Došao bi u franšizu koja ima povijest i koja je solidna u svakom pogledu, te koja se taman oporavlja od najtežih dana ikada. Publici nedostaje samo mamac poput njega da se vrati i da Indiana opet bude na vrhu. Držim fige.

27. PISTONS

???

Dumarsov eksperiment s gomilanjem jednodimenzionalnih stijelaca, bez da pokrije postojeće rupe, nije uspio. Što je bilo očekivano. Nije bilo očekivano da će biti baš ovako loši, za što ne treba toliko kriviti ozljede koliko nemoć svih uključenih u pokušaju spajanja u smislenu cijelinu starosjedilaca i pridošlica. Dok su Prince i Hamilton tu, u ulogama u kojima su danas, ova momčad neće nigdje s dna. A put prema gore se ne nazire nigdje.

28. WOLVES

???

Osobno ću ovu zadnju trećinu sezone dobrim dijelom posvetiti njima, jer me zanima koliki je napredak Rambis napravio, a i stoga što ih uporno pokušavam prisvojiti u ovoj fazi u kojoj još tražim novu momčad nakon Sonicsa (zanimljivo, i Blazersi i Thunder, koji su logični nasljednici, su mi draži i gledam ih non-stop, a opet, sve me nekako vuče Minnesoti). Očajna obrana malo je poboljšana selidbom Lovea na klupu, kako bi se izbjeglo previše igrati s njim i Jeffersonom zajedno. Moglo bi funkcionirati, posebice stoga što su obojica konačno shvatili svoje uloge u napadu. Brewer je živ, traži se još startni centar, play i dvojka ili trojka koja može zabiti nekoliko trica. Neki dan sam sanjao da će dobiti prvi pick, i cijelo vrijeme me prati osjećaj da će Wall baš dopasti njih. Što bi riješilo mnoge dvojbe, cijelu Rubio sapunicu učinilo ogromnim gubljenjem vremena te GM-a Kahna prokazalo kao čovjeka koji ima više sreće nego pameti. Po svemu prikazanome do sada, Kahn ne zaslužuje da ga se smatra pozitivcem po bilo čemu, pa ni po tome što dobro prolazi na lutriji.

29. WARRIORS

???

Imaju dokazanog talenta u Ellisu, Biedrinsu i Curryu, te potencijalnog u Randolphu i Wrightu. Čak i nekoliko solidnih veterana, prije svega Turiafa i Maggettea (možete misliti što hoćete o njemu, ali nema šanse da svojim sposobnostima strijelca ne bi pomogao pravoj momčadi). Ali dok je klub Nelsonova igračka, bolje od dna i ne zaslužuju.

30. NETS

???

Igrati pod ovakvim pritiskom definitivno ne olakšava stvari. Simpatična momčad postala je duplo gora onoga trenutka kada je izgubila vjeru u sebe, što se dogodilo čim su počele priče o najgoroj sezoni ikada. Čim povedeš protiv njih, makar i s par koševa, gotovo je. Problematični tipovi poput Williamsa i CDR-a ne pomažu, kao ni beskorisni veterani poptu Hayesa i Hassella. Yia neću ni spominjati, osim što smatram da je poetska pravda što je takav tip član možda i najgore NBA momčadi u povijesti. Jedina dobra vijest je Brook Lopez, ako ga ova sezona ne ubije samo će ga ojačati. Također, mogu se tješiti da je Harris puno lošiji nego lani zbog stalnih ozljeda koje ga muče, te da će kada bude zdrav sve opet biti sjajno. Ja samo znam da izbor njega kao trećeg picka na fantasy draftu smatram vrhuncem očajne fantasy sezone koju treba što prije zaboraviti. Za one koji ne znaju ništa o ovogodišnjim igrama moje momčadi, samo mogu reći da su u rangu Netsa. I to još bez Yia.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *