PRINT YOUR BRACKETS – SOUTH

SOUTH

O travestiji zvanoj Dukeov put do Final Foura nećemo ovaj put. I onda se ljudi još čude zašto svi mrze Duke. Pa, možda zato što su najobičniji Imperij, netko za koga ne vrijede ista pravila kao za ostale smrtnike? Ja osobno nemam ništa protiv njih, čak mi se sviđaju i Jon Scheyer i Kyle Singler, iako su više neuspio arijevski eksperiment nego bijela braća. Doduše, prvi će karijeru najvjerojatnije nastaviti u Njemačkoj, u društvo s ostalom jednodimenzionalnom nejači lakom na obaraču (sjetite se Neitzela s Michigan Statea, ili Humphreya, člana legendarne petorke Gatorsa – obojica su trenutno susjedi našem Joeu), dok će Singler biti izabran u drugom krugu, jer je fin dečko. Ali, nakon Adama Morrisona, mislim da su svi naučili lekciju – ne troši pick na bijelo krilo koje ima 20 lopti po utakmici, bez obzira na učinak. Mislim, nitko ne može Kyleu osporiti da je fajter, ali zar nije i Morrison bio takav?

Kako god, iako je komisija napravila sve što je bilo u njenoj moći da olakše Dukeu put do Final Foura, tamo ih nećemo gledati. Momčad koja ima samo vanjski šut, te slobodna bacanja, ipak nije toliko opasna. Nemaju post opciju, obrana je propusna. Preovisni su o sirovini Brianu Zoubeku, bijelom centru koji, kada mu ide od ruke, zna podsjetiti na Brada Millera bez šuta, izdanje 09/10. Problem je samo što, eto, Brad ima 14 godina više.

Ispada kako je najbolji igrač Blue Devilsa Nolan Smith, skoro pa jedini tamnoputi u rotaciji, minijaturni bek koji iz pozadine uredno sakuplja poene. Sad, ako ste momčad sakata talentom, Duke će vas preskočiti. Ali, ako imate imalo bolju momčad, ne trebate ih se bojati. I tu na scenu stupa Texas A&M, momčad široke klupe, krcata solidnim bekovima koja znaju igrati obranu i koji ne forsiraju šut, a ujedno i momčad s dobrom rotacijom visokih koji također igraju obranu i kontroliraju skok. Nemaju pravu zvijezdu, najbliži lideru je bek Donald Sloan, sveučilišni veteran koji zna što je potrebno za pobjedu. Ali prava zvijezda im neće ni trebati da nakon Purduea skinu i Duke.

Purdue je posebna priča. Ekipa koju sam prije mjesec dana vidio kao sigurnog sudionika Final Foura, ostala je bez svog najboljeg igrača, Robbiea Hummela, koji je, nemojte se smijati, najbliže čemu je ljudska rasa došla u kloniranju novog Larrya Birda. Vrhunski šuter, sjajni skakač, Hummel može bez problema igrati obje krilne pozicije. Čak i u profesionalcima, jer za razliku od velike većine bijele braće, ”he got all-round game”, od atleticizma do golog talenta. Bez imalo razmišljanja, čovjek je najbolja oklada za uspjeh u NBA, ako bi morali birati između njega, Bouldina, Singlera, Haywarda, Babbita i sličnih koje smo nabrojali kroz ovih par dana (i kojima ćemo se vratiti nakon turnira, i to zato što su dobri a ne zato što su bljedunjavi).

Uglavnom, htio sam reći kako je sada popularno igrati na poraz Purduea u prvom krugu od Siene, koja se zadnjih nekoliko godina specijalizirala za iznenađenja. Ja idem suprotnim putem, Purdue je još dovoljno dobar da prođe dalje. E’Twaun Moore je pouzdan bek, šuter NBA potencijala s fantastičnim imenom koje bi samo po sebi trebalo garantirati izbor u drugoj rundi, a JaJuan Johnson je solidan centar na ovoj razini, također potencijalni profesionalac, također vlasnik imena kakvog još nema u NBA. Već iz ovog osvrta jasno vam je da se radi o fantastičnoj ekipi koja je nazasluženo ostala u sjeni Syracuse i West Virginie, iako su praktički imali sve što i oni, pa i puno više.

Sad, Texas A&M ipak će im biti prevelik zalogaj bez Hummela. Slična sudbina čeka i Louisville Ricka Pitina. Bilo bi sjajno da sudar omraženih Krzyzewskog i Pitina dolazi u nešto atraktivnijem pakiranju, ali ovoga puta Duke je favorit nad Louisvilleom. Naime, Pitinova ekipa može dobiti samo ako im počne upadati trica, a nema šanse da se to dogodi dvije večeri za redom. A kako se mora dogoditi u prvom krugu da bi uopće prošli solidno posloženu, ozbiljnu, ali i talentom tanku Californiu, Duke će biti pošteđen iznenađenja.

Kojih će zato biti u drugom dijelu ždrijeba. Baylor više nije tajna, sve više ljudi ga gura u Final Four, a među njima sam i ja. Iako mi se nije lako oprostiti od simpatične momčadi Notre Dame, a time i od sveučilišne karijere legendarnog Lukea Harangodya, za kojega se nadam i držim fige da završi u NBA (ako već njegov šut i borbenost pod koševima nisu ništa revolucionarno, građa ala Kevin Love nakon pet dana u McDonaldsu i frizura ala Emilio Estevez – jesu), Baylor će ih jednostavno pregaziti.

Evo i zašto. Imaju sjajne bekove koji znaju što rade, Tweety Carter je vrhunski sveučilišni play bez mane (osim manjka centimetara koji se na ovoj razini ionako toliko ne osjete), a LaceDarius Kakvo Jebeno Ime Dunn odličan je šuter i učinkovit strijelac. Ali, glavno oružje je ipak pod košem a odaziva se na ime Ekpe Udoh. Momak je dvije godine trunuo na klupi Michigana, pauzirao godinu dok se nije smjestio na novom kampusu i ove sezone je zaigrao kao potpuni anonimus. Kad ono tamo – nova sigurna NBA igračina.

Udoh ima sve vještine potrebne za pravu peticu, sjajan je bloker, može igrati leđima košu, ali nema problema ni kada se postavi licem prema obruču, bilo da šutira ili krene na ulaz. Sjajan atleta izuzetno dugih ruku, odličnog osjećaja za skok i posebice blokade, Udoh me najviše podsjeća na Ibaku iz Thundera. Koji je isto odličan atleta, sjajan bloker, ima meku ruku, ali za razliku od Ibake, Udoh se zna kretati i s loptom. Sad, Ibaka ima potencijal biti dobar centar ali nema masu ni visinu, dok Udoh ima i to, ali je tako dobar iz vana da nema smisla koristiti ga kao išta drugo osim krila. Sjajan, sjajan igrač. Zaboravite da sam uopće spomenuo Ibaku kao usporedbu, navukao sam se na to ponajprije zbog imena. Ono, Ibaka, Udoh, Legends Of Benin.

Uglavnom, znam da Udoha stavljam na vrh popisa jedne sjajne draft klase, odmah iza Cousinsa, Favorsa i Monroea. Kakva sjajna gomila visokih igrača, zatim bijele braće i na kraju swingmana. Svi redom igraju na pravi način, minimum je razmaženih zvijezda. Majke mi, jedva čekam draft.

Dodatna olakotna okolnost za Baylor je što prakitčki do Final Foura neće imati tešku utakmicu. Notre Dame im nije dorastao, a ni Villanova. U biti, ako mene pitate, Villanova neće proći niti u Sweet 16, jer St Mary se, barem po načinu kako su zgazili Gonzagu u finalu konferencije, čini kao momčad na koju treba igrati kao potencijalno iznenađenje.

Imaju sjajnog centra u Omaru Samhanu (kažem vam, nikada više dobrih visokih igrača u ponudi), na rosteru imaju čak 5 Australaca (a znate što to znači za atmosferu i pristup), i svi ostali redom, osim centra Samhana, pucaju trice. Meni dosta, jer sve mi je bolje od dosadne igre Villanove. Scottie Reynolds jeste solidan NCAA bek, ali gotovo sam siguran da u NBA neće uspijeti, jednostavno nema instinkte playa a prenizak je i previše sklon oscilacijama da bi se mogao nametnuti kao strijelac ili dvojka. Randy Foye 2.0, jelte. Plus, treba li uopće spominjati koliko bi eventualni dvoboj između Baylora i St Mary’s bio zabavniji od naporne bitke s gomilama ispaljenih cigli protiv jedne Villanove?

SWEET SIXTEEN: Duke, Texas A&M, Baylor, St Mary’s

ELITE EIGHT: Texas A&M, Baylor

FINAL FOUR: Baylor

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *