THE RIGHT STUFF

Poznati su svi playoff parovi, regularna sezona je gotova. Počinje najbolje doba godine, o čemu ću više sutra u prognozi playoffa. Ovaj trenutak između iskoristio bi pak za tradicionalnu dodjelu nagrada zaslužnim pojedincima, uz jednu iznimku od dosadašnjeg izbora.

Naime, kolega Sickre je zbog psihičke rastresenosti uzrokovane golom guzicom na jednom spotu, o čemu se ovih dana u ovom jadu koje se ima obraza zvati državom priča više nego o ičemu drugom, odustao od pisanja zasebnog posta te me zamolio da uvalim njegove favorite sa svojima. Obzirom kako ih je posložio, možda i ne moram, dosta je da vam kažem – Oklahoma City Thunder.

I da, jel još itko primjetio da Japanka Kokos ima jače listove od Johna Cene? Žena je prava amazonka, em je satrala našeg Sickrea, em je ispizdila Obamu s onom torbom. Ludnica. Chargersima bi dobro došao jedan takav running back.

Uglavnom, nadam se jednom ugodnom proljeću u kojem će biti vremena za što detaljnije bavljenje svakom NBA momčadi pojedinačno, uz neizbježne playoff postove. Doduše, obzirom da imam najmeru pratiti i NHL playoff, te da sam se, nakon lanjske simpatije, sada totalno zaljubio u baseball (pogledam tekmu kad god stignem, sjajan sport za prije spavanja, plus igram fantasy što uzima svoj danak u vremenu jer stalno imaš nekog posla s dnevnim rosterima), a da ne spominjem kako je proljeće konačno vrijeme za izaći vani i zaigrati basket, ne bi me čudilo da nestanem u akciji.

Ma neću, naravno. NBA playoff je ipak ono za što se živi. Uostalom, kada vidim kako su sjajno posložene utakmice, posebice vikendima, dođe mi da ne propustim ni jednu. Život je lijep. O je.

PRVIH 5

Deron Williams, Kobe, Kevin Durant, LBJ, Dwight

Tri su igrača ostala od lani (Kobe, LBJ, Dwight), s tim da me je pomalo iznenadilo kako ni lani nisam imao CP3-a u petorci. A godinu ranije bio je praktički MVP. Hm, malo bi trebalo o tome razmisliti. Uglavnom, D-Will je odigrao najbolju sezonu u karijeri i dokazao da je car svim nevjernicima, Kobe je nosio ranjive Lakerse i još uvijek se drži kao superstar (iako su i njemu noge popustile sad pred kraj), LBJ-a i Dwighta ne treba objašnjavati, a mislim da ne treba ni Duranta, on je u tom rangu.

Sickre’s 5 – Nash, Roy, Durant, Melo, Howard

(hm, zanimljivo, nema ni Brona ni Kobea, valjda ih je stavio u drugu)

DRUGIH 5

Billups, Wade, Melo, Dirk, Bogut

Konačno druga petorka oko koje nije bilo nikakvih dvojbi. Jedino sam mislio možda da dijelim poziciju playa između Nasha i Chaunceya, ali to mi je izgledalo malo papanski. Chauncey je doslovno nosio ovu momčad do ponavljanja lanjskog rezultata koji je mnogima i dalje bio sumnjiv, a nije da im je bilo lako. Problemi s ozljedama, Karlovo stanje. I u svemu tome Billups je ostao stijena. Melo je definitivno izrastao u igračinu, ali još uvijek je nekako preovisan o Billupsu, te ipak jednodimenzionalan prema razinama talenta ostalih velikih igrača. Ali, valjda više niko ne dvoji tko je najbolji clutch strijelac u ligi, Melo je tu nenadjebiv. Dirk me godinama živcirao svojom igrom, te ni ove godine nije bio ništa bolji u obrani ili u skoku. Ali, kad vidiš da taj Dallas živi od njegova šuta s poludistance, a imaš osjećaj da to danas radi bolje nego ikada, moraš ga pohvaliti. Bogut je druga petica lige bez konkurencije, očito je samo trebalo ostati zdrav (šteta što nije potrajalo), a Wade nije ponovio lanjsku sezonu, ali opet je odveo Miami u playoff. A Miami nije ništa bolji nego lani, dapače.

Sickre’s 5 – Deron, Kobe, Wade, Josh Smith, Timmy

(evo Kobea, samo zašto je Bron opet preskočen)

TREĆIH 5

Nash, Roy, Gerald Wallace, Al Horford, Amare Stoudemire

Nashu ipak dajem prednost pred Rondom. Neka je Rajon jedina svjetla točka Celticsa, ali i on je nekako pao pod dojam nemoći koji ta momčad ostavlja zadnjih par mjeseci. Dok je on igrao toplo-hladno, Steve je odradio jednu sezonu iz knjige, u istoj formi od početka do kraja, kao da je tek stigao s faksa. Roy dobiva prednost pred Johnsonom jer je Roy kvragu, a Joea sam mogao možda ugurati na trojku, ali šteta mi je bila ne nagraditi Geralda Wallacea za sav znoj koji je ugradio u projekt Bobcatsa u playoffu. Horford je tu kao predstavnik Hawksa, iako je Josh Smith izrastao u igračinu, Al je taj koji sve drži na okupu. I na kraju, iako sam ga u vrijeme all-stara proglasio kapetanom no-stara i kradljivcem novca, morao sam u petorku ubaciti i Amarea. Ovo kako čovjek igra zadnja dva mjeseca je ono o čemu pričamo kada kažemo da trati talent, jer od kada Amare skače i igra obranu, Sunsi su možda i najbolja ekipa Zapada. To nije slučajno.

Sickre’s 5 – Rondo, Pierce, Wallace, Dirk, Pau Gasol

MVP

Globalna Đikona aka LBJ

Jebiga, koliko god mi išao na živce, tip je u stanju sam dobiti tekmu. Naravno, to ne znači da vjerujem kako će osvojiti naslov, za to ipak treba imati nešto drugačiji mentalni sklop, a LBJ još nije na toj razini. Što me pak tjera da se pitam sljedeće – nije li njegova nemogućnost da savlada koncepte napada i obrane koji se ne vrte samo oko njega njegovo prokletstvo, isto kao što su Shaqu bila slobodna? Jer, da je Shaq gađao slobodna 70%, danas bi imao tri prstena više i 6 titula MVP-a. Što ako je činjenica što je LBJ đikan baš ono što nas spašava od lige u kojoj jedan čovjek dominira golom snagom i fantastičnim talentom? Zamislite da još ima srce prvaka i um Zen majstora? Stoga, živjela Globalna Đikona.

Sickre’s MVP – Durant

”KD je odveo OKC tamo gdje jedna mlada ekipa nije bila nikada prije. Uvjerljivo do playoffa u strašnoj konkurenciji. Igraju predivno, po mom guštu na oba kraja terena, a sve predvodi ovaj momak koji ni pivo ne može naručit u obližnjem baru. Meni više nego dovoljno za MVP-a”.

TOP D.

Dwight

Nema smisla praviti se pametan. Lani sam tako izabrao Joea Johnsona, na račun sljedeće teze – nema igrača u ligi koji igra važniju ulogu u napadu dobre momčadi, a da je u isto vrijeme i prvi stoper u obrani. Međutim, kada vidiš kakvom lakoćom Orlando odlazi na 20 razlike samo zato što Dwight odluči zatvoriti reket, ne ostaje ti ništa drugo nego se predati. Tip je čudo, kada zaigra punom snagom djeluje kao križanac Bena Wallacea i Dikembea Mutomba.

Sickre’s top D. – Thabo Sefolosha

”Stoper s čijim dolaskom je krenuo preporod OKC-a. Uz Duranta, možda i najveći razlog ozbiljnosti najmlađe momčadi u ligi – nema superstara kojega nije u stanju uštopati”.

6(th) MAN(u)

Jamal Crawford

Vječni JeT opet je imao sjajnu sezonu, ali Jamal je Hawksima dao sve što im je trebalo. Iskru koja je sakrila nedostatke Bibbyu, koja je olakšala posao u kreiranju Johnsonu, te koševe s klupe. Magična brojka od 50 se probila i Hawksi više nisu ekipa iz drugog razreda.

Sickre’s 6(th) MAN(u) – James Harden

”Omogućio Thunderu ono što nisu imali ni Lakersi ni Celticsi – dovoljno pomoći s klupe da se utkamica kontrolira i mirno privede kraju, bivajući sve što treba u datum trenutku, strijelac, asistent, šuter, stoper”.

MOST IMPROVED

Marc Gasol

Nitko me ne može razuvjeriti da je činjenica što je preko ljeta Marc skinuo kilograme, naučio igrati košarku i razvio osjećaj za asist kao brat nešto normalno. Skinuti kile, to da, ali sve ovo drugo je čudo. Također, nitko mi ne može reći da je od cijele hrpe talenata na rosteru Grizzliesa ijedan važniji od Marca. Da nije bilo njega, možete zaboraviti preporod Randolpha, buđenje Conleya, ludovanje Gaya i ozbiljnost Mayoa. U Memphisu sve počinje i završava s centrom.

Sickre’s MI – Marc Gasol

”Od drveta do poštenog centra u tri mjeseca”.

ROY

Curry

Jennings je pomogao Bogutu i Skilesu napraviti najugodnije iznenađenje sezone i odvesti Buckse u playoff. Ali Jennings još ne zna razliku između dobrog i lošeg šuta, te koja bi to njegova uloga uopće trebala biti na terenu. Evans je skupljao brojke, ali što ih je više kupio, to su Kingsi bili gori. Tako da izbor Currya uopće nije težak – mali je kompletan igrač koji može igrati sve što treba jer zna igrati. Savršen šut, old-school ulaz, ne carini loptu, ne gubi loptu, i ima oči na leđima. Što god bio, play ili dvojka, znam da za njega nema zime. Igračina.

Sickre’s ROY – Curry

”He got game”.

COACH CARTER

Scott Skiles

Možemo mi misliti o njemu što hoćemo, ali Skiles je u stanju od govna napraviti pitu. I to je dokazao već stoti put. Ljudi, Buckse nitko nije vidio s 20 pobjeda, a oni su došli u playoff i još bi, da je Bogut živ, namučili Hawkse. Najfantastičnije od svega uspijelo mu je to sa zdravim Bogutom, rookie playom koji je na jednu dobru obavezno imao jednu lošu odluku, te hrpom fajtera kojima je ulio sigurnost kakvu može samo pravi trener. Pitajte Salmonsa, Ilyasovu, Delfina ili Mbah a Moutea što misle o Scottu. Ja bih, ali ne mogu jer sam još u šoku kako je uspio s ovakva dva playa (Ridnour je osrednji back-up u svakoj drugoj ekipi) složiti ovako ozbiljnu ekipu. Car. Scotta Brooksa ne uzimam u obzir samo zato što sam ovako nešto i očekivao od Thundera (ah, kako je lijepo biti u pravu u nečemu u čemu je većina pogriješila), McMillanov posao s ozljedama desetkovanom ekipom me ne impresionira jer je pola sezone izgubio da shvati što uopće želi od Millera, te mi je u biti jedina opcija osim Skilesa – Sloan. Utah je odigrala sezonu van pameti, a Sloanova provjerena ruka nije dozvolila da ih ni ozljede ni glasine skrenu s puta. Majstor, ali opet kratkih rukava. Skilesov posao je čisto remek-djelo.

Sickre’s CC – Scott Brooks

”Pogledajte samo prognoze prije početka sezone i trenutno stanje sada na kraju”.

MATT BULLARD AWARD

Ryan Anderson

Nasljednik Troya Murphya nije se naigrao u krcatoj momčadi Orlanda, ali time je njegov učinak još luđi. 37% šuta za tri, 78 trica, sve to u samo 63 tekme i to u smiješnoj roli od nekih desetak minuta. Učinio je dovođenje Bassa promašajem ljeta, međutim nije ni važno. Iako Ryan ima i masu za odigrati svoje pod košem, i iako je fajter koji ne bježi od nikoga, njegova ruka bit će sasvim dovoljna za dugu i plodnu karijeru. Ovo je prvi od tko zna koliko Matt Bullard Awarda koji osvaja.

ALL-DORKS TEAM

Petorka bijele braće koja je obilježila sezonu:

Goran Dragić

Ne samo što je postao šuter u rangu Udriha, ako ne i bolji, Gogo je postao i back-up kakav je Sunsima uvijek trebao – netko tko neće dozvoliti da se Nashov trud na brzinu prospe. Najveće iznenađenje ipak je to što se pokazao i solidnim atletom te obrambenim igračem. Plus, što nije cool da u Sunsima igra jedan Goran?

JJ Redick

Steve Kerr 2.0 pokazao je još lani da je igrač za velike tekme, a ove sezone svojim ogromnim mudima donio je itekakvu prevagu na klupi Magica. Jadni protivnici, ne znaju što je gore – trpiti Lewisa ili Cartera, ili kad im uđu Redick i Pietrus. Uglavnom, fali mu samo playoff utakmica u nogama da završi kao Kerr – s nekoliko prstenova i gomilom šuteva koji će se prepričavati zauvijek. Iako je u neku ruku lanjskim izborom već nadrastao ovu konkurenciju, JJ će nekako uvijek biti ultimativno dork. A kapetan nam uvijek dobro dođe.

Carlos Delfino

Od dobrog swingmana s klupe, nakon epizode u Rusiji, Delfino se pretvorio u tihog vođu Bucksa. Svojim intenzitetom, prgavošću i mudima usmjeravao je Milwaukee kroz cijelu sezonu, od dna prema vrhu. Igrač koji zaslužuje biti u playoffu svaku godinu i igrač koji krpa sve što je potrebno u datom trenutku.

Ersan Ilyasova

Čista energija s klupe, igrač za kojega smo znali da može ali ne i da može odmah i sad. Nije lako čuvati nekoga tako visokog i tako pokretljivog, tko se ne boji kontakta te uz sve još ima i odličan šut. Ersan je i fajter, i stoper na krilu, i četvorka koja rasteže reket. Dar za svakog trenera.

Robin Lopez

Dao je Sunsima sve što im treba – zatvoren reket na 20 minuta, borbenost i energiju šljakera u petorci, dakle jednu klasičnu peticu a koja je opet u stanju pratiti Nashov ritam. S tim da nema sumnje da svojim stilom igre Robin može igrati u svakoj ekipi u ligi.

SPOMENICE ”ISPOD OBRUČA” aka REGISTAR BRANITELJA NBA ČASTI

Svima koji su na ovaj ili onaj način ostavili nezaboravan trag na NBA ligu ove sezone:

Stephen Jackson – jer je bio sve što je nedostajalo Bobcatsima da postanu prava ekipa, ma kako to suludo zvučalo

Taj Gibson – jer je došao od nikuda da bi ponio ogroman teret pod košem Bullsa i na kraju bio jedan od zaslužnijih za još jednu playoff sezonu

Shaquille O’Neal – jer je od predmeta sprdnje postao jedini način da Cavsi osvoje naslov

Arron Afflalo – jer je upravo profil igrača kakav je Denveru trebao da nastavi sanjati san o naslovu

Jonas Jerebko – jer je iskoristio rupu pod košem Pistonsa i minute da pokaže kako ti za biti koristan igrač ne treba ništa osim srca

Pau Gasol – jer je i dalje vrhunska druga banana koja košarku ima u malom prstu, plus trenirao je s bratom cijelo ljeto

Zach Randolph – zato jer je konačno odlučio iskoristiti talent, plus voli Marca Gasola

Marcus Thornton – zato što je JR Smith konačno dobio konkurenciju

Serge Ibaka – jer je već sada dobrim dijelom sve ono što Durantu treba u budućnosti

James Harden – Sickre je sve rekao, all-round koji jednu sjajnu mladu momčad čini boljom

Thabo Sefolosha – jer je novi Bruce Bowen, samo bolji

Matt Barnes – jer je uvijek dobri stari Matt Barnes

Jared Dudley – jer uz borbenosti donosi i strašan šut za tri

Spencer Hawes – jer je pokazao da je puno, puno više od bijelog drveta

Michael Jordan – jer ga je gušta gledati kako kljuca na klupi Bobcatsa dok se pravi da ga zanima kako igra Ray Felton

DeJuan Blair – jer može složiti 20-20 prije nego ja palačinku

Hedo Turkoglu – jer je izveo pljačku godine za koju nikad neće morati odgovarati

Brian Colangelo – jer mu je to omogućio, usput uništivši idućih deset godina jednom klubu kojeg ionako nitko ne respektira

Carlos Boozer – jer je sirovina koja ima ruku od pamuka i koja je u stanju, nakon svega, opet natjerati svakog fana da poželi da ostane

CJ Miles & Wes Matthews – jer su krpali sve rupe točno kako je Sloan tražio

Andrei Kirilenko – jer ima frizuru godine

Kyle Korver – jer nije normalan, samo nenormalan čovjek može zabit više trica nego slobodnih uz postotak od 53% (točnije, 59 od 110) – shades of Denis Mujagić (jel to dobro ili loše, pitanje je pred novi ugovor)

Ove sezone imamo samo jednog uber-spomeničara, dakle igrača koji je osvojio ovu nagradu više od jedan put, a to je

Mike Miller – zato što je nastavio s školom košarke iako se našao u još goroj situaciji nego lani, njega pod hitno mora potpisati jedna ozbiljna momčad (mislim, tip je izgubio većinu nekadašnje eksplozinosti, stalno je ozljeđen, ali to ga nije spriječilo da gađa tricu s jebenih 48%, te da skupi prosjek koševa i asista u rangu jednog Kobea, Johnsona, Wadea ili Roya).

Također, Sickre je predložio i novu kategoriju, onu za

NAJ ATMOSFERU

koja ide

publici u Portlandu

”Gađaju protivnike za vrijeme time-outa, bučni za popizdit, imaš dojam da si u pravoj areni a ne sterilnoj dvorani s ložama za bogatune”.

Uživajte!

6 thoughts on “THE RIGHT STUFF

  1. a moj wet dream godine (nakon onog u kojem mi chan marshall dolazi oskudno odjevena pjevušit na uho….al to sad nema veze) je: OKC bar u finalu konferencije.

    al nažalost not gonna happen.

  2. Uglavnom se slažem il sa jednim ili sa drugim. Nekako mi je jutros bilo čudno bez rezultata i statistika, kao prije nakon nekog maturalca il ekskurzije kad se probudiš u svoj sobi pa ti nešto fali..
    Samo još par imena, Ridnour je ipak vrhunski odradio posao kao šesti čovjek, igrač sa prilično ograničenim repretoarom ali ja bi ga uvijek uzeo ka beckup playa. David Lee zaslužuje da ga se spomene, tko zna gdje njega put vodi i kakav će biti sledeće sezone, ali prvo što je izdržao u još jedinu godinu u paklu, a drugo što je svaku večer odrađivao posao gdje bi drugi barem nervni slom doživjeli. A kada sam kod krvoprolića u svlačionici trebe se prisjetiti i Gilberta, tu su riječi suvišne.
    Darren Collison bi knadidirao za ulogu ROY da je imao priliku odigrati cijelu sezonu kao prvi play. Naravno da su Curry i Evans ispred njega, ali Collison nije ništa lošiji od Jennigsa, iako ga još malo zajebavaju turnoveri ali i Jeninngsa šut.

  3. kako je moguće napraviti nagrade godine bez da se spomene Noah?????? postoji li veća faca lige?

  4. ja bi reko ovak

    lbj-kobe-durant-dirk-howard
    malo me mučilo kak pomirit sva ova krila superstars… lbj ovak i onak organizira napade u klivilendu, no nisam siguran kak bi to u obrani izgledalo. mislim da bi ipak kobe dovoljno dobro držo suparničkog pleja da ova napadačka formacija ima smisla.

    viš fali mi druga velka petica, doduše dankan
    deron-wade-melo-gasol-duncan

    ufff rose ili ma nek bude nash iako me živcira da nikako da nauči onog studa da kad mu da loptu to ne znači da je ovaj nesmije nikom nikad vratit… ma na autoritet…pa onda nek bude ipak
    nash-roy-manu-gasol-bogut, gle, sve neki belci????

    mvp – lbj ipak.

    d – howard

    roy – jennings. doduše sad mi je misao malo zagađena zadnjom tekmom plej ofa ali kad boljje razmisliš napredak baksa (+12 pobjeda), za razliku od konkurencije (GSW -3, SAC doduše napredak ali i dalje jako daleko od plejofa) čini razliku. i da, napravio od boguta igračinu – šteta da se ozljedio. fear of the deer!

    šesti – a je jamal valjda

    most improved- ja bi možda hmm noah ili ipak brooks iz houstona, kaj ja znam, falili plejof al nekak nije čudo pa ajde brooks

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *